DANOPTIN® 25mg tableta

Epilepsija

Odrasli i adolescenti stariji od 13 godina:

• dodatna ili monoterapija parcijalnih i generalizovanih napada, uključujući i toničko-kloničke napade;
• napadi povezani sa Lennox-Gastaut sindromom. Lamotrigin se daje kao dodatna terapija, mada može da bude i inicijalni antiepileptički lijek kojim se započinje terapija kod Lennox-Gastaut sindroma.

Djeca i adolescenti uzrasta 2-12 godina:

• dodatna terapija parcijalnih i generalizovanih napada, uključujući i toničko-kloničke napade, kao i napade povezane sa Lennox-Gastaut sindromom
• monoterapija tipičnih apsans napada

Bipolarni poremećaj

Odrasli stariji od 18 godina:

• Prevencija depresivnih epizoda kod bolesnika sa bipolarnim poremećajem tipa I kod kojih su dominantne depresivne epizode. (vidjeti odjeljak 5.1).

Lamotrigin nije indikovan za akutnu terapiju maničnih ili depresivnih epizoda.

Bipolarni poremećaj

Preporučeno povećanje doze i doza održavanja za odrasle starije od 18 godina su date u tabeli dolje.

Prelazni režim uključuje povećanje doze lamotrigina do doze održavanja u trajanju preko šest nedjelje (Tabela 3) poslije čega drugi psihotropni ljekovi i/ili antiepileptici, ako je to klinički indikovano mogu biti isključeni (Tabela 4). Doze prilagođavanja, sljedećim dodatnim psihotropnim ljekovima i/ili antiepilepticima su takođe dolje prikazane (Tabela 5). Početna doza kao i preporučeno povećavanje doze ne smije se prekoračiti kako bi se rizik od pojave ospe sveo na najmanju moguću mjeru (vidjeti odjeljak 4.4).

Tabela 3: Odrasli stariji od 18 godina – preporučene doze povećanja do doze održavanja u liječenju bipolarnog poremećaja

* Uobičajena doza održavanja mijenja se u zavisnosti od kliničkog odgovora

Tabela 4. Preporučena šema doziranja lamotrigina, koja održava stabilno stanje bolesnika sa bipolarnim poremećajem poslije prestanka istovremene primjene psihotropnih ljekova ili antiepileptika kod odraslih, starijih od 18 godina

Kada se postigne ciljna doza stabilizacije lamotrigina, postepeno se može prekinuti druga terapija, kako je prikazano:

* ukoliko je potrebno dozu možete povećati do 400mg/dan.

Tabela 5Preporučena šema doziranja lamotrigina kod bolesnika sa bipolarnim afektivnim poremećajem,

poslije uvođenja u terapiju drugih ljekova kod odraslih osoba, starijih od 18 godina

Nema kliničkog iskustva u prilagođavanju doze lamotrigina prilikom uvođenja ostale dodatne terapije.

Međutim postoje studije o interakcijama ljekova, na osnovu kojih su napravljene dolje navedene preporuke

u doziranju.

Prestanak primjene lamotrigina kod bolesnika sa bipolarnim poremećajem:

U kliničkim ispitivanjima, poslije naglog prestanka primjene lamotrigina u odnosu na placebo, nije bilo povećanja učestalosti i težine neželjenih dejstava u odnosu na placebo, kao ni pojave drugih neželjenih dejstava. Zbog toga se primjena lijeka kod bolesnika može jednostavno prekinuti bez postepenog smanjivanja doze.

Djeca (ispod 18 godina starosti)

Primjena lamotrigina se ne preporučuje kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina zbog nedostatka podataka o efikasnosti i bezbjednosti primjene (vidjeti odjeljak 4.4).

Opšte preporuke za doziranje lamotrigina u posebnim populacijama bolesnika

Žene koje uzimaju hormonske kontraceptive

Pokazano je da kombinacija etinilestradiol/levonorgestrel (30 μg/150 μg) za oko 2 puta povećava klirens lamotrigina i dovodi do snižavanja koncentracije lamotrigina. Nakon titracije, kod pojedinih pacijentkinja potrebno je povećati dozu održavanja lamotrigina i do 2 puta, kako bi se zadržao maksimalni terapijski odgovor. Tokom nedjelje kada se ne uzima pilula doći će do povećanja koncentracije lamotrigina za oko 2 puta. Pojava dozno zavisnih neželjenih dejstava ne može se isključiti. Međutim, treba obratiti pažnju kada se kontraceptivi uzimaju bez nedjelje pauze, kao prva terapijska linija ( na primjer kod kontinuirane hormonske kontracepcije ili ne hormonskih metoda, vidjeti odjeljak 4.4 i 4.5).

Početak primjene hormonskih kontraceptiva kod bolesnica koje su na terapiji lamotriginom, a NE uzimaju induktore glukuronidacije lamotrigina

U većini slučajeva može biti potrebno da se doza održavanja lamotrigina poveća i do dva puta (vidjeti odjeljak 4.4 i 4.5). Preporuka je da se sa početkom primjene hormonskih kontraceptiva doza lamotrigina poveća za 50 do 100 mg dnevno svake nedjelje, prilagođeno individualnom kliničkom odgovoru, osim ukoliko klinički odgovor pojedinca zahtjeva veće povećanje.Mjerenje koncentracije lamotrigina u serumu prije i poslije primjene hormonskih kontraceptiva ukazuje na to da se polazna koncentracija lamotrigina održava na istom nivou. Ukoliko je potrebno treba prilagoditi dozu lamotrigina.Kod žena koje uzimaju hormonsku kontracepciju sa nedjeljom pauze, nivo lamotrigina u serumu potrebno je pratiti i u trećoj nedjelji aktivnog uzimanja lijeka, odnosno od 15 do 21 dana terapijskog ciklusa. Međutim, treba obratiti pažnju kada se kontraceptivi uzimaju bez pauze, kao prva terapijska linija (na primjer kod kontinuirane hormonske kontracepcije ili ne hormonskih metoda, vidjeti odjeljak 4.4 i 4.5).

Prekid primjene hormonskih kontraceptiva kod bolesnica koje su na terapiji lamotriginom a NE uzimaju induktore glukuronidacije lamotrigina

U većini slučajeva dozu održavanja lamotrigina treba smaniti i do 50%, u zavisnosti od kliničkog odgovora (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.5). Postepeno smanjenje doze treba sprovoditi u skladu sa preporukama, 50 do 100 mg svake nedjelje

(da smanjenje ne prelazi 25 % ukupne dnevne doze nedjeljno) u periodu od 3 nedjelje, osim u slučaju kada klinički odgovor zahtijeva drugačije. Mjerenje koncentracije lamotrigina u serumu prije i poslije prestanka primjene hormonskih kontraceptiva ukazuje na to da se polazna koncentracija lamotrigina održava na istom nivou. Kod žena koje žele da prekinu sa primjenom hormonskih konraceptiva, koja uključuje jednu nedjelju bez primjene lijeka, koncentraciju serumskog lamotrigina treba pratiti i u trećoj nedjelji terapije, odnosno od 15 do 21 dana terapijskog ciklusa. Prilagođavanje doze lamotrigina ne treba vršiti u prvoj nedjelji poslije prestanka primjene hormonskih kontraceptiva.

Početak primjene lamotrigina kod bolesnica koje su već na terapiji hormonskim kontraceptivima

Postepeno povećanje doze treba sprovoditi u skladu sa preporukama datim u tabeli.

Početak i prekid primjene hormonskih kontraceptiva kod bolesnica koji su već na terapiji lamotriginom i uzimaju induktore glukuronidacije lamotrigina

Prilagođavanje sa preporučenim dozama lamotrigina neće biti potrebno.

Uzimanje s atazanavirom/ritonavirom

Nije potrebno prilagođavati preporučeni način povećanja doze lamotrigina kada se lamotrigin dodaje

postojećoj terapiji atazanavirom/ritonavirom.

Kod bolesnika koji već uzimaju doze održavanja lamotrigina i ne uzimaju ljjekove koji indukuju

glukuronidaciju, doza lamotrigina će se možda morati povisiti ako se uvodi terapija

atazanavirom/ritonavirom, ili smanjiti ako se prestaje s terapijom atazanavirom/ritonavirom. Treba pratiti nivoe lamotrigina u plazmi dvije nedjelje prije, kao i tokom dvije nedjelje nakon početka ili

prestanka terapije atazanavirom/ritonavirom kako bi se utvrdilo da li je potrebno prilagodjavanje doze

lamotrigina (vidjeti dio 4.5).

Uzimanje s lopinavirom/ritonavirom

Nije potrebno prilagođavati preporučeni način povećanja doze lamotrigina kada se lamotrigin dodaje postojećoj terapiji lopinavirom/ritonavirom.

Kod bolesnika koji već uzimaju doze održavanja lamotrigina i ne uzimaju ljekove koji indukuju

glukuronidaciju, doza lamotrigina će se možda morati povećati ako se uvodi terapija

lopinavirom/ritonavirom, ili smanjiti ako se prestaje s terapijom lopinavirom/ritonavirom. Treba

pratiti nivoe lamotrigina u plazmi dvije nedjelje prije, kao i tokom dvije nedjelje nakon početka ili

prestanka terapije lopinavirom/ritonavirom kako bi se utvrdilo je li potrebno prilagodjavanje doze

lamotrigina (vidjeti dio 4.5).

Stariji bolesnici (preko 65 godina starosti)

Starijim bolesnicima ne treba posebno prilagođavanje doze, jer se farmakokinetika kod ove grupe bolesnika

značajno ne razlikuje od one kod mlađih (vidjeti odjeljak 5.2).

Bolesnici sa oštećenjem bubrega

Lamotrigin treba primjenjivati uz oprez kod bolesnika sa insuficijencijom bubrega. Za bolesnike sa terminalnim stadijumom bubrežne insuficijencije početne doze lamotrigina treba zasnivati na bolesnikovom režimu drugih ljekova. Kod bolesnika sa značajnim oštećenjem funkcije bubrega mogu biti efikasne smanjene doze održavanja (vidjeti odjeljke 4.4. i 5.2.).

