HYPRESSIN® 2mg tableta

Hipertenzija

Liječenje hipertenzije.

Insuficijencija srca

Liječenje simptomatskog zastoja u radu srca.

Stabilna koronarna arterijska bolest

Smanjenje rizika od kardioloških događaja kod pacijenata sa anamnezom infarkta miokarda i/ili revaskularizacije miokarda.

Doziranje

Doziranje treba individualno prilagoditi prema profilu pacijenta (vidjeti dio 4.4) i odgovoru krvnog

pritiska.

Hipertenzija

HYPRESSIN se može primjenjivati kao monoterapija ili u kombinaciji s drugim klasama antihipertenzivnih lijekova (vidjeti djelove 4.3., 4.4., 4.5. i 5.1.).

Preporučena početna doza je 4 mg jedanput na dan, ujutro.

Pacijenti s jako aktivnim renin-angiotenzin-aldosteron sistemom (posebno pacijenti s renovaskularnom hipertenzijom, deplecijom soli i/ili volumena, srčanom dekompenzacijom ili s teškom hipertenzijom), mogu iskusiti prekomjeran pad krvnog pritiska nakon primjene inicijalne doze. Kod ovakvih pacijenata preporučuje se inicijalna doza od 2 mg, a početak terapije bi se trebao provesti pod medicinskim nadzorom.

Nakon mjesec dana liječenja, doza se može povećati na 8 mg jedanput na dan.

Nakon započinjanja liječenja HYPRESSINOM može se dogoditi simptomatska hipotenzija, a veća vjerovatnoća za to je kod pacijenata koji se već liječe diureticima. Stoga se preporučuje oprez, obzirom da ovi pacijenti mogu imati depleciju volumena i/ili soli.

Ako je moguće, liječenje diuretikom treba prekinuti 2 do 3 dana prije početka liječenja HYPRESSINOM (vidjeti dio 4.4.).

Kod hipertenzivnih pacijenata kod kojih primjenu diuretika nije moguće prekinuti, liječenje HYPRESSINOM treba započeti s dozom od 2 mg. Potrebno je pratiti funkciju bubrega i kalijum u serumu. Doziranje lijeka koje slijedi bi trebalo biti prilagođeno prema odgovoru krvnog pritiska. Ukoliko je potrebno, diuretska terapija se može ponovo uključiti.

Kod starijih pacijenata, liječenje HYPRESSINOM treba započeti s dozom od 2 mg, koja se nakon mjesec dana liječenja može progresivno povećati na 4 mg, a potom, ukoliko je to potrebno, na 8 mg, a u zavisnosti od bubrežne funkcije (vidjeti tabelu ispod).

Insuficijencija srca

Preporučuje se HYPRESSIN, obično pridružen uz diuretik koji ne štedi kalijum i/ili digoksin i/ili beta blokator, uvoditi u terapiju pod strogim medicinskim nadzorom, i to u preporučenoj početnoj dozi od 2 mg primjenjenoj ujutro. Ova doza se nakon dvije sedmice može povećati na 4 mg jedanput na dan, ukoliko postoji dobra podnošljivost. Prilagođavanje doze bi se trebalo izvršiti na temelju individualnog kliničkog odgovora pacijenta.

Kod pacijenata s teškim zastojem u radu srca i kod drugih pacijenata koji se smatraju visokorizičnim (pacijenti s oštećenom funkcijom bubrega i sa sklonošću poremećajima elektrolita, pacijenti koji se istovremeno liječe diureticima i/ili vazodilatatorima), liječenje bi trebalo započeti pod brižljivim nadzorom (vidjeti dio 4.4.).

Kod pacijenata visoko rizičnih za pojavu simptomatske hipotenzije (npr. pacijenti s deplecijom soli uz hiponatrijemiju ili bez nje, hipovolemični pacijenti i pacijenti koji su primali snažnu diuretsku terapiju), ova stanja bi trebalo korigovati, i to ukoliko je moguće prije uvođenja HYPRESSINA u terapiju. Krvni pritisak, funkciju bubrega i kalijuma u serumu potrebno je pažljivo pratiti prije, kao i tokom liječenja HYPRESSINOM (vidjeti dio 4.4.).

Stabilna koronarna arterijska bolest

Liječenje HYPRESSINOM bi trebalo započeti dozom od 4 mg jedanput na dan, tokom dvije nedjelje, a potom je povećati na 8 mg jedanput na dan, u zavisnosti od funkcije bubrega i pod uslovom da se doza od 4 mg dobro podnosila.

Stariji pacijenti bi trebali primjeniti 2 mg jedanput na dan, tokom sedam dana, zatim 4 mg jedanput na dan, tokom sljedećih sedam dana, prije povećanja doze na 8 mg jedanput na dan, u zavisnosti od funkcije bubrega (vidjeti Tabelu 1. “Prilagođavanje doze pri bubrežnom oštećenju”). Dozu treba povećati samo ako se prethodna niža doza dobro podnosila.

Posebne populacije

Pacijenti s bubrežnim oštećenjem

Doziranje kod pacijenata s bubrežnim oštećenjem treba prilagoditi klirensu kreatinina, kao što je to prikazano u Tabeli 1.

Tabela 1. Prilagođavanje doze pri bubrežnom oštećenju

* Klirens perindoprilata tokom dijalize iznosi 70 ml/min.

Pacijenti na hemodijalizi, dozu lijeka bi trebali primijeniti nakon dijalize.

Pacijenti s oštećenjem jetre

Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata s oštećenjem jetre (vidjeti djelove 4.4. i 5.2.).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i efikasnost perindoprila kod djece i adolescenata uzrasta ispod 18 godina nije utvrđena. Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelu 5.1., ali se preporuke u odnosu na doziranje ne mogu dati. Stoga, ne preporučuje se primjena perindoprila kod djece i adolescenata.

Način primjene

HYPRESSIN je namijenjen za oralnu primjenu.

HYPRESSIN se preporučuje primjenjivati jedanput na dan, ujutro prije jela.

• Preosjetljivost na aktivnu supstancu, na bilo koju od pomoćnih supstanci ili na bilo koji drugi lijek iz grupe ACE inhibitora
• Anamneza angioedema u povezanosti s ranijom primjenom nekog lijeka iz grupe ACE inhibitora
• Hereditarni ili idiopatski angioedem
• Drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti djelove 4.4. i 4.6.)
• Istovremena primjena HYPRESSINA i ljekova koji sadrže aliskiren, kontraindikovana je kod pacijenata s dijabetes melitusom ili s bubrežnim oštećenjem (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti djelove 4.5. i 5.1.)
• Istovremena primjena sa sakubitrilom/valsartanom. Liječenje s HYPRESSINOM ne smije biti započeto prije nego što prođe 36 sati nakon primjene posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti takođe djelove 4.4. i 4.5.).
• Ekstrakorporalni tretmani koji dovode do kontakta krvi s površinama koje imaju negativan naboj (vidjeti dio 4.5.)
• Signifikantna bilateralna stenoza renalnih arterija ili stenoza arterije kod jednog funkcionalnog bubrega (vidjeti dio 4.4.)

Stabilna bolest koronarnih arterija:

Ukoliko se epizoda nestabilne angine pektoris (značajna ili ne) pojavi u toku prvog mjeseca liječenja s perindoprilom, prije nastavka liječenja treba izvršiti brižljivu procjenu odnosa dobiti i rizika.

Hipotenzija:

ACE inhibitori mogu izazvati pad krvnog pritiska. Simptomatska hipotenzija se rijetko javlja u nekomplikovanih hipertenzivnih pacijenata, a vjerovatnije će se javiti kod pacijenata s deplecijom volumena izazvanom npr. liječenjem s diureticima, dijetalnom restrikcijom soli, dijalizom, dijarejom ili povraćanjem, ili kod pacijenta s teškom hipertenzijom koja je zavisi od renina (vidjeti djelove 4.5. i 4.8.). Simptomatska hipotenzija je uočena kod pacijenata sa simptomatskim zastojem u radu srca, sa ili bez pridružene insuficijencije bubrega. Najveća vjerovatnoća da se ovo dogodi je kod pacijenata s težim stepenima zastoja u radu srca, što se reflektuje putem primjene visokih doza diuretika Henleove petlje i putem hiponatrijemije ili funkcionalnog bubrežnog oštećenja. Kod pacijenata s povećanim rizikom od simptomatske hipotenzije, početak terapije i kasnije prilagođavanje doze bi se trebali pažljivo pratiti (vidjeti djelove 4.2. i 4.8.). Slična razmatranja se odnose i na pacijente s ishemičnom bolesti srca ili s cerebrovaskularnom bolesti, kod kojih bi prekomjeran pad krvnog pritiska mogao dovesti do infarkta miokarda ili do cerebrovaskularnog inzulta.

