MELOX® 7.5mg tableta

Lijek Melox® je NSAIL koji je indikovan u sljedećim slučajevima:

- Simptomatsko liječenje reumatoidnog artritisa

- Simptomatsko liječenje bolnog osteoartritisa (artroza, degenerativno oboljenje zglobova)

- Simptomatsko liječenje ankilozirajućeg spondilitisa

- Ublažavanje akutnog bola sijatičkog nerva

- Ublažavanje akutnog bola kod lumbaga

- Ublažavanje bola kod reumatskih oboljenja mekih tkiva (npr. burzitis, tendinitis, fasciitis)

- Ublažavanje postoperativnog bola

- Ublažavanje inflamacije i bola kod dentalnih oboljenja

Reumatoidni artritis: 15 mg dnevno. Zavisno od terapijskog odgovora može se dati 7,5 mg/dan.

Osteoartritis: 7,5 mg dnevno. U slučaju potrebe, može se dati 15 mg/dan.

Ankilozirajući spondilitis: 15 mg dnevno. Kod pacijenata sa visokim rizikom od neželjenih dejstava, liječenje treba započeti sa dnevnom dozom od 7,5 mg.

U svim bolnim stanjima doziranje treba da odredi ljekar; međutim, maksimalna dnevna doza lijeka Melox® je 15 mg.

Kod pacijenata sa teškom renalnom insuficijencijom, dnevna doza ne treba da predje 7,5 mg.

Primjena meloksikama je kontraindikovana za djecu i adolescente uzrasta do 16 godina.

Tabletu treba progutati sa vodom ili nekom drugom tečnošću tokom obroka.

Meloksikam je kontraindikovan kod pacijenata sa poznatom preosjetljivošu na meloksikam ili na bilo koji od ostalih sastojaka lijeka. Ne treba ga davati pacijentima koji imaju astmu, urtikariju ili reakcije alergijskog tipa poslije unošenja aspirina ili drugih NSAIL.

Meloksikam je kontraindikovan u sljedećim slučajevima:

-djeca i adolescenti uzrasta do 16 godina.

-aktivni gastro-intestinalni ulkus

-teška hepatička disfunkcija

-teška renalna disfunkcija

-teško kongestivno srčano oboljenje

-trudnoća i dojenje (Vidjeti odjeljak 4.6 Trudnoća i dojenje)

Gastrointestinalna dejstva:

Teška gastrointestinalna toksičnost, kao što su zapaljenje, krvavljenje, ulceracije i perforacije želuca, tankog crijeva ili debelog crijeva, mogu se pojaviti u bilo kom periodu, sa ili bez upozoravajućih simptoma kod pacijenata liječenih nesteroidnim anti-inflamatornim lijekovima (NSAIL).

Minorne gastrointestinalne tegobe, kao što je dispepsija su česte i mogu se desiti bilo kada u toku terapije sa NSAIL.

Stoga, ljekari i pacijenti treba da obrate pažnju na ulceracije i krvavljenja, čak i kada ranije nije bilo GI simptoma. Pacijente treba obavijestiti o znacima i/ili simptomima ozbiljne GI toksičnosti i o koracima koje treba preduzeti ako se oni pojave. Samo jedan od pet pacijenata kod kojih se jave teški neželjeni efekti na gornjem GI traktu tokom liječenja sa NSAIL imaju manifestne simptome. Pokazano je da se NSAIL-ima izazvani: ulkusi (lokalizovani u gornjem dijelu GI trakta), teško krvavljenje i perforacije javljaju kod približno 1% pacijenata liječenih tokom 3-6 mjeseci, i kod 2-4% pacijenata liječenih tokom jedne godine. Ove tendencije se nastavljaju, i vjerovatnoća za pojavu teškog GI dogadjaja se povećava u daljem toku terapije.

NSAIL treba propisivati uz krajnji oprez kod osoba koje su predhodno imale ulkusnu bolest ili gastrointestinalno krvavljenje.

Da bi se smanjio potencijalni rizik od neželjenih GI dogadjaja, treba primjenjivati najmanju efektivnu dozu a trajanje terapije treba da bude što je moguće kraće. Za pacijente sa visokim rizikom, treba razmotriti mogućnosti alternativne terapije koja ne uključuje NSAIL.

Kardiovaskularni i cerebrovaskularni efekti

Potrebno je primijeniti odgovarajuće praćenje pacijenata koji su bolovali od hipertenzije i/ili blage do umjerene kongestivne bolesti srca pošto su se zadržavanje tečnosti i edem javljali kod primjene NSAIL.

Preporučuje se kliničko praćenje bazičnog krvnog pritiska kod rizičih pacijenata, naročito tokom započinjanja terapije meloksikamom.

Klinička ispitivanja i epidemiološki podaci pokazuju da primjena nekih NSAIL, uključujući i meloksikam (naročito visoke doze i dugotrajna primjena) može dovesti do malog povećanja rizika od arterijsko trombičnih događaja (npr. infarkt miokarda ili srčani udar). Nema dovoljno podataka koji bi isključili ovakav rizik za meloksikam.

Pacijenti sa nekontrolisanom hipertenzijom, kongestivnom bolešću srca, utvrđenom ishemičnom bolesti srca, perifernim arterijskim oboljenjem, i/ili cerebrovaskularnom bolešću mogu biti liječeni meloksikamom samo poslije pažljivog razmatranja. Slično razmatranje treba primijeniti prije uvođenja dugotrajne terapije kod pacijenata sa faktorima rizika za kardiovaskularna oboljenja (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes melitus, pušenje).

Anafilaktoidne reakcije

Kao i sa drugim NSAIL, anafilaktoidne reakcije su se javile kod pacijenata za koje nije bilo poznato da su prije toga bili izloženi meloksikamu. Meloksikam ne treba davati pacijentima sa aspirinskom trijadom.

