Lijek Levalox je indikovan za liječenje sljedećih infekcija kod odraslih (vidjeti djelove 4.4 i 5.1):
Za dolje navedene infekcije lijek Levalox se treba primjenjivati samo kada se primjena uobičajenih antimikrobnih ljekova ne smatra prikladnom za liječenje ovih infekcija.
Lijek Levalox se takođe može primjenjivati za završetak toka terapije kod pacijenata koji su pokazali poboljšanje tokom početnog liječenja intravenskim levofloksacinom.
Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnoj primjeni antibiotika.
Lijek Levalox tablete primjenjuju se jednom ili dva puta dnevno. Doziranje zavisi od vrste i težine infekcije kao i osjetljivosti uzročnika za kojeg se pretpostavlja da je uzrokovao infekciju.
Lijek Levalox tablete takođe se mogu primjenjivati za završetak toka terapije kod pacijenata koji su pokazali oporavak tokom početnog liječenja intravenskim levofloksacinom; s obzirom na bioekvivalentnost parenteralnih i peroralnih oblika, može se primjenjivati isto doziranje.
Doziranje
Za levofloksacin se mogu preporučiti sljedeće doze:
Doziranje kod pacijenata s normalnom funkcijom bubrega (klirens kreatinina > 50 ml/min)
| Indikacija | Dnevno doziranje | Trajanje liječenja |
| Akutni bakterijski sinusitis | 500 mg jednom dnevno | 10-14 dana |
| Akutna egzacerbacija hroničnog bakterijskog bronhitisa | 500 mg jednom dnevno | 7-10 dana |
| Vanbolnički stečena pneumonija | 500 mg jednom ili dva puta na dan | 7-14 dana |
| Akutni pijelonefritis | 500 mg jednom dnevno | 7-10 dana |
| Komplikovane infekcije mokraćnog sistema | 500 mg jednom dnevno | 7-14 dana |
| Nekomplikovani cistitis | 250 mg jednom dnevno | 3 dana |
| Hronični bakterijski prostatitis | 500 mg jednom dnevno | 28 dana |
| Komplikovne infekcije kože i mekog tkiva | 500 mg jednom ili dva puta na dan | 7-14 dana |
| Inhalacioni antraks | 500 mg jednom dnevno | 8 nedjelja |
Posebne populacije
Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina ≤ 50 ml/min)
| Način doziranja | |||
| 250 mg/24 h | 500 mg/24 h | 500 mg/12 h | |
| Klirens kreatinina | prva doza: 250 mg | prva doza: 500 mg | prva doza: 500 mg |
| 50-20 ml/min | zatim: 125 mg/24 h | zatim: 250 mg/24 h | zatim: 250 mg/12 h |
| 19-10 ml/min | zatim: 125 mg/48 h | zatim: 125 mg/24 h | zatim: 125 mg/12 h |
| < 10 ml/min (uključujući hemodijalizu i CAPD) 1 | zatim: 125 mg/48 h | zatim: 125 mg/24 h | zatim: 125 mg/24 h |
1Nakon hemodijalize ili kontinuirane ambulantne peritoneumske dijalize (engl. continuous ambulatory peritoneal dialysis, CAPD) nijesu potrebne dodatne doze.
Bolesnici sa oštećenom funkcijom jetre
Nije potrebno prilagođavati dozu, jer se u jetri ne metabolišu znatnije količine levofloksacina, a lijek se uglavnom izlučuje putem bubrega.
Stariji pacijenti
Kod starijih pacijenata nije potrebno prilagođavati dozu, osim one vezane uz bubrežnu funkciju (vidjeti dio 4.4 „Tendinitis i ruptura tetiva“ i „Produženje QT intervala“).
Pedijatrijska populacija
Levofloksacin je kontraindikovan kod djece i adolescenata u razvoju (vidjeti dio 4.3).
Način primjene
Tablete lijeka Levalox moraju se progutati bez drobljenja i uz dovoljnu količinu tečnosti. Mogu se podijeliti na podionoj crti kako bi se podesila doza. Tablete se mogu uzimati tokom obroka ili između obroka. Tablete lijeka Levalox moraju se uzimati barem dva sata prije ili nakon primjene antacida koji sadrže soli gvožđa, cinka, magnezijuma ili aluminija ili didanozina (samo farmaceutski oblici didanozina s aluminijumom ili magnezijumom koji sadrže puferirajuće materije), te primjene sukralfata, budući da može doći do smanjenja resorpcije (vidjeti dio 4.5).
Tablete levofloksacina se ne smiju primjenjivati:
Primjenu levofloksacina treba izbjegavati kod pacijenata koji su ranije imali ozbiljne neželjene reakcije kada su primjenjivali ljekove koji sadrže hinolone ili fluorohinolone (vidjeti dio 4.8).
Liječenje ovih pacijenata levofloksacinom treba započeti samo u odsustvu drugih terapijskih mogućnosti i nakon pažljive procjene odnosa korist/rizik (vidjeti i dio 4.3).
Rizik od rezistencije
Za meticilin rezistentni S. aureus vrlo je vjerovatno da posjeduje unakrsnu rezistenciju na fluorohinolone, uključujući levofloksacin. Zbog toga se levofloksacin ne preporučuje za liječenje potvrđene ili suspektne MRSA infekcije, osim u slučajevima kada laboratorijski rezultati daju potvrdu osjetljivosti mikroorganizma na levofloksacin (a najčešće preporučeni antimikrobni ljekovi za liječenje MRSA infekcije se smatraju neodgovarajućim).
Levofloksacin se može primjenjivati za liječenje akutnog bakterijskog sinusitisa i akutne egzacerbacije hroničnog bronhitisa kada su ove infekcije dijagnostikovane na odgovarajući način.
Rezistencija na fluorohinolone kod E. coli – najčešćeg patogena uključenog u infekcije mokraćnog sistema – varira unutar Evropske Unije. Ljekarima se savjetuje da uzmu u obzir lokalnu prevalenciju rezistencije kod E. coli na fluorohinolone.
Inhalacioni antraks: primjena lijeka kod ljudi se zasniva na in vitro podacima o osjetljivosti Bacillus anthracis i eksperimentalnim podacima na životinjama zajedno s ograničenim podacima ispitivanja na ljudima. Ljekari koji ga liječe moraju pogledati dokumente nacionalnog i/ili internacionalnog koncenzusa u vezi liječenja antraksa.
Dugotrajne, onesposobljavajuće i potencijalno ireverzibilne ozbiljne neželjene reakcije na ljekove
Veoma rijetki slučajevi dugotrajnih (do nekoliko mjeseci ili godina), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih teških neželjenih reakcija na lijek koje utiču na različite, ponekad i na više sistema u tijelu (mišićno-koštani, nervni, psihički i čulni) prijavljeni su kod pacijenata koji su upotrebljavali hinolone i fluorohinolone, nezavisno od životnog doba i već postojećih faktora rizika. Primjenu levofloksacina treba odmah prekinuti nakon prvih znakova ili simptoma bilo koje ozbiljne neželjene reakcije i pacijente treba savjetovati da se obrate za savjet svom ljekaru.
