Lijek, Levofloxacin HF rastvor za infuziju, je indikovan kod odraslih u terapiji sljedećih infekcija (vidjeti djelove 4.4 i 5.1):
U sljedećim infekcijama, lijek Levofloksacin HF, treba koristiti samo kada se upotreba antibiotika, koji se uobičajeno preporučuju za terapiju ovih infekcija, smatra neodgovarajućom.
Potrebno je uzeti u obzir oficijalne vodiče o odgovarajućoj primjeni antibakterijskih ljekova.
Lijek Levofloxacin HF, rastvor za infuziju, se primjenjuje u vidu spore intravenske infuzije jednom ili dva puta dnevno.
Doziranje zavisi od tipa i težine infekcije, kao i od osjetljivosti patogenog uzročnika. Terapija lijekom Levofloxacin HF nakon početne intravenske primjene može se nastaviti primjenom odgovarajuće oralne doze u skladu sa Sažetkom karakteristika lijeka za film tablete i ako se smatra odgovarajućom za pacijenta. Usljed bioekvivalentnosti parenteralnog i oralnog oblika, može se upotrijebiti isti režim doziranja.
Doziranje
Preporučuje se sljedeće doziranje lijeka Levofloxacin HF, rastvor za infuziju:
Doziranje kod pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom (klirens kreatinina > 50 ml/min)
| Indikacija | Dnevni režim doziranja (mg) (prema težini bolesti) | Ukupna dužina liječenja1 (prema težini bolesti) |
| Vanbolnička pneumonija | 500 mg jednom ili dva puta dnevno | 7 – 14 dana |
| Akutni pijelonefritis1 komplikovane infekcije urinarnog trakta | 500 mg jednom dnevno | 7 - 10 dana |
| Komplikovane infekcije urinarnog trakta | 500 mg jednom dnevno | 7 - 14 dana |
| Hronični bakterijski prostatitis | 500 mg jednom dnevno | 28 dana |
| Komplikovane infekcije kože i mekih tkiva | 500 mg jednom ili dva puta dnevno | 7 – 14 dana |
| Inhalacioni antraks | 500 mg jednom dnevno | 8 nedjelja |
1Dužina terapije uključuje intravensku i oralnu terapiju. Vrijeme prelaska sa intravenske na oralnu terapiju zavisi od kliničke situacije, ali je uobičajeno od 2 do 4 dana.
Posebne grupe pacijenata
Oštećenje bubrežne funkcije (klirens kreatinina ≤ 50 ml/min)
| Režim doziranja | |||
| 250 mg/24 h | 500 mg/24 h | 500 mg/12h | |
| Klirens kreatinina | prva doza: 250 mg | prva doza: 500 mg | prva doza: 500 mg |
| 50-20 ml/min | zatim: 125mg/24h | zatim: 250mg/24h | zatim: 250mg/12h |
| 19-10 ml/min | zatim: 125mg/48h | zatim: 125mg/24h | zatim: 125mg/12h |
| < 10 ml/min (uključujući hemodijalizu i CAPD)1 | zatim: 125mg/48h | zatim: 125mg/24h | zatim: 125mg/24h |
1Nije potrebna primjena dodatnih doza poslije hemodijalize ili kontinuirane ambulantne peritonealne dijalize (CAPD)
Oštećenje funkcije jetre
Nije potrebno prilagođavati dozu pošto se levofloksacin ne metaboliše u jetri u značajnoj mjeri i uglavnom se ekskretuje putem bubrega.
Stariji pacijenti
Nije potrebno prilagođavati dozu kod starijih pacijenata, osim ako se to ne nameće s obzirom na bubrežnu funkciju (vidjeti djelove 4.4 “Tendinitis i ruptura tetive” i “Produženje QT intervala”).
Pedijatrijska populacija
Lijek Levofloxacin HF je kontraindikovan kod djece i adolescenata u razvoju (vidjeti dio 4.3).
Način primjene
Lijek Levofloxacin HF, rastvor za infuziju je namijenjen samo za sporu intravensku infuziju; primjenjuje se jednom ili dva puta dnevno. Vrijeme primjene infuzije mora biti najmanje 60 minuta za 500 mg lijeka Levofloxacin HF, rastvor za infuziju (vidjeti dio 4.4).
Za informacije o inkompatibilnosti vidjeti dio 6.2, a za kompatibilnost sa drugim infuzionim rastvorima vidjeti dio 6.6.
•pacijenti koji su preosjetljivi na levofloksacin ili bilo koji drugi hinolon ili bilo koju pomoćnu supstancu koja ulazi u sastav lijeka navedenih u dijelu 6.1,
•pacijenti koji boluju od epilepsije,
•pacijenti koji u istoriji bolesti imaju poremećaje tetiva nastale usljed promjene fluorohinolona,
•djeca ili adolescenti u razvoju,
•trudnice,
•dojilje.
Upotreba lijeka Levofloxacin HF mora se izbjegavati kod pacijenata kod kojih su se u prošlosti javile ozbiljne neželjene reakcije pri upotrebi proizvoda koji sadrže hinolon ili fluorohinolon (vidjeti dio 4.8). Liječenje ovih pacijenata lijekom Levofloxacin HF bi trebalo da se započne samo u odsustvu alternativnih opcija liječenja i nakon pažljive procjene koristi i rizika (vidjeti dio 4.3).
Opasnost od rezistencije
Vrlo je vjerovatno da su meticilin-rezistentni sojevi S. aureusa otporni na djelovanje fluorohinolona, pa samim tim i na levofloksacin. Iz tog razloga se ne preporučuje primjena levofloksacina kod MRSA infekcija koje su dijagnostikovane ili na koje se sumnja, osim u slučajevima laboratorijske potvrde osjetljivosti mikroorganizama na dejstvo levofloksacina (ili kada se iz nekih razloga ne mogu primjenjivati antibiotici koji su uobičajeno propisuju za liječenje MRSA infekcija).
Rezistencija E. coli (najčešćeg patogena urinarnog trakta) na fluorohinolone varira širom Evropske unije. Ljekarima koji propisuju lijek savjetuje se da uzmu u obzir lokalnu prevalencu E. Coli, kao i rezistenciju prema fluorohinolonima.
Inhalacioni antraks: Primjena levofloksacina kod ljudi je bazirana na in vitro ispitivanjima i rezultatima eksperimenata izvođenim na životinjama, zajedno sa ograničenim rezultatima ispitivanja u kojima su učestvovali ljudi. Primjena lijeka treba da bude u skladu sa nacionalnim i/ili internacionalnim smjernicama za terapiju antraksa.
Produžene, onesposobljavajuće i potencijalno ireverzibilne ozbiljne neželjene reakcije na ljekove:
Veoma rijetki slučajevi produženih (koje traju mjesecima ili godinama), onesposobljavajućih i potencijalno ireverzibilnih ozbiljnih neželjenih reakcija na ljekove koje pogađaju različite, ponekad višestruke tjelesne sisteme (mišićno-skeletni, nervni, psihijatrijski i sistem čula) prijavljeni su kod pacijenata koji primaju hinolone ili fluorohinolone bez obzira na njihove godine i prethodne faktore rizika. Levofloksacin bi trebalo odmah da se obustavi na prvi znak ili simptome bilo koje ozbiljne neželjene reakcije i pacijenti bi trebalo da potraže savjet od svog ljekara.
