LOSAR 50mg film tableta

• Terapija esencijalne hipertenzije kod odraslih, djece i adolescenata uzrasta 6-18 godina;
• Terapija oboljenja bubrega kod odraslih pacijenata sa hipertenzijom i dijabetes melitusom tip 2 sa proteinurijom ≥ 0,5 g/dan, kao dio antihipertenzivne terapije (vidjeti djelove 4.3, 4.4, 4.5 i 5.1);
• Terapija hronične srčane insuficijencije kod odraslih pacijenata kada primjena inhibitora angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE inhibitori) nije odgovarajuća zbog inkompatibilnosti, a posebno zbog pojave kašlja ili prisutne kontraindikacije. Pacijenti sa srčanom insuficijencijom čije je stanje stabilizovano ACE inhibitorima ne treba da prelaze na terapiju losartanom. Pacijenti treba da imaju vrijednost ejekcione frakcije lijeve komore ≤ 40% i da budu klinički stabilizovani na utvrđenoj terapiji koju primaju za hroničnu srčanu insuficijenciju;
• Smanjenje rizika za nastanak moždanog udara kod odraslih pacijenata sa hipertenzijom i elektrokardiografski potvrđenom hipertrofijom lijeve komore (vidjeti dio 5.1. Studija LIFE, Uticaj rasne pripadnosti).

Doziranje:

Hipertenzija

Uobičajena početna doza i doza održavanja za većinu pacijenata je 50 mg jednom dnevno. Maksimalno antihipertenzivno dejstvo se postiže 3 - 6 nedjelja nakon početka terapije. Neki pacijenti mogu imati dodatnu korist povećanjem doze na 100 mg jednom dnevno (ujutru).

Losartan može da se primjenjuje istovremeno sa drugim antihipertenzivnim ljekovima, posebno sa diureticima (npr. hidrohlorotiazid) (vidjeti djelove 4.3, 4.4, 4.5 i 5.1).

Pacijenti sa hipertenzijom i sa dijabetes melitusom tip 2 i proteinurijom ≥ 0,5 g/dan

Uobičajena početna doza je 50 mg jednom dnevno. Doza se može povećati na 100 mg jednom dnevno, zavisno od vrijednosti krvnog pritiska nakon mjesec dana od početka terapije. Losartan može da se primjenjuje istovremeno sa drugim antihipertenzivnim ljekovima (npr. diuretici, blokatori kalcijumskih kanala, alfa- ili beta-blokatori, antihipertenzivi sa centralnim dejstvom) (vidjeti djelove 4.3, 4.4, 4.5 i 5.1), kao i sa insulinom i drugim često primjenjivanim hipoglikemijskim ljekovima (npr. derivati sulfonilureje, glitazoni i inhibitori glukozidaze).

Srčana insuficijencija

Uobičajena početna doza losartana kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom je 12,5 mg jednom dnevno. Doza treba da se titrira u nedjeljnim intervalima (tj. 12,5 mg dnevno, 25 mg dnevno, 50 mg dnevno, 100 mg dnevno do maksimalne doze od 150 mg jednom dnevno), u zavisnosti od toga kako pacijent podnosi terapiju.

Smanjenje rizika od moždanog udara kod pacijenata sa hipertenzijom i elektrokardiografski potvrđenom hipertrofijom lijeve komore

Uobičajena početna doza losartana je 50 mg jednom dnevno. U zavisnosti od vrijednosti krvnog pritiska, može se dodati mala doza hidrohlorotiazida i/ili povećati doza losartana na 100 mg jednom dnevno.

Posebne populacije

Primjena kod pacijenata sa deplecijom intravaskularnog volumena

Kod pacijenata sa deplecijom intravaskularnog volumena (npr. pacijenti koji su liječeni visokim dozama diuretika), treba razmotriti početnu dozu od 25 mg jednom dnevno (vidjeti dio 4.4).

Primjena kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega i pacijenata na hemodijalizi

Nije potrebno prilagođavanje početne doze kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega i pacijenata na hemodijalizi.

Primjena kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre

Kod pacijenata koji u anamnezi imaju oštećenje funkcije jetre treba razmotriti primjenu niže doze. Ne postoji terapijsko iskustvo kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre. Stoga je losartan kontraindikovan kod ovih pacijenata (vidjeti djelove 4.3 i 4.4). Molimo uzmite u obzir da lijek Losar u manjim jačinama nije dostupan na tržištu, ali se doza od 25 mg može postići dijeljenjem tablete od 50 mg na pola. Primjena losartana u dozi od 12,5 mg nije moguća sa lijekom Losar jačine 50 mg, jer ne postoji mogućnost djeljenja tablete na četiri dijela.Pedijatrijska populacija

Uzrast 6 mjeseci - manje od 6 godina

Bezbjednost i efikasnost primjene losartana kod djece uzrasta od 6 mjeseci do manje od 6 godina nijesu ustanovljeni. Trenutno dostupni podaci opisani su u djelovima 5.1 i 5.2, ali se ne može dati preporuka o doziranju.

Uzrast 6 godina - 18 godina

Za djecu koja mogu da gutaju tablete, preporučena doza je 25 mg jednom dnevno kod pacijenata sa tjelesnom masom 20 kg do 50 kg. U izuzetnim slučajevima, doza se može povećati do maksimalne doze od 50 mg jednom dnevno. Dozu treba prilagoditi zavisno od terapijskog odgovora.

Kod pacijenata tjelesne mase 50 kg, uobičajena doza je 50 mg jednom dnevno. U izuzetnim slučajevima, doza se može povećati do maksimalne doze od 100 mg jednom dnevno. Doze veće od 1,4 mg/kg tjelesne mase (ili doze veće od 100 mg) dnevno nijesu ispitane u pedijatrijskoj populaciji.

Losartan se ne preporučuje djeci mlađoj od 6 godina, jer postoje samo ograničeni podaci o primjeni kod ove populacije pacijenata.

Losartan se ne preporučuje djeci kod koje je brzina glomerularne filtracije 30 ml/min/1,73 m2, jer nema dostupnih podataka za ovu populaciju pacijenata (vidjeti dio 4.4).

Losartan se takođe ne preporučuje djeci sa oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.4).

Primjena kod starijih pacijenata

Iako treba razmotriti započinjanje terapije dozom od 25 mg kod pacijenata starijih od 75 godina, prilagođavanje doze obično nije potrebno kod starijih osoba.

Primjena losartana u dozi od 12,5 mg nije moguća sa lijekom Losar jačine 50 mg, jer ne postoji mogućnost djeljenja tablete na četiri dijela. Koristiti dostupne ljekove odgovarajuće jačine.

Način primjene

Oralna primjena.

Tabletu treba progutati sa dovoljnom količinom vode.

Lijek Losar se može uzimati sa ili bez hrane.

• Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1;
• Drugi i treći trimestar trudnoće (vidjeti djelove 4.4 i 4.6);
• Teško oštećenje funkcije jetre;
• Istovremena primjena sa ljekovima koji sadrže aliskiren kod pacijenata sa dijabetes melitusom ili oštećenjem funkcije bubrega (brzina glomerularne filtracije 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti djelove 4.5 i 5.1).

Preosjetljivost

Angioedem. Potrebno je pažljivo pratiti pacijente sa angioedemom u anamnezi (oticanje lica, usana, grla i/ili jezika) (vidjeti dio 4.8).

Hipotenzija i disbalans elektrolita i tečnosti

Kod pacijenata sa deplecijom volumena cirkulišuće tečnosti ili smanjenom koncentracijom natrijuma usljed intenzivne terapije diureticima, režima ishrane sa ograničenim unosom soli, dijareje ili povraćanja, može doći do pojave simptomatske hipotenzije, naročito pri uvođenju lijeka ili povećanju doze. Prije uvođenja lijeka potrebno je korigovati navedena stanja ili terapiju započeti nižim dozama (vidjeti dio 4.2). Ovo se takođe odnosi na djecu uzrasta od 6 do 18 godina.

Elektrolitni disbalans

Disbalans elektrolita je čest kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, sa ili bez dijabetesa, i potrebno ga je korigovati. U kliničkoj studiji sprovedenoj kod pacijenata sa dijabetesom tip 2 i nefropatijom, učestalost hiperkalemije je bila veća u grupi koja je dobijala losartan, u odnosu na placebo grupu (vidjeti dio 4.8). Zbog toga je potrebno pažljivo praćenje koncentracije kalijuma u plazmi i vrijednosti klirensa kreatinina, posebno kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom i klirensom kreatinina između 30 i 50 ml/min.

Ne preporučuje se istovremena primjena losartana sa diureticima koji štede kalijum, suplementima kalijuma, zamjenama za so koje sadrže kalijum ili drugim ljekovima koji povećavaju koncentraciju kalijuma u serumu (npr. ljekovi koji sadrže trimetoprim) (vidjeti dio 4.5).

Oštećenje funkcije jetre

U skladu sa farmakokinetičkim podacima koji pokazuju značajno povećanje koncentracije losartana u plazmi kod pacijenata sa cirozom jetre, treba razmotriti primjenu niže doze lijeka kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre u anamnezi. Nema terapijskog iskustva sa primjenom losartana kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre. Zbog toga se losartan ne smije primjenjivati kod ovih pacijenata (vidjeti djelove 4.2, 4.3 i 5.2).