Bolesnici sa oštećenjem jetre

Potrebno je prilagoditi šemu doziranja kod bolesnika sa poremećenom funkcijom jetre. Početne i doze povećanja, kao i doze održavanja moraju se smanjiti za približno 50% kod bolesnika sa umjereno poremećenom (Child-Pugh stepen B), odnosno za 75% kod bolesnika sa teško poremećenom (Child-Pugh stepen C) funkcijom jetre. Povećanje i održavanje doze potrebno je prilagođavati u zavisnosti od kliničkog odgovora (vidjeti odjeljak 5.2).

Lamotrigin se ne smije primjenjivati kod bolesnika koji su preosjetljivi na lamotrigin ili neki od pomoćnih sastojaka lijeka.

Osip kože

Zabilježena su neželjena dejstva na koži, koja su se uglavnom javljala u prvih 8 nedjelja od početka primjene lamotrigina. Većina osipa je bila blaga i ograničena, međutim, zabilježeni su slučajevi pojave ozbiljnih osipa koji su zahtijevali hospitalizaciju i prekid primjene lamotrigina, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu (vidjeti odjeljak 4.8).

Približna incidenca teških oblika kožnih osipa kod odraslih iznosi 1 na 500 kod epilepsije, a Stevens-Johnsonov sindrom, kod odraslih i djece starije od 12 godina je 1 na 1000, dok kod bolesnika sa bipolarnim poremećajem incidenca teških oblika kožnih osipa iznosi 1 na 1000.

Rizik kod djece mlađe od 12 godina je veći nego kod odraslih. Dostupni podaci iz jednog broja kliničkih studija ukazuju da je, kod djece mlađe od 12 godina, incidenca kožnih osipa povezanih sa hospitalizacijom od 1 na 300 do

1 na 100.

Kod djece, početna slika osipa se može zamijeniti sa infekcijom, pa ljekar mora uzeti u obzir i mogućnost reakcije na lijek kod djece koja razviju simptome kožnog osipa i temperature tokom prvih 8 nedjelja liječenja.

Smatra se da je ukupni rizik pojave osipa snažno povezan sa:

• visokom početnom dozom lamotrigina i prekoračenjem preporučenog povećavanja doze lijeka (vidjeti odjeljak 4.2.)
• istovremenom primjenom sa valproatima (vidjeti odjeljak 4.2.).

Oprez je potreban i kod bolesnika koji su razvili alergijsku reakciju ili osip nakon liječenja drugim antiepilepticima jer je kod takvih bolesnika blaži oblik osipa nakon liječenja lamotriginom tri puta češći.

Svi bolesnici (odrasli i djeca) kod kojih se pojavi osip moraju odmah biti obrađeni, a lamotrigin obustavljen, osim u slučaju kada osip pouzdano nije povezan sa primjenom lijeka. Ne preporučuje se ponovno uvođenje lamotrigina kod bolesnika kod kojih je isključen iz terapije zbog pojave osipa, osim ako je potencijalni benefit veći od potencijalnog rizika. Ako bolesnik tokom primjene lamotrigina, razvije Stevens–Johnson-ov sindrom (SJS) ili dodje do pojave toskične epidermalne nekrolize (TEN), liječenje lamotriginom se više ne smije započinjati.

Pojava osipa je zabilježena i kao dio sindroma preosjetljivosti koji se manifestuje različitim sistemskim simptomima kao što su: groznica, limfadenopatija, edem lica, krvni poremećaji i poremećaji funkcije jetre (vidjeti odjeljak 4.8). Ovaj sindrom može imati različitu kliničku težinu i, rijetko, može da dovede do diseminovane intravaskularne koagulacije (DIK) i multiorganske disfunkcije. Važno je napomenuti da se rani znaci preosjetljivosti (npr. povišena temperatura i limfadenopatija) mogu javiti iako osip nije prisutan. Bolesnici se moraju upozoriti da odmah potraže ljekarsku pomoć u slučaju pojave takvih simptoma, ljekar ih zatim treba obraditi, i u slučaju da se druga etiologija ne utvrdi, treba obustaviti primjenu lamotrigina.

U većini slučajeva aseptički meningitis se povlači s prestankom uzimanja lijeka, ali se kod određenog broja bolesnika opet javlja ponovnim uvođenjem lamotrigina u terapiju. Ponovno izlaganje lamotriginu rezultira naglim vraćanjem, po pravilu, još težih simptoma. Bolesnicima koji su s uzimanjem lamotrigina prekinuli zbog aseptičkog meningitisa u prethodnom toku liječenja, ne smije se ponovno uvesti lamotrigin u terapiju.

Pogoršanje kliničkog stanja i rizik od samoubistva

Suicidalne ideje i ponašanja zabilježena su kod bolesnika na terapiji antiepilepticima u nekoliko indikacija. Meta analize randomizovanih placebo kontrolisanih kliničkih studija pokazale su da je došlo do malog povećanja rizika od suicidalnih ideja i ponašanja prilikom primjene antiepileptika. Iako mehanizam nastanka ovog rizika nije poznat, podaci ukazuju da ne treba isključiti mogućnost povećanog rizika sa primjenom lamotrigina.

Bolesnike treba pratiti kako bi se uočili znaci suicidalnih ideja i ponašanja, pri čemu treba razmotriti promjenu režima liječenja. Bolesnike (i njihove staratelje) treba upozoriti da prate svoje stanje kako bi uočili moguće pogoršanje (uključujući i nastup novih simptoma) i/ili pojavu suicidalnih ideja/ponašanja ili razmišljanja o samopovređivanju i da u tom slučaju odmah potraže ljekarsku pomoć.

Kod bolesnika sa bipolarnim poremećajem može doći do pogoršanja simptoma depresije i/ili pojave suicidalnih ideja i ponašanja (suicidalnosti), bez obzira uzimaju li ljekove za liječenje bipolarnog poremećaja ili ne, uključujući i lamotrigin. Bolesnike treba pažljivo pratiti kako bi se uočili znaci pogoršanja kliničke slike (uključujući i nastup novih simptoma) i suicidalnosti, naročito na početku liječenja i u razdobljima promjene doze.Čini se da bolesnici sa prethodnom istorijom suicidalnog ponašanja ili razmišljanja, mlade odrasle osobe i bolesnici koji su pokazivali značajan stepen suicidalnih ideja prije započinjanja liječenja imaju povećan rizik od nastupa suicidalnih misli ili pokušaja samoubistva, pa ih tokom liječenja treba strogo nadzirati.

Treba razmotriti promjenu režima liječenja, uključujući i mogućnost ukidanja lijeka bolesnicima kojima se pogorša kliničko stanje (uključujući i nastup novih simptoma) i/ili nastupe suicidalnnih ideja/ponašanja, naročito ako su simptomi ozbiljni, nastupe naglo ili prethodno nijesu bili prisutni.

Hormonska kontracepcija

Efekat hormonskih kontraceptiva na efikasnost lamotrigina

Pokazano je da kombinacija etinilestradiol/levonorgestrel (30 μg/150 μg) za oko 2 puta povećava klirens lamotrigina i dovodi do snižavanja koncentracije lamotrigina (vidjeti odjeljak 4.5). Smanjenje koncentracije lamotrigina povezano je sa gubitkom kontrole epileptičkih napada. Poslije titracije, kod pojedinih bolesnica potrebno je povećati dozu održavanja lamotrigina i do 2 puta, kako bi se zadržao maksimalni terapijski odgovor. Sa prestankom primjene hormonskih kontraceptiva, klirens lamotrigina će se smanjiti za polovinu. Povećanje koncentracije lamotrigina može biti povezano sa pojavom dozno-zavisnih neželjenih dejstava. Bolesnice treba pažljivo pratiti kako bi se uočila pojava dozno-zavisnih neželjenih dejstava.

Kod bolesnica koje još ne uzimaju induktore metabolizma lamotrigina, a uzimaju hormonske kontraceptive koji uključuju jednu nedelju neaktivnog lečenja (tzv. „nedjelja bez pilule“), tokom neaktivne nedjelje doći će do postupnog prolaznog povećanja koncentracije lamotrigina (vidjeti odjeljak 4.2). Variranje koncentracije lamotrigina može biti povezano sa pojavom neželjenih dejstava. Međutim, treba obratiti pažnju kada se kontraceptivi uzimaju bez pauze, kao prva terapijska linija (na primjer kod kontinuirane hormonske kontracepcije ili ne hormonskih metoda).

Interakcije između lamotrigina i drugih hormonskih kontraceptiva ili hormonske supstitucione terapije nijesu ispitivani, ali se može očekivati slično dejstvo hormonske terapije na farmakokinetiku lamotrigina.

Efekat lamotrigina na efikasnost hormonskih kontraceptiva

Ispitivanje interakcija na 16 zdravih žena pokazalo je da prilikom istovremene primjene lamotrigina i hormonskih kontraceptiva (kombinacije etinilestradiol/levonorgestrel) dolazi do blagog porasta klirensa levonorgestrela i promjene serumskih nivoa FSH i LH (vidjeti odjeljak 4.5). Nije poznat uticaj ovih promjena na ovulatornu funkciju jajnika. Međutim, ne može se isključiti mogućnost da gore navedene promjene smanjuju efikasnost hormonskih kontraceptiva kod pojedinih bolesnica koje ih uzimaju istovremeno sa lamotriginom. Zbog toga bolesnice treba uputiti da svaku promjenu u menstrualnom ciklusu (npr. probojno krvarenje) odmah prijave ljekaru.

Dihidrofolat reduktaza

Lamotrigin je slab inhibitor dihidrofolat reduktaze usljed čega postoji mogućnost interferiranja sa metabolizmom folata kod dugotrajnog liječenja (vidjeti odjeljak 4.6). Međutim, tokom produžene primjene, lamotrigin nije izazivao bitne promjene u koncentraciji hemoglobina, MCV-a i koncentraciji folata u serumu ili u eritrocitima tokom 1 godine, odnosno u eritrocitima tokom 5 godina.

