HUMIRA® 80mg/0.8ml rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu

Reumatoidni artritis

Lijek Humira je, u kombinaciji sa metotreksatom, indikovan za:

• terapiju umjereno teškog do teškog, aktivnog reumatoidnog artritisa kod odraslih pacijenata kod kojih prethodnim liječenjem antireumaticima koji modifikuju tok bolesti, uključujući i metotreksat, nije postignut zadovoljavajući odgovor;
• terapiju teškog, aktivnog i progresivnog reumatoidnog artritisa kod odraslih pacijenata koji nisu prethodno liječeni metotreksatom.

Lijek Humira se može dati kao monoterapija u slučajevima nepodnošenja metotreksata ili kada nastavak terapije metotreksatom nije prikladan.

Pokazalo se da lijek Humira smanjuje stopu progresije oštećenja zglobova na osnovu rendgenskih nalaza, te da poboljšava fizičku funkciju, kada se daje u kombinaciji sa metotreksatom.

Psorijaza

Lijek Humira je indikovan za terapiju umjerene do teške hronične plak psorijaze kod odraslih pacijenata koji su kandidati za sistemsku terapiju.

Gnojni hidradenitis (Hidradenitis suppurativa)

Lijek Humira je indikovan za liječenje umjerenog do teškog oblika aktivnog gnojnog hidradenitisa (acne inversa) kod odraslih i adolescenata u uzrastu od 12 godina i starijih, kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na konvencionalno sistemsko liječenje gnojnog hidradenitisa (vidjeti djelove 5.1 i 5.2).

Crohn-ova bolest

Lijek Humira je indikovan za terapiju umjerene do teške aktivne Crohn-ove bolesti kod odraslih pacijenata kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor uprkos potpunom i adekvatnom toku terapije kortikosteroidima i/ili imunosupresivnim ljekovima, odnosno kod kojih su one kontraindikovane, ili u slučajevima kada ne podnose takve vrste terapija.

Crohn-ova bolest kod djece

Lijek Humira je indikovan za terapiju umjerenog do teškog oblika aktivne Crohn-ove bolesti kod pedijatrijskih pacijenata (uzrasta od 6 ili više godina) kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na konvencionalnu terapiju, uključujući primarnu nutritivnu terapiju, kortikosteroide i/ili imunomodulatore, ili u slučajevima nepodnošenja ili kod kojih su kontraindikovane takve vrste terapija.

Ulcerozni kolitis

Lijek Humira je indikovan za terapiju umjerenog do teškog aktivnog ulceroznog kolitisa kod odraslih kod kojih konvencionalnim načinom liječenja nije postignut zadovoljavajući odgovor, uključujući kortikosteroide i 6-merkaptopurin (6-MP) ili azatioprin (AZA) ili u slučajevima nepodnošenja, odnosno kod pacijenata koji imaju kontraindikacije prilikom primjene navedenih terapija.

Ulcerozni kolitis kod djece

Humira je indikovana za liječenje umjerenog do teškog oblika aktivnog ulceroznog kolitisa kod pedijatrijskih bolesnika (starosti od 6 godina i starijih) kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na konvencionalnu terapiju, uključujući liječenje kortikosteroidima i/ili 6-merkaptopurinom (6-MP) ili azatioprinom (AZA), ili kod onih koji ne podnose ili imaju medicinske kontraindikacije za takve terapije.

Uveitis

Lijek Humira je indikovan za terapiju neinfektivnog intermedijalnog, posteriornog i panuveitisa kod odraslih pacijenata kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na terapiju kortikosteroidima, kod pacijenata kojima je potrebno smanjiti ili ukinuti primjenu kortikosteroida (corticosteroid – sparing) ili kod kojih terapija kortikosteroidima nije adekvatna.

Uveitis kod djece

Lijek Humira je indikovan za terapiju hroničnog neinfektivnog, anteriornog uveitisa kod pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 2 i više godina kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor ili nisu tolerantni na konvencionalnu terapiju, ili kod kojih konvencionalna terapija nije adekvatna.

Liječenje lijekom Humira treba da započnu i nadziru ljekari specijalisti s iskustvom u dijagnostici i liječenju oboljenja za koja je ovaj lijek indikovan. Oftalmolozima se preporučuje da se posavjetuju sa odgovarajućim specijalistom prije nego što započnu liječenje lijekom Humira (vidjeti dio 4.4). Pacijentima koji se liječe lijekom Humira treba dati Karticu podsjetnik za pacijente.

Nakon odgovarajuće obuke o tehnici injiciranja, pacijenti mogu sami sebi davati injekcije lijeka Humira, ako njihov ljekar procijeni da je to prikladno sprovesti uz medicinsko praćenje po potrebi.

Tokom liječenja lijekom Humira, potrebno je optimizovati druge prateće terapije (npr. terapije kortikosteroidima i/ili imunosupresivnim ljekovima).

Doziranje

Reumatoidni artritis

Preporučena doza lijeka Humira kod odraslih pacijenata sa reumatoidnim artritisom je 40 mg adalimumaba svake druge nedjelje u vidu pojedinačne doze supkutanom injekcijom. Potrebno je nastaviti terapiju metotreksatom tokom liječenja lijekom Humira.

Terapija glukokortikoidima, salicilatima, nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima (NSAIL-a) ili analgeticima se može nastaviti tokom liječenja lijekom Humira. Za dodatne informacije o kombinovanju sa antireumatskim ljekovima koji modifikuju tok bolesti, osim metotreksata, vidjeti djelove 4.4 i 5.1.

Pri monoterapiji, za neke pacijente kod kojih dođe do pada nivoa odgovora na lijek Humira 40 mg svake druge nedjelje, može biti korisno povećanje doziranja na 40 mg adalimumaba svake nedjelje, ili na 80 mg svake druge nedjelje.

Dostupni podaci pokazuju da se klinički odgovor obično postiže u okviru 12 nedjelja liječenja. Ako se unutar tog perioda ne postigne terapijski odgovor, treba razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenta.

Lijek Humira može biti dostupan i u drugim jačinama i/ili oblicima pakovanja, zavisno od terapijskih potreba pojedinog pacijenta.

Psorijaza

Preporučena početna doza lijeka Humira kod odraslih pacijenata je 80 mg supkutanom injekcijom, a nakon jedne nedjelje od početne doze, počinje se sa primjenom doze od 40 mg svake druge nedjelje supkutanom injekcijom. Za dozu održavanja, dostupan je lijek Humira 40 mg rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu i/ili napunjenom penu.

Ako se unutar razdoblja od 16 nedjelja ne postigne terapijski odgovor, potrebno je pažljivo razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenta.