Uznapredovalo oboljenje bubrega

U slučajevima sa uznapredovalim oboljenjem bubrega, liječenje meloksikamom se ne preporučuje. Ako se mora započeti liječenje sa NSAIL, preporučuje se redovna kontrola funkcije bubrega.

Dejstva na jetru

Granična povišenja jedne ili više funkcionalnih proba jetre mogu se javiti kod skoro 15% pacijenata liječenih sa NSAIL, uključujući i meloksikam. Ove laboratorijske abnormalnosti mogu da napreduju, mogu ostati nepromijenjene, ili mogu biti prolazne tokom nastavljanja terapije. Značajna povišenja ALT ili AST (približno tri ili više puta veća od gornje granice normalnih vrijednosti) zabilježena su kod približno 1% pacijenata u kliničkim ispitivanjima NSAIL. Pored toga, sa NSAIL su zabilježeni i rijetki slučajevi teških hepatičkih reakcija, uključujući žuticu i fatalni fulminantni hepatitis, nekrozu jetre i insuficijenciju jetre, neke od njih sa fatalnim ishodom.

Dejstva na bubrege

Treba biti na oprezu kada se započinje liječenje meloksikamom kod jako dehidriranih pacijenata. Preporučuje se da se ovi pacijenti prvo rehidriraju, pa tek onda da se započne terapija meloksikamom.

Dugotrajna primjena NSAIL dovodi do renalne papilarne nekroze i drugih renalnih medularnih promjena. Renalna toksičnost je takodje vidjena kod pacijenata kod kojih renalni prostaglandini imaju kompenzatornu ulogu u održavanju perfuzije bubrega. Kod ovih pacijenata, unošenje NSAIL može izazvati dozno-zavisno smanjenje stvaranja prostaglandina, i sekundarno smanjenje protoka krvi kroz bubrege, što može dovesti do manifestne renalne dekompenzacije. Pacijenti sa najvećim rizikom za ovu reakciju su oni kod kojih je renalna funkcija već oštećena, pacijenti sa srčanom insuficijencijom, poremećenom funkcijom jetre, oni koji uzimaju diuretike i ACE inhibitore i stare osobe. Prekid liječenja sa NSAIL obično je praćen oporavkom na stanje prije primjene lijeka.

Hematološka dejstva

Anemija se ponekad vidja kod pacijenata koji dobijaju NSAIL. To može biti uslijed retencije tečnosti, GI gubitka krvi, ili uslijed nekog nedovoljno poznatog dejstva na eritropoezu. Pacijenti na dugotrajnom liječenju sa NSAIL, uključujući i meloksikam, treba da kontrolišu nivo hemoglobina i hematokrit, ako pokažu bilo koji znak ili simptom anemije.

Lijekovi koji inhibiraju biosintezu prostaglandina mogu u izvjesnom stepenu da utiču na funkciju trombocita i na vaskularne odgovore na krvavljenje.

NSAIL inhibiraju agregaciju trombocita, i pokazano je da produžavaju vrijeme krvavljenja kod nekih pacijenata. Za razliku od aspirina, njihovo dejstvo na funkciju trombocita je kvantitativno slabije ili kraće traje, i reverzibilno je. Meloksikam u principu ne utiče na broj trombocita, na protrombinsko vrijeme (PT) ili na parcijalno tromboplastinsko vrijeme (PTT). Pacijente koji dobijaju meloksikam i kod kojih se mogu pojaviti neželjena dejstva uslijed promjene funkcije trombocita, kao što su oni sa poremećajima koagulacije ili pacijenti koji dobijaju antikoagulanse, treba pažljivo pratiti.

Retencija tečnosti i edemi

Retencija tečnosti i edemi su zapaženi kod nekih pacijenata koji su uzimali NSAIL, uključujući i meloksikam. Stoga, kao što je slučaj i sa drugim NSAIL, meloksikam treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa retencijom tečnosti, hipertenzijom ili srčanom insuficijencijom.

Postojeća astma

Pacijenti sa astmom mogu biti osjetljivi na aspirin. Primjena aspirina kod pacijenata sa aspirin-senzitivnom astmom bila je praćena teškim bronhospazmom koji može biti fatalan.

Pacijenti sa rijetkim naslednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, nedostatkom Lapp laktaze ili glukoza-galaktoza malapsorpcijom ne bi trebali uzimati ovaj lijek.

Drugi NSAIL, uključujući i salicilate:

Istovremena primjena nekoliko NSAIL može da poveća rizik od nastanka gastrointestinalnih ulkusa i krvavljenja, uslijed sinergističkog efekta. Ne preporučuje se istovremena primjena meloksikama i nekog drugog NSAIL-a.

Kortikosteroidi (npr. glukokortikoidi):

Istovremena primjena kostikosteroida zahteva primjenu pažnje uslijed povećanog rizika da se javi krvarenje ili gastrointestinalne ulceracije.

Oralni antikoagulansi:

Istovremenom primjenom meloksikama sa oralnim antikoagulansima, uslijed inhibicije aktivnosti trombocita i oštećenja gastroduodenalne mukoze, povećava se rizik od krvavljenja i zato se njihova istovremena primjena ne preporučuje. Potrebno je izvršiti pažljiv monitoring INR-a, ako se ova kombinacije ne može izbjeći.

Inhibitori selektivnog preuzimanja serotonina:

Povećani rizik da se javi gastrointestinalno krvarenje.

Diuretici, ACE- inhibitori i Angiotenzin II- antagonisti:

Kod nekih pacijenata sa kompromitovanom funkcijom bubrega ( npr. Dehidrirani pacijenti ili stariji pacijenti sa kompromitovanom funkcijom bubrega) istovremena primjena meloksikama i ACE- inhibitora ili Angiotenzin II- antagonista ili agenasa koji inhibiraju ciklooksigenazu, može usloviti dalje pogoršanje funkcije bubrega, uključujući i akutnu renalnu disfunkciju, koja je obično reverzibilne prirode. Uslijed ovoga, treba pristupiti pažljivo prilikom primjene ovih kombinacija, naročito kod starijih pacijenata.

