LAMICTAL 50mg tableta

Epilepsija

Odrasle osobe i adolescenti uzrasta 13 godina života i više

- Adjuvantna terapija ili monoterapija parcijalnih napada i generalizovanih napada, uključujući toničko-kloničke napade.

- Napadi povezani sa Lennox-Gastaut sindromom. Lijek LAMICTAL se primjenjuje kao adjuvantna terapija, ali može biti primijenjen kao inicijalni antiepileptički lijek (AEL) u početnoj terapiji Lennox-Gastaut sindroma.

Djeca i adolescenti uzrasta od 2. do 12. godine života

- Adjuvantna terapija parcijalnih napada i generalizovanih napada, uključujući kloničko-toničke napade i napade udružene sa Lennox-Gastaut sindromom.

- Monoterapija tipičnih absans napada.

Bipolarni poremećaj

Odrasle osobe uzrasta 18 godina života i više

- Prevencija pojave depresivnih epizoda kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem tipa I kod kojih prevashodno dominira pojava depresivnih epizoda (vidjeti dio 5.1).

Lijek LAMICTAL nije indikovan za primjenu u terapiji akutnih maničnih ili depresivnih epizoda.

Doziranje

Lijek LAMICTAL tablete je potrebno progutati cijele; tablete ne treba žvakati niti lomiti.

Ukoliko izračunata doza lamotrigina (na primjer, za terapiju djece oboljele od epilepsije ili pacijenata sa oštećenjem jetre) ne odgovara cijelim tabletama, doza koju je potrebno primijeniti jednaka je manjem broju cijelih tableta.

Ponovno otpočinjanje terapije

Potrebno je da ljekari koji propisuju lijek procijene potrebu za povećanjem doze do doze održavanja prilikom ponovnog počinjanja terapije lijekom LAMICTAL kod pacijenata koji su prekinuli sa primjenom lijeka LAMICTAL iz bilo kog razloga, s obzirom na to da je rizik od pojave ozbiljnog osipa udružen sa primjenom visokih inicijalnih doza i prekoračenjem preporučenog postepenog povećavanja terapijskih doza lamotrigina (vidjeti dio 4.4). Što je protekao duži vremenski interval od primjene prethodne doze, potrebno je u većoj mjeri obratiti pažnju na povećanje doze do doze održavanja. Ukoliko vremenski interval od prekida primjene lamotrigina prevazilazi pet poluvremena eliminacije (vidjeti dio 5.2), dozu lijeka LAMICTAL bi generalno trebalo povećavati do doze održavanja u skladu sa odgovarajućom shemom doziranja.

Kod pacijenata kod kojih je prethodno prekinuta terapija lamotriginom zbog pojave osipa ne preporučuje se ponovno otpočinjanje terapije lijekom LAMICTAL osim u slučaju kada potencijalna korist jasno prevazilazi moguće rizike primjene.

Epilepsija

Preporučeno povećanje doze i doze održavanja za odrasle osobe i adolescente uzrasta 13 godina života i više (vidjeti tabelu 1) i za djecu i adolescente uzrasta od 2. do 12. godine života (vidjeti tabelu 2) navedene su u nastavku. Zbog rizika od pojave osipa ne savjetuje se prekoračenje inicijalne doze niti preporuka za doziranje prilikom naknadnog povećanja doze (vidjeti dio 4.4).

Ukoliko se iz terapijske sheme koja obuhvata primjenu lamotrigina povuku AEL primijenjeni istovremeno ili se navedenoj shemi dodaju drugi AEL/ljekovi, potrebno je obratiti pažnju na uticaj koji navedeni ljekovi mogu imati na farmakokinetiku lamotrigina (vidjeti dio 4.5).

Tabela 1: Odrasle osobe i adolescenti uzrasta 13 godina života i više – preporučena terapijska shema za epilepsiju

Tabela 2: Djeca i adolescenti uzrasta od 2. do 12. godine života – preporučena terapijska shema za epilepsiju (ukupna dnevna doza u mg/kg tjelesne mase/dnevno)**

** Ukoliko izračunata doza lamotrigina ne odgovara cijelim tabletama, treba primijeniti manji broj cijelih tableta.

# U Crnoj Gori lijek Lamictal je registrovan i u obliku tableta za žvakanje/oralnu disperziju, u jačini od 2 mg i 5 mg

Kako bi se obezbijedilo održavanje terapijske doze potrebno je pratiti tjelesnu masu djeteta i u slučaju pojave promjene tjelesne mase prilagoditi dozu lijeka koja se primjenjuje. Veća je vjerovatnoća da će kod pacijenata uzrasta 2 do 6 godina života biti potrebna primjena doze održavanja koja se nalazi na višem kraju preporučenog opsega vrijednosti doza.

U slučaju da je kontrola epilepsije postignuta primjenom adjuvantne terapije, može se prekinuti sa istovremenom primjenom AEL i nastaviti monoterapiju lijekom LAMICTAL.

Djeca mlađa od 2. godine života

Postoje ograničeni podaci o bezbjednosti i efikasnosti primjene lamotrigina u adjuvantnoj terapiji parcijalnih napada kod djece uzrasta mjesec dana do 2. godine života (vidjeti dio 4.4). Nema podataka o primjeni lijeka kod djece mlađe od mjesec dana života. Stoga se ne preporučuje primjena lijeka LAMICTAL kod djece mlađe od 2. godine života. Ukoliko se na osnovu kliničkih potreba pacijenta donese odluka o potrebi terapijske primjene lijeka vidjeti djelove 4.4, 5.1 i 5.2.

Bipolarni poremećaj

Preporučeno povećanje doze i doze održavanja za odrasle osobe uzrasta 18 godina života i više navedene su u tabelama u nastavku. Prelazna terapijska shema podrazumijeva povećanje doze lamotrigina do održavanja doze stabilizacije tokom šest nedjelja (tabela 3), nakon čega se može prekinuti sa primjenom druge psihotropne terapije i/ili AEL ukoliko je to klinički indikovano (tabela 4). U nastavku teksta su takođe navedena podešavanja doze nakon uvođenja u terapiju drugih psihotropnih ljekova i/ili AEL (tabela 5). Zbog rizika od pojave osipa ne savjetuje se prekoračenje inicijalne doze, niti kasnijih povećanja doza (vidjeti dio 4.4).

Tabela 3: Odrasle osobe uzrasta 18 godina života i više – preporučeno povećanje doze do održavanja ukupne dnevne doze stabilizacije u liječenju bipolarnog poremećaja

*Ciljna doza stabilizacije će se mijenjati u zavisnosti od kliničkog odgovora

Tabela 4: Odrasle osobe uzrasta 18 godina života i više – ukupna dnevna doza održavanja nakon povlačenja konkomitantne terapije u liječenju bipolarnog poremećaja

Nakon postizanja ciljne dnevne doze održavanja može se prekinuti primjena druge medicinske terapije u skladu sa niženavedenim preporukama.

* Prema potrebi moguće povećanje doze do 400 mg/dnevno

Tabela 5: Odrasle osobe uzrasat 18 godina života i više – prilagođavanje dnevne doze lamotrigina nakon uvođenja drugih ljekova u terapiju bipolarnog poremećaja

Nema kliničkog iskustva u prilagođavanju dnevne doze lamotrigina nakon uvođenja u terapiju drugih ljekova. Međutim, na osnovu kliničkih ispitivanja interakcije sa drugim ljekovima moguće je dati niženavedene preporuke:

Prekid terapije lijekom LAMICTAL kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem

U kliničkim ispitivanjima nije zabilježeno povećanje incidence, ozbiljnosti ili oblika neželjenih dejstava koja su se javljala nakon iznenadnog prekida primjene lamotrigina u odnosu na placebo. Stoga, pacijenti mogu prekinuti sa primjenom lijeka LAMICTAL bez postepenog smanjenja doze.

Djeca i adolescenti mlađi od 18 godina života

Ne preporučuje se primjena lijeka LAMICTAL kod djece mlađe od 18. godine života, jer je sprovedeno randomizovano kliničko ispitivanje (koje je prekinuto) tokom koga nije dokazana značajna efikasnost i zabilježeno je učestalo prijavljivanje samoubistava (vidjeti dio 4.4 i dio 5.1).

Opšte preporuke za doziranje lijeka LAMICTAL u specijalnim populacionim grupama pacijenata

Žene koje koriste hormonsku kontraceptivnu terapiju

Primjena terapijske kombinacije etiniloestradiol/levonorgestrel (30μg/150μg) približno dvostruko povećava klirens lamotrigina, dovodeći do sniženja nivoa lamotrigina. Nakon titracije, može biti potrebna primjena viših (do dvostukih) doza održavanja lamotrigina kako bi se postigao maksimalni terapijski odgovor. Tokom nedjelje inaktivne medikacije (nedjelja "bez pilule") uočeno je dvostruko povećanje nivoa lamotrigina. Nije moguće isključiti pojavu dozno-zavisnih neželjenih dejstava. Stoga bi trebalo savjetovati pacijenta da kao prvi izbor kontraceptivnih preparata koristi one koji ne zahtijevaju jednonedjeljni prekid (npr. kontinuirana primjena hormonske kontraceptivne terapije ili nehormonskih metoda; vidjeti dio 4.4 i dio 4.5).

Otpočinjanje primjene hormonske kontraceptivne terapije kod pacijentkinja koje primjenjuju doze održavanja lamotrigina i NE primjenjuju induktore glukuronidacije lamotrigina

U najvećem broju slučajeva biće potrebno da se doza održavanja lamotrigina poveća do dvostruko (vidjeti dio 4.4 i dio 4.5). Preporučuje se da se od trenutka započinjanja primjene hormonske kontraceptivne terapije doza lamotrigina povećava za 50 do 100 mg/dnevno svake nedjelje, u skladu sa individualnim kliničkim odgovorom pacijenta. Ne bi trebalo da povećanja doze prekorače navedene vrijednosti, izuzev u slučaju da klinički odgovor podržava veća povećanja.

Može se razmotriti mjerenje koncentracija lamotrigina u serumu prije i nakon započinjanja primjene hormonske kontraceptivne terapije, u cilju potvrde održavanja osnovnih koncentracija lamotrigina u serumu. Ukoliko je neophodno, treba podesiti dozu. Kod žena koje primjenjuju hormonsku kontraceptivnu terapiju koja uključuje jednu nedjelju inaktivne medikacije (nedjelja "bez pilule"), tokom 3. nedjelje aktivne terapije potrebno je pratiti nivo lamotrigina u serumu, npr. od 15. do 21. dana primjene kontraceptivnih tableta. Stoga se savjetuje oprez prilikom primjene kontracepcije kao prve linije terapije, bez postojanja nedjelje terapijske pauze (npr. kontinuirana primjena hormonske kontraceptivne terapije ili nehormonskih metoda; vidjeti dio 4.4 i dio 4.5).

Prekid primjene hormonske kontraceptivne terapije kod pacijentkinja koje primjenjuju doze održavanja lamotrigina i NE primjenjuju induktore glukuronidacije lamotrigina

U najvećem broju slučajeva biće potrebno sniženje doze održavanja lamotrigina do 50% (vidjeti dio 4.4 i dio 4.5). Preporučuje se da se dnevna doza lamotrigina postepeno smanjuje za 50 do 100mg nedjeljno (smanjenje po nedjelji ne treba da prekorači 25% ukupne dnevne doze) tokom perioda od 3 nedjelje, izuzev u slučaju da klinički odgovor zahtijeva drugačije. Može se razmotriti mjerenje koncentracija lamotrigina u serumu prije i nakon započinjanja primjene hormonske kontraceptivne terapije, u cilju potvrde održavanja osnovnih koncentracija lamotrigina u serumu. Kod žena koje žele da prekinu sa primjenom hormonske kontraceptivne terapije koja uključuje jednu nedjelju inaktivne medikacije (nedjelja "bez pilule"), tokom 3. nedjelje aktivne terapije potrebno je pratiti nivo lamotrigina u serumu, npr. od 15. do 21. dana primjene kontraceptivnih tableta. Tokom prve nedjelje nakon prekida primjene kontraceptivnih tableta ne bi trebalo uzimati uzorke za analize nivoa lamotrigina u serumu.

Otpočinjanje primjene lamotrigina kod pacijentkinja koje primjenjuju hormonsku kontraceptivnu terapiju

Povećanje doze bi trebalo da odgovara uobičajenim preporukama za doziranje propisanim za tablete.

Otpočinjanje i prekid primjene hormonske kontraceptivne terapije kod pacijentkinja koje primjenjuju doze održavanja lamotrigina i PRIMJENJUJU induktore glukuronidacije lamotrigina

Moguće je da neće biti potrebno podešavanje preporučene doze održavanja lamotrigina.

Primjena sa atazanavirom/ritonavirom

Nijesu neophodna podešavanja preporučenog povećanja doze lamotrigina, prilikom dodavanja lamotrigina postojećoj terapiji atazanavirom/ritonavirom.

Kod pacijenata koji već upotrebljavaju doze održavanja lamotrigina, a ne upotrebljavaju induktore glukuronidacije, može biti potrebno povećanje doze lamotrigina u slučaju dodavanja atazanavira/ritonavira postojećoj terapiji, ili smanjenje doze, u slučaju prekida primjene atazanavira/ritonavira. Praćenje nivoa lamotrigina u plazmi trebalo bi sprovesti prije i tokom dvije nedjelje nakon započinjanja ili prekida primjene atazanavira/ritonavira, u cilju utvrđivanja potrebe za podešavanjem doze lamotrigina (vidjeti dio 4.5).