Tendinitis i ruptura tetive
Tendinitis i ruptura tetive (naročito, ali ne i isključivo se odnosi na Ahilovu tetivu), ponekad bilateralno, mogu se pojaviti već u prvih 48 sati terapije levofloksacinom a prijavljeno je da se javljaju čak i do nekoliko mjeseci nakon prekida terapije. Rizik od tendinitisa i rupture tetiva povećan je kod starijih pacijenata, pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, pacijenata sa transplantiranim solidnim organima, pacijenata koji uzimaju dnevnu dozu od 1000 mg i kod pacijenata koji su istovremeno na terapiji kortikosteroidima. Zbog toga treba izbjegavati istovremenu primjenu kortikosteroida.
Kod prvog znaka tendinitisa (npr. bolno oticanje, zapaljenje), treba prekinuti terapiju levofloksacinom i razmotriti mogućnost druge terapije. Zahvaćeni ekstremitet treba liječiti na odgovarajući način (npr. imobilizacija). U slučaju pojave znakova tendinopatije, ne smiju se koristiti kortikosteroidi.
Mioklonus
Kod pacijenata koji su primali levofloksacin prijavljeni su slučajevi mioklonusa (vidjeti dio 4.8). Rizik od mioklonusa povećan je kod starijih i kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega ako doza levofloksacina nije prilagođena klirensu kreatinina. Primjenu levofloksacina treba odmah prekinuti prilikom prve pojave mioklonusa i započeti odgovarajuću terapiju.
Aneurizma i disekcija aorte i regurgitacija/insuficijencija srčanog zaliska
U epidemiološkim studijama prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte, naročito kod starijih pacijenata, kao i regurgitacije aortnog i mitralnog zaliska nakon uzimanja fluorohinolona. Kod pacijenata koji su primali fluorohinolone zabilježeni su slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad zakomplikovani rupturom (uključujući i fatalne), kao i regurgitacije/insuficijencije bilo kojeg od srčanih zalistaka (vidjeti dio 4.8).
Stoga se fluorohinoloni smiju koristiti samo nakon pažljive procjene odnosa koristi i rizika i nakon razmatranja drugih terapijskih opcija kod pacijenata sa aneurizmatskom bolešću u porodičnoj istoriji bolesti ili kongenitalne bolesti srčanog zaliska ili kod pacijenata kojima je prethodno dijagnostikovana aneurizma i/ili disekcija aorte ili oboljenje srčanog zaliska, ili kod kojih postoje drugi faktori rizika ili stanja koja predstavljaju predispoziciju:
Rizik od aneurizme i disekcije aorte, kao i njihove rupture, takođe može biti povećan kod pacijenata koji se istovremeno liječe sistemskim kortikosteroidima.
Pacijentima treba savjetovati da se u slučaju iznenadnog bola u predjelu abdomena, grudi ili leđa, odmah obrate ljekaru u hitnoj medicinskoj službi.
Pacijentima treba savjetovati da hitno potraže medicinsku pomoć u slučaju akutne dispneje, novonastalog lupanja srca ili razvoja edema abdomena ili donjih ekstremiteta.
Bolest uzrokovana sa Clostridium difficile
Proliv, posebno ako je težak, dugotrajan i/ili krvav, tokom ili nakon liječenja levofloksacinom (uključujući i nekoliko sedmica nakon liječenja), može biti simptom bolesti uzrokovane s Clostridium difficile (CDAD, engl. Clostridium difficile-associated disease). CDAD može varirati po težini od blage do po život opasne, od koje je najteži oblik pseudomembranozni kolitis (vidjeti dio 4.8). Zato je važno razmotriti ovu dijagnozu kod pacijenata kod kojih se razvije ozbiljan proliv tokom ili nakon liječenja levofloksacinom. Ukoliko se posumnja ili potvrdi CDAD, liječenje levofloksacinom treba odmah prekinuti i bez odlaganja započeti odgovarajuće liječenje. Antiperistaltici su kontraindikovani u ovoj kliničkoj situaciji.
Pacijenti skloni napadima
Hinoloni mogu smanjiti prag napada i podstaći napade. Levofloksacin je kontraindikovan kod pacijenata sa anamnezom epilepsije (vidjeti dio 4.3), a kao i kod primjene drugih hinolona, moraju se izuzetno oprezno primjenjivati kod pacijenata sklonih napadima ili kod istovremenog liječenja aktivnim materijama koje snižavaju prag cerebralnih napada kao npr. teofilin (vidjeti dio 4.5). U slučaju pojave konvulzija (vidjeti dio 4.8), liječenje levofloksacinom mora se prekinuti.
Pacijenti sa nedostatkom G-6- fosfat dehidrogenaze
Pacijenti sa latentnim ili postojećim nedostatkom aktivnosti enzima glukoza-6-fosfat-dehidrogenaze mogu biti skloni hemolitičkim reakcijama kada se liječe hinolonima. Stoga, ako levofloksacin treba primjenjivati kod ovih bolesnika, mora se pratiti mogućnost pojave hemolize.
Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega
Budući da se levofloksacin izlučuje uglavnom preko bubrega, doza lijeka Levalox mora se prilagoditi kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti dio 4.2).
Reakcije preosjetljivosti
Levofloksacin može uzrokovati ozbiljne reakcije preosjetljivosti, potencijalno sa smrtnim ishodom (npr. angioedem pa sve do anafilaktičkog šoka), ponekad nakon prve doze (vidjeti dio 4.8). Pacijenti odmah moraju prekinuti liječenje i obratiti se svom ljekaru ili ljekaru hitne pomoći koji će preduzeti odgovarajuće mjere hitnog liječenja.
Ozbiljne neželjene reakcije na koži
Zabilježene su ozbiljne neželjene reakcije na koži (eng. Severe Cutaneous Adverse Reactions – SCARs), uključujući toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN: poznata i kao Lyell-ov sindrom), Stevens Johnsonov sindrom (SJS) i reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne, a zabilježene su sa levofloksacinom (vidjeti dio 4.8). U vrijeme propisivanja lijeka pacijenta treba obavijestiti o znakovima i simptomima teških kožnih reakcija i pažljivo ih nadzirati. Ako se pojave znakovi i simptomi koji sugerišu na ove reakcije, primjenu levofloksacina treba odmah prekinuti i razmotriti alternativno liječenje. Ako je pacijent razvio ozbiljnu reakciju kao što su SJS, TEN ili DRESS pri upotrebi levofloksacina, sa liječenjem levofloksacinom ne smije se ponovo započeti.