Drugi antihipertenzivni lijekovi:

Istovremenom primjenom meloksikama i beta-blokatora može doći do smanjenja antihipertenzivnog efekta beta-blokatora, uslijed inhibicije prostaglandina sa vazodilatatornim efektom.

Ciklosporin:

NSAIL mogu da povećaju nefrotoksičnost ciklosporina, uslijed efekata u kojima posreduju renalni prostaglandini. Tokom istovremene primjene potrebno je mjeriti funkciju bubrega. Preporučuje se pažljivo praćenje renalne funkcije, naročito kod starijih osoba.

Intrauterinske naprave:

NSAIL smanjuju efikasnost intrauterinskih naprava.

Litijum: U kliničkim studijama, NSAIL su dovele do povišenja nivoa litijuma u plazmi i smanjenja renalnog klirensa litijuma. Pacijente koji su na terapiji litijumom, treba pažljivo pratiti kada se započinje ili završava liječenje meloksikamom.

Metotreksat: NSAIL mogu da smanje tubularnu sekreciju metotreksata i time da povećaju plazma koncentraciju metotreksata. Zato nije preporučena istovremena primjena NSAIL i metotreksata kod pacijenata koji primaju visoke doze metotreksata (više od 15 mg/nedjeljno).

Holestiramin: Holestiramin značajno povećava klirens meloksikama. To ukazuje na postojanje enterohepatičke cirkulacije meloksikama. Klinički značaj ove interakcije nije ustanovljen.

Nijesu uočene klinički značajne farmakokinetičke lijek-lijek interakcije kod istovremene primjene meloksikama sa antacidima, sa cimetidinom ili digoksinom.

Kategorija C u trudnoći.

Tokom prvog i drugog trimestra trudnoće ne treba davati meloksikam, osim ako je to izričito neophodno. Ako meloksikam koriste žene koje žele da ostanu u drugom stanju ili žene koje su u prvom i drugom trimestru trudnoće, doze meloksikama trebaju da budu što niže i vrijeme liječenja što kraće. Primjena meloksikama je kontraindikovana u trećem trimestru trudnoće.

Iako ne postoje specifična iskustva sa meloksikamom, NSAIL mogu da prođu u mlijeko majke. Primjenu meloksikama treba izbjeći kod žena koje doje.

Ne postoje određene studije vezane za uticaj meloksikama na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama. Na osnovu farmakodinamskog profila i na osnovu neželjenih efekata, meloksikam najvjerovatnije nema ili ima neznatan uticaj na ove sposobnosti. Međutim, kada se jave vizuelne smetnje, pospanost, vrtoglavica ili druge smetnje vezane za centralni nervni sistem, savjetuje se da se ne upravlja motornim vozilom i rukuje mašinama.

Frekvencija javljanja neželjenih dejstva:

Veoma česta: ≥ 1/10; česta: ≥ 1/100, < 1/10; povremena: ≥ 1/1000, < 1/100;

rijetka ≥ 1/10000, < 1/1000; veoma rijetka < 1/10000

Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema

Povremeno: anemija

Rijetko: leukocitopenija, trombocitopenija:

Veoma rijetko su se javljali slučajevi agranulocitoze.

Imunološki poremećaji

Povremeno: alergijske reakcije koje nijesu anafilaktičke ili anafilaktoidne reakcije

Nepoznato: anafilaktičke reakcije i anafilaktoidne reakcije

Psihijatrijski poremećaji

Rijetko: promjene u raspoloženju, košmari

Povremeno: stanje konfuzije, dezorijentacija

Poremećaji nervnog sistema

Često: glavobolja

Povremeno: nesvjestica, somnolencija

Poremećaji oka

Rijetko: poremećaji vida, uključujući zamućeni vid; konjuktivitis

Poremećaji uha i laviritna

Povremeno: vrtoglavica

Rijetko: tinitus

Poremećaji srca

Rijetko: palpitacije

Otkazivanje srca je povezano sa primjenom NSAIL.

Vaskularni poremećaji

Povremeno: Povećanje krvnog pritiska, crvenilo lica

Respiratorni, torasički i mediastinalni poremećaji

Rijetko: astma kod pojedinaca koji su alergični na aspirin i druge NSAIL.

Gastrointestinalni poremećaji

Veoma često: dispepsija, mučnina, povraćanje, bol u abdomenu, konstipacija, nadimanje, dijareja

Povremeno: okultno ili makroskopsko gastrointestinalno krvarenje, stomatitis, gastritis, podrigivanje

Rijetko: kolitis, gastroduodenalni ulkus, ezofagitis

Veoma rijetko: gastrointestinalne perforacije

Gastrointestinalna krvarenja, ulceracije i perforacije mogu ponekad biti jako ozbiljne i fatalne, naročito kod starijih pacijenata.

Hepatobilijarni poremećaji

Povremeno: poremećaj funkcije jetre (npr. povećane transaminaze ili bilirubin)

Veoma rijetko: hepatitis

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Povremeno: angioedem, pruritus, osip

Rijetko: Steven-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, urtikarija

Veoma rijetko: bulozni dermatitis, erythema multiforme

Nepoznato: osjetljivost na svijetlo

Poremećaji bubrega i urinarnog sistema

Povremeno: zadržavanje vode i natrijuma, hiperkalijemija, poremećaj funkcionalnih testova bubrega (povećani serumski kreatinin i/ili urea u serumu).

Veoma rijetko: akutno otkazivanje bubrega kod pacijenata sa faktorima rizika.

Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Povremeno: edem uključujući i edem donjih ekstremiteta

Iskustvo za predoziranjem meloksikama je ograničeno. Poznato je da holestiramin ubrzava klirens meloksikama.

Simptomi poslije akutnog predoziranja NSAIL su obično ograničeni na letargiju, pospanost, mučninu, povraćanje i bol u epigastrijumu, što je uglavnom reverzibilno uz pomoć suportivne terapije. Može doći do gastrointestinalnog krvavljenja. Teško trovanje može dovesti do hipertenzije, akutne insuficijencije bubrega, poremećaja funkcije jetre, depresije disanja, kome, konvulzija, kardiovaskularnog kolapsa i srčanog zastoja. Poslije predoziranja sa NSAIL, pacijente treba liječiti simptomatskom i suportivnom terapijom.

U slučaju akutnog predoziranja, preporučuje se ispiranje želuca praćeno primjenom medicinskog uglja.

Ako je prošlo više od 1 časa od unošenja lijeka, u liječenju predoziranja ispiranje želuca neće biti od koristi. Primjena medicinskog uglja se preporučuje kod pacijenata koji su se javili 1-2 časa poslije unošenja lijeka. Kod unošenja prevelikih doza ili kod pacijenata sa teškom simptomatologijom, medicinski ugalj se može dati više puta. Forsirana diureza, alkalinizacija urina, hemodijaliza ili hemoperfuzija mogu biti beskorisne zbog visokog stepena vezivanja za proteine.

Farmakoterapijska grupa:

Nesteroidni antireumatik

ATC kod:

M01AC06

Meloksikam je nesteroidni anti-inflamatorni lijek koji pripada grupi enolne kisjeline i ima sljedeće osobine koje su dokazane u animalnim studijama: antiinflamatorne, analgetičke i antipiretičke. Meloksikam pokazuje svoju anti-inflamatornu efikasnost u svim standarnim modelima inflamacije.

Inhibicija stvaranja prostaglandina, koji igraju ključnu ulogu u zapaljenju, objašnjava gore opisanu efikasnost meloksikama.

Veću selektivnost inhibitornog dejstva meloksikama na COX-2 u odnosu na COX-1 je konstantno i precizno pokazana u raznim in vitro test sistemima.

Meloksikam se dobro resorbuje (89%) poslije oralne primjene. Oralno unošenje sa ili bez hrane ne utiče na brzinu resorpcije. Poslije ponovljenih oralnih doza, farmakokinetika meloksikama je proporcionalna dozi u rasponu od 7,5 mg do 15 mg. Prosječna Cmax se postiže u roku od 4-6 časova poslije tablete od 7,5 mg uzete na prazan želudac. Brzina i procenat resorpcije se ne mijenjaju tokom primjene multiplih doza, što ukazuje na linearnu farmakokinetiku. Stanje ravnoteže koncentracija u plazmi postiže za 3-5 dana. Drugo povećanje koncentracije meloksikama se javlja posije 12-14 časova, što ukazuje na enterohepatičku cirkulaciju. Istovremena primjena antacida ne dovodi do farmakokinetičkih interakcija. Prosječan volumen distribucije (Vss) meloksikama je oko 10 L. U opsegu terapijskih doza, ~ 99,4% meloksikama se vezuje za proteine humane plazme (najviše albumin).

Sposobnost meloksikama da prodre u sinovijalnu tečnost je dobra; poslije pojedinačne doze koncentracije meloksikama u sinovijalnoj tečnosti, kreću se od 40% do 50% od koncentracija u plazmi. Slobodna frakcija u sinovijalnoj tečnosti je 2,5 puta veća nego u plazmi, uslijed manjeg sadržaja albumina u sinovijalnoj tečnosti u poredjenju sa plazmom.

Meloksikam se skoro potpuno metaboliše u četiri farmakološki neaktivna metabolita. Glavni metabolit, 5’-karboksi meloksikam (60% od doze) nastaje P-450-zavisnom oksidacijom intermedijernog metabolita 5’-hidroksimetil meloksikama, koji se takodje eliminiše u manjem procentu (9% od doze). In vitro studije pokazuju da citohrom P450 2C9 igra važnu ulogu u ovom metaboličkom putu. Izlučivanje meloksikama je pretežno u obliku metabolita, i odvija se u istoj mjeri preko bubrega i fecesom. Samo se tragovi nepromijenjenog lijeka izlučuju urinom (0,2%) i fecesom (1,6%). Postoji značajna bilijarna i/ili enteralna sekrecija lijeka.

Prosječno poluvrijeme eliminacije (t 1/2) se kreće izmedju 15 časova i 20 časova. Klirens plazme se kreće izmedju 7 do 9 mL/min; ova vrijednost se smanjuje kod starih osoba.

U predkliničkim studijama se pokazalo da je toksikološki profil meloksikama identičan drugim NSAIL: gastrointestinalni ulkusi i erozije, renalna papilarna nekroza pri visokim dozama tokom hronične primjene kod dvije vrste životinja.

Oralne reproduktivne studije na pacovima su pokazale da pri maternotoksičnim dozama od 1 mg/kg i više, dolazi do smanjenja ovulacije i do inhibicije implantacije i javljaju se embriotoksični efekti (povećanje resorpcije). Studije toksičnosti na reprodukciju kod pacova i zečeva nijesu pokazale teratogenost pri oralnim dozama i do 4 mg/kg kod pacova i 80 mg/kg kod zečeva.

Nivoi doza koje su djelovale premašivale su kliničke doze (7,5-15 mg) od 10 do 5 puta na mg/kg doznu osnovu ( osoba od 75 kg). Opisan je fetotoksični efekat na kraju gestacije, on je zajednički za sve inhibitore sinteze prostaglandina. Nijesu pronađeni dokazi o mutagenom efektu, kako in vitro, tako i in vivo. Kod pacova i miševa, pri dozama većim od kliničkih, nije pronađen karcinogeni rizik.