Primjena sa lopinavirom/ritonavirom

Nijesu neophodna podešavanja preporučenog povećanja doze lamotrigina, prilikom dodavanja lamotrigina postojećoj terapiji lopinavirom/ritonavirom.

Kod pacijenata koji već upotrebljavaju doze održavanja lamotrigina, a ne upotrebljavaju induktore glukuronidacije, može biti potrebno povećanje doze lamotrigina u slučaju dodavanja lopinavira/ritonavira postojećoj terapiji, ili smanjenje doze, u slučaju prekida primjene lopinavira/ritonavira. Praćenje nivoa lamotrigina u plazmi trebalo bi sprovesti prije i tokom dvije nedjelje nakon započinjanja ili prekida primjene lopinavira/ritonavira, u cilju utvrđivanja potrebe za podešavanjem doze lamotrigina (vidjeti dio 4.5).

Starije osobe (starije od 65. godine života)

Ne zahtijeva se podešavanje doze preporučene shemom doziranja. Farmakokinetika lamotrigina u navedenoj starosnoj grupi se ne razlikuje značajno u odnosu na populaciju odraslih osoba (vidjeti dio 5.2).

Bubrežna insufucujencija

Potrebno je obratiti pažnju prilikom primjene lijeka LAMICTAL kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom. Kod pacijenata sa renalnom insuficijencijom u terminalnoj fazi, potrebno je da inicijalne doze lamotrigina budu određene konkomitantnom medikamentnom terapijom pacijenta; moguće je da kod pacijenata sa značajnim renalnim funkcionalnim oštećenjem bude efikasna primjena redukovanih doza održavanja (vidjeti dio 4.4 i dio 5.2).

Hepatička insuficijencija

Potrebno je da inicijalna, doze povećanja i doze održavanja budu redukovane za približno 50% kod pacijenata sa umjerenom (Child-Pugh gradus B) i 75% kod pacijenata sa teškom (Child-Pugh gradus C) insuficijencijom jetre. Potrebno je da doze povećanja i održavanja budu podešene u skladu sa kliničkim odgovorom pacijenta (vidjeti dio 5.2).

Način primjene

Oralna upotreba.

Primjena lijeka LAMICTAL je kontraindikovana kod osoba sa poznatom preosjetljivošću na aktivnu supstancu ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Kožni osip

Postoje izvještaji o pojavi neželjenih reakcija na koži koje su se najčešće javljale unutar perioda od prvih 8 nedjelja nakon otpočinjanja terapijske primjene lamotrigina. Većina osipa je bila blagog i samoograničavajućeg karaktera, iako je takođe zabilježena pojava ozbiljnih kožnih osipa koja je zahtijevala hospitalizaciju i prekid primjene lamotrigina. Navedeni osipi uključuju i teške reakcije koje mogu dovesti do vitalne ugroženosti, kao što su Stevens-Johnson-ov sindrom(SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN) i rekcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (eng. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms - DRESS), takođe poznata kao hipersenzitivni sindrom (Hypersensitivity syndrome - HSS) (vidjeti dio 4.8).

Učestalost ozbiljnih kožnih osipa iznosi prosječno 1 na 500 kod odraslih pacijenata sa epilepsijom uključenih u klinička ispitivanja procjene trenutnih preporuka za doziranje lamotrigina. Približno polovina navedenih slučajeva je bila prijavljena kao Stevens-Johnson sindrom (1 na 1.000). U kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem, incidenca ozbiljnog kožnog osipa iznosi približno 1 na 1.000.

Rizik od pojave ozbiljnih kožnih osipa kod djece je viši nego kod odraslih osoba. Podaci dostupni iz brojnih kliničkih ispitivanja ukazuju da incidenca pojave kožnog osipa udruženog sa hospitalizacijom djece iznosi 1 na 300 do 1 na 100.

Kod djece se inicijalno ispoljavanje osipa može pogrešno protumačiti infekcijom; ljekari bi trebalo da imaju u vidu mogućnost pojave reakcije na terapiju lamotriginom kod djece kod koje je došlo do pojave simptoma osipa i povišene temperature u toku prvih osam nedjelja liječenja.

Osim toga, izgleda da je opšti rizik od pojave osipa značajno povezan sa:

• primjenom visokih inicijalnih doza lamotrigina i prekoračenjem preporučenog postepenog povećavanja terapijske doze lamotrigina (vidjeti dio 4.2).
• istovremenom primjenom valproata (vidjeti dio 4.2).

Potreban je oprez prilikom liječenja pacijenata sa anamnezom pojave alergijskih reakcija ili osipa nakon primjene drugih antiepileptika, s obzirom na to da se kod navedenih pacijenata sa tri puta većom učestalošću javljao osip koji nije imao ozbiljne kliničke manifestacije, nakon terapijske primjene lamotrigina.

Pokazalo se da je među osobama azijskog porijekla (prvenstveno Han Kinezima i Tajlanđanima) alel HLA-B*1502 povezan s rizikom od razvoja SJS-a/TEN-a kod liječenja lamotriginom. Ako se zna da su takvi pacijenti pozitivni na HLA-B*1502, primjenu lamotrigina treba pažljivo razmotriti.

Neophodno je uraditi brzu procjenu stanja i odmah prekinuti sa primjenom lamotrigina kod svih pacijenata (odraslih osoba i djece) kod kojih je došlo do pojave osipa, osim ukoliko pojava osipa nije očigledno povezana sa primjenom lamotrigina. Ne preporučuje se ponovno otpočinjanje terapije lijekom LAMICTAL kod pacijenata koji su prethodno prekinuli terapiju usljed pojave osipa koji je bio povezan sa terapijskom primjenom lamotrigina, izuzev ukoliko potencijalna korist očigledno prevazilazi rizik po pacijenta. Ukoliko se kod pacijenata razvije SJS (Stiven-Johnson-ov sindrom), TEN (toksična epidermalna nekroza) ili DRESS (rekcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima), prilikom primjene lamotrigina, kod navedenih pacijenata u bilo kom trenutku, ne smije se ponovo primijeniti terapija lamotriginom.

Osip je takođe bio prijavljen kao dio DRESS, koji je takođe poznat kao sindrom preosjetljivosti. Ovo stanje je udruženo sa promjenljivom slikom sistemskih simptoma uključujući povišenu temperaturu, limfadenopatiju, edem lica, abnormalnosti analiza krvi, poremećaja funkcije jetre i bubrega, kao i aseptični meningitis (vidjeti dio 4.8). Sindrom pokazuje širok spektar kliničke težine i može, rijetko, dovesti do pojave diseminovane intravaskularne koagulacije (DIK) i multiorganske insuficijencije. Važno je naglasiti da rane manifestacije hipersenzitivnosti (na primjer, povišena temperatura, limfadenopatija) mogu biti prisutne čak i u slučaju da prisustvo osipa nije vidljivo. Ukoliko su navedeni simptomi i znaci prisutni, potrebno je odmah procijeniti stanje pacijenta i prekinuti primjenu lijeka LAMICTAL ukoliko nije moguće utvrditi alternativnu etiologiju.

U većini slučajeva, pojava aseptičnog meningitisa je bila reverzibilna nakon prestanka korišćenja lijeka, međutim, nakon ponovne primjene lamotrigina u velikom broju slučajeva došlo je do ponovne pojave aseptičnog meningitisa. Ponovna primjena lamotrigina dovela je do brzog povratka simptoma, češće, teže prirode. Terapiju lamotriginom ne treba ponovo primjenjivati pacijentima kojima je primjena terapije bila prekinuta usljed pojave aseptičnog meningitisa udružene sa prethodno primijenjenim lamotriginom.

Takođe su prijavljene fotosenzitivne reakcije povezane sa upotrebom lamotrigina (vidjeti dio 4.8). Reakcija se pojavila kod nekoliko slučajeva prilikom primjene velikih doza (400mg ili više), nakon povećanja doze ili tokom titracije doze. Ako postoji sumnja na pojavu fotosenzitovnosti koja je povezana sa upotrebom lamotrigina, treba razmotriti prekid primjene ovog lijeka kod pacijenata koji pokazuju znake fotosenzitivne reakcije (kao što je pojava izraženih opekotina na suncu). Ako se nastavak liječenja lamotriginom smatra klinički opravdanim, pacijentu treba savjetovati da izbjegava izlaganje sunčevoj svjetlosti i vještačkoj UV svjetlosti i da preduzme odgovarajuće mjere zaštite (npr. korišćenje zaštitne odjeće i krema za sunčanje).

Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH)

Kod pacijenata liječenih lamotriginom prijavljen je HLH (vidjeti dio 4.8). HLH karakterišu znaci i simptomi kao što su povećana tjelesna temperatura, osip, neurološki simptomi, hepatosplenomegalija, limfadenopatija, citopenije, visoke serumske vrijednosti feritina, hipertrigliceridemija i poremećaji funkcije jetre i koagulacije. Simptomi se obično javljaju u toku 4 nedjelje od početka liječenja. HLH može biti opasan po život.

Pacijente treba upozoriti na simptome povezane s HLH-om i treba ih savjetovati da odmah potraže ljekarsku pomoć ako se tokom liječenja lamotriginom pojavi bilo koji od tih simptoma.

Potrebno je odmah procijeniti pacijente kod kojih se pojave navedeni znaci i simptomi i razmotriti dijagnozu HLH-a. Primjenu lamotrigina treba odmah prekinuti, osim u slučajevima u kojima se može utvrditi neka druga etiologija.

Kliničko pogoršanje i rizik od suicida

Prijavljena je pojava suicidalnih ideja i ponašanja kod pacijenata liječenih AEL u terapiji različitih indikacija. Meta-analiza randomizovanih placebo-kontrolisanih kliničkih ispitivanja AEL je takođe pokazala blago povišen rizik za nastanak suicidalnih ideja i ponašanja. Mehanizam navedenog rizika nije poznat i dostupni podaci ne isključuju mogućnost povišenja rizika prilikom primjene lamotrigina.

Stoga je potrebno pratiti pojavu suicidalnih ideja i ponašanja kod pacijenata i imati u vidu primjenu odgovarajuće terapije. Potrebno je posavjetovati pacijente (i osobe koje ih njeguju) da potraže savjet ljekara u slučaju pojave znakova suicidalnih ideja ili ponašanja.

Kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem može doći do pojave pogoršanja simptoma depresije i/ili suicidalnosti bez obzira na to da li primjenjuju ljekove za terapiju bipolarnog poremećaja, uključujući lijek LAMICTAL ili ne. Stoga je potrebno pažljivo pratiti pacijente koji primjenjuju lijek LAMICTAL u terapiji bipolarnog poremećaja u slučaju pojave kliničkog pogoršanja (uključujući pojavu novih simptoma) i suicidalnosti, posebno na početku terapije ili prilikom promjene doze. Pojedini pacijenti, kao što su pacijenti sa anamnezom suicidalnog ponašanja ili misli, mlade odrasle osobe i pacijenti kod kojih se suicidalne ideje javljaju u značajnoj mjeri prije početka terapije, mogu se nalaziti pod povišenim rizikom za nastanak suicidalnih misli ili pokušaja suicida i potrebno je da tokom primjene terapije stanje navedenih pacijenata bude pažljivo praćeno.

Potrebno je razmotriti mogućnost promjene terapijskog režima, uključujući mogućnost prekida terapije, kod pacijenata kod kojih je došlo do kliničkog pogoršanja (uključujući razvoj novih simptoma) i/ili nastanak suicidalnih ideja/ponašanja, posebno ukoliko su navedeni simptomi ozbiljni, iznenadni ili nijesu bili prisutni.

Hormonski kontraceptivi

Dejstva hormonskih kontraceptiva na efikasnost lamotrigina

Primjena kombinacije etiniloestradiol/levonorgestrel (30 µg/150µg) povećava klirens lamotrigina približno dva puta dovodeći do smanjenja nivoa lamotrigina (vidjeti dio 4.5). Smanjenje nivoa lamotrigina je bilo udruženo sa gubitkom kontrole napada. Prateći titraciju, u najvećem broju slučajeva će biti potrebne više doze održavanja lamotrigina (za oko dva puta) za postizanje maksimalnog terapijskog odgovora. Nakon prekida primjene hormonskih kontraceptiva klirens lamotrigina može biti prepolovljen. Povećanje koncentracija lamotrigina može biti povezano sa pojavom dozno-zavisnih neželjenih dejstava. Imajući u vidu navedeno potrebno je pratiti stanje pacijenata.

Kod žena koje ne primjenjuju induktore glukuronidacije lamotrigina, a primjenjuju hormonske kontraceptive čiji terapijski režim podrazumijeva jednu nedjelju inaktivne medikacije ("bez pilula"), tokom nedjelje inaktivne medikacije javiće se postepeno prolazno povećanje nivoa lamotrigina (vidjeti dio 4.2). Navedene promjene nivoa lamotrigina mogu biti udružene sa pojavom neželjenih dejstava. Stoga bi trebalo savjetovati pacijenta da kao prvi izbor kontraceptivnih preparata koristi one koji ne zahtijevaju jednonedjeljni prekid (npr. kontinuirana primjena hormonske kontraceptivne terapije ili nehormonskih metoda).

Nije ispitana interakcija između drugih oralnih kontraceptiva ili HRT terapije i lamotrigina, iako mogu da slično djeluju na farmakokinetičke parametre lamotrigina.