Bubrežna insuficijencija

U studijama sa jednokratnim doziranjem kod bolesnika sa insuficijencijom bubrega u posljednjem stadijumu, koncentracije lamotrigina u plazmi nijesu bile bitno promijenjene. Međutim, može se očekivati nagomilavanje glukuronidnog metabolita. Zbog toga je neophodan oprez kod liječenja bolesnika sa insuficijencijom bubrega.

Bolesnici koji uzimaju druge ljekove koji sadrže lamotrigin

DANOPTIN® ne treba primenjivati kod bolesnika koji su već na terapiji nekim ljekovima koji sadrže lamotrigin, bez prethodne konsultacije sa ljekarom.

Pomoćne supstance koje sadrže DANOPTIN® tablete

DANOPTIN® tablete sadrže laktozu monohidrat i ne treba ih primjenjivati kod bolesnika sa rijetkim nasljednim poremećajima intolerancije galaktoze, nedostatka Lapp laktaze ili loše apsorpcije glukoze-galaktoze.

Razvoj djece

Nema podataka uticaju lamotrigina na rast, seksualno sazrijevanje i kognitivni, emocionalni i bihejvioralni razvoj kod djece.

Mjere opreza kod epilepsije

Kao i kod drugih antiepileptika, nagli prekid uzimanja lamotrigina može da prouzrokuje ponovnu pojavu epileptičkih napada. Nagli prekid primjene lamotrigina neophodan je samo iz bezbjedonosnih razloga (npr. pojava težih oblika osipa), a u svim ostalim slučajevima treba postepeno prekinuti primjenu lamotrigina tokom dvije nedjelje.

Prema podacima iz literature, rijetko su zabilježeni slučajevi teških konvulzivnih napada uključujući i status epilepticus, koji mogu da dovedu do rabdomiolize, multiorganske disfunkcije i diseminovane intravaskularnem koagulacije (DIK), ponekad sa smrtnim ishodom. Pojavili su se slični slučajevi vezani uz primjenu lamotrigina.

Takođe, umjesto poboljšanja može doći do klinički značajnog pogoršanja učestalosti epileptičkih napada. Kod bolesnika koji imaju više od jednog tipa napada, korist kontrole jednog tipa napada treba uporediti sa pogoršanjem kod drugog tipa.

Mioklonički napadi se mogu pogoršati usljed primjene lamotrigina.

Prema dostupnim podacima primjena kombinacije antiepileptika sa induktorima enzima daje slabiji odgovor od kombinacije sa neinduktorima enzima. Razlog nije razjašnjen.

Efikasnost primjena lamotrigina kod djece za liječenje tipičnih apsansa nije ista kod svih bolesnika.

Mjere opreza kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Djeca i adolescenti (mlađi od 18 godina)

Liječenje antidepresivima povezano je sa povećanim rizikom od suicidalnih misli i ponašanja kod djece i adolescenata sa velikim depresivnim poremećajem i drugim psihijatrijskim poremećajima.

Klinička ispitivanja interakcija sa drugim ljekovima i druge vrste interakcije vršene su samo na odraslim osobama.

UDP-glukuronil transferaze su enzimi odgovorni za metabolizam lamotrigina. Nema dokaza da lamotrigin prouzrokuje klinički značajnu indukciju ili inhibiciju enzima za oksidativni metabolizam ljekova u jetri i nijesu vjerovatne interakcije između lamotrigina i ljekova koji se metabolišu putem enzima citohroma P 450. Lamotrigin može indukovati sopstveni metabolizam, ali je efekat neznatan i nema kliničke značajne posljedice.

Tabela 6 Dejstvo drugih ljekova na glukuronidaciju lamotrigina

* Za smjernice o doziranju (vidjeti dio 4.2)

** Drugi hormonski kontraceptivi i hormonska supstituciona terapija nijesu ispitivani; vjerovatno imaju sličan uticaj na farmakokinetičke parametre lamotrigina ( vidjeti odjeljak 4.2 i 4.4).

Interakcije antiepileptičkih ljekova

Valproat, koji inhibira glukuronidaciju lamotrigina, usporava metabolizam lamotrigina i skoro dvostruko produžava prosječno poluvrijeme eliminacije lamotrigina. Kod bolesnika kojima je valproat uključen kao dodatna terapija, treba primjeniti odgovarajući režim liječenja (vidjeti odjeljak 4.2).

Antiepileptici koji indukuju enzime za metabolizam ljekova u jetri (npr. fenitoin, karbamazepin, fenobarbiton i primidon) indukuju glukoronidaciju lamotrigina i ubrzavaju metabolizam lamotrigina. Kod bolesnika kojima je fenitoin, karbamazepin, fenobarbiton ili pirimidon uključen kao dodatna terapija, treba primjeniti odgovarajući režim liječenja (vidjeti odjeljak 4.2).

Zabilježeni su slučajevi neželjenih dejstava povezanih sa centralnim nervnim sistemom, uključujući vrtoglavicu, ataksiju, diplopiju, poremećaj vida i mučninu, poslije uvođenja lamotrigina kod bolesnika koji su bili na terapiji karbamazepinom. Ova neželjena dejstva su se obično povlačila poslije smanjenja doze karbamazepina. Sličan efekat zabilježen je i u ispitivanju lamotrigina i okskarbazepina kod zdravih dobrovoljaca, ali nije ispitivan efekat smanjivanja doze.

U literaturi su zabilježeni slučajevi smanjenja nivoa lamotrigina ukoliko se lamotrigin davao u kombinaciji sa okskarbazepinom.Međutim, u ispitivanju zdravih odraslih dobrovoljaca koji su primali 200 mg lamotrigina i 1.200 mg okskarbazepina, okskarbazepin nije promijenio metabolizam lamotrigina, niti je lamotrigin promijenio metabolizam okskarbazepina. Zbog toga, kod tih bolesnika treba primjeniti režim terapije pri kome se lamotrigin primjenjuje bez valproata i bez induktora metabolizma lamotrigina (vidjeti odjeljak 4.2).

U ispitivanju zdravih dobrovoljaca koji su primali dva puta dnevno 100 mg lamotrigina i 1.200 mg felbamata, u periodu od 10 dana, felbamat nije klinički značajno uticao na farmakokinetiku lamotrigina.

Na osnovu retrospektivnih analiza, koncentracija u plazmi kod bolesnika koji su uzimali lamotrigin u kombinaciji sa ili bez gabapentina, gabapentin ne dovodi do promjene klirensa lamotrigina.

Potencijalne interakcije između levetiracetama i lamotrigina određene su ispitivanjem serumskih koncentracija oba lijeka tokom placebo kontrolisanih kliničkih studija. Na osnovu ovih podataka, lamotrigin nema uticaja na farmakokinetiku levetiracetama, niti levetiracetam na farmakokinetiku lamotrigina.

Istovremena primjena pregabalina u dozi od 200 mg 3 puta na dan nije uticala na srednju koncentraciju lamotrigina u plazmi. Nijesu zabilježene farmakokinetičke interakcije pregabalina i lamotrigina.

Topiramat ne utiče na koncentraciju lamotrigina u plazmi, dok lamotrigin povećava koncentraciju topiramata 15 %.

U ispitivanju bolesnika sa epilepsijom koji su primali zosinamid 200 do 400 mg dnevno i lamotrigin 150 do 500 mg dnevno, u period od 35 dana, zosinamid nije imao značajan uticaj na farmakokinetiku lamotrigina.

Iako su zabilježeni slučajevi povećanja koncentracija drugih antiepileptika u plazmi, kontrolisana klinička ispitivanja nisu dokazala da lamotrigin utiče na koncentracije drugih, istovremeno primjenjenih antiepileptika. In vitro ispitivanja pokazuju da lamotrigin ne potiskuje druge antiepileptike sa mjesta vezivanja na proteine.

Interakcije sa drugim psihoaktivnim ljekovima

Farmakokinetika litijuma nije se promijenila nakon davanja 2 g bezvodnog litijum-glukonata 2 puta na dan tokom 6 dana kod 20 zdravih dobrovoljaca uz istovremenu primjenu 100 mg lamotrigina na dan.

Višestruke oralne doze bupropiona nijesu imale statistički značajne efekte na farmakokinetiku pojedinačne doze lamotrigina kod 12 ispitanika, a zabilježen je samo mali porast PIK lamotrigin glukuronida.

U ispitivanju zdravih odraslih dobrovoljaca 15 mg olanzapina smanjilo je PIK lamotrigina za 24%, i Cmax za 20%. Ne očekuje se da bi taj efekat bio klinički značajan. Lamotrigin u dozi od 200 mg nije imao uticaja na farmakokinetiku olanzapina.

Višestruke oralne doze lamotrigina od 400 mg dnevno, nijesu imale klinički značajan efekat na farmakokinetiku pojedinačne doze od 2 mg risperidona kod 14 zdravih, odraslih ispitanika. Prateći administraciju 2 mg risperidona sa lamotriginom, kod 12 od 14 ispitanika zabilježena je pospanost u poređenju sa 1 od 20 ispitanika koji su uzimali samo risperidon, i nijednim kada se lamotrigin uzima sam.

U studiji u kojoj je učestvovalo 18 pacijenata sa bipolarnim poremećajem I, a koji su bili na standardnom režimu lamotrigina (100-400mg/dan), doziranje apiprazola se titriralo od 10mg/dan do ciljnih 30mg/dan tokom perioda od 7 dana, da bi se nastavilo primjenom jedne doze dnevno tokom narednih 7 dana. Primjećeno je prosječno smanjenje od približno 10% kada je u pitanju Cmax i PIK. Ne očekuje se da ovoliko smanjenje ima kliničke konsekvence.

