LEVALOX 5mg/ml rastvor za infuziju

Lijek Levalox rastvor za infuziju indikovan je za liječenje sljedećih infekcija kod odraslih (vidjeti djelove 4.4 i 5.1):

• akutnog pijelonefritisa i komplikovane infekcije urinarnog sistema (vidjeti dio 4.4)
• hroničnog bakterijskog prostatitisa
• inhalacijskog antraksa: postekspozicijska profilaksa i kurativno liječenje (vidjeti dio 4.4)

Kod infekcija navedenih niže u tekstu Levalox se smije primijeniti samo kada se upotreba drugih antibakterijskih ljekova koji se inače preporučuju za liječenje tih infekcija smatra neprikladnom.

• vanbolnički stečene pneumonije
• komplikovane infekcije kože i mekog tkiva

Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnom korišćenju antibiotika.

Levalox rastvor za infuziju primjenjuje se sporom intravenskom infuzijom jednom ili dva puta dnevno. Doziranje zavisi od vrste i težine infekcije kao i od osjetljivosti uzročnika za kojeg se pretpostavlja da je uzrokovao infekciju. Nakon inicijalnog liječenja intravenskim prepartom, moguće je liječenje s lijekom Levalox dovršiti s odgovarajućim peroralnim oblikom u skladu sa Sažetkom karakteristika lijeka za film tablete i u skladu sa prikladnosti terapije za pojedinog pacijenta. S obzirom na bioekvivalentnost parenteralnih i peroralnih oblika, može se primijeniti ista doza.

Doziranje

Za lijek Levalox se mogu preporučiti sljedeće doze:

Doziranje kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega (klirens kreatinina >50 ml/min)

1 Trajanje liječenja uključuje intravensko i peroralno liječenje. Prelazak sa intravenskog na peroralno liječenje zavisi od kliničke situacije, ali obično je 2 do 4 dana.

Posebne populacije

Pacijenti s oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina ≤50 ml/min)

1Nakon hemodijalize ili kontinuirane ambulantne peritoneumske dijalize nijesu potrebne dodatne doze (CAPD).

Oštećena funcija jetre

Nije potrebno prilagođavati dozu, jer se u jetri ne metabolišu znatnije količine levofloksacina, a lijek se uglavnom izlučuje bubrezima.

Stariji pacijenti

Kod starijih pacijenata nije potrebno prilagođavati dozu, osim one vezane uz bubrežnu funkciju (vidjeti dio 4.4 „Tendinitis i ruptura tetiva“ i „Produženje QT intervala“).

Pedijatrijska populacija

Levofloksacin je kontraindikovan kod djece i adolescenata u razvoju (vidjeti dio 4.3).

Način primjene

Lijek Levalox rastvor za infuziju namijenjen je isključivo za sporu intravensku infuziju; primjenjuje se jednom ili dva puta dnevno. Trajanje infuzije mora biti najmanje 30 minuta za 250 mg ili 60 minuta za 500 mg Levalox rastvora za infuziju (vidjeti dio 4.4).

Za inkompatibilnosti vidjeti dio 6.2, a za kompatibilnost s drugim infuzionim rastvorima vidjeti dio 6.6.

Levofloksacin rastvor za infuziju se ne smije primjenjivati:

• kod pacijenata preosjetljivih na levofloksacin ili na bilo koji drugi hinolon i neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1,
• kod pacijenata s epilepsijom,
• kod pacijenata koji u anamnezi imaju poremećaje tetiva povezane s primjenom fluorohinolona,
• kod djece ili adolescenata u razvoju,
• u trudnoći,
• kod dojilja.

Primjenu levofloksacina treba izbjegavati kod pacijenata koji su ranije imali ozbiljne neželjene reakcije kada su primjenjivali ljekove koji sadrže hinolone ili fluorohinolone (vidjeti dio 4.8). Liječenje ovih pacijenata levofloksacinom treba započeti samo u odsustvu drugih terapijskih mogućnosti i nakon pažljive procjene odnosa korist/rizik (vidjeti i dio 4.3).

Za meticilin rezistentni S. aureus vrlo je vjerovatno da posjeduje ukrštenu rezistenciju na fluorohinolone, uključujući levofloksacin. Zbog toga se levofloksacin ne preporučuje za liječenje potvrđene ili suspektne MRSA infekcije, osim u slučajevima kada laboratorijski rezultati daju potvrdu osjetljivosti mikroorganizma na levofloksacin, a najčešće preporučeni antimikrobni ljekovi za liječenje MRSA infekcije se smatraju neodgovarajućim.

Rezistencija na fluorohinolone u E. coli – najčešćeg patogena uključenog u infekcije mokraćnog sistema – varira unutar Evropske Unije. Ljekarima se savjetuje da uzmu u obzir lokalnu prevalenciju rezistencije kod E. coli na fluorohinolone.

Inhalacijski antraks: primjena lijeka kod ljudi se zasniva na in vitro podacima o osjetljivosti Bacillus anthracis i eksperimentalnim podacima na životinjama zajedno sa ograničenim podacima ispitivanja na ljudima. Ljekari koji ga liječe moraju pogledati dokumente nacionalnog i/ili internacionalnog koncenzusa u vezi liječenja antraksa.

Trajanje infuzije

Treba u obzir uzeti preporučeno vrijeme trajanja infuzije od najmanje 30 minuta za 250 mg ili 60 minuta za 500 mg levofloksacin rastvora za infuziju. Poznato je da se tokom infuzije ofloksacina može razviti tahikardija i prolazni pad krvnog pritiska. U rijetkim slučajevima, kao posljedica izrazitog pada krvnoga pritiska može doći do cirkulatornog kolapsa. Ukoliko tokom infuzije levofloksacinom (L-izomer ofloksacina) dođe do primjetnog pada krvnoga pritiska, infuziju treba odmah prekinuti.

Dugotrajne, onesposobljavajuće i potencijalno ireverzibilne ozbiljne neželjene reakcije na ljekove

Veoma rijetki slučajevi dugotrajnih (do nekoliko mjeseci ili godina), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih teških neželjenih reakcija na lijek koje utiču na različite, ponekad i na više sistema u tijelu (mišićno-koštani, nervni, psihijatrijski i čula) prijavljeni su kod pacijenata koji su upotrebljavali hinolone i fluorohinolone, nezavisno od životnog doba i već postojećih faktora rizika. Primjenu levofloksacina treba odmah prekinuti nakon prvih znakova ili simptoma bilo koje ozbiljne neželjene reakcije i pacijente treba savjetovati da se obrate za savjet svom ljekaru.

Tendinitis i ruptura tetive

Tendinitis i ruptura tetive (naročito, ali ne i isključivo se odnosi na Ahilovu tetivu), ponekad bilateralno, mogu se pojaviti već u prvih 48 sati terapije levofloksacinom a prijavljeno je da se javljaju čak i do nekoliko mjeseci nakon prekida terapije. Rizik od tendinitisa i rupture tetiva povećan je kod starijih pacijenata, pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, pacijenata sa transplantiranim solidnim organima, pacijenata koji uzimaju dnevnu dozu od 1000 mg i kod pacijenata koji su istovremeno na terapiji kortikosteroidima. Zbog toga treba izbjegavati istovremenu primjenu kortikosteroida.

Kod prvog znaka tendinitisa (npr. bolno oticanje, zapaljenje), treba prekinuti terapiju levofloksacinom i razmotriti mogućnost druge terapije. Zahvaćeni ekstremitet treba liječiti na odgovarajući način (npr. imobilizacija). U slučaju pojave znakova tendinopatije, ne treba koristiti kortikosteroide.

Mioklonus

Prijavljeni su slučajevi mioklonusa kod pacijenata koji su primali lijek levofloksacin (vidjeti dio 4.8). Rizik od mioklonusa povećan je kod starijih pacijenata i pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega ako doza levofloksacina nije prilagođena prema klirensu kreatinina. Primjenu levofloksacina treba odmah prekinuti pri prvoj pojavi mioklonusa i započeti odgovarajuće liječenje.

Aneurizma i disekcija aorte i regurgitacija/insuficijencija srčanog zaliska

U epidemiološkim studijama prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte, naročito kod starijih pacijenata, kao i regurgitacije aortnog i mitralnog zaliska nakon uzimanja fluorohinolona. Kod pacijenata koji su primali fluorohinolone zabilježeni su slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad zakomplikovani rupturom (uključujući i fatalne), kao i regurgitacije/insuficijencije bilo kojeg od srčanih zalistaka (vidjeti dio 4.8).