Disglikemija
Kao i kod svih hinolona, zabilježeni su poremećaji glukoze u krvi, uključujući hipoglikemiju i hiperglikemiju, koje se češće javljaju kod starijih osoba, obično kod osoba sa dijabetesom koji se istovremeno liječe oralnim hipoglikemicima (npr. glibenklamidom) ili insulinom. Zabilježeni su slučajevi hipoglikemijske kome. Kod pacijenata sa dijabetesom, preporučuje se pažljivo praćenje glukoze u krvi (vidjeti dio 4.8).
Terapiju levofloksacinom treba odmah obustaviti ako pacijent prijavi poremećaj glukoze u krvi i razmotriti terapiju antibioticima koji ne sadrže fluorohinolone.
Prevencija fotosenzibilizacije
Zabilježena je fotosenzibilizacija kod primjene levofloksacina (vidjeti dio 4.8). Pacijentima se preporučuje da se nepotrebno ne izlažu jakom sunčevom svijetlu ili vještačkim UV-zracima (npr. lampe koje emituju sunčane zrake, solarijumi) tokom liječenja i 48 sati nakon prekida liječenja, kako bi se spriječila moguća fotosenzibilizacija.
Bolesnici liječeni antagonistima vitamina K
Zbog mogućeg povećanja vrijednosti testova koagulacije (PT/INR) i/ili krvarenja kod pacijenata liječenih levofloksacinom u kombinaciji sa antagonistima vitamina K (npr. varfarin), moraju se kontrolisti vrijednosti koagulacije kod istovremene primjene ovih ljekova (vidjeti dio 4.5).
Psihotične reakcije
Kod pacijenata koji uzimaju hinolone, uključujući levofloksacin, zabilježene su psihotične reakcije. U vrlo rijetkim slučajevima one su napredovale do suicidalnih misli i autodestruktivnog ponašanja – ponekad nakon samo jedne doze levofloksacina (vidjeti dio 4.8). Ako se kod pacijenta pojave takve reakcije, primjenu levofloksacina treba prekinuti odmah nakon prvih znakova ili simptoma tih reakcija i uputiti pacijenta da se obrati svom ljekaru koji mu je propisao lijek. Treba razmotriti terapiju antibioticima koji ne sadrže fluorohinolone, i preduzeti odgovarajuće mjere. Oprez se preporučuje ako se levofloksacin primjenjuje kod psihotičnih pacijenata ili pacijenata koji u istoriji bolesti imaju duševnu bolest.
Produženje QT intervala
Oprez je potreban kod primjene fluorohinolona, uključujući levofloksacin, kod pacijenata sa poznatim faktorima rizika produženja QT intervala kao što su na primjer:
Stariji pacijenti i žene mogu biti osjetljiviji na ljekove koji produžuju QT interval. Stoga se mora paziti kod primjene fluorohinolona, uključujući levofloksacin, u ovoj populaciji (vidjeti dio 4.2 Stariji pacijenti, 4.5, 4.8 i 4.9).
Periferna neuropatija
Slučajevi senzorne ili senzomotorne polineuropatije koji rezultuju parestezijom, hipoestezijom, dizestezijom ili slabošću prijavljeni su kod pacijenata koji su uzimali hinolone i fluorohinolone, uključujući levofloksacin. Pacijente koji se liječe levofloksacinom treba savjetovati da obavijeste svog ljekara prije nastavka terapije ako se kod njih jave simptomi neuropatije kao što su bol, osjećaj žarenja, bockanje, utrnulost ili slabost, kako bi se spriječila pojava potencijalno ireverzibilnog stanja (vidjeti dio 4.8).
Hepatobilijarni poremećaji
Zabilježeni su slučajevi nekroze jetre do po život opasne insuficijencije jetre kod primjene levofloksacina, prvenstveno kod pacijenata sa postojećom teškom bolesti npr. sepsom (vidjeti dio 4.8). Pacijente treba savjetovati da prekinu liječenje i obrate se svom ljekaru ako se razviju znakovi i simptomi bolesti jetre, kao što su anoreksija, žutica, tamni urin, pruritus ili osjetljivi abdomen.
Pogoršanje miastenije gravis
Fluorohinoloni, uključujući i levofloksacin, imaju aktivnost neuromuskularnog blokatora i mogu pogoršati slabost mišića kod bolesnika sa miastenijom gravis. Ozbiljna neželjena dejstva nakon stavljanja lijeka u promet, uključujući smrtne ishode i potrebe za pomoć pri disanju bile su povezane sa primjenom fluorohinolona kod pacijenata sa miastenijom gravis. Levofloksacin se ne preporučuje kod pacijenata sa poznatom anamnezom miastenije gravis.
Poremećaji vida
Ako vid počne slabiti ili se primijete bilo kakvi efekti na oči, pacijent bi se odmah trebao posavjetovati sa oftalmologom (vidjeti djelove 4.7 i 4.8).
Superinfekcija
Primjena levofloksacina, posebno ako je dugotrajna, može rezultirati prekomjernim rastom neosjetljivih mikroorganizama. Ako se tokom terapije pojavi superinfekcija, moraju se preduzeti odgovarajuće mjere.
Interakcija s laboratorijskim testovima
Kod pacijenata liječenih levofloksacinom, određivanje opijata u urinu može dati lažno-pozitivne rezultate. Možda će biti potrebno potvrditi pozitivne rezultate testiranja specifičnijom metodom.
Levofloksacin može inhibirati rast Mycobacterium tuberculosis i stoga dati lažno-negativne rezultate kod bakteriološke dijagnoze tuberkuloze.
Akutni pankreatitisKod pacijenata koji uzimaju levofloksacin može se javiti akutni pankreatitis. Pacijente treba upoznati sa
karakterističnim simptomima akutnog pankreatitisa. Pacijenti koji osjete mučninu, malaksalost, nelagodnost u stomaku, akutni bol u stomaku ili povraćaju treba da prođu hitnu medicinsku procjenu. Ako se sumnja na akutni pankreatitis, treba prekinuti primjenu levofloksacina; ako se potvrdi, levofloksacin se ne smije ponovo započeti. Potreban je oprez kod pacijenata sa pankreatitisom u anamnezi (vidjeti dio 4.8).
Poremećaji krviU toku liječenja levofloksacinom može se razviti insuficijencija koštane srži, uključujući leukopeniju, neutropeniju, pancitopeniju, hemolitičku anemiju, trombocitopeniju, aplastičnu anemiju ili agranulocitozu (vidjeti dio 4.8). Ako se sumnja na bilo koji od ovih poremećaja krvi, potrebno je pratiti krvnu sliku. U slučaju odstupanja u nalazima, treba razmotriti prekid liječenja levofloksacinom.