Losartan se ne preporučuje djeci sa oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.2).

Oštećenje funkcije bubrega

Kao posljedica inhibicije sistema renin-angiotenzin-aldosteron, prijavljene su promjene u bubrežnoj funkciji, uključujući i bubrežnu insuficijenciju (naročito kod pacijenata čija bubrežna funkcija zavisi od sistema renin-angiotenzin-aldosteron, kao što su pacijenti sa teškom srčanom insuficijencijom ili postojećim poremećajem funkcije bubrega). Kao i kod primjene drugih ljekova koji utiču na sistem renin-angiotenzin-aldosteron, zabilježeni su slučajevi povećanja koncentracije uree i kreatinina u serumu kod pacijenata sa bilateralnom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom bubrežne arterije kod pacijenata sa jednim bubregom. Ove promjene bubrežne funkcije mogu biti reverzibilne nakon prestanka primjene lijeka. Losartan treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa bilateralnom stenozom bubrežnih arterija ili unilateralnom stenozom arterije jedinog bubrega.

Primjena kod pedijatrijskih pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega

Primjena lijeka se ne preporučuje kod djece sa brzinom glomerularne filtracije < 30 ml/min/1,73m2, pošto nema dostupnih podataka o primjeni lijeka u ovoj grupi (vidjeti dio 4.2).

Tokom terapije losartanom treba redovno pratiti funkciju bubrega, jer može doći do njenog pogoršanja. Ovo je posebno važno u slučaju postojanja drugih stanja (povišena tjelesna temperatura, dehidratacija) koja mogu doprinijeti oštećenju funkcije bubrega.

Pokazano je da istovremena primjena losartana i ACE inhibitora oštećuje bubrežnu funkciju. Zbog toga se njihova istovremena primjena ne preporučuje (vidjeti dio 4.5).

Transplantacija bubrega

Nema iskustava sa primjenom losartana kod pacijenata sa nedavno transplantiranim bubregom.

Primarni hiperaldosteronizam

Pacijenti sa primarnim hiperaldosteronizmom uglavnom ne reaguju na antihipertenzive koji djeluju putem inhibicije sistema renin-angiotenzin. Zbog toga se ne preporučuje primjena losartana kod ovih pacijenata.

Koronarna bolest i cerebrovaskularno oboljenje

Kao i kod drugih antihipertenziva, izraženo sniženje krvnog pritiska kod pacijenata sa ishemijskim kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim oboljenjem može dovesti do infarkta miokarda ili moždanog udara.

Srčana insuficijencija

Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom, sa ili bez oštećenja funkcije bubrega, postoji rizik od teške arterijske hipotenzije i (obično akutnog) oštećenja bubrežne funkcije, kao što je slučaj i kod primjene drugih ljekova koji djeluju preko sistema renin-angiotenzin.

Nema dovoljno terapijskog iskustva sa primjenom losartana kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom i istovremenim teškim oštećenjem funkcije bubrega, pacijenata sa teškom srčanom insuficijencijom (NYHA klasa IV), kao i pacijenata sa srčanom insuficijencijom i simptomatskim srčanim aritmijama opasnim po život. Tako je potreban oprez pri primjeni losartana kod ovih pacijenata. Takođe je potreban oprez prilikom primjene losaratana u kombinaciji sa beta-blokatorima (vidjeti dio 5.1).

Stenoza aortne i mitralne valvule, opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija

Kao i u slučaju primjene drugih vazodilatatora, potreban je poseban oprez pri primjeni losartana kod pacijenata sa aortnom ili mitralnom stenozom, kao i sa opstruktivnom hipertrofičnom kardiomiopatijom.

Trudnoća

Terapiju losartanom ne treba započinjati u toku trudnoće. Osim ukoliko se terapija losartanom smatra apsolutno neophodnom, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prevesti na alternativnu antihipertenzivnu terapiju čija je bezbjednost primjene u trudnoći potvrđena. Kada se utvrdi trudnoća, terapiju losartanom treba odmah prekinuti i započeti alternativnu terapiju (vidjeti djelove 4.3 i 4.6).

Ostala upozorenja i mjere opreza

Kao što je zapaženo kod primjene ACE inhibitora, losartan i ostali antagonisti angiotenzina su manje efektivni u snižavanju krvnog pritiska kod pacijenata crne rase u odnosu na ostale, vjerovatno usljed veće učestalosti stanja sa niskim vrijednostima renina u populaciji pacijenata crne rase sa hipertenzijom.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS)

Postoje dokazi da istovremena primjena ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i pogoršanja bubrežne funkcije (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju). Stoga se ne preporučuje dvostruka blokada RAAS kombinovanom primjenom ACE inhibitora, antagonista receptora angiotenzina II ili aliskirena (vidjeti djelove 4.5 i 5.1).

Ukoliko se dvostruka blokada RAAS ipak smatra apsolutno neophodnom, treba je sprovesti samo pod nadzorom ljekara specijaliste i uz često praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska.

ACE inhibitore i antagoniste receptora angiotenzina II ne treba primjenjivati istovremeno kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.

Pomoćne supstance

Lijek Losar sadrži laktozu, monohidrat. Pacijenti sa rijetkim nasljednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, potpunim nedostatkom laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom, ne smiju koristiti ovaj lijek.

Primjena drugih antihipertenziva može pojačati hipotenzivno dejstvo losartana. Istovremena primjena sa ljekovima koji mogu izazvati hipotenziju (kao što su triciklični antidepresivi, antipsihotici, baklofen, amifostin) može povećati rizik od nastanka hipotenzije.

Losartan se dominantno metaboliše putem citohroma P450 (CYP) 2C9 do aktivnog metabolita karboksikiseline. U jednom kliničkom ispitivanju je pokazano da flukonazol (inhibitor CYP2C9) smanjuje izloženost aktivnom metabolitu približno 50%. Takođe je utvrđeno da istovremena primjena losartana i rifampicina (induktor metaboličkih enzima) dovodi do smanjenja koncentracije aktivnog metabolita u plazmi od 40%. Nije poznat klinički značaj ovih rezultata. Istovremena primjena sa fluvastatinom (slab inhibitor CYP2C9) nije dovela do promjena izloženosti aktivnom metabolitu.

Kao i kod drugih ljekova koji blokiraju angiotenzin II ili njegovo dejstvo, istovremena primjena losartana sa drugim ljekovima koji zadržavaju kalijum (npr. diuretici koji štede kalijum: amilorid, triamteren, spironolakton) ili povećavaju koncentraciju kalijuma (npr. heparin, ljekovi koji sadrže trimetoprim), ili istovremena primjena sa suplementima kalijuma i zamjenama za so koje sadrže kalijum, može povećati koncentraciju kalijuma u serumu. Ne preporučuje se istovremena primjena ovih ljekova.

Prilikom istovremene primjene litijuma i ACE inhibitora, prijavljeni su slučajevi reverzibilnog povećanja koncentracije litijuma u serumu i toksičnost. Ovakvi slučajevi su veoma rijetko zabilježeni i pri primjeni antagonista receptora angiotenzina II. Potreban je oprez prilikom istovremene primjene losartana sa litijumom. Ukoliko se ova kombinacija smatra neophodnom, preporučuje se redovno praćenje koncentracije litijuma u serumu tokom perioda istovremene primjene.

Kada se antagonisti receptora angiotenzina II primjenjuju istovremeno sa NSAIL-ima (npr. selektivni COX-2 inhibitori, acetilsalicilna kiselina u antiinflamatornim dozama i neselektivni NSAIL-i), može doći do smanjenja antihipertenzivnog dejstva. Istovremena primjena antagonista receptora angiotenzina II ili diuretika sa NSAIL-ima može pogoršati bubrežnu funkciju, čak do akutne bubrežne insuficijencije, i povećati koncentraciju kalijuma u serumu, naročito kod pacijenata sa postojećim oštećenjem funkcije bubrega. Ovu kombinaciju ljekova treba primjenjivati sa oprezom, posebno kod starijih pacijenata. Pacijenti treba da budu adekvatno hidrirani i treba razmotriti praćenje bubrežne funkcije na početku istovremene terapije i kasnije periodično.

Podaci iz kliničkih ispitivanja su pokazali da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema kombinovanom primjenom ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena povezana sa povećanom učestalošću neželjenih događaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjenje funkcije bubrega (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju), u odnosu na primjenu samo jednog lijeka koji djeluje na renin-angiotenzin-aldosteron sistem (vidjeti djelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Sok od grejpfruta sadrži jedinjenja koja inhibiraju CYP450 enzime i mogu smanjiti koncentraciju aktivnog metabolita losartana, što može smanjiti terapijski efekat. Tokom primjene losartana treba izbjegavati konzumiranje soka od grejpfruta.

