Hipertenzija
Terapija hipertenzije
Srčana insuficijencija
Terapija simptomatske srčane insuficijencije.
Stabilna koronarna arterijska bolest
Smanjenje rizika od srčanih oboljenja kod pacijenata sa istorijom miokardnog infarkta i/ili revaskularizacije.
Doziranje
Doza se određuje individualno za svakog pacijenta (vidjeti odjeljak 4.4.) u zavisnosti od težine njegovog stanja i efekta terapije na krvni pritisak.
Hipertenzija
Lijek RELIKA® se može koristiti kao monoterapija ili u kombinaciji sa drugim antihipertenzivima (vidjeti odjeljke 4.3, 4.4, 4.5 i 5.1).
Preporučena početna doza je 4 mg primijenjena jednom dnevno, ujutru.
Kod pacijenata sa silno izraženom aktivnošću renin-angiotenzin-aldosteron sistema (posebno, sa renovaskularnom hipertenzijom, sa gubitkom soli i/ili smanjenim volumenom, srčanom dekompenzacijom ili ozbiljnom hipertenzijom) može se javiti izražen pad krvnog pritiska nakon inicijalne doze. Kod ovih pacijenata se preporučuje početna doza od 2 mg i terapiju treba započeti pod ljekarskim nadzorom. Doza se može povećati do 8 mg jednom dnevno nakon mjesec dana terapije.
Nakon inicijalne doze, posebno kod pacijenata koji uzimaju diuretike može se javiti simptomatska hipotenzija. Kod ovih pacijenata se preporučuje oprez, jer postoji mogućnost od smanjenja volumena cirkulišuće tečnosti i/ili nivoa soli.
Ukoliko je moguće, terapija diureticima treba da se prekine 2 do 3 dana prije početka terapije lijekom RELIKA® (vidjeti odjeljak 4.4.).
Kod hipertenzivnih pacijenata kod kojih se ne može prekinuti terapija diureticima, terapiju lijekom RELIKA® treba započeti dozom od 2 mg. Potrebno je pratiti renalnu funkciju i koncentracije kalijuma u serumu. Sljedeće doze lijeka RELIKA® treba uskladiti sa odgovorom krvnog pritiska Ako se zahtijeva, terapija diuretikom se može nastaviti.
Kod starijih pacijenata terapiju treba započeti dozom od 2 mg, koja se može postepeno povećavati do 4 mg nakon jednog mjeseca, a zatim do 8 mg, ukoliko je neophodno, u zavisnosti od renalne funkcije (vidjeti tabelu ispod).
Simptomatska srčana insuficijencija
Kod pacijenata koji uzimaju diuretike koji ne štede kalijum, digoksin ili beta-blokatore, preporučuje se da se terapija lijekom RELIKA® uvodi pod strogim medicinskim nadzorom sa početnom dozom od 2 mg ujutro. Ova doza se može povećati nakon 2 nedjelje na 4 mg jednom dnevno
ukoliko se dobro podnosi. Prilagođavanje doze je individualno za svakog pacijenta i u zavisnosti
od pacijentovog odgovora na terapiju.
Kod pacijenata sa teškom srčanom insuficijencijom i kod drugih pacijenata gdje se smatra da postoji visok rizik (pacijenti sa narušenom renalnom funkcijom i sa tendencijom za pojave elektrolitnog disbalansa, pacijenti koje su istovremeno na terapiji diureticima i/ili vazodilatatorima) terapiju lijekom RELIKA® treba započeti pod strogim ljekarskim nadzorom (vidjeti odjeljak 4.4.).
Kod pacijenata sa visokim rizikom od pojave simptomatske hipotenzije (pacijenti sa nedostatkom soli, sa ili bez hiponatremije, pacijenti sa hipovolemijom ili pacijenti koji primaju visoke doze diuretika) potrebno je korigovati to stanje prije nego što se uvede terapija lijekom RELIKA® . Praćenje krvnog pritiska, renalne funkcije i nivoa kalijuma u krvi je neophodno prije početka terapije lijekom RELIKA® (vidjeti odjeljak 4.4.).
Stabilna koronarna arterijska bolest
Terapiju lijekom RELIKA® treba započeti dozom od 4 mg jedan put dnevno u toku dvije nedjelje. Nakon toga doza se može povećati na 8 mg jedan put dnevno, u zavisnosti od bubrežne funkcije i pod uslovom da se doza od 4 mg dobro podnosi od strane pacijenta.
Kod starijih pacijenata terapiju bi trebalo započeti sa 2 mg jedan put dnevno prve nedjelje. Nakon toga se daju 4 mg jedan put dnevno tokom druge nedjelje, a doza se može povećati i do 8 mg u zavisnosti od bubrežne funkcije (vidjeti tabelu 1 - prilagođavanje doze kod pacijenata sa smanjenom renalnom funkcijom).
Doza treba da se poveća samo ako pacijent dobro podnosi manje doze lijeka.
Posebna populacija:
Pacijenti sa smanjenom renalnom funkcijom
Doziranje kod pacijenata sa smanjenom renalnom funkcijom treba da je zasnovano na klirensu kreatinina kao što je prikazano u tabeli 1 ispod:
Tabela 1: Prilagođavanje doze kod pacijenta sa smanjenom renalnom funkcijom
*Klirens peridnoprila prilikom dijalize iznosi 70 ml/min. Pacijenti koji su na hemodijalizi dozu treba da uzmu nakon hemodijalize.