Ukoliko se hipotenzija dogodi, pacijenta treba staviti u ležeći položaj, i po potrebi, primjeniti intravensku infuziju rastvora natrijum hlorida 9 mg/ml (0,9%). Prolazni hipotenzivni odgovor nije kontraindikacija za sljedeće doze lijeka, koje se mogu primjeniti obično bez problema, ali tek kada se krvni pritisak povećao nakon ekspanzije volumena.

Kod nekih pacijenata s kongestivnim zastojem u radu srca, koji imaju normalan ili nizak krvni pritisak, primjena perindoprila može biti uzrok dodatnog snižavanja sistemskog krvnog pritiska.

Ovaj efekat se može predvidjeti i obično nije razlog za prekid liječenja. Međutim, ukoliko hipotenzija postane simptomatska, može biti potrebno smanjenje doze ili prekid primjene perindoprila.

Stenoza aortalnog i mitralnog zaliska, hipertrofična kardiomiopatija:

Kao i druge ACE inhibitore i perindopril bi trebalo s oprezom primjenjivati kod pacijenata sa stenozom mitralnog zaliska i opstrukcijom isticanja krvi iz lijeve komore, poput aortalne stenoze ili hipetrofične kardiomiopatije.

Oštećenje bubrega:

Kod pacijenata s oštećenjem bubrega (klirens kreatinina < 60 ml/min), inicijalno doziranje perindoprila bi trebalo biti prilagođeno prema klirensu kreatinina pacijenta (vidjeti dio 4.2.), a potom prema pacijentovom odgovoru na liječenje. Rutinsko praćenje kalijuma i kreatinina dio je uobičajene medicinske prakse za ove pacijente (vidjeti dio 4.8.).

Kod pacijenata sa simptomatskim zastojem u radu srca, hipotenzija nakon početka liječenja s ACE inhibitorima može dovesti do daljeg oštećenja bubrežne funkcije. U ovakvoj situaciji, zabilježen je akutni zastoj u radu bubrega, obično reverzibilne prirode.

Kod pojedinih pacijenata s bilateralnom stenozom bubrežnih arterija ili sa stenozom arterije kod solitarnog bubrega, koji su liječeni s ACE inhibitorima, uočena su povećanja uree u krvi i kreatinina u serumu, obično reverzibilna po prekidu liječenja. Ovo se posebno može očekivati kod pacijenta s insuficijencijom bubrega. Ako je prisutna i renovaskularna hipertenzija, postoji povećan rizik od teške hipotenzije i insuficijencije bubrega. Kod ovih pacijenata, liječenje treba započeti s nižim dozama lijeka i pod brižljivim medicinskim nadzorom. Pošto liječenje s diureticima može doprinijeti iznad naznačenom, njihovu primjenu bi trebalo prekinuti, a bubrežnu funkciju pratiti tokom prvih sedmica liječenja perindoprilom.

Kod nekih pacijenata s hipertenzijom, koji nijesu od ranije imali očigledno ispoljenu bubrežnu vaskularnu bolest, zabilježena su obično manja i prolazna povećanja uree u krvi i serumskog kreatinina, posebno tokom istovremene primjene perindoprila i diuretika. Veća je vjerovatnoća da će se ovo dogoditi kod pacijenata s već postojećim bubrežnim oštećenjem. Može biti potrebno smanjenje doze i/ili prekid primjene diuretika i/ili perindoprila.

Pacijenti na hemodijalizi:

Anafilaktoidne reakcije zabilježene su kod pacijenata dijaliziranih s visoko protočnim membranama, a koji se istovremeno liječe s ACE inhibitorima. Kod ovih pacijenata treba razmotriti primjenu drugog tipa membrane za dijalizu ili primjenu druge klase antihipertenzivnog lijeka.

Transplantacija bubrega:

Ne postoji iskustvo primjene perindoprila kod pacijenata s nedavnom transplantacijom bubrega.

Renovaskularna hipertenzija:

Povećan je rizik od hipotenzije i insuficijencije bubrega kada se pacijenti s bilateralnom stenozom renalnih arterija ili stenozom arterije kod jednog funkcionalnog bubrega liječe s ACE inhibitorima (vidjeti dio 4.3.). Liječenje diureticima može dodatno doprinijeti tome. Gubitak funkcije bubrega može se javiti i uz manje promjene serumskog kreatinina, čak i kod pacijenata s unilateralnom stenozom renalne arterije.

Preosjetljivost/angioedem:

Angioedem lica, udova, usana, sluznica, jezika, glotisa i/ili grkljana rijetko je zabilježen kod pacijenata liječenih s ACE inhibitorima, uključujući i perindopril (vidjeti dio 4.8.). Ovo se može javiti bilo kada u toku terapije.

U takvim slučajevima, treba odmah prekinuti primjenu perindoprila i uključiti odgovarajući nadzor pacijenta i nastaviti ga do potpunog povlačenja simptoma. U slučajevima kada je oticanje ograničeno na lice i usne, stanje se obično popravlja bez liječenja, iako su antihistaminici bili korisni u olakšanju simptoma.

Angioedem povezan s edemom grkljana može biti smrtonosan. U slučajevima kada je zahvaćen jezik, glotis ili grkljan, veća je vjerovatnoća opstrukcije disajnih puteva pa je potrebno brzo uključiti urgentnu terapiju. To može uključivati i primjenu adrenalina i/ili održavanje prohodnosti disajnih puteva. Pacijent treba biti pod strogim medicinskim nadzorom, sve dok ne dođe do kompletnog i kontinuiranog povlačenja simptoma.

Pacijenti s anamnezom angioedema koji nije povezan s primjenom ACE inhibitora, mogu imati povećan rizik od angioedema dok primjenjuju ACE inhibitor (vidjeti dio 4.3.).

Intestinalni angioedem je rijetko prijavljivan kod pacijenata liječenih s ACE inhibitorima. Ovi pacijenti su imali abdominalni bol (sa ili bez mučnine ili povraćanja); u pojedinim slučajevima angioedem lica nije prethodio, a nivoi C-1 esteraze bili su normalni. Angioedem je bio dijagnostikovan uz pomoć procedura koje uključuju abdominalni CT ili ultrazvuk, ili prilikom hirurškog zahvata, a simptomi su se povukli nakon prekida primjene ACE inhibitora. Intestinalni angioedem treba uključiti u diferencijalnu dijagnozu pacijenata liječenih s ACE inhibitorima, koji imaju abdominalnu bol.

Istovremena primjena perindoprila i sakubitrila/valsartana kontraindikovana je zbog povećanog rizika od angioedema (vidjeti dio 4.3) Liječenje sa sakubitrilom/valsartanom ne smije biti započeto prije nego što prođe 36 sati nakon primjene posljednje doze perindoprila. Ako se liječenje sakubitrilom/valsartanom prekine, terapija perindoprilom ne smije se započeti do 36 sati nakon posljednje doze sakubitril/valsartana (vidjeti djelove 4.3 i 4.5).

Istovremena primjena ACE inhibitora sa NEP inhibitorima (npr.racekadotril), mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i gliptina (npr. linagliptin, saksagliptin, sitagliptin, vildagliptin) može dovesti do povećanog rizika od angioedema (npr. oticanje disajnih puteva ili jezika, sa ili bez otežanog disanja) (vidjeti dio 4.5.). Oprez je potreban na početku primjene racekadotrila, mTOR inhibitora (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i gliptina (npr. linagliptin, saksagliptin, sitagliptin, vildagliptin) kod pacijenata koji su već na terapiji s ACE inhibitorom.

Anafilaktoidne reakcije tokom afereze lipoproteina niske gustine (LDL):

Kod pacijenata liječenih s ACE inhibitorima rijetko su zabilježene životno-ugrožavajuće anafilaktoidne reakcije tokom podvrgavanja aferezi lipoproteina niske gustine (LDL) s dekstran sulfatom. Ove reakcije su izbjegavane privremenim prekidom terapije ACE inhibitorom, prije svake afereze.

Anafilaktičke reakcije tokom desenzibilizacije:

Pacijenti koji primjenjuju ACE inhibitore iskusili su anafilaktoidne reakcije tokom tretmana desenzibilizacije (npr. hymenoptera otrov). Kod istih pacijenata, ove reakcije su izbjegavane privremenim prekidom primjene ACE inhibitora, ali bi se one opet javljale pri nehotičnoj ponovnoj primjeni lijeka.

Insuficijencija jetre:

Rijetko su ACE inhibitori bili povezani sa sindromom koji počinje s holestatskom žuticom i napreduje do fulminantne jetrene nekroze i (ponekad) smrti. Mehanizam nastanka ovog sindroma nije poznat. Kod pacijenata koji primjenjuju ACE inhibitore, a kod kojih se pojavi žutica ili dođe do izrazitih porasta enzima jetre, treba prekinuti primjenu ACE inhibitora i uključiti odgovarajuće medicinsko praćenje (vidjeti dio 4.8.).