Vrijeme trajanja infuzije
Preporučeno vrijeme trajanja infuzije je najmanje 60 minuta za primjenu 500 mg levofloksacina. Poznato je da se za vrijeme primjene ofloksacina mogu javiti tahikardija i prolazni pad krvnog pritiska. U rijetkim slučajevima može doći do kolapsa usljed izraženog pada krvnog pritiska. Ukoliko dođe do očiglednog pada krvnog pritiska tokom infuzione primjene levofloksacina (l-izomera ofloksacina), treba odmah prekinuti sa primjenom infuzije.
Tendinitis i rupture tetiva
Tendinitis i ruptura tetiva (naročito zahvata Ahilovu tetivu, ali se može javiti i na drugim), koje su ponekad bilateralne, mogu se javiti u roku od 48 sati od početka primjene hinolona i fluorohinolona, a dešavalo se i da se pojave i do nekoliko mjeseci nakon prestanka liječenja. Rizik od pojave tendinitisa i rupture tetive povećan je kod pacijenata sa oštećenjem bubrega, pacijenata sa transplantiranim čvrstim organima, kod onih koji primaju više od 1000 mg levofloksacina dnevno i kod pacijenata koji se liječe kortikosteroidima. Prema tome potrebno je izbjegavati istovremenu primjenu sa kortikosteroidima (vidjeti dio 4.2).
Pri pojavi prvih simptoma tendinitisa (bolni otok, zapaljenje) liječenje levofloksacinom se mora prekinuti i primijeniti druga terapija. Na zahvaćen ud, tj. udove primijeniti odgovarajuću terapiju (npr. imobilizacija). Ne primjenjivati kortikosteroide ako se jave znaci tendinopatije (vidjeti djelove 4.3 i 4.8).
Mioklonus
Prijavljeni su slučajevi mioklonusa kod pacijenata koji primaju levofloksacin (vidjeti dio 4.8). Rizik od mioklonusa je povećan kod starijih pacijenata, kao i kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, ukoliko doza levofloksacina nije prilagođena klirensu kreatinina. Pri pojavi prvih znakova mioklonusa, primjenu levofloksacina treba obustaviti i nastaviti sa prikladnijom terapijom.
Bolest povezana sa Clostridium difficile
Proliv, posebno težak, uporan i/ili krvav, koji se pojavljuje tokom ili nakon liječenja levofloksacinom, može biti simptom bolesti povezane sa Clostridium difficile, čiji je najteži oblik pseudomembranozni kolitis. Stoga je važno ispitati postojanje ovog oboljenja kod osoba koje imaju ozbiljnu dijareju koja se javlja tokom i po završetku terapije levofloksacinom. Ukoliko se posumnja na pseudomembranozni kolitis, treba odmah prestati sa primjenom lijeka Levofloxacin HF i odmah započeti sa primjenom odgovarajućih mjera i specifičnom terapijom (npr. oralno primijenjen vankomicin). U tom kliničkom stanju kontraindikovani su ljekovi koji inhibiraju peristaltiku.
Pacijenti skloni epileptičnim napadima
Hinoloni mogu sniziti prag za pojavu konvulzija i izazvati epileptični napad. Levofloksacin je kontraindikovan kod pacijenata sa epilepsijom u istoriji bolesti. Kao što je slučaj i sa ostalim hinolonima, potreban je krajnji oprez kod pacijenata koji su skloni epileptičnim napadima, kao što su pacijenti sa postojećim lezijama centralnog nervnog sistema ili oni koji se istovremeno liječe fenbufenom i sličnim nesteroidnim anti-inflamatornim ljekovima, ili ljekovima koji snižavaju prag pojave cerebralnih napada, kao što je teofilin (vidjeti dio 4.5.). U slučaju pojave konvulzinih napada, mora se prekinuti sa primjenom levofloksacina.
Pacijenti sa deficitom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze
Pacijenti sa latentnim ili postojećim deficitom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze mogu biti skloni hemolitičkim reakcijama kada se liječe hinolonima. Zbog toga, kod ovih pacijenata levofloksacin treba primjenjivati sa oprezom zbog moguće pojave hemolize.
Pacijenti sa oslabljenom bubrežnom funkcijom
Budući da se levofloksacin izlučuje uglavnom putem bubrega, kod pacijenata sa oslabljenom bubrežnom funkcijom treba prilagoditi dozu lijeka Levofloxacin HF (vidjeti dio 4.2).
Reakcije preosjetljivosti
Levofloksacin može da izazove ozbiljne reakcije preosjetljivosti, sa mogućim fatalnim ishodom (npr. angioedem ili anafilaktički šok), koje se ponekad mogu javiti nakon inicijalne doze lijeka (vidjeti dio 4.8). Pacijenti moraju odmah prekinuti terapiju i obratiti se ljekaru kako bi dobili odgovarajuću stručnu pomoć.
Ozbiljna kožna reakcija
Tokom primjene levofloksacina uočene su teške kožne neželjene reakcije uključujući toksičnu epidermalnu nekrolizu (Lyell-ov sindrom), Steven-Johnson-ov sindrom i druge reakcije sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) koji mogu biti životno ugrožavajući i sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.8). Prilikom propisivanja terapije potrebno je skrenuti pažnju pacijentu na znake i simptome teških kožnih reakcija. Stanje pacijenata treba pažljivo pratiti. Ako se jave znaci i simptomi ovih reakcija, potrebno je prekinuti terapiju levofloksacinom i primijeniti drugu terapiju. Ako se kod pacijenata javi Steven-Johnson-ov sindrom, toksična epidermalna nekroliza ili eozinofilija i sistemski simptomi, terapija levofloksacinom se ne smije nikada ponovo primjenjivati kod ovih pacijenata.
Poremećaj metabolizma šećera
Kao i tokom primjene svih hinolona, zabilježen je poremećaj šećera u krvi. Prijavljene su obje: hipoglikemija i hiperglikemija, koja se češće javlja kod starijih pacijenata obično kod dijabetičara koji su istovremeno na terapiji oralnim antidijabeticima (npr. glibenklamid) ili primaju insulin. Takođe, prijavljeni su slučajevi hipoglikemijske kome. Kod pacijenata koji su dijabetičari, preporučuje se pažljivo praćenje koncentracije glukoze u krvi. Ako se jave promjene koncentracije glukoze u krvi, odmah prekinite terapiju levofloksacinom i započnite drugu nehinolonsku antibakterijsku terapiju.
Prevencija fotosenzitivnosti
Prijavljeni su slučajevi pojave fotosenzitivnosti prilikom terapije levofloksacinom (vidjeti dio 4.8). Preporučuje se da se pacijenti nepotrebno ne izlažu jakom suncu ili vještačkim UV zracima (npr. kvarcne lampe, solarijumi) tokom terapije i 48 sati po završetku terapije levofloksacinom, kako bi se spriječile reakcije fotosenzitivnosti.
Pacijenti koji primaju antagoniste vitamina K
Zbog mogućeg povećanja vrijednosti parametara koagulacije (PT/INR) i/ili krvarenja kod pacijenata koji se liječe kombinacijom levofloksacina i antagonista vitamina K (npr. varfarin), treba kontrolisati vrijednosti parametara koagulacije ako se ti ljekovi primjenjuju istovremeno (vidjeti dio 4.5.).