Kod pacijenata kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor nakon 16 nedjelja liječenja lijekom Humira 40 mg svake druge nedjelje, možda će biti korisno povećati doziranje na 40 mg lijeka svake nedjelje ili na 80 mg svake druge nedjelje. Potrebno je pažljivo razmotriti koristi i rizike nastavka liječenja lijekom Humira 40 mg jednom nedjeljno ili 80 mg svake druge nedjelje kod pacijenata kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor nakon povećanja doziranja (vidjeti dio 5.1). Ako se postigne terapijski zadovoljavajući odgovor sa dozom od 40 mg svake nedjelje ili sa 80 mg svake druge nedjelje, doza se onda može smanjiti na 40 mg svake dvije nedjelje.

Lijek Humira može biti dostupan i u drugim jačinama i/ili oblicima pakovanja, zavisno od terapijskih potreba pojedinog pacijenta.

Gnojni hidradenitis (Hidradenitis suppurativa)

Preporučen režim doziranja lijeka Humira za odrasle pacijente sa gnojnim hidradenitisom je 160 mg incijalno prvog dana (u obliku dvije injekcije od 80 mg u jednom danu ili jedne injekcije od 80 mg na dan u toku dva uzastopna dana), nakon koje slijedi doza od 80 mg dvije nedjelje kasnije 15. dana. Dvije nedjelje kasnije (29. dan), liječenje se nastavlja dozom od 40 mg svake nedjelje ili 80 mg svake druge nedjelje. Ako je potrebno, primjena antibiotika se može nastaviti za vrijeme liječenja lijekom Humira. Preporučuje se da pacijent tokom liječenja lijekom Humira svakodnevno koristi topikalni antiseptički rastvor za ispiranje lezija uzrokovanih gnojnim hidradenitisom.

U slučaju da nakon 12 nedjelja nema poboljšanja, treba pažljivo razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenta.

Ako liječenje treba privremeno prekinuti, lijek Humira se kasnije može ponovno uvesti u dozi od 40 mg svake nedjelje ili 80 mg svake druge nedjelje (vidjeti dio 5.1).

Potrebno je povremeno ocjenjivati koristi i rizike kontinuiranog dugotrajnog liječenja (vidjeti dio 5.1).

Lijek Humira može biti dostupan i u drugim jačinama i/ili oblicima pakovanja, zavisno od terapijskih potreba pojedinog pacijenta.

Crohn-ova bolest

Preporučeni indukcioni dozni režim za lijek Humira kod odraslih pacijenata sa umjerenom do teškom aktivnom Crohn-ovom bolešću je 80 mg u nultoj nedjelji, a zatim od 40 mg u drugoj nedjelji. U slučaju da postoji potreba za bržim odgovorom na terapiju, može se koristiti dozni režim od 160 mg u nultoj nedjelji (doza se može primijeniti u vidu dvije injekcije od 80 mg u jednom danu ili po jedna injekcija od po 80 mg dnevno tokom dva uzastopna dana) a zatim 80 mg u drugoj nedjelji, pri čemu se mora imati na umu da je rizik od neželjenog djelovanja veći tokom indukcije.

Nakon indukcionog liječenja, preporučena doza je 40 mg svake druge nedjelje subpkutanom injekcijom. Alternativno, ukoliko je pacijent prestao da prima lijek Humira, a znakovi i simptomi bolesti se ponovo pojave, lijek Humira je moguće početi primjenjivati iznova. Postoji malo podataka o ponovnoj primjeni lijeka Humira kada je prekid terapije trajao duže od 8 nedjelja.

Tokom terapije održavanja, moguće je smanjiti dozu kortikosteroida u skladu sa smjernicama kliničke prakse.

Za neke pacijente kod kojih dođe do pada nivoa odgovora na lijek Humira 40 mg svake druge nedjelje može biti korisno povećanje doziranja na 40 mg lijeka Humira svake nedjelje ili na 80 mg svake druge nedjelje.

Za neke pacijente kod kojih nije postignut odgovor do četvrte nedjelje, može biti korisno primijeniti terapiju održavanja sve do 12. nedjelje. Ako se unutar tog razdoblja ne postigne terapijski odgovor, potrebno je pažljivo razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenta.

Lijek Humira može biti dostupan i u drugim jačinama i/ili oblicima pakovanja, zavisno od terapijskih potreba pojedinog pacijenta.

Ulcerozni kolitis

Preporučeni indukcioni dozni režim za lijek Humira kod odraslih pacijenata sa umjerenim do teškim ulceroznim kolitisom je 160 mg u nultoj nedjelji (doza se može primijeniti u vidu dvije injekcije od 80 mg u jednom danu ili kao jedna injekcija od 80 mg dnevno tokom dva uzastopna dana) i 80 mg u drugoj nedjelji. Nakon indukcionog liječenja, preporučena doza je 40 mg svake druge nedjelje supkutanom injekcijom.

Tokom terapije održavanja, moguće je smanjiti dozu kortikosteroida u skladu sa smjernicama kliničke prakse.

Za neke pacijente kod kojih dođe do pada nivoa odgovora na lijek Humira 40 mg svake druge nedjelje može biti korisno povećanje doziranja na 40 mg lijeka Humira svake nedjelje ili na 80 mg svake druge nedjelje.

Postojeći podaci pokazuju da se klinički odgovor obično postiže od 2 do 8 nedjelja liječenja. Terapija lijekom Humira ne smije se nastaviti kod pacijenata kod kojih taj odgovor nije postignut u okviru navedenog vremenskog perioda.

Lijek Humira može biti dostupan i u drugim jačinama i/ili oblicima pakovanja, zavisno od terapijskih potreba pojedinog pacijenta.

Uveitis

Preporučena doza lijeka Humira kod odraslih pacijenata sa uveitisom je početna doza od 80 mg, nakon koje slijedi doza od 40 mg svake druge nedjelje, sa početkom nedjelju dana nakon početne doze. Za dozu održavanja, dostupan je lijek Humira 40 mg rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu i/ili napunjenom penu. Iskustvo sa započinjanjem liječenja samo lijekom Humira je ograničeno. Liječenje lijekom Humira može se započeti u kombinaciji sa kortikosteroidima i/ili drugim nebiološkim imunomodulacijskim ljekovima. Doza istovremeno primijenjenih kortikosteroida može se postepeno smanjivati u skladu sa kliničkom praksom, počevši dvije nedjelje nakon započinjanja liječenja lijekom Humira.

Preporučuje se svake godine procijeniti odnos koristi i rizika kontinuiranog dugotrajnog liječenja (vidjeti dio 5.1).

Lijek Humira može biti dostupan i u drugim jačinama i/ili oblicima pakovanja, zavisno od terapijskih potreba pojedinog pacijenta.

Posebne populacije

Stariji pacijenti

Nije potrebno prilagođavanje doze.

Oštećenje funkcije bubrega i/ili jetre

Nije ispitivano djelovanje lijeka Humira u ovoj grupi pacijenata, te se ne mogu dati preporuke za doziranje.

Pedijatrijska populacija

Plak psorijaza kod djece

Sigurnost i efikasnost lijeka Humira kod djece uzrasta od 4 do 17 godina ustanovljene su za plak psorijazu. Preporučena doza lijeka Humira iznosi do najviše 40 mg po dozi.

