IG VENA 50g/l rastvor za infuziju

Supstituciona terapija kod odraslih, djece i adolescenata (0 -18 godina) kod:

• Primarnih sindroma imunodeficijencije (PID) sa oštećenom produkcijom antitijela
• Sekundarnih imunodeficijencija (SID) kod pacijenata koji boluju od teških ili rekurentnih infekcija, kod kojih antimikrobno liječenje nije bilo efikasno i kod kojih je dokazan izostanak odgovora specifičnog antitijela (PSAF)* ili je nivo IgG-a u serumu <4 g/l

*PSAF = (engl. proven specific antibody failure) neuspjeh postizanja najmanje dvostrukog povećanja titra IgG antitijela na polisaharidne i polipeptidne antigene pneumokoknih vakcina

Imunomodulacija kod odraslih, djece i adolescenata (0 -18 godina) kod:

• Idiopatske trombocitopenijske purpure (ITP), kod pacijenata koji su visoko rizični za nastanak krvarenja ili prije operativnog zahvata kako bi se korigovao broj trombocita.
• Guillain Barré-ovog sindroma.
• Kawasakijeve bolesti (u vezi sa acetilsalicilnom kiselinom; vidjeti 4.2)
• Hronične inflamatorne demijelinizirajuće poliradikuloneuropatije (engl. chronic inflammatory
• demyelinating polyradiculoneuropathy - CIDP).
• Multifokalne motorne neuropatije (engl. multifocal motor neuropathy, MMN)

Supstituciona terapija treba da bude započeta i praćena od strane ljekara koji ima iskustvo u liječenju imunodeficijencija.

Doziranje

Doza i režim doziranja zavise od indikacija.

Dozu je potrebno odrediti individualno za svakog pacijenta, zavisno od kliničkog odgovora. Dozu koja se određuje na osnovu tjelesne težine može biti potrebno prilagoditi kod pothranjenih i pacijenata sa prekomjernom težinom.

Sljedeći režimi doziranja su dati kao smjernice.

Supstituciona terapija kod sindroma primarne imunodeficijencije:

Režim doziranja treba pratiti preko dostignutog nivoa IgG (mjeren prije sljedeće infuzije) od najmanje 6 g/l ili u okviru normalnih referentnih vrijednosti za starosnu dob populacije. Potrebno je 3-6 mjeseci od početka terapije da bi došlo do ravnoteže (nivoi IgG-a u stanju dinamičke ravnoteže). Preporučena početna doza od 0,4-0,8 g/kg se daje jednokratno, nakon koje slijedi najmanje 0,2 g/kg svake tri do četiri nedjelje.

Preporučena doza za dostizanje najnižeg nivoa IgG od 6g/l kreće se u rasponu 0,2-0,8 g/kg tjelesne mase/mjesečno. Interval doziranja da se postigne stabilno stanje varira od 3-4 nedjelje.

Najniže nivoe IgG-a treba mjeriti i procjenjivati zajedno sa incidencom infekcije. Da bi se smanjila stopa bakterijskih infekcija, može biti potrebno da se poveća doza sa ciljem dostizanjaviših željenih najnižih nivoa.

Sekundarne imunodeficijencije (prema definiciji u 4.1.)

Preporučena doza je 0,2-0,4 g/kg tjelesne mase svake 3-4 nedjelje.

Najniže nivoe IgG-a treba mjeriti i procjenjivati zajedno sa incidencom infekcije. Dozu treba prilagoditi prema potrebi kako bi se postigla optimalna zaštita od infekcija, povećanje doze može biti potrebno kod pacijenata sa upornom infekcijom; smanjenje doze se može razmotriti kada kod pacijenta ne dolazi do pojave infekcije.

Idiopatska trombocitopenijska purpura

Postoje dva alternativna rasporeda doziranja:

- 0,8-1,0 g/kg tjelesne mase prvog dana, što se može ponoviti jednom u naredna tri dana,

- 0,4 g/kg tjelesne mase dnevno za 2-5 dana.

Liječenje se može ponoviti, ukoliko se pojavi relaps.

Guillain Barré sindrom

0,4 g/kg tjelesne mase dnevno tokom 5 dana (moguće ponavljanje doze u slučaju relapsa).

Kawasakijeva bolest

2.0 g/kg treba primijeniti kao jednu dozu. Pacijenti bi trebali istovremeno da primaju acetilsalicilnu kiselinu.

Hronična inflamatorna demijelinizirajuća poliradikuloneuropatija (CIDP)

Početna doza: 2g/kg tokom 2-5 uzastopnih dana;

Doze održavanja:

1g/kg u toku 1-2 uzastopna dana svake 3 nedjelje

Terapijski efekat treba procijeniti nakon svakog ciklusa; ukoliko se terapijski efekat ne bude primijetio nakon 6 mjeseci, liječenje treba prekinuti.

Ukoliko je liječenje efikasno, dugoročnu terapiju treba da odredi ljekar po sopstvenom nahođenju na osnovu odgovora pacijenta i trajanja odgovora. Doziranje i intervale može biti potrebno prilagoditi u skladu sa individualnim tokom bolesti.

Multifokalna motorna neuropatija (MMN)

Početna doza: 2 g/kg koja se daje tokom 2-5 uzastopnih dana.

Doza održavanja: 1g/kg svake 2 do 4 nedjelje ili 2 g/kg svakih 4 do 8 nedjelja.

Terapijski efekat bi trebalo procijeniti nakon svakog ciklusa; ukoliko ne bude terapijskog efekta nakon 6 mjeseci, liječenje treba prekinuti.

Ukoliko je liječenje efikasno, dugoročnu terapiju treba da odredi ljekar po sopstvenom nahođenju na osnovu odgovora pacijenta i trajanja odgovora.

Doziranje i intervale može biti potrebno prilagoditi u skladu sa individualnim tokom bolesti.

Preporuke za doziranje su date zbirno u sljedećoj tabeli:

Pedijatrijska populacija

Primjena kod djece i adolescenata (0-18 godina) se ne razlikuje od primjene kod odraslih pošto je primjena za svaku indikaciju izražena po kilogramu tjelesne mase i prilagođeno kliničkom ishodu gore pomenutih stanja.

Oštećenje jetre

Ne postoje dokazi da je potrebno prilagođavanje doze.

Oštećenje bubrega

Bez prilagođavanja doze osim u slučaju da je to klinički opravdano, vidite dio 4.4.

Starije osobe

Bez prilagođavanja doze osim u slučaju da je to klinički opravdano, vidite dio 4.4.

CIDP

Usljed rijetkog pojavljivanja bolesti i shodno tome, malom broju pacijenata, raspoloživa su ograničena iskustva o upotrebi intravenskih imunoglobulina kod djece sa CIDP; stoga su dostupni podaci jedino iz literature. Ipak, publikovani podaci su ujednačeni i pokazuju da je tretman i.v. imunoglobulinima podjednako efikasan kod odraslih i kod djece, za ustanovljene indikacije i.v. imunoglobulina.

Način primjene

Za intravensku upotrebu.

Imunoglobulin, normalni humani treba da se aplikuje putem intravenske infuzije u inicijalnoj dozi od 0,46 - 0,92 ml/kg tjelesne mase/sat (10 - 20 kapi u minutu) tokom 20-30 minuta (vidjeti dio 4.4). U slučaju neželjene reakcije, brzina infuzije se mora smanjiti ili zaustaviti. Ukoliko se dobro podnosi, brzina infuzije može da se postepeno povećava do najviše 1,85 ml/kg/sat (40 kapi/minut).

Kod PID pacijenata koji podnose brzinu infuzije od 0,92ml/kg/hr, brzina davanja se može postepeno povećavati na 2 ml/kg/h, 4 ml/kg/hr, do maksimuma od 6 ml/kg/h, svakih 20-30 minuta i samo ukoliko pacijent dobro podnosi infuziju.

Generalno, doziranje i brzina infuzije se moraju pojedinačno određivati u skladu sa potrebama pacijenta. Zavisno od tjelesne težine, doze i pojave neželjenih reakcija, brzina infuzije za datog pacijenta se možda neće dovesti do maksimuma. U slučaju neželjenih reakcija, infuziju treba odmah prekinuti i treba je nastaviti brzinom koja je odgovarajuća za pacijenta.

Pogledajte takođe dio 6.6

Posebna populacija

Kod pedijatrijskih pacijenata (0-18 godina) i starijih osoba (> 64 godine starosti), početna brzina bi trebala da bude 0.46 – 0.92 ml/kg/h (10-20 kapi po minuti) tokom 20-30 minuta. Ukoliko je pacijent dobro podnosi i imajući u vidu kliničko stanje pacijenta, brzina se može postepeno povećavati do maksimuma od 1.85 ml/kg/h (40 kapi/min.)

Preosjetljivost na aktivnu supstancu (humane imunoglobuline) ili bilo koju pomoćnu supstancu (pogledajte djelove 4.4 i 6.1).

Pacijenti sa selektivnom IgA deficijencijom koji su razvili antitijela na IgA, jer primjena lijeka koji sadrži IgA može rezultirati anafilaksijom.

Sledljivost

U cilju poboljšanja sledljivosti bioloških ljekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka treba jasno evidentirati.

Mjere opreza pri upotrebi

Potencijalne komplikacije se često mogu izbjeći ukoliko smo sigurni:

-da pacijenti nijesu osjetljivi na normalni imunoglobulin, tako što ćemo na početku polako injektovati lijek (brzina primjene 0,46 -0,92 ml/kg/h );

-pažljivo posmatramo pacijente tokom cijelog perioda infuzije na pojavu bilo kog simptoma. Posebno, pacijente koji nemaju iskustvo sa imunoglobulinom, normalnim humanim, pacijente koji su prešli na liječenje nekim alternativnim i.v. Ig preparatom ili kada protekne dug interval od prethodne infuzije, treba posmatrati u bolnici tokom prve infuzije i prvi sat nakon prve infuzije u cilju otkrivanja mogućih neželjenih znakova. Sve ostale pacijente treba posmatrati najmanje 20 minuta nakon primjene.