Stoga se fluorohinoloni smiju koristiti samo nakon pažljive procjene odnosa koristi i rizika i nakon razmatranja drugih terapijskih opcija kod pacijenata sa aneurizmatskom bolešću u porodičnoj istoriji bolesti ili kongenitalne bolesti srčanog zaliska ili kod pacijenata kojima je prethodno dijagnostikovana aneurizma i/ili disekcija aorte ili oboljenje srčanog zaliska, ili kod kojih postoje drugi faktori rizika ili stanja koja predstavljaju predispoziciju:

• za aneurizmu i disekciju aorte uz regurgitaciju/insuficijenciju srčanog zaliska (npr. bolesti vezivnog tkiva kao što su Marfanov sindrom ili Ehlers-Danlos-ov sindrom, Turnerov sindrom, Behčetova bolest, hipertenzija, reumatoidni artritis) ili
• za aneurizmu i disekciju aorte (npr. vaskularni poremećaji kao što su Takayasu arteritis ili arteritis velikih ćelija, ili poznata ateroskleroza ili Sjogrenov sindrom) ili
• za regurgitaciju/insuficijenciju srčanog zaliska (npr. infektivni endokarditis).

Rizik od aneurizme i disekcije aorte, kao i njihove rupture, takođe može biti povećan kod pacijenata koji se istovremeno liječe sistemskim kortikosteroidima.

Pacijentima treba savjetovati da se u slučaju iznenadnog bola u predjelu abdomena, grudi ili leđa, odmah obrate ljekaru u hitnoj medicinskoj službi.

Pacijentima treba savjetovati da hitno potraže medicinsku pomoć u slučaju akutne dispneje, novonastalog lupanja srca ili razvoja edema abdomena ili donjih ekstremiteta.

Bolest uzrokovana s Clostridium difficile

Dijareja, posebno ako je teška, dugotrajna i/ili krvava, tokom ili nakon liječenja levofloksacinom (uključujući i nekoliko nedjelja nakon liječenja), može biti simptom bolesti uzrokovane Clostridium difficile (CDAD, engl. Clostridium difficile-associated disease). CDAD može varirati po težini od blage do po život opasne, od koje je najteži oblik pseudomembranozni kolitis (vidjeti dio 4.8). Zato je važno razmotriti ovu dijagnozu u pacijenata kod kojih se razvije ozbiljan proliv tokom ili nakon liječenja levofloksacinom. Ukoliko se posumnja ili potvrdi CDAD, liječenje levofloksacinom treba odmah prekinuti i bez odlaganja započeti odgovarajuće liječenje. Antiperistaltici su kontraindikovani u ovoj kliničkoj situaciji.

Pacijenti skloni napadima

Hinoloni mogu smanjiti prag napada i potstaći napade. Levofloksacin je kontraindikovan kod pacijenata s anamnezom epilepsije (vidjeti dio 4.3), a kao i kod primjene drugih hinolona, moraju se izuzetno oprezno primjenjivati kod pacijenata sklonih napadima ili kod istovremenog liječenja aktivnim supstancama koje snižavaju prag cerebralnih napada kao npr. teofilin (vidjeti dio 4.5). U slučaju pojave konvulzija (vidjeti dio 4.8), liječenje levofloksacinom mora se prekinuti.

Pacijenti sa nedostatkom G-6- fosfat dehidrogenaze

Pacijenti sa latentnim ili postojećim nedostatkom aktivnosti enzima glukoza-6-fosfat-dehidrogenaze mogu biti skloni hemolitičkim reakcijama kada se liječe hinolonima. Stoga, ako levofloksacin treba primjenjivati kod ovih pacijenata, mora se nadzirati mogućnost pojave hemolize.

Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega

Budući da se levofloksacin izlučuje uglavnom preko bubrega, doza levofloksacina mora se prilagoditi kod pacijenata s oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti dio 4.2).

Reakcije preosjetljivosti

Levofloksacin može uzrokovati ozbiljne reakcije preosjetljivosti, potencijalno sa smrtnim ishodom (npr. angioedem pa sve do anafilaktičkog šoka), ponekad nakon prve doze (vidjeti dio 4.8). Pacijenti odmah moraju prekinuti liječenje i obratiti se svom ljekaru ili ljekaru hitne pomoći koji će preduzeti odgovarajuće mjere hitnog liječenja.

Ozbiljne neželjene reakcije na koži

Zabilježene su ozbiljne neželjene reakcije na koži (eng. severe cutaneous adverse reactions – SCARs), uključujući toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN: poznata i kao Lyell-ov sindrom), Stevens Johnsonov sindrom (SJS) i reakciju na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne, a zabilježene su sa levofloksacinom (vidjeti odjeljak 4.8). U vrijeme propisivanja lijeka pacijenta treba obavijestiti o znakovima i simptomima teških kožnih reakcija i pažljivo ih nadzirati. Ako se pojave znakovi i simptomi koji sugerišu na ove reakcije, primjenu levofloksacina treba odmah prekinuti i razmotriti alternativno liječenje. Ako je pacijent razvio ozbiljnu reakciju kao što su SJS, TEN ili DRESS pri upotrebi levofloksacina, sa liječenjem levofloksacinom ne smije se ponovo započeti.

Disglikemija

Kao i kod svih hinolona, zabilježeni su poremećaji glukoze u krvi, uključujući hipoglikemiju i hiperglikemiju koje se češće javljaju kod starijih osoba, obično kod osoba sa dijabetesom koji se istovremeno liječe oralnim hipoglikemicima (npr. glibenklamidom) ili insulinom. Zabilježeni su slučajevi hipoglikemijske kome. Kod takvih osoba sa dijabetesom, preporučuje se pažljivo pratiti glukozu u krvi (vidjeti dio 4.8).

Terapiju levofloksacinom treba odmah obustaviti ako pacijent prijavi poremećaj glukoze u krvi i razmotriti terapiju antibioticima koji ne sadrže fluorohinolone.

Prevencija fotosenzibilizacije

Zabilježena je fotosenzibilizacija kod primjene levofloksacina (vidjeti dio 4.8). Pacijentima se preporučuje da se nepotrebno ne izlažu jakom sunčevom svjetlu ili vještačkim UV-zracima (npr. lampe koje emituju sunčeve zrake, solarijumi) tokom liječenja i 48 sati nakon prekida liječenja, kako bi se spriječila moguća fotosenzibilizacija.

Pacijenti liječeni antagonistima vitamina K

Zbog mogućeg povećanja vrijednosti testova koagulacije (PT/INR) i/ili krvarenja kod pacijenata liječenih levofloksacinom u kombinaciji sa antagonistima vitamina K (npr. varfarin), moraju se kontrolisati koagulacijske vrijednosti kod istovremene primjene ovih ljekova (vidjeti dio 4.5).

Psihotične reakcije

Kod pacijenata koji uzimaju hinolone, uključujući levofloksacin, zabilježene su psihotične reakcije. U vrlo rijetkim slučajevima one su napredovale do suicidalnih misli i autodestruktivnog ponašanja – ponekad nakon samo jedne doze levofloksacina (vidjeti dio 4.8). Ako se kod pacijenta pojave takve reakcije, primjenu levofloksacina treba prekinuti odmah nakon prvih znakova ili simptoma tih reakcija i uputiti pacijenta da se obrati svom ljekaru koji mu je propisao lijek. Treba razmotriti terapiju antibioticima koji ne sadrže fluorohinolone, i preduzeti odgovarajuće mjere. Oprez se preporučuje ako se levofloksacin primjenjuje kod psihotičnih pacijenata ili pacijenata koji u istoriji bolesti imaju duševnu bolest.

Produženje QT intervala

Oprez je potreban kod primjene fluorohinolona, uključujući levofloksacin, kod pacijenta s poznatim faktorima rizika produženja QT intervala kao što su na primjer:

• urođeni dugi QT sindrom
• istovremena primjena ljekova za koje se zna da produžuju QT interval (npr. antiaritmici IA i III klase, triciklički antidepresivi, makrolidi, antipsihotici)
• nekorigovani poremećaj ravnoteže elektrolita (npr. hipokalijemija, hipomagnezijemija)
• srčana bolest (kao npr. srčani zastoj, infarkt miokarda, bradikardija)

Stariji pacijenti i žene mogu biti osjetljiviji na ljekove koji produžavaju QT interval. Stoga se mora paziti kod primjene fluorohinolona, uključujući levofloksacin, u ovoj populaciji (vidjeti dio 4.2 Stariji pacijenti, 4.5, 4.8 i 4.9).