Adolescentni gnojni hidradenitis (Hidradenitis suppurativa) (uzrasta od 12 i više godina, tjelesne težine najmanje 30 kg)

Nisu sprovedena klinička ispitivanja lijeka Humira kod adolescentnih pacijenata sa gnojnim hidradenitisom. Doziranje lijeka Humira kod tih pacijenata utvrđeno je na osnovu farmakokinetičkog modeliranja i simulacije (vidjeti dio 5.2).

Preporučena doza lijeka Humira je 80 mg u nultoj nedjelji, nakon koje se primijenjuje doza od 40 mg svake druge nedjelje, počevši od prve nedjelje, supkutanom injekcijom.

Kod adolescentnih pacijenata kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor na lijek Humira u dozi od 40 mg svake druge nedjelje, može se razmotriti povećanje doziranja na 40 mg svake nedjelje ili na 80 mg svake druge nedjelje.

Ako je potrebno, primjena antibiotika može se nastaviti i tokom liječenja lijekom Humira. Preporučuje se da pacijent tokom liječenja lijekom Humira svakodnevno koristi topikalni antiseptički rastvor za ispiranje lezija uzrokovanih gnojnim hidradenitisom.

U slučaju da ni nakon 12 nedjelja nema poboljšanja, potrebno je pomno razmotriti nastavak liječenja takvog pacijenta.

Ako liječenje treba privremeno prekinuti, lijek Humira se kasnije po potrebi može ponovno uvesti.

Potrebno je periodično procjenjivati koristi i rizike kontinuiranog dugotrajnog liječenja (vidjeti podatke za odrasle u dijelu 5.1).

Nema relevantne primijene lijeka Humira kod djece mlađe od 12 godina za ovu indikaciju.

Lijek Humira može biti dostupan i u drugim jačinama i/ili oblicima pakovanja, zavisno od terapijskih potreba pojedinog pacijenta.

Crohn-ova bolest kod djece

Preporučena doza lijeka Humira za pacijente sa Crohn-ovom bolešću uzrasta od 6 do 17 godina određuje se na osnovu tjelesne težine (Tabela 1). Lijek Humira se primjenjuje supkutanom injekcijom.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Aktivna tuberkuloza ili druge teške infekcije, poput sepse, i oportunističke infekcije (vidjeti dio 4.4).

Umjerena do teška srčana insuficijencija (NYHA stepen III/IV) (vidjeti dio 4.4).

Praćenje

Kako bi se poboljšala mogućnost praćenja bioloških ljekova, treba jasno zabilježiti naziv i broj serije primijenjenog lijeka u pacijentovom kartonu.

Infekcije

Pacijenti tokom terapije antagonistima TNF-a su podložniji ozbiljnim infekcijama. Smanjena funkcija pluća može povećati rizik za nastanak infekcija. Prije, za vrijeme i nakon završetka liječenja lijekom Humira pacijente treba pažljivo pratiti zbog moguće pojave infekcija, uključujući tuberkulozu. Budući da izlučivanje adalimumaba može trajati i do četiri mjeseca, praćenje pacijenata treba nastaviti za vrijeme cijelog tog perioda.

Liječenje lijekom Humira ne smije se započeti kod pacijenata sa aktivnim infekcijama, uključujući hronične ili lokalizovane infekcije, sve dok se te infekcije ne suzbiju. Kod pacijenata koji su bili izloženi tuberkulozi i pacijenata koji su putovali u područja visokog rizika od tuberkuloze ili endemskih mikoza, kao što su histoplazmoza, kokcidioidomikoza ili blastomikoza, rizike i koristi liječenja lijekom Humira treba razmotriti prije započinjanja liječenja (vidjeti Druge oportunističke infekcije).

Pacijente kod kojih se za vrijeme liječenja lijekom Humira razviju nove infekcije treba pažljivo pratiti i podvrgnuti kompletnoj dijagnostičkoj procjeni. Primjenu lijeka Humira treba obustaviti ako pacijent dobije novu tešku infekciju ili sepsu, te treba započeti odgovarajuću antimikrobnu ili antifungalnu terapiju sve dok se infekcija ne suzbije. Ljekari trebaju oprezno razmotriti liječenje lijekom Humira kod pacijenata s čestim infekcijama u anamnezi ili sa osnovnim bolestima koje pogoduju razvoju infekcija, uključujući istovremenu upotrebu imunosupresivnih ljekova.

Ozbiljne infekcije

Kod pacijenata koji su primali lijek Humira zabilježene su ozbiljne infekcije, uključujući sepsu, uzrokovane bakterijama, mikobakterijama, invazivnim gljivicama, parazitima, virusima, ili druge oportunističke infekcije, poput listerioze, legioneloze i pneumocistisa.

Ostale ozbiljne infekcije primijećene u kliničkim ispitivanjima uključuju pneumoniju, pijelonefritis, septički artritis i septikemiju. Prijavljene su hospitalizacije ili fatalni ishodi povezani sa infekcijama.

Tuberkuloza

Kod pacijenata koji primaju lijek Humira prijavljeni su slučajevi reaktiviranja ili pojave tuberkuloze. Prijavljeni slučajevi uključivali su pulmonarnu i ekstrapulmonarnu, odnosno diseminovanu tuberkulozu.

Prije početka liječenja lijekom Humira sve pacijente treba podvrgnuti pretragama za otkrivanje aktivnog ili neaktivnog (latentnog) oblika tuberkuloze. Te pretrage trebaju obuhvatiti uzimanje detaljne medicinske procjene pacijenta čija lična anamneza uključuje tuberkulozu ili eventualnu raniju izloženost pacijentima sa aktivnom tuberkulozom, te prethodno i/ili sadašnje liječenje imunosupresivnim ljekovima. Kod svih pacijenata treba sprovesti odgovarajuće testove provjere tj. tuberkulinski kožni test i rendgen pluća (treba se pridržavati lokalnih preporuka). Preporučuje se evidentiranje rezultata obavljenih testova u Karticu podsjetnik za pacijenta. Pritom treba imati na umu da tuberkulinski kožni test može dati lažno negativne rezultate, naročito kod teško bolesnih ili imunokompromitovanih pacijenata.

Ukoliko se dijagnostikuje aktivna tuberkuloza, ne smije se započeti liječenje lijekom Humira (vidjeti dio 4.3).

U svim situacijama koje su opisane u nastavku, pažljivo treba razmotriti odnos rizika i koristi terapije.

Ukoliko postoji sumnja na latentnu tuberkulozu, potrebno je konsultovati ljekara s iskustvom u liječenju tuberkuloze.

Ukoliko se dijagnostikuje neaktivna (latentna) tuberkuloza, prije početka liječenja lijekom Humira treba započeti odgovarajuću antituberkuloznu profilaksu za latentnu tuberkulozu, i to u skladu sa lokalnim preporukama.