Kod svih pacijenata, administracija i.v. Ig zahtijeva:

- Adekvatnu hidrataciju prije započinjanja infuzije sa i.v. Ig

- Praćenje diureze

- Praćenje nivoa kreatinina u serumu

- Izbjegavanje istovremene primjene diuretika Henleove petlje (vidjeti dio 4.5).

U slučaju pojave neželjenih reakcija, brzina infuzije se mora smanjiti ili prekinuti infuziju.

Potrebno liječenje zavisi od prirode i ozbiljnosti neželjene reakcije.

Reakcija na infuziju

Određene neželjene reakcije (npr. glavobolja, crvenilo, drhtavica, mijalgija, vizing, tahikardija, bol u donjem dijelu leđa, mučnina i hipotenzija) mogu biti povezane sa brzinom infuzije. Preporučena brzina infuzije data pod odjeljkom 4.2 mora biti pažljivo praćena. Pacijenti moraju biti pomno praćeni i pažljivo posmatrani tokom cijelog perioda infuzije na pojavu bilo kog simptoma.

Neželjene reakcije se mogu javljati češće

• kod pacijenata koji primaju imunoglobulin, normalni humani po prvi put ili, u rijetkim slučajevima, kada se lijek imunoglobulin, normalni humani zamijeni nekim drugim lijekom ili kada protekne dug interval od prethodne infuzije
• kod pacijenata sa neliječenom infekcijom ili osnovnom hroničnom upalom

Preosjetljivost

Reakcije preosjetljivosti su rijetke.

Anafilaksija se može razviti kod pacijenata:

• sa nedetektabilnim IgA, koji imaju anti-IgA antitijela
• koji su dobro podnosili prethodno liječenje imunoglobulinom, normalnim humanim

U slučaju šoka, treba primijeniti standardni anti-šok tretman.

Tromboembolizam

Postoje klinički dokazi o povezanosti primjene i.v. Ig i tromboembolijskih događaja kao što su infarkt miokarda, cerebralni vaskularni insult (uključujući šlog), plućna embolija i tromboza dubokih vena za koju se smatra da je povezana sa relativnim povećanjem viskoznosti krvi preko povećanog priliva imunoglobulina kod rizičnih pacijenata. Treba biti oprezan pri propisivanju i davanju i.v. Ig-a kod gojaznih pacijenata i pacijenata sa već postojećim faktorima rizika za nastanak tromboembolijskih događaja (kao što su starost, hipertenzija, diabetes mellitus i istorija vaskularnog oboljenja ili trombotičkih epizoda, pacijenti sa stečenim ili nasljednim trombofilnim poremećajima, pacijenti koji su tokom dužeg vremena bili imobilisani, pacijenti sa teškom hipovolemijom, pacijenti sa oboljenjima koja povećavaju viskoznost krvi).

Kod pacijenata sa rizikom od tromboembolijskih neželjenih reakcija, i.v. Ig ljekove treba davati u što je moguće nižoj dozi i što je moguće sporijom brzinom infuzije.

Akutna bubrežna insuficijencija

Slučajevi akutne bubrežne insuficijencije su zabilježeni kod pacijenata koji primaju i.v. Ig terapiju. U većini slučajeva identifikovani su faktori rizika u koje se ubrajaju: od ranije postojeća renalna insuficijencija, diabetes mellitus, hipovolemija, gojaznost, istovremena primjena nefrotoksičnih ljekova ili starost iznad 65 godina.

Parametre bubrežne funkcije treba procijeniti prije infuzije i.v.Ig, posebno kod pacijenata za koje se prosudi da su pod povećanim potenijalnim rizikom da razviju akutnu bubrežnu insuficijenciju, zatim ponovo u odgovarajućim intervalima.

Kod pacijenata pod rizikom da razviju akutnu bubrežnu insuficijenciju i.v. Ig proizvode treba primjenjivati pri minimalnoj brzini infuzije i u najmanjoj mogućoj dozi.

U slučaju renalne disfunkcije treba razmisliti o prekidu liječenja i.v. Ig-om.

Dok se prijavljeni slučajevi renalne disfunkcije i akutnog renalnog poremećaja povezuju sa upotrebom mnogih registrovanih i.v. Ig proizvoda koji sadrže različite ekscipijense kao što su saharoza, glukoza ili maltoza, oni koji sadrže saharozu kao stabilizator čine nesrazmjerno veći udio u ukupnom broju. Kod pacijenata pod rizikom, može se razmotriti upotreba i.v. Ig proizvoda koji ne sadrže ove pomoćne supstance. Ig VENA sadrži maltozu. (Pogledajte eksipijense navedene ispod).

Aseptički meningitis sindrom (AMS)

Prijavljeno je da se aseptički meningitis sindrom javlja udružen sa tretmanom i.v. imunoglobulinima. Sindrom obično počinje u toku nekoliko sati do 2 dana po tretmanu sa i.v. Ig. Studije cerebrospinalne tečnosti su često pozitivne sa pleocitozisom do nekoliko hiljada ćelija po mm3, prvenstveno iz granulocitne loze i povećanim nivoom proteina do nekoliko stotina mg/dl.

AMS se češće javlja primjenom visokih doza (2g/kg) i.v. Ig.

Kod pacijenata koji pokazuju takve znake i simptome treba sprovesti kompletan neurološki pregled, uključujući CSF studije, kako bi se isključili drugi uzroci meningitisa.

Prekid terapije sa i.v. Ig je rezultirao remisijom AMS u toku nekoliko dana bez sekvela.

Hemolitička anemija

Proizvodi i.v. Ig mogu sadržati antitijela na krvne grupe koji mogu djelovati kao hemolizini i indukovati in vivo oblaganje crvenih krvnih ćelija sa imunoglobulinima, prouzrokujući pozitivnu direktnu antiglobulinsku reakciju (Coombs-ov test) i rijetko, hemolizu. Hemolitička anemija se može razviti sljedstveno terapiji sa i.v. Ig usljed povećane sekvestracije crvenih krvnih ćelija. Primalac i.v. imunoglobulina se mora nadgledati na pojavu kliničkih znakova i simptoma hemolize (vidjeti odjeljak 4.8).

Neutropenija/Leukopenija

Prolazno smanjenje broja neutrofila i/ili epizoda neutropenije, ponekad teških, prijavljeno je nakon liječenja i.v. imunoglobulinima. To se obično događa satima ili danima nakon primjene i.v. Ig i spontano se povlači u roku od 7 do 14 dana.

Transfuzijom izazvano akutno oštećenje pluća (engl. transfusion-related acute lung injury, TRALI)

Kod pacijenata koji su primali IVIg, postojali su izvještaji o akutnom ne-kardiogenom plućnom edemu [TRALI]. TRALI karakteriše teška hipoksija, dispneja, tahipneja, cijanoza, groznica i hipotenzija. Simptomi TRALI se obično razvijaju tokom ili za 6 sati transfuzije, često u roku od 1-2 sata. Zbog toga, primalac IVIg mora biti nadgledan u toku IVIg infuzije koja mora biti odmah prekinuta u slučaju neželjenih reakcija na plućima. TRALI je potencijalno životno-ugrožavajuće stanje, koje zahtijeva hitnu - intenzivnu reakciju menadžmenta.

Interferenca sa serološkim testovima

Poslije primjene imunoglobulina prolazno povećanje različitih pasivno unijetih antitijela u krv pacijenta može proizvesti lažno pozitivne rezultate u serološkim testovima.

Pasivna transmisija antitijela na antigene eritrocita, npr. A, B, D može interferirati sa pojednim serološkim testovima za antitijela na crvena krvna zrnca npr. Direktni antiglobulinski test (DAT, direktni Coombs-ov test).

Prenosivi infektivni agensi

Standardne mjere za sprečavanje infekcija koje mogu da nastanu primjenom ljekova pripremljenih iz humane krvi ili plazme uključuju selekciju davalaca, skrining individualnih donacija i pulova plazme na specifične markere infekcije kao i uvođenje efektivnih proizvodnih mjera za inaktivaciju/uklanjanje virusa.

Uprkos tome, kada se primjenjuju ljekovi pripremljeni od ljudske krvi ili plazme, nastanak infektivnih bolesti zbog prenosa infektivnih agenasa se ne može u potpunosti isključiti. Ovo važi i za nepoznate viruse ili viruse u razvoju kao i za ostale patogene.

Mjere koje se preduzimaju smatraju se efikasnim protiv virusa sa omotačem kao što su HIV, HBV, HCV i za viruse bez omotača kao što je HAV.

Preduzete mjere mogu biti ograničeno efikasne protiv virusa bez omotača kao što je parvovirus B19.

Postoje ohrabrujuća klinička iskustva u vezi sa izostankom prenosa hepatitisa A ili parvovirusa B19 imunoglobulinima, a pretpostavlja se da sadržaj antitijela značajno doprinosi bezbjednosti od virusnih bolesti.

Posebno se preporučuje da se, svaki put nakon što je lijek Ig VENA dat nekom pacijentu, upiše naziv i broj serije lijeka, kako bi se obezbjedila veza između pacijenta i serije lijeka.

Pedijatrijska populacija

Slučajevi glikozurije su prijavljeni kod pedijatrijskih pacijenata nakon primjene lijeka Ig VENA. Ove reakcije su obično blage i prolazne bez kliničkih znakova.

Ig VENA sadrži 100 mg maltoze po ml kao eksipijens. U renalnim tubulima, maltoza se hidrolizuje u glukozu koja se resorbuje i generalno se veoma malo izlučuje u urin. Resorpcija glukoze zavisi od starosti pacijenta. Prolazno povećanje maltoze u plazmi može premašiti renalni kapacitet resorpcije šećera i rezultirati pozitivnim testom na glukozu u urinu.