Pacijenti sa smanjenom jetrenom funkcijom
Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa smanjenom jetrenom funkcijom (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.2).
Pedijatrijska populacija
Efikasnost i bezbjednost pri upotrebi perindoprila kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina nijesu utvrđeni.
Trenutno dostupni podaci prezentovani su u odjeljku 5.1, ali ipak nije moguće dati preporuke o doziranju.
Stoga se ne preporučuje primjena lijeka kod djece i adolescenata.
Način primjene
Za oralnu upotrebu.
Preporučuje se uzimanje lijeka RELIKA® jedan put dnevno, ujutro prije doručka.
- Preosjetljivost na perindopril, neku od pomoćnih supstanci lijeka ili bilo koji drugi ACE inhibitor;
- Postojeća istorija angioedema udružena sa prethodnom terapijom ACE inhibitorima;
- Nasljedni ili idiopatski angioedem;
Stabilna koronarna arterijska bolest
Ukoliko se epizoda nestabilne angine pektoris (velike ili ne) javi u toku prvog mjeseca terapije perindoprilom, prije nastavka terapije treba pažljivo izvršiti procjenu korist/rizik.
Hipotenzija
Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema (RAAS) kombinovanom primjenom ASE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana sa većom učestalošću neželjenih dejstava kao što su
hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutnu insuficijenciju bubrega) u poređenju sa primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS - vidjeti odjeljke 4.3, 4.4 i 5.1).
Ljekovi koji izazivaju hiperkalemiju
Neki ljekovi ili klasa ljekova može povećati pojavu hiperkalemije: aliskiren, soli kalijuma, diuretici koji štede kalijum, ASE inhibitori, antagonisti angiotenzin- II receptora, NSAIL, heparini, imunosupresivni ljekovi kao što su ciklosporin ili takrolimus, trimetoprim. Kombinacija ovih ljekova povećava rizik od pojave hiperkalemije.
Istovremena primjena je kontraindikovana (vidjeti odjeljak 4.3):
Aliskiren:
Kod pacijenata sa dijabetesom ili oštećenjem renalne funkcije, povećan je rizik od pojave hiperkalemije, pogoršanja renalne funkcije i kardiovaskulanog morbiditeta i mortaliteta.
Istovremena primjena se ne preporučuje (vidjeti odjeljak 4.4):
Aliskiren:
Kod ostalih pacijenata (ne samo pacijenata sa dijabetesom ili oštećenjem renalne funkcije ) rizik od pojave hiperkalemije, pogoršanja renalne funkcije i kardiovaskulanog morbiditeta i mortaliteta može biti povećan.
Istovremena primjena ASE inhibitora i blokatora angiotenzin II-receptora:
U literaturi je zabilježeno da kod pacijenata sa utvrđenom bolešću ateroskleroze, insuficijencijom srca, ili dijabetesom sa oštećenjem organa, istovremena terapija ASE inhibitorima i blokatorima angiotenzinskih receptora je povezana sa većom učestalosti hipotenzije, sinkope, hiperkalemije, i pogoršanjem funkcije bubrega (uključujući akutnu insuficijenciju bubrega) u odnosu na korišćenje jednog lijeka renin-angiotenzin-aldosteron sistema. Dvostruku blokadu (npr kombinacijom ASE inhibitora sa antagonistima receptora angiotenzina II) treba ograničiti na pojedinačno određenim slučajevima sa bliskim praćenjem funkcije bubrega, nivoa kalijuma, i krvnog pritiska.
Estramustin:
Rizik od povećanja neželjenih dejstava oštećenjem renalne funkcije kao što je angioneurotski edem (angioedem).
Diuretici koji štede kalijum (npr. triamteren, amilorid...), soli koje sadrže kalijum
Hiperkalemija (potencijalno letalna), naročito u vezi sa oštećenjem renalne funkcije (aditivni hiperkalemični efekti).
Kombinacija perindoprila sa gore pomenutim ljekovima se ne preporučuje (vidjeti odjeljak 4.4). Ako je, i pored toga, istovremena upotreba neophodna, treba ih koristiti sa oprezom i sa čestim praćenjem kalijuma u serumu. Za upotrebu spirinolaktona kod srčane insuficijencije pogledati ispod.
Litijum
Prilikom istovremene upotrebe litijuma sa ACE inhibitorima, dolazi do reverzibilnog povećanja serumske koncentracije i toksičnosti litijuma. Ako je zajednička upotreba perindoprila i litijuma neophodna, koncentracije litijuma u krvi treba često kontrolisati (vidjeti odjeljak 4.4).
Istovremena primjena koja zahtijeva poseban oprez:
Antidijabetični ljekovi (insulin, oralni hipoglikemijski ljekovi):
Epidemiološke studije su pokazale da istovremena primjena ACE inhibitora i antidijabetika (insulin, oralni hipoglikemici) može da izazove povećani efekat smanjenja glukoze u krvi sa rizikom od hipoglikemije.
Veća je vjerovatnoća da se ovaj fenomen javi tokom prvih nedjelja kombinovane terapije i kod pacijenata sa ošteenom renalnom funkcijom.
Diuretici koji ne štede kalijum
Pacijenti koji primaju diuretike, posebno oni koji su hipovolemični ili koji imaju smanjeni unos soli, mogu iskusiti jako sniženje krvnog pritiska nakon započinjanja liječenja ASE inhibitorom. Verovatnoća pojave hipotenzivnih efekata može se smanjiti prekidom liječenja diureticima, povećanim unosom tečnosti ili soli prije započinjanja liječenja ili malim i progresivnim dozama perindoprila.