Psihotične reakcije
Psihotične reakcije zabilježene su kod pacijenata liječenih hinolonima, uključujući levofloksacin. U veoma rijetkim slučajevima one mogu preći u suicidalne misli i autodestruktivno ponašanje – ponekad nakon samo jedne doze levofloksacina (vidjeti dio 4.8). Ako pacijenti razviju takve reakcije, potrebno je prekinuti primjenu levofloksacina kod pojave znakova ili simptoma ovih reakcija i pacijente treba savjetovati da se obrate svom ljekaru. Treba ispitati alternativnu terapiju drugim antibakterijskim lijekom koji ne pripada grupi fluorohinolona. Savjetuje se oprez ukoliko se levofloksacin primjenjuje kod psihotičnih pacijenata ili kod pacijenata sa psihijatrijskim bolestima u anamnezi.
Produžavanje QT intervala
Levofloksacin, kao i druge fluorohinolone, treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata kod kojih postoji rizik od produžavanja QT intervala, kao u slučaju:
- sindroma kongenitalno produženog QT intervala,
- istovremene primjene ljekova koji produžavaju QT interval (npr. antiaritmici I i III klase, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici),
- poremećaj ravnoteže elektrolita (npr. hipokalijemija, hipomagnezijemija),
- srčanih oboljenja (npr. srčane insuficijencije, infarkta miokarda, bradikardija)
Stariji pacijenti i žene mogu biti osjetljivi na ljekove koji produžavaju QT interval. Zato treba biti oprezan prilikom primjene fluorohinolona (levofloksacina) u ovim populacijama (vidjeti djelove 4.2, 4.5, 4.8, 4.9).
Periferna neuropatija
Kod pacijenata na terapiji hinolonima i fluorohinolonima, zabilježena je pojava senzorne ili senzomotorne polineuropatije koja rezultira parestezijom, hipestezijom, distezijom ili slabošću. U cilju sprečavanja nastanka potencijalno ireverzibilnih stanja savjetovati pacijente na terapiji levofloksacinom da obavijeste ljekara prije nastavka terapije ako je došlo do razvoja simptoma neuropatije kao što su bol, osjećaj žarenja, mravinjanje, utrnutost, slabost (vidjeti dio 4.8).
Hepatobilijarni poremećaji
Kod primjene levofloksacina prijavljeni su slučajevi hepatičke nekroze, pa čak i životno ugrožavajuće insuficijencije jetre, posebno kod pacijenata sa teškim osnovnim bolestima, kao što je sepsa (vidjeti dio 4.8). Pacijente treba savjetovati da prekinu terapiju i kontaktiraju ljekara ukoliko dođe do pojave znaka i simptoma oboljenja jetre kao što su anoreksija, žutica, taman urin, pruritus ili osjetljivost abdomena.
Egzacerbacije miastenije gravis
Fluorohinoloni, uključujući levofloksacin, blokiraju neuromuskularnu aktivnost što dovodi do pogoršanja slabosti mišića kod pacijenata sa miastenijom gravis. Postmarketinški su prijavljene ozbiljne neželjene reakcije, uključujući smrt i respiratorne probleme, koji su povezani sa primjenom fluorohinolona kod pacijenata sa miastenijom gravis. Levofloksacin se ne preporučuje kod pacijenata sa poznatom istorijom miastenije gravis.
Poremećaj vida
Ukoliko prilikom primjene levofloksacina oslabi vid pacijenta ili se pojave bilo kakvi očni problemi, treba konsultovati očnog ljekara (vidjeti dio 4.7 i 4.8).
Superinfekcija
Dugotrajna upotreba levofloksacina može dovesti do neosjetljivosti organizma na lijek. Ako dođe do superinfekcije tokom terapije, treba preduzeti odgovarajuće mjere.
Interferencije sa laboratorijskim testovima
Kod pacijenata koji su na terapiji levofloksacinom, određivanje opijata u urinu može dati lažno pozitivne rezultate. Možda će biti potrebno da se rezultat potvrdi osjetljivijom metodom.
Levofloksacin može spriječiti rast Micobacterium tuberculosis i, stoga, može dati lažno negativne rezultate u bakteriološkoj dijagnostici tuberkuloze.
Aneurizma i disekcija aorte i regrutacija/onesposobljenost srčanog zaliska
U epidemiološkim studijama prijavljen je povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte nakon uzimanja fluorohinolona, povremeno kod populacije starijih, i od regrutacije aortne i mitralne vulvule nakon uzimanja fluorohinolona. Prijavljeni su slučajevi aneurizme i disekcije aorte, ponekad sa rupturom (uključujući i fatalne ishode), i regurgitacija/onesposobljenost srčanog zaliska kod pacijenata koji su primali fluorohinolone (vidjeti dio 4.8).
Stoga se fluorohinoloni smiju primjenjivati samo nakon pažljive procjene odnosa koristi i rizika i nakon razmatranja drugih terapijskih opcija kod pacijenata sa aneurizmatskom bolešću u porodičnoj anamnezi, ili urođenom bolesti srčanih zalistaka ili kod pacijenata kojima je prethodno dijagnostikovana aneurizma i/ili disekcija aorte, ili kod kojih postoje drugi faktori rizika ili stanja koja predstavljaju predispoziciju:
- za aneurizmu i disekciju aorte i regurgitacija/onseposobljenost srčanih zalistaka (npr. poremećaji vezivnog tkiva kao što su Marfan-ov sindrom ili Ehlers-Danlos-ovog sindrom, Turner-ov sindrom, Behçet-ova bolest, hipertenzija, reumatoidni artritis) ili dodatno,
- za aneurizmu i disekciju aorte (npr. vaskularni poremećaji kao što je Takayasu-ov arteritis ili arteritis džinovskih ćelija, poznata ateroskleroza, ili Sjogren-ov sindrom) ili dodatno,
- za regurgitaciju/onesposobljenost srčanih zalistaka (npr. infektivni endokarditis).
Rizik od aneurizme i disekcije aorte, kao i njene rupture, takođe se može povećati kod pacijenata koji se liječe istovremeno sa sistemskim kortikosteroidima.
Pacijentima treba savjetovati da se u slučaju iznenadnog bola u predjelu abdomena, grudi ili leđa odmah obrate ljekaru u hitnoj medicinskoj službi (vidjeti dio 4.8).
Pacijente treba savjetovati da odmah potraže hitnu medicinsku pomoć́ u slučaju akutne dispneje, iznenadnog lupanja srca ili razvoja edema abdomena ili donjih ekstremiteta.
Akutni pankreatitis
Kod pacijenata koji uzimaju levofloksacin može se javiti akutni pankreatitis. Pacijente treba obavijestiti o karakterističnim simptomima akutnog pankreatitisa. Pacijenti koji imaju mučninu, malaksalost, nelagodnost u stomaku, akutni bol u stomaku ili povraćanje treba hitno pregledati. Ako postoji sumnja na akutni pankreatitis, terapija levofloksacinom mora se prekinuti; ako se potvrdi, terapiju ne treba ponovo započinjati.
Oprez se savjetuje kod pacijenata sa pankreatitisom u anamnezi (vidjeti dio 4.8).
Poremećaji krvi
Tokom terapije levofloksacinom, može se razviti poremećaj funkcije kostne srži uključujući leukopeniju, neutropeniju, pancitopeniju, hemolitičku anemiju, trombocitopeniju, aplastičnu anemiju ili agranulocitozu (vidjeti dio 4.8). Ukoliko se sumnja na bilo koji od ovih poremećaja, potrebno je pratiti broj krvnih ćelija. U slučaju abnormalnih rezultata, potrebno je razmotriti prekid terapije levofloksacinom.