Trudnoća

Primjena losartana se ne preporučuje u prvom trimestru trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena losartana u drugom i trećem trimestru trudnoće je kontraindikovana (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Epidemiološki podaci o teratogenom riziku pri primjeni ACE inhibitora u prvom trimestru trudnoće nijesu bili ubjedljivi; ipak, ne može se isključiti postojanje malog rizika. Iako ne postoje kontrolisani epidemiološki podaci o rizicima primjene antagonista receptora angiotenzina II, moguće je da sličan rizik postoji za ovu grupu ljekova. Osim ukoliko se terapija antagonistima receptora angiotenzina II smatra neophodnom, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prevesti na alternativnu antihipertenzivnu terapiju čija je bezbjednost primjene u trudnoći potvrđena. Kad se utvrdi trudnoća, primjenu losartana treba odmah prekinuti i, ukoliko je moguće, započeti sa alternativnom terapijom.

Poznato je da izloženost antagonistima receptora angiotenzina II primijenjenih tokom drugog i trećeg trimestra kod ljudi izaziva fetotoksičnost (smanjenje funkcije bubrega, oligohidramnion, usporena osifikacija kostiju lobanje) i neonatalnu toksičnost (bubrežna insuficijencija, hipotenzija, hiperkalemija) (vidjeti dio 5.3).

Ukoliko dođe do izloženosti losartanu nakon ulaska u drugi trimestar, preporučuje se kontrolni ultrazvučni pregled bubrega i lobanje.

Odojčad čije su majke koristile losartan treba pažljivo pratiti zbog moguće hipotenzije (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Dojenje

Budući da nema dostupnih podataka o primjeni losartana u toku dojenja, njegova primjena se ne preporučuje. Savjetuje se uvođenje alternativne antihipertenzivne terapije, sa bolje utvrđenim bezbjednosnim profilom u periodu dojenja, posebno ukoliko pacijentkinja doji novorođenče ili prijevremeno rođeno dijete.

Nijesu sprovedene studije o uticaju losartana na sposobnost upravljanja vozilom i rukovanja mašinama. Ipak, potrebno je imati u vidu da pri primjeni bilo kog antihipertenziva povremeno može doći do pojave vrtoglavice ili pospanosti, naročito pri uvođenju lijeka ili povećanju doze.

Losartan je ispitan u sljedećim kontrolisanim kliničkim studijama:

• studija sa > 3000 pacijenata uzrasta 18 godina i više, sa esencijalnom hipertenzijom;
• studija sa 177 pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 6 do 16 godina, sa hipertenzijom;
• studija sa > 9000 pacijenata sa hipertenzijom starosti od 55 do 80 godina, sa hipertrofijom lijeve komore (vidjeti LIFE studija, dio 5.1);
• studije sa > 7700 odraslih pacijenata sa hroničnom srčanom insuficijencijom (vidjeti ELITE I, ELITE II i HEAAL studija, dio 5.1);
• studija sa > 1500 pacijenata sa dijabetesom tip 2 i proteinurijom, uzrasta 31 godinu i više (vidjeti RENAAL studija, dio 5.1).

U ovim kliničkim studijama, najčešći neželjeni događaj bila je vrtoglavica.

Učestalost neželjenih reakcija navedenih u nastavku teksta je definisana u skladu sa sljedećom konvencijom: veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100); rijetko (≥ 1/10000 do < 1/1000), veoma rijetko (< 1/10000) i nepoznato (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

Simptomi

Podaci o predoziranju kod ljudi su ograničeni. Najvjerovatniji simptomi predoziranja bili bi hipotenzija i tahikardija. Usljed parasimpatičke (vagusne) stimulacije, može doći do pojave bradikardije.

Terapija

Ukoliko se javi simptomatska hipotenzija, potrebno je uvesti suportivnu terapiju. Liječenje zavisi od vremena koje je prošlo od unosa lijeka, kao i vrste i težine simptoma. Prioritet treba dati stabilizaciji kardiovaskularnog sistema. Nakon oralne primjene lijeka, indikovana je primjena odgovarajuće doze aktivnog uglja. Nakon toga, potrebno je pažljivo pratiti parametre vitalnih funkcija i, ukoliko je neophodno, korigovati ih.

Hemodijalizom se ne mogu ukloniti ni losartan niti njegov aktivni metabolit.

Farmakoterapijska grupa: Ljekovi koji djeluju na renin-angiotenzin sistem; antagonisti receptora angiotenzina II, monokomponentni

ATC kod: C09CA01

Losartan je sintetski antagonista receptora angiotenzina II (tip AT1), za oralnu upotrebu. Angiotenzin II, snažan vazokonstriktor, je glavni aktivni hormon sistema renin-angiotenzin i važan faktor patofiziologije hipertenzije. Angiotenzin II se vezuje za AT1 receptor koji se nalazi u mnogim tkivima (npr. glatki mišići krvnih sudova, nadbubrežna žlijezda, bubrezi, srce) i ispoljava nekoliko značajnih bioloških dejstava, uključujući vazokonstrikciju i oslobađanje aldosterona. Angiotenzin II takođe stimuliše proliferaciju glatkih mišićnih ćelija.

Losartan selektivno blokira AT1 receptor. In vitro i in vivo, losartan i njegov farmakološki aktivni metabolit karboksilne kiseline E-3174 blokiraju sva fiziološki značajna dejstva angiotenzina II, bez obzira na izvor ili put njegove sinteze.

Losartan ne ispoljava agonističko dejstvo, niti blokira druge receptore za hormone ili jonske kanale koji su značajni za kardiovaskularnu regulaciju. Dodatno, losartan ne inhibira ACE (kininaza II), enzim koji razgrađuje bradikinin. Posljedično, nema potenciranja neželjenih dejstava posredovanih bradikininom.

Tokom primjene losartana, uklanjanje negativne povratne sprege kojom angiotenzin II djeluje na sekreciju renina, dovodi do povećanja aktivnosti renina u plazmi. Povećanje aktivnosti renina u plazmi dovodi do povećanja angiotenzina II u plazmi. Uprkos ovim povećanjima, antihipertenzivno dejstvo i supresija koncentracije aldosterona u plazmi se održavaju, što ukazuje na efikasnu blokadu receptora angiotenzina II. Nakon obustave terapije losartanom, aktivnost renina u plazmi i vrijednosti angiotenzina II se vraćaju na početne vrijednosti u toku tri dana.

Losartan i njegov glavni aktivni metabolit imaju mnogo veći afinitet za AT1 nego za AT2 receptor. Aktivni metabolit pokazuje 10 do 40 puta veću aktivnost u odnosu na losartan, izraženo u težinsko-težinskom (w/w) odnosu.

U studiji posebno dizajniranoj da procijeni učestalost kašlja kod pacijenata na terapiji losartanom u odnosu na pacijente na terapiji ACE inhibitorima, učestalost kašlja prijavljena od strane pacijenata koji su uzimali losartan je bila slična i značajno manja u odnosu na pacijente koji su bili na terapiji ACE inhibitorom. Dodatno, u ukupnoj analizi 16 dvostruko slijepih kliničkih studija sa 4131 pacijenta, učestalost spontano prijavljenog kašlja kod pacijenata na terapiji losartanom bila je slična (3,1%) onoj kod pacijenata koji su primali placebo (2,6%) ili hidrohlortiazid (4,1%), dok je učestalost sa ACE inhibitorima bila 8,8%.

Kod hipertenzivnih pacijenata sa proteinurijom koji nemaju dijabetes, primjena losartan-kalijuma značajno smanjuje proteinuriju, frakcionu ekskreciju albumina i IgG. Losartan održava brzinu glomerularne filtracije i smanjuje frakciju filtracije. Uopšteno, losartan dovodi do smanjenja koncentracije mokraćne kiseline u serumu (obično ˂ 0,4 mg/dl), koje je bilo perzistentno tokom hronične terapije.

Losartan nema dejstvo na autonomne reflekse niti dugotrajno dejstvo na noradrenalin u plazmi.

Kod pacijenata sa insuficijencijom lijeve komore, doze losartana od 25 mg i 50 mg su ispoljile pozitivna hemodinamska i neurohormonalna dejstva koja karakterišu povećanje srčanog indeksa i smanjenje plućnog kapilarnog wedge pritiska, sistemskog vaskularnog otpora, srednjeg sistemskog artrerijskog pritiska i srčane frekvence, kao i smanjenje koncentracije aldosterona i noradrenalina u cirkulaciji. Pojava hipotenzije je bila dozno-zavisna kod ovih pacijenata sa srčanom insuficijencijom.

Studije kod pacijenata sa hipertenzijom

U kontrolisanim kliničkim studijama, primjena losartana jednom dnevno kod pacijenata sa blagom do umjerenom esencijalnom hipertenzijom dovela je do statistički značajnog sniženja sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska. Mjerenje krvnog pritiska 24 sata nakon primjene doze u odnosu na mjerenja 5-6 sati nakon primjene doze, pokazala su da se sniženje krvnog pritiska održava tokom 24 sata; prirodni dnevni ritam bio je zadržan. Sniženje arterijskog pritiska na kraju intervala doziranja bilo je 70-80% dejstva zabilježenog 5-6 sati nakon primjene doze lijeka.