Ovaj lijek sadrži supstancu za bojenje sunset yellow FCF (E110), koja može izazvati alergijske reakcije.
Efekat drugih ljekova na levofloksacin
Soli gvožđa, soli cinka, antacidi koji sadrže magnezijum ili aluminijum, didanozin
Resorpcija levofloksacina znatno je smanjena pri istovremenoj primjeni soli gvožđa ili antacida koji sadrže magnezijum ili aluminijum, ili didanozina (samo farmaceutski oblici didanozina s puferirajućim supstancama koje sadrže aluminijum ili magnezijum) s tabletama levofloksacina. Istovremena primjena fluorohinolona sa multivitaminima koji sadrže cink smanjuju njihovu oralnu resorpciju. Preporučuje se da se preparati koji sadrže dvovalentne ili trovalentne katjone poput soli gvožđa, soli cinka ili antacidi koji sadrže magnezijum ili aluminijum, ili didanozin (samo farmaceutski oblici didanozina s puferirajućim supstancama koje sadrže aluminijum ili magnezijum) ne smiju uzimati 2 sata prije ili nakon primjene tablete levofloksacina (vidjeti dio 4.2). Kalcijumske soli imaju minimalan efekat na oralnu resorpciju levofloksacina.
Sukralfat
Bioraspoloživost tableta levofloksacina znatno je smanjena pri istovremenoj primjeni sa sukralfatom. Ako pacijent mora primati sukralfat i levofloksacin, najbolje je da primijeni sukralfat 2 sata nakon primjene tablete levofloksacina (vidjeti dio 4.2).
Teofilin, fenbufen ili slični nesteroidni antiinflamatorni ljekovi
U kliničkom ispitivanju nijesu nađene farmakokinetičke interakcije levofloksacina s teofilinom. Međutim, može doći do izrazitog sniženja praga cerebralnih napada kada se hinoloni daju istovremeno sa teofilinom, nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima ili drugim ljekovima koji snižavaju prag napada.
Koncentracije levofloksacina bile su za oko 13% više u prisutnosti fenbufena nego kada se levofloksacin primjenjivao sam.
Probenecid i cimetidin
Probenecid i cimetidin imaju statistički značajan efekat na eliminaciju levofloksacina. Cimetidin smanjuje bubrežni klirens levofloksacina za 24%, a probenecid za 34%. Razlog tome je činjenica da su oba lijeka u stanju blokirati renalnu tubularnu sekreciju levofloksacina. Međutim, kod testiranih doza u ispitivanju, statistički značajne kinetičke razlike nijesu bile klinički značajne.
Potreban je oprez kada se levofloksacin daje istovremeno sa ljekovima koji utiču na bubrežnu tubularnu sekreciju, kao što su probenecid i cimetidin, posebno u pacijenata s oštećenom funkcijom bubrega.
Druge važne informacije
Klinička farmakološka ispitivanja pokazala su da se farmakokinetika levofloksacina nije klinički značajno mijenjala kada se levofloksacin primjenjivao zajedno sa sljedećim ljekovima: kalcijum karbonat, digoksin, glibenklamid, ranitidin.
Efekat levofloksacina na druge ljekove
Ciklosporin
Poluvrijeme izlučivanja ciklosporina povećano je za 33% pri istovremenoj primjeni sa levofloksacinom.
Antagonisti vitamina K
Kod pacijenata liječenih levofloksacinom u kombinaciji sa antagonistima vitamina K (npr. varfarin) zabilježena su povećanja vrijednosti testova koagulacije (PN/INR) i/ili krvarenja, koja mogu biti teška. Stoga testove koagulacije treba pratiti u pacijenata liječenih antagonistima vitamina K (vidjeti dio 4.4).
Ljekovi koji dokazano produžuju QT interval
Levofloksacin, kao i druge fluorohinolone, treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata koji uzimaju ljekove koji dokazano produžuju QT interval (npr. antiaritmici klase IA i III, triciklički antidepresivi, makrolidi, antipsihotici) (vidjeti dio 4.4 Produženje QT intervala).
Druge važne informacije
U ispitivanju farmakokinetičke interakcije, levofloksacin nije uticao na farmakokinetiku teofilina (koji je probni supstrat za CYP1A2), što upućuje da levofloksacin nije inhibitor CYP1A2.
Drugi oblici interakcija
Hrana
Ne postoji klinički značajna interakcija sa hranom. Tablete levofloksacina mogu se stoga primjenjivati bez obzira na unos hrane.
Plodnost
Levofloksacin nije uzrokovao oštećenje plodnosti ili reproduktivnosti kod pacova.
Trudnoća
Malo je podataka o primjeni levofloksacina kod trudnica. Ispitivanja na životinjama ne pokazuju direktne ili indirektne štetne efekte s obzirom na reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Međutim, u nedostatku podataka ispitivanja u ljudi i zbog toga što eksperimentalni podaci sugerišu na rizik oštećenja zglobne hrskavice organizma u razvoju kod primjene fluorohinolona, levofloksacin se ne smije primjenjivati kod trudnica (vidjeti djelove 4.3 i 5.3).
Dojenje
Levofloksacin je kontraindikovan kod dojilja. Nema dovoljno podataka o izlučivanju levofloksacina u majčino mlijeko; međutim drugi fluorohinoloni izlučuju se majčinim mlijekom. U nedostatku podataka iz ispitivanja kod ljudi i zbog toga što eksperimentalni podaci sugerišu na rizik oštećenja zglobne hrskavice organizma u razvoju kod primjene fluorohinolona, levofloksacin se ne smije primjenjivati kod dojilja (vidjeti djelove 4.3 i 5.3).
Lijek levofloksacin malo ili umjereno utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa mašinama.Neka neželjena dejstva (npr. omaglica/vrtoglavica, omamljenost, poremećaji vida) mogu oslabiti sposobnost koncentracije i reagovanja pacijenata, pa stoga mogu predstavljati opasnost u situacijama u kojima su te sposobnosti posebno važne (npr. pri upravljanju vozilom ili radu sa mašinama).
Informacije navedene ispod se zasnivaju na podacima iz kliničkih ispitivanja u kojima je učestvovalo više od 8300 pacijenata, kao i na velikom iskustvu nakon stavljanja lijeka u promet.