Dejstva lamotrigina na efikasnost hormonske kontracepcije

Studija interakcija na 16 zdravih ispitanika je pokazala da prilikom primjene lamotrigina i hormonskih kontraceptiva (kombinacija etiniloestradiol/levonorgestrel) u kombinaciji dolazi do blagog povećanja klirensa levonorgestrela i promjene u nivou serumskih FSH i LH (vidjeti dio 4.5). Uticaj navedenih promjena na ovulatornu aktivnost jajnika nije poznata. Međutim, ne može se isključiti mogućnost da navedene promjene dovode do smanjenja efikasnosti kontracepcije kod pojedinih pacijentkinja koje primjenjuju hormonske preparate sa lamotriginom. Stoga je potrebno da se pacijentkinje upute da odmah prijave promjene u menstrualnom ciklusu, na primjer iznenadno obilno krvavljenje.

Dihidrifolat reduktaza

Lamotrigin ima slabo inhibitorno dejstvo na reduktazu dihidrofolne kiseline, tako da postoji mogućnost interferencije sa metabolizmom folata prilikom dugotrajne primjene terapije (vidjeti dio 4.6). Međutim, za vrijeme prolongirane primjene lijeka kod ljudi, lamotrigin nije izazvao značajne promjene u koncentracijama hemoglobina, srednjem korpuskularnom volumenu ili koncentracijama folata u serumu ili crvenim krvnim zrncima do 1 godine, odnosno u koncentracijama folata u crvenim krvnim zrncima do 5 godina.

Bubrežna insuficijencija

U okviru kliničkih ispitivanja primjene jednokratnih doza kod osoba sa terminalnim stadijumom bubrežne insuficijencije, nije došlo do značajne promjene koncentracije lamotrigina u plazmi. Međutim, treba očekivati akumulaciju metabolita glukuronida; stoga se savjetuje oprez prilikom liječenja pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom.

Pacijenti koji koriste druge ljekove koji sadrže lamotrigin

Lijek LAMICTAL se ne smije primjenjivati kod pacijenata koji već koriste lijek koji sadži lamotrigin bez prethodne konsultacije sa ljekarom.

EKG tipa Brugada i drugi poremećaji srčanog ritma i provodljivosti

Kod pacijenata liječenih lamotriginom prijavljeni su aritmogeni poremećaji ST-T segmenta i tipičnog Brugada EKG nalaza.

Na osnovu nalaza in vitro, lamotrigin bi pri terapijski relevantnim koncentracijama mogao usporiti ventrikularnu provodljivost (proširiti QRS kompleks) i izazvati proaritmiju kod pacijenata sa srčanim oboljenjima. Lamotrigin djeluje kao slab antiaritmik klase IB sa pridruženim potencijalnim rizicima od ozbiljnih ili smrtonosnih srčanih dogadaja. Istovremena upotreba drugih blokatora natrijumovih kanala može dodatno povećati rizik (vidjeti dio 5.3). U detaljnom ispitivanju uticaja na QT interval lamotrigin u terapijskim dozama do 400 mg/dan nije usporio ventrikularnu provodljivost (proširio QRS kompleks) niti je izazvao produženje QT intervala kod zdravih osoba. Primjenu lamotrigina treba pažljivo razmotriti kod pacijenata sa klinički značajnom strukturnom ili funkcionalnom bolešću srca, kao što je Brugada sindrom ili druge srčane kanalopatije, srčana insuficijencija, ishemijska bolest srca, srčani blok ili ventrikularne aritmije. Ako je primjena lamotrigina kod ovih pacijenata klinički opravdana, potrebno je razmotriti konsultacije sa kardiologom prije uvodenja liječenja lamotriginom.

Pomoćne supstance

LAMICTAL tablete sadrže laktozu, monohidrat. Pacijenti sa rijetkim urođenim poremećajima: intolerancijom galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili glukozo-galaktozo malapsorpcijom ne bi trebalo da primjenjuju ovaj lijek.

Lijek LAMICTAL sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, tj. suštinski je bez natrijuma.

Razvoj djece

Nema podataka o dejstvu lamotrigina na rast, seksualno sazrijevanje i razvoj kognitivnih, emocionalnih i bihejvioralnih funkcija kod djece.

Mjere opreza kod pacijenata oboljelih od epilepsije

Kao i prilikom primjene drugih AEL iznenadno povlačenje lijeka LAMICTAL iz terapije može izazvati ponovne (rebound) napade. Potrebno je da se doza lijeka LAMICTAL postepeno smanjuje tokom perioda od dvije nedjelje, osim ukoliko je iznenadno povlačenje lijeka iz terapije neophodno iz bezbjednosnih razloga (na primjer pojava osipa).

Postoje izvještaji u literaturi da teški napadi konvulzija uključujući status epilepticus mogu dovesti do rabdomiolize, multiorganske disfunkcije i diseminovane intravaskularne koagulacije, ponekad sa fatalnim ishodom. Javljali su se slični slučajevi povezani sa primjenom lamotrigina.

Umjesto poboljšanja, može se uočiti klinički značajno pogoršanje učestalosti napada. Kod pacijenata kod kojih se javlja više od jednog tipa napada, potrebno je procijeniti uočenu korist od postignute kontrole jednog tipa napada u odnosu na uočeno pogoršanje napada drugog tipa.

Moguće je da nakon primjene lamotrigina dođe do pogoršanja miokloničnih napada.

Podaci nagovještavaju da su klinički odgovori na kombinovanu terapiju sa induktorima enzima slabiji u odnosu na kombinovanu terapiju sa antiepileptičkim agensima koji ne indukuju enzime. Razlog navedene pojave nije jasan.

Moguće je da efikasnost neće biti postignuta kod svih pacijenata prilikom primjene lamotrigina kod djece u terapiji tipičnih absans napada.

Mjere opreza kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem

Djeca i adolescenti mlađi od 18 godina

Terapija antidepresivima je povezana sa povišenim rizikom za pojavu suicidalnih misli i ponašanja kod djece i adolescenata sa major depresijom i drugim psihijatrijskim poremećajima.

Klinička ispitivanja interakcija su sprovedena samo kod odraslih osoba.

Uridin 5’-difosfo (UDP)glukuronil-transferaze (UGT) bile su identifikovane kao enzimi odgovorni za metabolizam lamotrigina. Ljekovi koji indukuju ili inhibiraju glukuronidaciju mogu, stoga, uticati na prividni klirens lamotrigina. Jaki ili umjereni induktori enzima citohroma P450 3A4 (CYP3A4), koji su poznati i po tome da indukuju UGT, mogu takođe pojačati metabolizam lamotrigina. Nema dokaza da lamotrigin uzrokuje klinički značajnu indukciju ili inhibiciju enzima citohroma P450. Lamotrigin može indukovati sopstveni metabolizam, ali je navedeno dejstvo umjereno i nije vjerovatno da ima klinički značajne posljedice.

Ljekovi za koje je dokazano da imaju klinički relevantan uticaj na koncentraciju lamotrigina, navedeni su u tabeli 6. Posebne smjernice za doziranje ovih ljekova prikazane su u dijelu 4.2. Osim toga, u tabeli su navedeni oni ljekovi za koje se pokazalo da imaju mali ili nikakav uticaj na koncentraciju lamotrigina. Generalno se ne očekuje da će istovremena primjena ovih ljekova dovesti do bilo kakvog kliničkog uticaja. Međutim, treba uzeti u obzir pacijente čija je epilepsija posebno osjetljiva na fluktuacije koncentracije lamotrigina.

Tabela 6: Dejstva ljekova na koncentraciju lamotrigina

* Za uputstvo o doziranju (vidjeti dio 4.2), a za žene koje uzimaju hormonske kontraceptive vidjeti dio 4.4 Hormonski kontraceptivi

Interakcije sa antiepileptičkim ljekovima

Valproat, koji inhibira glukuronidaciju lamotrigina, smanjuje metabolizam lamotrigina i povećava srednje poluvrijeme eliminacije lamotrigina približno dvostruko. Potrebno je primijeniti adekvatnu terapijsku shemu kod pacijenata kod kojih se primjenjuje konkomitantna terapija sa valproatom (vidjeti dio 4.2).

Pojedini antiepileptički ljekovi (kao što su fenitoin, karbamazepin, fenobarbiton i primidon) koji indukuju enzime citohroma P450, takođe indukuju UGT, pa stoga pojačavaju metabolizam lamotrigina. Potrebno je primijeniti adekvatnu terapijsku shemu kod pacijenata kod kojih se primjenjuje konkomitantna terapija sa fenitoinom, karbamazepinom, fenobarbitonom i primidonom (vidjeti dio 4.2).

Postoje izvještaji o manifestacijama u nervnom sistemu koje su uključivale vrtoglavicu, ataksiju, diplopiju, zamagljen vid i mučninu kod pacijenata koji su primjenjivali karbamazepin nakon uvođenja lamotrigina u terapiju. Navedene manifestacije se obično povlače nakon smanjenja doze karbamazepina. Uočena su slična dejstva tokom kliničkog ispitivanja primjene lamotrigina i okskarbazepina kod zdravih odraslih dobrovoljaca, ali nije ispitano smanjenje doze.

Postoje izvještaji u literaturi o smanjenju nivoa lamotrigina prilikom primjene lamotrigina u kombinaciji sa okskarbazepinom. Međutim, u prospektivnom kliničkom ispitivanju na zdravim dobrovoljcima korišćene su doze od 200 mg lamotrigina i 1200 mg okskarbazepina, okskarbazepin nije uticao na metabolizam lamotrigina, a ni lamotrigin nije uticao na metabolizam okskarbazepina. Stoga je kod pacijenata kod kojih se primjenjuje konkomitantna terapija sa okskarbazepinom potrebno primijeniti terapijsku shemu za primjenu lamotrigina bez valproata i bez induktora glukuronidacije lamotrigina (vidjeti dio 4.2).

U okviru kliničkog ispitivanja na zdravim dobrovoljcima, utvrđeno je da istovremena primjena felbamata (1200mg dva puta dnevno) sa lamotriginom (100mg dva puta dnevno tokom 10 dana) nema klinički značajno dejstvo na farmakokinetiku lamotrigina.

Na osnovu retrospektivnih analiza nivoa u plazmi kod pacijenata kod kojih je lamotrigin primijenjen istovremeno sa gabapentinom i nezavisno od njega, primjena gabapentina nije dovela do promjene prividnog klirensa lamotrigina.

Tokom placebom kontrolisanih kliničkih ispitivanja procijenjene su potencijalne interakcije između levetiracetama i lamotrigina određivanjem koncentracija oba agensa u serumu. Navedeni podaci ukazuju da lamotrigin nema uticaja na farmakokinetiku levetiracetama, kao i da levetiracetam nema uticaja na farmakokinetiku lamotrigina.

Istovremena primjena pregabalina (200mg, 3 puta dnevno) nije uticala na koncentracije lamotrigina u plazmi u stanju ravnoteže (steady state). Nema farmakokinetičkih interakcija između lamotrigina i pregabalina.

Topiramat ne dovodi do promjena koncentracija lamotrigina u plazmi. Primjena lamotrigina dovela je do povećanja koncentracija topiramata za 15%.

U kliničkom ispitivanju pacijenata oboljelih od epilepsije, istovremena primjena zonisamida (200 do 400 mg/dnevno) sa lamotriginom (150 do 500 mg/dnevno) tokom 35 dana nije imala značajnog dejstva na farmakokinetiku lamotrigina.

Koncentracije lamotrigina u plazmi nijesu bile pod uticajem istovremene primjene lakozamida (200, 400 ili 600 mg/dan) u placebom kontrolisanom kliničkom ispitivanju kod pacijenata sa parcijalnim epileptičkim napadima.

U zbirnoj analizi podataka iz tri placebo kontrolisana klinička ispitivanja koja su ispitivala kombinovani perampanel kod pacijenata sa parcijalnim epileptičkim napadima i primarno generaliziovanim toničko-kloničkim napadima, najviša procijenjena doza perampanela (12 mg/dan) povećala je klirens lamotrigina za manje od 10%.

Iako su prijavljene promjene u koncentracijama u plazmi drugih AEL, kontrolisana klinička ispitivanja nijesu dokazala da lamotrigin utiče na koncentracije u plazmi konkomitantno primijenjenih AEL. U in vitro kliničkim ispitivanjima je dokazano da lamotrigin ne istiskuje druge AEL sa mjesta vezivanja za proteine.

Interakcije sa drugim psihoaktivnim ljekovima

Nakon primjene 2g anhidrovanog litijum glukonata dva puta dnevno tokom šest dana kod 20 zdravih dobrovoljaca, farmakokinetika litijuma nije izmijenjena prilikom istovremene primjene lamotrigina u dozi od 100 mg/dnevno.

Primjena višestrukih oralnih doza bupropiona kod 12 ispitanika nije imala statistički značajno dejstvo na farmakokinetiku lamotrigina i dovela je do blagog povećanja PIK lamotrigin glukuronida.

U studiji kod zdravih odraslih dobrovoljaca 15mg olanzapina je redukovalo PIK i Cmax lamotrigina prosječno 24% i 20%, respektivno. Primjena lamotrigina u dozi od 200mg ne utiče na farmakokinetiku olanzapina.

Primjena multiplih oralnih doza lamotrigina od 400 mg/dnevno nije imala klinički značajno dejstvo na farmakokinetiku pojedinačne doze 2mg risperidona kod 14 zdravih odraslih dobrovoljaca. Nakon istovremene primjene risperidona u dozi od 2mg sa lamotriginom, 12 od 14 dobrovoljaca prijavilo je pojavu somnolencije u poređenju sa 1 od 20 kada je risperidon primijenjen kao monoterapija i nijednim kada je lamotrigin bio primijenjen kao monoterapija.