Ovaj lijek sadrži 100 mg maltoze po mililitru kao pomoćnu supstancu. Interferenca maltoze i testa određivanja glukoze u krvi može da rezultira lažno pozitivnim rezultatima glukoze što posljedično može dovesti do neadekvatne administracije insulina i životno-ugrožavajuće hipoglikemije i smrti. Takođe, slučajevi prave hipoglikemije mogu da budu neadekvatno tretirani ukoliko je hipoglikemijski status maskiran lažno povišenim koncentracijama glukoze. Za više podataka vidjeti dio 4.5.

Za akutnu bubrežnu insuficijenciju vidjeti ispod.

Ovaj lijek sadrži oko 3 mmol/litar (ili 69 mg/litar) natrijuma. Ovo treba da uzmu u obzir pacijenti koji su na dijeti sa kontrolisanim unosom natrijuma.

Žive atenuisane virusne vakcine

Primjena imunoglobulina može uticati na efikasnost živih atenuisanih virusnih vakcina kao što su vakcine protiv morbila, rubeole, zauški i varičela u periodu od najmanje 6 nedjelja do 3 mjeseca. Nakon primjene imunoglobulina, mora da prođe period od tri mjeseca prije vakcinacije sa živim atenuisanim virusnim vakcinama. U slučaju morbila, taj period može da traje i do godinu dana. Zbog toga, pacijentima koji primaju vakcinu protiv morbila treba prethodno provjeriti nivo antitijela.

Diuretici Henleove petlje

Izbjegavati istovremenu primjenu diuretika Henleove petlje.

Test odr eđivanja glukoze u krvi

Pojedini test sistemi za određivanje glukoze u krvi (npr. oni bazirani na glukoza-dehidrogenaza pirolokvinolinekvinon (GDH-PQQ), ili glukoza-boja-oksidoreduktaza metoda) lažno interpretiraju maltozu (100 mg/ml) koja je sadržana u Ig VENA kao glukozu. Ovo može rezultirati u lažno povećanoj očitanoj vrijednosti glukoze tokom infuzije ili u periodu od oko 15 sati poslije završetka infuzije, što posljedično može dovesti do neadekvatne administracije insulina, rezultirajući životno-ugrožavajućom ili čak fatalnom hipoglikemijom. Takođe, slučajevi prave hipoglikemije mogu proći bez adekvatnog tretmana pošto su maskirani lažno povećanim očitanim vrijednostima glukoze. Shodno tome, kada se primjenjuje Ig VENA ili drugi parenteralni proizvodi koji sadrže maltozu, mjerenje glukoze u krvi se mora izvoditi glukoza-specifičnim testovima.

Informacije o lijeku vezane za sistem testiranja glukoze u krvi, uključujući i test-trake, treba pažljivo proučiti kako bi se utvrdilo da li je sistem adekvatan za upotrebu kod parenteralnih proizvoda koji sadrže maltozu. U slučaju bilo kakve nedoumice, treba se obratiti proizvođaču test sistema kako bi se utvrdilo da li je sistem odgovarajući za upotrebu kod parenteralnih proizvoda koji sadrže maltozu.

Pedijatrijska populacija

Iako nijesu izvođene specifične studije interakcije kod pedijatrijske populacije, ne treba očekivati razlike između odraslih i djece.

Plodnost

Klinička iskustva sa imunoglobulinima pokazuju da ne treba očekivati štetne efekte na fertilitet

Trudnoća

Bezbjednost primjene ovog preparata kod trudnica nije ispitana u kontrolisanim kliničkim studijama, te se zbog toga samo sa oprezom može dati trudnicama i dojiljama. Pokazano je da imunoglobulini prolaze placentu, povećano tokom trećeg trimestra. Klinička iskustva sa imunoglobulinima nijesu pokazala bilo kakva neželjena dejstva na trudnoću, na fetus ili neonatalno..

Dojenje

Imunoglobulini se izlučuju u majčino mlijeko. Ne očekuje se negativno dejstvo na dojenu novorođenčad/odojčad.

Na sposobnost upravljanja motornim vozilima i mašinama mogu uticati pojedina neželjena dejstva koja su povezana sa Ig VENA. Pacijenti koji imaju neželjena dejstva tokom tretmana treba da sačekaju da se ona povuku prije upravljanja motornim vozilom ili mašinama.

Sažetak bezbjednosnog profila

Neželjene reakcije uzrokovane imunoglobulinima, normalnim humanim (navedene od veće do manje učestalosti) obuhvataju (vidjeti takođe dio 4.4):

• drhtavicu, glavobolju, vrtoglavicu, groznicu, povraćanje, alergijske reakcije, mučninu, artralgiju, nizak krvni pritisak i umjeren bol u donjem dijelu leđa
• reverzibilne hemolitičke reakcije; posebno kod onih pacijenata čija krvna grupa je A, B i AB i (rijetko) hemolitičku anemiju koja zahtijeva transfuziju
• (rijetko) iznenadni pad krvnog pritiska i, u izolovanim slučajevima, anafilaktički šok, čak i kada pacijent nije pokazao preosjetljivost na prethodnu primjenu
• (rijetko) prolazne kožne reakcije (uključujući sistemski eritemski lupus – učestalost nije poznata)
• (veoma rijetko) tromboembolijske reakcije kao što su infarkt miokarda, moždani udar, plućna embolija, duboka venska tromboza
• Slučajeve reverzibilnog aseptičkog meningitisa
• Slučajeve povećanog nivoa kreatinina u serumu i/ili nastanak akutne bubrežne insuficijencije
• Slučajeve Transfuzijom izazvanog akutnog oštećenja pluća (TRALI)

Bezbjednost Ig VENA je evaluirana u okviru četiri klinička ispitivanja u kojima je administrirano ukupno 1189 infuzija. CIDP studija je obuhvatila 24 pacijenta sa hroničnom inflamatornom demijelinizirajućom poliradikuloneuropatijom (CIDP) koji su primali Ig VENA-u, pri čemu je administrirano ukupno 840 infuzija. U PID studiji, 16 pacijenata sa primarnom imunodeficijencijom (PID) je obuhvaćeno i primilo je ukupno 145 infuzija. ITP studija je obuhvatila 15 pacijenata sa imunom trombocitopenijom (ITP) i administrirano je ukupno 80 infuzija. U ID/ITP studiji, bila su obuhvaćena 43 pacijenta sa Imunodeficijencijom (ID) ili ITP koji su primili ukupno 124 infuzije.

Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

Tabele koja su ovdje prikazane su prema klasifikaciji MedDRA Klasa sistema organa (KSO i Poželjni termini).

Tabela 1 pokazuje neželjena dejstva iz kliničkih ispitivanja a Tabela 2 pokazuje posmarketinška neželjena dejstva.

Učestalost je procijenjena na osnovu sljedećeg kriterijuma: veoma često (≥1/10), često (≥1/100, <1/10), povremeno (≥1/1000, <1/100), rijetko (<1/10 000, <1/1000) , veoma rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može biti procijenjeno na osnovu raspoloživih podataka).

Učestalost neželjenih reakcija iz kliničkih ispitivanja se zasnivaju na procentu po infuzijama (ukupan broj infuzija: 1189).

Neželjene reakcije iz postmarketinškog iskustava su navedene nepoznatom frekvencijom, imajući u vidu da je postmarketinško izvještavanje o neželjenim reakcijama dobrovoljno i od neizvjesne populacione grupe i nije moguće pouzdano procijeniti učestalost ovih reakcija.

Izvor baze podataka o bezbjednosti (npr. kliničke studije, studije o bezbjednosti nakon stavljanja lijeka u promet i/ili spontano prijavljivanje)

Za bezbjednost u pogledu prenosivih infektivnih agenasa, vidjeti odjeljak 4.4.

Pedijatrijska populacija

Učestalost, vrsta i ozbiljnost neželjenih dejstava kod djece su pretpostavljeno isti kao kod odraslih.

Prolazna glikozurija je primijećena nakon primjene Ig VENA kod pedijatrijskih pacijenata. Ova reakcija bi mogla biti zbog maltoze koju sadrži Ig VENA i različitog kapaciteta renalnih tubula da resorbuju glukozu, a radi se o mehanizmu koji zavisi od starosti pacijenta.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Predoziranje može dovesti do povećanja količine tečnosti u organizmu, hiperviskoznosti, posebno kod rizičnih pacijenata, uključujući starije ili pacijente sa kardijačnim ili renalnim oštećenjem (vidjeti dio 4.4.).

Farmakoterapijska grupa: Imunoserumi i imunoglobulini; Imunoglobulini, normalni humani, za intavensku primjenu

ATC kod: J06BA02

Ig VENA većinom sadrži imunoglobulin G (IgG) sa širokim spektrom antitijela protiv infektivnih agenasa.

Imunoglobulin, normalni humani sadrži IgG antitijela prisutna u normalnoj populaciji. Dobija se iz pula plazme sakupljene iz najmanje 1000 donacija. Raspodjela podtipova imunoglobulina G je približno proporcionalna onoj u nativnoj humanoj plazmi. Dovoljne doze ovog lijeka mogu da povrate abnormalno niske nivoe imunoglobulina G do normalnih vrijednosti. Izuzev supstitucione terapije, mehanizam dejstva kod drugih indikacija nije u potpunosti objašnjen.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Četiri klinička ispitivanja su sprovedena sa Ig VENA: tri ispitivanja o efikasnosti i bezbjednosti kod pacijenata sa primarnom imunodeficijencijom (PID), imunom trombocitopenijom (ITP) i hroničnom inflamatornom demijelinizirajućom poliradikuloneuropatijom (CIDP); i jedna studija o bezbjednosti i toleranciji na Ig VENA kod povećanja brzine infuzije kod pacijenata sa Imunodeficijencijom (ID) ili ITP.

Faza III, prospektivne, otvorene studije pacijenata sa sindromima primarne Imunodeficijencije (KB028) poslužila je za evaluaciju farmakokinetičkog profila Ig VENA kao primarni parametar praćenja. Sekundarni paramteri praćenja su bili terapeutska efikasnost u pogledu profilakse epizoda infekcija i bezbjednost u pogledu kratkotrajne tolerancije. Vršena je procjena efikasnosti kod petnaest pacijenata od 16 prijavljenih, starosti između 28 i 60 godina, koji su liječeni lijekom Ig VENA 24 sedmice (ukupno 140 infuzija).