Učestalost ispoljavanja neželjenih dejstava je definisana na sljedeći način:
Unutar svake grupe učestalosti neželjena dejstva su prikazana u opadajućem nizu prema ozbiljnosti.
| Klasa sistema organa | Često | Povremeno | Rijetko | Nepoznato |
| Infekcije i infestacije | gljivične infekcije uključujući infekcije kandidom | |||
| Poremećaji krvi i limfnog sistema | leukopenija | trombocitopenija | insuficijencija koštane srži, uključujući aplastičnu anemiju, pancitopeniju, agranulocitozu, hemolitičku anemiju | |
| Poremećaji imunološkog sistema | angioedem | anafilaktički šoka | ||
| Endokrini poremećaji | Sindrom neadekvatne sekrecije antidiuretskog hormona (SIADH) | |||
| Poremećaji metabolizma i ishrane | anoreksija | hipoglikemija, naročito kod pacijenata sa dijabetesom, hipoglikemična koma (vidjeti dio 4.4) | hiperglikemija (vidjeti dio 4.4) | |
| Psihijatrijski poremećaji* | nesanica | anksioznost | psihotične reakcije (npr. halucinacije, paranoja) | psihotični poremećaji sa autodestruktivnim ponašanjem, uključujući suicidalne ideje ili pokušaje samoubistva, |
| Poremećaji nervnog sistema* | glavobolja | somnolencija | konvulzije (vidjeti djelove 4.3 i 4.4) | periferna senzorna neuropatija (vidjeti dio 4.4) |
| Poremećaji oka* | poremećaji vida poput zamagljenja vida (vidjeti dio 4.4) | prolazni gubitak vida (vidjeti dio 4.4) | ||
| Poremećaji uha i labirinta* | vrtoglavica | tinitus | gluvoća | |
| Srčani poremećaji** | tahikardija | ventrikularna tahikardija, koja može dovesti do srčanog aresta | ||
| Vaskularni poremećaji** | primjenljivo samo za intravensku primjenu: | hipotenzija | ||
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | dispneja | bronhospazam, alergijski pneumonitis | ||
| Poremećaji gastrointestinalnog sistema | proliv | abdominalni bol | dijareja - hemoragijska, koja u vrlo rijetkim slučajevima može upozoravati na enterokolitis, uključujući pseudomembranozni kolitis (vidjeti dio 4.4) | |
| Poremećaji jetre i žuči | povišene vrijednosti jetrenih enzima (npr. ALT/AST, alkalna fosfataza, GGT) | povišen nivo bilirubina u krvi | žutica i teško oštećenje jetre, uključujući slučajeve sa po život opasnim akutnim zastojem jetre, prvenstveno kod pacijenata sa postojećim teškim oboljenjima (vidjeti dio 4.4) | |
| Poremećaji kože i potkožnog tkivab | osip | Reakcija na lijek praćena eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms, DRESS) (vidjeti dio 4.4) | toksična epidermalna nekroliza | |
| Poremećaji mišićno skeletnog sistema i vezivnog tkiva* | artralgija | poremećaj tetiva (vidjeti djelove 4.3 i 4.4) uključujući tendinitis (npr. Ahilova tetiva) | rabdomioliza | |
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema | povišen nivo kreatinina u krvi | akutni zastoj bubrega (npr. zbog intersticijskog nefritisa) | ||
| Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene* | primjenljivo samo za intravensku primjenu: | astenija | pireksija | bol (uključujući bol u leđima, grudima i ekstremitetima) |
a anafilaktičke i anafilaktoidne reakcije mogu se ponekad pojaviti već nakon prve doze
b mukokutane reakcije mogu se ponekad pojaviti i nakon prve doze
* Veoma rijetki slučajevi produženih (do nekoliko mjeseci ili godina), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih neželjenih reakcija na lijek koje utiču na nekoliko, ponekad i više klasa sistema organa i čula (uključujući reakcije kao što su tendinitis, ruptura tetiva, artralgija, bol u ekstremitetima, poremećaj hoda, neuropatije povezane sa parestezijom, depresija, umor, oslabljeno pamćenje, poremećaji spavanja i oštećenje sluha, vida, ukusa i mirisa) prijavljeni su pri upotrebi hinolona i fluorohinolona; u nekim slučajevima bez obzira na već postojeće faktore rizika (vidjeti dio 4.4).
** Kod pacijenata koji su primali fluorohinolone su zabilježeni slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad zakomplikovani rupturom (uključujući i fatalne), kao i regurgitacije/insuficijencije bilo kojeg od srčanih zalistaka (vidjeti dio 4.4).
Ostala neželjena dejstva povezana sa primjenom fluorohinolona uključuju:
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Simptomi
U skladu sa toksikološkim ispitivanjima na životinjama ili kliničko-farmakološkim ispitivanjima sprovedenim sa supraterapijskim dozama, najvažniji znakovi koji se mogu očekivati nakon akutnog predoziranja levofloksacin tabletama su simptomi centralnog nervnog sistema (CNS), kao što su konfuzija, vrtoglavica, poremećaji svijesti i napadi, produženje QT intervala, te gastrointestinalne reakcije kao što su mučnina i erozije sluzokože.
Efekti na CNS, uključujući stanje konfuzije, konvulzije, mioklonus, halucinacije i tremor, uočeni su nakon stavljanja lijeka u promet.
Liječenje
U slučaju predoziranja mora se primijeniti simptomatsko liječenje. Zbog mogućnosti produženja QT intervala mora se sprovesti praćenje EKG-om. Za zaštitu želudačne mukoze mogu se koristiti antacidi. Hemodijaliza, uključujući peritoneumsku dijalizu i kontinuiranu ambulantnu peritoneumsku dijalizu (CAPD), nijesu efikasne u uklanjanju levofloksacina iz organizma. Nema specifičnog antidota.
Farmakoterapijska grupa: hinolonski antibiotici, fluorohinoloni
ATC kod: J01MA12
Levofloksacin je sintetski antibiotik iz klase fluorohinolona i to S(-) enantiomer racemske aktivne supstance ofloksacina.
Mehanizam djelovanja
Kao fluorohinolonski antibiotik, levofloksacin djeluje na kompleks DNK-DNK giraze i na topoizomerazu IV.
Odnos farmakokinetike/farmakodinamike
Stepen baktericidnog djelovanja levofloksacina zavisi od odnosa maksimalne koncentracije u serumu (Cmax) ili površine ispod krive (AUC) i minimalne inhibitorne koncentracije (MIC).
Mehanizam rezistencije
Rezistencija na levofloksacin stiče se postupnim procesom putem mutacija ciljnog mjesta u oba tipa topoizomeraze II, DNK giraze i topoizomeraze IV. Drugi mehanizmi rezistencije poput permeabilnih membrana (često kod Pseudomonas aeruginosa) i efluksnih mehanizama mogu uticati na osjetljivost na levofloksacin.
Uočena je ukrštena rezistencija između levofloksacina i drugih fluorohinolona. Zbog mehanizma djelovanja, po pravilu ne postoji ukrštena rezistencija između levofloksacina i antibiotika drugih klasa.