Kod arterijske hipertenzije, kada je prethodna terapija diuretikom izazvala hipovolemiju ili smanjeni unos soli, potrebno je prekinuti terapiju diuretikom prije početka terapije ASE inhibitorima, u kom slučaju se diuretik koji ne štedi kalijum može ponovo uvesti nakon toga ili se terapija ASE inhibitorom mora uvesti u maloj dozi i progresivno povećavati.
Kod kongestivne srčane insuficijencije liječene diuretikom, ASE inhibitore treba uvoditi u veoma niskoj dozi, i, po mogućnosti, nakon smanjenja doze pridružnog diuretika koji ne štedi kalijum.
U svim slučajevima, funkcija bubrega (nivo kreatinina) mora se pratiti tokom prvih nekoliko nedjelja terapije ASE inhibitorima.
Diuretici koji štede kalijum (eplerenon, spironolakton):
Sa eplerenonom ili spironolaktonom u dozama od 12,5 mg do 50 mg dnevno i sa niskim dozama ASE inhibitora:
U liječenju insuficijencije srca (NYHA) klase II-IV sa ejekcionom frakcijom <40%, a prethodno liječenom ASE inhibitorima i diureticima Henleove petlje, postoji rizik od hiperkalemije, potencijalno letalne, posebno u slučajevima nepoštovanja preporuka za ovu kombinaciju.Prije početka kombinacije, potrebno je provjeriti odsustvo hiperkalijemije i oštećenje bubrega.Pažljivo praćenje kalemije i kreatininemije se preporučuje u prvom mjesecu tretmana jednom nedjeljno na početku i jednom mjesečno nakon toga.
Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL), uključujući i aspirin 3 g/dan
Upotreba ACE inhibitora zajedno sa NSAIL (tj. acetilsalicilna kisjelina kod anti-inflamatornog režima doziranja, COX-2 inhibitori i neselektivni NSAIL), može dovesti do smanjenja antihipertenzivnog efekta. Isto tako, upotreba ACE inhibitora zajedno sa NSAIL može rezultirati povećanjem rizika za pogoršanje renalne funkcije, uključujući akutnu renalnu insuficijenciju, povećanjem serumskog kalijuma, posebno kod pacijenata sa narušenom renalnom funkcijom. Ova kombinacija se treba primjenjivati sa velikim oprezom, posebno kod starijih osoba. U slučaju da se koristi ova kombinacija, pacijent treba biti adekvatno hidriran, i neophodno je praćenje njegove renalne funkcije na početku terapije i periodično nakon toga.
Istovremena primjena koja zahtijeva oprez:
Antihipertenzivni ljekovi i vazodilatatori
Ova kombinacija može potencirati hipotenzivni efekat perindoprila. Istovremena upotreba sa nitroglicerinom i drugim nitratima ili vazodilatatorima može dodatno smanjiti krvni pritisak.
Gliptini (linagliptin, saksagliptin, sitagliptin, vildagliptin)
Postoji povećan rizik od pojave angioedema, zbog smanjene aktivnosti dipeptidil peptidaze IV (DPP-IV) od strane gliptina, kod pacijenata koji su istovremeno na terapiji ASE inhibitorima.
Triciklični antidepresivi/Antipsihotici/Anestetici
Istovremena primjena određenih anestetika, tricikličnih antidepresiva i antipsihotika sa ASE inhibitorima može izazvati dodatno sniženje krvnog pritiska (vidjeti odjeljak 4.4).
Simpatomimetici
Ovi ljekovi mogu reducirati antihipertenzivno dejstvo ACE inhibitora.
Soli zlata
Nitritoidne reakcije (simptomi koji uključuju crvenilo lica, mučninu, povraćanje i hipotenziju) se javljaju rijetko kod pacijenata na terapiji injektibilnim zlatom (natrijum aurotiomalat) i ACE inhibitorom, uključujući i perindopril.
Trudnoća
Lijek RELIKA® nema direktni uticaj na sposobnost upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama, međutim, kod nekih pacijenata moguće su individualne reakcije povezane sa hipotenzijom, posebno na početku terapije ili u kombinaciji sa drugim antihipertenzivnim ljekovima. Ovo može uticati na sposobnost upravljanja motornim vozilom ili rukovanja mašinama.
a. Sažetak bezbjednosnog profila
Bezbjednosni profil perindoprila je u skladu sa bezbjednosnim profilom ASE inhibitora:Najčešća neželjena dejstva prijavljena u kliničkim ispitivanjima i zabilježena sa perindoprilom su: vrtoglavica, glavobolja, parestezije, vertigo, poremećaj vida, tinitus, hipotenzija, kašalj, dispneja, abdominalni bol, konstipacija, proliv, disgeuzija, dispepsija, mučnina, povraćanje, svrab, osip, grčevi u mišićima i astenija.
b. Tabelarni prikaz neželjenih dejstava
Sljedeća neželjena dejstva su prijavljivana za vrijeme terapije perindoprilom i klasifikovani su na osnovu navedenih učestalosti: veoma često (≥10%); često (≥1, <10%); povremeno (≥0,1%, <1%); rijetko (≥0,01%, <0,1%); veoma rijetko (<0,01%), nepoznato (ne mogu se procijeniti na osnovu dostupnih podataka).