Farmakokinetički profil Ig VENA je pokazao terminalni poluživot sasvim u skladu sa podacima koji su navedeni u literaturi, dakle 26,4 dana. Kod jednog pacijenta se razvila upala pluća nakon 18 mjeseci terapije Ig VENA-om, ali ovaj pacijent je patio od ozbiljnih plućnih infekcija takođe u prethodnih 10 godina. Nijesu prijavljene ozbiljne infekcije kod ostalih prijavljenih pacijenata.

Podaci dobijeni iz studije KB028 ukazuju na to da je Ig VENA bezbjedan i efikasan za liječenje sindroma primarne imunodeficijencije.

ITP studija (KB027) je bila faza III, otvorenog, prospektivnog ispitivanja radi procjene efikasnosti i podnošljivosti lijeka Ig VENA kod odraslih pacijenata sa hroničnom idiopatskom trombocitopenijskom purpurom. Primarni parametar praćenja je bila procjena povećanja broja trombocita. Sekundarni parametri praćenja su bili: smanjenje hemoragijskih događaja, trajanje odgovora trombocita, i incidenca neželjenih reakcija. Petnaest pacijenata je primilo ukupnu dozu od 2g/kg pojedinačno, koje su bile podijeljene u 5 dnevnih infuzija od 400 mg/kg uzastopno dan za danom. U drugom ciklusu je 2g/kg tjelesne mase dato jednom pacijentu u okviru od prvih 14 dana. Ukupni broj infuzija koje su primijenjene je bio 80.

Svaki prijavljeni pacijent je postigao broj trombocita ≥50x109/L, osim jednog koji je primio drugi ciklus terapije ali nije dostigao ciljni broj trombocita (stopa odgovora 93.3%, 90% CI od 68.1 do 99.8).

Nijesu prijavljene neželjene reakcije.

Rezultati koji su dobijeni iz studije KB027 obezbijedili su dokaze o podnošljivosti i terapeutskoj efikasnosti Ig VENA kod pacijenata sa ITP.

U fazi III studije KB057 za evaluaciju stepena tolerancije i bezbjednosti Ig VENA kod povećane brzine infuzije, obuhvaćena su 43 odrasla pacijenta: 38 ID i 5 ITP pacijenata koji su primili Ig VENA po dozama koje su odobrene u skladu sa obje indikacije.

Trideset sedam ID pacijenata je posmatrano prilikom primanja 3 infuzije i 1 ID pacijent prilikom primanja 2 infuzije. Četiri ITP pacijenta su primila njihove planirane doze u okviru 2 dnevne infuzije, dok je 1 pacijent primao infuziju u toku 3 dana (ukupno 124 infuzije).

Prilikom davanja infuzije, dvadeset osam pacijenata od 43 je primalo infuziju koja je infundirana maksimalnom brzinom od 8ml/kg/h; 13 pacijenata od 43 je dostiglo samo maksimalnu brzinu infuzije od 6ml/kg/hr jer se njihova infuzija završila prije nego što se mogla povećati brzina infuzije. Tokom kliničkog ispitivanja, dva pacijenta nijesu dostigla brzinu infuzije od 8 ml/kg/h jer su se pojavile 3 neželjene reakcije tokom primanja infuzije koja je infundirana manjom brzinom.

Rezultati koji su dobijeni iz ove studije pokazuju da kako pacijenti sa ID tako i oni sa ITP dobro podnose Ig VENA kod primjene infuzije povećanom brzinom i da je brzina infuzije mogla da se poveća na maksimalnih 6ml/kg/h, a kod ograničenog broja pacijenata na 8 ml/kg/h.

Neželjene reakcije na lijek su prijavljene kod manje od 10% ID pacijenata a reakcije su generalno bile povezane sa i.v. Ig primjenom (npr. pireksija, bol u leđima, mijalgija, astenija, pospanost i umor). Nijesu prijavljene ozbiljne neželjene reakcije kao ni lokalne reakcije na mjestu primjene infuzije.

Kliničke studije sprovedene sa Ig VENA kod pacijenata sa hroničnom inflamatornom demijelinizirajućom poliradikuloneuropatijom (CIDP):

Sprovedena je dvostruko-slijepa kontrolisana studija faze III o podnošljivosti i efikasnosti dugoročnog tretmana visokim dozama intravenskih imunoglobulina u odnosu na visoke doze intravenskog metilprednizolona (IVMP) kod CIDP (KB034) na ukupno 46 odraslih pacijenata sa CIDP, randomizovanih da primaju ili lijek Ig VENA (doza: 2g/kg/mjesečno tokom 4 uzastopna dana tokom 6 mjeseci) ili i.v. metilprednizolon (IVMP) (doza: 2g/mjesečno tokom 4 uzastopna dana tokom 6 mjeseci).

Deset od 21 pacijenata tretiranih sa IVMP (47,6%) završili su 6-mjesečnu studiju u poređenju sa 21/24 pacijenta koji su primali Ig VENA (87,5%) (p=0,0085). Kumulativna vjerovatnoća za prekid tretmana je bila signifikantno veća kod tretmana sa IVMP nego sa lijekom Ig VENA 15-og dana, poslije 2 mjeseca i 6 mjeseci. Od 11 pacijenata koji su prestali da primaju IVMP, kod 8 je došlo do progresivnog pogoršanja po započinjanju tretmana (5 pacijenata) ili nije došlo do poboljšanja poslije dva terapijska ciklusa (3 pacijenta), dok su se kod jednog pacijenta javila neželjena dejstva (gastritis) (9,1%) a dva pacijenta su se dobrovoljno povukla (18,2%). Tri pacijenta su prekinuli da primaju lijek Ig VENA ili zbog progresivnog pogoršanja po započinjanju tretmana (2 pacijenta) ili zbog odsustva poboljšanja poslije dva terapijska ciklusa (jedan pacijent). Svi pacijenti kod kojih je došlo do pogoršanja ili nije došlo do poboljšanja poslije primanja IVMP ili lijeka Ig VENA su prevedeni na alternativnu terapiju, dok su se 3 pacijenta koji su prekinuli da primaju IVMP zbog neželjenih dejstava ili koji su se dobrovoljno povukli odbili dalji tretman.

Rezultati studije koji se odnose na sekundarne parametre praćenja su predstavljeni zbirno u tabeli (statistički značajne razlike su označene masnim slovima):

*ITT: kroz studiju (12 mjeseci); PP: faza praćenja (6 mjeseci)

Pedijatrijska populacija

Publikovani podaci u vezi studija o efikasnosti i bezbjednosti nijesu pokazali bitne razlike između odraslih i djece koja boluju od istog poremećaja.

Poslije intravenske primjene Ig VENA je trenutno i kompletno bioraspoloživa u cirkulaciji primaoca. Raspodjela je relativno brza između plazme i ekstravaskularne tečnosti, poslije oko 3-5 dana se postiže dinamička ravnoteža između intra- i ekstravaskularnog odjeljka.

Imunoglobulin, normalni humani ima poluvrijeme eliminacije od oko 26 dana. Poluvrijeme eliminacije može da varira od pacijenta do pacijenta, naročito kod primarne imunodeficijencije.

IgG i IgG-kompleksi se razgrađuju u ćelijama retikuloendotelnog sistema.

Pedijatrijska populacija

Na osnovu publikovanih podataka iz famakokinetičkih studija nema bitnih razlika između odraslih i djece koji pate od istih poremećaja. Ne postoje podaci o farmakokinetičkim svojstvima kod pedijatrijskih pacijenata s CIDP.

Imunoglobulini su prirodni konstituenti ljudskog tijela. Štaviše, administracija imunoglobulina u studijama na životinjama može dovesti do stvaranja antitijela, pretklinički podaci o bezbjednosti primjene su ograničeni. Ipak, ograničen broj studija na životinjama nije pokazao bilo kakav poseban rizik po ljude, bazirano na studijama akutne i subakutne toksičnosti.

Maltoza

Voda za injekcije

Zbog nedostatka studija kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima, niti sa bilo kojim drugim imunoglobulinskim lijekom.

3 godine

Rok upotrebe lijeka nakon prvog otvaranja: upotrijebiti odmah.

Čuvati u frižideru, na temperaturi od +2°C do +8°C, u originalnom pakovanju.

Bočice lijeka se, prije upotrebe a unutar roka trajanja, mogu čuvati na sobnoj temperaturi koja ne prelazi 25ºC, najviše do 6 uzastopnih mjeseci. Nakon ovog perioda, lijek se ne smije koristiti. U svakom slučaju, lijek se ne smije čuvati u frižideru ukoliko je prethodno čuvan na sobnoj temperaturi. Datum početka čuvanja lijeka na sobnoj temperaturi se mora naznačiti na spoljašnjem pakovanju.

Lijek se ne smije zamrzavati.

Unutrašnje pakovanje lijeka je bočica od neutralnog stakla (tip I) zatvorena gumenim čepom od halobutil gume, koja sadrži 50 ml ili 100 ml rastvora za infuziju.

Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 bočica, držač za bočicu i Uputstvo za lijek.

Prije upotrebe, lijek treba da postigne sobnu ili tjelesnu temperaturu.

Rastvor treba da bude bistar ili blago opalescentan, bezbojan ili blijedožut.

Rastvore koji su mutni ili sadrže talog ne treba koristiti.

Prije upotrebe, rastvor treba vizuelno pregledati na prisustvo čestica i promjenu boje.

Instrukcije za upotrebu držača

• Početni položaj bočice sa naljepnicom
• Okrenite bočicu nadolje
• Formirajte držač tako da ga uhvatite i odvojite od naljepnice
• Okačite bočicu na stalak za infuziju

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove primjene treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Ig VENA je rastvor imunoglobulina, normalnog humanog, za intravensku upotrebu. Imunoglobulini su humana antitijela, koja su i inače prisutna u krvi.

