LEVOXA® 250mg film tableta

Lijek Levoxa je indikovan za liječenje sljedećih infekcija kod odraslih osoba (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.1):

• Akutni bakterijski sinusitis;
• Akutna bakterijska egzacerbacija hroničnog bronhitisa;
• Vanbolnička pneumonija;
• Komplikovane infekcije kože i mekih tkiva.

Za gore navedene infekcije lijek Levoxa treba koristiti samo kada se upotreba drugih antibakterijskih agenasa, koji se uobičajeno koriste u početnoj terapiji navedenih infekcija, smatra neodgovarajućom.

• Komplikovane infekcije urinarnog trakta uključujući pijelonefritis (vidjeti odjeljak 4.4);
• Hronični bakterijski prostatitis;
• Nekomplikovani cistitis (vidjeti odjeljak 4.4);
• Inhalacioni antraks: profilaksa nakon izlaganja i liječenje (vidjeti odjeljak 4.4).

Lijek Levoxa se može primjenjivati da bi se do kraja sprovela terapija kod pacijenata kod kojih je primijetno poboljšanje nakon inicijalne intravenske primjene levofloksacina.

Prije propisivanja ovog lijeka, potrebno je uzeti u obzir trenutno važeće smjernice o odgovarajućoj primjeni antibakterijskih ljekova.

Levoxa film tablete se primjenjuju jednom ili dva puta dnevno. Doziranje zavisi od vrste i težine infekcije, kao i od osjetljivosti patogenog uzročnika.

Levoxa tablete se mogu primjenjivati da bi se do kraja sprovela terapija kod pacijenata kod kojih je primjetno poboljšanje nakon inicijalne intravenske primjene levofloksacina; uzimajući u obzir biološku ekvivalentnost parenteralnog i oralnog oblika, iste doze se mogu primjenjivati.

Doziranje

Preporučuju se sljedeće doze lijeka Levoxa:

Doziranje kod pacijenata sa očuvanom funkcijom bubrega (klirens kreatinina > 50 ml/min)

Posebne populacije

Oštećena funkcija bubrega (klirens kreatinina ≤ 50 ml/min)

1Nijesu potrebne dodatne doze nakon hemodijalize ili kontinuirane ambulantne peritonealne dijalize (CAPD).

Oštećena funkcija jetre

Dozu nije potrebno prilagođavati jer se levofloksacin ne metaboliše u značajnoj mjeri u jetri i uglavnom se izlučuje putem bubrega.

Stariji pacijenti

Nije potrebno prilagođavanje doze kod starijih pacijenata, osim ako postoji oštećenje funkcije bubrega (vidjeti odjeljak 4.4 „Tendinitis i ruptura tetive” i „Produženje QT intervala”).

Pedijatrijska populacija

Lijek Levoxa je kontraindikovan kod djece i adolescenata u razvoju (vidjeti odjeljak 4.3).

Način primjene

Tabletu treba progutati cijelu,bez prethodnog drobljenja i sa dovoljno tečnosti. Tablete se mogu podijeliti po podionoj crti kako bi se prilagodila odgovarajuća doza. Lijek se može uzimati za vrijeme ili između obroka. Levoxa film tablete treba uzeti najmanje dva sata prije ili poslije uzimanja soli gvožđa, soli cinka, antacida koji sadrže magnezijum ili aluminijum, ili didanozina (samo onih formulacija didanozina sa puferima koji sadrže aluminijum ili magnezijum) i sukralfata, jer se može javiti smanjena resorpcija (vidjeti odjeljak 4.5).

Levoxa film tablete se ne smiju primjenjivati:

• kod pacijenata preosjetljivih na levofloksacin, ostale hinolone ili bilo koji drugi sastojak lijeka (vidjeti odjeljak 6.1),
• kod pacijenata sa epilepsijom,
• kod pacijenata sa istorijom oboljenja tetiva povezanog sa uzimanjem fluorohinolona,
• kod djece ili adolescenata u razvoju,
• tokom trudnoće,
• kod dojilja.

Vrlo je vjerovatno da meticilin-rezistentni S. aureus (MRSA) ima razvijenu ukrštenu rezistenciju na fluorohinolone, uključujući i levofloksacin. Stoga se primjena levofloksacina ne preporučuje kod potvrđenih infekcija ili infekcija kod kojih se sumnja da su izazvane MRSA-om, osim ukoliko je laboratorijskim testovima potvrđena osjetljivost mikroorganizma na levofloksacin (i ukoliko se neodgovarajućom smatra upotreba drugih antibakterijskih agenasa, koji se uobičajeno koriste u terapiji infekcija MRSA-om).

Levofloksacin se može koristiti u terapiji akutnog bakterijskog sinuzitisa i akutne egzacerbacije hroničnog bronhitisa, kada su ove infekcije pravilno dijagnostikovane.

Rezistencija na fluorohinolone od strane E.coli – najčešćeg patogena u infekcijama urinarnog trakta – varira od zemlje do zemlje. Ljekaru koji propisuje lijek savjetuje se da uzme u obzir lokalnu prevalencu rezistencije E. coli na fluorohinolone.

Inhalacioni antraks: Primjena kod ljudi se bazira na in vitro podacima o osjetljivosti bakterije Bacillus anthracis, i na podacima koji su dobijeni eksperimentima na životinjama, zajedno sa ograničenim podacima o primjeni kod ljudi. Ljekar koji sprovodi terapiju treba da se pozove na nacionalne i/ili internacionalne smjernice o terapiji antraksa.

Tendinitis i ruptura tetive

Tendinitis se rijetko javlja. Najčešće zahvata Ahilovu tetivu, i može dovesti do rupture tetive. Tendinitis i ruptura tetive, ponekad bilateralno, mogu se javiti u toku 48 sati od početka primjene levofloksacina i prijavljeni su i nekoliko mjeseci nakon prekida terapije. Rizik od tendinitisa i rupture tetive je povećan kod pacijenata starijih od 60 godina, kod pacijenata koji primaju dnevne doze od 1000 mg, kao i kod pacijenata koji se liječe kortikosteroidima. Kod starijih pacijenata dnevnu dozu treba prilagoditi u skladu sa klirensom kreatinina (vidjeti odjeljak 4.2). Zbog toga je neophodno pažljivo praćenje ovih pacijenata ukoliko im je propisan levofloksacin. Svi pacijenti koji primijete simptome tendinitisa, treba da se posavjetuju sa svojim ljekarom. Ako se sumnja na tendinitis, treba odmah prekinuti liječenje levofloksacinom i započeti odgovarajuću terapiju (npr. imobilizacija) zahvaćene tetive (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.8).