* Učestalost je izračunata na osnovu rezultata kliničkih ispitivanja za neželjena dejstva detektovana spontanim prijavljivanjem
Klinička ispitivanja
U toku randomizovanog perioda EUROPA studije, prikupljana su samo ozbiljna neželjena dejstva. Nekoliko pacijenata je imalo ozbiljna neželjena dejstva: 16 (0,3%) od 6122 pacijenata na perindoprilu i 12 (0,2%) od 6107 pacijenata na placebu. Kod pacijenata koji su bili na terapiji perindoprilom, hipotenzija se javila kod 6 pacijenata, angioedem kod 3 pacijenata i iznenadni zastoj rada srca (cardiac arrest) kod 1 pacijenta. Veći broj pacijenata prestao je sa terapijom zbog kašlja, hipotenzije ili drugih neželjenih dejstava u grupi na perindoprilu 6,0% (n=366) nego u onoj na placebu 2,1% (n=129).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel.: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
www.calims.me
putem IS zdravstvene zaštite
Ograničeni podaci su dostupni za predoziranja kod ljudi. Simptomi predoziranja ACE inhibitorima su: hipotenzija, cirkulatorni šok, elektrolitni disbalans, renalna insuficijencija, hiperventilacija, tahikardija, palpitacije, bradikardija, vrtoglavica, anksioznost i kašalj.
Preporučena terapija prilikom predoziranja je: intravenska infuzija 0,9% rastvora NaCl-a (fiziološkog rastvora). Ako se javi hipotenzija pacijenta treba postaviti u položaj predviđen za stanje šoka i treba mu dati infuziju angiotenzina II i/ili intravenske kateholamine. Perindopril se može eliminisati iz cirkulacije pomoću hemodijalize (vidjeti odjeljak 4.4). Kod bradikardije rezistentne na terapiju, može se ugraditi pejsmejker. Konstantno treba pratiti vitalne znakove, kao i koncentraciju serumskih elektrolita i kreatinina.
Farmakoterapijska grupa:
ACE inhibitor, monokomponentni
ATC kod:
C09AA04
Mehanizam djelovanja
Perindopril je inhibitor angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE) koji konvertuje angiotenzin I u angiotenzin II. Ovaj enzim, odnosno kinaza, je egzopeptidaza koja omogućava konverziju angiotenzina I u vazokonstriktorni angiotenzin II, a isto tako učestvuje u razgradnji vazodilatatornog bradikinina u inaktivni heptapeptid. Inhibicija ACE rezultuje redukcijom angiotenzina II u plazmi, što dovodi do povećane aktivnosti renin sistema i smanjene sekrecije aldosterona. Budući da ACE inaktiviraju bradikinin, njegova inhibicija rezultuje povećanom aktivnošću cirkulišućeg i lokalnog kalikrein-kininskog sistema (što povećava aktivnost prostaglandinskog sistema).
Predpostavlja se da je ovaj mehanizam odgovoran za terapeutsko dejstvo i dijelom je odgovoran za određena neželjena dejstva (npr. kašalj).
Perindopril djeluje preko njegovog aktivnog metabolita perindoprilata. Drugi metaboliti ne smanjuju dejstvo ACE inhibitora u in vitro ispitivanjima.
Klinička efikasnost i bezbjednost
Hipertenzija
Perindopril je aktivan u svim stepenima hipertenzije: blagoj, umjerenoj, teškoj; smanjenje sistolnog i dijastolnog pritiska se posmatra i u ležećem i stajaćem položaju.
Perindopril smanjuje periferni vaskularni otpor, što dovodi do smanjenja krvnogpritiska. Kao posljedica toga, periferni protok krvi se povećava bez efekata na rad srca.
Renalni protok isto tako se povećava, dok glomerularna filtracija ostaje nepromijenjena.
Antihipertenzivni efekat se javlja za 4 do 6 sati nakon pojedinačne doze lijeka, a dejstvo traje 24 časa; krajni efekti su 87-100 % od maksimalnih efekata.
Smanjenje krvnog pritiska se javlja brzo. Kod pacijenata koji pozitivno reaguju na terapiju, krvni pritisak se normalizuje za jedan mjesec i održava se bez pojave tahifilakse.
Prekid terapije ne rezultuje sa povratnim efektom (rebound effect).
Perindopril smanjuje hipertrofiju lijeve komore. Potvrđeno je kod ljudi da perindopril pokazuje vazodilatatorni efekat. On poboljšava elastičnost velikih arterija i smanjuje odnos debljine medije i lumena malih arterija.
Dodatna terapija tiazidnim diureticima dovodi do pojačanja antihipertenzivnog efekta. Kombinacija ASE inhibitora i tiazida takođe smanjuje rizik od hipokalemije indukovane terapijom diureticima.
Srčana insuficijencija
Perindopril smanjuje kardijalni pre-load i after-load.
Studije izvedene kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom su pokazale:
- smanjenje pritiska punjenja obije komore,
- smanjenje ukupnog perifernog vaskularnog otpora,
- povećavanje kardijalnog out-put-a (srčanog izbacivanja) i poboljšanje kardijalnog indeksa.
U komparativnim studijama, prva administracija 2 mg lijeka RELIKA® pacijentima sa blagom srčanom insuficijencijom nije asocirana sa nekim značajnim smanjenjem krvnog pritiska u odnos na placebo.
Pacijenti sa stabilnom koronarnom arterijskom bolešću
EUROPA studija je bila multicentrična, internacionalna, randomizovana, dvostruko-slijepa, placebo-kontrolisana klinička studija koja je trajala 4 godine.