Ig VENA se upotrebljava za:

Liječenje odraslih, djece i adolescenata (0-18 godina) koji nemaju dovoljnu količinu antitijela (supstituciona terapija) u sljedećim slučajevima:

• Kod pacijenata sa urođenim nedostatkom antitijela (sindrom primarne imunodeficijencije);
• Kod pacijenata sa stečenim nedostatkom proizvodnje antitijela (sekundarna imunodeficijencija) koji boluju od teških ili ponavljajućih infekcija zbog različitih medicinskih stanja (npr. onkološke ili autoimune bolesti ili zbog odgovarajućeg liječenja tih bolesti). Kod tih pacijenata se liječenje antibioticima pokazalo nedjelotvornim i nijesu imali dovoljno pozitivno povećanje titra IgG antitijela nakon vakcinacije (polisaharidni i polipeptidni antigeni pneumokoknih vakcina) ili su imali nivo IgG < 4 g/l u svojoj krvi.

Liječenje odraslih, djece i adolescenata (0-18 godina) sa određenim zapaljenskim poremećajima (imunomodulacija) u sljedećim slučajevima:

• Kod pacijenata koji nemaju dovoljno trombocita-krvnih pločica (idiopatska trombocitopenijska purpura, ITP) i koji su pod velikim rizikom od krvarenja ili očekuju operaciju u bliskoj budućnosti, kako bi se popravio broj trombocita;
• Kod pacijenata sa Guillain Barré sindromom. To je akutno oboljenje koje je karakteristično po zapaljenju perifernih nerava što prouzrokuje ozbiljnu slabost mišića uglavnom u nogama i gornjim udovima;
• Kod pacijenata sa Kawasakijevom bolešću (zajedno sa acetilsalicilnom kiselinom). Kawasakijeva bolest je akutno oboljenje uglavnom kod mlađe djece koju karakteriše zapaljenje krvnih sudova u cijelom tijelu.
• Kod pacijenata sa hroničnom inflamatornom demijelinizirajućom poliradikuloneuropatijom (CIDP). Ova hronična bolest je rijedak poremećaj perifernih nerava koji karakteriše postepeno povećanje slabosti nogu i u manjem stepenu, slabost ruku.
• Kod pacijenata sa multifokalnom motornom neuropatijom (MMN). Ovo je rijetko stanje koje pogađa motorne nerve i karakteriše ga spora progresivna asimetrična slabost udova bez senzornog gubitka.

Lijek Ig VENA ne smijete koristiti:

- Ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na humane imunoglobuline ili bilo koji sastojak ovog lijeka (koji su navedeni u dijelu 6).

-Ukoliko imate antitijela na imunoglobulin A u Vašoj krvi, jer primjena lijeka koji sadrži IgA može rezultirati ozbiljnom alergijskom reakcijom.

Upozorenja i mjere opreza

Razgovarajte sa Vašim ljekarom ili medicinskom sestrom prije upotrebe Ig VENA.

Vaš ljekar ili medicinsko osoblje će Vas pažljivo pratiti dok primate infuziju Ig VENA da bi se spriječila pojava reakcije kod Vas.

Pojedine neželjene reakcije se češće mogu pojaviti:

- U slučaju da se infuzija previše brzo daje;

- Ukoliko imate nekontrolisane znake neliječenih infekcija (npr. groznice) ili znake hroničnog zapaljenja;

- Ukoliko primate imunoglobulin, normalni humani prvi put;

- U rijetkim slučajevima kada je promijenjen proizvod imunoglobulina, normalnog humanog ili kada je proteklo dosta vremena od prethodne infuzije.

U pojedinim slučajevima, imunoglobulini mogu da povećaju rizik od pojave infarkta srca, šloga, embolije pluća ili duboke venske tromboze, s obzirom da povećavaju gustinu krvi.

Stoga će Vaš ljekar obratiti posebnu pažnju u sljedećim slučajevima:

- Ukoliko ste gojazni,

- Ukoliko ste stariji pacijent,

- Ako ste dijabetičar,

- Ako patite od povišenog krvnog pritiska (hipertenzija),

- Ako imate dosta smanjen volumen krvi (hipovolemija),

- Ako ste imali probleme sa krvnim sudovima (vaskularna oboljenja),

- Ukoliko patite od povećane tendencije stvaranja krvnih ugrušaka (nasljedni ili stečeni trombotički poremećaji),

- Ako ste imali trombotičke epizode,

- Ako patite od poremećaja koji prouzrokuje zgrušavanje krvi (viskozitet),

- Ukoliko ste vezani za krevet (nepokretni) duže vrijeme,

- Ako imate ili ste imali problema sa bubrezima ili ako uzimate ljekove koji mogu da oštete Vaše bubrege (nefrotoksični ljekovi), pošto su prijavljeni slučajevi akutne bubrežne insuficijencije. U slučaju oboljenja bubrega, Vaš ljekar će razmatrati prekid tretmana.

Možete biti alergični (preosjetljivi) na imunoglobuline (antitijela) a da to ne znate.

Ovo se može desiti čak iako ste prethodno primali imunoglobuline, normalne humane i dobro ih podnosili. To se može desiti naročito ukoliko nemate imunoglobuline tipa IgA (IgA- deficijencija sa postojanjem IgA antitijela). U ovim rijetkim slučajevima, može se javiti alergijska reakcija (preosjetljivost) kao što je nagli pad krvnog pritiska ili šok.

U slučaju neželjenih reakcija, Vaš ljekar može da odluči ili da smanji brzinu protoka infuzije ili da potpuno zaustavi davanje infuzije. Štaviše, Vaš ljekar će odlučiti o daljem tretmanu u zavisnosti od ozbiljnosti neželjenih dejstava.

U slučaju šoka, primjenjuje se standardna anti-šok terapija.

Molimo Vas obavijestite Vašeg ljekara ako se bilo koje od navedenih stanja odnosi na Vas, kako bi Vaš ljekar obratio posebnu pažnju u propisivanju i administraciji lijeka Ig VENA.

Sljedeća neželjena dejstva su rijetka ali se mogu javiti tokom liječenja imunoglobulinima:

Aseptički meningitis sindrom (AMS)

Prijavljeno je da se aseptički meningitis sindrom javlja udružen sa tretmanom i.v. imunoglobulinima. Sindrom obično počinje u toku nekoliko sati do 2 dana po tretmanu sa i.v. Ig. Studije cerebrospinalne tečnosti su često pozitivne sa pleocitozisom do nekoliko hiljada ćelija po mm3, prvenstveno iz granulocitne loze, i povećanim nivoom proteina do nekoliko stotina mg/ml.

AMS se češće može pojaviti udružen sa visokim dozama (2g/kg) i.v. Ig.

Kod pacijenata koji pokazuju takve znake i simptome treba sprovesti kompletan neurološki pregled, uključujući studije cerebrospinalne tečnosti, kako bi se isključili drugi uzroci meningitisa.

Prekid terapije sa i.v. Ig je rezultirao remisijom AMS u toku nekoliko dana bez sekvela.

Hemolitička anemija

Proizvodi i.v. Ig mogu sadržati antitijela na krvne grupe koji mogu djelovati kao hemolizini i indukovati in vivo oblaganje crvenih krvnih ćelija sa imunoglobulinima, prouzrokujući pozitivnu direktnu antiglobulinsku reakciju (Coombs-ov test) i rijetko, hemolizu. Hemolitička anemija se može razviti sljedstveno terapiji sa i.v. Ig usljed povećane sekvestracije crvenih krvnih ćelija. Primalac i.v. imunoglobulina se mora nadgledati na pojavu kliničkih znakova i simptoma hemolize.

Neutropenija/Leukopenija

Prolazno smanjenje broja neutrofila i/ili epizoda neutropenije, ponekad teških, prijavljeno je nakon liječenja i.v. imunoglobulinima. To se obično događa tokom nekoliko sati ili dana nakon primjene i.v. Ig i spontano se povlači u roku od 7 do 14 dana.

Transfuzijom izazvano akutno oštećenje pluća (engl. transfusion-related acute lung injury, TRALI)

Kod pacijenata koji su primali I.V Ig, postojali su izvještaji o akutnom ne-kardiogenom plućnom edemu [TRALI-u]. TRALI karakteriše teška hipoksija, dispneja, tahipneja, cijanoza, groznica i hipotenzija. Simptomi TRALI se obično razvijaju tokom ili za 6 sati transfuzije, često u roku od 1-2 sata. Zbog toga, primalac I.V. Ig mora biti nadgledan u toku I.V Ig infuzije koja mora biti odmah prekinuta u slučaju neželjenih reakcija na plućima. TRALI je potencijalno životno-ugrožavajuće stanje, koje zahtijeva hitnu reakciju.

Virusna bezbjednost

Ljekovi koji se prave iz humane krvi ili plazme, podliježu izvjesnom broju bezbjednosnih mjera u cilju sprječavanja prenošenja infekcija na pacijente. One uključuju pažljiv odabir davalaca krvi i davalaca plazme da bi bili sigurni da će se isključiti one osobe koje su pod rizikom od prenošenja infekcije, i testiranje svake pojedinačne donacije i pulova plazme na znake virusa. Proizvođači ovih ljekova takođe primjenjuju mjere u toku obrade krvi ili plazme da bi inaktivirali ili uklonili viruse.

Bez obzira na ove mjere, kada se primjenjuju ljekovi pripremljeni iz humane krvi ili plazme, mogućnost prenošenja infekcije ne može se u potpunosti isključiti. Ovo važi i za nepoznate viruse ili slabo poznate viruse kao i za druge vrste infekcija.

Mjere koje se preduzimaju su efikasne za viruse sa omotačem kao što su virus humane imunodeficijencije (HIV), hepatitis B virus (HBV), hepatitis C virus (HCV) i za viruse bez omotača kao što je hepatitis A virus (HAV).

Mjere koje se preduzimaju se smatraju ograničeno efikasnim protiv virusa bez omotača kao što je parvovirus B19.