Periferna neuropatija

Slučajevi senzorne ili senzomotorne polineuropatije koji rezultuju parestezijom, hipoestezijom, dizestezijom ili slabošću prijavljeni su kod pacijenata koji su uzimali hinolone i fluorohinolone, uključujući levofloksacin. Pacijente koji se liječe levofloksacinom treba savjetovati da obavijeste svog ljekara prije nastavka terapije ako se kod njih jave simptomi neuropatije kao što su bol, osjećaj žarenja, bockanje, utrnulost ili slabost, kako bi se spriječila pojava potencijalno ireverzibilnog stanja (vidjeti dio 4.8).

Hepatobilijarni poremećaji

Zabilježeni su slučajevi nekroze jetre do po život opasne staze jetre kod primjene levofloksacina, prvenstveno kod pacijenata s postojećom teškom bolesti npr. sepsom (vidjeti dio 4.8). Pacijente treba savjetovati da prekinu liječenje i obrate se svom ljekaru ako se razviju znakovi i simptomi bolesti jetre, kao što su anoreksija, žutica, tamni urin, pruritus ili osjetljivi abdomen.

Pogoršanje miastenije gravis

Fluorohinoloni, uključujući i levofloksacin, imaju aktivnost neuromuskularnog blokatora i mogu pogoršati slabost mišića kod pacijenata sa miastenijom gravis. Ozbiljne neželjene reakcije nakon stavljanja lijeka u promet, uključujući smrtne ishode i potrebe za pomoć pri disanju bile su povezane s primjenom fluorohinolona kod pacijenata sa miastenijom gravis. Levofloksacin se ne preporučuje kod pacijenata sa poznatom anamnezom miastenije gravis.

Poremećaji vida

Ako vid počne slabiti ili se primijete bilo kakvi efekti na očima, pacijent bi se odmah trebao savjetovati s oftalmologom (vidjeti djelove 4.7 i 4.8).

Superinfekcija

Primjena levofloksacina, posebno ako je dugotrajna, može rezultirati prekomjernim rastom neosjetljivih mikroorganizama. Ako se tokom terapije pojavi superinfekcija, moraju se preduzeti odgovarajuće mjere.

Interakcija sa laboratorijskim testovima

Kod pacijenata liječenih levofloksacinom, određivanje opijata u urinu može dati lažno-pozitivne rezultate. Možda će biti potrebno potvrditi pozitivne rezultate testiranja specifičnijom metodom.

Akutni pankreatitis

Kod pacijenata koji uzimaju levofloksacin može se javiti akutni pankreatitis. Pacijente treba obavijestiti o karakterističnim simptomima akutnog pankreatitisa. Pacijente koji imaju mučninu, malaksalost, nelagodnost u stomaku, akutni bol u stomaku ili povraćanje treba hitno pregledati. Ako postoji sumnja na akutni pankreatitis, terapiju levofloksacinom treba prekinuti; ako se potvrdi, terapiju ne treba ponovo započeti. Oprez se savjetuje kod pacijenata sa pankreatitisom u anamnezi (vidjeti dio 4.8).

Poremećaji krvi

Tokom liječenja levofloksacinom može se razviti insuficijencija koštane srži, uključujući leukopeniju, neutropeniju, pancitopeniju, hemolitičku anemiju, trombocitopeniju, aplastičnu anemiju ili agranulocitozu (vidjeti dio 4.8). Ako se sumnja na bilo koji od ovih poremećaja krvi, potrebno je pratiti krvnu sliku. U slučaju odstupanja u nalazima, treba razmotriti prekid liječenja levofloksacinom.

Levofloksacin može inhibirati rast Mycobacterium tuberculosis i stoga dati lažno-negativne rezultate kod bakteriološke dijagnoze tuberkuloze.

Ovaj lijek sadrži 15,40 mmol (354,20 mg) natrijuma na 100 ml rastvora, što odgovara 17,7% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrijuma prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Efekat drugih ljekova na levofloksacin

Teofilin, fenbufen ili slični nesteroidni antiinflamatorni ljekovi

U kliničkom ispitivanju nijesu nađene farmakokinetičke interakcije levofloksacina sa teofilinom. Međutim, može doći do izrazitog sniženja praga cerebralnih napada kada se hinoloni daju istovremeno sa teofilinom, nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima ili drugim ljekovima koji snižavaju prag napada.

Koncentracije levofloksacina bile su za oko 13% više pri prisutnosti fenbufena nego kada se levofloksacin primjenjivao sam.

Probenecid i cimetidin

Probenecid i cimetidin imaju statistički značajan efekat na eliminaciju levofloksacina. Cimetidin smanjuje bubrežni klirens levofloksacina (za 24%), a probenecid (za 34%). Razlog tome je činjenica da su oba lijeka u stanju blokirati renalnu tubularnu sekreciju levofloksacina. Međutim, kod testiranih doza u ispitivanju, statistički značajne kinetičke razlike nijesu bile klinički značajne.

Potreban je oprez kada se levofloksacin daje istovremeno sa ljekovima koji utiču na bubrežnu tubularnu sekreciju, kao što su probenecid i cimetidin, posebno kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega.

Druge važne informacije

Klinička farmakološka ispitivanja pokazala su da se farmakokinetika levofloksacina nije klinički značajno mijenjala kada se levofloksacin primjenjivao zajedno sa sljedećim ljekovima: kalcijum karbonat, digoksin, glibenklamid, ranitidin.

Efekat levofloksacina na druge ljekove

Ciklosporin

Poluvrijeme eliminacije ciklosporina povećan je za 33% pri istovremenoj primjeni sa levofloksacinom.

Antagonisti vitamina K

Kod pacijenata liječenih levofloksacinom u kombinaciji sa antagonistima vitamina K (npr. varfarin) zabilježena su povećanja vrijednosti testova koagulacije (PN/INR) i/ili krvarenja, koja mogu biti teška. Stoga testove koagulacije treba nadzirati kod pacijenata liječenih antagonistima vitamina K (vidjeti dio 4.4).

Lijekovi koji dokazano produžuju QT interval

Levofloksacin, kao i druge fluorohinolone, treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata koji uzimaju ljekove koji dokazano produžavaju QT interval (npr. antiaritmici klase IA i III, triciklički antidepresivi, makrolidi, antipsihotici) (vidjeti dio 4.4 „Produženje QT intervala“).

Druge važne informacije

U ispitivanju farmakokinetičke interakcije, levofloksacin nije uticao na farmakokinetiku teofilina (koji je probni supstrat za CYP1A2), što upućuje da levofloksacin nije inhibitor CYP1A2.

Plodnost

Levofloksacin nije uzrokovao oštećenje plodnosti ili reproduktivnosti kod pacova.

Trudnoća

Malo je podataka o primjeni levofloksacina kod trudnica. Ispitivanja na životinjama ne pokazuju direktne ili indirektne štetne efekte s obzirom na reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Međutim, u nedostatku podataka ispitivanja kod ljudi i zbog toga što eksperimentalni podaci sugerišu na rizik oštećenja zglobne hrskavice organizma u razvoju kod primjene fluorohinolona, levofloksacin se ne smije primjenjivati kod trudnica (vidjeti djelove 4.3 i 5.3).

Dojenje

Levofloksacin je kontraindikovan kod dojilja. Nema dovoljno podataka o izlučivanju levofloksacina u majčino mlijeko; međutim drugi fluorohinoloni izlučuju se majčinim mlijekom. U nedostatku podataka iz ispitivanja kod ljudi i zbog toga što eksperimentalni podaci sugerišu na rizik oštećenja zglobne hrskavice organizma u razvoju kod primjene fluorohinolona, levofloksacin se ne smije primjenjivati kod dojilja (vidjeti djelove 4.3 i 5.3).

Lijek levofloksacin ima neznatan ili umjeren uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Neka neželjena dejstva (npr. omaglica/vrtoglavica, omamljenost, poremećaji vida) mogu oslabiti sposobnost koncentracije i reagovanje pacijenta, pa stoga mogu predstavljati opasnost u situacijama u kojima su te sposobnosti posebno važne (npr. pri upravljanju vozilom ili radu sa mašinama).

Informacije navedene ispod se zasnivaju na podacima iz kliničkih ispitivanja u kojima je učestvovalo više od 8300 pacijenata, kao i na velikom iskustvu nakon stavljanja lijeka u promet.

Učestalost ispoljavanja neželjenih dejstava je definisana na sljedeći način:

• Veoma često (1/10)
• Često (1/100 i <1/10)
• Povremeno (1/1000 i <1/100)
• Rijetko (1/10 000 i <1/1000)
• Veoma rijetko (<1/10 000)
• Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka).