Bolest povezana sa Clostridium difficile

Proliv, posebno težak, uporan i/ili krvav, tokom ili nakon liječenja levofloksacinom (uključujući i period od nekoliko sedmica nakon terapije), može biti simptom bolesti povezane sa Clostridium difficile (CDAD). Stepen ozbiljnosti CDAD može varirati od blagog do životno ugrožavajućeg, a najteži oblik je pseudomembranozni kolitis (vidjeti odjeljak 4.8). Stoga je važno uzeti u obzir ovu dijagnozu kod pacijenata kod kojih se razvija teška dijareja tokom ili nakon primjene levofloksacina. Ako se sumnja na ili potvrdi CDAD, treba odmah prekinuti sa primjenom odgovarajućih mjera. U ovakvom kliničkom stanju kontraindikovana je primjena ljekova koji inhibiraju peristaltiku crijeva.

Pacijenti skloni konvulzijama

Hinoloni mogu da snize prag pojave konvulzija i mogu dovesti do okidanja napada. Levofloksacin je

kontraindikovan kod pacijenata koji u anamnezi imaju epilepsiju (vidjeti odjeljak 4.3), i kao i ostale hinolone, treba ga primjenjivati sa izuzetnim oprezom kod pacijenata koji su skloni konvulzijama ili kod istovremene primjene levofloksacina sa ljekovima koji snižavaju prag cerebralnih napada, kao što je teofilin (vidjeti odjeljak 4.5). U slučaju pojave konvulzija (vidjeti odjeljak 4.8.), liječenje levofloksacinom treba prekinuti.

Pacijenti sa nedostatkom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze

Pacijenti sa latentnim ili postojećim poremećajem aktivnosti glukoza-6-fosfat dehidrogenaze mogu biti skloni hemolitičkim reakcijama tokom terapije hinolonskim antibioticima. Stoga, ako je primjena levofloksacina kod ovih pacijenata neophodna, potrebno je pratiti eventualnu pojavu hemolize.

Pacijenti sa oštećenjem bubrega

Kod pacijenata sa oštećenjem bubrega potrebno je prilagoditi dozu lijeka Levoxa, budući da se levofloksacin izlučuje uglavnom putem bubrega (vidjeti odjeljak 4.2).

Reakcije preosjetljivosti

Levofloksacin može uzrokovati ozbiljne reakcije preosjetljivosti, sa mogućim fatalnim ishodom (npr. od angioedema do anafilaktičkog šoka), koje se mogu javiti i nakon prve doze (vidjeti odjeljak 4.8). Pacijenti treba odmah da prekinu sa liječenjem i obrate se svom ljekaru ili ljekaru hitne pomoći, koji će započeti odgovarajuće hitne mjere liječenja.

Ozbiljne bulozne reakcije

Prilikom primjene levofloksacina prijavljene su ozbiljne bulozne reakcije na koži, kao što je Stevens–Johnson-ov sindrom ili toksična epidermalna nekroliza (vidjeti odjeljak 4.8). Ukoliko se ovakve reakcije pojave na koži ili sluznicama, treba savjetovati pacijente da prije produžetka terapije konsultuju ljekara.

Disglikemija

Kao i kod primjene ostalih hinolona, prijavljeni su poremećaji koncentracije glukoze u krvi, uključujući i hipoglikemiju i hiperglikemiju, i to obično kod dijabetičara koji su istovremeno primali oralne hipoglikemike (npr. glibenklamid) ili insulin. Prijavljeni su slučajevi hipoglikemijske kome. Kod pacijenata sa dijabetesom preporučuje se pažljivo praćenje koncentracije glukoze u krvi (vidjeti odjeljak 4.8).

Prevencija fotosenzitivnosti

Prilikom primjene levofloksacina prijavljena je fotosenzitivnost (vidjeti odjeljak 4.8). Kako bi se fotosenzitivnost spriječila, preporučuje se da se pacijenti nepotrebno ne izlažu jakom suncu ili vještačkim UV zracima (npr. UV lampe, solarijum), i to u periodu tokom trajanja terapije i u roku od 48 sati nakon završetka terapije.

Pacijenti koji se liječe antagonistima vitamina K

Zbog mogućeg porasta vrijednosti testova koagulacije (PT/INR) i/ili krvarenja kod pacijenata koji se liječe levofloksacinom u kombinaciji sa antagonistima vitamina K (npr. varfarin), treba kontrolisati vrijednosti testova koagulacije ako se ovi ljekovi primjenjuju istovremeno (vidjeti odjeljak 4.5).

Psihotične reakcije

Prijavljene su psihotične reakcije kod pacijenata koji su primali hinolone, uključujući i levofloksacin. U veoma rijetkim slučajevima ove reakcije su progredirale do suicidnih misli i samopovređivanja – ponekad nakon samo jedne doze levofloksacina (vidjeti odjeljak 4.8). U slučaju da pacijent razvije takve reakcije, potrebno je prekinuti sa primjenom levofloksacina i preduzeti odgovarajuće mjere. Preporučuje se oprez ako se levofloksacin primjenjuje kod psihotičnih pacijenata ili kod pacijenata sa psihijatrijskim bolestima u anamnezi.

Produženje QT intervala

Potreban je oprez kod primjene fluorohinolona, uključujući levofloksacin, kod pacijenata sa poznatim faktorima rizika za produženje QT intervala, kao što su, npr:

• sindrom kongenitalno produženog QT intervala;
• istovremena primjena ljekova za koje se zna da mogu produžiti QT interval (npr. antiaritmici klase Ia i III, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici);
• poremećaj ravnoteže elektrolita (npr. hipokalijemija, hipomagnezijemija);
• srčana oboljenja (npr. srčana insuficijencija, infarkt miokarda, bradikardija).

Stariji pacijenti i žene mogu biti osjetljiviji na ljekove koji produžavaju QTc interval. Stoga u ovim populacijama sa oprezom treba primjenjivati fluorohinolone, uključujući levofloksacin (vidjeti odjeljke 4.2 Stariji pacijenti, 4.5 , 4.8 i 4.9).

Periferna neuropatija

Periferna senzorna i senzomotorna neuropatija prijavljena je kod pacijenata koji primaju fluorohinolone, uključujući levofloksacin, koja od početka može brzo napredovati (vidjeti odjeljak 4.8). Liječenje levofloksacinom treba prekinuti ukoliko se kod pacijenata jave simptomi neuropatije, kako bi se spriječilo razvijanje ireverzibilnog stanja.