Ispitivanja inhibicije in vitro ukazala su da je na stvaranje primarnog metabolita lamotrigina (2-N-glukuronida) minimalno djelovala istovremena inkubacija amitriptilinom, bupropionom, klonazepamom, fluoksetinom, haloperidolom ili lorazepamom. Rezultati eksperimenata in vitro takođe ukazuju da nije verovatno da bi na izlučivanje lamotrigina uticali klozapin, fluoksetin, fenelzin, risperidon, sertralin ili trazodon. Podaci o metabolizmu bufuralola iz mikrozoma jetre kod ljudi pokazuju da lamotrigin ne smanjuje izlučivanje ljekova koji se većinom eliminišu putem CYP2D6.

Interakcije sa hormonskim kontraceptivima

Uticaj oralnih kontraceptiva na farmakokinetiku lamotrigina

U ispitivanju na 16 zdravih žena-dobrovoljaca, kombinacija etinilestradiol/levonorgestrel (30 μg/150 μg) prouzrokovala je skoro dvostruki porast klirensa lamotrigina, što je dovelo, u prosjeku, do smanjenja maksimalne koncentracije (Cmax) lamotrigina za 39% i površine ispod koncentracijske krive (PIC) za 52%. Serumske koncentracije lamotrigina postepeno su se povećavale tokom neaktivne nedjelje (tzv. „nedjelja bez pilule“), pri čemu su koncentracije lamotrigina na kraju neaktivne nedjelje bile približno dvostruko veće nego tokom perioda aktivnog uzimanja hormonskih kontraceptiva (vidjeti odjeljak 4.4). Nije potrebno prilagođavanje preporučene eskalacije doze lamotrigina samo na osnovu primjene hormonskih kontraceptiva, međutim doza održavanja lamotrigina mora biti povećana ili smanjena u većini slučajeva kada se počinje ili prestaje sa primjenom hormonskih kontraceptiva (vidjeti odjeljak 4.2).

Uticaj lamotrigina na farmakokinetiku oralnih kontraceptiva

U ispitivanju na 16 zdravih žena, doza od 300 mg lamotrigina u stanju dinamičke ravnoteže nije uticala na farmakokinetiku etinilestradiola, ali je zabilježen blagi porast klirensa levonorgestrela što je dovelo do smanjenja PIK levonorgestrela za 19% i Cmax za 12%. Mjerenja FSH, LH i estradiola u serumu tokom ispitivanja pokazala su gubitak supresije hormonske aktivnosti jajnika, iako je merenje nivoa progesterona ukazalo da nema hormonskog dokaza ovulacije ni kod jedne ispitanice. Efekat umjerenog porasta klirensa levonorgestrela i promjena serumskih nivoa FSH i LH na ovulatornu aktivnost jajnika nije poznat (vidjeti odjeljak 4.4). Nijesu sprovedena ispitivanja efekata primjene doza lamotrigina većih od 300 mg/dan, kao ni drugih hormonskih preparata.

Interakcije sa drugim ljekovima

U ispitivanju 10 muških dobrovoljaca, rifampicin je prouzrokovao povećanje klirensa i smanjenje poluvremena eliminacije lamotrigina zbog indukcije enzima jetre odgovornih za glukuronidaciju. Kod bolesnika koji se istovremeno leče rifampicinom, treba primjeniti režim liječenja preporučen za istovremenu primjenu lamotrigina i induktora glukuronidacije (vidjeti poglavlje 4.2).

U ispitivanju zdravih dobrovoljaca, lopinavir/ritonavir su otprilike za polovinu smanjili koncentraciju lamotrigina u plazmi, vjerovatno zbog indukcije glukuronidacije. Kod bolesnika koji se istovremeno liječe lopinavirom/ritonavirom, treba primjeniti režim liječenja za istovremenu primjenu lamotrigina i induktora glukuronidacije (vidjeti poglavlje 4.2).

U ispitivanju na odraslim zdravim dobrovoljcima, atazanavir/ritonavir (300 mg/100 mg), primjenjivani

tokom 9 dana, smanjili su plazmatske PIK za u prosjeku 32% i Cmax za u prosjeku 6 % za

lamotrigin (jedna doza od 100 mg). Kod bolesnika koji se istovremeno liječe atazanavirom/ritonavirom, mora se primijeniti odgovarajući režim liječenja (vidjeti dio 4.2).

Podaci iz in vitro evaluacijske studije pokazuju da je lamotrigin, ali ne i metabolit N(2)-glukuronid,

inhibitor organskog transportera 2 (OCT 2 od engl. organic transporter 2) pri potencijalno klinički

značajnim koncentracijama. Ovi podaci pokazuju da je lamotrigin potentniji in vitro kao inhibitor

OCT-a 2 u odnosu na cimetidin uz referentne IC50 vrijednosti od 53.8 μM odnosno 186 μM, tim

redoslijedom. Istovremena primjena lamotrigina s ljekovima koji se izlučuju putem bubrega kao

supstrati OCT-a 2 (npr. metformin, gabapentin i vareniklin) mogu rezultirati povišenim nivoima tih

ljekova u plazmi.

Klinički značaj navedenih podataka nije do sada jasno definisan već se mora biti posebno oprezan

kod bolesnika koji istovremeno uzimaju ove ljekove.

Rizik povezan sa primjenom antiepileptika

Žene u reproduktivnom dobu bi trebalo da se posavjetuju sa specijalistom oko uzimanja antiepileptika u slučaju planiranja trudnoće. Kada žena planira da ostane u drugom stanju potrebno je razmotriti liječenje antiepilepticima. Kod žena koje se liječe od epilepsije nagli prekid liječenja antiepilepticima treba da se izbjegava, jer može da dovede do iznenadnih napada sa ozbiljnim posljedicama po majku i dijete.

Rizik od nastanka kongenitalnih malformacija povećan je za 2 do 3 puta kod potomaka majki liječenih antiepilepticima u poređenju sa očekivanom incidencom u opštoj populaciji za približno 3%.

Najčešće prijavljene malformacije su: rascijep usne, srčane kongenitalne mane i defekti neuralne cijevi.

Liječenje sa više antiepileptika je udruženo sa povećanim rizikom od pojave kongenitalnih malformacija u odnosu na monoterapiju, pa zbog toga treba koristiti monoterapiju kad god je to moguće.

Rizik povezan sa primjenom lamotrigina

Trudnoća

Epidemiološke studije u kojima su prikazani rezultati više od 2.000 trudnoća u kojima su žene bile izložene monoterapiji lamotriginom, ukazuju da se ne može isključiti povećan rizik od značajnih kongenitalnih malformacija povezanih sa primjenom lamotrigina.U jednom registru trudnoća zabilježen je povećani rizik od pojedinačnih malformacija rascijepa usne i nepca. Ovaj povećan rizik nije potvrđen u analizi podataka ostalih registara. Ispitivanja na životinjama su pokazala razvojnu toksičnost (vidjeti odjeljak 5.3).

Ako je liječenje lamotriginom neophodno tokom trudnoće, preporučuje se davanje najnižih mogućih terapijskih doza.

Lamotrigin je slab inhibitor dihidrofolat reduktaze i teoretski može dovesti do povećanog rizika od embrio-fetalnog oštećenja smanjujući nivo folne kisjeline (vidjeti odjeljak 4.4). Treba imati na umu potrebu za unosom folne kisjeline u slučaju planiranja trudnoće i u ranoj trudnoći.

Fiziološke promjene tokom trudnoće mogu uticati na nivoe lamotrigina i/ili njegovo terapijsko dejstvo. Postoje izvještaji o sniženim vrijednostima lamotrigina u plazmi tokom trudnoće, sa potencijalnim rizikom od gubitka kontrole epileptičkih napada. Poslije porođaja, nivoi lamotrigina se mogu naglo povećati, a takođe i rizik od pojave dozno zavisnih neželjenih dejstava. Treba osigurati adekvatno praćenje nivoa lamotrigina u serumu prije, za vrijeme i poslije trudnoće, kao i poslije samog porođaja. Ukoliko je potrebno, dozu lamotrigina treba prilagoditi onoj koja je davana prije trudnoće, ili prilagoditi na osnovu kliničkog odgovora. Poslije porođaja potrebno je pratiti pojavu dozno zavisnih neželjenih dejstava.

Dojenje

Zabilježeno je da lamotrigin prelazi u majčino mlijeko u visoko varijabilnim koncentracijama što rezultuje ukupnim nivoima lamotrigina kod odojčadi do otprilike 50% nivoa lamotrigina kod majke. Stoga, kod neke odojčadi koja se hrani majčinim mlijekom, serumske koncentracije lamotrigina mogu dostići nivoe pri kojima se javlja farmakološki efekat. Kod ograničene grupe izložene dojenčadi nisu zabilježene nikakve nuspojave.

Potencijalnu dobrobit dojenja treba odmjeriti u odnosu na potencijalne rizike od neželjenih dejstava kod odojčadi. Ako žena odluči dojiti tokom terapije lamotriginom, potrebno je pratiti odojče zbog mogućih neželjenih dejstava.

Fertilitet

U reproduktivnim studijama na životinjama nije primjećen uticaj lamotrigina na fertilitet (vidjeti odjeljak 5.3).

Budući da postoje individualne razlike u odgovoru na sve antiepileptike, pacijent koji uzima DANOPTIN® u liječenju epilepsije, treba da se konsultuje sa svojim ljekarom u vezi njegove sposobnosti upravljanja vozilima i mašinama.

Nijesu rađene studije na uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama. Dvije studije na dobrovoljcima su pokazale da se dejstvo lamotrigina na finu vizuelnu motornu koordinaciju, pokrete očiju, ljuljanje tijela i subjektivan nivo sedacije nijesu razlikovali od placeba.

U kliničkim ispitivanjima sa lamotriginom zabilježena su neurološka neželjena dejstva poput vrtoglavice i diplopije. Zbog toga se preporučuje da bolesnici sami vide kako DANOPTIN® utiče na njih prije upravljanja motornim vozilom ili rukovanja mašinom.