Unutar svake grupe učestalosti neželjena dejstva su prikazana u opadajućem nizu prema ozbiljnosti.

a anafilaktičke i anafilaktoidne reakcije mogu se ponekad pojaviti već nakon prve doze

b mukokutane reakcije mogu se ponekad pojaviti i nakon prve doze

Ostala neželjena dejstva povezana sa primjenom fluorohinolona uključuju:

• napade porfirije kod pacijenata koji boluju od porfirije.

* Veoma rijetki slučajevi produženih (do nekoliko mjeseci ili godina), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih neželjenih reakcija na lijek koje utiču na nekoliko, ponekad i više klasa sistema organa i čula (uključujući reakcije kao što su tendinitis, ruptura tetiva, artralgija, bol u ekstremitetima, poremećaj hoda, neuropatije povezane sa parestezijom i neuralgijom, umor, psihijatrijski simptomi (uključujući poremećaje spavanja, anksioznost, napade panike, depresiju i suicidalne misli), oslabljeno pamćenje i koncentracija, oštećenje sluha, vida, ukusa i mirisa) prijavljeni su pri upotrebi hinolona i fluorohinolona; u nekim slučajevima bez obzira na već postojeće faktore rizika (vidjeti dio 4.4).

** Kod pacijenata koji su primali fluorohinolone su zabilježeni slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad zakomplikovani rupturom (uključujući i fatalne), kao i regurgitacije/insuficijencije bilo kojeg od srčanih zalistaka (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole za lijek je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi

U skladu s toksikološkim ispitivanjima na životinjama ili kliničko-farmakološkim ispitivanjima sprovedenim sa supraterapijskim dozama, najvažniji znakovi koji se mogu očekivati nakon akutnog predoziranja rastvorom levofloksacina za infuziju su simptomi centralnog nervnog sistema (CNS), kao što su konfuzija, omaglica, poremećaji svijesti i napadi, produženje QT intervala.

Efekti na CNS uključujući stanje konfuzije, konvulzije, mioklonus, halucinacije i tremor uočeni su nakon stavljanja lijeka u promet.

Liječenje

U slučaju predoziranja mora se primijeniti simptomatsko liječenje. Zbog mogućnosti produženja QT intervala mora se sprovesti praćenje EKG-om. Hemodijaliza, uključujući peritonealnu dijalizu i kontinuiranu ambulantnu peritonealnu dijalizu (CAPD), nijesu efikasne u uklanjanju levofloksacina iz organizma. Nema specifičnog antidota.

Farmakoterapijska grupa: hinolonski antibiotici, fluorohinoloni

ATC kod: J01MA12

Levofloksacin je sintetski antibiotik iz klase fluorohinolona i to S(-) enantiomer racemske aktivne supstance ofloksacina.

Mehanizam djelovanja

Kao fluorohinolonski antibiotik, levofloksacin djeluje na kompleks DNK-DNK giraze i na topoizomerazu IV.

Odnos farmakokinetike/farmakodinamike

Stepen baktericidnog djelovanja levofloksacina zavisi od odnosa maksimalne koncentracije u serumu (Cmax) ili površine ispod krive (AUC) i minimalne inhibitorne koncentracije (MIC).

Mehanizam rezistencije

Rezistencija na levofloksacin stiče se postupnim procesom putem mutacija ciljnog mjesta u oba tipa topoizomeraze II, DNK giraze i topoizomeraze IV. Drugi mehanizmi rezistencije poput permeabilnih membrana (često kod Pseudomonas aeruginosa) i efluksnih mehanizama mogu uticati na osjetljivost na levofloksacin.

Uočena je unakrsna rezistencija između levofloksacina i drugih fluorohinolona. Zbog mehanizma djelovanja, po pravilu ne postoji unakrsna rezistencija između levofloksacina i antibiotika drugih klasa.

Granične vrijednosti

MIC granične vrijednosti za levofloksacin koje je preporučilo Evropska komisija za testiranje osjetljivosti bakterija (EUCAST), razdvajajući osjetljive od umjereno osjetljivih te umjereno osjetljive od rezistentnih mikroorganizama navedene su u donjoj tablici za MIC testiranje (mg/l).

EUCAST kliničke granične vrijednosti MIC za levofloksacin (verzija 10.0, 2020-01-01):

Prevalencija rezistencije može varirati geografski i vremenski za odabrane vrste i poželjne su lokalne informacije o rezistenciji, posebno pri liječenju teških infekcija. Prema potrebi, stručni se savjet mora potražiti kada je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korist lijeka barem za neke vrste infekcija upitna.

#S. aureus osjetljiv na meticilin ima veliku vjerovatnost korezistencije na fluorohinolone, uključujući i levofloksacin.

Resorpcija

Levofloksacin primijenjen peroralno, resorbuje se brzo i gotovo u potpunosti sa postizanjem maksimalne koncentracije u plazmi unutar 1-2 sata. Apsolutna bioraspoloživost je 99-100%. Hrana ima mali uticaj na resorpciju levofloksacina. Stanje dinamičke ravnoteže postiže se unutar 48 sati nakon režima doziranja 500 mg jednom ili dva puta dnevno.

Distribucija

Približno 30-40% levofloksacina veže se za proteine u serumu.

Srednji volumen distribucije levofloksacina približno iznosi 100 l, nakon pojedinačne i ponovljene doze od 500 mg, što ukazuje na opsežnu distribuciju u tjelesna tkiva.

Prodiranje u tkiva i tjelesne tečnosti

Pokazalo se da levofloksacin prodire u bronhijalnu sluznicu, tečnost koja oblaže epitel, alveolarne makrofage, plućno tkivo, kožu (tečnost u mjehuriću na koži), tkivo prostate i urin. Međutim, levofloksacin ima slab potencijal prodiranja u cerebrospinalnu tečnost.

Biotransformacija

Levofloksacin se metaboliše u vrlo malom opsegu, a njegovi metaboliti su dezmetil-levofloksacin i levofloksacin-N-oksid. Ovi metaboliti čine <5% doze i izlučuju se urinom.

Levofloksacin je stereohemijski stabilan i ne podliježe hiralnoj inverziji.

Eliminacija

Nakon peroralne i intravenske primjene levofloksacina, eliminiše se relativno sporo iz plazme (t½: 6-8 sati). Izlučivanje je prvenstveno putem bubrega (>85% primijenjene doze). Ukupni prosječni klirens levofloksacina iz tijela nakon primjene pojedinačne doze od 500 mg iznosi 175 +/– 29,2 ml/min. Nema velikih razlika u farmakokinetici levofloksacina nakon intravenske ili peroralne primjene, što upućuje da su peroralni i intravenski putevi primjene lijeka međusobno zamjenljivi.

Linearnost

Levofloksacin ima linearnu farmakokinetiku u rasponu od 50 do 1000 mg.

Posebne populacije

Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega

Na farmakokinetiku levofloksacina utiče oštećenje funkcije bubrega. Sa smanjenjem bubrežne funkcije smanjuje se bubrežna eliminacija i klirens, a poluvrijeme eliminacije se produžuje, što je prikazano u donjoj tablici:

Farmakokinetika kod oštećene funkcije bubrega nakon pojedinačne doze od 500 mg

Stariji pacijenti

Nema značajnijih razlika u farmakokinetici levofloksacina u mlađih i starijih pacijenata, osim onih povezanih s razlikama u klirensu kreatinina.

Polne razlike

Zasebne analize za pacijente oba pola pokazale su male do zanemarive polne razlike u farmakokinetici levofloksacina. Nema dokaza da su te razlike među polovima klinički značajne.

Pretklinički podaci nijesu pokazali posebnu opasnost za ljude na osnovu konvencionalnih ispitivanja toksičnosti pojedinačne doze, toksičnosti ponavljanih doza, kancerogenog potencijala i toksičnosti na reprodukciju i razvoj.

Levofloksacin nije uzrokovao oštećenje plodnosti ili reproduktivnosti kod pacova, a jedini efekat na fetuse bio je kasnije sazrijevanje uzrokovano maternalnom toksičnošću.

Levofloksacin nije indukovao mutacije gena u bakterijskim ćelijama ili ćelijama sisara, ali je indukovao hromozomske aberacije u ćelijama pluća kineskog hrčka (CHL) in vitro. Ovaj efekat se može pripisati inhibiciji topoizomeraze II. Testovi in vivo (mikronukleus, izmjena sestrinskih hromatida, neplanirana sinteza DNK, dominantni letalni testovi) nijesu pokazali nikakav genotoksični potencijal.