Imunoglobulini nijesu povezani sa prenosom hepatitis A virusa ili parvovirusa B19, što može biti posljedica toga da antitijela protiv ovih infekcija, koja su normalno sadržana u lijeku, imaju zaštitnu ulogu.

U interesu pacijenata savjetuje se, kad god je to moguće, da se pri svakoj primjeni lijeka Ig VENA upišu (registruju) naziv i broj serije lijeka.

Djeca i adolescenti

Prolazna i blaga glikozurija (prisustvo glukoze u urinu) bez kliničkih znakova je primijećena nakon primjene Ig VENA kod pedijatrijskih pacijenata. Ova reakcija može biti povezana sa maltozom koju sadrži Ig VENA, jer se u renalnim tubulima maltoza hidrolizuje u glukozu koja se reapsorbuje i generalno se vrlo malo izlučuje u urin. Reapsorpcija glukoze zavisi od starosti pacijenta. Prolazno povećanje maltoze u plazmi može premašiti renalni kapacitet resorpcije šećera i rezultirati pozitivnim testom na glukozu u urinu.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ako uzimate, ili ste nedavno uzimali ili planirate da uzimate neki drugi lijek.

Imunoglobulini, normalni humani, za intravensku primjenu se ne smiju miješati sa drugim ljekovima, niti sa bilo kojim drugim imunoglobulinskim lijekom.

Žive atenuisane virusne vakcine

Primjena imunoglobulina može da utiče na efikasnost živih atenuisanih virusnih vakcina kao što su vakcine protiv morbila, rubele, zauški i varičela u periodu od 6 nedjelja do 3 mjeseca. Po primanju ovog lijeka, treba da prođe period od 3 mjeseca prije vakcinacije sa živim atenuisanim virusnim vakcinama. U slučaju vakcine protiv malih boginja, možda ćete morati da sačekate i do godinu dana nakon primjene ovog lijeka kako biste primili vakcinu protiv malih boginja. Takođe kod pacijenata koji su primili vakcinu protiv malih boginja treba provjeravati status antitijela.

Diuretici Henleove petlje (grupa ljekova koja povećava protok urina)

Izbjegavati istovremenu primjenu diuretika Henleove petlje.

Test krvi

Ig VENA može da stupi u interakciju sa pojedinim testovima krvi usljed prolaznog povećanja različitih pasivno unijetih antitijela u Vašoj krvi nakon injekcije imunoglobulina. Ovaj porast antitijela može rezultovati u pogrešnim rezultatima u serološkim testovima. Pasivno prenošenje antitijela na antigene eritrocita kao što su A, B, D (koji određuju krvnu grupu), može da utiče na izvjesne testove na antitijela na eritrocite kao što su direktni antiglobulinski test (DAT, direktni Coombs-ov test).

Test određivanja glukoze u krvi

Pojedini test sistemi za određivanje glukoze u krvi (npr. oni bazirani na glukoza-dehidrogenaza pirolohinolinehinon (GDH-PQQ), ili glukoza-boja-oksidoreduktaza metoda) lažno interpretiraju maltozu (100 mg/ml) koja je sadržana u Ig VENA kao glukozu. Ovo može rezultirati u lažno povećanoj očitanoj vrijednosti glukoze tokom infuzije ili u periodu od oko 15 sati poslije završetka infuzije, što posljedično može dovesti do neadekvatnog administriranja insulina, rezultirajući životno-ugrožavajućom ili čak fatalnom hipoglikemijom. Takođe, slučajevi prave hipoglikemije mogu proći bez adekvatnog tretmana pošto su maskirani lažno povećanim očitanim vrijednostima glukoze. Shodno tome, kada se vrši administracija Ig Vene ili drugih parenteralnih proizvoda koji sadrže maltozu, mjerenje glukoze u krvi se mora izvoditi glukoza-specifičnim testovima.

Informacije o proizvodu vezane za sistem testiranja glukoze u krvi, uključujući i test-trake, treba pažljivo proučiti kako bi se utvrdilo da li je sistem adekvatan za upotrebu kod parenteralnih proizvoda koji sadrže maltozu. U slučaju bilo kakve nedoumice, treba se obratiti proizvođaču test sistema kako bi se utvrdilo da li je sistem odgovarajući za upotrebu kod parenteralnih proizvoda koji sadrže maltozu.

Djeca i adolescenti

Iako nijesu izvođene specifične studije interakcije kod djece, ne treba očekivati razlike između odraslih i djece.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da ste možda trudni ili planirate trudnoću, pitajte vašeg ljekara za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek. Vaš ljekar će odlučiti da li Ig VENA može da se primijeni u periodu trudnoće i dojenja.

-Nijesu izvođene kliničke studije sa Ig VENA na trudnicama. Pokazano je da intravenski imunoglobulini prolaze placentu, povećano tokom trećeg trimestra. Međutim, ljekovi koji sadrže antitijela su primjenjivani kod trudnica dugi niz godina i nijesu pokazala bilo kakva neželjena dejstva na trudnoću, na plod ili novorođenče.

-Ukoliko dojite bebu i primate lijek Ig VENA, antitijela iz lijeka se izlučuju u mlijeko. Na taj način i Vaša beba može biti zaštićena od nekih infekcija.

- Klinička iskustva sa imunoglobulinima su pokazala da ne treba očekivati štetan efekat na

plodnost.

Uticaj lijeka Ig VENA na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Sposobnost upravljanja motornim vozilima i mašinama može biti smanjena zbog pojedinih neželjenih dejstava koja su povezana sa Ig VENA. Pacijenti koji iskuse neželjena dejstva tokom tretmana treba da sačekaju da se ona povuku prije upravljanja motornim vozilom ili mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Ig VENA

Ig VENA sadrži maltozu i natrijum

Ovaj lijek sadrži: 100 mg maltoze po mililitru.

Ovaj lijek sadrži otprilike 3 mmol/l (ili 69 mg) natrijuma. To treba uzeti u obzir kod pacijenata na dijeti sa kontrolisanim unosom natrijuma.

Ig VENA se upotrebljava jedino u bolnici. Lijek će Vam davati Vaš ljekar ili zdravstveni radnici.

Doziranje i šema doziranja zavisiće od indikacije. Vaš ljekar će odrediti dozu i tretman koji je

odgovarajući Vama. Na početku infuzije dobijaćete lijek Ig VENA manjom brzinom. U zavisnosti od

toga kako se budete osjećali, Vaš ljekar će moći da ubrza protok infuzije.

Primjena kod djece i adolescenata

Doziranje kod djece i adolescenata (0-18 godina) se ne razlikuje od one za odrasle jer se doziranje za svaku indikaciju određuje prema tjelesnoj težini i usklađuje sa kliničkim ishodom pacijenta.

Ako ste uzeli više lijeka Ig VENA nego što je trebalo

Ukoliko ste primili više lijeka Ig VENA nego što je trebalo, može da se desi da se nađe previše

proteina u tečnosti odnosno Vaša krv može da postane previše gusta (hiperviskoznost). Ovo se posebno može dogoditi ukoliko ste pacijent sa rizikom, npr. stariji pacijent ili pacijent sa bubrežnim

oboljenjem.

Ukoliko imate dodatnih pitanja u vezi sa upotrebom ovog lijeka, pitajte vašeg ljekara ili medicinsku sestru.

Kao i svi ljekovi i lijek Ig VENA može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Sljedeći neželjeni efekti mogu se generalno javiti nakon liječenja imunoglobulina:

• drhtavica, glavobolja, vrtoglavica, groznica, povraćanje, mučnina, alergijske reakcije, artralgija (bol u zglobovima), snižen krvni pritisak i umjeren bol u leđima su prijavljivani povremeno;
• izolovani slučajevi privremenog smanjenja crvenih krvnih ćelija (reverzibilna hemolitička anemija/hemoliza);
• iznenadni pad krvnog pritiska se prijavljuje rijetko i u izolovanim slučajevima alergijske reakcije (anafilaktički šok), čak i kod pacijenata koji ranije nijesu imali reakcije preosjetljivosti na prethodne infuzije.
• rijetki slučajevi prolaznih kožnih reakcija su primijećeni;
• Veoma rijetko su prijavljivane tromboembolijske reakcije (formiranje krvnih

ugrušaka) što može dovesti do infarkta miokarda, moždanog udara, opstrukcije plućnih vena (plućna embolija) i tromboze dubokih vena.

• slučajevi prolaznog neinfektivnog meningitisa (reverzibilni aseptični meningitis);
• uočeni su i povećanje nivoa kreatinina u krvi i/ili iznenadna bubrežna insuficijencija.
• slučajevi transfuzijom izazvanog akutnog oštećenja pluća (TRALI)

Neželjeni efekti koji su prijavljeni nakon primjene Ig VENA u kliničkim ispitivanjima i tokom upotrebe lijeka na tržištu su navedeni u nastavku u redoslijedu prema opadajućoj učestalosti:

Često (može uticati na 1 od 10 ljudi)

• Bol u leđima

• Mučnina

• Generalizovana slabost, umor, groznica

• Bol u mišićima

• Glavobolja, somnolencija

Učestalost nepoznata (ne može se procijeniti iz raspoloživih podataka)

• Neinfektivni meningitis

• Destrukcija i posljedično nedostatak crvenih krvnih ćelija

• Alergijske reakcije i alergijski šok koji ugrožavaju život

• Stanje konfuzije

• Moždani udar, vrtoglavica, nekontrolisano trešenje, utrnutost ili peckanje kože ili udova

• Srčani udar, plava ili modra prebojenost kože, tahikardija, bradikardija, nepravilni otkucaji srca

• Krvni ugrušak u glavnim venama i krvnim sudovima, nizak krvni pritisak, visok krvni pritisak, bljedilo

• Krvni ugrušak u glavnoj plućnoj arteriji, abnormalni volumen tečnosti u plućima, otežano disanje sa pištanjem ili kašljanje

• Povraćanje, proliv, bol u stomaku, bronhospazam (stezanje mišića koji prate liniju sistema organa za disanje)

• Brzo oticanje kože, koprivnjača, crvenilo i upala kože, kožni osip, svrab, ekcem, prekomjerno znojenje

• Bol u zglobovima i mišićima, bol u leđima, bol u vratu, mišićno - skeletna ukočenost

• Akutna bubrežna insuficijencija

• Upala vena na mjestu injekcije, drhtavica, bol ili neugodnost u grudima, otok lica, opšta slabost

• Povećan nivo kreatinina u krvi

Dodatna neželjena dejstva kod djece i adolescenata

Učestalost, tip i ozbiljnost neželjenih dejstava kod djece se pretpostavlja da je ista kao i kod odraslih.