Neutropenija/agranulocitoza/trombocitopenija/anemija:

Neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija zabilježene su kod pacijenata koji primjenjuju ACE inhibitore. Kod pacijenata s normalnom funkcijom bubrega i bez drugih komplikovanih faktora, neutropenija se rijetko javlja.

Perindopril treba primjenjivati krajnje oprezno kod pacijenata s kolagenskom vaskularnom bolesti, pacijenata koji primaju imunosupresivnu terapiju, alopurinol ili prokainamid, kao i kod pacijenata s kombinacijom ovih faktora koji mogu dovesti do nastanka komplikacija, posebno ako je već prisutno oštećenje funkcije bubrega. Kod nekih od ovih pacijenata razvile su se teške infekcije, koje u nekoliko slučajeva nijesu reagovale na intenzivno liječenje antibioticima. Ako se takvim pacijentima daje perindopril, savjetuje se periodična kontrola broja bijelih krvnih ćelija, a pacijente treba uputiti da ljekara obavijeste o bilo kojem znaku infekcije (npr. grlobolja, temperatura).

Rasa:

ACE inhibitori uzrokuju veću stopu angioedema kod pacijenata crne rase, nego kod pacijenata drugih rasa. Kao i drugi ACE inhibitori, perindopril može biti manje efikasan u snižavanju krvnog pritiska kod pripadnika crne rase nego kod pripadnika drugih rasa, vjerovatno zbog veće prevalencije stanja niskog renina kod pripadnika crne rase koji boluju od hipertenzije.

Kašalj:

Tokom liječenja ACE inhibitorima, zabilježen je kašalj. Karakteristično je kašalj neproduktivan, perzistentan i povlači se nakon prekida liječenja. Kašalj uzrokovan ACE inhibitorima treba uzeti u obzir pri diferencijalnoj dijagnozi kašlja.

Hirurški zahvat/anestezija:

Kod pacijenata kod kojih se izvodi veliki hirurški zahvat ili provodi anestezija uz primjenu anestetika koji izazivaju hipotenziju, perindopril može blokirati stvaranje angiotenzina II, što je podstaknuto kompenzatornim oslobađanjem renina. Liječenje treba prekinuti jedan dan prije hirurškog zahvata. Ako se hipotenzija dogodi, a smatra se da je posljedica ovog mehanizma, može se korigovati ekspanzijom volumena.

Hiperkalijemija:

Kod nekih pacijenata na terapiji ACE inhibitorima, uključujući i perindopril je uočena povišena koncentracija kalijuma u serumu. ACE inhibitori mogu uzrokovati hiperkalijemiju jer inhibiraju otpuštanje aldosterona. Ovo obično nema značaja kod pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom. Faktori rizika koji dovode do hiperkalijemije uključuju renalnu insuficijenciju, pogoršanje funkcije bubrega, starosnu dob (preko 70 godina), dijabetes melitus, interkurentne događaje, posebno dehidraciju, akutnu srčanu dekompenzaciju, metaboličku acidozu i istovremenu primjenu diuretika koji štede kalijum (npr. spironolakton, eplerenon, triamteren ili amilorid), suplemenata kalijuma ili supstituentima soli koji sadrže kalijum; ili one pacijente koji uzimaju druge ljekove koji podižu koncentraciju kalijuma u serumu (pr. heparin, ko-trimoksazol takođe poznat kao trimetoprim/sulfametoksazol) i posebno antagoniste aldosterona ili blokatore receptora angiotenzina. Upotreba suplemenata kalijuma, diuretika koji štede kalijum ili supstituenata soli koji sadrže kalijum posebno kod pacijenata sa oštećenom renalnom funkcijom može dovesti do značajnog povećanja koncentracije kalijuma u serumu. Hiperkalijemija može prouzrokovati teške, ponekad fatalne aritmije. Diuretike koji štede kalijum i blokatore receptora angiotenzina treba s oprezom koristiti kod pacijenata koji se liječe ACE inhibitorima, a nivo kalijuma u serumu i bubrežnu funkciju potrebno je pratiti. Ukoliko je istovremena upotreba gore navedenih ljekova neophodna, treba je sprovoditi uz veliki oprez i često praćenje koncentracije kalijuma u serumu (vidjeti dio 4.5).

Pacijenti s dijabetes melitusom:

Kod pacijenata oboljelih od dijabetes melitusa koji primaju oralne antidijabetike ili insulin, kontrolu glikemije treba pažljivo provoditi tokom prvog mjeseca liječenja s ACE inhibitorom (vidjeti dio 4.5.).

Litijum:

Kombinacija litijuma i perindoprila generalno se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5.).

Ljekovi koji štede kalijum, zamjene kalijuma ili zamjenske soli koje sadrže kalijum:

Kombinacija perindoprola i ljekova koji štede kalijum, zamjene kalijuma ili zamjenskih soli koje sadrže kalijum, uglavnom se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5.).

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS):

Postoje dokazi da istovremena primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena, povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući i akutni zastoj u radu bubrega). Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema s kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena, stoga se ne preporučuje (vidjeti djelove 4.5. i 5.1.).

Ako se liječenje primjenom dvostruke blokade smatra apsolutno neophodnim, trebalo bi ga sprovesti pod nadzorom ljekara specijaliste i uz često i pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora se ne bi trebali primjenjivati istovremeno kod pacijenata s dijabetičkom nefropatijom.

Primarni aldosteronizam:

Pacijenti s primarnim hiperaldosteronizmom uglavnom neće reagovati na antihipertenzivne ljekove koji djeluju putem inhibicije renin-angiotenzin sistema. Stoga, primjena ovog lijeka se ne preporučuje.

Trudnoća:

Liječenje s ACE inhibitorima ne bi trebalo započinjati tokom trudnoće. Osim ako se nastavak terapije s ACE inhibitorom smatra neophodnim, kod pacijentkinja koje planiraju trudnoću potrebno je zamijeniti perindopril s alternativnim antihipertenzivnim lijekom koji ima utvrđen sigurnosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća potvrdi, liječenje s ACE inhibitorima treba odmah prekinuti i prema potrebi započeti alternativnu terapiju (vidjeti djelove 4.3. i 4.6.).

Pomoćne supstance:

HYPRESSIN sadrži laktozu. Pacijenti s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, nedostatkom „Lapp laktaze“ ili glukoza-galaktoza malapsorpcijom, ne bi trebali primjenjivati ovaj lijek.

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS), s kombinovanom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena, povezana s većom učestalošću neželjenih događaja kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući i akutni zastoj u radu bubrega), u poređenju s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na renin-angiotenzin-aldosteron sistem (vidjeti djelove 4.3., 4.4. i 5.1.).

Ljekovi koji povećavaju rizik od angioedema

Istovremena primjena ACE inhibitora i sakubitril/valsartana je kontraindikovana, zbog povećanog rizika od nastanka angioedema (vidjeti djelove 4.3 i 4.4). Sakubitril/valsartan se ne smije uključivati dok se ne navrši 36 sati nakon uzimanja posljednje doze perindoprila. Terapija perindoprilom se ne smije započinjati dok se ne navrši 36 sati nakon posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti djelove 4.3 i 4.5).

Istovremena primjena ACE inhibitora sa racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus), i gliptinima (npr.linagliptin, saksagliptin, sitagliptin, vildagliptin) može povećati rizik od angioedema (vidi dio 4.4).

Ljekovi koji uzrokuju hiperkalijemiju

Iako nivo kalijuma u serumu obično ostaje nepromenjen, hiperkalijemija se može javiti kod nekih pacijenata lječenih ovim lijekom. Neki ljekovi ili terapijske grupe ljekova mogu povećati pojavu hiperkalijemije: aliskiren, kalijumove soli, diuretici koji štede kalijum (npr. spironolakton, triamteren, amilorid), ACE inhibitori, antagonisti receptora angiotenzina II, nesteroidni anitinflamatorni ljekovi, heparini, imunosupresivi poput ciklosporina ili takrolimusa, trimetoprim i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol), jer je poznato da trimetoprim djeluje kao amiloridu sličan diuretik koji štedi kalijum. Kombinacija ovih ljekova povećava rizik od hiperkalijemije. Zbog toga, kombinacija HIPRESSINA sa gore navedenim ljekovima se ne preporučuje. Ako je istovremena primjena indikovana, potrebno je primjeniti uz oprez i česte kontrole serumskog kalijuma.

Istovremena primjena je kontraindikovana (vidjeti dio 4.3.):

Aliskiren:

Kod dijabetičara ili pacijenata s oštećenjem bubrega povećan je rizik od hiperkalijemije, pogoršanja funkcije bubrega i kardiovaskularnog obolijevanja i smrtnog ishoda.