Hepatobilijarni poremećaji

Kod primjene levofloksacina prijavljeni su slučajevi nekroze jetre do životno ugrožavajuće insuficijencije jetre, posebno kod pacijenata sa već postojećim teškim bolestima, npr. sepsa (vidjeti odjeljak 4.8). Pacijenti treba da prekinu terapiju i obrate se svom ljekaru ako se jave znaci i simptomi oboljenja jetre kao što su anoreksija, žutica, taman urin, svrab ili osjetljivost abdomena.

Pogoršanje mijastenije gravis

Fluorohinoloni, uključujući levofloksacin, blokiraju nervno-mišićnu aktivnost i mogu pogoršati mišićnu slabost kod pacijenata sa mijastenijom gravis. Postmarketinški prijavljene ozbiljne neželjene reakcije, uključujući smrt i potrebu za stavljanjem pacijenta na vještačko disanje, povezane su sa primjenom fluorohinolona kod pacijenata sa mijastenijom gravis. Levofloksacin se ne preporučuje kod pacijenata sa mijastenijom gravis u anamnezi.

Poremećaji vida

Ukoliko se primijeti pogoršanje vida ili bilo koji efekat na oku, treba odmah konsultovati oftalmologa (vidjeti odjeljke 4.7 i 4.8).

Superinfekcija

Primjena levfloksacina, naročito naročito ukoliko je dugotrajna, može dovesti do pojačanog rasta mikroorganizama koji nijesu osjetljivi na ovaj lijek. Ukoliko dođe do razvoja superinfekcije tokom terapije, treba preduzeti odgovarajuće mjere.

Uticaj na laboratorijske nalaze

Kod pacijenata liječenih levofloksacinom, testovi utvrđivanja opijata u urinu mogu dati lažno pozitivne rezultate. Da bi se potvrdili pozitivni rezultati o prisustvu opijata u urinu, potrebno je koristiti specifičnije metode.

Levofloksacin može inhibirati rast bakterije Mycobacterium tuberculosis, i, stoga, može dati lažno negatine rezultate mikrobiološke dijagnoze tuberkuloze.

Uticaj drugih ljekova na lijek Levoxa

Soli gvožđa, soli cinka, antacidi koji sadrže magnezijum ili aluminijum, didanozin

Resorpcija levofloksacina je značajno smanjena kada se soli gvožđa, ili antacidi koji sadrže magnezijum ili aluminijum, ili didanozin (samo one formulacije didanozina sa puferima koji sadrže aluminijum ili magnezijum) primjenjuju istovremeno sa lijekom Levoxa, film tabletama. Pretpostavlja se da dolazi do smanjene oralne resorpcije fluorohinolona kada se oni istovremeno primjenjuju sa multivitaminskim preparatima koji sadrže cink. Preporučuje se da se proizvodi koji sadrže dvovalentne ili trovalentne katjone, kao što su soli gvožđa, soli cinka ili antacidi koji sadrže magnezijum ili aluminijum, ili didanozin (samo one formulacije didanozina sa puferima koji sadrže aluminijum ili magnezijum) ne uzimaju dva sata prije ili poslije primjene lijeka Levoxa (vidjeti odjeljak 4.2). Soli kalcijuma imaju minimalan uticaj na oralnu resorpciju levofloksacina.

Sukralfat

Bioraspoloživost levofloksacina je značajno smanjena kada se primjenjuje istovremeno sa sukralfatom. Ako pacijent uzima oba lijeka, najbolje je uzeti sukralfat dva sata nakon primjene Levoxa film tableta (vidjeti odjeljak 4.2).

Teofilin, fenbufen ili slični nesteroidni antiinflamatorni ljekovi

Nijesu zabilježene farmakokinetičke interakcije levofloksacina sa teofilinom u kliničkoj studiji. Međutim, može doći do izrazitog snižavanja praga cerebralnih konvulzija kada se hinoloni primjenjuju istovremeno sa teofilinom, nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima ili drugim ljekovima koji snižavaju prag napada.

Koncentracije levofloksacina su za 13% veće u prisustvu fenbufena od onih kada se levofloksacin primjenjuje sam.

Probenecid i cimetidin

Probenecid i cimetidin imaju statistički značajan uticaj na eliminaciju levofloksacina. Cimetidin smanjuje bubrežni klirens levofloksacina za 24%, a probenecid za 34%. To je zbog toga što oba lijeka mogu blokirati bubrežnu tubularnu sekreciju levofloksacina. Međutim, statistički značajne razlike u kinetici nijesu imale kliničkog značaja, pri dozama ispitivanim u studiji.

Potreban je oprez kada se levofloksacin primjenjuje istovremeno sa ljekovima koji djeluju na tubularnu bubrežnu sekreciju kao što su probenecid i cimetidin, posebno kod pacijenata sa oštećenjem bubrega.

Ostale važne informacije

Kliničke farmakološke studije su pokazale da farmakokinetika levofloksacina nije značajno promijenjena kada je levofloksacin primjenjivan istovremeno sa sljedećim ljekovima: kalcijum karbonat, digoksin, glibenklamid, ranitidin.

Uticaj lijeka Levoxa na druge ljekove

Ciklosporin

Poluvrijeme eliminacije ciklosporina povećava se za 33% pri istovremenoj primjeni sa levofloksacinom.

Antagonisti vitamina K

Povećane vrijednosti parametara koagulacije (PT/INR) i/ili krvarenje, koje može biti ozbiljno, prijavljene su kod pacijenata koji su bili istovremeno liječeni sa levofloksacinom i antagonistima vitamina K (npr. varfarin). Zbog toga je potrebno pratiti vrijednosti testova koagulacije kod pacijenata koji su na terapiji antagonistima vitamina K (vidjeti odjeljak 4.4).

Ljekovi za koje se zna da produžavaju QT interval

Levofloksacin, kao i ostale fluorohinolone, treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata koji uzimaju ljekove za koje se zna da produžavaju QT interval (npr. antiaritmici klasa Ia i III, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici) (vidjeti odjeljak 4.4 Produženje QT intervala).

Ostale značajne informacije

U farmakokinetičkoj studiji kojom su ispitivane interakcije, levofloksacin nije uticao na farmakokinetiku teofilina (koji je probni supstrat za CYP1A2), što ukazuje da levofloksacin nije CYP1A2 inhibitor.