Prolazna i blaga glikozurija (prisustvo glukoze u urinu) bez kliničkog značaja je primijećena nakon primjene Ig VENA kod djece.

Informacije u pogledu bezbjednosti od prenosa uzročnika virusnih bolesti pogledajte u dijelu 2 “Šta treba da znate prije upotrebe Ig VENA”.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na naljepnici na spoljnoj kartonskoj kutiji nakon oznake “EXP”. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Rok upotrebe lijeka nakon prvog otvaranja: upotrijebiti odmah.

Čuvati u frižideru, na temperaturi od +2°C do +8°C, u originalnom pakovanju.

Bočice lijeka se, prije upotrebe a unutar roka trajanja, mogu čuvati na sobnoj temperaturi koja ne prelazi 25ºC, najviše do 6 uzastopnih mjeseci. Nakon ovog perioda, lijek se ne smije koristiti. U svakom slučaju, lijek se ne smije čuvati u frižideru ukoliko je prethodno čuvan na sobnoj temperaturi. Datum početka čuvanja lijeka na sobnoj temperaturi se mora naznačiti na spoljašnjem pakovanju.

Lijek se ne smije zamrzavati.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Ig VENA

Aktivna supstanca je imunoglobulin, normalni humani. 1 ml rastvora za infuziju sadrži 50 mg imunoglobulina, normalnog humanog, za intravensku primjenu (čistoće od najmanje 95% IgG).

Svaka bočica od 50 ml sadrži 2,5 g imunoglobulina, normalnog humanog.

Svaka bočica od 100 ml sadrži 5 g imunoglobulina, normalnog humanog.

Distribucija IgG podklasa (približne vrijednosti):

Maksimalna količina IgA je 50 mcg/ml. Proizvedeno iz plazme humanih donora.

Pomoćne supstance su: maltoza i voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Ig VENA i sadržaj pakovanja

Ig VENA je bistar ili blago opalescentan, bezbojan ili blijedožut rastvor za infuziju.

Unutrašnje pakovanje lijeka je bočica od neutralnog stakla (tip I) zatvorena gumenim čepom od halobutil gume, koja sadrži 50 ml ili 100 ml rastvora za infuziju.

Spoljašnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 bočica, držač za bočicu i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Glosarij d.o.o.,

Vojislavljevića 76, Podgorica, Crna Gora.

Proizvođač:

Kedrion S.p.A., Bolognana,

Via Provinciale 1, Gallicano, 55027, Italija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Ig VENA, rastvor za infuziju, 50 g/l, bočica, staklena, 1x 50 ml:

2030/25/1188 – 8634 od 06.03.2025. godine

Ig VENA, rastvor za infuziju, 50 g/l, bočica, staklena, 1x 100 ml:

2030/25/1189 – 8633 od 06.03.2025. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Mart, 2025. godine

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije su namijenjene isključivo zdravstvenim radnicima

Uputstvo za pravilnu upotrebu

• Prije upotrebe, lijek treba da postigne sobnu ili tjelesnu temperaturu.
• Rastvor treba da bude bistar ili blago opalescentan, bezbojan ili blijedožut.
• Rastvore koji su mutni ili sadrže talog ne treba koristiti.
• Prije upotrebe, rastvor treba vizuelno pregledati na prisustvo čestica i promjenu boje.
• Imunoglobulin, normalni humani treba primijeniti intravenski početnom brzinom od 0,46 – 0,92 ml/kg/h (10-20 kapi u minuti) u periodu od 20-30 minuta. U slučaju neželjene reakcije, brzina infuzije se mora smanjiti ili prekinuti infuzija. Ukoliko pacijent dobro podnosi primjenu, brzina infuzije se može postepeno povećavati do maksimuma od 1,85 ml/kg/h (40 kapi/minut).
• Kod PID pacijenata koji podnose brzinu infuzije od 0,92 ml/kg/h, brzina infuzije se može postepeno povećavati na 2 ml/kg/h, 4 ml/kg/h do maksimalne brzine od 6 ml/kg/h, svakih 20-30 minuta i samo ukoliko pacijent dobro podnosi infuziju.
• Generalno, doza i brzina infuzije se moraju pojedinačno određivati u skladu sa potrebama pacijenta. Zavisno od tjelesne mase, doze i pojave neželjenih reakcija, brzina infuzije za datog pacijenta se možda neće dovesti do maksimuma. U slučaju neželjenih reakcija, infuziju treba odmah prekinuti i treba je nastaviti brzinom koja je odgovarajuća za pacijenta.

Posebne populacije

Kod pedijatrijskih pacijenata (0-18 godina) i starijih osoba (>64 godine starosti), početna brzina bi trebala da bude 0.46 – 0.92 ml/kg/h (10-20 kapi po minuti) tokom 20-30 minuta. Ukoliko pacijent dobro podnosi primjenu i imajući u vidu kliničko stanje pacijenta, brzina se može postepeno povećavati do maksimuma od 1.85 ml/kg/h (40 kapi/min.)

Instrukcije za upotrebu držača

• Početni položaj bočice sa naljepnicom
• Okrenite bočicu nadolje
• Formirajte držač tako da ga uhvatite i odvojite od naljepnice
• Okačite bočicu na stalak za infuziju

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove primjene treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Posebne mjere opreza

Neke ozbiljne neželjene reakcije na lijek mogu se pojaviti zbog brzine infuzije.

Potencijalne komplikacije se često mogu izbjeći ako se osigura:

• da pacijenti nijesu osjetljivi na imunoglobulin, normalni humani početnim ubrizgavanjem proizvoda polako (brzina infuzije 0,46 – 0,92 ml/kg/h);
• da pacijenti budu pažljivo praćeni zbog eventualne pojave simptoma tokom cijelog perioda primanja infuzije. Posebno, pacijenti koji nemaju iskustvo sa imunoglobulinom, normalnim humanim, pacijenti koji su prešli sa nekog drugog i.v. Ig proizvoda ili u slučaju dugog vremenskog intervala od prethodne infuzije, moraju biti praćeni tokom prve infuzije i prvi sat nakon prve infuzije u cilju uočavanja potencijalnih neželjenih znakova. Sve druge pacijente treba pratiti najmanje 20 minuta nakon primljene infuzije.

Kod svih pacijenata, primjena i.v. Ig zahtijeva:

• adekvatnu hidrataciju prije početka infuzije i.v. Ig:
• praćenje izlučivanja urina;
• praćenje nivoa kreatinina u serumu;
• izbjegavanje istovremene upotrebe diuretika petlje.

U slučaju neželjene reakcije, treba smanjiti brzinu infuzije ili zaustaviti infuziju.

Neophodno liječenje zavisi od prirode i ozbiljnosti neželjenog dejstva.

U slučaju šoka, treba primijeniti standardno ljekarsko liječenje stanja šoka.

Reakcija na infuziju

Određene neželjene reakcije (npr. glavobolja, crvenilo, drhtavica, mijalgija, vizing, tahikardija, bol u donjem dijelu leđa, mučnina i hipotenzija) mogu biti povezane sa brzinom infuzije. Preporučena brzina infuzije se mora pažljivo pratiti. Pacijenti moraju biti pomno praćeni i pažljivo posmatrani tokom cijelog perioda infuzije na pojavu bilo kog simptoma.

Neželjene reakcije se mogu javljati češće

• kod pacijenata koji primaju imunoglobulin, normalni humani po prvi put ili, u rijetkim slučajevima, kada se lijek imunoglobulin, normalni humani zamijeni nekim drugim lijekom ili kada protekne dug interval od prethodne infuzije
• kod pacijenata sa neliječenom infekcijom ili osnovnom hroničnom upalom

Djeca i adolescenti

Nijesu potrebne posebne mjere ili praćenje za pedijatrijsku populaciju.

Ne očekuju se razlike u pedijatrijskoj populaciji (0-18 godina).

Tromboembolija

Postoje klinički dokazi o povezanosti primjene i.v. Ig i tromboembolijskih događaja kao što su infarkt miokarda, cerebralni vaskularni insult (uključujući šlog), plućna embolija i tromboza dubokih vena za koju se smatra da je povezana sa relativnim povećanjem viskoznosti krvi preko pojačanog priliva imunoglobulina kod rizičnih pacijenata. Neophodno je pažljivo propisivanje i davanje infuzija i.v. Ig kod gojaznih pacijenata i pacijenata sa već postojećim faktorima rizika za trombotičke događaje (kao što su starost, hipertenzija, diabetes mellitus i istorija vaskularnog oboljenja ili trombotičkih epizoda, pacijenti sa stečenim ili nasljednim trombofilnim poremećajima, pacijenti koji su dugotrajno imobilisani, pacijenti sa teškom hipovolemijom, pacijenti sa oboljenjima koja povećavaju viskoznost krvi).

Kod pacijenata sa rizikom od tromboembolijskih neželjenih reakcija, proizvode i.v.imunoglobulina treba davati u minimalnoj brzini protoka infuzije i što je moguće nižoj dozi.

Akutna bubrežna insuficijencija

Slučajevi akutne bubrežne insuficijencije su zabilježeni kod pacijenata koji primaju i.v. Ig terapiju. U većini slučajeva, faktori rizika su identifikovani, kao što je prethodno prisutna renalna insuficijencija, diabetes mellitus, hipovolemija, gojaznost, istovremena primjena nefrotoksičnih preparata ili starost iznad 65 godina.