Posebna upozorenja o pomoćnim supstancama
Lijek Levofloxacin HF u 100 ml rastvora za infuziju sadrži 15,4 mmol (354 mg) natrijuma u obliku natrijum hlorida i natrijum hidroksida. Savjetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti sa ograničenim, kontrolisanim unosom natrijuma.
Uticaj drugih ljekova na levofloksacin
Teofilin, fenbufen ili slični nesteroidni antiinflamatorni ljekovi
U kliničkom ispitivanju nijesu zabilježene farmakokinetičke interakcije levofloksacina sa teofilinom. Međutim, može doći do značajnog sniženja praga za nastanak konvulzija prilikom istovremene primjene hinolona sa teofilinom, nesteroidnim anti-inflamatornim ljekovima, ili drugim ljekovima koji snižavaju taj prag.
U prisustvu fenbufena, koncentracije levofloksacina su za 13% veće nego kad se levofloksacin primjenjuje sam.
Probenecid i cimetidin
Probenecid i cimetidin imaju statistički značajan uticaj na eliminaciju levofloksacina. Cimetidin smanjuje bubrežni klirens levofloksacina za 24%, a probenecid za 34%. To je zato što oba lijeka mogu da blokiraju renalnu tubularnu sekreciju levofloksacina. Međutim, statistički značajne kinetičke razlike pri dozama ispitivanim u studiji nijesu bile klinički važne.
Oprez se savjetuje kada se levofloksacin primjenjuje istovremeno sa ljekovima koji utiču na tubularnu bubrežnu ekskreciju, kao što su probenecid i cimetidin, posebno kod pacijenata sa oslabljenom funkcijom bubrega.
Ostale važne informacije
U kliničkim farmakološkim ispitivanjima pokazano je da nije bilo nikakvih klinički bitnih promjena u farmakokinetici levofloksacina, pri istovremenoj primjeni sa kalcijum karbonatom, digoksinom, glibenklamidom i ranitidinom.
Uticaj lijeka Levofloxacin HF na druge ljekove
Ciklosporin
Poluvrijeme eliminacije ciklosporina se povećava za 33 % pri istovremenoj primjeni sa levofloksacinom.
Antagonisti vitamina K
Povećane vrijednosti parametara koagulacije (PT/INR) i/ili krvarenje, koje može biti ozbiljno, zabilježeni su kod pacijenata koji su bili istovremeno liječeni levofloksacinom i antagonistima vitamina K (npr. varfarinom). Zbog toga je potrebno pratiti vrijednosti koagulacije kod pacijenata koji uzimaju antagoniste vitamina K (vidjeti dio 4.4).
Ljekovi koji produžavaju protrombinsko vrijeme
Levofloksacin, kao i druge fluorohinolone, treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata koji primaju ljekove za koje se zna da produžavaju QT interval (npr. antiartimike IA i III klase, triciklične antidepresive, makrolide, antipsihotike; vidjeti dio 4.4).
Ostale relevantne informacije
U studiji koja se bavila ispitivanjem farmakokinetičkih interakcija, levofloksacin nije pokazao uticaj na farmakokinetiku teofilina (koji je supstrat za CYP1A2), što znači da levofloksacin ne inhibira CYP1A2.
Plodnost
Levofloksacin ne izaziva oštećenje ploda i reproduktivnog sistema kod pacova.
Trudnoća
Ograničeni su podaci o upotrebi levofloksacina kod trudnica. Reproduktivne studije na životinjama nijesu ukazale na direktne ili indirektne štetne efekte (vidjeti dio 5.3). Međutim, zbog nedostatka podataka ispitivanja na ljudima i zbog opasnosti od oštećenja hrskavice nosećih zglobova organizma u razvoju koje mogu izazvati fluorohinoloni, levofloksacin se ne smije primjenjivati kod trudnica (vidjeti djelove 4.3 i 5.3).
Dojenje
Levofloksacin je kontraindikovan za primjenu kod dojilja. Nema dovoljno podataka o ekskreciji levofloksacina u majčino mlijeko; međutim, ostali fluorohinoloni se ekskretuju u mlijeko. U nedostatku podataka o uticaju na ljude i zbog opasnosti od oštećenja hrskavice nosećih zglobova organizma u razvoju koje mogu izazvati fluorohinoloni, levofloksacin se ne smije primjenjivati kod dojilja (vidjeti djelove 4.3 i 5.3).
Neke neželjene reakcije (npr. vrtoglavica/nesvjestica, pospanost, poremećaji vida) mogu oslabiti sposobnost pacijenta da se koncentriše i reaguje, pa samim tim predstavljaju opasnost u situacijama kad su te sposobnosti posebno važne (npr. upravljanje vozilom ili mašinama).
Sljedeće informacije zasnivaju se na rezultatima kliničkih ispitivanja na više od 8300 pacijenata i velikom postmarketinškom iskustvu.
Učestalost neželjenih dejstava je prikazana unutar svake klase sistema organa, prema sljedećoj konvenciji: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100, < 1/10), povremeno (≥ 1/1000, < 1/100), rijetko (≥ 1/10000, < 1/1000), veoma rijetko (< 1/10 000), nepoznata (ne može se procijeniti na osnovu postojećih podataka). U okviru svake grupe neželjene reakcije su navedene od najozbiljnijih do najblažih.
| Sistem organa | Često | Povremeno | Rijetko | Nepoznato |
| Infekcije i infestacije | Gljivična infekcija (uključujući kandidu); | |||
| Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema | Leukopenija; | Trombocitopenija, | Poremećaj funkcije kostne srži uključujući pancitopeniju; agranulocitozu; hemolitičku anemiju | |
| Imunološki poremećaji | Angioedem; | Anafilaktički šoka, | ||
| Endokrini poremećaji | Sindrom neadekvatne sekrecije antidiuretskog hormona (SIADH) | |||
| Poremećaji metabolizma i ishrane | Anoreksija | Hipoglikemija, posebno kod osoba sa dijabetesom; | Hiperglikemija, | |
| Psihijatrijski poremećaji* | Insomnija | Anksioznost, | Psihičke reakcije (sa halucinacijama, paranojama); | Psihotične reakcije sa autodestruktivnim ponašanjem, uključujući suicidalne misli i djela (vidjeti dio 4.4); |
| Poremećaji nervnog sistema* | Glavobolja; | Pospanost; | Konvulzije (vidjeti dio 4.3 i 4.4); | Periferna senzorna neuropatija (vidjeti dio 4.4); |
| Poremećaji na nivou oka* | Vizuelni poremećaj, kao što je zamagljen vid (vidjeti dio 4.4) | Prolazni gubitak vida (vidjeti dio 4.4) | ||
| Poremećaji na nivou uha i centra za ravnotežu* | Vertigo | Tinitus | Gubitak sluha; | |
| Kardiološki poremećaji** | Tahikardija; | Ventrikularna tahikardija, što može dovesti do srčanog udara; | ||
| Vaskularni poremećaji** | Flebitis | Hipotenzija | ||
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | Dispneja | Bronhospazam; | ||
| Gastrointestinalni poremećaji | Dijareja; | Abdominalni bol; | Dijareja – hemoragična, koja u veoma rijetkim slučajevima može da ukazuje na enterokolitis, uključujući pseudomembranozni kolitis (vidjeti dio 4.4); | |
| Hepatobilijarni poremećaji | Povišeni nivoi enzima jetre (ALT/AST, alkalne fosfataze, GGT) | Povišeni nivo bilirubina | Žutica i teško oštećenje jetre, uključujući slučajeve sa akutnom insuficijencijom jetre su prijavljene pri primjeni levofloksacina, posebno kod pacijenata sa teškom osnovnom bolešću (vidjeti dio 4.4); | |
| Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkivab | Osip; | Reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) (vidjeti dio 4.4); | Toksična epidermalna nekroliza; | |
| Poremećaji mišićno-skeletnog, vezivnog i koštanog tkiva* | Artralgija, | Poremećaji tetiva (vidjeti djelove 4.3 i 4.4) uključujući i tendinitis (npr. Ahilova tetiva); | Rabdomioliza; | |
| Poremećaji na nivou bubrega i urinarnog sistema | Porast kreatinina u krvi | Akutna insuficijencija bubrega (npr. zbog intersticijalnog nefritisa) | ||
| Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene* | Reakcija na mjestu primjene (bol, crvenilo) | Astenija | Pireksija | Bol (uključujući bol u leđima, grudima i ekstremitetima) |
| aanafilaksa i anafilaktoidna reakcija se mogu javiti već poslije prve doze |
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Prema ispitivanjima toksičnosti na životinjama i kliničkim farmakološkim studijama sa supraterapijskim dozama, najvažniji znaci koji se mogu očekivati nakon akutnog predoziranja levofloksacinom su poremećaji centralnog nervnog sistema poput konfuzije, vrtoglavice, poremećaja svijesti i konvulzija, produženje QT intervala.