Na osnovu dostupnih podataka, neželjena dejstva podijeljena su na ona karakteristična za epilepsiju, odnosno bipolarni poremećaj.

Kada se razmatra ukupni profil sigurnosti lamotrigina, potrebno je konsultovati ispod navedene podatke.

Neželjena dejstva identifikovana u kliničkim ispitivanjima monoterapije epilepsije (oznaka †), u kliničkim ispitivanjima bipolarnog poremećaja (oznaka§) i ostala klinička iskustva prikazana su u niže navedenom

tekstu.

Učestalost ispoljavanja neželjenih dejstava je odredjena na osnovu podataka iz kliničkih ispitivanja i klafifikovana je na:: veoma česta (≥ 1/10), česta (≥ 1/100, < 1/10), povremena (≥ 1/1000,< 1/100), rijetka (≥ 1/10.000, < 1/1000),veoma rijetka (< 1/10.000) i nepoznata(ne može se procijeniti na osnovu raspoloživih podataka)

U okviru svake grupe, neželjena dejstva su prikazana prema opadajućem stepenu ozbiljnosti.

Poremećaji krvi i limfnog sistema

Veoma rijetko: hematološke abnormalnosti1 /uključujući neutropeniju, leukopeniju, anemiju, trombocitopeniju, pancitopeniju, aplastičnu anemiju i agranulocitozu).

Nepoznato: limfadenopatija1

1Hematološke abnormalnosti i limfadenopatije mogu i ne moraju biti u vezi sa sindromom preosjetljivosti (vidjeti Poremećaje imunološkog sistema**).

Poremećaji imunološkog sistema

Veoma rijetko: sindrom preosjetljivosti **(uključujući groznicu, limfadenopatiju, edem lica, hematološke poremećaje, poremećaje funkcije jetre, diseminovana intravaskularna koagulacija i multiorganska disfunkcija).

**Osip je prijavljen kao simptom u okviru sindroma preosjetljivosti, a udružen sa različitim sistemskim znacima i simptomima, kao što su groznica, limfadenopatija, edem lica, abnormalni nalazi krvi i jetre. Ovaj sindrom može imati različitu kliničku težinu i može, iako rijetko, dovesti do diseminovane intravaskularne koagulacije i multiorganske disfunkcije. Važno je napomenuti da se rane manifestacije preosjetljivosti (npr. groznica i limfadenopatija) mogu javiti iako osip nije prisutan. Ako se uoči prisustvo ovih znakova i simptoma, treba procijeniti stanje bolesnika i odmah ukinuti liječenje lamotriginom, ukoliko nije jasan uzrok reakcije preosjetljivosti.

Psihijatrijski poremećaji

Često: agresija, iritabilnost.

Veoma rijetko: konfuzija, halucinacije, tikovi.

Poremećaji nervnog sistema

Za vrijeme monoterapije tokom kliničkih ispitivanja:

Veoma često: glavobolja§.

Često: pospanost†§, nesvjestica†§, tremor†, nesanica†, agitacija§

Povremeno: ataksija†.

Rijetko: nistagmus†.

3Ostala klinička iskustva:

Veoma rijetko: agitacija, nesigurnost, poremećaji pokreta, pogoršanje Parkinsonove bolesti3, ekstrapiramidalni efekti, horeoatetoza†, povećana učestalost napada.

Zabilježeno je da lamotrigin može da pogorša simptome parkinsonizma kod bolesnika sa postojećom Parkinsonovom bolešću. Postoje i pojedinačni izvještaji o ekstrapiramidalnim efektima i horeoatetozi kod bolesnika kojima nije dijagnostikovana Parkinsonova bolest.

Nepoznato: aseptički meningitis ( pogledaj 4.4.)

Poremećaji na nivou oka

Povremeno: diplopija†, zamućen vid†

Rijetko: konjuktivitis.

Poremećaji gastrointestinalnog sistema

Često: mučnina†, povraćanje†, dijareja†, suvoća usta§

Hepato-bilijarni poremećaji

Veoma rijetko: insuficijenciju jetre, poremećena funkcija jetre4, povišene vrijednosti testova funkcije jetre.

4Poremećaji funkcije jetre obično su povezani sa reakcijama preosjetljivosti, međutim, zabilježeni su i pojedinačni slučajevi bez vidljivih znakova preosjetljivosti.

Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva

Vrlo često: osip na koži5†§

Rijetko: Stevens-Johnsonov sindrom§.

Vrlo rijetko: toksična epidermalna nekroliza.

Tokom kliničkih ispitivanja na odraslim osobama kožni osip se pjavio kod 8-12 % ispitanika koji su

uzimali lamotrigin odnosno kod 5-6 % ispitanika na placebu. Kod 2 % bolesnika, zbog osipa na koži, došlo je do

prekida liječenja lamotriginom. Osip, izgledom obično makulopapularni, generalno se pojavljuje u prvih

8 nedjelja od početka liječenja i rješava se prekidom uzimanja Lamictala (vidjeti dio 4.4).

Prijavljeni su ozbiljni, potencijalno po život opasni osipi na koži, uključujući Stevens–Johnsonov

sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu (Lyellov sindrom). Iako se većina oporavi nakon prekida

liječenja lamotriginom, pojedini bolesnici imaju ireverzibilne ožiljke, a postoje i rijetki smrtni

slučajevi (vidjeti dio 4.4).

Smatra se da je ukupan rizik pojave osipa naročito povezan i sa:

• visokom početnom dozom lamotrigina i prekoračenjem preporučenog povećavanja doze

lamotrigina (vidjeti odjeljak 4.2)

• istovremenom primjenom sa valproatom (vidjeti odjeljak 4.2).

Osip je takođe zabilježen i kao dio sindroma preosjetljivosti koji se manifestuje različitim sistemskim simptomima (vidjeti Poremećaje imunološkog sistema**).

Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva

Često: artaralgija§.

Veoma rijetko: reakcije slične lupusu.

Prijavljeni su slučajevi smanjene mineralne gustine kostiju, osteopenije, osteoporoze i preloma kostiju kod bolesnika na dugotrajnom liječenju lamotriginom. Nije poznat tačan mehanizam uticaja

lamotrigina na metabolizam kostiju.

Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Često: umor†, bolovi§, bolovi u leđima§.

Simptomi i znaci

Zabilježeni su slučajevi akutne ingestije doza 10-20 puta većih od maksimalnih terapijskih, koji su se manifestovali nistagmusom, ataksijom, poremećajem svijesti i komom.

Terapija

U slučaju predoziranja bolesnika treba hospitalizovati i primjeniti odgovarajuću suportivnu terapiju.Ukoliko je indikovano predoziranje treba primjeniti terapiju koja smanjuje resorpciju (aktivni ugalj, laksativ ili lavažu želuca.Ne postoji iskustvo sa primjenom hemodijalize u slučaju predoziranja.Kod 6 dobrovoljaca sa oštećenjem bubrega, 20 % lamotrigina je uklonjeno iz organizma nakon 4 sata hemodijalize (vidjeti odjeljak 5.2).

Farmakoterapijska grupa:

Ostali antiepileptici

ATC kod:

N03AX09

Mehanizam dejstva

Rezultati farmakoloških studija upućuju na to da bi lamotrigin trebalo biti od primjene zavisni ("use-dependent") blokator natrijumovih kanala čije otvaranje (propustljivost) zavisi od napona. Lamotrigin izaziva blokadu ponavljajućeg okidanja u kulturi neurona, i inhibira otpuštanje glutamata (neurotransmitera koji igra ključnu ulogu u nastanku epileptičkih napada). Ovi efekti dovode do antikonvulzivnih svojstava lamotrigina.

Iako mehanizam kojim lamotrigin ispoljava svoje terapijsko djelovanje kod bipolarnog poremećaja nije utvrđen,

interakcija sa natrijumovim kanalima pokazana je kao veoma važna.

Farmakodinamski efekti

U ispitivanjima djelovanja ljekova na centralni nervni sistem, rezultat primjene 240 mg lamotrigina kod zdravih dobrovoljaca nije se razlikovao od placeba, dok je primjena 1.000 mg fenitoina, kao i 10 mg diazepama, značajno narušila finu vizuelnu motornu koordinaciju i očne pokrete, povećala zanošenje tijela i izazvala subjektivni osjećaj sediranosti.

U drugom ispitivanju, jednokratna peroralna primjena 600 mg karbamazepina je značajno narušila finu vizuelnu motornu koordinaciju i očne pokrete, povećala zanošenje tijela i srčani ritam, dok se dejstva lamotrigina u dozama od 150 i 300 mg nijesu razlikovala od placeba.

Klinička efikasnost i bezbjednost kod djece uzrasta od 1 do 24 mjeseca

Efikasnost i bezbjednost dodatne terapije kod parcijalnih napada kod bolesnika uzrasta od 1 do 24 mjeseca ispitivana je u duplo slijepoj placebo kontrolisanoj studiji. U studiju je bilo uključeno 177 slučajeva, sa rasporedom dozne titracije sličnom kao kod djece starosti od 2 do 12 godina, standardne doze su u nekim slučajevima tokom titracije prilagođavane (na primjer primjenom doze od 2 mg svaki drugi dan kada je izračunata doza niža od 2 mg). Koncentracije u serumu mjerene su krajem druge nedjelje od početka titracije, i ukoliko je bila iznad očekivane koncetracije za odrasle (0.41 µg/ml), dozu je potrebno ili smanjiti ili ne povećavati. Kod nekih bolesnika je bilo potrebno smanjenje doze i do 90% krajem druge nedjelje. 38 ispitanika kod kojih je došlo do smanjenja frekventnosti napada >40 % , nasumice su izabrani za placebo ili nastavak primjene lamotrigina. Kod placebo grupe kod 16 od 19 bolesnika nije došlo do uspješnog tretmana, odnosno kod 84% ispitanika, dok je u grupi koja je uzimala lamotrigin taj procenat iznosio 58%, odnosno 11 od 19 ispitanika nije imalo uspješnost terapije.Razlika rezultata između ove dvije grupe ispitanika nije bila statistički značajna: 26,3%, CI 95%-2,6%< > 50,2%, p=0.07.