Dvanaest hiljada dvjesta osamnaest (12218) pacijenata starijih od 18 godina bili su metodom slučajnog izbora uvršćeni u grupu koja je liječena perindoprilom od 8 mg (n=6110) ili placebom (n=6108).
Populacija koja je ispitavana u ovoj studiji imala je dokazanu koronarnu arterijsku bolest bez kliničkih znakova srčane insuficijencije. Ukupno, 90% ispitanika su imali istoriju miokardnog infarkta i/ili bilo je podvrgnuto koronarnoj revaskularizaciji. Najveći dio pacijenata su uzimali ispitivani lijek u kombinaciji sa konvecionalnom terapijom antikoagulantnim agensima, antilipidnim agensima i beta-blokatorima.
Glavni kriterijum za praćenje efikasnosti (primarni ishod ispitivanja) bio je kardiovaskularni mortalitet, nesmrtonosni infarkt miokarda i/ili srčani zastoj sa uspješnim oživljavanjem. Liječenje sa 8 mg perindopril terc-butilamina dnevno dovelo je do značajnog apsolutnog sniženja primarnog ishoda od 1,9% (relativno sniženje rizika od 20%, 95% CI [9,4; 28,6] – p<0,001).
Kod pacijenata sa istorijom infarkta miokarda i/ili revaskularizacijom zabilježeno je apsolutno sniženje od 2,2% što odgovara relativnom sniženju rizika od 22,4% (95%CI [12,0; 31,6] – p<0,001) za primarni ishod u poređenju sa placebom.
Pedijatrijska upotreba
Bezbjednost i efikasnost perindoprila kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina nijesu utvrđeni.Otvorena, nekomparativna klinička studija obuhvatila je 62 hipertenzivne djece uzrasta od 2-15 godina sa glomerularnom filtracijom >30 ml/min/1,73 m2, i pacijenti su primali prosječnu dozu perindoprila 0,07 mg/kg. Doza je individualizovana prema profilu pacijenta i odgovor krvnog pritiska do maksimalne doze od 0,135 mg/kg/dan.
Pedeset i devet pacijenata završilo je period od tri mjeseca, a 36 pacijenata završilo je produženje perioda studije, odnosno bili su praćeni najmanje 24 mjeseca (srednje trajanje studija: 44mjeseca).Sistolni i dijastolni krvni pritisak ostao je stabilan od uključivanja do posljednje procjene kod pacijenata prethodno tretiranih drugim antihipertenzivnim tretmanima, a smanjen kod pacijenata koji nijesu tretirani drugim antihipertenzivnim tretmanima.
Više od 75% djece imalo je sistolni i dijastolni krvni pritisak ispod 95. percentila na posljednjoj procjeni.
Bezbjednost je bila u skladu sa poznatim bezbjednosnim profilom perindoprila.
Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema (RAAS) podaci iz kliničkih ispitivanja:
Dva velika randomizirana, kontrolisana ispitivanja (ONTARGET (eng. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ASE inhibitora sa blokatorom angiotenzin II receptora.
ONTARGET je bilo ispitivanje sprovedeno kod pacijenata sa kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa dijabetes melitusom tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljnih organa. VA NEPHROND je bilo ispitivanje kod pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.
Ta ispitivanja nijesu pokazala nikakav značajan povoljan efekat na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalemije, akutne povrede bubrega i/ili hipotenzije u poređenju sa monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, rezultati su relevantni i za druge ASE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.
ASE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istovremeno primjenjivati kod pacijenata sa dijabetičkom nefropatijom.
ALTITUDE (eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji ASE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora kod pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2 i hroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar su numerički bili učestaliji u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni događaji i ozbiljni štetni događaji od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije zabilježeni u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.
Resorpcija
Nakon oralne administracije, perindopril se brzo resorbuje i maksimalna koncentracija perindoprila u plazmi se postiže poslije 1 sat. Poluvrijeme eliminacije iz plazme je 1 sat.
Perindopril je prolijek. Dvadeset i sedam procenata od primijenjene doze perindoprila stiže u plazmu kao njegov aktivni metabolit perindoprilat, a pored ovog, ima još pet metabolita koji nemaju terapijsku aktivnost. Maksimalna plazma koncentracija perindoprilata u plazmi se dostiže 3-4 sata nakon administracije lijeka.
Primjena hrane smanjuje konverziju u perindoprilat, kao i bioraspoloživost lijeka, tako da perindopril terc-butilamin treba uzimati u pojedinačnoj dnevnoj dozi ujutro prije obroka.
Utvrđena je linearna povezanost između doze perindoprila i njegove plazma koncentracije.
Distribucija
Volumen distribucije iznosi približno 0.2 l/kg za nevezanu frakciju perindoprilata. Stepen vezivanja perindoprilata za plazma proteine iznosi 20%, uglavnom za angiotenzin konvertujući enzim i zavisan je od koncentracije.
Eliminacija
Perindoprilat se eliminiše preko urina i poluvrijeme eliminacije nevezane frakcije je oko 17 sati, što rezultuje dostizanjem stanja ravnoteže u roku od 4 dana.
Posebne populacije
Eliminacija perindoprilata je smanjena kod starijih osoba i kod pacijenata sa renalnom i kardijalnom insuficijencijom. Neophodno je podešavati dozu kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom, u skladu sa stepenom oštećenja (kratinin klirens).
Dijalizni klirens perindoprilata je 70 ml/min.