Ostale interakcije

Hrana

Nema klinički značajnih interakcija sa hranom. Zbog toga se lijek Levoxa može uzimati nezavisno od uzimanja hrane.

Trudnoća

Nema dovoljno podataka o primjeni levofloksacina kod trudnica. Studije na životinjama ne ukazuju na direktne ili indirektne štetne uticaje vezano za reproduktivnu toksičnost (vidjeti odjeljak 5.3). Međutim, zbog nedostatka podataka ispitivanja kod ljudi i zbog eksperimentalnog rizika od oštećenja hrskavice nosećih zglobova organizma u razvoju izazvanih fluorohinolonima, lijek Levoxa se ne smije primjenjivati kod trudnica (vidjeti odjeljke 4.3 i 5.3).

Dojenje

Lijek Levoxa je kontraindikovan kod dojilja. Nema dovoljno podataka o izlučivanju levofloksacina mlijekom; ipak, ostali fluorohinoloni se izlučuju mlijekom. U odsustvu podataka o uticaju na ljude i zbog eksperimentalnog rizika od oštećenja hrskavice nosećih zglobova organizma u razvoju izazvanih fluorohinolonima, lijek Levoxa se ne smije primjenjivati kod dojilja (vidjeti odjeljak 4.3 i 5.3).

Plodnost

Levofloksacin ne uzrokuje oštećenje fertiliteta ili reproduktivne sposobnosti kod pacova.

Neka neželjena dejstva (npr. vrtoglavica/nesvjestica, pospanost, poremećaj vida) mogu oslabiti sposobnost pacijenta da se koncentriše i reaguje, i zbog toga primjena lijeka može predstavljati opasnost u situacijama kad su te sposobnosti posebno važne (npr. upravljanje vozilom ili mašinama).

Dolje navedene informacije se baziraju na podacima iz kliničkih studija sa više od 8300 pacijenata i velikom postmarketinškom iskustvu.

Učestalost se definiše koristeći sljedeće dogovorene odrednice: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100, < 1/10), povremeno (≥ 1/1000, <1/100), rijetko (≥ 1/10000, 1/1000), veoma rijetko (≤1/10000), nije poznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu raspoloživih podataka).

U svakoj grupi učestalosti, neželjena dejstva su navedena prema opadajućoj ozbiljnosti.

a anafilaktičke i anafilaktoidne reakcije se ponekad mogu javiti čak i nakon prve doze

b mukokutane reakcije se ponekad mogu javiti već prilikom prve doze

Ostala neželjena dejstva koja su povezana sa primjenom fluorohinolona uključuju:

• napade porfirije kod pacijenata sa porfirijom.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer  obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik  primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax:+382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Prema ispitivanjima toksičnosti na životinjama ili kliničkim farmakološkim studijama sprovedenim sa supraterapijskim dozama, najznačajniji simptomi koji se mogu očekivati nakon akutnog predoziranja lijekom Levoxa su simptomi od strane centralnog nervnog sistema kao što su konfuzija, vrtoglavica, poremećaj svijesti i konvulzivni napadi, produženje QT intervala i gastrointestinalne reakcije poput mučnine i erozije sluzokože.

U postmarketinškom iskustvu primijećeni su efekti na CNS-u, uključujući stanje konfuzije, konvulzije, halucinacije i tremor.

U slučaju predoziranja, treba započeti simptomatsko liječenje. Potrebno je uraditi EKG zbog mogućeg produženja QT intervala. Mogu se primijeniti antacidi radi zaštite želudačne sluzokože. Hemodijaliza, uključujući peritonealnu dijalizu i CAPD nijesu efikasni u uklanjanju levofloksacina iz organizma. Ne postoji specifičan antidot.

Farmakoterapijska grupa:

Hinolonski antibakterijski ljekovi, fluorohinoloni

ATC kod:

J01MA12

Levofloksacin je sintetski antibiotik iz grupe fluorohinolona i predstavlja S (-) enantiomer racemskog lijeka ofloksacina.

Mehanizam delovanja

Kao fluorohinolonski antibiotik, levofloksacin djeluje na kompleks DNK-DNK giraza i topoizomeraza IV.

Odnos farmakokinetike i farmakodinamike

Stepen baktericidne aktivnosti levofloksacina zavisi od odnosa maksimalne koncentracije u serumu (Cmax) ili površine ispod krive (PIK) i minimalne inhibitorne koncentracije (MIK).

Mehanizmi rezistencije

Rezistencija na levofloksacin se razvija kroz postepen proces mutacija na mjestu djelovanja lijeka na DNK girazi i topoizomerazi IV. Drugi mehanizmi rezistencije, poput promjene permeabilnosti membrane (uobičajeno kod Pseudomonas aeruginosa) i efluksnih mehanizama, takođe mogu uticati na osjetljivost mikroorganizama na levofloksacin.

Primijećena je ukršena rezistencija između levofloksacina i drugih fluorohinolona. Zbog mehanizma djelovanja, generalno ne postoji ukrštena rezistencija između levofloksacina i ostalih antimikrobnih ljekova.

Granične vrijednosti testova osjetljivosti

EUCAST (Evropski komitet za testiranje antimikrobne osjetljivosti) preporučuje MIK vrijednosti za levofloksacin, odvajajući osjetljive od djelimično osjetljivih organizama, kao i djelimično osjetljive od rezistentnih organizama, što je i predstavljeno u tabeli ispod za MIK testiranje (mg/L).

EUCAST kliničke MIK za levofloksacin (verzija 2.0, 01.01.2012.)

Prevalenca rezistencije može se za pojedine sojeve razlikovati geografski i vremenski, pa su poželjne informacije o lokalnoj rezistenciji, posebno kod terapijskih teških infekcija. Ako je potrebno, treba tražiti savjet stručnjaka kada je lokalna prevalenca rezistencije takva da se korist primjene lijeka u nekim tipovima infekcije dovodi u pitanje.

# Vrlo je vjerovatno da je meticilin-rezistentni S. aureus istovremeno rezistentan na fluorohinolone, uključujući levofloksacin.

Resorpcija

Oralno primijenjen levofloksacin se brzo i skoro u potpunosti resorbuje sa maksimalnom koncentracijom u plazmi koja se postiže za 1-2 sata. Apsolutna bioraspoloživost je 99-100%.

Hrana ima malo uticaja na resorpciju levofloksacina.

Ravnotežne koncetracije lijeka u krvi se postižu za 48 sati uz režim doziranja od 500 mg 1-2 puta dnevno.