Kod pacijenata koji imaju nekoliko faktora rizika ili imaju značajne faktore rizika za tuberkulozu, uprkos negativnom testu na tuberkulozu, i kod pacijenata s latentnom ili aktivnom tuberkulozom u anamnezi kod kojih se ne može potvrditi adekvatan tok liječenja, takođe treba razmotriti antituberkuloznu terapiju prije početka liječenja lijekom Humira.

Uprkos primjeni antituberkulozne profilakse, pojavili su se neki slučajevi reaktivirane tuberkuloze kod pacijenata liječenih lijekom Humira. Kod pojedinih pacijenata koji su bili uspješno izliječeni od aktivne tuberkuloze, ponovo se razvila tuberkuloza za vrijeme liječenja lijekom Humira.

Pacijente treba upozoriti da se obrate ljekaru ako se za vrijeme liječenja lijekom Humira ili poslije njega pojave znakovi/simptomi koji upućuju na tuberkulozu (npr. perzistentan kašalj, gubitak težine, blago povišena tjelesna temperatura, mlitavost).

Druge oportunističke infekcije

Zabilježena je pojava drugih oportunističkih infekcija, uključujući invazivne gljivične infekcije, kod pacijenata koji primaju lijek Humira. Ove infekcije nisu dosljedno prepoznate kod pacijenata koji primaju antagoniste TNF-a, što je rezultovalo kašnjenjem s primjerenim liječenjem, što je ponekad dovelo do fatalnog ishoda.

Ukoliko se kod pacijenata pojave znakovi i simptomi kao što su visoka temperatura, opšta slabost, gubitak na težini, znojenje, kašalj, dispneja i/ili plućni infiltrati ili druge ozbiljne sistemske bolesti praćene istovremenim šokom, treba posumnjati na invazivnu gljivičnu infekciju, te odmah obustaviti primjenu lijeka Humira. Kod ovih pacijenata dijagnozu i primjenu empirijske antifungalne terapije potrebno je uspostaviti uz savjetovanje sa ljekarom koji ima iskustva u liječenju pacijenata s invazivnim gljivičnim infekcijama.

Reaktivacija hepatitisa B

Kod pacijenata koji su primali antagoniste TNF-a, uključujući i lijek Humira, došlo je do pojave reaktivacije hepatitisa B ukoliko su bili hronični nosioci virusa (tj. pozitivni na površinski antigen), a bilo je i fatalnih slučajeva. Pacijente je potrebno prije početka terapije lijekom Humira testirati na HBV infekciju. Pacijentima koji su pozitivni na infekciju hepatitisa B, preporučuje se da potraže savjet ljekara s iskustvom u liječenju hepatitisa B.

Nosioci virusa HBV kod kojih je nužna primijena lijeka Humira, moraju biti pažljivo praćeni radi znakova i simptoma aktivne HBV infekcije tokom cijelog trajanja terapije te nekoliko mjeseci nakon njenog prekida. Ne postoje prikladni podaci za pacijente, koji su nosioci HBV-a, o kombinovanom liječenju antivirusnom terapijom i antagonistima TNF-a u svrhu prevencije reaktivacije HBV-a. Kod pacijenata kod kojih se javi reaktivacija HBV infekcije potrebno je prekinuti terapiju lijekom Humira i započeti efikasnu antivirusnu terapiju uz odgovarajuće prateće liječenje.

Neurološki događaji

U rijetkim se slučajevima za vrijeme liječenja antagonistima TNF-a, uključujući lijek Humira, mogu pojaviti ili pogoršati klinički simptomi i/ili radiološki nalazi demijelinizirajuće bolesti centralnog nervnog sistema, uključujući multiplu sklerozu i optički neuritis, i periferne demijelinizirajuće bolesti, uključujući Guillan-Barré-ov sindrom. Ljekari treba da oprezno razmotre liječenje lijekom Humira kod pacijenata s postojećim ili nedavno dijagnostikovanim demijelinizirajućim poremećajima centralnog ili perifernog nervnog sistema; ako se razvije bilo koji od tih poremećaja, treba razmotriti prekid liječenja lijekom Humira. Poznato je da postoji povezanost između intermedijalnog uveitisa i demijelinizirajućih poremećaja centralnog nervnog sistema. Kod pacijenata sa neinfektivnim intermedijalnim uveitisom treba sprovesti neurološku procjenu prije početka liječenja lijekom Humira i redovno tokom liječenja, kako bi se utvrdili već postojeći ili novorazvijeni demijelinizirajući poremećaji centralnog nervnog sistema.

Alergijske reakcije

U kliničkim ispitivanjima su se rijetko javljale ozbiljne alergijske reakcije prilikom primjene lijeka Humira. Povremeno su u kliničkim ispitivanjima zabilježene alergijske reakcije koje ne spadaju u ozbiljne alergijske reakcije, a povezane su sa lijekom Humira. Nakon primjene lijeka Humira, bilo je prijava ozbiljnih alergijskih reakcija, uključujući anafilaksu. Ako se pojavi anafilaktička ili druga ozbiljna alergijska reakcija, primjenu lijeka Humira treba odmah obustaviti i započeti odgovarajuću terapiju.

Imunosupresija

U ispitivanju 64 pacijenta sa reumatoidnim artritisom liječenih lijekom Humira nije zabilježeno smanjenje reakcija preosjetljivosti kasnog tipa, sniženja vrijednosti imunoglobulina, odnosno promjene broja efektorskih T i B ćelija, NK ćelija, monocita/makrofaga i neutrofila.

Maligni i limfoproliferativni poremećaji

U kontrolisanim djelovima kliničkih ispitivanja antagonista TNF-a, zabilježeno je više malignih slučajeva, uključujući i limfome, kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a nego u kontrolnoj grupi pacijenata. Međutim, učestalost je bila rijetka. Nakon stavljanja lijeka u promet, zabilježeni su slučajevi leukemije kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a. Procjenu rizika otežava i inače povećani rizik razvoja limfoma i leukemije kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom sa dugotrajnom, izrazito aktivnom upalnom bolešću. Prema postojećim saznanjima, mogući rizik razvoja limfoma, leukemija i ostalih malignih bolesti kod pacijenata liječenih antagonistima TNF-a ne može se isključiti.

Nakon stavljanja lijeka u promet, zabilježene su maligne bolesti, neke i sa fatalnim ishodom, kod djece, adolescenata i mlađih odraslih ljudi (do 22 godine starosti) liječenih antagonistima TNF-a (početak terapije ≤ 18. godina), uključujući i adalimumab. Otprilike polovina slučajeva su bili limfomi. Ostali slučajevi predstavljaju mnoštvo različitih malignih bolesti, uključujući i rijetke maligne bolesti obično povezane sa imunosupresijom. Rizik pojave malignih bolesti kod djece i adolescenata liječenih TNF-antagonistima ne može se isključiti.