CNS efekti, u koje spadaju konfuzno stanje, konvulzije, halucinacije i tremor, su zabilježene tokom post marketinškog praćenja.
U slučaju predoziranja treba započeti simptomatsko liječenje. Potrebno je uraditi EKG zbog mogućeg produženja QT intervala. Hemodijaliza, uključujući peritonealnu dijalizu i CAPD, nijesu efikasne u uklanjanju levofloksacina iz organizma. Nema specifičnog antidota.
Farmakoterapijska grupa: Hinolonski antibakterijski ljekovi, fluorohinoloni
ATC kod: J01MA12
Levofloksacin je sintetski antibakterijski lijek iz grupe fluorohinolona i predstavlja S (-) enantiomer racemske supstance ofloksacin.
Mehanizmi djelovanja
Kao fluorohinolonski antibiotik, levofloksacin djeluje na kompleks DNA-DNK-giraze i topoizomerazu IV.
PK/DP odnos
Stepen baktericidne aktivnosti levofloksacina zavisi od odnosa maksimalne koncentracije u serumu (Cmax) ili površine ispod krive (PIK) i minimalne inhibitorne koncentracije (MIK).
Mehanizam rezistencije
Rezistencija na levofloksacin nastaje postupno kroz nekoliko koraka, mutacijama ciljnog mjesta u obje forme topoizomeraze II, DNK giraze i topoizomeraze IV. Ostali mehanizmi nastanka rezistencije, kao što je prepreka ulaska (često kod Pseudomonas aeruginosa) i efluks mehanizmi, takođe, mogu uticati na osjetljivost prema levofloksacinu.
Zabilježeno je postojanje ukrštene rezistencije između levofloksacina i drugih fluorohinolona. Zbog mehanizma dejstva, generalno ne postoji ukrštena rezistencija između levofloksacina i drugih grupa antibiotika.
Granične MIK vrijednosti
Granične vrijednosti MIK, preporučene od strane EUCAST, razdvajaju osjetljive od intermedijarno osjetljivih mikroorganizama, kao i intermedijarno osjetljive mikroorganizme od rezistentnih.
Vrijednosti MIK testiranja (mg/l) su date u tabeli.
EUCAST kliničke granične vrijednosti MIK za levofloksacin (verzija 2.0, 2012-01-01):
| Patogen | Osjetljivi | Rezistentni |
| Enterobacteriaceae | ≤ 0,5 mg/l | > 1 mg/l |
| Pseudomonas spp. | ≤ 0,001mg/l | > 1 mg/l |
| Acinetobacter spp. | ≤ 0,5 mg/l | > 1 mg/l |
| Staphylococcus aureus | ≤ 0,001 mg/l | > 1 mg/l |
| Enterococcus spp.1 | ≤ 4 mg/l | > 4 mg/l |
| Streptococcus pneumoniae | ≤ 0,001 mg/l | > 2 mg/l |
| Streptococcus A, B, C, G | ≤ 0,001 mg/l | >2 mg/l |
| Haemophilus influenzae | ≤ 0,06 mg/l | >0,06 mg/l |
| Moraxella.catarrhalis | ≤ 0,125 mg/l | >0,125 mg/l |
| Helicobacter pylori | ≤ 1 mg/l | >1 mg/l |
| Aerococcuss anguinicola and | ≤ 2 mg/l | >2 mg/l |
| Aeromonas spp. | ≤ 0,5 mg/l | >1 mg/l |
| PK-PD granične vrijednosti (koje nijesu vezane za vrstu) | ≤ 0,5 mg/l | >1 mg/l |
| 1 samo za nekomplikovane infekcije urinarnog trakta |
Prevalenca rezistencije može za pojedine sojeve varirati geografski i vremenski, pa je poželjno imati lokalne informacije o rezistenciji, posebno kad se liječe teške infekcije. Ukoliko je potrebno, treba potražiti savjet stručnjaka ukoliko je lokalna prevalenca rezistencije takva da se primjena lijeka kod bilo koje vrste infekcije može dovesti u pitanje.
Uobičajeno osjetljive vrste
Aerobne Gram-pozitivne bakterije
Bacillus anthracis
Staphylococcus aureus osjetljivi na meticilin
Staphylococcus saprophyticus
Streptococci, grupa C i G
Streptococcus agalactiae
Streptococcus pneumoniae
Streptococcus pyogenes
Aerobne Gram-negativne bakterije
Eikenella corrodens
Haemophilus influenzae
Haemophilus para-influenzae
Klebsiella oxytoca
Moraxella catarrhalis
Pasteurella multocida
Proteus vulgaris
Providencia rettgeri
Anaerobne bakterije
Peptostreptococcus
Ostale
Chlamydophila pneumoniae
Chlamydophila psittaci
Chlamydia trachomatis
Legionella pneumophila
Mycoplasma pneumoniae
Mycoplasma hominis
Ureaplasma urealyticum
00Vrste kod kojih stečena rezistencija može predstavljati problemAerobne gram-pozitivne bakterijeEnterococcus faecalisStaphylococcus aureus rezistentan na meticilin*Koagulaza negativne Staphylococcus sppAerobne gram-negativne bakterijeAcinetobacter baumanniiCitrobacter freundiiEnterobacter aerogenesEnterobacter cloacae Escherichia coli Klebsiella pneumoniaeMorganella morganiiProteus mirabilisProvidencia stuartiiPseudomonas aeruginosaSerratia marcescens Anaerobne bakterijeBacteroides fragilisInherentno rezistentni sojeviAerobne Gram-pozitivne bakterijeEnterococcus faeciumVrste kod kojih stečena rezistencija može predstavljati problemAerobne gram-pozitivne bakterijeEnterococcus faecalisStaphylococcus aureus rezistentan na meticilin*Koagulaza negativne Staphylococcus sppAerobne gram-negativne bakterijeAcinetobacter baumanniiCitrobacter freundiiEnterobacter aerogenesEnterobacter cloacae Escherichia coli Klebsiella pneumoniaeMorganella morganiiProteus mirabilisProvidencia stuartiiPseudomonas aeruginosaSerratia marcescens Anaerobne bakterijeBacteroides fragilisInherentno rezistentni sojeviAerobne Gram-pozitivne bakterijeEnterococcus faecium
*meticilin rezistentan Staphylococcus aureus vrlo vjerovatno posjeduje korezistenciju na fluorohinolone, uključujući i levofloksacin.