Distribucija

Oko 30-40% levofloksacina se vezuje za serumske proteine.

Srednja vrijednost volumena distribucije levofloksacina je oko 100 L nakon pojedinačne i ponovljenih doza od 500 mg, što ukazuje da se lijek široko raspoređuje po tkivima.

Prodiranje u tkiva i tjelesne tečnosti

Dokazano je da levofloksacin prodire u bronhijalnu sluzokožu, tečnost epitelnog sloja, alveolarne makrofage, parenhim plućna, kožu (tečnost u vezikulama), tkivo prostate i urin. Levofloksacin slabo prodire u cerebrospinalnu tečnost.

Biotransformacija

Levofloksacin se metaboliše u veoma maloj količini, a metaboliti su desmetil-levofloksacin i levofloksacin-N-oksid. Metaboliše se manje od 5% doze, a metaboliti se izlučuju urinom. Levofloksacin je stereohemijski stabilan i ne podliježe hiralnoj inverziji.

Eliminacija

Nakon oralne i intravenske primjene, levofloksacin se izlučuje relativno sporo iz plazme (t1/2: 6-8 sati). Izlučuje se primarno putem bubrega (> 85% primijenjene doze).

Nakon primjene jedne doze od 500 mg, prosječna vrijednost ukupnog klirensa levofloksacina je 175 ± 29,2 ml/min.

Nema velikih razlika u farmakokinetici levofloksacina nakon intravenske i oralne primjene, što ukazuje na to da se oba načina primjene mogu podjednako koristiti.

Linearnost

Levofloksacin postiže linearnu farmakokinetiku u rasponu doza od 50 mg do 1000 mg.

Posebne populacije

Pacijenti sa bubrežnom insuficijencijom

Oštećenje bubrega utiču na farmakokinetiku levofloksacina. Sa smanjenjem funkcije bubrega, smanjuje se eliminacija putem bubrega i klirens, a poluvrijeme eliminacije raste kao što je prikazano u tabeli:

Farmakokinetika kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom nakon pojedinačne doze od 500 mg

Stariji pacijenti

Nema značajnijih razlika u farmakokinetici levofloksacina između starijih i mlađih pacijenata, osim onih povezanih sa razlikama u klirensu kreatinina.

Polne razlike

Odvojene analize je kod pacijenata muškog i ženskog pola pokazale su male ili zanemarljive razlike u farmakokinetici levofloksacina u odnosu na pol. Nema dokaza da su te polne razlike u kinetici od kliničkog značaja.

Izvođenjem konvencionalnih studija ispitivanja toksičnosti pojedinačne doze, toksičnosti nakon ponovljenih doza, kancerogenog potencijala i toksičnog efekta na reprodukciju i razvoj, dobijeni su podaci koji ne ukazuju na posebne opasnosti primjene kod ljudi.

Levofloksacin ne utiče na fertilitet ili reprodukciju kod pacova; jedini efekat na fetus bio je kasnije sazrevanje kao rezultat toksičnosti kod majke.

Levofloksacin nije izazvao genske mutacije u ćelijama bakterija ili sisara ali je doveo do hromozomskih aberacija u ćelijama pluća Kineskog hrčka in vitro. Ovi efekti mogu biti povezani sa inhibicijom topoizomeraze II. In vivo testovi (mikronukleus, izmjena sestrinskih hromatida, nepravilna DNK sinteza, dominantni letalni testovi) nijesu pokazali bilo kakav genotoksični potencijal.

Studije na miševima pokazale su da levofloksacin ispoljava fototoksičnu aktivnost samo pri vrlo visokim dozama. Levofloksacin nije pokazao bilo kakav genotoksični potencijal u ispitivanjima fotomutagenosti, a smanjio je razvoj tumora u ispitivanjima fotokancerogenosti.

Kao i ostali fluorohinoloni, levofloksacin pokazuje dejstva na hrskavicu (stvaranje ispupčenja i udubljenja) kod pacova i pasa. Ovi nalazi bili su izraženiji kod mladih životinja.

Sastav jezgra tablete:

Natrijumstearilfumarat;

Celuloza, mikrokristalna, silikonizovana (98% celuloza, mikrokristalna i 2% silicijumdioksid, koloidni, bezvodni);

Krospovidon;

Kopovidon;

Silicijum-dioksid, koloidni, bezvodni.

Sastav filma za oblaganje Opadry II Pink 31K34554:

Laktoza, monohidrat;

Hipromeloza 2910/15 cP;

Titan dioksid;

Triacetin;

Gvožđe (III)-oksid, crveni;

Gvožđe (III)-oksid, žuti.

Nije primjenjivo.

2 (dvije) godine.

Držati lijek van domašaja djece!

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Lijek ne treba koristiti poslije isteka datuma koji je naznačen na spoljašnjem, kartonskom pakovanju.

Unutrašnje pakovanje: Al/PVC blister

1 blister sa pet tableta u složivoj kartonskoj kutiji

Spoljašnje pakovanje: kartonska kutija i uputstvo

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek Levoxa ne smijete koristiti i recite Vašem ljekaru:

•Ako ste alergični na levofloksacin, neki drugi hinolonski antibiotik kao što je moksifloksacin, ciprofloksacin, ofloksacin ili na bilo koji drugi sastojak lijeka Levoxa (navedeno u poglavlju 6). Znaci alergijske reakcije su: osip, otežano gutanje ili disanje, oticanje usana, lica, grla ili jezika.

•Ako imate ili ste nekad imali epilepsiju.

•Ako ste nekad imali problem sa tetivama kao što je tendinitis (upala tetive) usljed primjene hinolonskih antibiotika. Tetiva je snop vezivnih vlakana koji vezuju mišić za kost.

•Ako ste dijete ili asdolescent u razvoju.

•Ako ste trudni, planirate trudnoću ili sumnjate na trudnoću.

•Ako dojite.

Nemojte uzimati ovaj lijek ako se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas. Ako nijeste sigurni, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije primjene ovog lijeka.

Upozorenja i mjere opreza

Posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije primjene lijeka:

•Ako imate 60 godina ili više

•Ako uzimate kortikosteroide, koji se nazivaju i steroidi (vidjeti ispod „Primjena drugih ljekova“).

•Ako ste nekada imali epileptični napad.

•Ako imate oštećenje mozga usljed moždanog udara ili neke povrede mozga.

•Ako imate problema sa bubrezima.