Kinetika perindoprila se mijenja kod pacijenata sa cirozom: hepatalni klirens perindoprila kod pacijenata sa cirozom je za polovinu smanjen.
U dugotrajnim toksikološkim studijama (na pacovima i majmunima), ciljni organ je bio bubreg, sa reverzibilnim oštećenjem.
Nije utvrđena mutagena aktivnost lijeka u in vitro i in vivo studijama.
Nije utvrđena embriotoksičnost i teratogenost lijeka u reproduktivnim i toksikološkim studijama (na pacovima, miševima, zečevima i majmunima).
Međutim, inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima, kao klasa, pokazali su da izazivaju neželjena dejstva na kasniji razvoj fetusa, rezultirajući smrću fetusa i renalnim lezijama na glodarima i zečevima: zabilježena su bubrežna oštećenja i peri i postnatalni mortalitet.
Fertilitet nije bio poremećen ni kod muških ni kod ženskih pacova.
Nije utvrđena kancerogenost u dugotrajnim studijama na pacovima i miševima.
Laktoza, bezvodna
Silicujum dioksid, hidrofobni, koloidni, bezvodni
Celuloza, mikrokristalna
Magnezijum stearat
Nije primjenjivo.
Dvije (2) godine.
Čuvati na temperaturi do 25°C. Lijek čuvati u originalnom pakovanju, a blistere čuvati u
laminiranoj kesici zaštićene od vlage.
Upotrebite lijek u roku od 60 dana od datuma otvaranja kesice.
Pakovanje sadrži desikant, koji se ne treba gutati!
Čuvati van domašaja i vidokruga djece!
Tablete su spakovane u PVC/PVdC- aluminijumske blistere. Svaki blister sadrži 10 tableta.
Tri blistera su spakovana u troslojnoj laminiranoj kesici (poliester/AL/LDPE) zajedno sa jednom kesicom silika gela.
Kartonska kutija sadrži jednu kesicu sa 30 tableta (3 blistera) i uputstvo za upotrebu.
Nema posebnih zahtjeva.
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
Lijek RELIKA® je inhibitor angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE inhibitor). Djeluje tako što širi krvne sudove, i time omogućava srcu da lakše pumpa krv kroz njih.
Lijek RELIKA® se koristi za:
- liječenje povišenog krvnog pritiska (hipertenzija),
- liječenje slabosti srca (stanje kada srce ne ispumpava dovoljno krvi kako bi zadovoljilo potrebe organizma)
- za prevenciju srčanog napada (miokardni infarkt), kod pacijenata sa stabilnom koronarnom bolešću (stanje gdje je smanjen ili blokiran dotok krvi u srce) i kod onih pacijenata koji su već imali srčani napad i/ili operaciju, radi poboljšanja dotoka krvi u srce, koja podrazumijeva širenje krvnih sudova koji snabdijevaju srce.
Lijek RELIKA® ne smijete koristiti:
Kada uzimate lijek RELIKA®, posebno vodite računa:
Ako se bilo šta od navedenog odnosi na Vas, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek RELIKA®:
- blokator angiotenzin II receptora (ARB) (nazivaju se i sartanima – na primer valsartan, telmisartan, irbesartan), naročito ako imate probleme sa bubrezima povezanim sa dijabetesom,
- aliskiren.
Ljekar Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni pritisak i količinu elektrolita (npr. kalijuma) u krvi u redovnim intervalima.
Pogledati takođe informacije “Lijek RELIKA® ne smijete koristiti”
- ako ste porijeklom crne rase, možda imate veći rizik od pojave angioedema i ovaj lijek može biti manje efikasan u smanjenju Vašeg krvnog pritiska nego kod pripadnika ostalih rasa.
Angioedem
Angioedem (teška alergijska reakcija sa oticanje lica, usana, jezika ili grla sa poteškoćama u gutanju ili disanju) je prijavljen kod pacijenata liječenih ASE inhibitorima, uključujući perindopril. Ovo se može desiti u bilo koje vrijeme tokom liječenja. Ako se razviju takvi simptomi, treba prekinuti uzimanje lijeka RELIKA® i odmah idite kod ljekara. Pogledajte i odjeljak 4.
Ukoliko ste trudni ili planirate trudnoću, obavijestite Vašeg ljekara. Upotreba lijeka RELIKA®se ne preporučuje u ranoj trudnoći, a ne smije se koristiti nakon trećeg mjeseca trudnoće budući da može naškoditi plodu (vidjeti odjeljak “Primjena lijeka RELIKA®u periodu trudnoće i dojenja“).
Djeca i adolescenti
Lijek RELIKA®se ne preporučuje za primjenu kod djece i adolescenata ispod 18 godina.
Primjena drugih ljekova
Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili do skoro ste uzimali bilo kakve ljekove, uključujući i one koje ne idu na recept. Ovdje spadaju i biljni ljekovi.
Ovo je zato što drugi ljekovi mogu uticati na efikasnost lijeka RELIKA®. Ljekar će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili preduzeti druge mjere opreza. Ovdje spadaju:
Uzimanje lijeka RELIKA® sa hranom ili pićima
Preporučuje se upotreba lijeka RELIKA® prije obroka.
Primjena lijeka RELIKA® u periodu trudnoće i dojenja
Posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije uzimanja bilo kakvog lijeka.