Resorpcija
Oralno primijenjen levofloksacin se brzo i potpuno resorbuje i postiže maksimalne koncetracije u plazmi za oko 1-2 sata. Apsolutna bioraspoloživost je 99 - 100%.
Hrana ima mali uticaj na resorpciju levofloksacina.
Stanju dinamičke ravnoteže se postiže unutar prvih 48 sati nakon primjene 500 mg jednom ili dva puta dnevno.
Distribucija
Oko 30 - 40% levofloksacina se vezuje za serumske proteine.
Srednji volumen distribucije levofloksacina je oko 100 l nakon pojedinačnih i ponovljenih doza od 500 mg, pokazujući široku distribuciju u tjelesnim tkivima.
Prodiranje u tkiva i tjelesne tečnosti
Levofloksacin prodire u bronhijalnu mukozu, kroz epitel, u alveolarne makrofage, kožu, prostatu i u urin. Međutim, levofloksacin teško prolazi u cerebro-spinalnu tečnost.
Biotransformacija
Levofloksacin se veoma malo metaboliše, a njegovi metaboliti su desmetil-levofloksacin i levofloksacin N-oksid. Ti metaboliti čine manje od 5% doze izlučene putem urina. Levofloksacin je stereohemijski stabilan i ne podliježe hiralnoj inverziji.
Eliminacija
Nakon oralne i intravenske primjene, levofloksacin se izlučuje relativno sporo iz plazme (t½ : 6-8 sati). Izlučuje se primarno putem bubrega (> 85 % primijenjene doze).
Srednja vrijednost ukupnog klirensa levofloksacina poslije primjene pojedinačne doze od 500 mg iznosi 175 ± 29,2 ml/min.
Nema velikih razlika u farmakokinetici levofloksacina nakon intravenske i oralne primjene, što upućuje da se oralna i intravenska primjena mogu zamijeniti jedna drugom.
Linearnost
Levofloksacin pokazuje linearnu farmakokinetiku u doznom rasponu od 50 mg do 1000 mg.
Farmakokinetika kod pacijenata sa oslabljenom funkcijom bubrega
Narušena funkcija bubrega utiče na farmakokinetiku levofloksacina. Slabljenjem bubrežne funkcije smanjuju se renalna eliminacija i klirens, a poluvrijeme eliminacije raste kao što je prikazano u tabeli (farmakokinetika nakon doze od 500 mg kod pacijenata sa renalnom insuficijencijom):
| Clcr (ml/min) | < 20 | 20-49 | 50-80 |
| CR(ml/min) | 13 | 26 | 57 |
| t½ (h) | 35 | 27 | 9 |
Farmakokinetika kod starijih pacijenata
Nema značajnih razlika u farmakokinetici levofloksacina između starijih i mlađih pacijenata, osim onih povezanih sa razlikama u klirensu kreatinina.
Razlike u odnosu na pol
Odvojene analize kod pacijenata muškog i ženskog pola pokazale su male ili zanemarljive polne razlike u farmakokinetici levofloksacina. Nema pokazatelja da su te polne razlike klinički važne.
Pretklinički podaci pokazuju da ne postoji posebna opasnost po ljude. Podaci su dobijeni na osnovu konvencionalnih studija toksičnosti pojedinačne doze, toksičnosti ponovljenih doza, kancerogenog potencijala i toksičnosti na reproduktivni sistem i razvoj.
Levofloksacin ne utiče na fertilitet i reprodukciju kod pacova, a jedini efekat na fetus bio je kasnije sazrevanje kao rezultat toksičnosti kod majke.
Levofloksacin ne indukuje mutaciju gena kod bakterija ili u ćelijama sisara, ali ne indukuje hromozomske promjene u ćelijama pluća kineskog hrčka in vitro. Ovi efekti mogu biti pripisani inhibiciji topoizomeraze II. In vivo testovi (mikronukleus, izmjena sestrinskih hromatida, nepravilna sinteza DNK, dominantni letalni testovi) nijesu pokazali bilo kakav genotoksični potencijal.
Studije na miševima, nakon intravenske i oralne primjene levofloksacina, pokazale su da levofloksacin ima fototoksičnu aktivnost samo pri vrlo visokim dozama. Levofloksacin nije pokazao bilo kakav genotoksični potencijal u ispitivanjima fotomutagenosti, a smanjio je razvoj tumora u ispitivanjima fotokarcinogenosti.
Kao i ostali fluorohinoloni, levofloksacin ispoljava efekte na hrskavicu (stvaranje ispupčenja i udubljenja) kod pacova i pasa. Ti nalazi su izraženiji kod mladih životinja.
Natrijum hlorid,
hlorovodonična kiselina, koncentrovana (za podešavanje pH vrijednosti),
natrijum hidroksid (za podešavanje pH vrijednosti),
voda za injekcije.
Rastvor za infuziju levofloksacina ne treba miješati sa heparinom ili alkalnim rastvorima (na primjer natrijum hidrogenkarbonat).
Ovaj lijek se ne treba miješati sa drugim ljekovima, osim sa onima koji su navedeni u dijelu 6.6.
Rok upotrebe neotvorenog lijeka: 3 godine
Rok upotrebe van spoljnjeg pakovanja: 3 dana
Rok upotrebe nakon perforacije gumenog čepa: iskoristiti odmah (u roku od 3 sata) (pogledati dio 6.6).
Rok upotrebe nakon prvog otvaranja/razblaženja
Sa mikrobiološke tačke gledišta, lijek treba odmah primijeniti nakon otvaranja. Ako se odmah ne primijeni, vrijeme i uslovi čuvanja prije upotrebe su odgovornost korisnika.
Lijek čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.
Unutrašnje pakovanje je plastična boca od 100 ml zatvorena aluminijumskim zatvaračem, gumenim čepom od hlorobutila i odvojivim poklopcem od polipropilena. Svaka boca sadrži 100 ml rastvora za infuziju.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna boca od 100 ml i Uputstvo za lijek.
Lijek Levofloxacin HF, rastvor za infuziju, treba odmah iskoristiti (u toku prva 3 sata) nakon perforacije gumenog čepa, kako bi se izbjegla bakterijska kontaminacija. Nije potrebno štititi lijek od svjetlosti tokom same primjene infuzije.
Ovaj lijek se može davati posebno ili sa jednim od sljedećih rastvora:
Ovaj lijek je namijenjen za jednokratnu upotrebu. Nakon otvaranja, neupotrijebljenu količinu lijeka je potrebno odbaciti.
Lijek Levofloxacin HF, rastvor za infuziju, sadrži aktivnu supstancu levofloksacin koji pripada grupi sintetskih antibiotika iz klase fluorohinolona. Ovaj lijek djeluje tako što uništava bakterije koje su uzrokovale infekciju u Vašem organizmu.