Ekstrakorporalni tretmani:

Ekstrakorporalni tretmani koji dovode do kontakta krvi s površinama koje imaju negativan naboj, kao što su dijaliza ili hemofiltracija s određenim membranama visoke protočnosti (npr. poliakrilonitrilne membrane) i afereza lipoproteina niske gustine primjenom dekstran sulfata, zbog povećanog rizika od teških anafilaktičkih reakcija (vidjeti dio 4.3.). Ako je takvo liječenje neophodno, treba razmotriti primjenu druge vrste dijalizne membrane ili druge klase antihipertenzivnog lijeka.

Istovremena primjena se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4.):

Aliskiren:

Kod pacijenata koji nijesu dijabetičari ili pacijenti s oštećenjem bubrega, povećan je rizik od hiperkalijemije, pogoršanja funkcije bubrega i kardiovaskularnog obolijevanja i smrtnog ishoda.

Istovremeno liječenje s ACE inhibitorom i blokatorom receptora agiotenzina:

U literaturi je zabilježeno da je kod pacijenata s utvrđenom aterosklerotičnom bolešću, zastojem u radu srca, ili s dijabetesom kojeg prati oštećenje krajnjih organa, istovremeno liječenje s ACE inhibitorom i blokatorom receptora angiotenzina bilo povezana s većom učestalošću hipotenzije, sinkope, hiperkalijemije i pogoršanja bubrežne funkcije (uključujući i akutni zastoj u radu bubrega), pri komparaciji s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na renin-angiotenzin-aldosteron sistem. Dvostruka blokada (npr. kombinovanje ACE inhibitora s antagonistom angiotenzin II receptora), treba biti limitirana na individualno definisane slučajeve, uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, nivoa kalijuma i krvnog pritiska.

Estramustin:

Postoji rizik od pojačanih neželjenih efekata, poput angioneurotskog edema (angioedem)

Diuretici koji štede kalijum (npr. triamteren, amilorid itd.), soli kalijuma:

Hiperkalijemija (potencijalno letalna), naročito ona koja je udružena s oštećenjem bubrega (dodatni hiperkalijemijski efekti).

Ne preporučuje se kombinacija perindoprila s iznad-navedenim ljekovima (vidjeti dio 4.4.). Međutim, ukoliko je istovremena primjena indikovana, treba je sprovesti uz oprez i često praćenje serumskog kalijuma. Za primjenu spironolaktona kod zastoja u radu srca, vidjeti tekst ispod.

Litijum:

Revezibilna povećanja serumskih koncentracija i toksičnosti litijuma, zabilježena su pri istovremenoj primjeni litijuma s ACE inhibitorima. Primjena perindoprila s litijumom se ne preporučuje, ali ako se ova kombinacija pokaže neophodnom, potrebno je brižljivo praćenje nivoa litijuma u serumu (vidjeti dio 4.4.).

Istovremena primjena koja zahtijeva posebnu pažnju:

Antidijabetici (insulini, oralni hipoglikemici):

Epidemiološka ispitivanja sugerišu da pri istovremenoj primjeni ACE inhibitora i antidijabetika (insulini, oralni hipoglikemici), efekat snižavanja glukoze u krvi može biti pojačan, s rizikom od hipoglikemije.

Izgleda da je veća vjerovatnoća da se ovaj fenomen dogodi tokom prvih sedmica kombinovanog liječenja i kod pacijenata s oštećenjem bubrega.

Baklofen:

Pojačan antihipertenzivni efekat. Treba pratiti krvni pritisak i prema potrebi uskladiti doziranje antihipertenziva.

Diuretici koji ne štede kalijum:

Pacijenti koji primaju diuretike, posebno oni s deplecijom volumena i/ili soli, mogu iskusiti prekomjerno smanjenje krvnog pritiska nakon početka liječenja s ACE inhibitorom. Mogućnost hipotenzivnih efekta može se smanjiti s prekidom primjene diuretika i povećanjem volumena ili unosa soli prije započinjanja liječenja s niskim i progresivnim dozama perindoprila.

U arterijskoj hipertenziji, kada postoji mogućnost da je prethodno liječenje s diuretikom uzrokovalo depleciju soli/volumena, mora se prekinuti liječenje s diuretikom prije početka primjene ACE inhibitora (u tom slučaju se nakon toga u terapiju može ponovo uvesti diuretik koji ne štedi kalijum), ili se liječenje s ACE inhibitorom započinje s niskom dozom, koja se potom progresivno povećava.

Kod kongestivnog zastoja u radu srca koje se liječi diuretikom, terapiju s ACE inhibitorom bi trebalo započeti s veoma niskom dozom, po mogućnosti nakon smanjenja doze povezanog diuretika koji ne štedi kalijum.

U svim slučajevima, bubrežna funkcija (nivoi kreatinina) treba biti praćena tokom prvih nekoliko sedmica liječenja s ACE inhibitorom.

Diuretici koji štede kalijum (eplerenon, spironolakton):

U slučaju liječenja s eplerenonom ili spironolaktonom (s dozama između 12,5 mg i 50 mg na dan) i s niskim dozama ACE inhibitora:

U liječenju klase II-IV zastoja u radu srca (NYHA), s ejekcijonom frakcijom < 40%, kod pacijenata ranije liječenih ACE inhibitorima i diureticima Henleove petlje, postoji rizik od hiperkalijemije, potencijalno letalne, naročito pri nepridržavanju preporuka za propisivanje ovih ljekova u kombinaciji.

Prije započinjanja liječenja ovom kombinacijom, treba provjeriti nepostojanje hiperkalijemije i oštećenja bubrega.

Preporučuje se pažljivo praćenje kalijemije i kreatinemije, jedanput sedmično tokom prvog mjeseca liječenja, a potom jedanput mjesečno.

Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAID) uključujući i aspirin u dozi 3 g/dan:

Kada se ACE inhibitori istovremeno primjenjuju s nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima (npr. s acetilsalicilnom kiselinom u protivupalnim doznim režimima i s COX-2 inhibitorima i neselektivnim nesteroidnim antiinflamatornim lijekovima), može doći do smanjenja antihipertenzivnog efekta. Istovremena primjena ACE inhibitora i nesteroidnih antiinflamatornih ljekova, može povećati rizik od pogoršanja funkcije bubrega, što uključuje i mogućnost nastanka akutnog zastoja u radu bubrega, kao i rizik od povećanja serumskog kalijuma, posebno kod pacijenata s već postojećom slabom funkcijom bubrega. Ova se kombinacija ljekova treba primjeniti s oprezom, posebno kod starijih osoba. Pacijenti bi trebali biti primjereno hidrirani, a trebalo bi razmotriti i praćenja funkcije bubrega na početku konkomitantne terapije, kao i periodično u nastavku.

Istovremena primjena koja zahtijeva pažnju:

Antihipertenzivi i vazodilatatori:

Istovremena primjena s ovim ljekovima može povećati hipotenzivne efekte perindoprila. Istovremena primjena s nitroglicerinom i drugim nitratima, ili s drugim vazodilatatorima, može voditi daljem snižavanju krvnog pritiska.

Triciklični antidepresivi/antipsihotici/anestetici:

Istovremena primjena određenih anestetika, tricikličnih antidepresiva i antipsihotika s ACE inhibitorima, može da rezultira daljim snižavanjem krvnog pritiska (vidjeti dio 4.4.).

Simpatomimetici:

Simpatomimetici mogu smanjiti antihipertenzivne efekte ACE inhibitora.

Zlato:

Nitritoidne reakcije (simptomi uključuju crvenilo lica, mučninu, povraćanje i hipotenziju) rijetko su zabilježene kod pacijenata na terapiji s injektibilnim zlatom (natrijum aurotiomalat), a koji se istovremeno liječe s ACE inhibitorom, uključujući i perindopril.

Plodnost:

Nije bilo efekata na reproduktivnost ili plodnost.

Trudnoća

Epidemiološki dokazi rizika od teratogenih efekata, nakon izlaganja ACE inhibitorima tokom prvog tromjesečja trudnoće, nijesu uvjerljivi, međutim malo povećanje rizika se ne može isključiti.

Izuzev u slučaju kada se kontinuirano liječenje s ACE inhibitorom smatra esencijalnim, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alternativne antihipertenzivne ljekove, s utvrđenim sigurnosnim profilom za primjenu tokom trudnoće. Kada se trudnoća potvrdi, liječenje s ACE inhibitorom treba odmah prekinuti i ako je to odgovarajuće, započeti alternativnu terapiju.

Poznato je da kod ljudi izlaganje ACE inhibitorima tokom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće prouzrokuje fetotoksičnost (smanjena funkcija bubrega, oligohidramnioni, usporena osifikacija lobanje) i neonatalnu toksičnost (zastoj u radu bubrega, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti dio 5.3.). U slučaju da je trudnica bila izložena ACE inhibitoru od drugog tromjesečja trudnoće pa nadalje, preporučuje se ultrazvučni pregled bubrežne funkcije i lobanje djeteta. Novorođenčad majki koje su primjenjivale ACE inhibitore, treba pažljivo nadzirati na pojavu hipotenzije (vidjeti djelove 4.3. i 4.4.).