Trudnoća
Obavijestite Vašeg ljekara ako mislite da ste trudni (ili ukoliko planirate trudnoću). Vaš ljekar će Vas savjetovati da prestanete sa uzimanjem lijeka RELIKA®ukoliko želite da zatrudnite ili Vam može propisati drugi lijek odmah nakon što saznate da ste trudni. Upotreba lijeka se ne preporučuje u početku trudnoće i ne smijete koristiti ovaj lijek ako ste trudni duže od 3 mjeseca, budući da može da izazove ozbiljno oštećenje ploda ako se primijeni u tom periodu.
Dojenje
Obavijestite Vašeg ljekara ako dojite ili namjeravate da počnete da dojite. Lijek RELIKA®se ne preporučuje ženama koje doje. Vaš ljekar će Vam prepisati drugu terapiju ukoliko želite da produžite sa dojenjem, posebno ako je Vaša beba tek rođena ili je rođena prije vremena.
Uticaj lijeka RELIKA® na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama
Lijek RELIKA®ne utiče na budnost, ali kod pojedinih pacijenata se može javiti vrtoglavica ili slabost kao posljedica pada krvnog pritiska. U tom slučaju Vaša sposobnost za upravljanje vozilom i rukovanje mašinama može biti smanjena.
Važne informacije o nekim sastojcima lijeka RELIKA®
Lijek RELIKA®sadrži laktozu.
Ako Vam je ljekar rekao da imate bolest nepodnošenja nekih šećera, posavjetujte se sa svojim ljekarom prije nego počnete uzimati ovaj lijek.
Uvijek uzimajte lijek RELIKA® onako kako Vam je Vaš ljekar rekao.
Ako nijeste sigurni kako da uzimate lijek, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.
Progutajte tabletu sa čašom vode, preporučljivo svaki dan u isto vrijeme, ujutru prije doručka.
Vaš ljekar treba odrediti dozu lijeka koju treba da uzmete. Lijek RELIKA®se može koristiti sam ili u kombinaciji sa drugim ljekovima koji snižavaju krvni pritisak.
Uobičajene doze su:
Povišen krvni pritisak: uobičajena početna doza i doza održavanja je 4 mg jedan put dnevno. Nakon jednog mjeseca doza se povećava na 8 mg jedan put dnevno ukoliko ima potrebe. 8 mg je maksimalna preporučena dnevna doza za terapiju visokog krvnog pritiska.
Ako imate više od 65 godina, uobičajena početna doza je 2 mg jedan put dnevno. Nakon mjesec dana, doza se može povećati na 4 mg jedan put dnevno, a ako je potrebno i na 8 mg jedan put dnevno.
Slabost srca: uobičajena početna doza je 2 mg jedan put dnevno. Nakon dvije nedjelje doza se može povećati na 4 mg dnevno jedan put dnevno, što je ujedno i maksimalna preporučena doza za terapiju slabosti srca.
Stabilna koronarna arterijska bolest: uobičajena početna doza je 4 mg jedan put dnevno. Poslije dvije nedelje doza se može povećati na 8 mg jedan put dnevno, što je ujedno i maksimalna preporučena doza za terapiju koronarne bolesti.
Ako ste stariji od 65 godina, uobičajena početna doza je 2 mg jedan put dnevno. Nakon jedne nedelje doza se može povećati na 4 mg jedan put dnevno, a ako je potrebno i na 8 mg jedan put dnevno, jednu nedjelju kasnije.
Upotreba kod djece
Lijek RELIKA®se ne preporučuje za primjenu kod djece i adolescenata.
Ako ste uzeli više lijeka RELIKA® nego što je trebalo
Ako ste uzeli veću dozu lijeka RELIKA® nego što je trebalo, odmah pođite do najbliže bolnice ili se obratite Vašem ljekaru. Ponesite i pakovanje lijeka sa Vama.
Simptom predoziranja je pad krvnog pritiska što može da dovede do vrtoglavice ili nesvjestice. U tom slučaju može pomoći ako legnete i podignete noge na gore.
Ako ste zaboravili da uzmete lijek RELIKA®
Važno je da redovno uzimate svoju terapiju. Ako ste zaboravili da uzmete dozu lijeka, uzmite sljedeću dozu u uobičajeno vrijeme. Ne uzimajte duplu dozu (dvije doze istovremeno) da biste nadoknadili propuštenu dozu.
Ako naglo prestanete da uzimate lijek RELIKA®
Budući da je tretman sa lijekom RELIKA® doživotan, ne prekidajte sa uzimanjem lijeka bez prethodne konsultacije sa Vašim ljekarom.
Ako imate neka pitanja u vezi sa upotrebom ovog lijeka, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.
Kao i svi ljekovi, i lijek RELIKA® može imati neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih.