Krospovidon, PVP K30, mikrokristalna celuloza , natrijum citrat, laktoza (anhidridna), koloidni silicijum dioksid (Aerosil 200), Mg-stearat

Nema.

4 godine.

Ovaj medicinski proizvod ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Čuvati van domašaja djece.

Neprozirni PVC/PE/PVDC - Al blister

U jednom blisteru se nalazi 10 tableta. Pakovanje se sastoji od jednog blistera sa 10 tableta ili od tri blistera sa 30 tableta.

Nema.

Lijek Melox® je namijenjen za oralnu primjenu.

Jedna tableta sadrži aktivnu supstancu meloksikam u dozi od 7.5 mg.

SASTAV

meloksikam

Farmaceutski oblik i sadržaj

Tableta, meloksikam 7,5 mg

PAKOVANJE

U jednom blisteru se nalazi 10 tableta. Pakovanje se sastoji od jednog blistera sa 10 tableta ili od tri blistera sa 30 tableta.

KAKO LIJEK MELOX® DJELUJE?

Lijek Melox® sadrži meloksikam, koji spada u grupu nesteroidnih antiinflamatornih lijekova (NSAIL). Meloksikam je snažan antiinflamatorni lijek, što znači da smanjuje simptome i znake zapaljenja (otoke, crvenilo, bol) i time omogućava bolju pokretljivost zglobova. Pored toga, on djeluje analgetički (otklanja ili ublažava razne vrste bola) i antipiretički (snižava tjelesnu temperaturu).

KADA SE LIJEK MELOX® UPOTREBLJAVA?

Lijek Melox® je NSAIL koji se upotrebljava kao lijek koji otklanja ili ublažava simptome i znake zapaljenja i bolove u sljedećim slučajevima:

- reumatoidni artritis

- bolni osteoartritis (artroza, degenerativno oboljenje zglobova)

- ankilozirajući spondilitis

- akutni bol sijatičkog nerva

- akutni bol kod lumbaga

- bol kod reumatskih oboljenja mekih tkiva (npr. burzitis, tendinitis,fasciitis)

- postoperativni bol

- inflamacija i bol kod dentalnih oboljenja

Upozorite ljekara ako uzimate druge lijekove, imate neku hroničnu bolest, neki poremećaj metabolizma, preosjetljivi ste na lijekove ili ste imali alergijske reakcije na neke od njih.

KADA NE SMIJETE UZIMATI LIJEK

Lijek Melox® ne smijete uzimati ako ste već imali reakciju preosjetljivosti (alergiju) na meloksikam ili na bilo koji od ostalih sastojaka lijeka. Ne treba da ga uzimate ako imate astmu, ili ako ste imali koprivnjaču ili druge alergijske reakcije poslije unošenja aspirina ili drugih NSAIL.

Meloksikam je kontraindikovan u sljedećim slučajevima:

-aktivni gastro-intestinalni ulkus

-teška hepatička disfunkcija

-teška renalna disfunkcija

-teško kongestivno srčano oboljenje

-trudnoća i dojenje

Lijek ne treba davati djeci i adolescentima uzrasta do 16 godina.

UPOZORENJA I MJERE OPREZA

Gastrointestinalna dejstva:

Teška gastrointestinalna toksičnost, kao što su zapaljenje, krvavljenje, ulceracije i perforacije želuca, tankog crijeva ili debelog crijeva, mogu se pojaviti u bilo kom periodu, sa ili bez upozoravajućih simptoma kod pacijenata liječenih nesteroidnim anti-inflamatornim lijekovima (NSAIL).

Minorne gastrointestinalne tegobe, kao što je dispepsija su česte i mogu se desiti bilo kada u toku terapije sa NSAIL.

Stoga, ljekari i pacijenti treba da obrate pažnju na ulceracije i krvavljenja, čak i kada ranije nije bilo GI simptoma. Pacijente treba obavijestiti o znacima i/ili simptomima ozbiljne GI toksičnosti i o koracima koje treba preduzeti ako se oni pojave. Samo jedan od pet pacijenata kod kojih se jave teški neželjeni efekti na gornjem GI traktu tokom liječenja sa NSAIL imaju manifestne simptome. Pokazano je da se NSAIL-ima izazvani: ulkusi (lokalizovani u gornjem delu GI trakta), teško krvavljenje i perforacije javljaju kod približno 1% pacijenata liječenih tokom 3-6 mjeseci, i kod 2-4% pacijenata liječenih tokom jedne godine. Ove tendencije se nastavljaju, i vjerovatnoća za pojavu teškog GI dogadjaja se povećava u daljem toku terapije.

NSAIL treba propisivati uz krajnji oprez kod osoba koje su predhodno imale ulkusnu bolest ili gastrointestinalno krvavljenje.

Da bi se smanjio potencijalni rizik od neželjenih GI dogadjaja, treba primjenjivati najmanju efektivnu dozu a trajanje terapije treba da bude što je moguće kraće. Za pacijente sa visokim rizikom, treba razmotriti mogućnosti alternativne terapije koja ne uključuje NSAIL.

Kardiovaskularni i cerebrovaskularni efekti

Potrebno je primijeniti odgovarajuće praćenje pacijenata koji su bolovali od hipertenzije i/ili blage do umjerene kongestivne bolesti srca pošto su se zadržavanje tečnosti i edem javljali kod primjene NSAIL.

Preporučuje se kliničko praćenje bazičnog krvnog pritiska kod rizičih pacijenata, naročito tokom započinjanja terapije meloksikamom.

Klinička ispitivanja i epidemiološki podaci pokazuju da primjena nekih NSAIL, uključujući i meloksikam (naročito visoke doze i dugotrajna primjena) može dovesti do malog povećanja rizika od arterijsko trombičnih događaja (npr. infarkt miokarda ili srčani udar). Nema dovoljno podataka koji bi isključili ovakav rizik za meloksikam.