Dojenje

Budući da nema dostupnih informacija o primjeni perindoprila tokom dojenja, perindopril se ne preporučuje dojiljama, a prednost se daje alternativnim ljekovima s bolje utvrđenim sigurnosnim profilima za primjenu tokom dojenja, posebno tokom dojenja novorođenčeta ili nedonoščeta.

Perindopril ne utiče direktno na sposobnost upravljanja vozilima i rada na mašinama, ali individualne reakcije povezane s niskim krvnim pritiskom mogu se dogoditi kod nekih pacijenata, posebno na početku liječenja ili u kombinaciji s drugim antihipertenzivnim lijekom.

Rezultat ovoga može biti oslabljena sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama.

a. Sažetak bezbjednosnog profila

Bezbjednosni profil perindoprila je u skladu sa bezbjednosnim profilom ACE inhibitora.

Najčešći neželjeni događaji prijavljeni u toku kliničkih ispitivanja i uočeni uz primjenu perindoprila su: omaglica, glavobolja, parestezija, vrtoglavica, poremećaji vida, tinitus, hipotenzija, kašalj, dispneja, abdominalni bol, konstipacija, dijareja, disgeuzija, dispepsija, mučnina, povraćanje, svrab, osip, mišićni grčevi i astenija.

b. Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Ispod su navedene neželjene reakcije uočene tokom kliničkih ispitivanja i/ili postmarketinške primjene perindoprila, koje su prema učestalosti javljanja klasifikovane na sljedeći način:

vrlo često: (>1/10); često: (>1/100, <1/10); povremeno: (>1/1000, <1/100); rijetko: (>1/10000, <1/1000); vrlo rijetko: (<1/10000); nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na temelju dostupnih podataka).

*Učestalost određena na osnovu kliničkih ispitivanja za neželjene događaje spontano prijavljene

Klinička ispitivanja

Tokom randomiziranog perioda studije EUROPA, prikupljani su podaci samo o ozbiljnim neželjenim događajima. Mali broj pacijenata je iskusio ozbiljne neželjene događaje: 16 (0,3%) od 6122 pacijenata koji su primjenjivali perindopril i 12 (0,2%) od 6107 pacijenata koji su primjenjivali placebo. Kod pacijenata liječenih perindoprilom, hipotenzija je zabilježena kod 6 pacijenata, angioedem kod 3 pacijenta, a iznenadni srčani zastoj kod 1 pacijenta. Više pacijenata se povuklo iz ispitivanja zbog kašlja, hipotenzije ili drugih oblika nepodnošenja iz grupe koja je primjenjivala perindopril, nego iz grupe koja je primjenjivala placebo, 6,0% (n=366), u odnosu na 2,1% (n=129).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Dostupni su ograničeni podaci o predoziranju kod ljudi. Simptomi povezani s predoziranjem ACE inhibitorima mogu uključivati hipotenziju, cirkulatorni šok, poremećaje elektrolita, zastoj u radu bubrega, hiperventilaciju, tahikardiju, palpitacije, bradikardiju, zamućenost vida, anksioznost i kašalj.

Preporučeni tretman predoziranja je intravenska infuzija rastvora natrijum hlorida 9 mg/ml (0,9%). Ako se javi hipotenzija, pacijenta treba staviti u položaj predviđen za stanje šoka. Ako je dostupno, liječenje s infuzijom angiotenzina II i/ili s intravenskim kateholaminima može se takođe razmotriti. Perindopril se može ukloniti iz opšte cirkulacije putem hemodijalize (vidjeti dio 4.4.). Liječenje s pejsmejkerom indikovano je kod bradikardije otporne na terapiju. Potrebno je kontinuirano pratiti vitalne znake, serumske elektrolite i koncentracije kreatinina.

Farmakoterapijska grupa: ACE inhibitori, čisti.

ATC kod: C09AA04

Mehanizam djelovanja

Perindopril je inhibitor enzima koji pretvara angiotenzina I u angiotenzin II (eng. Angiotensin Converting Enzyme - ACE). Enzim konvertaza, ili kinaza, je egzopeptidaza koja omogućava konverziju angiotenzina I u vazokonstrktivni angiotenzin II kao i degradaciju vazodilatatora bradikinina u inaktivni heptapeptid. Inhibicijom ACE-a dolazi do smanjenja angiotenzina II u plazmi, što vodi povećanoj aktivnosti plazmatskog renina (inhibicijom negativne povratne sprege pri otpuštanju renina) i smanjenoj sekreciji aldosterona. Budući da ACE inaktivira bradikinin, inhibicija ACE-a takođe rezultira povećanom aktivnošću cirkulirajućeg i lokalnog sistema kalikrein-kinin (a time i aktivacijom prostaglandinskog sistema).

Moguće je da ovaj mehanizam doprinosi djelovanju ACE inhibitora na snižavanje krvnog pritiska, a da je dijelom odgovoran i za njihove pojedine neželjene efekte (npr. za kašalj).

Perindopril djeluje putem svog aktivnog metabolita perindoprilata. Ostali metaboliti ne pokazuju inhibiciju aktivnosti ACE-a in vitro.

Klinička efikasnost i sigurnost

Hipertenzija:

Perindopril je aktivan kod svih stepena hipertenzije: blage, umjerene, teške; uočeno je snižavanje sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska i u ležećem i u stojećem položaju.

Perindopril smanjuje periferni vaskularni otpor, dovodeći do smanjenja krvnog pritiska. Posljedica toga je povećan periferni protok krvi, bez uticaja na frekvenciju srca.

Protok krvi kroz bubrege po pravilu se povećava, pri čemu je brzina glomerularne filtracije (GFR) obično nepromijenjena.

Antihipertenzivna aktivnost je maksimalna 4-6 sati nakon pojedinačne doze i održava se tokom najmanje 24 sata: najslabije djelovanje iznosi oko 87-100% od vršnih djelovanja.

Smanjenje krvnog pritiska javlja se brzo. Kod pacijenata koji odgovaraju na liječenje, normalizacija se postiže unutar mjesec dana i održava se bez pojave tahifilakse.

Prekid liječenja ne uzrokuje povratni (rebound) efekat.

Perindopril redukuje hipertrofiju lijeve komore.

Potvrđeno je da perindopril kod čovjeka pokazuje vazodilatorna svojstva. On poboljšava elastičnost velikih arterija i smanjuje medije: odnos lumena malih arterija.

Kada se primjenjuje kao dodatno liječenje u kombinaciji s tiazidnim diuretikom, postiže se aditivni oblik sinergije. Kombinacijom ACE inhibitora i tiazida smanjuje se i rizik od hipokalijemije izazvane liječenjem diureticima.

Zastoj u radu srca:

Perindopril redukuje rad srca smanjujući srčani preload i afterload.

Studije kod pacijenata sa zastojem u radu srca su pokazale:

• snižene pritiske punjenja lijeve i desne komore;
• smanjen ukupni periferni vaskularni otpor;
• povećan udarni volumen (output) srca i poboljšan srčani indeks.

U komparativnim studijama, prva primjena doze od 2,5 mg perindoprila kod pacijenata s blagim do umjerenim zastojem u radu srca, nije bila povezana sa ikakvim značajnim sniženjem krvnog pritiska, pri poređenju s placebom.

Pacijenti sa stabilnom bolešću koronarnih arterija:

Ispitivanje EUROPA bilo je multicentrično, međunarodno, randomizirano, dvostruko-slijepo, placebom kontrolisano kliničko ispitivanje, koje je trajalo 4 godine.

Dvanaest hiljada dvije stotine i osamnaest (12218) pacijenata starijih od 18 godina bili su metodom slučajnog odabira razvrstani u grupu koja je liječena s 8 mg perindopril terc-butilamina (ekvivalentno s 10 mg perindopril arginina) (n=6110) ili u grupu koja je primala placebo (n=6108).

Populacija koja je ispitivana imala je evidenciju koronarne arterijske bolesti, bez kliničkih znakova zastoja u radu srca. Ukupno 90% pacijenata je ranije preboljelo infarkt miokarda i/ili je bilo podvrgnuto koronarnoj revaskularizaciji. Većina pacijenata primala je ispitivani lijek uz uobičajeno liječenje koje uključuje inhibitore trombocita, ljekove za snižavanje lipida i beta-blokatore.

Glavna odrednica efikasnosti bila je kardiovaskularna smrtnost, nesmrtonosni infarkt miokarda i/ili srčani zastoj s uspješnim oživljavanjem. Liječenje s 8 mg perindopril terc-butilamina (ekvivalentno s 10 mg perindopril arginina) jedanput na dan, dovelo je do značajne apsolutne redukcije primarnog ishoda od 1,9% (relativna redukcija rizika od 20%, 95%CI [9,4; 28,6] - p<0,001).

Kod pacijenata s infarktom miokarda i/ili s revaskularizacijom u anamnezi, uočena je apsolutna redukcija od 2,2%, što odgovara RRR-u od 22,4% (95%CI [12,0; 31,6] - p<0,001) u primarnom ishodu, u poređenju s placebom.