Ukupno 256 ispitanika uzrasta od 1 do 24 mjeseca primalo je lamotrigin u dozama od 1 do 15 mg/kg/dan u periodu od 72 nedjelje. Bezbjedonosni profil primjene lamotrigina kod djece od 1 mjeseca do 2 godine bio je sličan kao kod starije djece, osim što je klinički značajno pogoršanje napada (>=50 %) zabilježeno češće kod djece mlađe od 2 godine (26%) u poređenju sa starijom djecom (14%).

Klinička efikasnost i bezbjednost kod Lennox-Gastaut sindroma

Nema podataka o primjeni monoterapije kod epileptičkih napada udruženih sa Lennox-Gastaut sindromom.

Klinička efikasnost u prevenciji depresivnih epizoda kod bolesnika sa bipolarnim poremećajem

Dvije t studije pokazale su efikasnost lamotrigina u prevenciji depresivnih epizoda kod bolesnika sa bipolarnim poremećajem tip I.

Klinička studija SCAB2003, multicentrična, dvostruko slijepa, placebo i litijum kontrolisana, randomizovana (fiksne doze) u dugotrajnoj prevenciji relapsa i ponovne pojave depresije i/ili manije kod bolesnika sa BAP tip I koji su nedavno imali ili trenutno imaju veliku depresivnu epizodu. Stabilizovani uz lamotrigin kao monoterapiju ili lamotigin kao dodatnu terapiju, bolesnici su podijeljeni u pet grupa: lamotrigin (50, 200, 400 mg/dan), litijum (nivoi u serumu od 0,8-1,1 mmol/l) ili placebo, maksimalno 76 nedjelja, odnosno 18 mjeseci. Primarni cilj bio je da se produži vrijeme do nastanka prve depresivne episode (Time for Intervention for a Mood Episode TIME), koja bi zahtijevala uvođenje dodatne farmakoterapije ili primjenu elijektrokonvulzivne terapije (EKT). Klinička studija SCAB2006 imala je sličan dizajn kao i klinička studija SCAB2003, ali se razlikovala po fleksibilnim dozama lamotrigina ( 100-400 mg/dan) i bila je primjenjena kod bolesnika sa BAP tip I koji su nedavno imali ili trenutno imaju maničnu epizodu. Rezultati studija su prikazani su u Tabeli 7.

Tabela 7 Rezultati kliničke efikasnosti lamotrigin u prevenciji depresivnih epizoda kod bolesnika sa bipolarnim poremećajem tip I

Statističkom obradom podataka došlo se do zaključka da primjena lamotrigina produžava vrijeme do prve depresivne epizode u odnosu na placebo grupu, a da nema statistički značajne razlike u odnosu na primjenjene druge režime terapije i pojavu manije/hipomanije ili miješane epizode.

Efikasnost lamotrigina u kombinaciji sa stabilizatorima raspoloženja još uvek nije adekvatno ispitana.

Studije uticaja primjene lamotrigina na srčanu provodljivost

Studija na zdravim odraslim dobrovoljcima pokazala je efekte ponovnih doza lamotrigina (do 400mg/dan) na kardiološka stanja, procijenjena na 12 kanalnom EKG-u. Nema klinički značajnih efekata lamotrigina na QT interval u poređenju sa placebom.

Resorpcija

Pretklinički podaci pokazuju da nema značajnih posljedica za čovjeka na osnovu studija o farmakološkoj bezbjednosti, ponovljenoj doznoj toksičnosti, genotoksičnosti i karcinogenosti.

U studijama toksičnosti kod pacova i zečeva u reproduktivnom i razvojnom dobu nije bilo teratogenih efekata, ali je primjećeno smanjenje tjelesne mase fetusa i usporena osifikacija skeleta kod primjene uobičajenih ili nižih kliničkih doza lamotrigina. Pošto veće doze ne mogu biti primjenjene kod životinja zbog toksičnosti po ženku, teratogeni potencijal lamotrigina nije utvrđen.

Primjećena je povećana prenatalna i postnatalna smrtnost ploda, kod ženki pacova koje su primale uobičajene kliničke doze lamotrigina tokom kasne faze gestacije i tokom ranog postnatalnog perioda. Ovi efekti su posmatrani na osnovu očekivane kliničke izloženosti.

Kod mladih pacova, efekat na učenje kod Bielovog testa lavirinta, blago odlaganje balanoprepucijalnog odvajanja i vaginalne prohodnosti , kao i smanjenje tjelesne mase u postnatalnom periodu kod F1 životinja zabilježio je prilikom izlaganja duplo većim dozama lamotrigina od terapijskih doza kod ljudi.

U ispitivanjima na životinjama, nije pokazano da lamotrigin utiče na fertilitet. Međutim, lamotrigin smanjuje nivo folne kisjeline u fetusu pacova. Pretpostavlja se da nedostatak folne kisjeline dovodi do povećanog rizika od nastanka kongenitalnih malformacija kod životinja i ljudi.

Lamotrigin izaziva dozno zavisnu inhibiciju hERG kanala rasprostranjenog u bubrežnim ćelijama embriona kod čovjeka. IC50 je otprilike devet puta iznad maksimalne terapijske slobodne koncentracije. Lamotrigin nije doveo do produžavanja QT intervala kod životinja koje su bile izložene otrprilike dva puta većoj koncentracije od maksimalne terapijski slobodne koncentracije. Kliničke studije pokazuju da nema klinički značajnih efekata lamotrigina na QT interval kod zdravih odraslih dovrovoljaca (vidjeti odjeljak 5.1).

Nije primjenljivo.

3 godine

Čuvati na temperaturi do 300C.

Providni PVC/PVDC/Al blisteri sa aluminijumskom folijom.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

DANOPTIN® pripada ljekovima iz grupe antiepileptici i može se koristiti za liječenje dvije različite bolesti: eplepsije i bipolarnog poremećaja.

DANOPTIN® se koristi u liječenju epilepsije tako što blokira prenos signala u mozgu koji dovode do pojave epileptičkih napada i to:

• kod odraslih i djece iznad 13 godina DANOPTIN® se može koristiti samostalno, kao monoterapija, ili sa drugim ljekovima koji se koriste za liječenje epilepsije. DANOPTIN® se takođe može koristiti u kombinaciji sa drugim ljekovima da spriječi napade koji nastaju kao posljedica Lennox-Castaut sindroma.
• kod djece uzrasta između 2 i 12 godina DANOPTIN® se takođe može koristiti u kombinaciji sa drugim ljekovima za liječenje navedenih stanja . Takođe se DANOPTIN® može koristiti samostalno (monoterapja) za liječenje posebnog oblika epilepsije koji se naziva tipični absans. .

DANOPTIN se takođe koristi u liječenju bipolarnog poremećaja

Osobe sa bipolarnim poremećajem (manična depresija) imaju ekstremne promjene raspoloženja, sa periodima manije (uzbuđenje ili euforija) koji se smjenjuju sa periodima depresije (duboka tuga ili očaj). Kod odraslih starijih od 18 godina DANOPTIN® se može koristiti samostalno, kao monoterapija, ili sa drugim ljekovima u spriječavanju nastanka depresivnog raspoloženja koje nastaje kod bipolarnog poremećaja. Još uvijek nije poznat mehanizam kojim DANOPTIN® djeluje u mozgu dovodeći do ovog efekta.

Upozorite ljekara ako uzimate druge ljekove, imate neku hroničnu bolest, neki poremećaj metabolizma, preosjetljivi ste na ljekove ili ste imali alergijske reakcije na neke od njih.

DANOPTIN® tablete ne smijete da upotrebljavate:

• ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na lamotrigin, ili neku od pomoćnih supstanci DANOPTIN® tableta (vidjeti odjeljak 6);

Ukoliko nijeste sigurni da li se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, javite se Vašem ljekaru.

Kada uzimate lijek DANOPTIN®, posebno vodite računa:

Šta je potrebno da Vaš ljekar zna prije početka primjene lijeka DANOPTIN®

• da li imate problema sa bubrezima;
• da li ste ikada dobili osip dok ste uzimali lamotrigin ili bilo koji drugi lijek za liječenje bipolarnog poremećaja ili epilepsije;
• da li ste ikad razvili meningitis nakon uzimanja lamotrigina (pročitati opis simptoma u dijelu 4. ovog uputstva: Ostala neželjena dejstva)
• da li već uzimate lijek koji sadrži lamotrigin;

Ukoliko se nešto od gore navedenog odnosi na Vas javite se Vašem ljekaru, koji može odlučiti da smanji Vašu dozu ili potpuno isključi lamotrigin iz terapije.

Važne informacije o potencijalno ozbiljnim reakcijama

Mali broj ljudi koji uzimaju Danoptin® dobije alergijsku reakciju ili potencijalno ozbiljnu reakciju na koži, koja se može razviti u teže probleme ako se ne liječi. Potrebno je poznavati simptome na koje treba obratiti pažnju tokom primjene lijeka Danoptin® .

• Pročitajte opis ovih simptoma u tački 4 ovog uputstva pod „Potencijalno ozbiljne reakcije: odmah potražite pomoć ljekara“.

Razmišljanja o samopovređivanju ili samoubistvu

Antiepileptici su ljekovi koji se koriste za liječenje teških stanja, uključujući epilepsiju i bipolarni poremećaj.

Osobe sa bipolarnim poremećajem ponekad mogu razmišljati o samopovređivanju ili samoubistvu.