U okviru kliničkog ispitivanja 18 odraslih pacijenata sa bipolarnim poremećajem tipa I, kojima je primijenjen utvrđeni terapijski režim doziranja lamotriginom (100 – 400 mg/dnevno), doze aripiprazola su povišene sa 10 mg/dnevno do ciljnih 30 mg/dnevno tokom perioda od 7 dana i nastavljeno je sa primjenom lijeka jednom dnevno tokom narednih 7 dana. Uočeno je prosječno smanjenje od približno 10% Cmax i PIK lamotrigina.

Eksperimenti in vitro ukazuju da je stvaranje primarnog metabolita lamotrigina, 2-N-glukuronida, minimalno inhibirala istovremena inkubacija sa amitriptilinom, bupropionom, klonazepamom, haloperidolom ili lorazepamom. Navedeni eksperimenti takođe ukazuju da je malo vjerovatno da je metabolizam lamotrigina bio inhibiran klozapinom, fluoksetinom, fenelzinom, risperidonom, sertralinom ili trazodonom. Dodatno, kliničko ispitivanje metabolozma bufuralola primjenom preparata humanih mikrozoma jetre, ukazuje da lamotrigin ne smanjuje klirens ljekova koji se predominantno metabolišu preko citohroma CYP2D6.

Interakcije sa hormonskim kontraceptivima

Dejstvo hormonskih kontraceptiva na farmakokinetiku lamotrigina

U okviru kliničkog ispitivanja kod 16 žena dobrovoljaca, 30µg etiniloestradiola/150µg levonorgestrela u kombinovanom oralnom kontraceptivnom preparatu prouzrokovalo je približno dvostruko povećanje oralnog klirensa lamotrigina, što je za posljedicu imalo prosječno smanjenje PIK od 52% i Cmax od 39%. Serumske koncentracije lamotrigina su se postepeno povećavale u toku nedjelje inaktivne medikacije (nedjelja "bez pilule"), pri čemu su koncentracije prije primjene doze na kraju nedjelje inaktivne medikacije bile, u prosjeku, približno dvostruko više od onih za vrijeme istovremene primjene terapije (vidjeti dio 4.4). Neće biti neophodno podešavanje preporučenog vodiča za povećanje doze lamotrigina isključivo na osnovu primjene hormonskih kontraceptiva, ali će u najvećem broju slučajeva prilikom započinjanja ili prilikom prekida primjene hormonskih kontraceptiva biti potrebno da se doza održavanja lamotrigina smanji ili poveća (vidjeti dio 4.2).

Dejstvo lamotrigina na farmakokinetiku hormonskih kontraceptiva

U kliničkom ispitivanju na 16 dobrovoljaca ženskog pola primjena lamotrigina, u dozi održavanja od 300mg, nije imala dejstva na farmakokinetiku etiniloestradiola kao komponente kombinovanog oralnog kontraceptivnog preparata. Zapaženo je umjereno povećanje oralnog klirensa levonorgestrela, što je za posljedicu imalo prosječno smanjenje PIK od 19% i 12% Cmax levonorgestrela. Određivanje folikulostimulirajućeg hormona (FSH) u serumu, luteinizirajućeg hormona (LH) i estradiola za vrijeme kliničkog ispitivanja ukazivalo je na izvjestan gubitak supresije ovarijalne hormonske aktivnosti kod pojedinih žena, iako je određivanje serumskog progesterona ukazivalo na to da nije bilo hormonskih dokaza ovulacije ni kod jedne od 16 ispitanica. Uticaj umjerenog povećanja klirensa levonorgestrela kao i promjene serumskih FSH i LH na ovarijalnu ovulatornu aktivnost nije poznat (vidjeti dio 4.4). Osim doze od 300 mg/dnevno, nije ispitivano dejstvo drugih doza lamotrigina i nijesu sprovedena klinička ispitivanja primjene drugih hormonskih preparata kod žena.

Interakcije sa drugim ljekovima

U kliničkom ispitivanju kod 10 dobrovoljaca muškog pola, rifampicin je doveo do povećanja klirensa lamotrigina i smanjenja poluvremena eliminacije lamotrigina usljed indukcije hepatičkih enzima odgovornih za glukuronidaciju. Neophodno je da se kod pacijenata kod kojih se primjenjuje konkomitantna terapija rifampicinom primjenjuje odgovarajuća terapijska shema (vidjeti dio 4.2).

U kliničkom ispitivanju na zdravim dobrovoljcima, primjena lopinavira/ritonavira dovela je do približno prepolovljene koncentracije lamotrigina u plazmi, vjerovatno indukcijom glukuronidacije. Neophodno je da se kod pacijenata kod kojih se primjenjuje konkomitantna terapija lopinavirom/ritonavirom primjenjuje odgovarajuća terapijska shema (vidjeti dio 4.2).

U kliničkom ispitivanju na zdravim odraslim dobrovoljcima, terapija atazanovirom/ritonavirom (300 mg/100 mg) primijenjena tokom perioda od 9 dana je smanjila nivo PIK u plazmi i Cmax lamotrigina (pojedinačna doza od 100 mg) prosječno za 32% i 6%, respektivno. Kod pacijenata kod kojih se primjenjuje istovremena terapija atazanovirom/ritonavirom, neophodna je primjena odgovarajućeg terapijskog režima (vidjeti dio 4.2).

U kliničkom ispitivanju kod zdravih odraslih dobrovoljaca, paracetamol u dozi od 1g (četiri puta dnevno) u prosjeku je smanjio vrijednosti PIK u plazmi i Cmin lamotrigina za 20%, odnosno 25%.

Podaci dobijeni procjenom u uslovima in vitro ukazuju da je lamotrigin, ali ne i metabolit N(2)-glukuronid, inhibitor organskog transportera 2 (OCT 2), pri potencijalno klinički značajnim koncentracijama. Navedeni podaci ukazuju da je lamotrigin inhibitor OCT 2, sa IC50 vrijednošću od 53.8 µM. Istovremena primjena lamotrigina sa renalno ekskretovanim ljekovima koji su supstrati OCT 2 (npr. metformin, gabapentin i vareniklin) može za posljedicu imati povećanje nivoa navedenih ljekova u plazmi.

Nije jasno definisan klinički značaj navedog, međutim, savjetuje se oprez kod pacijenata kojima se istovremeno primjenjuju navedeni ljekovi.

Opšti rizik povezan sa primjenom antiepileptičkih ljekova

Preporučuje se da žene u generativnom periodu potraže savjet ljekara specijaliste. U slučaju da žena planira trudnoću potrebno je razmotriti primjenu antiepileptičke terapije. Potrebno je izbjegavati nagli prekid primjene antiepileptičke terapije kod žena kod kojih se navedena terapija primjenjuje, budući da to može dovesti do pojave iznenadnih napada koji mogu imati ozbiljne posljedice po ženu i plod.

Kad god je moguće, savjetuje se primjena monoterapije, jer primjena multiple AEL terapije može biti udružena sa povišenim rizikom za nastanak kongenitalnih malformacija u odnosu na primjenu monoterapije i stoga se savjetuje primjena monoterapije, u zavisnosti od korišćenog antiepileptika.

Rizik pri primjeni lamotrigina

Trudnoća

Veliki broj podataka o trudnicama izloženim monoterapiji lamotriginu tokom prvog trimestra trudnoće (više od 8700) i ne ukazuje na suštinsko povećanje rizika za nastanak ozbiljnih kongenitalnih malformacija, uključujući oralni rascjep. Klinička ispitivanja na životinjama su pokazala razvoj toksičnosti (vidjeti dio 5.3).

Preporučuje se primjena najniže terapijske doze lijeka u slučaju da je primjena terapije lijekom LAMICTAL tokom trudnoće neophodna.

Lamotrigin ima slab inhibitorni uticaj na reduktazu dihidrofolne kiseline, tako da teorijski može dovesti do povišenja rizika za nastanak embriofetalnog oštećenja redukovanjem nivoa folne kiseline. Potrebno je razmotriti primjenu folne kiseline u slučaju da se trudnoća planira kao i tokom rane trudnoće.

Fiziološke promjene za vrijeme trudnoće mogu uticati na nivoe lamotrigina i/ili na terapijski efekat. Postoje izvještaji o smanjenju nivoa lamotrigina u plazmi tokom trudnoće sa potencijalnim rizikom za gubitak kontrole nad napadima. Nakon porođaja može doći do rapidnog povećanja nivoa lamotrigina uz rizik za nastanak dozno-zavisnih neželjenih dejstava.

Stoga je potrebno pažljivo praćenje koncentracija lamotrigina u serumu prije, tokom i nakon trudnoće, kao i neposredno nakon porođaja. Ukoliko je neophodno, dozu je potrebno podesiti u cilju održavanja koncentracije lamotrigina u serumu na nivou koji je postojao prije trudnoće, ili podesiti u skladu sa kliničkim odgovorom. Dodatno, potrebno je pratiti pojavu dozno-zavisnih neželjenih dejstava nakon porođaja.

Dojenje

Prijavljeno je da lamotrigin prelazi u majčino mlijeko u izrazito varijabilnim koncentracijama, rezultujući ukupnim nivoima lamotrigina kod odojčadi od približno 50% vrijednosti registrovanih kod majki. Stoga, kod pojedinih odojčadi, serumske koncentracije lamotrigina mogu dostići nivoe pri kojima se javljaju farmakološka dejstva.

Potrebno je procijeniti potencijalne koristi od dojenja u odnosu na potencijalni rizik od pojave neželjenih dejstava kod dojenčadi. Ukoliko pacijentkinja odluči da doji dijete tokom primjene terapije lamotriginom, potrebno je pratiti pojavu mogućih neželjenih dejstava kod dojenčeta, kao što su sedacija, osip i slab porast tjelesne mase.

Plodnost

Eksperimenti na životinjama nijesu pokazali da lamotrigin dovodi do poremećaja fertiliteta (vidjeti dio 5.3).

S obzirom na to da individualni odgovor na AEL terapiju varira, potrebno je da se pacijenti koji primjenjuju lijek LAMICTAL u terapiji epilepsije posavjetuju sa svojim ljekarom o specifičnim pitanjima u vezi sa upravljanjem motornim vozilom i epilepsijom.

Nijesu sprovedena klinička ispitivanja o dejstvima na sposobnost upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama. Dva klinička ispitivanja sprovedena kod dobrovoljaca su pokazala da se dejstva lamotrigina na finu vizuelnu motornu koordinaciju, pokrete očiju, stabilnost tijela i subjektivna sedativna dejstva ne razlikuju od onih kod placeba. U kliničkim ispitivanjima primjene lamotrigina prijavljena su neželjena dejstva neurološkog karaktera kao što su vrtoglavica i diplopija. Stoga je potrebno da pacijenti individualno procijene uticaj terapije lijekom LAMICTAL prije nego što otpočnu vožnju ili rukovanje mašinama.

U daljem tekstu navedena su neželjena dejstva koja se javljaju u terapiji epilepsije i u terapiji bipolarnog poremećaja, zasnovana na podacima dostupnim iz kontrolisanih kliničkih ispitivanja i druge kliničke primjene.

Neželjena dejstva prijavljena tokom primjene monoterapije u terapiji epilepsije u kliničkim ispitivanjima (označena sa †), prijavljena tokom primjene monoterapije bipolarnog poremećaja u kliničkim ispitivanjima (označena sa §). U slučajevima u kojima se razlikuje kategorija učestalosti neželjenih dejstava u terapiji epilepsije i bipolarnog poremećaja prijavljenih u kliničkim ispitivanjima, pokazana je strožija učestalost. Međutim, ukoliko nisu dostupni podaci iz kontrolisanih kliničkih ispitivanja, kategorija učestalosti dobijena je na osnovu podataka iz kliničkog iskustva.

Neželjena dejstva su klasifikovana primjenom dalje navedene konvencije: veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100, < 1/10); povremeno (≥ 1/1000, < 1/100); rijetko (> 1/10000, < 1/1000); veoma rijetko (< 1/10000); nepoznate učestalosti (učestalost nije moguće odrediti na osnovu dostupnih podataka).

Opis označenih neželjenih dejstava

1 Hematološki poremećaji i limfadenopatija mogu ili ne moraju biti povezani sa pojavom reakcija izazvanih lijekom koje su praćene eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms, DRESS)/ sindromom preosjetljivosti (vidjeti Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka i Imunološki poremećaji).

2 Pojava kožnog osipa je prijavljena kao dio sindroma preosjetljivosti udružena sa različitim oblicima sistemskih simptoma uključujući povišenu temperaturu, limfadenopatiju, facijalni edem, abnormalnosti analiza krvi i funkcije jetre i bubrega. Sidrom pokazuje širok spektar kliničke ozbiljnosti i može, rijetko, dovesti do diseminovane intravaskularne koagulacije i multiorganske insuficijencije. Važno je upamtiti da rane manifestacije preosjetljivosti (na primjer povišena temperatura, limfadenopatija) mogu biti prisutne čak i u slučaju da prisustvo osipa na koži nije primjetno. Neophodno je posavjetovati pacijente da se odmah jave ljekaru ukoliko se ovi simptomi i znaci pojave. Stanje pacijenta se mora hitno procijeniti i odmah prekinuti primjena lamotirgina, osim ako se ne ustanovi drugi uzrok ovih znakova i simptoma (vidjeti dio 4.4).