Pedijatrijska primjena:

Bezbjednost i efikasnost perindoprila kod djece i adolescenata uzrasta ispod 18 godina nije ustanovljena.

U otvorenom ispitivanju nekomparativnog tipa, koje je uključilo 62 djece s hipertenzijom u dobi od 2 do 15 godina, s brzinom glomerularne filtracije > 30 ml/min/1,73 m2, prosječna primljena doza perindoprila bila je 0,07 mg/kg. Doziranje je bilo individualizovano prema profilu pacijenta i odgovoru krvnog pritiska, do maksimalne doze od 0,135 mg/kg/dan.

59 pacijenata je završilo ispitivanje u trajanju od tri mjeseca, a 36 pacijenata je završilo produženi period ispitivanja tj. praćeni su tokom najmanje 24 mjeseca (prosječno trajanja ispitivanja: 44 mjeseca).

Sistolni i dijastolni pritisak su ostali stabilni, od početka ispitivanja do posljednjeg pregleda, kod pacijenata koji su bili ranije liječeni s drugim antihipertenzivima, a kod pacijenata koji nijesu ranije bili liječeni došlo je do snižavanja oba pritiska.

Na posljednjem pregledu, više od 75% djece je imalo sistolni i dijastolni krvni pritisak ispod 95-og procenta.

Sigurnost primjene je bila u skladu s poznatim sigurnosnim profilom perindoprila.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS), podaci iz kliničkih ispitivanja

Dvije velike randomizovane, kontrolisane studije (ONTARGET (od eng. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (od eng. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)), ispitivale su primjenu kombinacije ACE inhibitora i blokatora angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje sprovedeno kod pacijenata s anamnezom kardiovaskularne ili cerebrovaskularne bolesti ili šećerne bolesti tipa 2 s pridruženim dokazima oštećenja krajnjih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.

Ova ispitivanja nijesu pokazala nikakav značajan povoljan efekt na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećan rizik od hiperkalijemije, akutnog oštećenja bubrega i/ili hipotenzije, u poređenju s monoterapijom.

S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ovi rezultati su relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

Stoga se ne preporučuje istovremena primjena ACE inhibitora i blokatora angiotenzin II receptora kod pacijenata s dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (od eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno u svrhu testiranja koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE ili s blokatorom angiotenzin II receptora, kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 i hroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću, ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar su bili brojčano učestaliji u grupi koja je primala aliskiren, nego u grupi koja je primala placebo, a štetni događaji i ozbiljni štetni događaji od značaja (hiperkalijemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su češće zabilježeni u grupi koja je primala aliskiren, nego u grupi koja je primala placebo.

Resorpcija

Perindopril se nakon oralne primjene brzo resorbuje, a maksimalna koncentracija se postiže tokom jednog sata. Plazmatski poluživot perindoprila iznosi 1 sat.

Perindopril je prolijek. 27% primijenjene doze perindoprila, dostiže u krvotok kao aktivni metabolit perindoprilat. Osim aktivnog perindoprilata, iz perindoprila nastaje još pet metabolita koji su neaktivni. Maksimalna koncentracija perindoprilata u plazmi postiže se unutar 3 do 4 sata.

Budući da se uzimanjem hrane smanjuje konverzija u perindoprilat, a time i bioraspoloživost lijeka, perindopril treba oralno primjenjivati u pojedinačnoj dnevnoj dozi, ujutro prije jela.

Dokazana je linearna povezanost između doze perindoprila i njegove plazmatske ekspozicije.

Distribucija

Volumen distribucije nevezanog perindoprilata iznosi oko 0,2 l/kg. Vezanje za plazmatske proteine iznosi 20% (uglavnom za enzim angiotenzin konvertazu), ali je to zavisno od koncentracije.

Eliminacija

Perindoprilat se eliminiše urinom, a terminalni poluživot nevezane frakcije lijeka iznosi oko 17 sati, pa se stanje ravnoteže postiže tokom 4 dana.

Posebna populacija

Eliminacija perindoprilata je sporija kod starijih osoba i pacijenata sa zastojem u radu srca ili bubrega. Kod pacijenata s insuficijencijom bubrega poželjno je prilagođavanje doze, zavisno od stepena oštećenja (klirens kreatinina).

Klirens perindoprilata pri dijalizi iznosi 70 ml/min.

Kinetika perindoprila promjenjena je kod pacijenata s cirozom: jetreni klirens matične molekule je prepolovljen. Međutim, količina nastalog perindoprilata se ne smanjuje i stoga doziranje ne treba prilagođavati (vidjeti djelove 4.2. i 4.4.).

Ispitivanja hronične toksičnosti pri oralnoj primjeni (pacovi i majmuni) pokazala su da je ciljni organ bubreg, a da su njegova oštećenja reverzibilna.

Nije uočena mutagenost u in vitro i u in vivo ispitivanjima.

Ispitivanja reproduktivne toksikologije (pacovi, miševi, kunići i majmuni) nijesu pokazala bilo koji znak embriotoksičnosti ili teratogenosti. Međutim, pokazalo se da su ACE inhibitori, kao grupa, imali neželjena dejstva na kasni fetalni razvoj, uzrokujući smrt ploda i kongenitalne efekte kod glodara i kunića: uočene su lezije u bubregu i povećana peri- i postnatalna smrtnost. Nije bilo oštećenja plodnosti mužjaka, niti ženki pacova.

Dugoročnim ispitivanjima nije uočena karcinogenost kod pacova i miševa.

• Laktoza, bezvodna
• Celuloza, mikrokristalna
• Silicijum dioksid, hidrofobni koloidni
• Magnezijum stearat

Nije primjenljivo.

3 godine.

Čuvati na temperaturi do 30 °C.

Hladnoformirajući Alu/Alu blister sa sadržajem 10 tableta (3 blistera u kutiji).

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

HYPRESSIN je inhibitor enzima angiotenzin konvertaze (ACE inhibitor). Ovi ljekovi djeluju tako što šire krvne sudove, što olakšava Vašem srcu da pumpa krv kroz njih.

HYPRESSIN se primjenjuje:

• Za liječenje visokog krvnog pritiska (hipertenzije);
• Za liječenje zastoja u radu srca (stanje pri kojem srce ne može da pumpa dovoljnu količinu krvi koja je potrebna tijelu);
• Za smanjenje rizika od srčanih događaja, poput srčanog udara, kod pacijenata sa stabilnom koronarnom bolesti arterija (stanje pri kojem je snabdijevanje srca krvlju smanjeno ili blokirano), koji su već imali srčani udar i/ili operaciju kojom se poboljšava snabdijevanje srca krvlju putem širenja krvnih sudova koji dovode krv do srca.

Lijek HYPRESSIN ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na perindoprilili ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u dijelu 6), ili na bilo koji drugi ACE inhibitor;
• ako ste ranije imali simptome kao što su zviždanje u grudima, oticanje lica, jezika ili ždrijela; izražen osip i svrab po koži, zbog prethodne upotrebe ACE inhibitora ili ako ste Vi ili član Vaše porodice ranije imali ove simptome u bilo kojim drugim okolnostima (stanje nazvano angioedem);
• ako ste trudni duže od tri mjeseca (takođe je bolje izbjegavati primjenu ovog lijeka i u ranoj fazi trudnoće - vidjeti dio „Trudnoća i dojenje”);
• ako imate šećernu bolest (dijabetes melitus) ili oštećenu funkciju bubrega i liječite se lijekom za snižavanje krvnog pritiska koji sadrži aliskiren;
• ako ste na hemodijalizi ili bilo kojoj drugoj vrsti filtracije krvi. U zavisnosti od aparata za hemodijalizu koji se koristi, ovaj lijek možda neće biti pogodan za Vas;
• ako imate probleme sa bubrezima gdje je smanjen dotok krvi u bubrege (stenoza bubrežne arterije);
• ako se liječite sakubitrilom/valsartanom, lijekom za zastoj u radu srca, jer je povećan rizik od pojave angioedema (iznenadno oticanje ispod kože u području poput grla) (vidite „Upozorenja i mjere opreza“ i „Primjena drugih lijekova s HYPRESSINOM“).