Kod pacijenata liječenih adalimumabom tokom postmarketinškog praćenja prijavljeni su rijetki slučajevi hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma. Ovaj rijedak oblik T-ćelijskog limfoma ima izrazito agresivan tok i najčešće je fatalan. Neki od tih hepatospleničnih T-ćelijskih limfoma povezanih s upotrebom lijeka Humira javili su se kod mladih odraslih pacijenata koji su istovremeno koristili i azatioprin ili 6-merkaptopurin u terapiji upalne bolesti crijeva. Potrebno je pažljivo razmotriti mogući rizik kombinacije azatioprina ili 6-merkaptopurina s lijekom Humira. Rizik pojave hepatospleničnog T-ćelijskog limfoma kod pacijenata koji koriste lijek Humira ne može se isključiti (vidjeti dio 4.8).

Nisu sprovedena ispitivanja kod pacijenata sa malignim bolestima u anamnezi ili kod pacijenata koji su nastavili liječenje lijekom Humira nakon obolijevanja od maligne bolesti. Zbog toga je potreban dodatan oprez prilikom razmatranja liječenja lijekom Humira kod takvih pacijenata (vidjeti dio 4.8).

Sve pacijente, a posebno one koji u anamnezi imaju dugotrajnu primjenu imunosupresivne terapije ili pacijente s psorijazom sa PUVA liječenjem u anamnezi, potrebno je prije i za vrijeme liječenja lijekom Humira pregledati u svrhu otkrivanja nemelanomskog karcinoma kože. Melanom i karcinom Merkelovih ćelija su bili prijavljeni kod pacijenata liječenih TNF- antagonistima, uključujući adalimumab (vidjeti dio 4.8)

U kliničkom eksplorativnom istraživanju primjene drugog antagonista TNF-a, infliksimaba, kod pacijenata sa umjerenom do teškom hroničnom opstruktivnom bolešću pluća (HOPB), uočen je povećan broj malignih oboljenja, posebno na plućima ili glavi i vratu, kod pacijenata na infliksimabu nego u kontrolnoj grupi. Svi pacijenti bili su teški pušači. Zbog toga je potreban oprez kod primjene antagonista TNF-a kod pacijenata s HOPB-om, kao i kod pacijenata koji imaju povećan rizik za razvoj malignih bolesti zbog teškog pušenja.

Prema trenutnim podacima nije poznato da li liječenje adalimumabom utiče na rizik pojave displazije ili karcinoma kolona. Svi pacijenti sa ulceroznim kolitisom kod kojih je povećan rizik od displazije ili karcinoma kolona (na primjer, pacijenti sa dugotrajnim ulceroznim kolitisom ili primarnim sklerozirajućim holangitisom), ili pacijenti koji su imali displaziju ili karcinom kolona moraju se kontrolisati zbog mogućeg razvoja displazije u redovnim intervalima prije početka liječenja i tokom čitavog trajanja bolesti. Ti pregledi moraju uključivati kolonoskopiju i biopsiju u skladu s lokalnim preporukama.

Hematološke reakcije

U rijetkim je slučajevima za vrijeme liječenja antagonistima TNF-a zabilježena pojava pancitopenije, uključujući i aplastičnu anemiju. Kod pacijenata liječenih lijekom Humira pojavljuju se neželjena dejstva hematološkog sistema, uključujući medicinski značajne citopenije (npr. trombocitopenija, leukopenija). Sve pacijente treba upozoriti da odmah zatraže medicinsku pomoć ako se za vrijeme liječenja lijekom Humira pojave znakovi i simptomi koji upućuju na krvne diskrazije (npr. stalno povišena tjelesna temperatura, modrice, krvarenje, bljedilo). Ako se dokažu značajne hematološke abnormalnosti, treba razmisliti o prekidu liječenja lijekom Humira kod takvih pacijenata.

Vakcinacija

Sličan odgovor antitijela na standardnu 23-ovalentno pneumokoknu vakcinu i trovalentnu vakcinu protiv gripa je primijećen u ispitivanju 226 odraslih pacijenata s reumatoidnim artritisom koji su primali adalimumab ili placebo. Ne postoje podaci koji govore o sekundarnom prenosu infekcije nakon davanja žive vakcine kod pacijenata liječenih lijekom Humira.

Preporučuje se da se pedijatrijski pacijenti, ako je moguće, vakcinišu u skladu sa svim važećim smjernicama za vakcinaciju prije uvođenja lijeka Humira u terapiju.

Pacijenti koji primaju lijek Humira mogu istovremeno primiti vakcinu, ali ne živu vakcinu. Primjena žive vakcine (npr. BCG vakcina) kod odojčadi koja su bila izložena adalimumabu in utero se ne preporučuje u narednih 5 mjeseci nakon posljednje doze koju je primila majka tokom trudnoće.

Kongestivna srčana insuficijencija

U kliničkom ispitivanju jednog drugog antagonista TNF-a zabilježeno je pogoršanje kongestivne srčane insuficijencije i povećana smrtnost zbog kongestivne srčane insuficijencije. Prijavljeni su slučajevi pogoršanja kongestivne srčane insuficijencije kod pacijenata liječenih lijekom Humira. Zato se lijek Humira treba davati oprezno kod pacijenata sa blagom srčanom insuficijencijom (NYHA stepen I/II). Primjena lijeka Humira je kontraindikovana kod pacijenata s umjerenom do teškom srčanom insuficijencijom (vidjeti odjeljak 4.3). Ako se pojave novi ili pogoršaju postojeći simptomi kongestivne srčane insuficijencije, mora se obustaviti primjena lijeka Humira.

Autoimuni procesi

Liječenje lijekom Humira može dovesti do razvoja autoimunih antitijela. Efekat dugotrajnog liječenja lijekom Humira na razvoj autoimunih bolesti nije poznat. Ako pacijent nakon primjene lijeka Humira razvije simptome koji upućuju na sindrom sličan lupusu i pozitivan je na antitijela usmjerena protiv dvolančane DNK, terapija lijekom Humira se ne smije nastaviti (vidjeti dio 4.8).

Istovremena primjena bioloških antireumatskih ljekova koji modifikuju tok bolesti ili antagonista TNF-a

U kliničkim ispitivanjima istovremene primjene anakinre i drugog antagonista TNF-a, etanercepta, zabilježene su ozbiljne infekcije, a pritom nije bilo dodatne kliničke koristi u odnosu na monoterapiju etanerceptom. S obzirom na vrstu neželjenih djelovanja opisanih pri istovremenoj primjeni anakinre i etanercepta, pretpostavlja se da bi se slična neželjena dejstva mogla pojaviti i za vrijeme liječenja anakinrom u kombinaciji sa drugim antagonistima TNF-a. Stoga se istovremena primjena adalimumaba i anakinre ne preporučuje (vidjeti dio 4.5).

Istovremena primjena adalimumaba sa drugim biološkim antireumaticima koji modifikuju tok bolesti (npr. anakinra i abatacept) ili drugim antagonistima TNF-a se ne preporučuje zbog mogućeg povećanog rizika od nastanka infekcija, uključujući ozbiljne infekcije i druge moguće farmakološke interakcije (vidjeti dio 4.5).