Obustava losartana kod pacijenata sa hipertenzijom nije dovela do naglog porasta krvnog pritiska (rebound efekat). Uprkos izraženom sniženju krvnog pritiska, losartan nije imao klinički značajno dejstvo na srčanu frekvencu.

Losartan je podjednako efektivan kod muškaraca i žena, kao i kod mlađih (mlađih od 65 godina) i starijih pacijenata sa hipertenzijom.

Studija LIFE

Studija LIFE (engl. Losartan Intervention for Endpoint Reduction in Hypertension) bila je randomizovana, trostruko-slijepa studija sa aktivnom kontrolom u kojoj je učestvovalo 9193 pacijenta sa hipertenzijom i elektrokardiografski potvrđenom hipertrofijom lijeve komore, starosti od 55 do 80 godina. Pacijenti su randomizovani u dvije grupe, da primaju losartan u dozi od 50 mg jednom dnevno ili atenolol u dozi od 50 mg jednom dnevno. Kod pacijenata kod kojih nije postignuta ciljna vrijednost krvnog pritiska (< 140/90 mmHg), prvo je dodat hidrohlortiazid (12,5 mg), a potom, ukoliko je bilo potrebno, povećana je doza losartana ili atenolola na 100 mg jednom dnevno. Drugi antihipertenzivi, sa izuzetkom ACE inhibitora, antagonista receptora angiotenzina II i beta-blokatora, dodavani su ukoliko je to bilo potrebno, kako bi se postigla ciljna vrijednost krvnog pritiska.

Srednje vrijeme praćenja pacijenata iznosilo je 4,8 godina.

Primarni parametar efikasnosti bio je skup kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta, mjeren kao smanjenje zbirne učestalosti kardiovaskularne smrti, moždanog udara i infarkta miokarda. Krvni pritisak je bio značajno smanjen na slične vrijednosti u obije grupe. Terapija losartanom dovela je do smanjenja rizika od primarnog zbirnog parametra praćenja za 13,0% (p = 0,021; 95% CI 0,77-0,98) u poređenju sa atenololom. Ovo se uglavnom moglo pripisati smanjenju učestalosti moždanog udara. Terapija losartanom smanjila je rizik od moždanog udara za 25% u odnosu na atenolol (p = 0,001; 95% CI 0,63-0,89). Stope kardiovaskularne smrti i infarkta miokarda se nijesu značajno razlikovale između terapijskih grupa.

Uticaj rasne pripadnosti

U studiji LIFE, pacijenti crne rase koji su bili na terapiji losartanom, imali su veći rizik od primarnog zbirnog parametra praćenja, tj. kardiovaskularnog događaja (npr. infarkt miokarda, kardiovaskularna smrt), a posebno moždanog udara, u odnosu na pacijente crne rase koji su bili na terapiji atenololom. Zbog toga se rezultati dobijeni poređenjem losartana i atenolola u LIFE studiji, koji se odnose na kardiovaskularni morbiditet/mortalitet ne odnose na pacijente crne rase sa hipertenzijom i hipertrofijom lijeve komore.

RENAAL studija

Studija RENAAL (engl. The Reduction of Endpoints in NIDDM with the Angiotensin II Receptor Antagonist Losartan) bila je kontrolisana klinička studija sprovedena u više centara širom svijeta sa 1513 pacijenata sa dijabetesom tip 2 i proteinurijom, sa ili bez hipertenzije. Ukupno 751 pacijent je bio na terapiji losartanom.

Cilj studije je bio da se, pored koristi od sniženja krvnog pritiska, pokaže nefroprotektivno dejstvo losartan kalijuma.

Pacijenti sa proteinurijom i vrijednostima kreatinina u serumu između 1,3 i 3,0 mg/dl, randomizovani su u dvije grupe: jedna grupa je primala losartan u dozi od 50 mg jednom dnevno (doza je titrirana po potrebi, da bi se postiglo antihipertenzivno dejstvo), a druga grupa je dobijala placebo; pacijenti iz obije grupe su primali i standardnu antihipertenzivnu terapiju, osim ACE inhibitora i antagonista receptora angiotenzina II.

Istraživači su dobili instrukcije da titriraju ispitivani lijek do 100 mg na dan po potrebi; 72% pacijenata je dozu od 100 mg dobijalo veći dio vremena trajanja studije. U obijje grupe je bila dozvoljena primjena drugih antihipertenziva po potrebi, kao dodatne terapije (diuretici, antagonisti kalcijuma, alfa- i beta-blokatori, kao i antihipertenzivi sa centralnim dejstvom). Pacijenti su praćeni u periodu od maksimalno 4,6 godina (3,4 godine u prosjeku). Primarni parametar praćenja studije bio je skup parametara koji su činili udvostručavanje vrijednosti kreatinina u serumu, terminalni stadijum bubrežne insuficijencije (potreba za dijalizom ili transplantacija) ili smrt.

Rezultati studije su pokazali da je terapija losartanom (327 događaja) u odnosu na placebo (359 događaja) smanjila rizik od primarnog zbirnog parametra praćenja ishoda za 16,1% (p=0,022). Rezultati su takođe pokazali značajno smanjenje rizika u grupi pacijenata liječenih losartanom za sljedeće pojedinačne i zbirne parametre praćenja ishoda: smanjenje rizika od udvostručavanja vrijednosti kreatinina u serumu za 25,3% (p=0,006); smanjenje rizika od terminalnog stadijuma bubrežne insuficijencije za 28,6% (p=0,002); smanjenje rizika od terminalnog stadijuma bubrežne insuficijencije ili smrti za 19,9% (p=0,009); smanjenje rizika od udvostručavanja vrijednosti kreatinina u serumu ili terminalnog stadijuma bubrežne insuficijencije za 21% (p=0,01). Stopa mortaliteta usljed bilo kog uzroka nije se značajno razlikovala između dvije grupe pacijenata. U ovoj studiji pacijenti su dobro podnosili primjenu losartana, što potvrđuje činjenica da se stopa prekida terapije usljed neželjenih reakcija u ovoj grupi nije značajno razlikovala u odnosu na grupu koja je primala placebo.

HEAAL Studija

HEAAL Studija (engl. The Heart Failure Endpoint Evaluation of Angiotensin II Antagonist Losartan) bila je kontrolisana klinička studija sprovedena u više centara širom svijeta sa 3834 pacijenta uzrasta od 18 do 98 godina sa srčanom insuficijencijom (NYHA klasa II-IV) koji nisu podnosili terapiju ACE inhibitorima. Pacijenti su randomizovani u dvije grupe i primali su losartan u dozi od 50 mg ili 150 mg jednom dnevno, pored ostale antihipertenzivne terapije, isključujući ACE inhibitore.

Pacijenti su praćeni duže od 4 godine (medijana 4,7 godina). Primarni parametar praćenja bio je zbirni parametar koji je obuhvatao smrt usljed bilo kog uzroka ili hospitalizaciju zbog srčane insuficijencije.

Rezultati su pokazali da je terapija losartanom u dozi od 150 mg (828 događaja) u odnosu na dozu od 50 mg (889 događaja) dovela do smanjenja rizika u broju pacijenata koji su dostigli primarni zbirni parametar praćenja (p=0,027, 95% CI 0,82-0,99). Ovaj rezultat se uglavnom pripisuje smanjenju učestalosti hospitalizacija zbog srčane insuficijencije. Terapija losartanom u dozi od 150 mg smanjila je rizik od hospitalizacija usljed srčane insuficijencije za 13,5% u odnosu na primjenu doze od 50 mg losartana (p=0,025; 95% CI 0,76-0,98). Stopa smrtnosti usljed bilo kog uzroka nije se značajno razlikovala između ove dvije grupe. U grupi pacijenata koji su primali 150 mg losartana češće su se javljali oštećenje funkcije bubrega, hipotenzija i hiperkalemija, u odnosu na grupu pacijenata koji su primali 50 mg losartana, ali pojava ovih neželjenih događaja nije dovela do značajno češće obustave terapije u grupi koja je primala 150 mg losartana.

ELITE I i ELITE II studije

U studiji ELITE koja je trajala 48 nedjelja i obuhvatila 722 pacijenata sa srčanom insuficijencijom (NYHA klasa II-IV), nijesu zabilježene razlike između pacijenata koji su primali losartan u odnosu na pacijente koji su primali kaptopril, u pogledu primarnog parametra praćenja koji je obuhvatio dugotrajne promjene bubrežne funkcije. Zapažanja iz ELITE I studije, da losartan u odnosu na kaptopril smanjuje rizik od smrtnog ishoda, nijesu potvrđena u naknadno sprovedenoj ELITE II studiji, što je objašnjeno u nastavku teksta.

U studiji ELITE II poređeni su losartan u dozi od 50 mg jednom dnevno (početna doza 12,5 mg, povećana na 25 mg i konačno 50 mg jednom dnevno) i kaptopril u dozi od 50 mg tri puta dnevno (početna doza 12,5 mg, povećana na 25 mg i konačno 50 mg tri puta dnevno). Primarni parametar praćenja ove prospektivne studije bio je smrtni ishod usljed bilo kog uzroka.