Ukoliko imate bipolarni poremećaj mogu Vam se javiti ovakva razmišljanja:

• ukoliko prvi put uzimate ovaj lijek
• ukoliko ste prethodno imali razmišljanja o samopovređivanju ili o samoubistvu
• ukoliko ste mlađi od 25 godina

Obratite se Vašem ljekaru ili potražite pomoć u najbližoj bolnici ukoliko imate uznemiravajuće misli ili događanja, ili ukoliko primjetite da se osjećate lošije ili da Vam se javio neki novi simptom za vrijeme uzimanja lijeka DANOPTIN®.

Kod malog broja bolesnika koji uzimaju lijek DANOPTIN® za liječenje epilepsije mogu se javiti misli o samopovređivanju ili samoubistvu. Ukoliko Vam se jave ovakve misli, odmah obavijestite Vašeg ljekara

Ukoliko uzimate DANOPTIN® u terapiji epilepsije

Napadi kod nekih tipova epilepsije mogu povremeno postati teži ili se češće javljati dok uzimate DANOPTIN®.

Neki bolesnici mogu imati snažne napade, koji mogu biti uzrok ozbiljnih zdravstvenih problema. Obratite se Vašem ljekaru što je prije moguće ukoliko Vaši napadi postanu češći i snažniji za vrijeme uzimanja lijeka DANOPTIN®.

.

DANOPTIN® se ne smije koristiti u liječenju bipolarnog poremećaja kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina. Neki ljekovi za liječenje depresije kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina povećavaju rizik od pojave misli o samopovređivanju ili samoubistvu.

Primjena drugih ljekova

Kažite svom ljekaru i farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta i biljne ljekove.

Vaš ljekar treba da zna ako uzimate druge ljekove za liječenje epilepsije ili za liječenje problema s mentalnim zdravljem, kako bi bio siguran da uzimate adekvatnu dozu lijeka DANOPTIN®.

Ti ljekovi uključuju:

• okskarbazepin, felbamat, gabapentin, levetiracetam, pregabalin, topiramat ili zonisamid za liječenje epilepsije;
• litijum, olanzapin ili apiprazol koji se koriste za liječenje problema s mentalnim zdravljem ;
• bupropion koji se koristi za liječenje problema s mentalnim zdravljem ili za odvikavanje od pušenja;

Obavijestite svog ljekara ukoliko uzimate bilo koji od ovih lijekova.

Neki lijekovi međusobno djeluju sa lijekom DANOPTIN® ili povećavaju vjerovatnoću pojave neželjenih dejstava. Ti ljekovi uključuju:

• valproat, za liječenje epilepsije i problema s mentalnim zdravljem ;
• karbamazepin, za liječenje epilepsije i problema s mentalnim zdravljem ;
• fenitoin, pirimidon ili fenobarbiton, za liječenje epilepsije;
• risperidon, za liječenje problema s mentalnim zdravljem ;
• rifampicin za liječenje infekcija (antibiotik);
• ljekovi za liječenje HIV-a (Humane Imunodeficijentne Virus infekcije) (kombinacija lopinavira i ritonavira ili atazanavira i ritonavira);
• ljekovi koji se koriste za hormonsku kontracepciju (pilule za kontracepciju, vidjeti dolje).

Obavijestite svog ljekara ako uzimate ili prestanete sa uzimanjem ovih ljekova.

Hormonski kontraceptivi (kao što je kontracepcijska pilula), mogu imati uticaj na dejstvo lijeka DANOPTIN®

Vaš ljekar Vam može preporučiti primjenu određenih vrsta hormonske kontracepcije (zaštita od trudnoće) ili druge metode nehormonske kontracepcije (kondom, dijafragma ili spirala). Ukoliko već koristite neki oblik hormonske kontracepcije, Vaš ljekar Vam može uraditi laboratorijske analize, kako bi provjerio nivo lijeka DANOPTIN® u krvi. Ukoliko uzimate ili planirate da počnete sa uzimanjem nekog hormonskog kontraceptiva posavjetujte se sa svojim ljekarom, koji će Vam predstaviti metode kontracepcije koje su pogodne za Vas.

DANOPTIN® može uticati na dejstvo hormonskih kontraceptiva, iako nije vjerovatno da će smanjiti njihovo dejstvo. Ako primjenjujete hormonske kontraceptive i primjetite određene promjene u menstrualnom ciklusu, kao što je „probojno“ krvarenje ili tačkasta krvarenja u sredini ciklusa: obavijestite Vašeg ljekara. Ovo mogu biti znaci da lijek DANOPTIN® utiče na dejstvo hormonskih kontraceptiva. .

Primena lijeka DANOPTIN® u periodu trudnoće i dojenja

Prije nego što počnete da uzimate neki lijek, posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Može doći do povećanog rizika od urođenih oštećenja kod djece čije su majke uzimale lijek DANOPTIN® tokom trudnoće. Ova oštećenja uključuju rascjep usne ili rascjep nepca. Ljekar Vam može savjetovati uzimanje dodatka folne kiseline ako planirate trudnoću i tokom trudnoće.

Trudnoća također može promjeniti dejstvo lijeka DANOPTIN®, tako da ljekar može dati Vaše uzorke krvi na

provjeru vrijednosti lijeka DANOPTIN® i može podesiti dozu.

Obavijestite svog ljekara ukoliko ste trudni, ukoliko biste mogli biti trudni ili planirate da zatrudnite. Ne smijete prekinuti terapiju bez razgovora o tome sa svojim ljekarom. To je posebno važno ako imate epilepsiu.

Ukoliko dojite ili planirate da dojite obavijestite Vašeg ljekara. Aktivna supstanca lijeka prelazi u majčino mlijeko i može uticati na Vašu bebu. Vaš ljekar će razgovarati sa vama o rizicima i koristima dojenja dok uzimate lijek DANOPTIN® i pregledaće Vašu bebu s vremena na vrijeme ukoliko odlučite da je dojite.

Uticaj lijeka DANOPTIN® na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Lijek DANOPTIN® može da izazove vrtoglavicu i pojavu dvostrukih slika (diplopija).

Ne upravljajte motornim vozilima ili mašinama, osim ako ste sigurni da lijek nema uticaj na Vas.

Ukoliko imate epilepsiju razgovarajte sa Vašim ljekarom o upravljanju motornim vozilima i rukovanju mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka DANOPTIN®

DANOPTIN® tablete sadrže malu količinu šećera, laktoze. Ako ne podnosite laktozu ili druge šećere (intolerancija), obavijestite o tome svog ljekara i nemojte uzimati ovaj lijek.

Lijek DANOPTIN® treba da uzimate tačno onako kako vam je ljekar to propisao. Ukoliko nijeste sigurni kako da ga koristite, posavetujte se sa ljekarom ili farmaceutom.

Koliko lijeka DANOPTIN® treba uzimati

Možda će proći više vremena prije nego što pronađete koja doza lijeka DANOPTIN® je najbolja za Vas.

Doza koju uzimate zavisiće:

• od Vaših godina;
• da li uzimate DANOPTIN® u kombinaciji sa drugim ljekovima;
• da li imate problema sa bubrezima ili jetrom.

Vaš ljekar će prvo početi da Vam daje manju dozu i postepeno će je povećavati tokom prvih nekoliko nedjelja terapije dođe do doze koja Vam odgovara („efikasna doza“). Nikada nemojte uzimati više lijeka DANOPTIN® nego što Vam je odredio Vaš ljekar.

Odrasli i djeca iznad 13 godina

Uobičajena dnevna doza lijeka iznosi između 100 mg i 400 mg na dan.

Djeca između 2 i 12 godina

Uobičajena dnevna doza lijeka, zavisi od tjelesne težine i iznosi između 1 mg i 15 mg po kilogramu tjelesne težine, do maksimalne doze održavanja od 200 mg dnevno.

Djeca ispod 2 godine

Ne preporučuje se primjena lijeka DANOPTIN® kod djece mlađe od 2 godine.

Kako primjenjivati dozu lijeka DANOPTIN®

Dnevna doza DANOPTIN®-a se uzima jednom ili dva puta dnevno, kako Vam je ljekar odredio. Može se uzimati sa ili bez hrane.

Vaš ljekar može savjetovati da počnete ili prestanete sa uzimanjem drugih ljekova, zavisno od Vaše bolesti i odgovora na terapiju.

• Progutajte cijelu tabletu. Nemojte je lomiti ni žvakati.
• Uvijek uzmite cijelu dozu koju Vam je ljekar prepisao. Nikada ne uzimajte samo dio tablete.

.

Ako ste uzeli više lijeka DANOPTIN® nego što je trebalo

Ukoliko ste uzeli veću dozu lijeka DANOPTIN® nego što je trebalo, odmah obavijestite Vašeg ljekara ili se javite u najbližu zdravstvenu ustanovu! Ponesite sa sobom kutiju lijeka, kako bi ljekari znali koji ste lijek uzeli.

Simptomi koji se mogu javiti ukoliko ste uzeli veću dozu lijeka su:

• brzi, nekontrolisani pokreti očiju (nistagmus);
• trapavost i odsustvo koordinacije, uključujući i ravnotežu (ataksija);
• gubitak svijesti ili koma.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek DANOPTIN®

Nikada ne uzimajte duplu dozu da nadomjestite to što ste preskočili da uzmete lijek! Preskočite propuštenu dozu i vodite računa da sljedeću propisanu dozu uzmete tačno na vrijeme.

U slučaju da ste zaboravili da uzmete DANOPTIN® tabletu, obratite se Vašem ljekaru kako bi Vam dao savjet kako da počnete sa ponovnim uzimanjem lijeka DANOPTIN®.

Ne prekidajte s primjenom lijeka DANOPTIN® bez savjeta

Nemojte prestati da uzimate DANOPTIN® tablete bez obzira što se dobro osjećate, sve dok Vam to Vaš ljekar ne kaže.

Ako uzimate DANOPTIN® za Epilepsiju: Ne prekidajte naglo uzimanje lijeka DANOPTIN®, izuzev ukoliko Vam to ne preporuči Vaš ljekar, jer se epilepsija može vratiti i stanje pogoršati. Jako je važno da se doza lijeka pri tome postepeno smanjuje, tokom 2 nedjelje.