Hirurški zahvati

Raspoloživi podaci o bezbjednosti hirurških zahvata kod pacijenata liječenih lijekom Humira su ograničeni. Pri planiranju operacija treba voditi računa o dugom poluvremenu eliminacije adalimumaba.

Pacijente, kojima je za vrijeme liječenja lijekom Humira potreban operativni zahvat, treba pažljivo pratiti zbog moguće pojave infekcija, i prema potrebi preduzeti odgovarajuće mjere. Raspoloživi podaci o bezbjednosti sprovođenja artroplastike kod pacijenata liječenih lijekom Humira su ograničeni.

Opstrukcija tankog crijeva

Nereagovanje na terapiju Crohn-ove bolesti može biti znak fiksne fibrozne strikture koju je možda potrebno hirurški liječiti. Trenutno raspoloživi podaci ukazuju na to da lijek Humira ne uzrokuje i ne pogoršava strikture.

Stariji pacijenti

Učestalost ozbiljnih infekcija kod pacijenata liječenih lijekom Humira bila je veća kod pacijenata starijih od 65 godina (3,7%) nego kod pacijenata mlađih od 65 godina (1,5 %). Neke od ovih infekcija su imale fatalni ishod. Tokom liječenja starijih pacijenata mora se obratiti posebna pažnja na mogući rizik od infekcije.

Pedijatrijska populacija

Pogledati gore dio Vakcinacija.

Djelovanje lijeka Humira ispitivano je kod pacijenata s reumatoidnim artritisom, poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom i psorijatičnim artritisom koji su dobijali lijek Humira kao monoterapiju, i kod onih koji su istovremeno uzimali i metotreksat. Stvaranje antitijela bilo je manje kada je lijek Humira davan zajedno s metotreksatom, u odnosu na pacijente kod kojih je lijek Humira davan kao monoterapija. Kada se lijek Humira primjenjuje bez metotreksata, stvaranje antitijela se povećava, izlučivanje adalimumaba pojačava, a efikasnost se smanjuje (vidjeti dio 5.1).

Kombinovana terapija lijekom Humira i anakinrom se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4, dio Istovremena primjena bioloških antireumatskih ljekova koji modifikuju tok bolesti ili antagonista TNF-a).

Kombinovana terapija lijekom Humira i abataceptom se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4, Istovremena primjena bioloških antireumatskih ljekova koji modifikuju tok bolesti ili antagonista TNF-a).

Žene u reproduktivnom dobu

Ženama u reproduktivnom dobu se posebno preporučuje da koriste adekvatnu kontracepciju za sprječavanje začeća za vrijeme liječenja lijekom Humira i još najmanje pet mjeseci nakon zadnje doze lijeka.

Trudnoća

Prospektivno prikupljeni podaci o velikom broju trudnoća izloženih adalimumabu (približno 2100) koje su završile živorođenjem sa poznatim ishodom, uključujući više od 1500 trudnoća izloženih tokom prvog tromjesečja, ne ukazuju na povećanu stopu malformacija kod novorođenčeta.

U prospektivan kohortni registar uključeno je 257 žena sa reumatoidnim artritisom ili Crohn-ovom bolešću koje su se liječile adalimumabom najmanje tokom prvog tromjesečja, te 120 žena sa reumatoidnim artritisom ili Crohn-ovom bolešću koje se nisu liječile adalimumabom. Primarna mjera ishoda bila je prevalencija značajnih urođenih mana pri porođaju. Stopa trudnoća koje su završile najmanje jednim živorođenim djetetom sa velikom urođenom manom iznosila je 6/69 (8,7%) među ženama liječenim adalimumabom koje su imale reumatoidni artritis, i 5/74 (6,8%) među ženama sa reumatoidnim artritisom koje nisu primale terapiju (neprilagođen OR: 1,31; 95% CI: 0,38 - 4,52) te 16/152 (10,5%) među ženama liječenim adalimumabom koje su imale Crohn-ovu bolest, i 3/32 (9,4%) među ženama sa Crohn-ovom bolešću koje nisu primale terapiju (neprilagođen OR: 1,14; 95% CI: 0,31 - 4,16). Prilagođen OR (kod kojega su uzete u obzir početne razlike) iznosio je 1,10 (95% CI: 0,45 - 2,73) za reumatoidni artritis i Crohn-ovu bolest zajedno. Nije bilo velikih razlika između žena liječenih adalimumabom i onih koje ga nisu primale sa obzirom na sekundarne mjere ishoda – spontane pobačaje, manje urođene mane, prijevremeni porođaj, porođajnu veličinu i ozbiljne ili oportunističke infekcije, a nije prijavljeno nijedno mrtvorođenje ni maligna bolest. Na interpretaciju podataka mogu uticati metodološka ograničenja ispitivanja, uključujući malu veličinu uzorka i dizajn koji nije uključivao randomizaciju.

U ispitivanju razvoja toksičnosti kod majmuna nisu zabilježeni znakovi toksičnosti za majku, plod ili teratogenost. Nema dostupnih pretkliničkih podataka o postnatalnoj toksičnosti adalimumaba (vidjeti dio 5.3).

Zbog inhibicije faktora tumorske nekroze α (TNFα), adalimumab primijenjen u trudnoći bi mogao uticati na normalne imunološke odgovore kod novorođenčeta. Adalimumab tokom tudnoće treba da se koristi samo ukoliko je zaista neophodan.

Adalimumab može preći iz posteljice u serum rođene djece čije su majke tokom trudnoće liječene adalimumabom. Stoga, ta djeca mogu imati povećan rizik od infekcija. Djeci koja su in utero bila izložena adalimumabu ne preporučuje se davanje živih vakcina ( npr. BCG vakcina) najmanje 5 mjeseci od kada je majka u trudnoći primila zadnju injekciju adalimumaba.

Dojenje

Ograničeni podaci iz objavljene literature ukazuju na to da se adalimumab izlučuje u majčino mlijeko u vrlo maloj koncentraciji, te da koncentracije adalimumaba u majčinom mlijeku iznose 0,1% do 1% nivoa u serumu majke. Kada se primjenjuju peroralno, imunoglobulin G proteini prolaze proteolizu u crijevima te imaju malu bioraspoloživost. Ne očekuje se djelovanje tokom dojenja na novorođenčad/odojčad, tako da se lijek Humira može primjenjivati tokom dojenja.

Fertilitet

Pretklinički podaci o uticaju adalimumaba na plodnost nisu dostupni.

Lijek Humira može malo uticati na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama. Vrtoglavica i poremećaji vida se mogu pojaviti nakon primjene lijeka Humira (vidjeti odjeljak 4.8).