Ispitivanja kod miševa pokazala su da levofloksacin ima fototoksično djelovanje samo pri vrlo visokim dozama. Levofloksacin nije pokazao nikakav genotoksični potencijal u analizi fotomutagenosti i smanjio je razvoj tumora u ispitivanju fotokancerogenosti.

Zajedno s ostalim fluorohinolonima, levofloksacin je pokazao efekte na hrskavice (stvaranje mjehurića i šupljina) pacova i pasa. Ti su nalazi bili izraženiji kod mladih životinja.

natrijum hlorid

hlorovodonična kiselina, koncentrovana (za podešavanje pH)

voda za injekcije

Ovaj lijek se ne smije miješati sa heparinskim ili alkalnim rastvorima (npr. natrijum hidrogenkarbonat).

Lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

3 godine.

Rok upotrebe nakon perforacije gumenog čepa: upotrijebiti odmah (vidjeti dio 6.6).

Sa mikrobiološke tačke gledišta, rastvor za infuziju mora se odmah primijeniti. Ako se odmah ne primijeni, vrijeme i uslovi čuvanja odgovornost su korisnika.

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Lijek ne zahtijeva čuvanje na određenoj temperaturi.

Prozirna staklena bočica (staklo tip I) od 100 ml, zatvorena bromobutilnim gumenim čepom i aluminijumskim poklopcem. Bočica sadrži 100 ml rastvora za infuziju.

Dostupno je pakovanje od 1 bočice u kartonskoj kutiji.

Lijek Levalox, rastvor za infuziju mora se odmah primijeniti (unutar 3 sata) nakon perforacije gumenog čepa, kako bi se spriječila bilo kakva bakterijska kontaminacija. Tokom primjene infuzije nije potrebna zaštita od svjetlosti.

Ovaj lijek je namijenjen samo za jednokratnu primjenu.

Prije primjene rastvor treba vizualno pregledati. Smije se primjenjivati samo bistri, zelenkasto-žuti rastvor, bez čestica.

Kao i kod svih ljekova, sav neiskorišteni lijek treba odložiti u skladu sa lokalnim propisima.

Miješanje sa drugim rastvorima za infuziju:

Lijek Levalox , rastvor za infuziju kompatibilan je sa sljedećim rastvorima za infuziju:

• 0,9% rastvorom natrijum hlorida
• 5% injekcijom glukoze
• 2,5% glukozom u Ringerovom rastvoru
• kombinacijom rastvora za parenteralnu prehranu (aminokiseline, glukoza, elektroliti).

Lijek Levalox je rastvor za infuziju. Lijek Levalox rastvor za infuziju sadrži aktivnu supstancu levofloksacin. Levofloksacin pripada grupi ljekova koji se zovu antibiotici. Levofloksacin je „hinolonski“ antibiotik. Djeluje tako da ubija bakterije koje uzrokuju infekcije u Vašem tijelu.

Lijek Levalox rastvor za infuziju može se primjenjivati za liječenje infekcija:

• pluća, kod osoba sa upalom pluća
• mokraćnog sistema, uključujući infekcije bubrega ili mokraćne bešike
• prostate, ako imate dugotrajnu infekciju
• kože i potkožnog tkiva, uključujući mišiće. Oni se ponekad nazivaju „meko tkivo“.

U nekim posebnim slučajevima, lijek Levalox rastvor za infuziju može se primjenjivati kako bi se smanjila mogućnost razvijanja plućne bolesti nazvane antraks ili spriječilo pogoršanje bolesti nakon što ste izloženi bakterijama koje uzrokuju antraks.

Lijek Levalox ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na levofloksacin, druge hinolonske antibiotike kao što su moksifloksacin, ciprofloksacin ili orfloksacin ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.). Znakovi alergijske reakcije uključuju: osip, oticanje ili poteškoće u disanju, oticanje usana, lica, grla ili jezika.
• ako ste imali epilepsiju.
• ako ste imali problem sa tetivama kao što je tendinitis (upala tetiva) koji je povezan sa liječenjem „hinolonskim antibiotikom“. Tetiva je vezivno tkivo koja spaja mišić s kostima.
• ako ste dijete ili adolescent u razvoju.
• ako ste trudni, planirate ostati trudni ili mislite da bi ste mogli biti trudni.
• ako dojite.

Nemojte uzimati ovaj lijek ako se nešto od gore navedenog odnosi na Vas. Ako nijeste sigurni, obratite se svom ljekaru, medicinskoj sestri ili farmaceutu prije primjene lijeka Levalox.

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri prije nego primijenite lijek Levalox ako:

• imate 60 godina ili više
• uzimate kortikosteroide, ponekad nazvane steroidi (vidjeti dio „Drugi ljekovi i Levalox“)
• ako ste bili podvrgnuti transplantaciji organa
• ste ikad imali napade (konvulziju)
• ste imali oštećenje mozga zbog moždanog udara ili neke druge povrede mozga
• imate problema sa bubrezima
• imate poremećaj nazvan „manjak enzima glukoze-6-fosfat dehidrogenaze“. Kod Vas postoji veća vjerovatnoća pojave ozbiljnih problema sa krvlju kod uzimanja ovog lijeka.
• ste imali mentalnih zdravstvenih problema
• ste imali problema sa srcem: potreban je oprez ako koristite ovu vrstu lijeka, ako ste rođeni s produženim QT intervalom ili u porodici imate istoriju produženog QT intervala (vidi se na EKG-u, električno snimanje srca), ako imate poremećaj ravnoteže soli u krvi (posebno niske nivoe kalijuma ili magnezijuma u krvi), ako imate vrlo spor rad srca (bradikardiju), ako imate slabo srce (srčanu insuficijenciju), ako ste imali srčani udar (infarkt miokarda), ako ste žena ili starija osoba ili uzimate druge ljekove koji za posljedicu imaju abnormalne promjene na EKG-u (vidjeti dio „Drugi ljekovi i Levalox“) - imate probleme sa nervima (periferna neuropatija)
• ako Vam je postavljena dijagnoza proširenja ili „ispupčenja“ velikog krvnog suda (aneurizma aorte ili aneurizma velikog perifernog krvnog suda);

-ako ste već prethodno doživjeli epizodu disekcije aorte (raslojavanje unutrašnjeg i središnjeg sloja aortnog zida);

-ako Vam je postavljena dijagnoza oboljenja srčanog zaliska koji propušta krv u suprotnom smjeru (regurgitacija srčanog zaliska).

-ukoliko u porodici imate slučajeve aneurizme aorte ili disekcije aorte ili urođenog oboljenja srčanog zaliska, ili druge faktore rizika ili druga predisponirajuća stanja (npr. bolesti vezivnog tkiva kao što su Marfanov sindrom ili Ehlers-Danlos-ov sindrom, Turnerov sindrom, Sjogrenov sindrom (zapaljenska autoimuna bolest ili vaskularne poremećaje kao što su Takayasu arteritis, arteritis džinovskih ćelija, Behčetova bolest, povišen krvni pritisak ili postavljenu dijagnozu ateroskleroze, reumatoidni artritis (oboljenje zglobova) ili endokarditis (infekciju srca)).

-imate šećernu bolest (dijabetes)

-ste imali problema sa jetrom

-imate miasteniju gravis

-ukoliko ste ikad imali ozbiljan svrab ili ljuštenje kože, pojavu plikova i/ili ranica u ustima nakon uzimanja levofloksacina.

Prije uzimanja lijeka Levalox

Ne smijete uzimati fluorohinolonski/hinolonski antibakterijski lijek, uključujući lijek Levalox, ako ste u prošlosti imali bilo kakvu ozbiljnu neželjenu reakciju prilikom uzimanja hinolona ili fluorohinolona. U tom slučaju treba da obavestite Vašeg ljekara što je prije moguće.

Tokom uzimanja lijeka Levalox

Odmah idite u ustanovu za hitnu medicinsku pomoć ili službu hitne medicinske pomoći ukoliko osjetite iznenadan, jak bol u stomaku, grudnom košu ili leđima, jer to mogu biti simptomi aneurizme i disekcije aorte. Rizik je povećan ako se liječite sistemskim kortikosteroidima.

Ako primijetite da Vam se brzo javlja otežano disanje, posebno kada ležite ravno u krevetu ili primijetite oticanje gležnjeva, stopala ili stomaka ili novi početak lupanja srca (osjećaj ubrzanog ili nepravilnog rada srca), trebali biste odmah obavijestiti svog ljekara.