Pacijenti sa nekontrolisanom hipertenzijom, kongestivnom bolešću srca, utvrđenom ishemičnom bolesti srca, perifernim arterijskim oboljenjem, i/ili cerebrovaskularnom bolešću mogu biti liječeni meloksikamom samo poslije pažljivog razmatranja. Slično razmatranje treba primijeniti prije uvođenja dugotrajne terapije kod pacijenata sa faktorima rizika za kardiovaskularna oboljenja (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes melitus, pušenje).

Anafilaktoidne reakcije

Kao i sa drugim NSAIL, anafilaktoidne reakcije su se javile kod pacijenata za koje nije bilo poznato da su prije toga bili izloženi meloksikamu. Meloksikam ne treba davati pacijentima sa aspirinskom trijadom.

Uznapredovalo oboljenje bubrega

U slučajevima sa uznapredovalim oboljenjem bubrega, liječenje meloksikamom se ne preporučuje. Ako se mora započeti liječenje sa NSAIL, preporučuje se redovna kontrola funkcije bubrega.

Dejstva na jetru

Granična povišenja jedne ili više funkcionalnih proba jetre mogu se javiti kod skoro 15% pacijenata liječenih sa NSAIL, uključujući i meloksikam. Ove laboratorijske abnormalnosti mogu da napreduju, mogu ostati nepromijenjene, ili mogu biti prolazne tokom nastavljanja terapije. Značajna povišenja ALT ili AST (približno tri ili više puta veća od gornje granice normalnih vrijednosti) zabilježena su kod približno 1% pacijenata u kliničkim ispitivanjima NSAIL. Pored toga, sa NSAIL su zabilježeni i rijetki slučajevi teških hepatičkih reakcija, uključujući žuticu i fatalni fulminantni hepatitis, nekrozu jetre i insuficijenciju jetre, neke od njih sa fatalnim ishodom.

Dejstva na bubrege

Treba biti na oprezu kada se započinje liječenje meloksikamom kod jako dehidriranih pacijenata. Preporučuje se da se ovi pacijenti prvo rehidriraju, pa tek onda da se započne terapija meloksikamom.

Dugotrajna primjena NSAIL dovodi do renalne papilarne nekroze i drugih renalnih medularnih promjena. Renalna toksičnost je takodje vidjena kod pacijenata kod kojih renalni prostaglandini imaju kompenzatornu ulogu u održavanju perfuzije bubrega. Kod ovih pacijenata, unošenje NSAIL može izazvati dozno-zavisno smanjenje stvaranja prostaglandina, i sekundarno smanjenje protoka krvi kroz bubrege, što može dovesti do manifestne renalne dekompenzacije. Pacijenti sa najvećim rizikom za ovu reakciju su oni kod kojih je renalna funkcija već oštećena, pacijenti sa srčanom insuficijencijom, poremećenom funkcijom jetre, oni koji uzimaju diuretike i ACE inhibitore i stare osobe. Prekid liječenja sa NSAIL obično je praćen oporavkom na stanje prije primjene lijeka.

Hematološka dejstva

Anemija se ponekad vidja kod pacijenata koji dobijaju NSAIL. To može biti uslijed retencije tečnosti, GI gubitka krvi, ili uslijed nekog nedovoljno poznatog dejstva na eritropoezu. Pacijenti na dugotrajnom liječenju sa NSAIL, uključujući i meloksikam, treba da kontrolišu nivo hemoglobina i hematokrit, ako pokažu bilo koji znak ili simptom anemije.

Lijekovi koji inhibiraju biosintezu prostaglandina mogu u izvjesnom stepenu da utiču na funkciju trombocita i na vaskularne odgovore na krvavljenje.

NSAIL inhibiraju agregaciju trombocita, i pokazano je da produžavaju vrijeme krvavljenja kod nekih pacijenata. Za razliku od aspirina, njihovo dejstvo na funkciju trombocita je kvantitativno slabije ili kraće traje, i reverzibilno je. Meloksikam u principu ne utiče na broj trombocita, na protrombinsko vrijeme (PT) ili na parcijalno tromboplastinsko vrijeme (PTT). Pacijente koji dobijaju meloksikam i kod kojih se mogu pojaviti neželjena dejstva uslijed promjene funkcije trombocita, kao što su oni sa poremećajima koagulacije ili pacijenti koji dobijaju antikoagulanse, treba pažljivo pratiti.

Retencija tečnosti i edemi

Retencija tečnosti i edemi su zapaženi kod nekih pacijenata koji su uzimali NSAIL, uključujući i meloksikam. Stoga, kao što je slučaj i sa drugim NSAIL, meloksikam treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa retencijom tečnosti, hipertenzijom ili srčanom insuficijencijom.

Postojeća astma

Pacijenti sa astmom mogu biti osjetljivi na aspirin. Primjena aspirina kod pacijenata sa aspirin-senzitivnom astmom bila je praćena teškim bronhospazmom koji može biti fatalan.

UZIMANJE LIJEKA MELOX® SA HRANOM ILI PIĆIMA

Tabletu treba progutati sa vodom ili nekom drugom tečnošću tokom obroka.

PRIMJENA U TRUDNOĆI I DOJENJU

Prije nego što počnete da uzimate neki lijek, posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Kategorija C u trudnoći. Tokom prvog i drugog trimestra trudnoće ne treba davati meloksikam, osim ako je to izričito neophodno. Ako meloksikam koriste žene koje žele da ostanu u drugom stanju ili žene koje su u prvom i drugom trimestru trudnoće, doze meloksikama trebaju da budu što niže i vrijeme liječenja što kraće. Primjena meloksikama je kontraindikovana u trećem trimestru trudnoće.