Upozorenja i mjere opreza:

Ako se bilo šta od navedenog odnosi na Vas, molimo Vas prije primjene lijeka HYPRESSIN obavijestite Vašeg ljekara, farmaceuta ili medicinsko osoblje, posebno ako:

• imate aortnu stenozu (suženje glavnog krvnog suda koji vodi iz srca) ili hipertrofičnu kardiomiopatiju (bolest srčanog mišića) ili stenozu bubrežne arterije (suženje arterije koja bubrege snabdijeva krvlju);
• ako imate bilo kakve druge probleme sa srcem;
• ako imate problema sa jetrom;
• ako imate problema sa bubrezima ili ste na dijalizi;
• ako imate abnormalno povećanje nivoa hormona zvanog aldosteron u krvi (primarni aldosteronizam);
• ako bolujete od kolagene vaskularne bolesti (bolest vezivnog tkiva), kao što je sistemski eritemski lupus ili skleroderma;
• ako imate šećernu bolest,
• ako ste na režimu ishrane sa smanjenim unosom soli ili koristite zamjene za so koje sadrže kalijum;
• ako treba da se podvrgnete anesteziji i/ili većoj hirurškoj intervenciji;
• ako treba da se podvrgnete LDL aferezi (postupak kojim se uklanja holesterol iz krvi pomoću uređaja);
• ako treba da budete liječeni desenzibilizacijom koja se sprovodi da bi se smanjila alergijska reakcija na ubod pčele ili ose;
• ako ste u skorije vrijeme imali proliv ili ste povraćali ili ste dehidrirani;
• ako Vam je ljekar rekao da imate intoleranciju na neke od šećera;
• ako uzimate bilo koji od sljedećih ljekova koji se koriste za liječenje visokog krvnog pritiska:

- blokatore receptora angiotenzina II (takođe poznati kao sartani – npr. valsartan, telmisartan,

irbesartan), posebno ako imate probleme sa bubrezima povezane sa šećernom bolešću,

- aliskiren.

Ljekar može od Vas zahtijevati da u pravilnim vremenskim intervalima provjeravate bubrežnu funkciju, krvni pritisak i elektrolite u krvi (npr. kalijum). Vidjeti takođe informacije pod naslovom „Lijek HYPRESSIN ne smijete koristiti”).

• ako ste pripadnik crne rase možete imati veći rizik od nastanka angioedema i ovaj lijek može biti manje efikasan u smanjivanju Vašeg krvnog pritiska nego kod pacijenata koji pripadaju drugim rasama;
• ako uzimate bilo koji od sljedećih ljekova, rizik od angioedema se povećava:

- racekadotril (koristi se za liječenje proliva);

- sirolimus, everolimus, temsirolimus i drugi ljekovi koji pripadaju klasi takozvanih mTOR inhibitora (koriste se za sprječavanje odbacivanja presađenih organa);

- sakubitril (dostupan kao fiksna kombinacija sa valsartanom), primjenjuje se kod dugotrajnog liječenja srčanog zastoja.

- linagliptin, saksagliptin, sitagliptin, vildagliptin i drugi ljekovi koji pripadaju grupi tzv. Gliptini (koriste se za liječenje šečerne bolesti).

Angioedem

Angioedem (teška alergijska reakcija sa oticanjem lica, usana, jezika ili grla sa otežanim gutanjem ili disanjem) je prijavljen kod pacijenata koji su liječeni ACE inhibitorima, uključujući lijek HYPRESSIN. Ovo može da se javi bilo kada tokom liječenja. Ako Vam se jave takvi simptomi, prekinite uzimanje ovog lijeka i odmah se javite ljekaru. Takođe, vidjeti dio 4.

Morate obavijestiti svog ljekara ako mislite da ste trudni ili planirate trudnoću. Primjena lijeka HYPRESSIN se ne preporučuje u ranoj trudnoći, a ne smije se uzimati nakon trećeg mjeseca trudnoće jer može ozbiljno da našteti Vašoj bebi ako se primjenjuje u toj fazi trudnoće (vidjeti dio „Trudnoća i dojenje“).

Djeca i adolescenti

Primjena ovog lijeka se ne preporučuje kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove.

Drugi ljekovi mogu da utiču na liječenje HYPRESSINOM. Vaš ljekar će možda trebati da promijeni Vašu dozu lijeka i/ili da preduzme druge mjere opreza. Ovo uključuje:

• druge ljekove za liječenje povišenog krvnog pritiska, uključujući blokatore receptora angiotenzina II, aliskiren (vidjeti takođe informacije pod naslovima „Lijek HYPRESSIN ne smijete koristiti” i „Kada uzimate lijek HYPRESSIN, posebno vodite računa”) ili diuretike (ljekove koji povećavaju količinu urina koju stvaraju bubrezi);
• diuretike koji štede kalijum (npr. triamteren, amilorid), suplemente kalijuma ili zamjene za so koje sadrže kalijum, ostale ljekove koji povećavaju nivo kalijuma u tijelu (kao što je heparin, lijek za razrjeđivanje krvi; trimetoprim i ko-trimoksazol takođe poznat kao trimetoprim/sulfametoksazol za liječenje bakterijskih infekcija);
• diuretike koji štede kalijum koji se koriste za liječenje srčane insuficijencije: eplerenon i spironolakton u dozama od 12,5 mg do 50 mg na dan;
• litijum za liječenje manije ili depresije;
• nesteroidne antiinflamatorne ljekove za ublažavanje bolova (npr. ibuprofen) ili visoke doze acetilsalicilne kiseline, supstanca prisutna u mnogim ljekovima koji se koriste za ublažavanje bolova i snižavanje povišene temperature, kao i za sprječavanje zgrušavanja krvi;
• ljekove za liječenje dijabetesa (insulin ili metformin);
• baklofen (za liječenje ukočenosti mišića kod bolesti kao što je multipla skleroza);
• ljekove za liječenje mentalnih poremećaja kao što su depresija, anksioznost, shizofrenija itd. (npr. triciklični antidepresivi, antipsihotici);
• imunosupresive (ljekovi koji smanjuju odbrambene mehanizme organizma) koji se koriste u terapiji autoimunih oboljenja ili poslije transplantacije organa (npr. ciklosporin, takrolimus);
• trimetoprim (za liječenje infekcija);
• estramustin (koristi se za liječenje raka);
• ljekove koji se najčešće koriste za liječenje proliva (racekadotril) ili za sprječavanje odbacivanja presađenih organa (sirolimus, everolimus, temsirolimus i drugi ljekovi koji pripadaju grupi takozvanih inhibitora mTOR-a). Vidjeti dio „Upozorenja i mjere opreza”;
• ljekove koji sadrže kombinaciju sakubitril/valsartan (koriste se za dugotrajno liječenje srčanog zastoja). Vidjeti takođe informacije pod naslovom „Lijek HYPRESSIN ne smijete koristiti” i “Upozorenja i mjere opreza”;
• alopurinol (za liječenje gihta);
• prokainamid (za liječenje nepravilnog rada srca);
• vazodilatatore uključujući nitrate (ljekove koji šire krvne sudove);
• ljekove za liječenje niskog krvnog pritiska, šoka ili astme (npr. efedrin, noradrenalin ili adrenalin);
• soli zlata, naročito pri intravenskoj primjeni (koriste se za liječenje simptoma reumatoidnog artritisa).

Uzimanje lijeka HYPRESSIN sa hranom ili pićem

Lijek HYPRESSIN je najbolje primjenjivati prije obroka.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili

farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Obavijestite svog ljekara ako mislite da ste trudni (ili postoji mogućnost da zatrudnite).

Ljekar će Vam savjetovati da prestanete da uzimate lijek HYPRESSIN prije nego što zatrudnite, ili odmah pošto saznate da ste trudni i savjetovaće Vas da uzmete neki drugi lijek u zamjenu za ovaj lijek. Primjena lijeka HYPRESSIN se ne preporučuje u ranoj trudnoći. HYPRESSIN se ne smije uzimati nakon 3. mjeseca trudnoće jer može izazvati ozbiljna oštećenja kod Vaše bebe, ukoliko se koristi nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko dojite ili treba da započnete dojenje. Primjena lijeka HYPRESSIN se ne preporučuje kod dojilja i Vaš ljekar može izabrati drugu terapiju za Vas ukoliko želite da dojite, posebno ako je Vaša beba koju dojite novorođenče ili prijevremeno rođena beba.

Uticaj lijeka HYPRESSIN na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek HYPRESSIN obično ne utiče na pažnju, ali se može javiti vrtoglavica ili slabost kod nekih pacijenata kao posljedica pada krvnog pritiska. Ukoliko Vam se ovo dogodi, Vaša sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama može biti smanjena.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka HYPRESSIN

Lijek HYPRESSIN sadrži laktozu. U slučaju intolerancije na pojedine šećere, obratite se Vašem ljekaru prije upotrebe ovog lijeka.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Način primjene

Tabletu progutati sa čašom vode, poželjno je svakog dana u isto vrijeme, ujutru, prije obroka. Vaš ljekar će odlučiti koju će Vam dozu lijeka propisati.

Preporučena doza je:

Visok krvni pritisak

Uobičajena početna doza i doza održavanja je 4 mg, jednom dnevno.

Nakon mjesec dana, doza se može povećati na 8 mg jednom dnevno, ukoliko je to potrebno.

Maksimalna preporučena doza u terapiji visokog krvnog pritiska iznosi 8 mg na dan.