3 Navedena neželjena dejstva prijavljena su tokom ostale kliničke primjene.

Bilo je izvještaja da primjena lamotrigina može dovesti do pogoršanja simptoma parkinsonizma kod pacijenata prethodno oboljelih od Parkinsonove bolesti, kao i izolovanih izvještaja o pojavi ekstrapiramidalnih dejstava i horeotetoze kod pacijenata koji nijesu oboljeli od navedene bolesti.

4 Hepatička disfunkcija se obično javlja udružena sa reakcijama preosjetljivosti, ali je bilo prijave izolovanih slučajeva bez ispoljavanja znakova preosjetljivosti.

5 U kliničkim ispitivanjima na odraslim osobama kožni osip se javljao kod najviše 8-12% pacijenata koji su primjenjivali lamotrugin i kod 5-6% pacijenata kojima je primijenjen placebo. Pojava kožnog osipa dovela je do prekida primjene terapije lamotriginom kod 2% pacijenata. Kožni osip, najčešće makulopapularne prirode, obično se javlja u toku perioda od osam nedjelja nakon započinjanja terapije i povlači se pri prekidu primjene lijeka LAMICTAL (vidjeti dio 4.4).

Prijavljena je pojava ozbiljnih kožnih osipa koji potencijalno ugrožavaju život pacijenta, uključujuci Stevens-Johnson sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu (sindrom Lyell), kao i pojava reakcija izazvanih primjenom lijeka sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS). Iako je kod najvećeg broja pacijenata došlo do oporavka nakon prekida terapije lamotriginom, kod pojedinih pacijenata javili su se ožiljci ireverzibilne prirode i postoje rijetki izvještaji o udruženim smrtnim ishodima (vidjeti dio 4.4).

Smatra se da je ukupni rizik od pojave kožnog osipa značajno povezan sa:

• primjenom visokih inicijalnih doza lamotrigina i prekoračenjem preporučenog postepenog povećavanja terapijskih doza u terapiji lamotriginom (vidjeti dio 4.2)
• istovremenom primjenom valproata (vidjeti dio 4.2).

Postoje izveštaji o umanjenoj mineralnoj gustini kostiju, osteopeniji, osteoporozi i frakturama kod pacijenata koji su na dugotrajnoj terapiji lamotriginom. Nije identifikovan mehanizam kojim lamotrigin utiče na metabolizam kostiju.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi i znaci

Zabilježeni su slučajevi akutne ingestije doza koje 10 - 20 puta prevazilaze maksimalne terapijske doze, uključujući smrtne slučajeve. Predoziranje je za posljedicu imalo pojavu simptoma koji uključuju nistagmus, ataksiju, poremećaj svijesti, generalizovane toničko-kloničke grčeve (Grand Mal konvulzije) i komu. Kod pacijenata kod kojih je došlo do predoziranja takođe je zabilježeno proširenje QRS kompleksa (sporije intraventrikularno sprovođenje) i produženja QT intervala. Proširenje QRS kompleksa u trajanju dužem od 100 milisekundi može biti udruženo sa ozbiljnim oblikom toksičnosti.

Liječenje

U slučaju predoziranja, neophodno je hospitalizovati pacijenta i primijeniti adekvatnu suportivnu terapiju. Ukoliko je indikovano potrebno je primijeniti terapiju u cilju smanjenja resorpcije (aktivni ugalj). Potrebno je da dalje liječenje bude klinički indikovano, uzimajući u obzir potencijalne efekte na srčanu provodljivost (vidjeti dio 4.4). Može se razmotriti primjena intravenskih lipida za liječenje kardiotoksičnosti koja nedovoljno dobro odgovara na natrijum hidrogenkarbonat. Ne postoji iskustvo u terapijskoj primjeni hemodijalize u slučaju predoziranja. Kod šest dobrovoljaca sa renalnom insuficijencijom tokom četvoročasovne hemodijalize uklonjeno je 20% lamotrigina iz organizma (vidjeti dio 5.2).

Farmakoterapijska grupa: Ostali antiepileptici

ATC kod: N03AX09

Mehanizam dejstva

Rezultati farmakoloških kliničkih ispitivanja ukazuju da lamotrigin blokira voltažno-zavisne natrijumske kanale (blokada po principu voltažne i zavisnosti od upotrebe) na membrani neurona. On inhibira održavanje repetitivnih pražnjenja neurona i inhibira oslobađanje glutamata (neurotransmitera koja ima ključnu ulogu u generisanju epileptičkih napada). Navedena dejstva vjerovatno doprinose antikonvulzivnim svojstvima lamotrigina.

Nasuprot tome, nijesu utvrđeni mehanizmi kojima lamotrigin ostvaruje svoje terapijsko dejstvo u bipolarnom poremećaju, iako je vjerovatno da je interakcija sa voltažno zavisnim natrijumskim kanalima značajna.

Farmakodinamička dejstva

U ispitivanjima koncipiranim za procjenu dejstva ljekova na centralni nervni sistem, rezultati dobijeni primjenom lamotrigina u dozi od 240 mg kod zdravih dobrovoljaca nijesu se razlikovali od placeba, dok je primjena 1.000 mg fenitoina i 10 mg diazepama dovela do značajnog oštećenja fine vizuelne motorne koordinacije i pokreta očiju, pojačanja nestabilnosti tijela i dovela do pojave subjektivnih sedativnih dejstava.

U okviru drugog kliničkog ispitivanja, primjena jednokratne oralne doze od 600 mg karbamazepina je dovela do značajnog oštećenja fine vizuelne motorne koordinacije i pokreta očiju, uz pojačanje nestabilnosti tijela i povišenje srčane frekvence, dok se rezultati primjene lamotrigina u dozama od 150 mg i 300 mg nijesu razlikovali od primjene placeba.

Klinička ispitivanja dejstva lamotrigina na sprovodljivost srca

U okviru kliničkog ispitivanja na zdravim odraslim dobrovoljcima ispitano je dejstvo primjene ponovljenih doza lamotrigina (do 400 mg/dnevno) na sprovodljivost srca primjenom EKG-a. Nije bilo klinički značajnog dejstva lamotrigina na QT interval u poređenju sa placebom.

Klinička efikasnost i bezbjednost primjene lijeka

Prevencija epizoda promjena raspoloženja kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem

U okviru dva klinička ispitivanja bila je ispitana efikasnost primjene lamotrigina u prevenciji epizoda promjena raspoloženja kod pacijenata sa bipolarnim i poremećajem.

Kliničko ispitivanje SCAB2003 je bilo multicentrično, dvostruko-slijepo, dvostruko-lažno, placebo i litijum-kontrolisano randomizovano ispitivanje primjene fiksne doze u dugoročnoj prevenciji relapsa i ponovnog javljanja depresije i/ili manije kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem I kod kojih je nedavno došlo do pojave ili trenutno imaju major depresivnu epizodu. Nakon stabilizacije stanja primjenom monoterapije lamotriginom ili adjuvantne terapije, pacijenti su randomizovani u jednu od pet terapijskih grupa: lamotrigin (50, 200, 400mg/dnevno), litijum (nivoi u serumu u opsegu od 0,8 do 1,1 mMol/l) ili placebo terapijsku grupu tokom perioda od najviše 76 nedjelja (18 mjeseci). Primarni parameter praćenja bio je određivanje "vremena do primjene intervencije u terapiji epizode promjene raspoloženja" (TIME, Time to Intervention for a Mood Episode), u kome je pod pojmom intervencija podrazumijevana primjena dodatne farmakoterapije ili elektrokonvulzivne terapije (ECT). Kliničko ispitivanje SCAB2006 je bilo koncipirano slično kliničkom ispitivanju SCAB2003, ali se od kliničkog ispitivanja SCAB2003 razlikovalo u procjeni fleksibilnih doza lamotrigina (100 do 400 mg/dnevno) i po tome što su u njega bili uključeni pacijenti sa bipolarnim poremećajem tip I kod kojih je nedavno došlo do pojave ili trenutno imaju maničnu epizodu. Rezultati su prikazani u tabeli 7.

Tabela 7: Pregled rezultata kliničkih ispitivanja efikasnosti primjene lamotrigina u prevenciji epizoda promjena raspoloženja kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem tip I

U okviru suportivnih ispitivanja vremena do pojave prve depresivne epizode i vremena do pojave prve manične/hipomanične ili manično-depresivne episode, vrijeme do pojave prve depresivne epizode je bilo značajno duže kod pacijenata liječenih lamotriginom u odnosu na pacijente kod kojih je primijenjen placebo i nije bilo statistički značajne razlike u pogledu vremena do pojave manične/hipomanične i manično-depresivne epizode.

Nije dovoljno ispitana efikasnost primjene lamotrigina u kombinovanoj terapiji sa stabilizatorima raspoloženja.

Pedijatrijska populacija

Djeca uzrasta od mjesec dana do 24 mjeseca

U okviru malog dvostruko-slijepog placebo-kontrolisanog kliničkog ispitivanja povlačenja lijeka iz terapije ispitivana je efikasnost i bezbjednost primjene adjunktivne terpaije parcijalnih napada kod pacijenata uzrasta od mjesec dana do 24. mjeseca zivota. Kod 177 ispitanika započeto je sa primjenom terapije primjenom šeme titracije doze sličnom šemi namijenjenoj za primjenu kod djece uzrasta od 2 do 12 godina. Najniža dostupna jačina lamotrigina su tablete od 2mg, stoga je u pojedinim slučajevima standardna šema doziranja bila prilagođena tokom faze titracije doze (na primjer, primjenom tablete od 2mg svakog drugog dana kada je izračunata doza bila manja od 2mg). Koncentracije lamotrigina u serumu su bile mjerene na kraju 2. nedjelje terapije nakon titracije i ukoliko su koncetracije prevazilazile vrijednost od 0,41 mikrograma/ml, očekivanu koncetraciju kod odraslih osoba u navedenom terapijskom trenutku, doza je bila smanjena ili nije povećavana. Kod pojedinih pacijenata na kraju druge nedjelje bilo je nepohodno smanjenje doze i do 90%. 38 ispitanika kod kojih je došlo do pojave odgovora na terapiju (> 40% smanjenja učestalosti napada) bili su randomizovani na placebo terapijsku grupu ili u grupu u kojoj je nastavljeno sa primjenom lamotrigina. Udio ispitanika sa terapijskim neuspjehom iznosio je 84% (16/19 ispitanika) u placebo grupi i 58% (11/19 ispitanika) u grupi u kojoj je primijenjen lamotrigin. Razlika nije bila statistički značajna: 26,3%; CI95%-2,6% < > 50,2%; p=0,07.

Ukupno 256 ispitanika uzrasta između mjesec dana i 24 mejseca života bilo je izloženo dejstvu lamotrigina u opsegu doza od 1 do 15 mg/kg/dnevno tokom perioda do 72 nedjelje. Bezbjednosni profil primjene lamotrigina kod djece uzrasta od jednog mjeseca do 2 godine bio je sličan bezbjednosnom profilu primjene lamotrigina kod starije djece osim što je klinički značajno pogoršanje napada (≥ 50%) češće prijavljivano kod djece mlađe od 2 godine (26%) u poređenju sa grupom starije djece (14%).

Lennox-Gastaut sindrom

Nema podataka o primjeni monoterapije kod napada udruženih sa Lennox-Gastaut-ovim sindromom.

Prevencija epizoda promjena raspoloženja kod djece (uzrasta od 10 do 12 godina) i adolescenata (uzrasta od 13 do 17 godina)

Efikasnost i bezbjednost primjene lamotrigina kao dodatka terapiji održavanja radi odlaganja epizoda promjena raspoloženja kod djece i adolescenata (uzrasta od 10 do 17 godina) oba pola kod kojih je dijagnostikovan bipolarni poremećaj tip I i kod kojih je stanje bipolarne epizode ušlo u remisiju ili se popravilo prilikom primjene lamotrigina istovremeno u kombinaciji sa antipsihoticima ili ostalim stabilizatorima raspoloženja, ispitivani su u multicentričnoj, placebom kontrolisanoj, dvostruko slijepoj, randomizovanoj kliničkoj studiji obustave terapije sa paralelnim grupama. Rezultati primarnog ispitivanja efikasnosti (vrijeme do pojave bipolarnog događaja – TOBE, Time to occurrence of a bipolar event) nijesu statistički značajni (p=0,0717), pa stoga efikasnost nije dokazana. Dodatno, rezultati ispitivanja bezbjednosti su pokazali učestalo prijavljivanje samoubilačkog ponašanja kod pacijenata na terapiji lamotriginom: 5% (4 pacijenta) u grupi liječenoj lamotriginom u poređenju sa 0 u placebo grupi (vidjeti dio 4.2).

Resorpcija

Lamotrigin se brzo i u potpunosti resorbuje iz crijeva bez značajnog metabolizma prvog prolaza. Nakon oralne primjene lamotrigina maksimalne koncentracije u plazmi nastaju za približno 2,5 časa. Nakon unosa hrane vrijeme do postizanja maksimalne koncentracije je blago odloženo, ali bez uticaja na obim apsorpcije. Postoje značajne interindividualne razlike maksimalnih koncentracija u ravnotežnom stanju, ali koncentracije rijetko variraju intraindividualno.

Distribucija

Vezivanje za proteine plazme iznosi približno 55% i malo je vjerovatno da će oslobađanje od proteina plazme imati za posljedicu toksičnost.

Volumen distibucije iznosi približno 0,92 do 1,22 l/kg.