Granične vrijednosti
MIC granične vrijednosti za levofloksacin koje je preporučilo Evropska komisija za testiranje osjetljivosti bakterija (EUCAST), razdvajajući osjetljive od umjereno osjetljivih te umjereno osjetljive od rezistentnih mikroorganizama navedene su u donjoj tabeli za MIC testiranje (mg/l).
EUCAST kliničke granične vrijednosti MIC za levofloksacin (verzija 10.0, 2020-01-01):
| Patogen | Osjetljivi | Rezistentni |
| Enterobacteriacae | ≤0.5 mg/l | >1 mg/l |
| Pseudomonas spp. | ≤0.001 mg/l | >1 mg/l |
| Acinetobacter spp. | ≤0.5 mg/l | >1 mg/l |
| Staphylococcus spp. | ≤0.001 mg/l | >1 mg/l |
| Enterococcus spp.1 | ≤4 mg/l | >4 mg/ml |
| S. pneumoniae | ≤0.001 mg/l | >2 mg/l |
| Streptococcus groups A,B,C,G | ≤0.001 mg/l | >2 mg/l |
| H. influenzae | ≤0.06 mg/l | >0.06 mg/l |
| M. catarrhalis | ≤0.125 mg/l | >0.125 mg/l |
| Helicobacter pylori | ≤1 mg/l | >1 mg/l |
| Aerococcus sanguinicola and urinae2 | ≤2 mg/l | >2 mg/l |
| Aeromonas spp. | ≤0.5 mg/l | >1 mg/l |
| PK-PD Granične vrijednosti (nevezane za bakterijsku vrstu) 4 | ≤0.5 mg/l | >1 mg/l |
| Samo nekomplikovane infekcije urinarnog trakta |
Prevalencija rezistencije može varirati geografski i vremenski za odabrane vrste i poželjne su lokalne informacije o rezistenciji, posebno pri liječenju teških infekcija. Prema potrebi, stručni se savjet mora potražiti kada je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korist lijeka barem za neke vrste infekcija upitna.
| Uobičajeno osjetljive vrste |
| Bacillus anthracis |
| Aerobne Gram- negative bakterije |
| Vrste kod kojih bi stečena rezistencija mogla uzrokovati probleme |
# S. aureus osjetljiv na meticilin ima veliku vjerovatnoću korezistencije na fluorohinolone, uključujući i levofloksacin.
Resorpcija
Levofloksacin primijenjen peroralno resorbuje se brzo i gotovo u potpunosti sa postizanjem maksimalne koncentracije u plazmi unutar 1-2 sata. Apsolutna bioraspoloživost je 99-100%.
Hrana ima mali uticaj na resorpciju levofloksacina.
Stanje dinamičke ravnoteže postiže se unutar 48 sati nakon režima doziranja 500 mg jednom ili dva puta dnevno.
Distribucija
Približno 30-40% levofloksacina veže se na proteine u serumu.
Srednji volumen distribucije levofloksacina približno iznosi 100 l, nakon pojedinačne i ponovljene doze od 500 mg, što ukazuje na opsežnu distribuciju u tjelesna tkiva.
Prodiranje u tkiva i tjelesne tečnosti
Pokazalo se da levofloksacin prodire u bronhalnu sluznicu, tečnost koja oblaže epitel, alveolarne makrofage, plućno tkivo, kožu (tečnost u mjehuriću na koži), tkivo prostate i urin. Međutim, levofloksacin ima slab potencijal prodiranja u cerebrospinalnu tečnost.
Biotransformacija
Levofloksacin se metaboliše u vrlo malom opsegu, a njegovi metaboliti su dezmetil-levofloksacin i levofloksacin-N-oksid. Ovi metaboliti čine <5% doze i izlučuju se urinom.
Levofloksacin je stereohemijski stabilan i ne podliježe hiralnoj inverziji.
Eliminacija
Nakon peroralne i intravenske primjene levofloksacina, eliminiše se relativno sporo iz plazme (t½: 6-8 sati). Izlučivanje je prvenstveno putem bubrega (>85% primijenjene doze).
Ukupni prosječni klirens levofloksacina iz tijela nakon primjene pojedinačne doze od 500 mg iznosi 175 +/– 29,2 ml/min.
Nema velikih razlika u farmakokinetici levofloksacina nakon intravenske ili peroralne primjene, što upućuje da su peroralni i intravenski putevi primjene lijeka međusobno zamjenjivi.
Linearnost
Levofloksacin ima linearnu farmakokinetiku u rasponu od 50 do 1000 mg.
Posebne populacije
Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega
Na farmakokinetiku levofloksacina utiče oštećenje funkcije bubrega. Sa smanjenjem bubrežne funkcije smanjuje se bubrežna eliminacija i klirens, a poluvrijeme eliminacije se produžava, što je prikazano u donjoj tabeli:
Farmakokinetika kod oštećene funkcije bubrega nakon pojedinačne doze od 500 mg
| Clcr [ml/min] | <20 | 20-49 | 50-80 |
| ClR [ml/min] | 13 | 26 | 57 |
| t1/2 [h] | 35 | 27 | 9 |
Stariji bolesnici
Nema značajnijih razlika u farmakokinetici levofloksacina kod mlađih i starijih pacijenata, osim onih povezanih sa razlikama u klirensu kreatinina.
Polne razlike
Zasebna analiza za pacijente oba pola, pokazale su male do zanemarive polne razlike u farmakokinetici levofloksacina. Nema dokaza da su te razlike među polovima klinički značajne.
Pretklinički podaci nijesu pokazali posebnu opasnost za ljude na osnovu konvencionalnih ispitivanja toksičnosti pojedinačne doze, toksičnosti ponavljanih doza, kancerogenog potencijala i toksičnosti na reprodukciju i razvoj.
Levofloksacin nije uzrokovao oštećenje plodnosti ili reproduktivnosti kod pacova, a jedini efekat na fetuse bio je kasnije sazrijevanje uzrokovano maternalnom toksičnošću.
Levofloksacin nije indukovao mutacije gena u bakterijskim ćelijama ili ćelijama sisara, ali je indukovao hromozomske aberacije u ćelijama pluća kineskog hrčka (CHL) in vitro. Ovaj efekat se može pripisati inhibiciji topoizomeraze II. Testovi in vivo (mikronukleus, izmjena sestrinskih hromatida, neplanirana sinteza DNK, dominantni letalni testovi) nijesu pokazali nikakav genotoksični potencijal.
Ispitivanja kod miševa pokazala su da levofloksacin ima fototoksično djelovanje samo pri vrlo visokim dozama. Levofloksacin nije pokazao nikakav genotoksični potencijal u analizi fotomutagenosti i smanjio je razvoj tumora u ispitivanju fotokancerogenosti.
Zajedno sa ostalim fluorohinolonima, levofloksacin je pokazao efekte na hrskavice (stvaranje mjehurića i šupljina) pacova i pasa. Ti su nalazi bili izraženiji kod mladih životinja.