Ako uzimate DANOPTIN® za Bipolarni poremećaj: Neophodno je određeno vrijeme da bi lijek DANOPTIN® počeo da djeluje, tako da ne možete odmah da se osjećate bolje. Ukoliko treba da prestanete sa primjenom lijeka DANOPTIN®, dozu smanjujete postepeno. Međutim, ne prekidajte sa primjenom lijeka, dok se ne konsultujete sa Vašim ljekarom.

Kao i ostali ljekovi i DANOPTIN® tablete mogu da prouzrokuju neželjena dejstva.

Potencijalno ozbiljne reakcije - odmah se obratite ljekaru

Kod malog broja bolesnika koji uzimaju lijek DANOPTIN® mogu se razviti alergijske ili potencijalno ozbiljne kožne reakcije, koje, ukoliko se ne liječe, mogu dovesti do veoma ozbiljnijih problema.

Veća je vjerovatnoća da će se ovi simptomi javiti tokom prvih mjeseci liječenja DANOPTIN® -om, naročito ako je liječenje započeto visokim dozama ili su doze naglo povećane ili ako se DANOPTIN® uzima istovremeno sa lijekom koji se naziva valproat. Neki od ovih simptoma su češći kod djece pa bi roditelji morali da budu naročito oprezni.

Simptomi uključuju:

• osip kože i crvenilo, koji može dovesti do ozbiljnih kožnih reakcija, uključujući široko rasprostranjen osip sa plihovima i ljuštenjem kože, naročito oko usta, nosa, očiju i u genitalijoj regiji (Stevens-Johnson sindrom), izraženo ljuštenje kože (više od 30% površine tijela - toksična epidermalna nekroliza)
• ulceracije u ustima, grlu, nosu ili genitalijama
• bolna usta ili crvene i natečene oči (konjunktivitis)
• visoku temperaturu (groznica), simptomi gripa ili pospanost;
• otok lica ili otok žlijezda vrata, pazuha ili prepona;
• neočekivana krvarenje ili modrice, ili Vam prsti postanu plavi;
• bolovi u grlu ili povećana sklonost ka infekcijama (prehlade).

U većini slučajeva ovi simptomi mogu biti znaci manje ozbiljnih neželjenih dejstava. Međutim, ukoliko Vam se javi alergijska reakcija i potencijalno ozbiljne rekacije kože, odmah prekinite sa primjenom lijeka DANOPTIN® i hitno se obratite svom ljekaru. Ljekar može donijeti odluku da uradi laboratorijske testove, kako bi utvrdio stanje funkcije jetre, bubrega ili krvi i može Vam u slučaju da ste razvili Stevens-Johnson sindrom ili toksičnu epidermalnu nekrolizu preporučiti da prekinete sa primjenom lijeka DANOPTIN®

Veoma česta neželjena dejstva (više od 1 na 10 ljudi):

• glavobolja
• osip na koži.

Česta neželjena dejstva (manje od 1 na 10 ljudi):

• agresija ili razdražljivost
• osjećaj pospanosti
• osjećaj vrtoglavice
• drhtanje ili tremori
• problemi sa spavanjem ( nesanica)
• osjećaj uznemirenosti
• proliv
• suvoća usta
• osjećaj mučnine ili povraćanje
• osjećaj umora
• bolovi u leđima ili zglobovima, ili drugdje.

Povremena neželjena dejstva (1-10 na 1.000 bolesnika):

• nezgrapnost i nedostatak koordinacije (ataksija)
• duple slike ili zamućen vid

Rijetka neželjena dejstva (manje od 1 na 1.000 ljudi):

• po život opasne reakcija teškog osipa na koži (Stevens- Johnsonov sindrom: vidi takođe informacije na početku tačke 4).
• grupa simptoma zajedno, uključujući: groznicu, mučninu, povraćanje, glavobolju, ukočen vrat i krajnju osjetljivost na jarko svjetlo. To može biti uzrokovano upalom membrana mozga i kičmene moždine (meningitis). Ovi simptomi obično nestaju nakon prestanka liječenja, međutim, ako se simptomi nastave ili pogoršaju kontaktirajte ljekara.
• rapidni, nekontrolisani pokreti oka (nistagmus)
• osjećaj svraba u očima, s iscjetkom ili krastavm kapcima (konjuktivitis)

Veoma rijetka neželjena dejstva (manje od 1 na 10.000 ljudi):

• po život opasan teški osip na koži (toksična epidermalna nekroliza: vidi takođe informacije na početku tačke 4)
• visoka temperatura (groznica): vidi takođe informacije na početku tačke 4
• otečenost lica (edem) ili otečene žlijezde na vratu, pod pazuhom ili na preponi (limfadenopatija)
• promjene u funkciji jetre koje će se pokazati u nalazima krvi, ili insuficijencija jetre: vidi takođe informacije na početku tačke 4
• teški poremećaji zgrušavanja krvi, što može dovesti do neočekivanog krvarenja ili izbijanja modrica (diseminovana intravaskularna koagulacija): vidi takođe informacije na početku tačke 4
• promjene koje se mogu pojaviti u nalazima krvi—uključujući smanjeni broj crvenih krvnih zrnaca (anemija), smanjeni broj bijelih krvnih zrnaca (leukopenija, neutropenija, agranulocitoza), smanjeni broj trombocita (trombocitopenija), smanjeni broj svih ovih tipova ćelija (pancitopenija), kao i poremećaj koštane srži koji se naziva aplastična anemija
• halucinacije (vide se ili čuju stvari koje nisu realne)
• konfuzija
• osjećaj „geganja“ ili nestabilnosti prilikom kretanja
• nekontrolisani tjelesni pokreti (tikovi), nekontrolisani mišićni grčevi koji pogađaju oči, glavu i torzo (horeoatetoza), ili drugi neuobičajeni tjelesni pokreti kao što su trzanje, drhtanje ili ukočenost
• kod osoba koje već imaju epilepsiju napadi su češći
• kod osoba koje već imaju Parkinsonovu bolest, pogoršanje simptoma.
• Lupusu slične reakcije (simptomi mogu uključivati bol u​ leđima i zglobovima koji ponekad može biti praćen groznicom i / ili opšte lošim stanjem

Neželjena dejstva nepoznate učestalosti

• koštani poremećaji, uključujući osteopeniju i osteoporozu (stanjivanje kostiju) i prelomi kostiju.

Provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom, ako se dugotrajno liječite ljekovima za liječene epilepsije, ako imate osteoporozu ili uzimate steroide.

Ukoliko ste primijetili neko od navedenih ili bilo koje drugo neželjeno dejstvo, koje ovdje nije navedeno, molimo Vas da obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta.

Lijek čuvati van domašaja i vidokruga djece.

Rok upotrebe: 36 mjeseci (3 godine)

Ne koristite lijek ako je istekao rok upotrebe koji je utisnut na blisteru ili kartonskoj kutiji.

Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan tog mjeseca.

Čuvati na temperaturi do 300C.

Lijek se ne smije bacati u kanalizaciju ili sa otpadom iz domaćinstva. Pitajte farmaceuta kako da odložite lijek koji Vam više ne treba. Uklanjanje se vrši u skladu sa lokalnim propisima, što pomaže očuvanju naše životne sredine.

Šta sadrži lijek DANOPTIN®

Aktivn supstanca je lamotrigin. Jedna tableta sadrži 25 mg, 50 mg ili 100 mg lamotrigina.

Pomoćne supstance u lijeku Danoptin® 25mg su: laktoza monohidrat; celuloza, mikrokristalna; kukuruzni skrob, preželatinizirani; povidon K30; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; natrijum skroboglikolat (vrsta A) i magnezijum stearat.

Pomoćne supstance u lijeku Danoptin® 50mg su: laktoza monohidrat; celuloza, mikrokristalna; kukuruzni skrob, preželatinizirani; povidon K30; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; natrijum skroboglikolat (vrsta A) i magnezijum stearat.

Pomoćne supstance u lijeku Danoptin® 100mg su: laktoza monohidrat; celuloza, mikrokristalna; kukuruzni skrob, preželatinizirani; povidon K30; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; natrijum skroboglikolat (vrsta A) ; magnezijum stearat; Yellow orange S E110.

Kako izgledaju Danoptin® tablete i sadržaj pakovanja

Danoptin® 25 mg tablete su bijele do skoro bijele, u obliku dijamanta, sa utisnutim brojem „93“ na jednoj strani i brojem „39“ sa razdjelnom crtom između dva broja, na drugoj strani tablete.

Tablete se mogu dijeliti na dvije jednake polovine.

Danoptin® 50 mg tablete su bijele do skoro bijele, okrugle tablete, sa utisnutim brojem „50“ jednoj strani i utisnutom oznakom „LT“ na drugoj strani tablete.

Danoptin® 100 mg tablete su boje breskve, u obliku dijamanta, sa utisnutim brojem "93" na jednoj strani i brojem "463" sa razdjelnom crtom, na drugoj strani tablete.

Razdjelna linija samo olakšava lomljenje radi lakšeg gutanja, a ne služi za podijelu na jednake doze.

Lijek je dostupan u pakovanjima:

30 (3x10) tableta u blisteru (PVC/PVDC/Al)

Sadržaj pakovanja

Tableta.

30 tableta u blister pakovanju, u kutiji.

Nosilac dozvole i Proizvođač

Farmegra d.o.o.

4. Jula br.60, 81000 Podgorica, Crna Gora

Pliva Hrvatska d.o.o.

Prilaz baruna Filipovića 25 10 000 Zagreb, Hrvatska

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Februar, 2013.

Režim izdavanja lijeka:

Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole:

DANOPTIN® 25 mg tablete: 2030/13/245 – 692 od 25.02.2013. godine

DANOPTIN® 50 mg tablete: 2030/13/246 - 693 od 25.02.2013. godine

DANOPTIN® 100 mg tablete: 2030/13/247 - 694od 25.02.2013. godine