U ovoj studiji praćena su 3152 pacijenta sa srčanom insuficijencijom (NYHA klasa II IV) tokom perioda od skoro dvije godine (medijana 1,5 godina) kako bi se utvrdilo da li je losartan superioran u odnosu na kaptopril u smanjenju smrtnog ishoda usljed bilo kog uzroka. Primarni parametar praćenja nije pokazao statistički značajnu razliku između losartana i kaptoprila u smanjenju rizika od smrtnog ishoda usljed bilo kog uzroka.

U obije studije sa aktivnom kontrolom (ne placebo kontrolisane) kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom, podnošljivost losartana je bila bolja u odnosu na podnošljivost kaptoprila, na šta ukazuje značajno niža stopa obustave terapije zbog neželjenih reakcija i značajno manja učestalost kašlja.

U studiji ELITE II zabilježena je povećana smrtnost u maloj podgrupi pacijenata (22% od ukupnog broja pacijenata sa srčanom insuficijencijom) koji su na početku ispitivanja uzimali beta-blokatore.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS)

U dvije velike randomizovane, kontrolisane studije ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes) ispitana je kombinacija ACE inhibitora i antagoniste receptora angiotenzina II.

ONTARGET studija je sprovedena kod pacijenata sa kardiovaskularnim ili cerebrovaskularnim oboljenjem u anamnezi ili dijabetes melitusom tip 2 i dokazom o oštećenju ciljnih organa. VA NEPHRON-D studija je sprovedena kod pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2 i dijabetesnom nefropatijom.

Ove studije nijesu pokazale značajno korisno dejstvo na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i mortalitet, dok je zabilježen povećan rizik od hiperkalemije, akutnog oštećenja bubrega i/ili hipotenzije, u poređenju sa monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamska svojstva, ovi rezultati su takođe relevantni za druge ACE inhibitore i blokatore receptora angiotenzina II.

Zbog toga ACE inhibitore i blokatore receptora angiotenzina II ne treba primjenjivati istovremeno kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.

ALTITUDE (engl. ALiskiren Trial In Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) studija je dizajnirana da procijeni korist dodavanja aliskirena standardnoj terapiji koja se sastoji od ACE inhibitora ili blokatora receptora angiotenzina II kod pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2 i hroničnim oboljenjem bubrega, kardiovaskularnim oboljenjem ili oba. Studija je prekinuta prijevremeno zbog povećanog rizika od neželjenih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar su bili numerički učestaliji u grupi koja je primala aliskiren nego u placebo grupi, a neželjeni događaji i ozbiljni neželjeni događaji od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su češće prijavljeni u grupi koja je primala aliskiren u odnosu na placebo grupu.

Pedijatrijska populacija

Hipertenzija u pedijatrijskoj populaciji

Antihipertenzivno dejstvo losartana utvrđeno je u kliničkoj studiji u kojoj je učestvovalo 177 pedijatrijskih pacijenata sa hipertenzijom, uzrasta od 6 do 16 godina, sa tjelesnom masom > 20 kg i brzinom glomerularne filtracije > 30 ml/min/1,73m2. Pacijenti tjelesne mase između 20 kg i 50 kg primali su 2,5 mg ili 25 mg ili 50 mg losartana dnevno, dok su pacijenti tjelesne mase > 50 kg primali 5 mg ili 50 mg ili 100 mg losartana dnevno. Na kraju treće nedjelje, primjena losartana jednom dnevno snizila je vrijednosti krvnog pritiska na dozno-zavisan način.

Uopšteno, postojao je dozno-zavisni terapijski odgovor. Povezanost između doze i terapijskog odgovora bila je očigledna pri poređenju grupa sa nižim i srednjim dozama (period I: -6,2 mmHg u poređenju sa -11,65 mmHg), ali je bila smanjena pri poređenju grupa sa srednjim i visokim dozama (period I: -11,65 mmHg u poređenju sa -12,21 mmHg). Najniže doze primijenjene u studiji, 2,5 mg i 5 mg (koje odgovaraju prosječnoj dnevnoj dozi od 0,07 mg/kg) nijesu pokazale konzistentnu antihipertenzivnu efikasnost.

Ovi rezultati su potvrđeni u drugoj fazi ispitivanja, kada su pacijenti, nakon tri nedjelje terapije, randomizovani u dvije grupe - jedna je nastavila da prima losartan, a druga grupa placebo. Razlike u porastu vrijednosti krvnog pritiska u odnosu na placebo bile su najizraženije kod pacijenata koji su primali srednju dozu losartana (6,70 mmHg za srednju dozu u poređenju sa 5,38 mmHg za visoku dozu). Povećanje najnižih vrijednosti dijastolnog krvnog pritiska bilo je isto kod pacijenata koji su primali placebo i pacijenata koji su primali najnižu dozu losartana, što takođe ukazuje da ove niske doze losartana nemaju značajno antihipertenzivno dejstvo.

Nije ispitan uticaj dugotrajne primjene losartana na rast, pubertet i opšti razvoj djece. Takođe, nije utvrđena dugotrajna efikasnost antihipertenzivne terapije losartanom u djetinjstvu na smanjenje kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta.

U 12-nedjeljnoj kliničkoj studiji sa placebom i aktivnom kontrolom (amlodipin), koja je sprovedena kod hipertenzivne (N = 60) i normotenzivne (N = 246) djece sa proteinurijom, ispitano je dejstvo losartana na proteinuriju. Proteinurija je definisana kao odnos proteina u urinu i kreatinina ≥ 0,3. Pacijenti sa hipertenzijom (uzrasta od 6 do 18 godina) randomizovani su u grupe, koje su primale losartan (N=30), odnosno amlodipin (N=30). Normotenzivni pacijenti (uzrasta od 1 do 18 godina) su randomizovani u grupe koje su primale losartan (N=122) ili placebo (N=124). Losartan je primijenjen u dozama od 0,7 mg/kg do 1,4 mg/kg (do maksimalne doze od 100 mg dnevno). Amlodipin je primijenjen u dozama od 0,05 mg/kg do 0,2 mg/kg (do maksimalne doze od 5 mg dnevno).

Nakon 12 nedjelja terapije, kod pacijenata koji su primali losartan došlo je do statistički značajnog smanjenja vrijednosti proteinurije u odnosu na početne vrijednosti, 36%, u poređenju sa placebom, odnosno amlodipinom, koji su vrijednost proteinurije povećali za 1% (p ≤ 0,001). Kod pacijenata sa hipertenzijom koji su primali losartan, vrijednosti proteinurije u odnosu na početne vrijednosti su se smanjile za 41,5% (95% CI -29,9; -51,1), dok su se u grupi koja je primala amlodipin povećale za 2,4% (95% CI -22,2; 14,1). Sniženje sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska bilo je veće u grupi koja je primala losartan (-5,5/-3,8 mmHg), u odnosu na grupu koja je primala amlodipin (-0,1/+0,8 mmHg). Kod normotenzivne djece je takođe zabilježeno malo sniženje krvnog pritiska u grupi koja je primala losartan (-3,7/-3,4 mmHg), u odnosu na placebo. Nije zabilježena značajna povezanost između smanjenja proteinurije i krvnog pritiska, mada je moguće da je sniženje krvnog pritiska, barem djelimično, doprinijelo smanjenju proteinurije kod pacijenata koji su bili na terapiji losartanom.

Dugotrajna dejstva losartana kod djece sa proteinurijom ispitana su tokom perioda do tri godine u bezbjednosnoj fazi otvorenog dizajna, koja je predstavljala produžetak iste studije, u koju su pozvani svi pacijenti koji su završili 12-nedjeljnu osnovnu studiju. Ukupno 268 pacijenata je uključeno u ovu produženu fazu ispitivanja otvorenog dizajna i ponovo randomizovano da prima losartan (N=134) ili enalapril (N=134); 109 pacijenata je praćeno u periodu ≥ 3 godine (uanprijed je definisano da se studija završi kada ≥ 100 pacijenata završi 3 godine praćenja u periodu produžetka). Losartan i enalapril su, u zavisnosti od procjene istraživača, primijenjeni u opsjegu doza od 0,30 do 4,42 mg/kg dnevno, odnosno 0,02 do 1,13 mg/kg dnevno. Kod većine pacijenata u ovoj produženoj fazi studije, nijesu prekoračene maksimalne dnevne doze od 50 mg dnevno (za pacijente tjelesne mase < 50 kg), odnosno 100 mg dnevno (za pacijente tjelesne mase > 50 kg).

Uopšteno, rezultati ove produžene bezbjednosne faze su pokazali da se losartan dobro podnosi i dovodi do stabilnog sniženja vrijednosti proteinurije bez značajnog uticaja na brzinu glomerularne filtracije (GFR) tokom 3 godine. Kod normotenzivnih pacijenata (n=205), enalapril je imao numerički veće dejstvo na proteinuriju u odnosu na losartan (-33,0% (95% CI -47,2; -15,0) naspram -16,6% (95% CI -34,9; 6,8)), kao i na GFR (9,4 (95% CI 0,4; 18,4) naspram -4,0 (95% CI -13,1; 5,0) ml/min/1,73m2). Kod pacijenata sa hipertenzijom (n=49), losartan je imao numerički veće dejstvo na proteinuriju (-44,5% (95% CI -64,8; -12,4) naspram -39,5% (95% CI -62,5; -2,2)) i GFR (18,9 (95% CI 5,2; 32,5) naspram -13,4 (95% CI -27,3; 0,6) ml/min/1,73 m2).