Jezgro tablete
- celuloza, mikrokristalna
- hidroksipropilceluloza
- krospovidon, tip A
- magnezijum stearat
Film omotač tablete
- hipromeloza
- makrogol 4000
- boja indigo carmine (E132)
- boja sunset yellow FCF (E110)
- titan dioksid (E171)
- gvožđe oksid, crveni (E172)
- gvožđe oksid, žuti (E172) (samo za 500 mg).
Nije primjenjivo.
5 godina.
Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.
Blister (PVC/PE/PVDC – Alu folija): 10 film tableta u blisteru (2x5), u kutiji.
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Naziv lijeka je Levalox tablete. Tablete lijeka Levalox sadrže aktivnu supstancu levofloksacin. Levofloksacin pripada grupi ljekova koji se nazivaju antibiotici. Levofloksacin je „hinolonski“ antibiotik. Mehanizam djelovanja je takav da ubija određene bakterije koje izazivaju infekcije u organizmu.
Lijek Levalox tablete koriste se za liječenje infekcija:
U nekim posebnim slučajevima, lijek Levalox može se primjenjivati kako bi se smanjila mogućnost razvijanja plućne bolesti nazvane antraks ili spriječilo pogoršanje bolesti nakon što ste izloženi bakterijama koje uzrokuju antraks.
Lijek Levalox ne smijete koristiti:
Nemojte uzimati ovaj lijek ako se nešto od gore navedenog odnosi na Vas. Ako nijeste sigurni, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije uzimanja lijeka Levalox.
Upozorenja i mjere opreza:
Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije nego uzmete lijek Levalox ako:
Prije uzimanja lijeka Levalox
Ne smijete uzimati fluorohinolonski/hinolonski antibakterijski lijek, uključujući lijek Levalox, ako ste u prošlosti imali bilo kakvu ozbiljnu neželjenu reakciju prilikom uzimanja hinolona ili fluorohinolona. U tom slučaju treba da obavijestite Vašeg ljekara što je prije moguće.
Tokom uzimanja lijeka Levalox
Odmah idite u ustanovu za hitnu medicinsku pomoć ili službu hitne medicinske pomoći ukoliko:
Rijetko se mogu javiti bolovi i oticanje zglobova i zapaljenje ili ruptura (pucanje) tetiva. Rizik Vam je povećan ako ste starijeg životnog doba (stariji od 60 godina), ako ste imali transplantaciju organa, ako imate probleme sa bubrezima ili ako se istovremeno liječite kortikosteroidima. Zapaljenje i ruptura tetiva mogu se pojaviti u prvih 48 sati liječenja, pa čak i do nekoliko mjeseci nakon prestanka liječenja lijekom Levalox. Prilikom prvog znaka bola ili zapaljenja tetive (na primjer u skočnom zglobu, ručnom zglobu, laktu, ramenu ili koljenu), prestanite sa primjenom lijeka Levalox, obratite se Vašem ljekaru i odmorite bolno područje. Izbjegavajte nepotrebnu fizičku aktivnost, jer to može povećati rizik od rupture tetive.
Mogu Vam se rijetko javiti znaci oštećenja nerava (neuropatije), kao što su bolovi, žarenje, bockanje, utrnulost i/ili slabost pogotovo u stopalima i nogama ili šakama i rukama. Ukoliko Vam se ovo dogodi, prekinite primjenu lijeka Levalox i odmah obavijestite Vašeg ljekara u cilju sprečavanja razvoja potencijalno ireverzibilnog stanja.
Dugotrajna, onesposobljavajuća i potencijalno ireverzibilna ozbiljna neželjena dejstva
Fluorohinolonski/hinolonski antibiotici, uključujući lijek Levalox, povezani su sa veoma rijetkim ali ozbiljnim neželjenim dejstvima, od kojih su neka dugotrajna (traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajuća ili potencijalno ireverzibilna. Ova neželjena dejstva uključuju bol u tetivama, mišićima i zglobovima gornjih i donjih ekstremiteta, poteškoće u hodanju, neuobičajene senzacije kao što su bockanje, trnjenje, mravinjanje, ukočenost ili pečenje (parestezija), senzorne poremećaje uključujući oštećenje vida, ukusa, mirisa i sluha, depresiju, poremećaj pamćenja, teški umor i teške poremećaje spavanja.
Ako primijetite bilo koje od navedenih neželjenih dejstava nakon primjene lijeka Levalox, odmah se obratite Vašem ljekaru prije nego što nastavite da primate lijek. Vi i Vaš ljekar ćete odlučiti o nastavku liječenja i razmotriti primjenu antibiotika iz druge klase.
Ozbiljne kožne reakcije
Tokom primjene levofloksacina prijavljene su ozbiljne reakcije kože uključujući Stevens-Johnson sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i reakcije na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS).
Ukoliko Vam se javi ozbiljan osip ili neki od navedenih simptoma na koži, prestanite sa primjenom levofloksacina i obratite se ljekaru ili odmah potražite ljekarsku pomoć.
Ako nijeste sigurni odnosi li se nešto od gore navedenog na Vas, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije uzimanja lijeka Levalox.
Djeca i adolescenti
Ovaj lijek se ne smije davati djeci ili adolescentima.
Primjena drugih ljekova
Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste nedavno uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove. To je zbog toga što lijek Levalox može uticati na način na koji drugi ljekovi djeluju. Takođe neki ljekovi mogu uticati na način na koji lijek Levalox djeluje.
Posebno je važno da obavijestite svog ljekara ako uzimate neki od sljedećih ljekova. To je zbog toga što mogu povećati mogućnost nastanka neželjenih dejstava, kada se uzimaju sa lijekom Levalox:
Recite svom ljekaru ako se nešto od gore navedenog odnosi na vas.
Nemojte uzimati lijek Levalox istovremeno sa sljedećim ljekovima. Razlog tome je što mogu uticati na način na koji lijek Levalox djeluje:
Analize urina na opijate
Analiza mokraće može pokazati „lažno pozitivne“ rezultate na jake ljekove protiv bolova nazvane „opijati“ kod osoba koje uzimaju lijek Levalox. Ako Vaš ljekar propiše analizu mokraće, obavijestite svog ljekara da uzimate lijek Levalox.
Analiza na tuberkulozu
Ovaj lijek može uzrokovati „lažno negativne“ rezultate za neke testove koji se koriste u laboratoriji za traženje bakterija koje uzrokuju tuberkulozu.
Plodnost, trudnoća i dojenje
Nemojte uzimati ovaj lijek ako:
Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.