•Ako imate stanje koje se zove „nedostatak glukoza-6-fosfat-dehidrogenaze“. U tom slučaju postoji velika mogućnost nastanka ozbiljnih problema sa krvlju (hemoliza krvi) usljed primjene ovog lijeka.

•Ako ste nekad imali poteškoće sa mentalnim zdravljem.

•Ako imate ili ste nekad imali probleme sa srcem: kada koristite ovu grupu ljekova treba da

budete oprezni ukoliko ste rođeni sa ili u porodičnoj istoriji imate poremećaj rada srca koji se

vidi na EKG-u (električnom zapisu rada srca) i koji se naziva produženi QT interval; ukoliko

imate poremećaj nivoa elektrolita u krvi (naročito nizak nivo kalijuma ili magnezijuma u krvi);

ako imate usporen rad srca (bradikardija); ukoliko imate slabo srce (srčana insuficijencija);

ukoliko ste nekada imali srčani udar (infarkt miokarda); ukoliko ste ženskog pola ili starija

osoba ili ukoliko istovremeno uzimate neki drugi lijek koji može dovesti do promjena u EKG-u

(vidjeti poglavlje „Primjena drugih ljekova“).

•Ako imate šećernu bolest

•Ako imate ili ste nekad imali problem sa jetrom

•Ako imate mijasteniju gravis

Ako nijeste sigurni da li se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.

Primjena drugih ljekova

Kažite Vašem ljekaru i farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uljučujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Posebno je važno da kažete Vašem ljekaru ako uzimate neke od sljedećih ljekova, koji mogu povećati rizik od nastanka neželjenih dejstava, ako se uzimaju istovremeno sa lijekom Levoxa:

•Kortikosteroidi (steroidi) – koji se koriste za liječenje upala. Njihovom primjenom se povećava vjerovatnoća pojave upale i/ili pucanja tetiva.

•Varfarin –koji se koristi za sprečavanje zgrušavanja krvi. Primjenom ovog lijeka povećava se rizik od pojave krvarenja. Vaš ljekar će obavljati redovne testove krvi kako bi pratio sposobnost zgrušavanja krvi.

•Teofilin – koji se koristi kod problema sa disanjem. U kombinaciji sa lijekom Levoxa povećava se rizik od pojave napada.

•Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL), kao što su acetilsalicilna kiselina, ibuprofen, fenbufen, ketoprofen i indometacin – koji se koriste se kod bolnih i upalnih stanja. Istovremena primjena ovih ljekova sa lijekom Levoxa može povećati rizik od pojave napada

•Ciklosporin – koji se koristi nakon transplantacije organa. Usljed istovremene primjene, povećava se rizik od nastanka neželjenih dejstava ciklosporina.

•Ljekovi koji utiču rad srca. Tu spadaju ljekovi koji se koriste za liječenje nepravilnog srčanog ritma (antiaritmici kao što su hinidin, hidrohinidin, dizopiramid, sotalol, dofetilid, ibutilid i amjodaron), ljekovi za liječenje depresije (triciklični antidepresivi kao što su amitriptilin i imipramin), ljekovi za liječenje psihijatrijskih poremećaja (antipsihotici) i ljekovi za liječenje bakterijskih infekcija (makrolidni antibiotici kao što su eritromicin, azitromicin i klaritromicin).

•Probenecid –koji se koristi za liječenje gihta, i cimetidin – koji se koristi za liječenje čira na želucu i gorušice. Potreban je poseban oprez kada se jedan od ova dva lijeka primjenjuje istovremeno sa lijekom Levoxa. Ako imate probleme sa bubrezima, Vaš ljekar će Vam možda propisati manju dozu lijeka.

Ne uzimajte lijek Levoxa istovremeno sa sljedećim ljekovima, jer to može uticati na djelovanje lijeka Levoxa:

•Preparati gvožđa (za anemiju), preparati cinka, antacidi koji sadrže magnezijum ili aluminijum (za ublažavane kisjeline u želucu ili gorušice), didanozin, ili sukralfat (u terapiji čira na želucu). Vidjeti poglavlje 3 „Ako već uzimate preparate gvožđa, preparate cinka, antacide, didanozin ili sukralfat“.

Urinarni test za dokazivanje opijata

Urinarni testovi mogu pokazati lažno pozitivne rezultate za jake ljekove protiv bolova, zvane opijati, kod osoba koje uzimaju lijek Levoxa. Ako Vam je ljekar dao uput da uradite ispitivanje urina, napomenite mu da koristite lijek Levoxa.

Test na tuberkulozu

Ovaj lijek može dati „lažno negativan“ rezultat testa za laboratorijsko ispitivanje bakterije izazivača tuberkuloze.

Primjena lijeka Levoxa u periodu trudnoće i dojenja

Ne uzimajte ovaj lijek:

• Ako ste trudni, planirate trudnoću ili sumnjate na trudnoću;
• Ako dojite ili to planirate

Uticaj lijeka Levoxa na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Nakon primjene ovog lijeka možete osjetiti neželjena dejstva kao što su nesvjestica, pospanost, vrtoglavica (vertigo) ili poremećaj vida. Neki od ovih neželjenih dejstava mogu uticati na sposobnost koncentracije i brzinu reagovanja. Ukoliko osjetite neki od ovih simptoma, nemojte voziti niti raditi bilo koji posao koji zahtijeva visok stepen pažnje.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Levoxa

Ovaj lijek sadrži laktozu. U slučaju netolerancije na neke od šećera, konsultujte se sa Vašim ljekarom prije upotrebe ovog lijeka.

Lijek Levoxa uzimajte uvijek tačno onako kako Vam je to objasnio Vaš ljekar. Ako nijeste sasvim sigurni, provjerite sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.

Primjena lijeka

•Lijek se primjenjuje oralno;

•Progutati cijelu tabletu sa dovoljnom količinom vode;

•Film tablete možete uzimati za vrijeme ili između obroka.

Mjere zaštite kože od sunca tokom primjene lijeka

Ne izlažite se direktnom UV zračenju tokom primjene ovog lijeka i u periodu od 2 dana nakon prestanka primjene, jer Vaša koža može postati osjetljivija na sunce.

Ukoliko se ne budete pridržavali dolje navedenih mjera opreza možete izgoreti, osjetiti peckanje ili se mogu javiti plikovi na koži:

•Koristite kreme za sunčanje sa visokim zaštitnim faktorom;

•Uvijek nosite šešir ili kapu, kao i odjeću koja prekriva ruke i noge;

•Izbjegavajte sunčanje u solarijumu.