Biotransformacija

UDP-glukuronil-transferaze su identifikovane kao enzimi odgovorni za metabolizam lamotrigina.

U zavisnosti od primijenjene doze lamotrigin indukuje sopstveni metabolizam do umjerenog stepena. Međutim, nema dokaza da lamotrigin utiče na farmakokinetiku drugih AEL i podaci ukazuju da je vjerovatnoća za pojavu interakcija između lamotrigina i ljekova koji se metabolišu pomoću enzima citohrom P450 mala.

Eliminacija

Prividni klirens plazme kod zdravih ispitanika iznosi približno 30 ml/min. Klirens lamotrigina je primarno metabolički sa posljedičnom eliminacijom glukuronid-konjugovanih produkata putem urina. Manje od 10% se ekskretuje u nepromijenjenom obliku u urin. Samo približno 2% lamotrigina i njegovih metabolita se izlučuje putem fecesa. Klirens i poluvrijeme eliminacije ne zavise od primijenjene doze. Procijenjeno je da prividno poluvrijeme eliminacije u plazmi kod zdravih ispitanika iznosi priblizno 33 časa (opseg od 14 do 103 časa). U kliničkom ispitivanju osoba sa Gilbert sindromom srednji prividni klirens je bio smanjen za 32% u poređenju sa zdravom kontrolnom grupom, ali su se vrijednosti nalazile u granicama opsega karakterističnim za opštu populaciju.

Na poluvrijeme eliminacije lamotrigina značajno utiče istovremena primjena drugih ljekova. Srednje poluvrijeme eliminacije se smanjuje do približno 14 časova prilikom istovremene primjene sa induktorima glukuronidacije kao što su karbamazepin i fenitoin i povećava se do srednje vrijednosti od približno 70 časova prilikom istovremene primjene isključivo sa valproatom (vidjeti dio 4.2) .

Linearnost

Farmakokinetika lamotrigina pokazuje linearnost do doze od 450 mg, najviše ispitane pojedinačne doze.

Posebne populacione grupe pacijenata

Djeca

Klirens prilagođen tjelesnoj masi je viši kod djece nego kod odraslih osoba, sa višim vrijednostima kod djece mlađe od 5 godina. Poluvrijeme eliminacije lamotrigina je generalno kraće kod djece nego kod odraslih osoba, sa srednjom vrijednošću od približno 7 časova prilikom istovremene primjene sa ljekovima koji indukuju enzime, kao što su karbamazepin i fenitoin, uz povećanje do srednjih vrijednosti od 45 do 50 časova prilikom istovremene primjene isključivo sa valproatom (vidjeti dio 4.2).

Odojčad uzrasta od 2 do 26 mjeseci života

Kod 143 pedijatrijska pacijenta uzrasta od 2 do 26 mjeseci života, tjelesne mase od 3 do 16kg, klirens je bio smanjen u poređenju sa starijom djecom iste tjelesne mase kojoj su bile primijenjene slične oralne doze po kilogramu tjelesne mase kao i djeci starijoj od 2. godine života. Procijenjeno srednje poluvrijeme eliminacije iznosilo je 23 časa kod odojčadi mlađe od 26 mjeseci života kojima je bila primijenjena terapija ljekovima koji indukuju enzime, 136 časova prilikom istovremene primjene sa valproatom i 38 časova kod ispitanika kojima je primijenjena terapija bez induktora/inhibitora enzima. U grupi pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 2 do 26 mjeseci života zabilježena je visoka interiindividualna varijabilnost oralnog klirensa (47%). Predviđeni nivoi koncentarcija u serumu kod djece uzrasta od 2 do 2 mjeseci života nalazili su se generalno u opsegu vrijednosti kao kod starije djece, iako je vjerovatno da će kod djece tjelesne mase niže od 10kg biti uočene više vrijednosti Cmax.

Starije osobe

Rezultati populacionih farmakokinetičkih ispitivanja mladih i starijih pacijenata oboljelih od epilepsije uključenih u ista ispitivanja, pokazala su da se klirens lamotrigina nije mijenjao u klinički značajnom obimu. Nakon primjene pojedinačnih doza prividni klirens je smanjen za 12% od vrijednosti od 35 ml/min pri uzrastu pacijenta od 20 godina do 31 ml/min pri starosti od 70 godina života. Smanjenje nakon 48 nedjelja terapije iznosilo je 10% od vrijednosti od 41 do 37 ml/min između grupa mladih i starijih pacijenata. Dodatno, farmakokinetika lamotrigina je ispitivana kod 12 zdravih odraslih ispitanika nakon primjene pojedinačne doze od 150mg. Srednji klirens u grupi odraslih osoba (0,39 ml/min/kg) leži unutar opsega vrijednosti prosječnog klirensa (0,31 do 0,65 ml/min/kg) dobijen na osnovu devet kliničkih ispitivanja na mlađim odraslim osobama nakon primjene pojedinačnih doza od 30 do 450mg.

Renalna insuficijencija

Pojedinačna doza od 100mg lamotrigina bila je primijenjena kod dvanaest dobrovoljaca sa hroničnom renalnom insuficijencijom i dodatnih šest osoba koje su se podvrgavale hemodijalizi. Srednji klirensi iznosili su 0,42 ml/min/kg (hronična renalna insuficijencija), 0,33 ml/min/kg (između primjene hemodijaliza) i 1,57 ml/min/kg (tokom hemodijalize) u poređenju sa 0,58 ml/min/kg kod zdravih dobrovoljaca. Trajanje srednjih prosječnih poluvremena eliminacije u plazmi iznosilo je 42,9 časova (hronična renalna insuficijencija), 57,4 časa (između primjene hemodijaliza) i 13,0 časova (tokom hemodijaliza), u poređenju sa 26,2 časova kod zdravih dobrovoljaca. U prosjeku, približno 20% (opseg od 5,6 do 35,1) od količine lamotrigina prisutnog u organizmu bio je eliminisan tokom četvoročasovne hemodijalize. Nephodno je da za navedenu populaciju pacijenata vrijednosti inicijalnih doza lamotrigina budu zasnovane na konkomitantnoj terapiji pacijenta; kod pacijenata sa značajnim oštećenjem renalne funkcije može biti efikasna primjena smanjenih doza održavanja (vidjeti dio 4.2 i dio 4.4).

Hepatička insuficijencija

Farmakokinetičko kliničko ispitivanje primjene pojedinačne doze bilo je sprovedeno na 24 ispitanika sa različitim stepenom hepatičke insuficijencije i 12 zdravih dobrovoljaca kao kontrolne grupe. Srednji prividni klirens lamotrigina iznosio je 0,31; 0,24 ili 0,10 ml/min/kg kod pacijenata sa gradusom A, B ili C (Child-Pugh klasifikacija) hepatičke insuficijencije, respektivno u poređenju sa 0,34 ml/min/kg u zdravoj kontrolnoj grupi. Inicijalna doza, doze povećanja i održavanja je generalno potrebno da budu smanjene kod pacijenata sa umjerenom do teškom hepatičkom insuficijencijom (vidjeti dio 4.2).

Podaci iz pretkliničkih ispitivanja nijesu ukazali na postojanje specifičnog rizika primjene po ljude na osnovu kliničkih ispitivanja farmakologije bezbjednosti primjene lijeka, toksičnosti primjene ponovljenih doza, genotoksičnoti i kancerogenog potencijala.

U okviru kliničkih ispitivanja reproduktivne i razvojene toksičnosti na glodarima i kunićima nije uočeno postojanje teratogenih dejstava, ali je uočeno smanjenje fetalne težine i poremećaj skeletne oksifikacije, pri izlaganju nivoima nižim ili sličnim očekivanom izlaganju pri kliničkoj primjeni lijeka. Budući da izlaganje višim nivoima ne može biti ispitano kod životinja usljed izražene toksičnosti za majku, nije utvrđeno da se teratogeni potencijal lamotrigina javlja prilikom izloženosti višim vrijednostima od onih koje se primjenjuju u kliničkoj praksi.

Kod pacova uočena je pojava fetalnog kao i postnatalnog mortaliteta prilikom primjene lamotrigina tokom kasnih faza gestacije i tokom ranog postnatalnog perioda. Pojava navedenih dejstava uočena je pri izlaganju kliničkim vrijednostima nižim od očekivanih.

Kod mladih jedinki pacova u prvoj generaciji potomaka u okviru Biel maze testa, uočeno je dejstvo na proces učenja, neznatno odlaganje balanoprepucijalne separacije i vaginalne otvorenosti, kao i smanjenje postnatalne tjelesne mase pri izlaganju nižem od od terapijske izloženosti kod odraslih ljudi, računato na površinu tijela.

Eksperimenti na životinjama nijesu pokazali da primjena lamotrigina dovodi do oštećenja fertiliteta. Primjena lamotrigina je dovela do smanjenja fetalnog nivoa folne kiseline kod pacova. Pretpostavlja se da je nedostatak folne kiseline povezan sa povišenim rizikom za nastanak kongenitalnih malformacija kod životinja kao i kod ljudi.

Primjena lamotrigina je uzrokovala dozno zavisnu inhibiciju protoka u hERG kanalima u humanim embrionalnim ćelijama bubrega. Vrijednost IC50 iznosila je približno devetostruko višu vrijednost od najveće slobodne terapijske koncentracije. Primjena lamotrigina kod životinja nije prouzrokovala produženje QT intervala pri izlaganju do približno dvostrukim vrijednostima maksimalnih koncentracija bez primjene terapije. U okviru kliničkih ispitivanja na zdravim dobrovoljcima nije utvrđeno klinički značajno dejstvo lamotrigina na QT interval (vidjeti dio 5.1).

In vitro studije pokazuju da pri terapijski relevantnim koncentracijama lamotrigin djeluje kao antiaritmik klase IB. Inhibira natrijumove kanale u srčanom mišiću kod ljudi, sa brzom kinetikom početka i pomjeranja i jakom zavisnošću od napona, u skladu sa drugim antiaritmicima klase IB. U temeljnom ispitivanju uticaja na QT interval lamotrigin u terapijskim dozama nije usporio ventrikularnu provodljivost (proširio QRS kompleks) kod zdravih osoba. Međutim, kod pacijenata sa klinički značajnom strukturnom ili funkcionalnom bolešću srca, lamotrigin bi mogao usporiti ventrikularnu provodljivost (proširiti QRS kompleks) i izazvati proaritmiju (vidjeti dio 4.4).

- Laktoza, monohidrat;

- celuloza, mikrokristalna;

- povidon K30;

- natrijum skrob glikolat (tip A);

- gvožđe (III) oksid, žuti (E172);

- magnezijum stearat.

Nije primjenljivo.

Tri godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Lamictal tablete 25mg

Unutrašnje pakovanje je PVC/Al blister, koji sadrži 10 tableta ili PVC/Al blister sa zaštitom za djecu koji sadrži 15 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3 blistera sa po 10 tableta (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lijek ili 2 blistera sa po 15 tableta (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lijek.

Lamictal tablete 50mg

Lamictal tablete 100mg

Unutrašnje pakovanje je PVC/Al blister, koji sadrži 10 tableta ili PVC/Al/papir blister sa zaštitom za djecu koji sadrži 15 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3 blistera sa po 10 tableta (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lijek ili 2 blistera sa po 15 tableta (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lijek.

Nema posebnih zahtjeva za odlaganje materijala.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek LAMICTAL pripada grupi ljekova koji se nazivaju antiepileptici. Primjenjuje se u terapiji dva stanja – epilepsije i bipolarnog poremećaja.

Lijek LAMICTAL djeluje na epilepsiju tako što blokira moždane signale koji predstavljaju okidač za nastanak epileptičkih napada (grčeva).

• U terapiji epilepsije kod odraslih osoba i djece uzrasta 13 godina života i više lijek LAMICTAL se može primjenjivati kao jedini lijek u terapiji ili istovremeno sa drugim ljekovima. Lijek LAMICTAL se takođe može primjenjivati istovremeno sa drugim ljekovima u terapiji napada koji se javljaju udruženi sa stanjem koje se naziva Lennox-Gastaut sindrom.
• U terapiji navedenih stanja lijek LAMICTAL se može primjenjivati kod djece uzrasta od 2. do 12. godine života istovremeno sa drugim ljekovima. Može se primjenjivati kao jedini lijek u terapiji oblika epilepsije koji se nazivaju tipični apsans napadi.

Lijek LAMICTAL se takođe primjenjuje u terapiji bipolarnog poremećaja.

Kod osoba sa bipolarnim poremećajem (koji se ponekad naziva manična depresija) javljaju se ekstremne promjene raspoloženja, sa periodima manije (uzbuđenja ili euforije) koji se smjenjuju periodima depresije (duboke tuge ili očajanja). Lijek LAMICTAL se može primjenjivati kao jedini lijek u terapiji ili istovremeno sa drugim ljekovima u cilju prevencije nastanka perioda depresije koji se javljaju u bipolarnom poremećaju kod odraslih osoba uzrasta 18 godina života i više. Još uvijek nije poznato na koji način lijek LAMICTAL djeluje na mozak dovodeći do pojave navedenih dejstava.

Lijek LAMICTAL ne smijete koristiti:

• Ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na lamotrigin ili na neku od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedenih u dijelu 6).

Ukoliko se navedeno odnosi na Vas:

→ Obavijestite Vašeg ljekara i prekinite sa primjenom lijeka LAMICTAL.