Sažetak bezbjednosnog profila

Humira je ispitivana u pivotalnim kontrolisanim i otvorenim ispitivanjima kod 9506 pacijenata kroz period do 60 mjeseci ili više. Ispitivanjima su obuhvaćeni pacijenti s nedavnom pojavom reumatoidnog artritisa i oni s dugotrajnom bolešću, te pacijenti s juvenilnim idiopatskim artritisom (poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom i artritisom povezanim sa entezitisom), kao i ankilozirajućim spondilitisom, aksijalnim spondiloartritisom bez radiološkog nalaza AS-a, psorijatičnim artritisom, Crohnovom bolesti, ulceroznim kolitisom, psorijazom, gnojnim hidradenitisom i uveitisom. Pivotalna kontrolisana ispitivanja uključivala su 6089 pacijenata liječenih lijekom Humira i 3801 pacijenata liječenih placebom, ili nekim aktivnim poredbenim lijek u kontrolisanom periodu.

U dvostruko slijepim, kontrolisanim djelovima pivotalnih ispitivanja, liječenje je zbog neželjenih dejstava prekinuto kod 5.9% pacijenata koji su dobijali lijek Humira, odnosno 5.4% pacijenata iz kontrolne grupe.

Najčešće prijavljivana neželjena dejstva su infekcije (kao što su nazofaringitis, infekcija gornjih disajnih puteva i sinusitis), reakcije na mjestu primijene (eritem, svrab, krvarenje, bol ili oticanje), glavobolja i mišićno-koštana bol.

Za lijek Humira su prijavljena ozbiljna neželjena dejstva. TNF-antagonisti, kao lijek Humira, djeluju na imunološki sistem te njihova primjena može uticati na odbranu tijela od infekcija i karcinoma. Prilikom upotrebe lijeka Humira su takođe prijavljene infekcije sa smrtnim ishodom i po život opasne infekcije (uključujući sepsu, oportunističke infekcije i tuberkulozu), reaktivacija HBV-a i razne maligne promjene (uključujući leukemiju, limfom i hepatosplenični T-ćelijski limfom).

Takođe su prijavljene ozbiljne hematološke, neurološke i autoimune reakcije. One uključuju rijetke prijave pancitopenije, aplastične anemije, centralnih i perifernih demijelinizirajućih događaja i prijave lupusa, stanja povezanih s lupusom i Stevens-Johnsonov sindrom.

Pedijatrijska populacija

Uopšte, neželjena dejstva kod pedijatrijskih pacijenata su prema učestalosti i tipu bila slična onima kod odraslih pacijenata.

Tabelarni pregled neželjenih dejstava

Sljedeći popis neželjenih dejstava zasniva se na iskustvu iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet. Neželjena dejstva prikazana su u Tabeli 4 koja slijedi, prema sistemu organa i učestalosti (veoma često (≥ 1/10), često (≥1/100 i <1/10), povremeno (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), veoma rijetko (<1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)). U svakoj grupi učestalosti su neželjena dejstva raspoređena od ozbiljnijih prema manje ozbiljnim. U slučaju različitih učestalosti zavisno od indikacije, naznačene su one najučestalije. Zvjezdica (*) u koloni Sistem organa označava da se detaljnije informacije mogu pronaći u djelovima 4.3, 4.4 i 4.8.

U kliničkim ispitivanjima nisu primijećene toksične reakcije koje bi ograničavale dozu. Najveća ispitivana doza bila je multipla intravenska doza od 10 mg/kg, koja je oko 15 puta veća od preporučene doze.

Farmakoterapijska grupa: Imunosupresivni ljekovi, Inhibitori faktora nekroze tumora alfa (TNF α)

ATC kod: L04AB04

Mehanizam djelovanja

Adalimumab se specifično veže za TNF (faktor tumorske nekroze) i neutralizuje biološku funkciju TNF-a blokirajući njegovu interakciju sa površinskim ćelijskim TNF-receptorima p55 i p75.

Adalimumab takođe modifikuje biološke odgovore koje indukuje ili reguliše TNF, uključujući promjene u nivoima adhezijskih molekula koje su odgovorne za migraciju leukocita (ELAM-1, VCAM-1 i ICAM-1 uz IC50 od 0,1-0,2 nM).

Farmakodinamski efekti

Nakon liječenja lijekom Humira kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom primijećeno je naglo snižavanje nivoa reaktanata akutne faze upale (C-reaktivni protein [CRP] i brzina sedimentacije eritrocita [ESR]) i serumskih citokina (IL-6), u poređenju sa početnim vrijednostima. Serumske vrijednosti matriksnih metaloproteinaza (MMP-1 i MMP-3) koje uzrokuju preoblikovanje tkiva odgovornog za uništavanje hrskavice, takođe su se smanjile nakon primjene lijeka Humira. Pacijenti liječeni lijekom Humira obično pokazuju poboljšanje hematoloških znakova hronične upale.

Kod pacijenata sa poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom, Crohn-ovom bolešću, ulceroznim kolitisom i gnojnim hidradenitisom takođe je primijećeno naglo smanjenje nivoa CRP-a nakon liječenja lijekom Humira. Kod pacijenata sa Crohn-ovom bolešću, primijećeno je smanjenje broja ćelija u debelom crijevu koje ispoljavaju markere inflamacije, uključujući i značajno sniženje ekspresije TNFα. Endoskopske studije intestinalne mukoze pokazale su znakove zarastanja mukoze kod pacijenata liječenih adalimumabom.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Reumatoidni artritis

Efikasnost lijeka Humira ispitivana je kod više od 3000 pacijenata u svim kliničkim ispitivanjima reumatoidnog artritisa (RA). Efikasnost i bezbjednost lijeka Humira u liječenju reumatoidnog artritisa procjenjivane su u pet randomiziranih, dvostruko slijepih, dobro kontrolisanih ispitivanja. Neki su pacijenti liječeni kroz period i do 120 mjeseci. Bol na mjestu primjene lijeka Humira 40 mg/0,4 ml ocjenjivala se u dva randomizirana, aktivnim lijekom kontrolisana, jednostruko slijepa, ukrštena ispitivanja sa dva razdoblja.

RA ispitivanje I obuhvatilo je 271 pacijenta s umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom u uzrastu od 18 godina i starijih, kod kojih prethodna terapija barem jednim antireumatskim lijekom koji modifikuje tok bolesti nije bila efikasna, i kod kojih nije bio dovoljno efikasan metotreksat u dozi od 12,5 do 25 mg (10 mg ako pacijent ne podnosi metotreksat) jednom nedjeljno i kod kojih je doza metotreksata bila konstantno 10 do 25 mg jednom nedjeljno. Svake druge nedjelje u periodu od 24 nedjelje dobijali su lijek Humira ili placebo u dozi od 20, 40 ili 80 mg.

RA ispitivanje II obuhvatilo je 544 pacijenta s umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom u uzrastu od 18 godina i starijih kod kojih prethodna terapija barem jednim antireumatskim lijekom koji modifikuje tok bolesti nije bila efikasna. Pacijenti su svake dvije nedjelje u periodu od 26 nedjelja dobijali naizmjenično supkutane injekcije lijeka Humira u dozi od 20 ili 40 mg, odnosno placeba (jednu nedjelju aktivni lijek, drugu nedjelju placebo) ili po jednu injekciju lijeka Humira i placeba svake nedjelje. Pacijenti nisu smjeli uzimati nikakve druge antireumatske ljekove koji modifikuju tok bolesti.