Ako već uzimate preparate gvožđa, preparate cinka, antacide, didanozin ili sukralfat:

•nemojte uzimati ove ljekove istovremeno sa lijekom Levoxa. Uzmite Vašu dozu ovih ljekova najmanje 2 sata prije ili poslije lijeka Levoxa, film tableta.

Doziranje

•Vaš ljekar će odrediti dozu lijeka Levoxa koju treba da uzimate.

•Doza će zavisiti od vrste i mjesta infekcije u Vašem tijelu.

•Dužina liječenja će zavisiti od težine infekcije.

•Ukoliko osjetite da lijek djeluje suviše jako ili suviše slabo na Vas, nemojte sami mijenjati dozu, već se posavjetujte sa Vašim ljekarom.

Odrasli i stariji pacijenti

Infekcije sinusa

• Dvije film tablete od 250 mg, jednom dnevno;
• Ili, jedna film tableta od 500 mg, jednom dnevno.

Infekcija pluća, kod osoba sa dugoročnim problemima sa disanjem

•Dvije film tablete od 250 mg, jednom dnevno;

•Ili, jedna film tableta od 500 mg, jednom dnevno.

Upala pluća (pneumonija)

•Dvije film tablete od 250 mg, jednom ili dva puta dnevno;

•Ili, jedna film tableta od 500 mg, jednom ili dva puta dnevno.

Infekcije urinarnog trakta, uključujući infekcije bubrega ili mokraćne bešike

•Jedna ili dvije film tablete od 250 mg, dnevno;

•Ili, polovina ili jedna film tableta od 500 mg, dnevno.

Infekcija prostate

•Dvije film tablete od 250 mg, jednom dnevno;

•Ili, jedna film tableta od 500 mg, jednom dnevno.

Infekcije koža i potkožnog tkiva, uključujući i mišiće

•Dvije film tablete od 250 mg, jednom ili dva puta dnevno;

•Ili, jedna film tableta od 500 mg, jednom ili dva puta dnevno.

Odrasli pacijenti sa bubrežnim problemima

Vaš ljekar može propisati manju dozu lijeka.

Djeca i adolescenti

Ovaj lijek se ne smije davati djeci ili adolescentima.

Ako ste uzeli više lijeka Levoxa nego što je trebalo

Ukoliko ste slučajno uzeli više tableta nego što je trebalo, obratite se ljekaru ili odmah potražite medicinsku pomoć. Ponesite pakovanje lijeka sa sobom, da bi ljekar znao koji ste lijek uzeli. Mogu se javiti sljedeći simptomi: konvulzije (epileptički napadi), osjećaj zbunjenosti (konfuzije), vrtoglavica, gubitak svijesti, drhtavica (tremor) i problemi sa srcem – što može dovesti do poremećaja srčanog ritma kao i mučnine ili pečenja u želucu.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Levoxa

Ako ste zaboravili da uzmete lijek, uzmite ga čim se sjetite, osim ako nije već vrijeme za narednu dozu. Ne uzimajte duplu dozu da biste nadoknadili preskočenu dozu.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Levoxa

Ne prekidajte sa uzimanjem lijeka samo zato što se osjećate bolje. Veoma je važno da završite terapiju koju Vam je ljekar propisao. Ako suviše rano prekinete sa primjenom ovog lijeka, infekcija se može ponovo javiti, Vaše stanje se može pogoršati ili bakterije mogu postati rezistentne (neosjetljive) na ovaj lijek.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Lijek Levoxa, kao i drugi ljekovi, može da ima neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih. Ova dejstva su obično blaga do umjerena i često prolaze nakon kratkog vemenskog perioda.

Prestanite sa primjenom lijeka Levoxa i odmah se javite Vašem ljekaru ili u najbližu bolnicu ako primijetite neke od sljedećih neželjenih dejstava:

Veoma rijetko (mogu se javiti do 1 od 10000 pacijenata)

•Alergijska reakcija. Znaci alergijske reakcije mogu biti: osip, otežano gutanje ili disanje, oticanje usana, lica, grla ili jezika.

Prestanite sa primjenom lijeka Levoxa i odmah se javite Vašem ljekaru ili u najbližu bolnicu ako primijetite neke od sljedećih ozbiljnih neželjenih dejstava – možda će Vam biti potrebna hitna medicinska pomoć:

Rijetko (mogu se javiti do 1 od 1000 pacijenata)

•Vodeni proliv koji može da sadrži krv, moguće sa grčevima u stomaku i povišenom temperaturom. Ovo mogu biti znaci ozbiljnih problema sa crijevima;

•Bol i zapaljenje tetiva ili ligamenata, koje može dovesti do pucanja. Najčešće je zahvaćena Ahilova tetiva;

•Grčevi (konvulzije).

Veoma rijetko (mogu se javiti do 1 od 10000 pacijenata)

•Peckanje, trnjenje, bol ili utrnulost. Ovo mogu biti znaci stanja koje se naziva „neuropatija“.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na osnovu raspoloživih podataka)

•Teške kožne reakcije u koje spadaju plihovi ili ljuštenja kože oko usana, očiju, usta, nosa i genitalija;

•Gubitak apetita, žuta boja kože i očiju, tamno obojen urin, svrab ili osjetljivost stomaka. Ovo mogu biti znaci problema sa jetrom, uključujući i prestanak rada jetre.

Ako se javi oslabljen vid ili imate neke druge smetnje vida, odmah se obratite specijalisti za očne bolesti.

Obratite se Vašem ljekaru ako neko od sljedećih neželjenih dejstava postane ozbiljno ili traje duže od nekoliko dana:

Često (mogu se javiti do 1 od 10 pacijenata)

•Problem sa spavanjem;

•Glavobolja, osjećaj ošamućenosti;

•Osjećati se bolesno (mučnina, povraćanje i dijareja (proliv);

•Povišenje nivoa nekih enzima jetre u krvi.

Povremeno (mogu se javiti do 1 od 100 pacijenata)

•Promjena broja bakterija i gljivica, infekcija gljivicom Candida, koje će možda morati da se liječe;

•Promjena broja bijelih krvnih zrnaca (leukopenija, eozinofilija),

•Osjećate se uznemireno, zbunjeno, nervozno, pospano, osjećate drhtavicu ili vrtoglavicu (vertigo);

•Kratak dah (dispneja);

•Poremećaj čula ukusa, gubitak apetita, stomačni problemi i loše varenje (dispepsija), bol u predjelu stomaka, osjećanje nadutosti (flatulencija) ili zatvor;

•Svrab i crvenilo na koži, jak svrab i koprivnjača (urtikarija), preznojavanje (hiperhidroza);

•Bol u zglobovima ili mišićima;

•Krvni testovi mogu dati neuobičajene rezultate vezane za jetru (povećan bilirubin) ili bubrege (povećan kreatinin);

•Opšta slabost.