Levofloxacin HF je indikovan za liječenje sljedećih infekcija:
U posebnim situacijama, lijek Levofloxacin HF rastvor za infuziju može da se koristi za smanjenje mogućnosti za dobijanje bolesti pluća pod nazivom antraks ili kod pogoršanja bolesti nakon izlaganja bakteriji koja uzrokuje antraks.
Lijek Levofloxacin HF ne smijete koristiti:
Nemojte uzimati lijek Levofloxacin HF ako se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas. Ako nijeste sigurni, posavjetujte se svojim ljekarom ili farmaceutom prije uzimanja ovog lijeka.
Upozorenja i mjere opreza:
Posavjetujte se sa ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek:
Razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Levofloxacin HF:
Bol i otok u zglobovima i zapaljenje ili ruptura tetiva mogu da se jave u rijetkim slučajevima. Vaš rizik se povećava ako ste starije dobi (preko 60 godina starosti), ako ste primili transplantirani organ, imate problema sa bubrezima ili ako se liječite kortikosteroidima. Zapaljenje i rupture tetiva mogu da se jave u roku od prvih 48 sati liječenja i čak i nekoliko mjeseci nakon obustave liječenja lijekom Levofloxacin HF. Na prvi znak bola ili zapaljenja tetive (na primjer u zglobu na nozi, zglobu na ruci, laktu, ramenu ili kolenu), prestanite da uzimate lijek Levofloxacin HF, kontaktirajte svog ljekara i odmarajte bolno mjesto. Izbjegavajte bilo koje nepotrebne vježbe pošto to može povećati rizik od rupture tetive.
U rijetkim slučajevima možete imati simptome oštećenja nerava (neuropatija) kao što su bol, osjećaj pečenja, trnjenja, utrnulost odnosno slabost naročito u stopalima i nogama ili šakama i rukama. Ako do toga dođe, prekinite sa uzimanjem lijeka Levofloxacin HF i odmah obavijestite ljekara da biste spriječili razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja.
Ozbiljne kožne reakcije
Tokom primjene levofloksacina prijavljene su ozbiljne kožne reakcije uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i reakcije na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS).
• SJS/TEN se u početku mogu javiti u vidu crvenkastih tački ili kružnih fleka često sa plikovima u sredini. Takođe, mogu se pojaviti čirevi u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima (crvene i natečene oči). Ovom ozbiljnom osipu na koži često prethode groznica i simptomi nalik gripu. Osip može napredovati do šireg ljuštenja kože i životno ugrožavajućih ili komplikacija sa smrtnim ishodom.
• DRESS se u početku javlja u vidu simptoma nalik gripu i osipa na licu, a zatim kao produženi osip sa visokom tjelesnom temperaturom, povećanim vrijednostima enzima jetre koji se uočava u rezultatima analiza krvni, povećanjem broja vrste bijelih krvnih ćelija (eozinofilija) i uvećanim limfnim čvorovima.
Ukoliko Vam se javi ozbiljan osip ili neki od navedenih kožnih simptoma, prestanite sa uzimanjem levofloksacina i obratite se ljekaru ili odmah potražite ljekarsku pomoć.
Ne smijete uzeti fluorohinolonske/hinolonske antibiotike, uključujući lijek Levofloxacin HF, ukoliko ste u prošlosti imali bilo kakvu ozbiljnu neželjenu reakciju kad ste uzimali hinolone ili fluorohinolone. U toj situaciji morate što prije obavijestiti svog ljekara.
Obavijestite svog ljekara, medicinsku sestru ili farmaceuta kada uzimate lijek Levofloxacin HF:
Rijetko se mogu javiti bol i oticanje zglobova i zapaljenje ili ruptura (pucanje) tetiva. Rizik je povećan ako ste starije dobi (stariji od 60 godina), presađen Vam je organ, imate probleme sa bubrezima ili se liječite kortikosteroidima. Zapaljenje i ruptura (pucanje) tetiva mogu se javiti unutar prvih 48 sati od početka liječenja i čak i do nekoliko mjeseci nakon prestanka terapije lijekom levofloksacin. Na pojavu prvih znakova boli ili zapaljenja tetive (na primjer, u skočnom zglobu, ručnom zglobu, laktu, ramenu ili koljenu) prestanite uzimati lijek Levofloxacin HF, obratite se svom ljekaru i pazite da bolno područje miruje. Izbjegavajte svaku nepotrebnu fizičku aktivnost jer može povećati rizik od rupture (pucanja) tetive.
Rijetko možete osjetiti simptome oštećenja nerava (neuropatija) kao što su bol, pečenje, trnci, utrnulost i/ili slabost naročito u stopalima i nogama ili šakama i rukama. Ukoliko se to dogodi, odmah prestanite uzimati lijek Levofloxacin HF i obavijestite svog ljekara kako bi se spriječio razvoj potencijalno ireverzibilnog stanja.
Produžena, onesposobljavajuća i potencijalno ireverzibilna ozbiljna neželjena dejstva
Antibakterijski ljekovi na bazi fluorohinolona/hinolona, uključujući lijek Levofloxacin HF, povezuju se sa veoma rijetkim ali ozbiljnim neželjenim dejstvima, od kojih su neka dugotrajna (traju mjesecima ili godinama), i koja su onesposobljavajuća ili potencijalno ireverzibilna. Ona uključuju bol u tetivama, mišićima i zglobovima u gornjim i donjim ekstremitetima, poteškoće u hodu, abnormalan osjećaj kao što su žmarci, peckanje, golicanje, ukočenost ili osjećaj pečenja (parestezija), jak umor, narušeno pamćenje i koncentracija, uticaj na mentalno zdravlje (što može uključiti poremećaje spavanja, anksioznost, napade panike, depresiju i misli o samoubistvu) i poremećaje čula uključujući oštećenje vida, čula ukusa i mirisa.
Ukoliko Vam se javi bilo koja od ovih neželjenih reakcija nakon uzimanja lijeka Levofloxacin HF, obratite se svom ljekaru neposredno prije nastavka liječenja.
Zajedno sa svojim ljekarom ćete se odlučiti o nastavku liječenja ili uzimanjem antibiotika iz druge grupe.
Ukoliko nijeste sigurni da li se bilo šta od navedenog odnosi na Vas, obratite se ljekaru ili farmaceutu prije primjene ovog lijeka.
Primjena drugih ljekova
Kažite svom ljekaru i farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta i biljne ljekove. Levofloksacin može da utiče na dejstvo nekih ljekova, ili drugi ljekovi mogu da utiču na njegovo dejstvo.
Posebno je važno da obavijestite Vašeg ljekara ako uzimate neke od sljedećih ljekova, s obzirom da postoji veći rizik od pojave neželjenih dejstava tokom uzimanja lijeka Levofloxacin HF:
Urinarni test na opijate
Kod osoba koje uzimaju lijek Levofloxacin HF urinarni test može pokazati „lažno pozitivne“ rezultate za jake ljekove protiv bolova koji se zovu opijati. Ako Vaš ljekar namjerava da Vam uradi test na opijate obavijestite ga da uzimate ovaj lijek.
Test na tuberkulozu
Ovaj lijek može uzrokovati „lažno negativne“ rezultate laboratorijskih testova kojima se otkriva prisustvo bakterije koja izaziva tuberkulozu.
Plodnost, trudnoća i dojenje
Ne smijete uzimati ovaj lijek:
Prije nego što počnete da uzimate neki lijek, posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.