Ukoliko počnete osjećati iznenadne nevoljne trzajuće pokrete, trzanje ili stezanje mišića – odmah se obratite ljekaru jer to mogu biti simptomi mioklonusa. Vaš ljekar će možda morati da prekine liječenje levofloksacinom i započne odgovarajuće liječenje.

Ako imate mučninu, osjećate se generalno loše, imate jaku nelagodnost ili stalni bol ili pogoršanje bolova u predjelu stomaka ili povraćate – odmah se obratite ljekaru jer to može biti znak zapaljenja pankreasa (akutni pankreatitis).

Ukoliko Vam se jave umor, blijeda koža, modrice, nekontrolisano krvarenje, povišena tjelesna temperatura, grlobolja i ako Vam se opše stanje ozbiljno pogorša ili imate osjećaj da bi Vaša otpornost na infekcije mogla biti smanjena – odmah se obratite ljekaru jer to mogu biti znakovi poremećaja krvi. Ljekar treba da prati Vašu krvnu sliku. U slučaju odstupanja u nalazima krvne slike, Vaš ljekar će možda morati da prekine liječenje.

Rijetko se mogu javiti bolovi i oticanje zglobova i zapaljenje ili ruptura (pucanje) tetiva. Rizik Vam je povećan ako ste starijeg životnog doba (stariji od 60 godina), ako ste imali transplantaciju organa, ako imate probleme sa bubrezima ili ako se istovremeno liječite kortikosteroidima. Zapaljenje i ruptura tetiva mogu se pojaviti u prvih 48 sati liječenja, pa čak i do nekoliko mjeseci nakon prestanka liječenja lijekom Levalox. Prilikom prvog znaka bola ili zapaljenja tetive (na primjer u skočnom zglobu, ručnom zglobu, laktu, ramenu ili koljenu), prestanite sa primjenom lijeka Levalox, obratite se Vašem ljekaru i odmorite bolno područje. Izbjegavajte nepotrebnu fizičku aktivnost, jer to može povećati rizik od rupture tetive.

Mogu Vam se rijetko javiti znaci oštećenja nerava (neuropatije), kao što su bolovi, žarenje, bockanje, utrnulost i/ili slabost pogotovo u stopalima i nogama ili šakama i rukama. Ukoliko Vam se ovo dogodi, prekinite primjenu lijeka Levalox i odmah obavijestite Vašeg ljekara u cilju sprečavanja razvoja potencijalno ireverzibilnog stanja.

Dugotrajna, onesposobljavajuća i potencijalno ireverzibilna ozbiljna neželjena dejstva

Fluorohinolonski/hinolonski antibiotici, uključujući lijek Levalox, povezani su sa veoma rijetkim ali ozbiljnim neželjenim dejstvima, od kojih su neka dugotrajna (traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajuća ili potencijalno ireverzibilna. Ova neželjena dejstva uključuju bol u tetivama, mišićima i zglobovima gornjih i donjih ekstremiteta, poteškoće u hodanju, neuobičajene senzacije kao što su bockanje, trnjenje, mravinjanje, ukočenost ili pečenje (parestezija), senzorne poremećaje uključujući oštećenje vida, ukusa, mirisa i sluha, depresiju, poremećaj pamćenja, teški umor i teške poremećaje spavanja.

Ako primijetite bilo koje od navedenih neželjenih dejstava nakon primjene lijeka Levalox, odmah se obratite Vašem ljekaru prije nego što nastavite da primate lijek. Vi i Vaš ljekar ćete odlučiti o nastavku liječenja i razmotriti primjenu antibiotika iz druge klase.

Ozbiljne kožne reakcije

Tokom primjene levofloksacina prijavljene su ozbiljne reakcije kože uključujući Stevens-Johnson sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i reakcije na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS).

• SJS/TEN se u početku mogu javiti u vidu crvenkastih tački ili kružnih fleka često sa plikovima u sredini. Takođe, mogu se pojaviti čirevi u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima (crvene i natečene oči). Ovom ozbiljnom osipu na koži često prethode povišena tjelesna temperatura i/ili simptomi nalik gripu. Osip može napredovati do šireg ljuštenja kože i po život ugrožavajućih komplikacija ili mogu biti smrtonosne.
• DRESS se u početku javlja u vidu simptoma nalik gripu i osipa na licu, a zatim kao prošireni osip sa visokom tjelesnom temperaturom, povišenim vrijednostima enzima jetre koji se uočavaju u rezultatima analiza krvi, povećanjem vrijednosti vrste bijelih krvnih ćelija (eozinofilija) i uvećanim limfnim čvorovima.

Ukoliko Vam se javi ozbiljan osip ili neki od navedenih simptoma na koži, prestanite sa primjenom levofloksacina i obratite se ljekaru ili odmah potražite ljekarsku pomoć.

Ako nijeste sigurni odnosi li se nešto od gore navedenog na Vas, obratite se svom ljekaru, medicinskoj sestri ili farmaceutu prije primjene lijeka Levalox.

Djeca i adolescenti

Ovaj lijek se ne smije primjenjivati kod djece ili adolescenata.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako primjenjujete ili ste nedavno primijenili ili biste mogli primijeniti bilo koje druge ljekove. To je zbog toga što lijek Levalox može uticati na način na koji drugi ljekovi djeluju. Takođe neki ljekovi mogu uticati na način na koji lijek Levalox djeluje.

Posebno je važno da obavijestite svog ljekara ako uzimate neki od sljedećih ljekova. To je zbog toga što mogu povećati mogućnost nastanka neželjenih dejstava, kada se uzimaju sa lijekom Levalox:

• kortikosteroide, ponekad nazvane steroidi– primjenjuju se kod upale. Postoji veća vjerovatnoća da dobijete upalu i/ili pucanje tetiva.
• varfarin - koristi se za razrjeđivanje krvi. Postoji veća vjerovatnoća krvarenja. Vaš će Vam ljekar možda morati redovito kontrolisati krv kako bi provjerio koliko Vam se dobro zgrušava krv.
• teofilin - koristi se za poteškoće sa disanjem. Kod Vas postoji veća mogućnost pojave napada (konvulzija), ako ga uzimate zajedno sa lijekom Levalox.
• nesteroidne antiinflamatorne ljekove (NSAIDS) - koriste se protiv bola i upale, kao što je acetilsalicilatna kiselina, ibuprofen, fenbufen, ketoprofen i indometacin. Kod Vas postoji veća mogućnost pojave napada (konvulzija), ako ih uzimate zajedno sa lijekom Levalox.
• ciklosporin - koristi se nakon presađivanja organa. Kod Vas postoji veća mogućnost nastanka neželjenih dejstava na ciklosporine.
• ljekove za koje je poznato da utiču na otkucaje srca. To uključuje ljekove za liječenje poremećaja rada srca (antiaritmici kao što su: kinidin, hidrokinidin, dizopiramid, sotalol, dofetilidin, ibutilidin i amiodaron), depresije (triciklički antidepresivi kao što su amitriptilin i imipramin), psihijatrijskih poremećaja (antipsihotici) i bakterijskih infekcija (‘makrolidni’ antibiotici kao što su eritromicin, azitromicin i klaritromicin)
• probenecid – koristi se kod gihta i cimetidin – koristi se kod čireva na želucu i gorušice. Poseban oprez je potreban kod uzimanja bilo kojeg od ova dva lijeka sa lijekom Levalox. Ako imate poteškoća s bubrezima, Vaš ljekar će smanjiti dozu lijeka.

Analiza urina na opijate

Analiza mokraće može pokazati „lažno pozitivne“ rezultate na jake ljekove protiv bolova nazvane „opijati“ kod osoba koje uzimaju lijek Levalox. Ako Vaš ljekar propiše analizu mokraće, obavijestite svog ljekara da primate lijek Levalox.

Analiza na tuberkulozu

Ovaj lijek može uzrokovati „lažno negativne“ rezultate za neke testove koji se koriste u laboratoriju za traženje bakterija koje uzrokuju tuberkulozu.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Nemojte primati ovaj lijek ako:

• ste trudni, planirate trudnoću ili mislite da biste mogli biti trudni
• ako dojite ili planirate dojiti.