Kliničko ispitivanje raspona doze lijeka otvorenog dizajna sprovedeno je u cilju procjene bezbjednosti i efikasnosti losartana kod pedijatrijskih pacijenata sa hipertenzijom, uzrasta od 6 mjeseci do 6 godina. Ukupno 101 pacijent je randomizovan da primi jednu od tri različite početne doze losartana: nisku dozu od 0,1 mg/kg/dan (N=33), srednju dozu od 0,3 mg/kg/dan (N=34) ili visoku dozu od 0,7 mg/kg/dan (N=34). Od ukupnog broja ispitanika, 27 su bila odojčad, odnosno kako je definisano, djeca uzrasta od 6 mjeseci do 23 mjeseca. Doza ispitivanog lijeka se postepeno povećavala u trećoj, šestoj i devetoj nedjelji kod pacijenata kod kojih nije postignuta ciljna vrijednost krvnog pritiska, a koji još uvijek nijesu primili maksimalnu dozu (1,4 mg/ kg/dan, a da ne prelazi 100 mg/dan) losartana.

Od 99 pacijenata koji su dobijali ispitivani lijek, 90 (90,9%) pacijenata je nastavilo učešće u produžetku studije, pri čemu su praćeni svaka 3 mjeseca. Srednje trajanje terapije bilo je 264 dana.

Dakle, prosječno sniženje vrijednosti krvnog pritiska sa početnih vrijednosti je bilo slično u svim terapijskim grupama (promjena vrijednosti sistolnog krvnog pritiska od početnih vrijednosti do 3. nedjelje bila je -7,3; -7,6 i -6,7 mmHg u grupama sa niskom, srednjom, odnosno visokom dozom; smanjenje vrijednosti dijastolnog krvnog pritiska od početnih vrijednosti do 3. nedjelje je iznosilo -8,2; -5,1 i 6,7 mmHg u grupama sa niskom, srednjom, odnosno visokom dozom); međutim, nije bilo statistički značajnog dozno-zavisnog terapijskog odgovora u pogledu vrijednosti sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska.

U dozama do 1,4 mg/kg, losartan se poslije 12 nedjelja terapije, uopšteno dobro podnosio kod djece sa hipertenzijom uzrasta od 6 mjeseci do 6 godina. Ukupan bezbjednosni profil lijeka je bio sličan u svim terapijskim grupama.

Resorpcija

Nakon oralne primjene, losartan se dobro resorbuje i podliježe metabolizmu prvog prolaza, pri čemu nastaje aktivni metabolit karboksilne kiseline, kao i drugi neaktivni metaboliti. Sistemska bioraspoloživost losartana iz tableta je približno 33%. Srednje maksimalne koncentracije losartana i njegovog aktivnog metabolita se postižu, nakon 1 sat, odnosno nakon 3-4 sata.

Distribucija

Losartan i njegov aktivni metabolit se u visokom procentu (≥ 99%) vezuju za proteine plazme, prevashodno albumin. Volumen distribucije losartana je 34 litra.

Biotransformacija

Oko 14% intravenski ili oralno primijenjene doze losartana se konvertuje u njegov aktivni metabolit. Nakon oralne i intravenske primjene radioaktivno obilježenog 14C losartan-kalijuma, radioaktivnost u plazmi prvenstveno se pripisuje losartanu i njegovom aktivnom metabolitu. Minimalna konverzija losartana u aktivni metabolit zabilježena je kod oko 1% ispitanika. Pored aktivnog, stvaraju se i neaktivni metaboliti.

Eliminacija

Plazma klirens losartana i njegovog aktivnog metabolita iznosi oko 600 ml/min, odnosno 50 ml/min. Renalni klirens losartana i njegovog aktivnog metabolita je oko 74 ml/min, odnosno 26 ml/min. Nakon oralne primjene losartana, oko 4% unete doze izlučuje se nepromijenjeno putem urina, dok se oko 6% doze izlučuje putem urina kao aktivni metabolit. Farmakokinetika losartana i njegovog aktivnog metabolita je linearna pri oralnoj primjeni losartan kalijuma u dozama do 200 mg.

Nakon oralne primjene, koncentracije losartana i njegovog aktivnog metabolita u plazmi opadaju polieksponencijalno, sa terminalnim poluvremenom eliminacije od oko 2 sata, odnosno 6-9 sati. Pri primjeni doze od 100 mg jednom dnevno, ne dolazi do značajne akumulacija losartana niti njegovog aktivnog metabolita u plazmi.

Losartan i njegovi metaboliti eliminišu se i bilijarnom i urinarnom ekskrecijom. Nakon oralne/intravenske primjene losartana obilježenog radioaktivnim izotopom 14C kod osoba muškog pola, oko 35%/43% radioaktivnosti se detektuje u urinu, a 58%/50% u fecesu.

Posebne populacije pacijenata

Koncentracije losartana i njegovog aktivnog metabolita u plazmi ne razlikuju se značajano kod starijih u odnosu na mlađe pacijente sa hipertenzijom.

Koncentracije losartana u plazmi kod žena sa hipertenzijom su bile i do dva puta veće u odnosu na muškarce, dok se koncentracije aktivnog metabolita nijesu značajno razlikovale.

Nakon oralne primjene kod pacijenata sa blagom do umjerenom cirozom jetre prouzrokovanom alkoholom, koncentracije losartana i njegovog aktivnog metabolita u plazmi bile su 5 puta, odnosno 1,7 puta veće u odnosu na mlade dobrovoljce muškog pola (vidjeti djelove 4.2 i 4.4).

Ne dolazi do promjene koncentracije losartana u plazmi kod pacijenata sa klirensom kreatinina preko 10 ml/min. U poređenju sa pacijentima sa očuvanom funkcijom bubrega, površina ispod krive (PIK) losartana je približno dva puta veća kod pacijenata na hemodijalizi. Nema promjena u koncentracijama aktivnog metabolita u plazmi kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega i pacijenata na hemodijalizi.

Ni losartan ni njegov aktivni metabolit se ne mogu ukloniti hemodijalizom.

Farmakokinetika kod pedijatrijskih pacijenata

Farmakokinetika losartana ispitana je kod 50 pedijatrijskih pacijenata sa hipertenzijom uzrasta od > 1 mjesec do < 16 godina, nakon oralne primjene losartana u dozi od približno 0,54 do 0,77 mg/kg jednom dnevno (prosječne doze).

Rezultati su pokazali da u svim uzrasnim grupama dolazi do formiranja aktivnog metabolita losartana. Farmakokinetički parametri losartana nakon oralne primjene su bili približno slični kod odojčadi i male djece, djece predškolskog i školskog uzrasta i adolescenata. Između uzrasnih grupa su postojale značajne razlike u farmakokinetičkim parametrima aktivnog metabolita. Ove razlike su bile statistički značajne pri poređenju djece predškolskog uzrasta sa adolescentima. Izloženost lijeku kod odojčadi i male djece je bila srazmjerno visoka.

Pretklinički podaci dobijeni iz standardnih studija opšte farmakologije, genotoksičnosti i karcinogenog potencijala ne ukazuju na posebne rizike pri primjeni lijeka kod ljudi. U studijama toksičnosti ponovljenih doza, primjena losartana je dovela do smanjenja parametara crvenih krvnih ćelija (broj eritrocita, vrijednosti hemoglobina i hematokrita), povećanja koncentracije azota iz uree u serumu i povremenog povećanja koncentracije kreatinina u serumu, smanjenja mase srca (bez odgovarajućih histoloških promjena) i gastrointestinalnih promjena (lezije mukozne membrane, ulceracije, erozije, hemoragije). Kao i za ostale supstance koje direktno djeluju na renin-angiotenzin sistem, i za losartan je pokazano da ispoljava negativan uticaj na kasni fetalni razvoj, dovodeći do fetalne smrti i malformacija.

Jezgro film tablete:

celuloza, mikrokristalna;

laktoza monohidrat;

skrob, kukuruzni, djelimično preželatinizovani;

natrijum skrob glikolat;

magnezijum stearat.

Obloga film tablete (Opadry white):

hidroksipropilceluloza;

hipromeloza;

titan dioksid.

Nije primjenljivo.

4 godine.

Čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju, radi zaštite od svjetlosti i vlage.

Unutrašnje pakovanje je Al/PVC-PVC/PVdC blister koji sadrži 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3 blistera sa po 10 film tableta (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lijek.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Lijek Losar sadrži aktivnu supstancu losartan kalijum i pripada grupi ljekova koji se nazivaju antagonisti receptora angiotenzina II. Angiotenzin II je supstanca koja se stvara u organizmu, vezuje za receptore u krvnim sudovima i dovodi do njihovog sužavanja. Usljed toga dolazi do povećanja krvnog pritiska. Losartan sprječava vezivanje angiotenzina II za te receptore, usljed čega se krvni sudovi opuštaju, a krvni pritisak snižava. Losartan takođe usporava slabljenje bubrežne funkcije kod pacijenata sa povišenim krvnim pritiskom i šećernom bolešću (dijabetes melitus tip 2).