Uticaj lijeka Levofloxacin HF na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Nakon primjene ovog lijeka možete osjetiti neželjene reakcije kao što su nesvjestica, pospanost, vrtoglavica ili promjene vida. Neke od ovih reakcija mogu uticati na sposobnost koncentracije i brzinu reagovanja. Ukoliko osjetite neke od ovih simptoma, nemojte voziti ni rukovati mašinama.
Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Levofloxacin HF
Lijek Levofloxacin HF, u 100 ml rastvora za infuziju sadrži 15,4 mmol (353 mg) natrijuma. Savjetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti sa ograničenim, kontrolisanim unosom natrijuma.
Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.
Doziranje
Ukoliko nijeste sigurni zbog čega morate da primite Levofloxacin ili imate bilo koja pitanja u vezi doziranja, porazgovarajte sa Vašim ljekarom, medicinskom sestrom ili farmaceutom.
Doziranje kod odraslih i starijih osoba
Pneumonija: 500 mg jednom ili dva puta dnevno.
Infekcije urinarnog trakta, uključujući infekcije bubrega i mokraćne bešike: 500 mg jednom dnevno.
Infekcija prostate: 500 mg jednom dnevno.
Infekcija kože i potkožnog tkiva, uključujući i mišiće: 500 mg jednom ili dva puta dnevno.
Doziranje kod odraslih i starijih osoba sa bubrežnim problemima
Vaš ljekar će Vam dati nižu dozu lijeka.
Djeca i adolescenti
Ovaj lijek se ne smije propisivati djeci ili adolescentima
Zaštitite kožu od sunčevih zraka
Tokom uzimanja ovog lijeka nemojte se izlagati direktnom sunčevom zračenju, zbog toga što će Vaša koža biti mnogo osjetljivija na sunce. Ako se ne budete pridržavali dolje navedenih mjera opreza možete izgorjeti, osjetiti peckanje ili se mogu javiti teški plikovi na koži:
Ako ste uzeli više lijeka Levofloxacin HF nego što je trebalo
Mala je mogućnost da će Vam Vaš ljekar ili medicinska sestra dati više lijeka nego što je trebalo. Oni će Vas pažljivo pratiti i provjeravati koliko ste lijeka primili. Uvijek pitajte ako nijeste sigurni zašto ste primili dozu lijeka.
Predoziranje lijekom Levofloxacin HF može dovesti do pojave sljedećih simptoma: konvulzivni napadi, osjećaj konfuzije, ošamućenost, smanjeno stanje svijesti, tremor i srčani problemi, što može dovesti do nepravilnog srčanog ritma kao i do povraćanja.
Ako ste zaboravili da uzmete lijek Levofloxacin HF
Ljekar ili medicinsko osoblje će imati instrukcije kada da Vam daju lijek. Nije vjerovatno da ćete dobiti manje ili više lijeka nego što treba. Ako mislite da ste propustili dozu, obratite se ljekaru ili medicinskom osoblju.
Ako prestanete da uzimate lijek Levofloxacin HF
Vaš ljekar ili medicinska sestra će nastaviti da Vam daju lijek Levofloxacin HF, čak i ako se osjećate bolje. Ako se prebrzo prekine primjena, infekcija se može vratiti, Vaše stanje se može pogoršati ili bakterije mogu postati otporne (neosjetljive) na lijek. Nakon što nekoliko dana budete na infuzionoj terapiji, ljekar može da odluči da Vas prebaci na terapiju tabletama istog lijeka kako bi terapiju priveo kraju.
Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.
Kao i svi ljekovi i lijek Levofloxacin HF može izazvati neželjena dejstva iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.
Kao i svi ljekovi, ovaj lijek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lijek.
Način navođenja učestalosti neželjenih dejstava:
Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):
Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):
Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):
Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):
Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek):
Nepoznata učestalost: ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka.
Prestanite sa primjenom lijeka Levofloxacin HF i odmah recite svom ljekaru ili medicinskoj sestri ako primijetite neke od sljedećih neželjenih dejstava:
Veoma rijetko se može javiti:
Prestanite sa primjenom lijeka Levofloxacin HF i odmah recite svom ljekaru ili medicinskoj sestri ako primijetite neke od sljedećih neželjenih dejstava:
Rijetko se može javiti:
Veoma rijetko se može javiti:
Ostala neželjena dejstva (nepoznata učestalost):
Ovo mogu biti znaci i simptomi oštećenja jetre.
Ukoliko Vam oslabi vid ili se pojave bilo kakvi očni problemi tokom primjene lijeka Levofloxacin HF, treba konsultovati očnog ljekara.
Veoma rijetki slučajevi dugotrajnih (koje traju mjesecima ili godinama) ili trajnih neželjenih reakcija, kao što su zapaljene tetive, ruptura (pucanje) tetive, bol u zglobovima, bol u ekstremitetima, otežan hod, abnormalni osjećaji kao što su bockanje, trnci, škakljanje, pečenje, utrnulost ili bol (neuropatija), depresija, umor, poremećaji spavanja, oštećenje pamćenja, kao i oštećenje sluha, vida i čula ukusa i mirisa povezani su sa primjenom hinolonskih i fluorohinolonskih antibiotika, u nekim slučajevima bez obzira na postojeće faktore rizika.
Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko neko od sljedećih neželjenih dejstava postane ozbiljno ili traje duže od nekoliko dana:
Često se mogu javiti:
Povremeno se mogu javiti:
Rijetko se mogu javiti:
Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Čuvati lijek van pogleda i domašaja djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na boci. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.
Lijek čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.
Rok upotrebe nakon prvog otvaranja lijeka:
Sa mikrobiološke tačke gledišta, lijek treba primijeniti odmah nakon otvaranja. Ako se odmah ne primijeni, vrijeme i uslovi čuvanja prije primjene su odgovornost korisnika.
Ovaj lijek je namijenjen za jednokratnu upotrebu. Nakon otvaranja lijeka, neupotrijebljenu količinu lijeka je potrebno odbaciti.
Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Šta sadrži lijek Levofloxacin HF
- Aktivna supstanca je levofloksacin.
Jedan ml rastvora za infuziju sadrži 5 mg levofloksacina (u obliku levofloksacin hemihidrata).
Jedna boca sa 100 ml rastvora za infuziju sadrži 500 mg levofloksacina (u obliku levofloksacin hemihidrata).
- Pomoćne supstance su: natrijum hlorid; hlorovodonična kiselina, koncentrovana (za podešavanje pH vrijednosti); natrijum hidroksid (za podešavanje pH vrijednosti) i voda za injekcije.
Kako izgleda lijek Levofloxacin HF i sadržaj pakovanja
Rastvor za infuziju.
Bistar rastvor zelenkastožute boje.
Unutrašnje pakovanje je plastična boca od 100 ml zatvorena aluminijumskim zatvaračem, gumenim čepom od hlorobutila i odvojivim poklopcem od polipropilena. Svaka boca sadrži 100 ml rastvora za infuziju.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna boca od 100 ml i Uputstvo za lijek.
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole:
Hemofarm A.D. Vršac P.J. Podgorica
8. marta 55A, Podgorica, Crna Gora
Proizvođač:
Cooper S.A.
64 Aristovoulou str., Athens, 118 53, Grčka
Režim izdavanja lijeka
Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.
Broj i datum dozvole
2030/25/712 - 3271 od 21.02.2025. godine
Ovo uputstvo je posljednji put odobreno
Februar, 2025. godine