Prekinite sa uzimanjem lijeka RELIKA®i obratite se odmah Vašem ljekaru ako zabilježite neko od sljedećih neželjenih dejstava, koja mogu da budu ozbiljna:
- otok lica, usana, jezika ili grla, otežano disanje (angioedem)(vidjeti odjeljak 2 „Kada uzimate lijek RELIKA®, posebno vodite računa:“(povremeno - javljaju se kod manje od 1 od 100 pacijenata);
- silna vrtoglavica ili nesvjestica zbog niskog krvnog pritiska (često - javljaju se kod manje od 1 od 10 pacijenata);
- neuobičajeno brz ili nepravilan srčani ritam ili bol u grudima (angina) ili infarkt (veoma rijetko - javljaju se kod manje od 1 od 1000 pacijenata);
Obavijestite Vašeg ljekara ako Vam se jave sljedeća neželjena dejstva:
Često (javljaju se kod manje od 1 od 10 pacijenata):
- glavobolja,
- ošamućenost,
- vrtoglavica,
- osjećaj trnjenja i bockanja,
- poremećaj vida,
- tinitus (zujanje u ušima),
- kašalj,
- nedostatak vazduha (dispneja),
- problemi sa digestivnim sistemom (mučnina, povraćanje, bol u stomaku, poremećaj ukusa, žgaravica, proliv, zatvor),
- alergijske reakcije (osip kože, svrab),
- grčevi u mišićima i
- umor;
Povremeno (javljaju se kod manje od 1 od 100 pacijenata):
- promjene u raspoloženju,
- poremećaji sna,
- suva usta,
- intenzivan svrab ili osip kože),
- formiranje grupisanih plikova na koži;
- problemi sa bubrezima,
- impotencija
- znojenje;
- povećanje broja eozinofila (vrsta bijelih krvnih zrnaca);
- pospanost;
- nesvjestica;
- lupanje srca (palpitacije);
- ubrzani rad srca (tahikardija);
- vaskulitis (zapaljenje krvnih sudova);
- fotosenzitivne reakcije (povećana osjetlivost kože na izloženost suncu);
- artralgija (bol u zglobovima);
- mialgija (bol u mišićima);
- bol u grudima;
- slabost;
- periferalni edem;
- groznica;
- padovi;
- promjene u laboratoriskim parametrima: visok nivo kalijuma u krvi koji je reverzibilan po prestanku terapije, nizak nivo natrijuma, hipoglikemija (veoma nizak nivo šećera u krvi) kod dijabetičnih pacijenata, povišeni nivoi ureje i kreatinina u krvi.
Rijetko (javljju se kod manje od 1 od 1000 pacijenata):
- promjene u laboratorijskim parametrima: povišeni nivoi enzima jetre, visok nivo bilirubina u serumu.
Veoma rijetko (javljaju se kod manje od 1 od 1000 pacijenata):
- zbunjenost (konfuzija),
- eozinofilna pneumonija (redat tip upale pluća),
- zapušen nos ili curenje iz nosa (rinitis);
- akutna bubrežna insuficijencija;
- poremećaji krvi kao što su niži nivo crvenih i bijelih krvnih ćelija, niži nivo hemoglobina, manji broj krvnih pločica.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.
Čuvati van domašaja i vidokruga djece.
Rok upotrebe
Nemojte koristiti perindopril poslije isteka roka upotrebe naznačenog na kutiji. Rok upotrebe ističe posljednjeg dana navedenog mjeseca.
Čuvanje
Čuvati na temperaturi do 25°C. Lijek čuvati u originalnom pakovanju, a blistere čuvati u laminiranoj kesici zaštićene od vlage. Upotrebite lijek u roku od 60 dana od datuma otvaranja kesice.
Pakovanje sadrži desikant koji se ne treba gutati!
Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti u kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da uklonite ljekove koji Vam više nijesu potrebni. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Šta sadrži lijek RELIKA®
RELIKA® 2 mg tablete
Jedna tableta sadrži 2 mg perindopril terc-butilamina.
RELIKA® 4 mg tablete
Jedna tableta sadrži 4 mg perindopril terc-butilamina.
RELIKA® 8 mg tablete
Jedna tableta sadrži 8 mg perindopril terc-butilamina.
- Ostali sastojci su: laktoza, bezvodna; silicujum dioksid, hidroforbni, koloidni, bezvodni; celuloza, mikrokristalna i magnezijum stearat.
Kako izgleda lijek RELIKA® i sadržaj pakovanja
RELIKA® 2 mg tablete su bijele do skoro bijele, okrugle, bikonveksne tablete sa urezanim slovom 'D' sa jedne strane i brojem '57' sa druge strane tablete.
RELIKA® 4 mg tablete su bijele do skoro bijele, oblika kapsule, tablete sa urezanim slovom 'D' sa jedne strane i brojevima '5' i '8', sa druge strane koji su razdvojeni podionom crtom.
RELIKA® 8 mg tablete su bijele do skoro bijele, okrugle, bikoveksne tablete sa urezanim slovom 'D' sa jedne strane i brojevima '5' i '9', sa druge strane koji su razdvojeni podionom crtom.
Tablete se mogu podijeliti na jednake djelove.
Tablete su spakovane u PVC/PVdC- aluminijumske blistere. Svaki blister sadrži 10 tableta.
Tri blistera su spakovana u troslojnoj laminiranoj kesici zajedno sa jednom kesicom silika gela.
Kartonska kutija sadrži jednu kesicu sa 30 tableta (3 blistera) i uputstvo za upotrebu.
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole
ALKALOID d.o.o. Podgorica
ul.Svetlane Kane Radević br. 3/V
81 000 Podgorica, Crna Gora
Proizvođač
ALKALOID AD Skopje
Bul. Aleksandar Makedonski 12,
1000 Skopje, Republika Makedonija
Ovo uputstvo je posljednji put odobreno
Novembar, 2015. godine
Režim izdavanja lijeka
Obnovljiv (višekratni) recept.
Broj i datum dozvole:
RELIKA®, tableta, 2 mg, blister, 30 (3x10) tableta: 2030/15/435 – 1047 od 03.11.2015. godine
RELIKA®, tableta, 4 mg, blister, 30 (3x10), tableta: 2030/15/436 – 1048 od 03.11.2015. godine
RELIKA®, tableta, 8 mg, blister, 30 (3x10) tableta: 2030/15/437 – 1049 od 03.11.2015. godine