Parametre bubrežne funkcije treba procijeniti prije infuzije i.v. Ig, posebno kod pacijenata za koje se zaključi da su pod povećanim potencijalnim rizikom za razvoj akutne bubrežne insuficijencije, zatim ponovo u odgovarajućim intervalima.

Kod pacijenata pod rizikom za razvoj akutne bubrežne insuficijencije i.v. Ig proizvode treba primjenjivati pri minimalnoj brzini infuzije i u najmanjoj mogućoj dozi.

U slučaju renalne disfunkcije, razmisliti o isključivanju i.v. imunoglobulina.

Dok se prijavljeni slučajevi renalne disfunkcije i akutnog renalnog poremećaja povezuju sa upotrebom mnogih licenciranih I.V. Ig-a koji sadrže različite ekscipijense kao što su saharoza, glukoza ili maltoza, oni koji sadrže saharozu kao stabilizator čine nesrazmjeran udio u ukupnom broju. Kod rizičnih pacijenata korišćenje i.v. Ig proizvoda koji ne sadrže ove ekscipijense treba uzeti u obzir.

Aseptički meningitis sindrom (AMS)

Prijavljeno je da se aseptički meningitis sindrom javlja udružen sa tretmanom i.v. imunoglobulinima. Sindrom obično počinje u toku nekoliko sati do 2 dana po tretmanu sa i.v. Ig. Studije cerebrospinalne tečnosti su često pozitivne sa pleocitozisom do nekoliko hiljada ćelija po mm3, prvenstveno iz granulocitne loze, i povećanim nivoom proteina do nekoliko stotina mg/ml.

AMS se češće može pojaviti udružen sa visokim dozama (2g/kg) i.v. Ig.

Kod pacijenata koji pokazuju takve znake i simptome treba sprovesti kompletan neurološki pregled, uključujući studije cerebrospinalne tečnosti, kako bi se isključili drugi uzroci meningitisa.

Prekid terapije sa i.v. Ig je rezultirao remisijom AMS u toku nekoliko dana bez sekvela.

Hemolitička anemija

Proizvodi i.v. Ig mogu sadržati antitijela na krvne grupe koji mogu djelovati kao hemolizini i indukovati in vivo oblaganje crvenih krvnih ćelija sa imunoglobulinima, prouzrokujući pozitivnu direktnu antiglobulinsku reakciju (Coombs-ov test) i rijetko, hemolizu. Hemolitička anemija se može razviti sljedstveno terapiji sa i.v. Ig usljed povećane sekvestracije crvenih krvnih ćelija. Primalac i.v. imunoglobulina se mora nadgledati na pojavu kliničkih znakova i simptoma hemolize.

Neutropenija/Leukopenija

Prolazno smanjenje broja neutrofila i/ili epizoda neutropenije, ponekad teških, prijavljeno je nakon liječenja i.v. imunoglobulinima. To se obično događa tokom nekoliko sati ili dana nakon primjene i.v. Ig i spontano se povlači u roku od 7 do 14 dana.

Transfuzijom izazvano akutno oštećenje pluća (engl. transfusion-related acute lung injury, TRALI)

Kod pacijenata koji su primali I.V Ig, postojali su izvještaji o akutnom ne-kardiogenom plućnom edemu [TRALI-u]. TRALI karakteriše teška hipoksija, dispneja, tahipneja, cijanoza, groznica i hipotenzija. Simptomi TRALI se obično razvijaju tokom ili za 6 sati transfuzije, često u roku od 1-2 sata. Zbog toga, primalac I.V. Ig mora biti nadgledan u toku I.V Ig infuzije koja mora biti odmah prekinuta u slučaju neželjenih reakcija na plućima. TRALI je potencijalno životno-ugrožavajuće stanje, koje zahtijeva hitnu reakciju.

Pomoćne supstance

Ovaj lijek sadrži 100 mg maltoze po mililitru kao pomoćnu supstancu. Interferenca maltoze i testa određivanja glukoze u krvi može da rezultira u lažno pozitivnim rezultatima glukoze što posljedično može dovesti do neadekvatne administracije insulina i životno-ugrožavajuće hipoglikemije i smrti. Takođe, slučajevi prave hipoglikemije mogu da budu neadekvatno tretirani ukoliko je hipoglikemijski status maskiran lažno povišenim koncentracijama glukoze. Za više podataka vidjeti dio „Test za određivanje glukoze u krvi“.

Ovaj lijek sadrži otprilike 3 mmol/l (ili 69 mg) natrijuma. To treba uzeti u obzir kod pacijenata na dijeti sa kontrolisanim unosom natrijuma.

Preporuke za doziranje

Supstitucionu terapiju treba da započne i prati ljekar koji ima iskustvo u liječenju imunodeficijencije.

Doziranje

Doza i režim doziranja zavisi od indikacija.

Dozu je potrebno odrediti individualno za svakog pacijenta zavisno od kliničkog odgovora. Sljedeće doze su date kao smjernice. Dozu koja se određuje na osnovu tjelesne težine može biti potrebno prilagoditi kod pothranjenih i pacijenata sa prekomjernom težinom.

Supstituciona terapija kod sindroma primarne imunodeficijencije:

Režim doziranja treba pratiti preko dostignutog nivoa IgG (mjeren prije sljedeće infuzije) od najmanje 6 g/l ili u okviru normalnih referentnih vrijednosti za starosnu dob populacije. Potrebno je 3-6 mjeseci od početka terapije da bi došlo do ravnoteže (nivoi IgG-a u stanju dinamičke ravnoteže). Preporučena startna doza 0,4-0,8 g/kg, data jednokratno nakon čega slijedi najmanje 0,2 g/kg svake tri do četiri nedjelje.

Preporučena doza za dostizanje najnižeg nivoa od 6g/l kreće se u rasponu 0,2-0,8 g/kg tjelesne težine/mjesečno. Interval doziranja da se postigne stabilno stanje varira od 3-4 nedjelje. Najniže nivoe IgG-a treba mjeriti i procjenjivati u vezi sa incidencom infekcije. Da bi se smanjila stopa bakterijskih infekcija, da se poveća doza u cilju dostizanja viših željenih najnižih nivoa.

Sekundarne imunodeficijencije

Preporučena doza je 0,2-0,4 g/kg tjelesne mase svake 3-4 nedjelje.

Najniže nivoe IgG-a treba mjeriti i procjenjivati zajedno sa incidencom infekcije. Dozu treba prilagoditi prema potrebi kako bi se postigla optimalna zaštita od infekcija, povećanje doze može biti potrebno kod pacijenata sa upornom infekcijom; smanjenje doze se može razmotriti kada kod pacijenta ne dolazi do pojave infekcije.

Idiopatska trombocitopenijska purpura

Postoje dva alternativna rasporeda doziranja:

- 0,8-1,0 g/kg tjelesne mase prvog dana, što se može ponoviti jednom u naredna tri dana,

- 0,4 g/kg tjelesne mase dnevno tokom 2-5 dana.

Tretman se može ponoviti ukoliko nastupi relaps.

Guillain Barré sindrom

0,4 g/kg tjelesne mase dnevno tokom 5 dana (moguće ponavljanje doze u slučaju relapsa).

Kawasakijeva bolest

2.0 g/kg treba primijeniti kao jednu dozu. Pacijenti bi trebali istovremeno da primaju acetilsalicilnu

kiselinu.

Hronična inflamatorna demielinizirajuća poliradikuloneuropatija (CIDP)

Početna doza: 2 g/kg u trajanju od 2-5 uzastopnih dana.

Doze održavanja:

1g/kg u toku 1-2 uzastopna dana svake 3 nedjelje.

Terapijski učinak treba procijeniti nakon svakog ciklusa; ukoliko se terapijski učinak ne bude primijetio nakon 6 mjeseci, liječenje treba prekinuti.

Ukoliko je liječenje efikasno, dugoročnu terapiju treba da odredi ljekar po sopstvenom nahođenju na osnovu odgovora pacijenta i trajanja odgovora.

Doziranje i intervale može biti potrebno prilagoditi u skladu sa individualnim tokom bolesti.

Multifokalna motorna neuropatija (MMN)

Početna doza: 2 g/kg koja se daje tokom 2-5 uzastopnih dana.

Doza održavanja: 1g/kg svake 2 do 4 nedjelje ili 2 g/kg svakih 4 do 8 nedjelja.

Terapijski efekat bi trebalo procijeniti nakon svakog ciklusa; ukoliko ne bude terapijskog efekta nakon 6 mjeseci, liječenje treba prekinuti.

Ukoliko je liječenje efikasno, dugoročnu terapiju treba da odredi ljekar po sopstvenom nahođenju na osnovu odgovora pacijenta i trajanja odgovora. Doziranje i intervale može biti potrebno prilagoditi u skladu sa individualnim tokom bolesti.

Preporuke za doziranje su date zbirno u sljedećoj tabeli:

Djeca i adolescenti

Doziranje kod djece i adolescenata (0-18 godina) se ne razlikuje od odraslih pošto je doziranje za svaku indikaciju izraženo po kilogramu tjelesne mase i prilagođeno kliničkom ishodu gore pomenutih stanja.

Oštećenje jetre

Ne postoje dokazi da je potrebno prilagođavanje doze.

Oštećenje bubrega

Bez prilagođavanja doze osim u slučaju da je to klinički opravdano.

Starije osobe

Bez prilagođavanja doze osim u slučaju da je to klinički opravdano.

CIDP

Usljed rijetkog pojavljivanja bolesti i shodno tome, malom broju pacijenata, raspoloživa su ograničena iskustva o upotrebi intravenskih imunoglobulina kod djece sa CIDP; stoga su dostupni podaci jedino iz literature. Ipak, publikovani podaci su ujednačeni i pokazuju da je tretman i.v. imunoglobulinima podjednako efikasan kod odraslih i kod djece, za ustanovljene indikacije i.v. imunoglobulina.