Lijek Losar se primjenjuje:

• za liječenje povišenog krvnog pritiska (hipertenzija) kod odraslih, djece i adolescenata uzrasta 6-18 godina.
• za zaštitu funkcije bubrega kod pacijenata sa povišenim krvnim pritiskom i šećernom bolešću tip 2 (dijabetes melitus tip 2), kod kojih postoje laboratorijski pokazatelji oštećene bubrežne funkcije sa proteinurijom ≥ 0,5 g dnevno (stanje u kome se u urinu nalazi povećana količina proteina).
• za liječenje pacijenata sa hroničnom srčanom slabošću, kod kojih ljekar procijeni da je primjena ACE inhibitora neodgovarajuća (ACE inhibitori tj. inhibitori angiotenzin-konvertujućeg enzima su ljekovi koji se koriste za sniženje povišenog krvnog pritiska). Ukoliko je kod Vas srčana slabost dobro regulisana primjenom ACE inhibitora, ne treba da prelazite na terapiju losartanom.
• za liječenje pacijenata sa povišenim krvnim pritiskom i zadebljanjem zida lijeve srčane komore, kod kojih je dokazano da primjena losartana smanjuje rizik od šloga (tzv. LIFE indikacija).

Lijek Losar ne smijete koristiti ako:

• ste alergični (preosjetljivi) na losartan kalijum ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u dijelu 6);
• ste trudni duže od 3 mjeseca (takođe, preporuka je da lijek ne koristite ni u ranoj trudnoći - vidjeti dio Trudnoća);
• imate teško oštećenje funkcije jetre;
• imate dijabetes ili oštećenje bubrežene funkcije i uzimate lijek aliskiren za snižavanje krvnog pritiska.

Upozorenja i mjere opreza

Razgovarajte sa svojim ljekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom prije nego što uzmete lijek Losar.

Morate obavijestiti Vašeg ljekara ako mislite da ste trudni ili planirate trudnoću. Lijek Losar se ne preporučuje u ranoj trudnoći, a ne smije se koristiti ukoliko ste trudni duže od 3 mjeseca, jer primjena lijeka u tom periodu može izazvati ozbiljna oštećenja ploda (vidjeti takođe tekst u dijelu Trudnoća).

Prije nego što počnete da uzimate lijek Losar, važno je da obavijestite svog ljekara ako:

• ste ranije imali angioedem (oticanje lica, usana, grla i/ili jezika) (vidjeti takođe dio 4 „Moguća neželjena dejstva“);
• ste imali obilno povraćanje ili proliv, koji dovode do gubitka veće količine tečnosti i/ili soli iz organizma;
• koristite diuretike (ljekove za izbacivanje tečnosti iz organizma) ili ste na dijeti sa smanjenim unosom soli, što takođe može dovesti do značajnijeg gubitka tečnosti i soli iz organizma (vidjeti u dijelu 3 „Doziranje kod posebnih grupa pacijenata“);
• imate suženje ili blokadu krvnih sudova koji dovode krv u bubrege ili ste nedavno imali transplantaciju bubrega;
• imate oštećenu funkciju jetre (vidjeti u dijelu 2 „Lijek Losar ne smijete koristiti“ i u dijelu 3 „Doziranje kod posebnih grupa pacijenata“);
• imate srčanu slabost sa ili bez oštećenja funkcije bubrega ili istovremeno imate životno ugrožavajuću tešku srčanu aritmiju. Neophodan je poseban oprez ukoliko istovremeno uzimate beta-blokatore;
• imate problema sa srčanim zaliscima ili srčanim mišićem;
• imate koronarnu bolest srca (smanjen protok krvi kroz krvne sudove srca) ili cerebrovaskularnu bolest (smanjena cirkulacija krvi u mozgu);
• imate primarni hiperaldosteronizam (sindrom povezan sa povećanim lučenjem aldosterona, hormona nadbubrežne žlijezde, usljed poremećaja rada nadbubrežne žlijezde);
• uzimate bilo koji od sljedećih ljekova koji se koriste u terapiji povišenog krvnog pritiska:
• ACE-inhibitor (npr. enalapril, lizinopril, ramipril), naročito ako imate probleme sa bubrezima koji su povezani sa dijabetesom,
• aliskiren.

Ljekar će Vam redovno kontrolisati funkciju bubrega, krvni pritisak i koncentraciju elektrolita (npr. kalijuma) u krvi. Takođe, vidite informacije u dijelu 2 „Lijek Losar ne smijete koristiti“.

• uzimate druge ljekove koji mogu da povećaju koncentraciju kalijuma u serumu (vidjeti u dijelu 2 „Primjena drugih ljekova“).

Djeca i adolescenti

Losartan je ispitan kod djece. Za više informacija, obratite se svom ljekaru.

Losartan se ne preporučuje za primjenu kod djece koja imaju oboljenje bubrega ili jetre, s obzirom na to da su dostupni ograničeni podaci o primjeni lijeka u ovoj grupi pacijenata. Primjena losartana se ne preporučuje kod djece mlađe od 6 godina, jer nije pokazano da lijek djeluje u ovoj uzrasnoj grupi.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove.

Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko uzimate dodatke ishrani koji sadrže kalijum (suplementi kalijuma), zamjene za so koje sadrže kalijum, ljekove koji štede kalijum, kao štu su neki diuretici (amilorid, triamteren, spironolakton) ili druge ljekove koji mogu povećati koncentraciju kalijuma u serumu (npr. heparin, ljekovi koji sadrže trimetoprim), pošto se ne preporučuje istovremena primjena sa lijekom Losar.

Budite posebno oprezni ako u toku terapije lijekom Losar uzimate neke od sljedećih ljekova:

• druge ljekove za snižavanje krvnog pritiska, jer mogu dodatno sniziti krvni pritisak. Krvni pritisak se takođe može sniziti i drugim ljekovima/grupama ljekova: triciklični antidepresivi, antipsihotici, baklofen, amifostin;
• nesteroidne antiinflamatorne ljekove (NSAIL) kao što je indometacin, uključujući COX-2 inhibitore (ljekovi koji smanjuju zapaljenje i ublažavaju bol), jer mogu oslabiti dejstvo losartana na sniženje krvnog pritiska.

Ljekar će možda morati da prilagodi Vašu dozu lijeka i/ili da preduzme druge mjere opreza ukoliko:

• uzimate ACE inhibitor ili aliskiren (vidjeti takođe u dijelu 2 „Lijek Losar ne smijete koristiti“ i „Upozorenja i mjere opreza“);
• imate oštećenu funkciju bubrega, jer istovremena primjena ovih ljekova može dovesti do daljeg pogoršanja bubrežne funkcije.

Ljekove koji sadrže litijum ne treba da primjenjujete u kombinaciji sa losartanom, ako nijeste pod strogim nadzorom ljekara. Posebne mjere predostrožnosti (npr. analize krvi) mogu biti neophodne.

Uzimanje lijeka Losar sa hranom ili pićem

Lijek Losar možete uzimati sa ili bez hrane.

Tokom primjene lijeka Losar treba izbjegavati sok od grejpfruta.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Morate obavijestiti Vašeg ljekara ako mislite da ste trudni ili planirate trudnoću. Ljekar će Vas vjerovatno savjetovati da prestanete sa primjenom lijeka Losar još prije nego što zatrudnite ili čim se trudnoća utvrdi i propisaće Vam neki drugi lijek umjesto njega. Lijek Losar se ne preporučuje u ranoj trudnoći, a ne smije se koristiti ukoliko ste trudni duže od 3 mjeseca, jer može izazvati ozbiljna oštećenja ploda ako se primjenjuje nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Obavijestite Vašeg ljekara ako dojite ili planirate da započnete sa dojenjem. Lijek Losar se ne preporučuje majkama koje doje. Ljekar Vam može propisati drugu terapiju ukoliko želite da dojite, naročito ako je Vaša beba još novorođenče ili je prijevremeno rođena.

Uticaj lijeka Losar na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Nijesu sprovedene studije koje bi ispitale uticaj lijeka na sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama.

Malo je vjerovatno da će lijek Losar imati uticaj na Vašu sposobnost upravljanja vozilom ili rukovanja mašinama. Ipak, kao i mnogi drugi ljekovi koji snižavaju pritisak, losartan može izazvati vrtoglavicu ili ošamućenost kod pojedinih ljudi. Ako osjetite vrtoglavicu ili ošamućenost, razgovarajte sa Vašim ljekarom prije nego što započnete ove aktivnosti.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Losar

Lijek Losar sadrži laktozu, monohidrat.

U slučaju intolerancije na pojedine šećere, obratite se Vašem ljekaru prije upotrebe ovog lijeka.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Vaš ljekar će odrediti koja doza lijeka Vam odgovara, u zavisnosti od Vašeg stanja i drugih ljekova koje možda koristite. Važno je da uzimate lijek Losar onoliko dugo koliko Vam je Vaš ljekar to propisao, kako bi se održala adekvatna kontrola Vašeg krvnog pritiska.