Iako ne postoje specifična iskustva sa meloksikamom, NSAIL mogu da prođu u mlijeko majke. Primjenu meloksikama treba izbjeći kod žena koje doje.

UTICAJ NA PSIHOFIZIČKE SPOSOBNOSTI PRILIKOM UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM I MAŠINAMA

Ne postoje određene studije vezane za uticaj meloksikama na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama. Na osnovu farmakodinamskog profila i na osnovu neželjenih efekata, meloksikam najvjerovatnije nema ili ima neznatan uticaj na ove sposobnosti. Međutim, kada se jave vizuelne smetnje, pospanost, vrtoglavica ili druge smetnje vezane za centralni nervni sistem, savjetuje se da se ne upravlja motornim vozilom i rukuje mašinama.

VAŽNE INFORMACIJE O NEKIM SASTOJCIMA LIJEKA

Lijek Melox® sadrži šećer – laktozu.

Ako vam je ljekar rekao da ne podnosite neki od šećera, obratite se vašem ljekaru pre nego što počnete da koristite ovaj lijek.

NA ŠTA MORATE PAZITI AKO UZIMATE DRUGE LIJEKOVE

Imajte u vidu da se ove informacije mogu odnositi i na lijekove koje više ne pijete, kao i na lijekove koje planirate da uzimate u budućnosti. Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, ili ste do nedavno uzimali neki drugi lijek, uključujući i lijek koji se nabavlja bez ljekarskog recepta.

Drugi NSAIL, uključujući i salicilate:

Istovremena primjena nekoliko NSAIL može da poveća rizik od nastanka gastrointestinalnih ulkusa i krvavljenja, uslijed sinergističkog efekta. Ne preporučuje se istovremena primjena meloksikama i nekog drugog NSAIL-a.

Oralni antikoagulansi:

Istovremenom primjenom meloksikama sa oralnim antikoagulansima, uslijed inhibicije aktivnosti trombocita i oštećenja gastroduodenalne mukoze, povećava se rizik od krvavljenja i zato se njihova istovremena primjena ne preporučuje. Potrebno je izvršiti pažljiv monitoring INR-a, ako se ova kombinacije ne može izbjeći.

Diuretici, ACE- inhibitori i Angiotenzin II- antagonisti:

Kod nekih pacijenata sa kompromitovanom funkcijom bubrega ( npr. Dehidrirani pacijenti ili stariji pacijenti sa kompromitovanom funkcijom bubrega) istovremena primjena meloksikama i ACE- inhibitora ili Angiotenzin II- antagonista ili agenasa koji inhibiraju ciklooksigenazu, može usloviti dalje pogoršanje funkcije bubrega, uključujući i akutnu renalnu disfunkciju, koja je obično reverzibilne prirode. Uslijed ovoga, treba pristupiti pažljivo prilikom primjene ovih kombinacija, naročito kod starijih pacijenata.

Drugi antihipertenzivni lijekovi:

Istovremenom primjenom meloksikama i beta-blokatora može doći do smanjenja antihipertenzivnog efekta beta-blokatora, uslijed inhibicije prostaglandina sa vazodilatatornim efektom.

Ciklosporin:

NSAIL mogu da povećaju nefrotoksičnost ciklosporina, uslijed efekata u kojima posreduju renalni prostaglandini. Tokom istovremene primjene potrebno je mjeriti funkciju bubrega. Preporučuje se pažljivo praćenje renalne funkcije, naročito kod starijih osoba.

Intrauterinske naprave:

NSAIL smanjuju efikasnost intrauterinskih naprava.

Litijum: U kliničkim studijama, NSAIL su dovele do povišenja nivoa litijuma u plazmi i smanjenja renalnog klirensa litijuma. Pacijente koji su na terapiji litijumom, treba pažljivo pratiti kada se započinje ili završava liječenje meloksikamom.

Metotreksat: NSAIL mogu da smanje tubularnu sekreciju metotreksata i time da povećaju plazma koncentraciju metotreksata. Zato nije preporučena istovremena primjena NSAIL i metotreksata kod pacijenata koji primaju visoke doze metotreksata (više od 15 mg/nedjeljno).

Holestiramin: Holestiramin značajno povećava klirens meloksikama. To ukazuje na postojanje enterohepatičke cirkulacije meloksikama. Klinički značaj ove interakcije nije ustanovljen.

Kortikosteroidi: istovremena primjena meloksikama i kortikosteroida može dovesti do povećanog rizika da se javi krvarenje ili gastrointestinalne ulceracije.

Inhibitori selektivnog preuzimanja serotonina: istovremena primjena meloksikama i inhibitora selektivnog preuzimanja serotonina povećava rizik pojave gastrointestinalno krvarenja.

Nijesu uočene klinički značajne farmakokinetičke lijek-lijek interakcije kod istovremene primjene meloksikama sa antacidima, sa cimetidinom ili digoksinom.

KAKO SE LIJEK MELOX® UPOTREBLJAVA

Ukoliko mislite da lijek Melox® suviše slabo ili jako djeluje na Vaš organizam, obratite se ljekaru ili farmaceutu.

Reumatoidni artritis: 15 mg (2 tablete) dnevno. Zavisno od terapijskog odgovora može se dati 7,5 mg/dan.

Osteoartritis: 7,5 mg (1 tableta) dnevno. U slučaju potrebe, može se dati 15 mg (2 tablete) na dan.

Ankilozirajući spondilitis: 15 mg (2 tablete) dnevno. Kod pacijenata sa visokim rizikom od neželjenih dejstava, liječenje treba započeti sa dnevnom dozom od 7,5 mg (1 tableta).

U svim bolnim stanjima doziranje treba da odredi ljekar; medjutim, maksimalna dnevna doza lijeka Melox® je 15 mg (2 tablete).