Upozorenja i mjere opreza:

Recite Vašem ljekaru ili farmaceutu prije nego što počnete sa primjenom lijeka LAMICTAL ukoliko:

• imate bubrežnih problema
• Vam se ikada javio osip na koži nakon primjene lamotrigina ili drugih ljekova u terapiji bipolarnog poremećaja ili epilepsije
• Vam se javi osip ili opekotine od sunca nakon primjene lamotrigina i izlaganja sunčevoj svjetlosti ili vještačkoj svjetlosti (solarijum). Vaš ljekar će provjeriti Vašu terapiju i može Vas posavjetovati da izbjegavate izlaganje sunčevoj svjetlosti ili da koristite odgovarajuće mjere zaštite od sunca (npr. korišćenje krema za sunčanje i/ili nošenje zaštitne odjeće)
• Vam se javio meningitis nakon primjene lamotrigina (pročitajte opis navedenih simptoma u dijelu 4 Uputstva: Rijetka neželjena dejstva)
• već uzimate ljekove koji sadrže lamotrigin
• imate stanje zvano Brugada sindrom ili druge srčane tegobe. Brugada sindrom je genetska bolest koja dovodi do poremećaja električne aktivnosti unutar srca. Lamotrigin može izazvati promjene na elektrokardiogramu (EKG) koje mogu dovesti do aritmija (poremećaja srčanog ritma).

Ukoliko se nešto od navedenog odnosi na Vas:

→ Obavijestite Vašeg ljekara koji može zaključiti da je potrebno da smanji dozu lijeka ili da dalja primjena lijeka LAMICTAL nije više pogodna.

Važne informacije o reakcijama potencijalno opasnim po život

Kod malog broja osoba koje primjenjuju lijek LAMICTAL dolazi do pojave alergijske reakcije ili potencijalno opasnih po život reakcija na koži, koje se mogu razviti u ozbiljne zdravstvene probleme ukoliko se ne liječe. Ovo može da uključi Stevens–Johnson sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i reakciju na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS).

Potrebno je da se upoznate sa simptomima o čijoj pojavi je potrebno da vodite računa tokom primjene lijeka LAMICTAL. Kod osoba azijskog porijekla (prvenstveno Han Kineza i Tajlanđana) taj bi rizik mogao biti povezan sa jednom genskom varijantom. Ako ste azijskog porijekla i prethodno je testiranjem utvrđeno da ste nosilac te genske varijante (HLA-B* 1502), razgovarajte o tome sa svojim ljekarom prije nego što uzmete lijek LAMICTAL.

→ Pročitajte opis navedenih simptoma u dijelu 4 Uputstva pod naslovom " Reakcije potencijalno opasne po život odmah potražite pomoć ljekara".

Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH)

Kod pacijenata liječenih lamotriginom prijavljena je rijetka, ali vrlo ozbiljna reakcija imunološkog sistema.

→ Odmah se obratite svom ljekaru ili farmceutu ako tokom liječenja lamotriginom primijetite bilo koji od sljedećih simptoma: povećanu tjelesnu temperaturu, osip, neurološke simptome (npr. drhtavicu ili nevoljno drhtanje, smetenost, poremećaje moždane funkcije).

Misli o samopovređivanju ili samoubistvu

Antiepileptički ljekovi se primjenjuju u terapiji nekoliko stanja, uključujući epilepsiju i bipolarni poremećaj. Kod osoba sa bipolarnim poremećajem se nekada mogu javiti misli o samopovređivanju ili samoubistvu. Ukoliko imate bipolarni poremećaj veća je vjerovatnoća da će doći do pojave navedenih misli ukoliko:

• započinjete terapiju
• su Vam se prethodno javljale misli o samopovređivanju ili o samoubistvu;
• ukoliko ste mlađi od 25 godina života.

Ukoliko su Vam se javljale uznemiravajuće misli ili iskustva ili ukoliko primijetite da se Vaše stanje pogoršalo ili je tokom primjene lijeka LAMICTAL došlo do pojave novih simptoma:

→ Posjetite Vašeg ljekara što prije je moguće ili se obratite za pomoć najbližoj bolničkoj ustanovi.

Može Vam biti od pomoći da kažete članu porodice, staratelju ili bliskom prijatelju da možete postati depresivni ili da imate izražene promjene raspoloženja, i da ih zamolite da pročitaju ovo uputstvo. Možete ih zamoliti da Vam kažu ukoliko su zabrinuti zbog Vaše depresije ili drugih promjena u ponašanju.

Kod malog broja ljudi koji su liječeni antiepilepticima kao što je lijek LAMICTAL došlo je do pojave misli o samopovređivanju ili samoubistvu. Odmah se obratite Vašem ljekaru ukoliko u bilo kom trenutku dođe do pojave navedenih misli.

Ukoliko primjenjujete lijek LAMICTAL u terapiji epilepsije

Tokom primjene lijeka LAMICTAL može doći do povremenog pogoršanja napada pojedinih oblika epilepsije ili se mogu javljati češće. Kod pojedinih pacijenata moguća je pojava teških napada, koji mogu uzrokovati zdravstvene probleme. Ukoliko pojava napada postane češća ili ukoliko Vam se jave teški oblici napada tokom primjene lijeka LAMICTAL:

→ Posjetite Vašeg ljekara što prije je moguće.

Lijek LAMICTAL nije namijenjen za primjenu u terapiji bipolarnog poremećaja kod osoba mlađih od 18 godina života. Primjena ljekova u terapiji depresije i drugih mentalnih zdravstvenih problema kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina života povećava rizik za nastanak misli o samoubistvu i suicidalnog ponašanja.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko primjenjujete, ukoliko ste nedavno primjenjivali ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove – uključujući biljne ljekove ili druge ljekove koje ste dobili bez ljekarskog recepta.

Potrebno je da Vaš ljekar bude obaviješten ukoliko primjenjujete druge ljekove u terapiji epilepsije ili drugih mentalnih zdravstvenih problema. Navedenom mjerom će se obezbijediti da primjenjujete potrebnu dozu lijeka LAMICTAL. Navedeni ljekovi uključuju:

• oksarbazepin, felbamat, gabapentin, levetiracetam, pregabalin, topiramat ili zonisamid koji se primjenjuju u terapiji epilepsije
• litijum, olanzapin ili aripiprazol, koji se primjenjuje u terapiji mentalnih zdravstvenih problema
• bupropion, koji se primjenjuje u terapiji mentalnih zdravstvenih problema ili u cilju odvikavanja od pušenja
• paracetamol, koji se primjenjuje u terapiji bola i povišene temperature

→ Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko primjenjujete neki od navedenih ljekova.

Pojedini ljekovi stupaju u interakciju sa lijekom LAMICTAL ili povećavaju vjerovatnoću za nastanak neželjenih dejstava. Navedeni ljekovi uključuju:

• valproat, koji se primjenjuje u terapiji epilepsije ili mentalnih zdravstvenih problema
• karbamazepin, koji se primjenjuje u terapiji epilepsije ili mentalnih zdravstvenih problema
• fenitoin, primidon ili fenobarbiton, koji se primjenjuju u terapiji epilepsije
• risperidon, koji se primjenjuje u terapiji mentalnih zdravstvenih problema
• rifampicin, koji je antibiotik
• ljekovi koji se primjenjuju u terapiji infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV) (kombinacija lopinavira i ritonavira ili atazanavira i ritonavira)
• hormonske kontraceptive, kao što su kontraceptivne tablete (vidjeti tekst u nastavku).

→ Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko primjenjujete neki od navedenih ljekova ili ukoliko započinjete, odnosno prekidate sa njihovom primjenom.

Primjena hormonskih kontraceptiva (kao što su kontraceptivne pilule) može uticati na dejstvo lijeka LAMICTAL

Vaš ljekar može preporučiti primjenu posebnog tipa hormonske kontracepcije ili druge kontraceptivne metode, kao što je primjena prezervativa, dijafragme ili spirale. Ukoliko primjenjujete hormonsku kontraceptivnu terapiju kao što su kontraceptivne pilule, Vaš ljekar može uzeti uzorke krvi za analizu u cilju provjere nivoa lijeka LAMICTAL u krvi. Ukoliko primjenjujete hormonsku kontraceptivnu terapiju ili ukoliko planirate da počnete sa njenom primjenom:

→ Posavjetujte se sa Vašim ljekarom koji će Vam izložiti pogodne metode kontracepcije.

Lijek LAMICTAL takođe može uticati na dejstvo hormonskih kontraceptiva, iako je malo vjerovatno da će dovesti do smanjenja njihove efikasnosti. Ukoliko primjenjujete hormonske kontraceptive i ukoliko primijetite promjene u menstrualnom ciklusu, kao što su neredovno ili tačkasto krvarenje između ciklusa:

→ Obavijestite Vašeg ljekara. Navedene pojave mogu predstavljati znak da primjena lijeka LAMICTAL utiče na dejstvo Vaše kontraceptivne terapije.

Uzimanje lijeka LAMICTAL sa hranom ili pićem

Lijek LAMICTAL može biti primijenjen uz obrok ili nezavisno od njega.

Plodnost, trudnoća i dojenje

→ Ukoliko ste u drugom stanju, ukoliko za to postoji mogućnost ili ukoliko planirate trudnoću posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.

• Ne bi trebalo da prekinete sa primjenom terapije bez prethodnog savjetovanja sa Vašim ljekarom. Navedeno je posebno važno ukoliko imate epilepsiju.
• Trudnoća može izmijeniti efikasnost lijeka LAMICTAL, tako da će možda biti potrebne analize krvi i podešavanje doze lijeka LAMICTAL.
• Može doći do blagog povećanja rizika od nastanka urođenih defekata, uključujući rascijep usne ili rascijep nepca, ukoliko se lijek LAMICTAL koristi tokom prva tri mjeseca trudnoće.
• Ukoliko planirate trudnoću, kao i tokom trudnoće, Vaš ljekar Vam može savjetovati dodatnu primjenu folne kiseline.

→ Ukoliko dojite ili ukoliko planirate da dojite dijete posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom. Aktivna supstanca lijeka LAMICTAL prelazi u majčino mlijeko i može djelovati na Vašu bebu. Vaš ljekar će Vam izložiti rizike i koristi dojenja tokom primjene lijeka LAMICTAL i povremeno provjeriti da li su se kod Vaše bebe pojavili pospanost, osip ili mali porast tjelesne mase, ukoliko odlučite da dojite dijete. Obavijestite svog ljekara u slučaju da primijetite bilo koji od ovih simptoma kod svoje bebe.

Uticaj lijeka LAMICTAL na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Primjena lijeka LAMICTAL može uzrokovati pojavu vrtoglavice i duplih slika.

→ Ne upravljajte vozilima i ne rukujte mašinama, osim ukoliko nijeste sigurni da primjena lijeka LAMICTAL nema uticaja na navedene aktivnosti.

Ukoliko imate epilepsiju porazgovarajte sa Vašim ljekarom o upravljanju motornim vozilom i rukovanju mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka LAMICTAL

Lijek LAMICTAL sadrži malu količinu šećera koji se naziva laktoza. Ukoliko Vam je ljekar rekao da imate intoleranciju na pojedine šećere, obratite se Vašem ljekaru prije primjene ovog lijeka.

Lijek LAMICTAL sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti, tj. suštinski je bez natrijuma.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Koliko lijeka LAMICTAL da primijenite?

Može biti potrebno neko vrijeme za određivanje odgovarajuće doze lijeka LAMICTAL. Doza koju primjenjujete zavisi od:

• Vaše starosti
• da li lijek LAMICTAL primjenjujete istovremeno sa drugim ljekovima
• da li imate problema sa bubrezima ili jetrom

Vaš ljekar će Vam na početku terapije propisati nisku dozu lijeka i tokom perioda od nekoliko nedjelja će postepeno povećavati dozu do postizanja doze koja ispoljava dejstvo (koja se naziva efektivna doza). Nikada ne primjenjujte višu dozu lijeka LAMICTAL od doze koju Vam je propisao Vaš ljekar.

Uobičajena efektivna doza lijeka LAMICTAL za odrasle osobe i djecu uzrasta 13 godina života i više nalazi se u okviru opsega doza između 100mg i 400mg dnevno.

Za djecu uzrasta od 2. do 12. godine života, efektivna doza zavisi od njihove tjelesne mase – najčešće se nalazi u okviru opsega doza između 1mg i 15mg po kilogramu tjelesne mase djeteta, do maksimalne doze održavanja 200mg dnevno.

Ne preporučuje se primjena lijeka LAMICTAL kod djece mlađe od 2. godine života.

Kako da primjenjujete lijek LAMICTAL?

Primijenite dozu lijeka LAMICTAL jednom ili dva puta dnevno, u skladu sa savjetom Vašeg ljekara. Lijek može biti primijenjen uz obrok ili nezavisno od njega.

Vaš ljekar Vas takođe može posavjetovati da započnete ili prekinete sa primjenom drugih ljekova, u zavisnosti od stanja zbog koga se liječite i od postignutog odgovora na terapiju.

• Progutajte cijelu tabletu. Nemojte je lomiti, žvakati ili mrviti.
• Uvijek uzmite punu dozu lijeka koju Vam je propisao ljekar. Nikada ne primjenjujte dio tablete.

Ako ste uzeli više lijeka LAMICTAL nego što je trebalo

→ Obratite se odmah Vašem ljekaru ili najbližoj službi hitne pomoći. Ukoliko je moguće, pokažite im pakovanje lijeka LAMICTAL.

Ukoliko uzmete preveliku dozu lijeka LAMICTAL, možete biti u većem riziku od pojave ozbiljnih neželjenih dejstava koja mogu biti fatalna.