Odrasli pacijenti sa povišenim krvnim pritiskom

Terapija se obično započinje sa 50 mg losartana (jedna tableta) jednom dnevno. Maksimalno dejstvo na snižavanje krvnog pritiska može se očekivati nakon 3 do 6 nedjelja od početka terapije. Kod pojedinih pacijenata, doza se može povećati na 100 mg losartana (dvije tablete) jednom dnevno.

Ako imate utisak da lijek Losar suviše slabo ili suviše jako djeluje na Vas, razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Odrasli pacijenti sa povišenim krvnim pritiskom i šećernom bolešću (dijabetes tip 2)

Terapija se obično započinje dozom od 50 mg losartana (jedna tableta) jednom dnevno. U zavisnosti od toga da li je postignuta zadovoljavajuća kontrola krvnog pritiska, doza se može povećati na 100 mg losartana (dvije tablete) jednom dnevno.

Losartan se može primjenjivati uz druge ljekove za snižavanje pritiska (npr. diuretici, blokatori kalcijumskih kanala, alfa- i beta-blokatori i ljekovi sa centralnim dejstvom), uz insulin i druge ljekove koji se uobičajeno koriste u terapiji šećerne bolesti (npr. derivati sulfoniluree, glitazoni, inhibitori glukozidaze).

Odrasli pacijenti sa srčanom slabošću

Terapija se obično započinje dozom od 12,5 mg losartana, jednom dnevno. Dozu treba postepeno povećavati svake nedjelje (npr. 12,5 mg dnevno prve nedjelje; 25 mg dnevno druge nedjelje; 50 mg dnevno treće nedjelje; 100 mg dnevno četvrte nedjelje; 150 mg dnevno pete nedjelje) do doze održavanja koju će odrediti Vaš ljekar. Maksimalno se može koristiti 150 mg losartana (tri tablete) jednom dnevno.

U terapiji srčane slabosti, losartan se obično koristi zajedno sa diureticima (ljekovi za izbacivanje tečnosti) i/ili digitalisom (lijek koji povećava snagu i efikasnost srca) i/ili beta-blokatorom.

Primjena kod djece i adolescenata

Djeca uzrasta ispod 6 godina

Lijek Losar se ne preporučuje za primjenu kod djece mlađe od 6 godina, jer nije pokazano da lijek djeluje u ovoj uzrasnoj grupi.

Djeca i adolescenti uzrasta od 6 do 18 godina

Preporučena početna doza lijeka za pacijente tjelesne mase između 20 i 50 kg je 0,7 mg losartana po kilogramu tjelesne mase, jednom dnevno (do 25 mg losartana - polovina tablete). Ljekar može da poveća ovu dozu ukoliko se ne postigne kontrola krvnog pritiska.

Za primjenu lijeka kod djece mogu biti pogodniji drugi farmaceutski oblici; obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Doziranje kod posebnih grupa pacijenata

Ljekar može savjetovati primjenu nižih doza, naročito na početku terapije, kod pacijenata koji već uzimaju visoke doze diuretika, pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre ili pacijenata starijih od 75 godina. Losartan se ne smije primjenjivati kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti u dijelu 2 „Lijek Losar ne smijete uzimati“).

Način primjene

Tabletu treba progutati cijelu, sa dovoljnom količinom vode. Trudite se da lijek uzimate svakog dana u približno isto vrijeme. Važno je da lijek uzimate onoliko dugo koliko Vam je to propisao Vaš ljekar.

Tableta se može podijeliti na jednake doze.

Napomena: Primjena losartana u dozi od 12,5 mg nije moguća sa lijekom Losar u jačini od 50 mg, jer ne postoji mogućnost djeljenja tablete na četiri dijela. Koristiti dostupne ljekove odgovarajuće jačine.

Ako ste uzeli više lijeka Losar nego što je trebalo

Ako ste uzeli više lijeka Losar nego što Vam je propisano, odmah se obratite ljekaru. Simptomi predoziranja su snižen krvni pritisak, ubrzan rad srca, ali je moguće i usporenje srčanog rada.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Losar

Ukoliko slučajno propustite da uzmete dnevnu dozu, sljedeću dozu uzmite u uobičajeno vrijeme. Ne uzimajte duplu dozu da bi nadoknadili propuštenu dozu.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Ako prestanete da uzimate lijek Losar

Čak i ako se dobro osjećate, nemojte prestati da uzimate lijek bez konsultacije sa ljekarom. Važno je da se pridržavate uputstva koje Vam je dao Vaš ljekar.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Losar može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Ukoliko primijetite sljedeće simptome, prestanite sa primjenom losartana i odmah se javite ljekaru ili idite u hitnu službu najbliže zdravstvene ustanove:

• teška alergijska reakcija (osip, svrab, oticanje lica, usana, usta i grla koji može dovesti do otežanog gutanja i disanja). Ovo je ozbiljna, ali rijetka neželjena reakcija, koja može da se javi kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek. Možda će biti potrebna neodložna medicinska pomoć ili hitna hospitalizacija.

Sljedeća neželjena dejstva su moguća pri primjeni losartana:

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• vrtoglavica,
• nizak krvni pritisak (naročito ako postoji izražen gubitak tečnosti iz organizma, npr. kod pacijenata sa teškom srčanom slabošću ili pri primjeni visokih doza diuretika),
• dozno-zavisna ortostatska dejstva, kao što je sniženje pritiska pri ustajanju iz ležećeg ili sjedećeg položaja,
• slabost,
• umor,
• sniženje koncentracije šećera u krvi (hipoglikemija),
• povećanje koncentracije kalijuma u krvi (hiperkalemija),
• promjene u funkciji bubrega uključujući i bubrežnu slabost,
• smanjenje broja crvenih krvnih zrnaca (anemija),
• povećanje koncentracije uree u krvi, povećanje koncentracije kreatinina i kalijuma u serumu kod pacijenata sa srčanom slabošću.

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• pospanost,
• glavobolja,
• poremećaji spavanja,
• osjećaj ubrzanog rada srca (palpitacije),
• jak bol u grudima (angina pektoris),
• osjećaj nedostatka vazduha (dispneja),
• bol u stomaku,
• otežano pražnjenje crijeva,
• proliv,
• mučnina,
• povraćanje,
• koprivnjača (urtikarija),
• svrab (pruritus),
• osip,
• lokalizovano oticanje (edem),
• kašalj.

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• preosjetljivost,
• angioedem,
• zapaljenje krvnih sudova (vaskulitis, uključujući i Henoch-Schönlein-ovu purpuru),
• osjećaj trnjenja i mravinjanja (parestezija),
• gubitak svijesti (sinkopa),
• brz i nepravilan srčani rad (atrijalna fibrilacija),
• šlog (moždani udar),
• zapaljenje jetre (hepatitis),
• povećanje vrijednosti ALT u krvi (enzim alanin-aminotransferaza), koje se obično normalizuje po prestanku terapije.

Neželjena dejstva nepoznate učestalosti (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• smanjenje broja trombocita (krvne pločice),
• migrena,
• poremećaj funkcije jetre,
• bol u mišićima i zglobovima,
• simptomi slični gripu,
• bolovi u leđima i infekcija urinarnog trakta,
• povećana osjetljivost na sunce (fotosenzitivnost),
• neobjašnjiv bol u mišićima sa pojavom tamno prebojenog urina (rabdomioliza),
• impotencija (erektilna disfunkcija),
• zapaljenje pankreasa (pankreatitis),
• niska koncentracija natrijuma u krvi (hiponatremija),
• depresija,
• opšti osjećaj slabosti,
• zvonjenje, zujanje, hučanje ili škljocanje u ušima (tinitus),
• poremećaj čula ukusa (disgeuzija).

Neželjena dejstva kod djece su slična onima koja se javljaju kod odraslih osoba.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati na temperaturi do 25ºC, u originalnom pakovanju, radi zaštite od svjetlosti i vlage.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Losar

- Aktivna supstanca je losartan kalijum.

Jedna film tableta sadrži 50 mg losartan kalijuma.

- Pomoćne supstance su:

Jezgro film tablete: celuloza, mikrokristalna; laktoza monohidrat; skrob, kukuruzni, djelimično preželatinizovani; natrijum skrob glikolat i magnezijum stearat.

Obloga film tablete (Opadry white): hidroksipropilceluloza; hipromeloza i titan dioksid.

Kako izgleda lijek Losar i sadržaj pakovanja

Film tableta.

Okrugle, bikonveksne film tablete, bijele boje sa utisnutom podionom linijom na jednoj strani.

Tableta se može podijeliti na jednake doze.

Unutrašnje pakovanje je Al/PVC-PVC/PVdC blister koji sadrži 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3 blistera sa po 10 film tableta (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

GLK pharma d.o.o. Podgorica, ul. Svetozara Markovića br. 46, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Galenika a.d. Beograd, Batajnički drum b.b., Beograd Zemun, 11080 Beograd, Srbija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/25/261 - 3509 od 22.01.2025. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Januar, 2025. godine