Uticaj lijeka Levalox na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Nakon uzimanja ovog lijeka mogu se javiti neželjena dejstva, uključujući omaglicu, pospanost, vrtoglavicu (vertigo) ili smetnje vida. Neka od tih neželjenih dejstava mogu uticati na Vašu sposobnost koncentrisanja i brzinu reakcije. Ako Vam se to dogodi nemojte upravljati vozilom ili raditi neki posao koji zahtijeva visoki stepen pažnje.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Levalox

Ovaj lijek sadrži 15,40 mmol (354,20 mg) natrijuma na 100 ml rastvora što odgovara 17,7% preporučenog maksimalnog dnevnog unosa natrijuma za odraslu osobu.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Kako primjenjivati Levalox rastvor za infuziju

• Levalox rastvor za infuziju je lijek za primjenu u bolnicama
• Daju ga ljekar ili medicinska sestra u obliku injekcije infuzionim putem. Injekcija će se davati u jednu od vena tokom određenog vremenskog perioda.
• za 250 mg Levalox rastvora za infuziju, vrijeme infuzije mora biti 30 minuta ili duže.
• za 500 mg Levalox orastvora za infuziju, vrijeme infuzije mora biti 60 minuta ili duže.
• Rad srca i krvni pritisak moraju se pažljivo pratiti zbog toga što su neuobičajeno brzi otkucaji srca i privremeno snižavanje krvnog pritiska moguća neželjena dejstva koje su uočene tokom infuzije sličnog antibiotika. Ako Vam znatno padne pritisak pri davanju infuzije, treba je odmah prekinuti.

Koliko se daje Levalox rastvor za infuziju

Ako nijeste sigurni zašto Vam se daje Levalox ili imate bilo koje pitanje o količini lijeka Levalox koja Vam se daje, obratite se svom ljekaru, medicinskoj sestri ili farmaceutu.

• Vaš ljekar će odlučiti koliko će Vam se dati lijeka Levalox.
• Doza će zavisiti od vrste infekcije koju imate i mjesta infekcije u Vašem organizmu.
• Dužina Vašeg liječenja zavisit će od ozbiljnosti Vaše infekcije.

Odrasle osobe i stariji

Odrasle osobe i stariji sa bubrežnim poteškoćama

Ljekar će možda ordinirati nižu dozu lijeka.

Primjena kod djece i adolescenata

Ovaj lijek ne smije se davati djeci i adolescentima.

Zaštitite Vašu kožu od sunčeve svjetlosti

Nemojte se izlagati direktnoj sunčevoj svjetlosti tokom uzimanja ovog lijeka i 2 dana nakon prestanka uzimanja. Razlog tome je što će Vaša koža postati puno osjetljivija na sunce i mogu se pojaviti opekotine, trnci ili mjehurići, ako ne preduzmete sljedeće mjere opreza:

• budite sigurni da koristite kreme za sunčanje sa visokim zaštitnim faktorom;
• uvijek nosite šešir i odjeću koja Vam pokriva ruke i noge;
• izbjegavajte sunčanje;

Ako ste uzeli više lijeka Levalox nego što je trebalo

Malo je vjerovatno da će Vam ljekar ili medicinska sestra dati više lijeka. Ljekar ili medicinska sestra će nadzirati Vaš oporavak i provjeravati lijek koji uzimate. Uvijek pitajte ako nijeste sigurni zašto dobijate dozu lijeka.

Primanje veće doze lijeka Levalox može uzrokovati sljedeće: konvulzije (napade), osjećaj smetenosti, omaglicu, gubitak svijesti, nevoljno drhtanje i probleme sa srcem – što dovodi do nejednakih otkucaja srca kao i osjećaja mučnine.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Levalox

Vaš ljekar ili medicinska sestra će imati uputstvo kada će Vam davati ovaj lijek. Malo je vjerovatno da Vam se lijek neće davati kao što je propisano. Međutim, ako mislite da ste propustili primiti dozu, obratite se svom ljekaru ili medicinskoj sestri.

Ako prestanete da uzimate lijek Levalox

Vaš ljekar ili medicinska sestra će nastaviti da Vam daju Levalox, čak i ako se osjećate bolje. Ako se prerano prekine davati, Vaše se stanje može pogoršati ili bakterije mogu postati otporne na lijek. Nakon nekoliko dana liječenja rastvorom za infuziju, Vaš ljekar može odlučiti da Vas prebaci na oblik ovog lijeka u tableti za završetak toka Vašeg liječenja.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.

Kao i svi ljekovi i lijek Levalox može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Prestanite primati lijek Levalox i odmah obavijestite svog ljekara ili medicinsku sestru ako primijetite neka od sljedećih neželjenih dejstava:

Veoma rijetka (mogu se javiti kod najviše 1 od 10 000 pacijenata)

• Alergijska reakcija. Znakovi mogu uključivati: osip, oticanje ili poteškoće sa disanjem, otok usana, lica, grla ili jezika.

Prestanite primati lijek Levalox i odmah obavijestite svog ljekara ili medicinsku sestru ako primijetite neka od sljedećih ozbiljnih neželjenih dejstava - možda će Vam biti potrebno hitno medicinsko liječenje:

Rijetka (mogu se javiti kod najviše 1 od 1000 pacijenata)

• Vodenasti proliv, koji može imati primjese krvi, sa mogućim grčevima u stomaku i visokom temperaturom. Ovo mogu biti znaci teškog poremećaja crijeva.
• Bol i upala tetiva ili ligamenata, koja može dovesti do puknuća. Najčešće je zahvaćena Ahilova tetiva.
• Napadi (konvulzije).
• Gledanje ili slušanje stvari koje ne postoje (halucinacije, paranoja), poremećaj pamćenja
• Depresija, mentalni problemi, uznemirenost (agitacija), abnormalni snovi ili noćne more
• Široko rasprostranjen osip, visoka tjelesna temperature, povećane vrijednosti enzima jetre, krvne nepravilnosti (eozinofilija - povećan broj određene vrste bijelih krvnih zrnaca), uvećani limfni čvorovi i zahvaćenost drugih organa (reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima koja je takođe poznata kao DRESS ili sindrom preosjetljivosti na lijek). Vidjeti takođe dio 2.
• Sindrom povezan sa poremećajem izlučivanja vode i smanjenim vrijednostima natrijuma (SIADH)
• Snižen nivo šećera u krvi (hipoglikemija) ili smanjen nivo šećera u krvi koji može dovesti do kome (hipoglikemijska koma). Ovo je važno za osobe koje imaju dijabetes kao i starije osobe.

Veoma rijetka (mogu se javiti kod najviše 1 od 10 000 pacijenata)

• Peckanje, trnci, bol, ili utrnulost. To mogu biti znakovi bolesti pod nazivom „neuropatija“.

Nepoznata učestalost (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

• Ozbiljan osip na koži uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS) i toksičnu epidermalnu nekrolizu. Mogu se ispoljiti u vidu crvenkastih tački ili kružnih fleka često sa plikovima u sredini, ljuštenja kože, čireva u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima i mogu im prethoditi povišena tjelesna temperatura i simptomi slični gripu. Vidjeti takođe odjeljak 2.
• Gubitak apetita, koža i oči poprimaju žutu boju, tamna boja mokraće, svrab, ili osjetljiv stomak (abdomen). To mogu biti znaci problema sa jetrom koji mogu uključivati i po život opasan zastoj jetre.
• Promjene u razmišljanju i mislima (psihotične reakcije) praćene rizikom od suicidalnih misli ili radnji
• Mučnina, opšta slabost, nelagodnost ili bol u stomaku ili povraćanje. Ovo bi mogao da bude znak zapaljenja pankreasa (akutni pankreatitis). Vidjeti dio 2.

Ako primijetite pogoršanje vida, ili druge poremećaje očiju tokom uzimanja lijeka Levalox, odmah se posavjetujte sa oftalmologom.

Veoma rijetki slučajevi dugotrajnih (traju do nekoliko mjeseci ili godina) ili trajnih neželjenih reakcija, kao što su zapaljenje tetiva, ruptura tetiva, bol u zglobovima, bol u ekstremitetima, poteškoće u hodanju, neuobičajeni osećaji kao što su bockanje, trnjenje, mravinjanje, peckanje, ukočenost ili bol (neuropatija), umor, poremećaj pamćenja i koncentracije, efekti na mentalno zdravlje (poremećaji spavanja, anksioznost, napadi panike, depresija i suicidalne misli), kao i oštećenje sluha, vida, ukusa i mirisa povezani su sa upotrebom hinolonskih i fluorohinolonskih antibiotika, u nekim slučajevima bez obzira na prethodno postojeće faktore rizika.

Kod pacijenata na terapiji fluorohinolonima prijavljeni su slučajevi proširenja i slabljenja zida aorte ili rupture zida aorte (aneurizme i disekcije) koje mogu pući i dovesti do smrtnog ishoda i propuštanja srčanih zalizaka. Vidjeti dio 2.