Kod osobe koja je uzela preveliku dozu lijeka LAMICTAL može doći do pojave nekog od navedenih simptoma:

• brzi, nekontrolisani pokreti očiju (nistagmus)
• nespretnost i gubitak koodinacije, koja utiče na ravnotežu (ataxia)
• promjene srčanog ritma (koje se obično mogu uočiti na EKG)
• gubitak svijesti, napadi (konvulzije) ili koma.

Ako ste zaboravili da uzmete jednu dozu lijeka LAMICTAL

Ne uzimajte dodatne tablete kako biste nadoknadili propuštenu dozu. Samo uzmite Vašu sljedeću dozu u uobičajeno vrijeme.

Ako ste zaboravili da uzmete više doza lijeka LAMICTAL

→ Posavjetujte se sa Vašim ljekarom kako da započnete sa ponovnom primjenom lijeka. Važno je da učinite tako.

Ne prekidajte sa primjenom lijeka LAMICTAL bez savjeta ljekara

Lijek LAMICTAL je potrebno primjenjivati onoliko dugo koliko Vam Vaš ljekar preporučuje. Ne prekidajte sa primjenom lijeka osim ukoliko Vas Vaš ljekar ne posavjetuje tako.

Ukoliko lijek LAMICTAL primjenjujete u terapiji epilepsije

Da biste prekinuli sa primjenom lijeka LAMICTAL, važno je da se doza lijeka smanjuje postepeno tokom perioda od približno 2 nedjelje. Ukoliko iznenada prekinete sa primjenom lijeka LAMICTAL može doći do ponovne pojave epilepsije ili do njenog pogoršanja.

Ukoliko lijek LAMICTAL primjenjujete u terapiji bipolarnog poremećaja

Može biti potrebno određeno vrijeme da lijek LAMICTAL počne da djeluje, tako da je malo vjerovatno da ćete odmah osjetiti poboljšanje stanja. Ukoliko prekinete sa primjenom lijeka LAMICTAL neće biti potrebno da se doza lijeka smanjuje postepeno. Ali će ipak biti potrebno da se prethodno posavjetujete sa Vašim ljekarom u slučaju da želite da prekinete sa primjenom lijeka LAMICTAL.

Kao i svi ljekovi i lijek LAMICTAL može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Reakcije potencijalno opasne po život: odmah potražite pomoć ljekara

Kod malog broja ljudi koji primjenjuju lijek LAMICTAL dolazi do pojave alergijske reakcije ili reakcija na koži koje potencijalno ugrožavaju život, koje se mogu razviti u ozbljnije probleme ukoliko se ne liječe.

Navedeni simptomi će se sa većom vjerovatnoćom javiti tokom prvih nekoliko mjeseci primjene lijeka LAMICTAL, posebno ukoliko je početna doza previsoka ili ukoliko se doza prebrzo povećava, ili ukoliko se lijek LAMICTAL primjenjuje istovremeno sa drugim lijekom koji se naziva valproat. Pojedini simptomi se češće javljaju kod djece, pa je potrebno da roditelji posebno obrate pažnju na njihovu moguću pojavu.

Simptomi navedenih reakcija uključuju:

• osipe na koži ili crvenilo, koji se mogu razviti u reakcije na koži koje su ozbiljne ili potencijalno opasne po život, uključujući osip sa ciljnim lezijama (multiformni eritem), rasprostranjen osip sa plikovima i perutanjem kože, posebno izraženim u predjelu oko usta, nosa, očiju i genitalija (Stevens-Johnson sindrom), izrazito perutanje kože (više od 30% površine tijela – toksična epidermalna nekroliza) ili prošireni osip udružen sa poremećajem funkcije jetre, promjenama u analizi krvi, i drugih organa (rekacija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) koja je takođe poznata kao hipersenzitivni sindrom).
• ranice u ustima, grlu, nosu ili genitalnim organima
• bolna osjetljivost sluzokože usne duplje ili crvene ili otečene oči (konjunktivitis)
• povišena temperatura (groznica), simptomi slični gripu ili pospanost
• otok tkiva lica ili otečene limfne žlijezde na vratu, u pazuhu ili preponama
• neočekivano krvarenje ili pojava modrica, ili plavičasta prebojenost prstiju
• bolna osjetljivost grla ili češća pojava infekcija (kao što su prehlade) nego što je uobičajeno
• porast vrijednosti enzima jetre u krvnim testovima
• porast broja bijelih krvnih zrnaca (eozinofila)
• uvećane imfne čvorove
• poremećaj funkcije nekih organa, uključujući jetru i bubrege

U velikom broju slučajeva, navedeni simptomi će predstavljati znake manje ozbiljnih neželjenih dejstava. Međutim, neophodno je da budete svjesni da su navedeni simptomi potencijalno opasni po život i da se mogu razviti u ozbiljnije zdravstvene probleme ukoliko se ne liječe, kao što je oštećenje organa. Ukoliko uočite pojavu nekog od navedenih simptoma:

→ Odmah se obratite Vašem ljekaru. Vaš ljekar može odlučiti da sprovede ispitivanja Vaše jetre, bubrega ili krvi i može Vam savjetovati da prekinete sa primjenom lijeka LAMICTAL. U slučajevima kad se razvije Stevens-Johnson-ov sindrom ili toksična epidermalna nekroliza, Vaš doktor će Vam savjetovati da nikad više ne uzimate lamotrigin.

Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH) (pogledajte dio 2. „Šta treba da znate prije nego što uzmete lijek LAMICTAL“).

Veoma česta neželjena dejstva

Navedena neželjena dejstva se mogu javiti kod više od 1 na 10 osoba:

• glavobolja
• kožni osip.

Česta neželjena dejstva

Navedena neželjena dejstva se mogu javiti kod najviše 1 na 10 osoba:

• agresivnost ili razdražljivost
• osjećaj pospanosti ili sanjivosti
• osjećaj vrtoglavice
• drhtanje ili podrhtavanje
• poremećaj sna (insomnija)
• osjećaj uznemirenosti
• proliv
• suva usta
• osjećaj mučnine (nauzeja) ili povraćanje
• osjećaj malaksalosti
• bol u leđima ili zglobovima, ili na drugom mjestu.

Povremena neželjena dejstva

Navedena neželjena dejstva se mogu javiti kod najviše 1 na 100 osoba:

• nespretnost i nedostatak koordinacije (ataksija)
• duple slike ili zamagljen vid
• neuobičajeno opadanje ili tanjenje kose (alopecija)
• osip na koži ili opekotine od sunca nakon izlaganja sunčevoj ili vještačkoj svjetlosti (fotosenzitivnost).

Rijetka neželjena dejstva

Navedena neželjena dejstva se mogu javiti kod najviše 1 na 1.000 osoba:

• reakcije na koži koje dovode do stvaranja crvenih mrlja ili lezija na koži, koje mogu izgledati kao meta ili ,,bikovo oko” sa tamnocrvenim središtem okruženim blijedocrvenim prstenovima (multiformni eritem)
• po život opasne kožne reakcije (Stevens-Johnson sindrom): (vidjeti takođe informacije na početku dijela 4).
• Grupa simptoma koja uključuje:

groznicu, mučninu, povraćanje, glavobolju, ukočenost vrata i izrazitu osjetljivosti na jaku svjetlost. Ovo može biti izazvano upalom membrana koje prekrivaju mozak i kičmenu moždinu (meningitis). Ti simptomi obično nestaju s prekidom uzimanja lijeka. U slučaju da su simptomi i dalje prisutni ili se pogoršaju, obratite se svom ljekaru.

• brzi, nekontrolisani pokreti oka (nistagmus)
• svrab sluzokože očiju, uz iscjedak i pojavu naslaga na očnim kapcima (konjunktivitis)

Veoma rijetka neželjena dejstva

Navedena neželjena dejstva se mogu javiti kod najviše 1 na 10.000 osoba:

• po život opasne reakcije na koži (toksična epidermalna nekroliza): (vidjeti informacije na početku dijela 4)
• reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS): (vidjeti informacije na početku dijela 4)
• visoka tjelesna temperatura (groznica): (vidjeti informacije na početku dijela 4)
• otečenost oko lica (edem), ili otečene žlijezde na vratu, pod pazuhom ili u preponama (tzv. limfadenopatija): (vidjeti informacije na početku dijela 4)
• promjene funkcije jetre, koje se mogu detektovati analizom krvi, ili oštećenje jetre: (vidjeti informacije na početku dijela 4)
• ozbiljni poremećaj zgrušavanja krvi, koji može prouzrokovati pojavu neočekivanog krvarenja ili modrica (diseminovana intravaskularna koagulacija): (vidjeti informacije na početku dijela 4)
• hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH) (pogledajte dio 2. „Šta treba da znate prije nego što uzmete lijek LAMICTAL“).
• promjene koje se mogu detektovati analizama krvi – uključujući smanjeni broj crvenih krvnih ćelija (anemija), smanjeni broj bijelih krvnih ćelija (leukopenija, neutropenija, agranulocitoza), smanjeni broj krvnih pločica (trombocitopenija), smanjeni broj svih tipova ćelija (pancitopenija) i poremećaj koštane srži koji se naziva aplastična anemija
• halucinacije ("vidjeti" ili "čuti" realno nepostojeće pojave)
• konfuzija
• osjećaj nesigurnosti ili nestabilnosti prilikom kretanja
• nekontrolisani ponavljajući pokreti tijela i/ili zvukovi ili riječi (tikovi), nekontrolisani grčevi mišića koji zahvataju mišiće očiju, glave i torza (horeoatetoza) ili ostali neuobičajeni pokreti tijela kao što su grčenje, drhtanje ili ukočenost
• češća pojava napada kod osoba prethodno oboljelih od epilepsije
• pogoršanje simptoma kod osoba prethodno oboljelih od Parkinsonove bolesti
• reakcija slična lupusu (simptomi koji uključuju: bol u leđima ili zglobovima koji ponekad mogu biti praćeni povišenom tjelesnom temperaturom i/ili generalno lošim zdravstvenim stanjem)

Ostala neželjena dejstva

Ostala neželjena dejstva se javljaju kod malog broja ljudi, ali tačna učestalost njihove pojave nije poznata:

• postoje izvještaji o poremećajima na nivou kostiju koji uključuju osteopeniju, osteoporozu (slabljenje kostiju) i frakture. Ukoliko ste na dugotrajnoj terapiji epilepsije, provjerite sa Vašim ljekarom ili farmaceutom, da li ste ikada imali osteoporozu ili ste primjenjivali steroidne ljekove.
• zapaljenje bubrega (tubulointersticijalni nefritis) ili istovremeno zapaljenje bubrega i oka (TINU sindrom)
• noćne more
• smanjen imunitet zbog sniženih nivoa antitijela u krvi, zvanih imunoglobulini, koji pomažu u zaštiti od infekcije
• crveni čvorići ili mrlje na koži (pseudolimfom)

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na blisteru ili spoljašnjem pakovanju. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Lijek LAMICTAL ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek LAMICTAL

Aktivna supstanca lijeka je lamotrigin. Svaka tableta sadrži 25 mg, 50 mg ili 100 mg lamotrigina.

Pomoćne supstance su: laktoza, monohidrat; celuloza, mikrokristalna; povidon K30; natrijum skrob glikolat (tip A); gvožđe (III) oksid, žuti (E172); magnezijum stearat.

Kako izgleda lijek LAMICTAL i sadržaj pakovanja

LAMICTAL tablete od 25 mg su blijedo žućkastosmeđe boje, oblika zaobljenog četvorougla sa više faseta, sa jedne strane je utisnuta oznaka ″GSEC7″, a sa druge ″25″. Svako pakovanje sadrži 3 blistera sa po 10 tableta ili 2 blistera sa po 15 tableta.

LAMICTAL tablete od 50 mg su blijedo žućkastosmeđe boje, oblika zaobljenog četvorougla sa više faseta, sa jedne strane je utisnuta oznaka ″GSEE1″, a sa druge ″50″. Svako pakovanje sadrži 3 blistera sa po 10 tableta ili 2 blistera sa po 15 tableta.

LAMICTAL tablete od 100 mg su blijedo žućkastosmeđe boje, oblika zaobljenog četvorougla sa više faseta, sa jedne strane je utisnuta oznaka ″GSEE5″, a sa druge ″100″. Svako pakovanje sadrži 3 blistera sa po 10 tableta ili 2 blistera sa po 15 tableta.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica

Kritskog odreda 4/1, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

Delpharm Poznan S.A., Ul. Grunwaldzka 189, 60-322 Poznan, Poljska

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

LAMICTAL, 25 mg, tableta, blister, 30 (3x10) tableta, broj dozvole: 2030/23/1059 – 1678 od 19.04.2023. godine

LAMICTAL, 25 mg, tableta, blister, 30 (2x15) tableta, broj dozvole: 2030/24/770 - 82 od 16.02.2024. godine

LAMICTAL, 50 mg, tableta, blister, 30 (3x10) tableta, broj dozvole: 2030/23/1583 – 1679 od 19.04.2023. godine

LAMICTAL, 50 mg, tableta, blister, 30 (2x15) tableta, broj dozvole: 2030/24/777 - 83 od 16.02.2024. godine

LAMICTAL, 100 mg, tableta, blister, 30 (3x10) tableta, broj dozvole: 2030/23/1525 – 1680 od 19.04.2023. godine

LAMICTAL, 100 mg, tableta, blister, 30 (2x15) tableta, broj dozvole: 2030/24/776 - 84 od 16.02.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

April, 2025. godine