Rijetko (mogu se javiti do 1 od 1000 pacijenata)

•Manje krvarenje i modrice zbog smanjenog broja krvnih pločica (trombocitopenija);

•Smanjen broj bijelih krvnih ćelija (neutropenija);

•Pretjerani imuni odgovor (hipersenzitivnost);

•Smanjena koncentracija šećera u krvi (hipoglikemija). Ovo je veoma važno za pacijente koji imaju šećernu bolest;

•Priviđanje stvari koje ne postoje (halucinacije, paranoja), promjene mišljenja i toka misli (psihotične reakcije) sa mogućom pojavom samoubilačkih misli ili radnji;

•Depresija, mentalni problemi, osjećaj uznemirenosti (agitacija), neuobičajeni snovi i košmari;

•Osjećaj trnjenja u šakama i stopalima (parestezija);

•Poremećaj sluha (tinutus) ili vida (zamagljen vid);

•Neuobičajen ubrzan rad srca (tahikardija) ili snižen krvni pritisak (hipotenzija);

•Slabost u mišićima. To je jako važno kod pacijenata sa mijastenijom gravis (rijetka bolest nervnog sistema);

•Promjene u radu bubrega i smanjen rad bubrega kao posljedica alergijske reakcije bubrega koja se zove intersticijalni nefritis;

•Groznica.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na osnovu raspoloživih podataka)

•Smanjen broj crvenih krvnih zrnaca (anemija). Koža može da postane blijeda ili žuta usljed oštećenja crvenih krvnih zrnaca i smanjenog broja svih vrsta krvnih ćelija (pancitopenija);

•Groznica, bol u grlu i opšte loše stanje organizma koje ne prolazi. Ovo može biti uzrokovano smanjenim brojem bijelih krvnih zrnaca (agranulocitoza);

•Gubitak cirkulacije (slično anafilaktičnom šoku);

•Povećane vrijednosti šećera u krvi (hiperglikemija) ili smanjene vrijednosti šećera u krvi koji može dovesti do kome (hipoglikemijska koma). Ovo je jako važno za pacijente koji boluju od šećerne bolesti;

•Promjene čula mirisa, gubitak čula mirisa i ukusa (parosmija, anosmija, ageuzija);

•Poteškoće u pomjeranju i kretanju (diskinezija, ekstrapiramidalni poremećaji);

•Privremeni gubitak svijesti (sinkopa);

•Privremeni gubitak vida;

•Oštećenje ili gubitak čula sluha;

•Pretjerano ubrzan srčani ritam, nepravilan rad srca koji može da ugrozi život, uključujući i srčani udar, promjena srčanog ritma (zvana „produženi QT interval“, koja se vidi na EKG-u, „električnom zapisu rada srca“);

•Otežano disanje ili šištanje (bronhospazam);

•Alergijska reakcija pluća;

•Zapaljenje pankreasa (pankreatitis);

•Zapaljenje jetre (hepatitis);

•Pojačana osjetljivost kože na sunce i UV zračenje (fotosenzitivnost);

•Zapaljenje krvnih sudova usljed alergijske reakcije (vaskulitis);

•Zapaljenje usne duplje (stomatitis);

•Oštećenje mišićnog tkiva (rabdomioliza);

•Crvenilo i otok zglobova (artritis);

•Bol, uključujući bol u leđima, grudima i ekstremitetima;

•Napadi porfirije kod osoba koje već imaju porfiriju (veoma rijetka metabolička bolest);

•Dugotrajna glavobolja sa ili bez zamućenja vida (benigna intrakranijalna hipertenzija).

Ukoliko neko neželjeno dejstvo postane ozbiljno ili primijetite neko neželjeno dejstvo koje nije navedeno u ovom uputstvu, molimo vas da o tome obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta.

Držati lijek van domašaja djece!

Tablete zadržite samo ako Vam vaš ljekar tako kaže.

Ne bacajte neiskorišćene tablete u kućni otpad. Ove mjere će pomoći zaštiti životne sredine.

Rok upotrebe

Rok upotrebe 2 (dvije) godine.

Čuvanje

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Levoxa

Jedna film tableta sadrži 250 mg ili 500 mg levofloksacina (u obliku levofloksacin, hemihidrata)

Sastav jezgra tablete:

Natrijum stearilfumarat;

Celuloza, mikrokristalna, silikonizovana (98% celuloza, mikrokristalna i 2% silicijum dioksid, koloidni, bezvodni);

Krospovidon;

Kopovidon;

Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni.

Sastav filma za oblaganje Opadry II Pink 31K34554:

Laktoza, monohidrat;

Hipromeloza 2910/15 cP;

Titan dioksid;

Triacetin;

Gvožđe (III)-oksid, crveni;

Gvožđe (III)-oksid, žuti.

Kako izgleda lijek Levoxa i sadržaj pakovanja

Levoxa®, 250 mg film tablete su ružičaste, ovalne, bikonveksne, sa podionom crtom sa jedne strane tablete i bočno, dok se na drugoj strani nalazi utisnuta oznaka “L”. Dimenzije: 6 x 13 mm.

Unutrašnje pakovanje: Al/PVC blister

1 Al/PVC blister sa 5 tableta u složivoj kartonskoj kutiji

Levoxa®, 500 mg film tablete su ružičaste, ovalne, bikonveksne, sa podionom crtom sa jedne strane tablete i bočno, dok se na drugoj strani nalazi utisnuta oznaka “L”. Dimenzije: 8 x 16 mm.

Unutrašnje pakovanje: Al/PVC blister

1 Al/PVC blister sa 5 tableta u složivoj kartonskoj kutiji

Spoljašnje pakovanje: kartonska kutija i uputstvo

Nosilac dozvole i Proizvođač

Nosilac dozvole

Proizvođač

Zdravlje AD, Vlajkova 199, Leskovac, Srbija

Ovo uputstvo je poslednji put odobreno

Januar, 2014 godina

Režim izdavanja lijeka:

Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole:

Levoxa®, film tableta, 250 mg: 2030/14/39 – 3994 od 13.01.2014 godine

Levoxa®, film tableta, 500 mg: 2030/14/40 – 3995 od 13.01.2014 godine