Uticaj lijeka Levalox na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Nakon uzimanja ovog lijeka mogu se javiti neželjene reakcije, uključujući omaglicu, pospanost, vrtoglavicu (vertigo) ili smetnje vida. Neke od tih neželjenih reakcija mogu uticati na Vašu sposobnost koncentrisanja i brzinu reakcije. Ako Vam se to dogodi nemojte upravljati vozilom ili raditi neki posao koji zahtijeva visoki stepen pažnje.
Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Levalox
Lijek Levalox sadrži boju sunset yellow FCF koja može uzrokovati alergijske reakcije.
Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.
Uzimanje ovog lijeka
Zaštitite Vašu kožu od sunčeve svjetlosti
Nemojte se izlagati direktnoj sunčevoj svjetlosti tokom uzimanja ovog lijeka i 2 dana nakon prestanka uzimanja. Razlog tome je što će Vaša koža postati puno osjetljivija na sunce i mogu se pojaviti opekotine, trnci ili mjehurići, ako ne preduzmete sljedeće mjere opreza:
Ako već uzimate tablete gvožđa, dodatke cinka, antacide, didanozin ili sukralfat
Koliko uzeti
svome ljekaru.
Odrasli i stariji
Infekcije sinusa
Upala pluća kod ljudi sa dugotrajnim poteškoćama pri disanju
Upala pluća
Infekcije mokraćnog sistema, uključujući infekcije bubrega ili mokraćne bešike
Infekcije prostate
Infekcije kože i potkožnog tkiva, uključujući mišiće
Odrasle osobe i stariji sa bubrežnim problemima
Vaš ljekar će Vam možda ordinirati nižu dozu.
Primjena kod djece i adolescenata
Ovaj lijek se ne smije davati djeci ili adolescentima.
Ako ste uzeli više lijeka Levalox nego što je trebalo
Ako ste uzeli više tableta nego što ste trebali, odmah se obratite svom ljekaru ili potražite drugi ljekarski savjet. Sa sobom ponesite pakovanje lijeka. Razlog tome je da Vaš ljekar zna šta ste uzeli. Mogu nastati sljedeće neželjene reakcije: konvulzije (epileptički napadi), osjećaj zbunjenosti, vrtoglavica, gubitak svijesti, nevoljno drhtanje (tremor) i problemi sa srcem – što dovodi do neravnomjernih otkucaja srca kao i osjećaja mučnine ili gorušice.
Ako ste zaboravili da uzmete lijek Levalox
Ako ste zaboravili da uzmete dozu lijeka, uzmite je čim se sjetite, osim u slučaju ako je već vrijeme za sljedeću dozu. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.
Ako prestanete da uzimate lijek Levalox
Nemojte prestati da uzimate lijek Levalox samo zato jer se osjećate bolje. Važno je da završite sa uzimanjem tableta prema uputstvima svog ljekara. Ako prerano prestanete da uzimate tablete, infekcija se može vratiti, Vaše stanje se može pogoršati ili bakterije mogu postati otporne na lijek.
U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.
Kao i svi ljekovi i lijek Levalox može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.
Prestanite uzimati lijek Levalox i odmah posjetite svog ljekara ili bolnicu ako primijetite neka od sljedećih neželjenih dejstava:
Veoma rijetka (mogu se javiti kod najviše 1 od 10 000 pacijenata)
Ako primijetite neko od sljedećih ozbiljnih neželjenih dejstava, prestanite uzimati lijek Levalox i odmah posjetite ljekara - možda će Vam trebati hitno medicinsko liječenje:
Rijetka (mogu se javiti kod najviše 1 od 1000 pacijenata)
Veoma rijetka (mogu se javiti kod najviše 1 od 10 000 pacijenata)
Nepoznata učestalost (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)
Ako primijetite pogoršanje vida ili druge poremećaje očiju tokom uzimanja lijeka Levalox, odmah se posavjetujte sa oftalmologom.
Veoma rijetki slučajevi dugotrajnih (traju do nekoliko mjeseci ili godina) ili trajnih neželjenih reakcija, kao što su zapaljenje tetiva, ruptura tetiva, bol u zglobovima, bol u ekstremitetima, poteškoće u hodanju, neuobičajeni osjećaji kao što su bockanje, trnjenje, mravinjanje, peckanje, ukočenost ili bol (neuropatija), depresija, umor, poremećaji spavanja, poremećaj pamćenja, kao i oštećenje sluha, vida, ukusa i mirisa povezani su sa upotrebom hinolonskih i fluorohinolonskih antibiotika, u nekim slučajevima bez obzira na prethodno postojeće faktore rizika.
Kod pacijenata na terapiji fluorohinolonima prijavljeni su slučajevi proširenja i slabljenja zida aorte ili rupture zida aorte (aneurizme i disekcije) koje mogu pući i dovesti do smrtnog ishoda i propuštanja srčanih zalizaka. Vidjeti dio 2.
Obavijestite svog ljekara ako neka od sljedećih neželjenih dejstava postanu ozbiljna ili traju duže od nekoliko dana:
Česta (mogu se javiti kod najviše 1 od 10 pacijenata)
Povremena (mogu se javiti kod najviše 1 od 100 pacijenata)
Rijetka (mogu se javiti kod najviše 1 od 1000 pacijenata)
Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji i blisteru. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.
Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.
Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Šta sadrži lijek Levalox
- Aktivna supstanca je levofloksacin.
Levalox, 250 mg, film tableta
Svaka film tableta sadrži 250 mg levofloksacina u obliku levofloksacin hemihidrata.
Levalox, 500 mg, film tableta
Svaka film tableta sadrži 500 mg levofloksacina u obliku levofloksacin hemihidrata.
- Pomoćne supstance su:
Kako izgleda lijek Levalox i sadržaj pakovanja
Levalox, 250 mg, film tableta
Ružičasta, duguljasta, bikonveksna tableta sa podionom crtom, dimenzije 13,7 mm x 6,7 mm i debljine 3,8 mm. Tableta se može podijeliti na jednake doze.
Levalox, 500 mg, film tableta
Narandžasta, duguljasta, bikonveksna tableta sa podionom crtom, dimenzije 19,3 mm x 7,8 mm i debljine 5,0 mm. Tableta se može podijeliti na jednake doze.
Film tablete od 250 mg i 500 mg su dostupne u kutijama od 10 tableta u blister pakovanjima (2 blistera sa po 5 tableta).
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole
D.S.D. „KRKA d.d., Novo mesto“ Slovenija - predstavništvo Podgorica
Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora
Proizvođač
KRKA d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija
Režim izdavanja lijeka
Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.
Broj i datum dozvole
Levalox, film tableta, 250 mg, blister, 10 (2x5) film tableta: 2030/25/2706 – 3728 od 25.07.2025. godine
Levalox, film tableta, 500 mg, blister, 10 (2x5) film tableta: 2030/25/2707 - 3729 od 25.07.2025. godine
Ovo uputstvo je posljednji put odobreno
Jul, 2025. godine