Ako imate 65 godina ili ste stariji, uobičajena početna doza je 2 mg jednom dnevno. Nakon mjesec dana, doza se može povećati na 4 mg jedanput na dan, a potom, ukoliko je to potrebno, na 8 mg jednom dnevno.

Zastoj u radu srca: Uobičajena početna doza je 2 mg jednom dnevno. Poslije dvije nedjelje doza se može povećati na 4 mg jednom dnevno, što je ujedno i najveća preporučena doza za liječenje srčane insuficijencije.

Stabilna koronarna arterijska bolest: Uobičajena početna doza je 4 mg jednom dnevno. Poslije dvije nedjelje, doza se može povećati na 8 mg jednom dnevno, što je ujedno i maksimalna preporučena doza kod ove indikacije.

Ako imate 65 godina ili ste stariji, uobičajena početna doza je 2 mg jednom dnevno. Poslije nedjelju dana, doza se može povećati na 4 mg jednom dnevno i poslije još nedjelju dana, na 8 mg jednom dnevno.

Primjena kod djece i adolescenata

Primjena ovog lijeka se ne preporučuje kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina.

Ako ste uzeli više lijeka HYPRESSIN nego što je trebalo

Ukoliko ste uzeli preveliki broj tableta, odmah se obratite ljekaru ili najbližoj ustanovi za pružanje hitne medicinske pomoći. Ako dođe do predoziranja, najvjerovatnije će se sniziti krvni pritisak, pa možete osjetiti vrtoglavicu ili nesvjesticu. U ovom slučaju, preporučuje se da zauzmete ležeći položaj sa podignutim nogama.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek HYPRESSIN

Važno je da uzimate lijek svakog dana jer se redovnim uzimanjem postiže najbolji efekat. Ukoliko zaboravite da uzmete jednu dozu ovog lijeka, uzmite sljedeću dozu u uobičajeno vreme. Ne uzimajte dvostruku dozu lijeka da biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako prestanete da uzimate lijek HYPRESSIN

S obzirom na to da je liječenje ovim lijekom obično doživotno, ne prekidajte uzimanje lijeka bez konsultacije sa ljekarom.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek HYPRESSIN može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Prestanite primjenjivati lijek i odmah se javite ljekaru, ako Vam se javi bilo koje od sljedećih neželjenih dejstava koja mogu biti ozbiljna:

• oticanje lica, usana, jezika ili grla, otežano disanje (angioedem) (vidjeti dio 2 „Kada uzimate lijek HYPRESSIN, posebno vodite računa:”) (povremeno – može se ispoljiti kod najviše 1 od 100 pacijenata),
• teška vrtoglavica ili nesvjestica zbog niskog krvnog pritiska (često – može se ispoljiti kod najviše 1 od 10 pacijenata),
• neuobičajeno brzi ili nepravilni otkucaji srca, bol u grudima (angina) ili srčani udar (veoma rijetko – može se ispoljiti kod najviše 1 od 10000 pacijenata),
• slabost u rukama ili nogama, ili poteškoće sa govorom što može biti znak mogućeg moždanog udara (veoma rijetko - može se ispoljiti kod najviše 1 od 10000 pacijenata),
• iznenadno zviždanje pri disanju, bol u grudima, kratak dah ili otežano disanje (bronhospazam)

(povremeno - može se ispoljiti kod najviše 1 od 100 pacijenata),

• zapaljenje pankreasa koje može izazvati intenzivne bolove u trbuhu ili leđima, pridruženo sa tim da se osjećate veoma loše (veoma rijetko - može se ispoljiti kod najviše 1 od 10000 pacijenata),
• žuta prebojenost kože ili bjeonjača (žutica) što može biti znak hepatitisa (veoma rijetko - može se ispoljiti kod najviše 1 od 10000 pacijenata),
• osip po koži koji obično počinje sa crvenim pečatima na licu, rukama ili nogama koji svrbe

(multiformni eritem) (veoma rijetko - može se ispoljiti kod najviše 1 od 10000 pacijenata).

Obavijestite svog ljekara ako primjetite bilo koje od navedenih neželjenih dejstava:

Česta neželjena dejstva (mogu se ispoljiti kod najviše 1 od 10 pacijenata):

• glavobolja,
• vrtoglavica,
• vertigo,
• trnci i bockanje,
• poremećaji vida,
• zujanje u ušima (tinitus),
• kašalj,
• nedostatak vazduha (dispnea),
• gastrointestinalni poremećaji (mučnina, povraćanje, bol u trbuhu, poremećaj čula ukusa, dispepsija ili problem sa varenjem, proliv, zatvor),
• alergijske reakcije (kao što je osip po koži, svrab),
• grčevi u mišićima,
• osjećaj slabosti.

Povremena neželjena dejstva (mogu se ispoljiti kod najviše 1 od 100 pacijenata):

• promjene raspoloženja,
• depresija
• poremećaj spavanja,
• suva usta,
• izrazit svrab ili osip po koži,
• stvaranje grozdova plikovapo koži,
• problemi sa bubrezima,
• impotencija,
• pojačano znojenje,
• povećan broj eozinofila (vrsta bijelih krvnih ćelija),
• pospanost,
• nesvjestica,
• osjećaj lupanja srca (palpitacije),
• ubrzan rad srca,
• vaskulitis (zapaljenje krvnih sudova),
• reakcije fotosenzitivnosti (povećana osjetljivost kože na sunce),
• bolovi u zglobovima (artralgija),
• bol u mišićima (mialgija),
• bol u grudima,
• malaksalost,
• periferni edem,
• groznica,
• padovi,
• promjene u laboratorijskim parametrima: visok nivo kalijuma u krvi koji se smanjuje sa prekidom terapije, nizak nivo natrijuma, hipoglikemija (veoma nizak nivo šećera u krvi) kod pacijenata sa dijabetesom, povećane vrijednosti uree u krvi i povećane vrijednosti kreatinina u krvi.

Rijetka neželjena dejstva (mogu se ispoljiti kod najviše 1 od 1000 pacijenata):

• akutna bubrežna slabost;
• koncentrovan urin (tamno obojen), mučnina, povraćanje, mišični grčevi, zbunjenost i napadi, moguće zbog nedovoljnog izlučivanja ADH (anti-diuretski hormon).
• smanjeno ili prestanak oticanja urina;
• navala vrućine,
• pogoršanje psorijaze,
• promjene u laboratorijskim parametrima: povećana vrijednost enzima jetre, visok nivo bilirubina u serumu.

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu se ispoljiti kod najviše 1 od 1000 pacijenata):

• osjećaj zbunjenosti,
• eozinofilna pneumonija (rijedak tip pneumonije),
• rinitis (zapušenost ili curenje nosa),
• promjene broja krvnih ćelija, kao što je smanjen broj bijelih i crvenih krvnih ćelija, niska vrijednost hemoglobina, smanjen broj trombocita.

Ako vam se pojave takvi simptomi kontaktirajte ljekara što prije.

Nepoznata učestalost (ne može se procjeniti na osnovu raspoloživih podataka):

• diskoloracija
• utrnulost i bol u prstima šake ili stopala (Reynodov fenomen).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati na temperaturi do 30 ºC.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek HYPRESSIN

Aktivna supstanca: perindopril terc-butilamin.

HYPRESSIN 2 mg tableta

Jedna tableta sadrži 2 mg perindopril terc-butilamina, što odgovara 1,669 mg perindoprila.

HYPRESSIN 4 mg tableta

Jedna tableta sadrži 4 mg perindopril terc-butilamina, što odgovara 3,338 mg perindoprila.

HYPRESSIN 8 mg tableta

Jedna tableta sadrži 8 mg perindopril terc-butilamina, što odgovara 6,676 mg perindoprila.

Pomoćne supstance: laktoza, bezvodna; celuloza, mikrokristalna; silicijum dioksid, hidrofobni koloidni i magnezijum stearat.

Kako izgleda lijek HYPRESSIN i sadržaj pakovanja

HYPRESSIN 2 mg tablete su bijele do gotovo bijele boje, okruglog oblika, bikonveksne.

HYPRESSIN 4 mg i 8 mg tablete su bijele do gotovo bijele boje, okruglog oblika, sa podionom linijom na jednoj strani. Tableta se može podijeliti na jednake doze.

HYPRESSIN 2 mg, 4 mg i 8 mg tablete su pakovane u kutije sa sadržajem 30 tableta (3 blistera sa po 10 tableta u kutiji).

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Bosnalijek d.d. Predstavništvo Crna Gora, Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 63, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Bosnalijek d.d., Jukićeva 53, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Režim izdavanja lijeka

Obnovljiv (višekratni) recept.

Broj i datum dozvole

HYPRESSIN® 2 mg tableta: 2030/22/1574 – 758 od 21.07.2022. godine

HYPRESSIN® 4 mg tableta: 2030/22/1575 – 760 od 21.07.2022. godine

HYPRESSIN® 8 mg tableta: 2030/22/1576 – 759 od 21.07.2022. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jul, 2022. godine