Kod pacijenata sa teškom insuficijencijom bubrega, dnevna doza ne treba da pređe 7,5 mg (1 tableta).

Lijek ne treba davati djeci i adolescentima uzrasta do 16 godina.

Vaš ljekar će Vas posavjetovati koliko dugo da uzimate lijek Melox®.

UKOLIKO STE UZELI VIŠE LIJEKA NEGO ŠTO BI TREBALO

Ukoliko ste uzeli veću dozu lijeka Melox® nego što bi trebalo, odmah razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom!

Ukoliko postoji sumnja da je došlo do trovanja meloksikamom, pacijenta treba odmah odvesti u bolnicu.

Podaci o predoziranju meloksikama su rijetki. Simptomi poslije akutnog predoziranja (trovanja) lijekovima iz grupe NSAIL su obično pospanost, mučnina, povraćanje i bol u želucu. Može doći do krvavljenja u želucu i crijevima. Teško trovanje može dovesti do hipertenzije, akutne insuficijencije bubrega, poremećaja funkcije jetre, oslabljenog disanja, kome, grčeva, pada krvnog pitiska i srčanog zastoja. Liječenje je simptomatsko, a protiv-otrov ne postoji. Hemodijaliza ne može da pomogne.

UKOLIKO STE ZABORAVILI DA UZMETE LIJEK MELOX®

Nikada ne uzimajte duplu dozu da nadomijestite to što ste preskočili da uzmete lijek!

Ako ste zaboravili da uzmete lijek na vrijeme, liječenje ćete nastaviti tako što ćete odmah popiti jednu dozu koju vam je ljekar propisao (npr. 1 tabletu od 7,5 mg ili 2 tablete). Poslije toga treba da prodje 24 časa (jedan cio dan) prije nego što uzmete sljedeću dozu.

Nikada ne treba da uzmete više od 15 mg (2 tablete) u toku jednog dana (24 časa).

Učestalost javljanja neželjenih dejstva:

Česta neželjena dejstva: javljaju se kod 1-10 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek

Povremena neželjena dejstva: javljaju se kod 1-10 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek

Rijetka neželjena dejstva: javljaju se kod 1-10 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek

Veoma rijetka neželjena dejstva: javljaju se ređe od 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek

Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema

Povremeno: anemija

Rijetko: poremećeni broj bijelih krvnih zrnaca i trombocita (leukocitopenija, trombocitopenija)

Veoma rijetko su se javljali slučajevi agranulocitoze.

Imunološki poremećajii i poremećaji respiratornog sistema

Rijetko: teške alergijske reakcije koje mogu da uključuju padanje u nesvijest, plitko disanje i reakcije na koži. Napadi astme (kod ljudi koji su alergični na aspirin ili neki drugi nesteroidni antiinflamatorni lijek)

Psihijatrijski poremećaji

Rijetko: promjene u raspoloženju, košmari

Povremeno: stanje zbunjenosti, gubitak orjentacije

Poremećaji nervnog sistema

Često: glavobolja

Povremeno: nesvjestica, pospanost

Poremećaji oka

Rijetko: poremećaji vida, uključujući zamućeni vid; konjuktivitis

Poremećaji uha i laviritna

Povremeno: vrtoglavica

Rijetko: zvonjava u ušima

Poremećaji srca

Rijetko: palpitacije

Otkazivanje srca je povezano sa primjenom NSAIL.

Vaskularni poremećaji

Povremeno: Povećanje krvnog pritiska, crvenilo lica

Gastrointestinalni poremećaji

Veoma često: problemi sa varenjem, mučnina, povraćanje, bol u stomaku, zatvor, nadimanje, proliv

Povremeno: gastrointestinalno krvarenje (uzrokuje tamne stolice), stomatitis, gastritis, podrigivanje

Rijetko: kolitis, čir na želucu i tankom crijevu, ezofagitis

Veoma rijetko: probijanje čira (perforacije) na gastrointestinalnom traktu

Gastrointestinalna krvarenja, ulceracije i perforacije mogu ponekad biti jako ozbiljne i fatalne, naročito kod starijih pacijenata.

Hepatobilijarni poremećaji

Povremeno: promjene u testovima funkcije jetre (npr. povećane transaminaze ili bilirubin)

Veoma rijetko: zapaljenje jetre (hepatitis)

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Povremeno: oticanje očiju, usana i lica, svrab, osip

Rijetko: Steven-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, urtikarija (koprivnjača)

Veoma rijetko: bulozni dermatitis, erythema multiforme

Nepoznato: osjetljivost na svijetlo

Poremećaji bubrega i urinarnog sistema

Povremeno: zadržavanje vode i natrijuma, hiperkalijemija, poremećaj funkcionalnih testova bubrega (povećani serumski kreatinin i/ili urea u serumu).

Veoma rijetko: akutno otkazivanje bubrega kod pacijenata sa faktorima rizika.

Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Povremeno: edem uključujući i edem donjih ekstremiteta

ČUVANJE

Držati lijek MELOX® van domašaja djece!

Ovaj medicinski proizvod ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

ROK UPOTREBE

4 godine.

Lijek se ne smije koristiti poslije isteka roka upotrebe naznačenog na pakovanju.

NAČIN IZDAVANJA LIJEKA

Izdaje se na ljekarski recept.

POSEBNE MJERE UNIŠTAVANJA NEUPOTRIJEBLJENOG LIJEKA ILI OSTATKA LIJEKA

Nema

DATUM POSLJEDNJE REVIZIJE TEKSTA UPUTSTVA

Mart, 2010.

BROJ I DATUM DOZVOLE

MELOX®, tableta, 7.5 mg, blister, 1x10 kom; 2030/10/33 – 3623; 30.03.2010.

MELOX®, tableta, 7.5 mg, blister, 3x10 kom; 2030/10/34 – 3624; 30.03.2010.