Obavijestite svog ljekara ako neka od sljedećih neželjenih dejstava postanu ozbiljna, ili traju duže od nekoliko dana:

Česta (mogu se javiti kod najviše 1 od 10 pacijenata)

• poteškoće sa spavanjem
• glavobolja, osjećaj nesvjestice
• mučnina, povraćanje i proliv
• povišenje vrijednosti nekih enzima jetre u krvi
• reakcije na mjestu infuzije
• upala vene.

Povremena (mogu se javiti kod najviše 1 od 100 pacijenata)

• promjene broja drugih bakterija ili gljivica, infekcija gljivicom Candida, koju će biti potrebno liječiti
• promjene broja bijelih krvnih zrnaca koje se vide u rezultatima nekih analiza krvi (leukopenija, eozinofilija)
• osjećaj stresa (tjeskobe), osjećaj zbunjenosti, osjećaj nervoze, pospanost, drhtanje, vrtoglavica (vertigo)
• nedostatak vazduha (dispneja)
• promjene ukusa, gubitak apetita, nervoza želuca ili poremećaj varenja (dispepsija), bol u predjelu želuca, osjećaj nadutosti (gasovi) ili zatvor
• svrab i kožni osip, jak svrab ili koprivnjača (urtikarija), pojačano znojenje (hiperhidroza)
• bol u zglobovima ili mišićima
• analize krvi mogu pokazati neuobičajene rezultate zbog problema sa jetrom (povišenje bilirubina) ili bubrezima (povišenje kreatinina)
• opšta slabost.

Rijetka (mogu se javiti kod najviše 1 od 1000 pacijenata)

• zbog smanjenja broja krvnih pločica lako dolazi do nastanka modrica i krvarenja (trombocitopenija)
• smanjenje broja bijelih krvnih ćelija (neutropenija)
• pretjeran imuni odgovor (preosjetljivost)
• osjećaj trnaca u rukama i nogama (parestezija)
• poteškoće sa sluhom (tinitus) ili vidom (zamagljen vid)
• neobično brzi otkucaji srca (tahikardija) ili nizak krvni pritisak (hipotenzija)
• mišićna slabost. To je posebno važno za pacijente sa miastenijom gravis (rijetka bolest nervnog sistema).
• promjene u radu bubrega i povremeno zastoj bubrega koji može nastati zbog alergijske reakcije bubrega poznate kao intersticijski nefritis
• temperatura
• jasno ograničeni, eritematozni pečati sa ili bez plikova koji se razvijaju nekoliko sati po primjeni levofloksacina i koji se povlače ostavljajući postzapaljensku (postinflamatornu) pojačanu pigmentaciju (hiperpigmentaciju); obično se ponovo javljaju na istom mjestu na koži ili sluzokoži nakon ponavljane izloženosti levofloksacinu
• poremećaj pamćenja.

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

• smanjenje broja crvenih krvnih ćelija (anemija), što može učiniti kožu blijedom ili žutom zbog oštećenja crvenih krvnih zrnaca; smanjenje broja svih vrsta krvnih zrnaca (pancitopenija)
• koštana srž ne proizvodi nove krvne ćelije, što može uzrokovati umor, smanjenu sposobnost borbe protiv infekcije i nekontrolisano krvarenje (slabost koštane srži)
• temperatura, bol u grlu i opšti osjećaj slabosti koji ne prolazi. Ovo se može javiti zbog smanjenja broja bijelih krvnih zrnaca (agranulocitoza)
• gubitak cirkulacije (šok sličan anafilaktičkom)
• povećanje nivoa šećera u krvi (hiperglikemija) ili smanjenje novoa šećera u krvi, koje može dovesti do kome (hipoglikemijska koma). Ovo je posebno važno za pacijente sa šećernom bolešću.
• poremećaj čula mirisa, gubitak čula mirisa ili ukusa (parosmija, anosmija, ageuzija)
• osjećaj jakog uzbuđenja, ushićenja, uznemirenosti ili entuzijazma (manija)
• poteškoće u kretanju i hodanju (diskinezija, ekstrapiramidalni poremećaji)
• kratkotrajni gubitak svijesti ili padanje u nesvijest (sinkopa)
• prolazni gubitak vida, upala oka
• oštećenje ili gubitak sluha
• abnormalno brz rad srca, po život opasan nepravilan rad srca, uključujući zastoj srca, promjene rada srca (nazvane „produženi QT interval“, vide se na EKG - u, električnoj aktivnosti srca)
• otežano disanje ili piskanje (bronhospazam)
• alergijske reakcije pluća
• upala gušterače (pankreatitis)
• upala jetre (hepatitis)
• povećana osjetljivost kože na sunčevu svjetlost ili UV zračenje (fotoosjetljivost), tamnija područja na koži (hiperpigmentacija)
• upala krvnih sudova po cijelom tijelu zbog alergijske reakcije (vaskulitis)
• upala tkiva u ustima (stomatitis)
• puknuće i oštećenje mišića (rabdomioliza)
• crvenilo i otok zglobova (artritis)
• bol, uključujući bol u leđima, grudima i udovima
• iznenadni nevoljni trzaji, trzanje ili stezanje mišića (mioklonus)
• napadi porfirije kod osoba koje boluju od porfirije (vrlo rijetka metabolička bolest)
• neprekidna glavobolja, sa ili bez zamagljenog vida (benigna intrakranijalna hipertenzija).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji i bočici. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Lijek ne zahtijeva čuvanje na određenoj temperaturi.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Levalox

• Aktivna supstanca je levofloksacin. 1 ml rastvora za infuziju sadrži 5 mg levofloksacina u obliku levofloksacin hemihidrata. 100 ml rastvora za infuziju sadrži 500 mg levofloksacina u obliku levofloksacin hemihidrata.
• Pomoćne supstance su natrijum hlorid, koncentrovana hlorovodonična kiselina (za podešavanje pH) i voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Levalox i sadržaj pakovanja

Bistri zelenkasto-žuti rastvor, bez stranih čestica.

pH: 4,5 – 5,1

Osmolalnost: 282 mOsmol/kg – 322 mOsmol/kg

Svaka bočica sadrži 100 ml rastvora za infuziju. Dostupno je pakovanje od 1 bočice u kartonskoj kutiji.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

DSD „KRKA, d.d., Novo mesto“ - predstavništvo Podgorica

Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

KRKA, d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Levalox, rastvor za infuziju, 5 mg/ml, bočica, staklena, 1 x 100 ml: 2030/17/173 - 4220 od 28.02.2017. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jul, 2025. godine

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Način primjene:

Levalox rastvor za infuziju primjenjuje se sporom intravenskom infuzijom jednom ili dva puta dnevno. Trajanje infuzije mora biti najmanje 30 minuta za 250 mg ili 60 minuta za 500 mg Levalox rastvora za infuziju.

Doziranje zavisi od vrste i težine infekcije te osjetljivosti uzročnika za kojeg se pretpostavlja da je uzrokovao infekciju. Nakon inicijalnog liječenja intravenskim preparatom, moguće je liječenje sa lijekom Levalox dovršiti sa odgovarajućim peroralnim oblikom u skladu sa Sažetkom karakteristika lijeka za film tablete i u skladu sa prikladnošću za pojedinog pacijenta. S obzirom na bioekvivalentnost parenteralnih i peroralnih oblika, može se primijeniti ista doza.

Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Levalox rastvor za infuziju mora se primijeniti odmah (unutar 3 sata) nakon probijanja gumenog čepa kako bi se spriječila bilo kakva bakterijska kontaminacija. Tokom infuzije nije potrebna zaštita od svjetlosti.

Ovaj lijek je namijenjen za jednokratnu primjenu.

Prije primjene rastvor treba vizuelno pregledati. Smije se primjenjivati samo bistri, zelenkasto-žuti rastvor, bez čestica.

Kao i kod svih ljekova, sav neiskorišteni lijek treba odložiti u skladu sa lokalnim propisima.

Inkompatibilnosti

Ovaj lijek se ne smije miješati sa heparinskim ili baznim rastvorima (npr. natrijum hidrogenkarbonat). Ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima osim onih navedenih u nastavku.

Miješanje sa drugim rastvorima za infuziju:

Lijek Levalox rastvor za infuziju kompatibilan je sa sljedećim rastvorima za infuziju:

• 0,9% rastvorom natrijum hlorida
• 5% injekcijom glukoze
• 2,5% glukozom u Ringerovom rastvoru
• kombinacijom rastvora za parenteralnu prehranu (aminokiseline, glukoza, elektroliti).

Hemijska i fizička kompatibilnost lijeka Levalox, rastvora za infuziju, sa gore navedenim rastvorima dokazana je tokom 2 sata u uslovima sobne temperature.