RA ispitivanje III obuhvatilo je 619 pacijenata s umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom u uzrastu ≥18 godina kod kojih prethodna terapija metotreksatom u dozi od 12,5 do 25 mg jednom nedjeljno nije dala zadovoljavajuće rezultate ili nisu podnosili metotreksat u dozi od 10 mg jednom nedjeljno. Pacijenti su podijeljeni u tri grupe. Prva je dobijala injekcije placeba svake nedjelje u periodu od 52 nedjelje. Druga je dobijala 20 mg lijeka Humira svake nedjelje u periodu od 52 nedjelje. Treća grupa je dobijala 40 mg lijeka Humira svake druge nedjelje, sa placebo injekcijama, naizmjenično. Po završetku prve 52 nedjelje, 457 pacijenata je uključeno u otvorenu produženu fazu u kojoj je davano 40 mg lijeka Humira/MTX svake druge nedjelje u trajanju od 10 godina.

U RA ispitivanju IV prvenstveno je ocjenjivana bezbjednost kod 636 pacijenata u uzrastu ≥18 godina s umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom. U ispitivanje su uključeni i pacijenti koji su prethodno liječeni antireumatskim ljekovima koji modifikuju tok bolesti, koji prethodno nisu bili liječeni, i oni koji već dobijaju antireumatsku terapiju pod uslovom da je ta terapija stabilna najmanje 28 dana. Ove terapije uključuju metotreksat, leflunomid, hidroksihlorohin, sulfasalazin i/ili soli zlata. Pacijenti su podijeljeni u dvije grupe, od kojih je jedna dobijala 40 mg lijeka Humira, a druga placebo svake druge nedjelje u periodu od 24 nedjelje.

RA ispitivanjem V obuhvaćeno je 799 odraslih pacijenata s umjereno teškim do teškim aktivnim ranim reumatoidnim artritisom u ranoj fazi (prosječno trajanje bolesti kraće od 9 mjeseci) koji do tada nisu bili liječeni metotreksatom. Tokom 104 nedjelje poređena je efikasnost kombinovanog liječenja (40 mg lijeka Humira svake druge nedjelje/metotreksat), monoterapije lijekom Humira (40 mg svake druge nedjelje), kao i monoterapije metotreksatom, na smanjenje simptoma i znakova te brzine napredovanja oštećenja zglobova kod reumatoidnog artritisa. Po završetku prve 104 nedjelje, 497 pacijenata uključeno je u otvoreni produžetak studije, u kojem se lijek Humira u dozi od 40 mg primenjivao svake dvije nedjelje tokom razdoblja do 10 godina.

U ispitivanjima RA VI i RA VII ocjenjivano je po 60 pacijenata sa umjereno teškim do teškim aktivnim reumatoidnim artritisom u uzrastu od ≥18 godina. Uključeni pacijenti su ili već tada primali lijek Humira u dozi od 40 mg/0,8 ml i ocijenili prosječnu bol na mjestu primjene kao najmanje 3 cm (prema vizuelnoj analognoj skali [engl. visual analogue scale, VAS] od 0-10 cm), ili prethodno nisu primali biološke ljekove i započeli su liječenje lijekom Humira u dozi od 40 mg/0,8 ml. Pacijenti su bili randomizovani za primanje jednokratne doze lijeka Humira od 40 mg/0,8 ml ili 40 mg/0,4 ml, nakon koje su pri sljedećoj primjeni primili jednu injekciju suprotne doze.

Primarna mjera ishoda RA ispitivanja I, II i III te sekundarna mjera ishoda RA ispitivanja IV bio je utvrditi procenat pacijenata kod kojih je postignut terapijski odgovor ACR 20 nakon 24, odnosno 26 nedjelja liječenja. Primarna mjera ishoda RA ispitivanja V bio je procenat pacijenata kod kojih je postignut terapijski odgovor ACR 50 nakon 52 nedjelje liječenja. Dodatna primarna mjera ishoda RA ispitivanja III i RA V bila je usporavanje napredovanja bolesti (na osnovu radioloških nalaza) nakon 52 nedjelje liječenja. Primarna mjera ishoda RA ispitivanja III, takođe su bile promjene u kvalitetu života. Primarna mjera ishoda u ispitivanjima RA VI i RA VII bio je bol na mjestu primjene neposredno nakon injekcije, ocijenjen prema VAS skali od 0-10 cm.

ACR odgovor

Procenat pacijenata liječenih lijekom Humira kod kojih je postignut terapijski odgovor ACR 20, 50 i 70 bio je podjednak u RA ispitivanjima I, II i III. Rezultati zabilježeni u grupi koja je dobijala 40 mg svake dvije nedjelje prikazani su u Tabeli 5.

Resorpcija i distribucija

Nakon supkutane primjene jednokratne doze od 40 mg, adalimumab se sporo resorbuje i raspoređuje po tkivima, a maksimalne koncentracije u serumu postižu se približno 5 dana nakon primjene. Prosječna apsolutna bioraspoloživost adalimumaba nakon primjene jednokratne supkutane doze od 40 mg u tri ispitivanja bila je 64 %. Nakon pojedinačnih intravenskih doza koje su se kretale od 0,25 do 10 mg/kg, koncentracije su bile proporcionalne dozi. Nakon primjene doza od 0,5 mg/kg ( ~40 mg), klirens adalimumaba je bio u rasponu od 11 do 15 ml/sat, a volumen raspodjele (Vss) je iznosio od 5 do 6 litara. Srednje poluvrijeme eliminacije u terminalnoj fazi iznosilo je približno dvije nedjelje. Koncentracije adalimumaba u sinovijalnoj tečnosti nekoliko pacijenata sa teškim reumatoidnim artritisom iznosile su 31 % – 96 % koncentracija u serumu.

Nakon supkutane primjene adalimumaba u dozi od 40 mg svake dvije nedjelje kod odraslih pacijenata sa reumatoidnim artritisom, srednje vrijednosti najniže koncentracije lijeka u stanju dinamičke ravnoteže bile su približno 5 μg /ml (bez istovremen primjene metotreksata), odnosno 8 do 9 μg/ml (uz metotreksat). Najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže povećavale su se uglavnom srazmjerno dozi nakon subkutane primjene 20, 40 i 80 mg svake dvije nedjelje, odnosno svake nedjelje.

Kod odraslih pacijenata sa psorijazom, srednja vrijednost minimalne koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže bila je 5 μg/ml tokom primjene monoterapije dozom adalimumaba 40 mg svake druge nedjelje.

Nakon primjene lijeka Humira u dozi od 160 mg u nultoj nedjelji i 80 mg u drugoj nedjelji kod odraslih pacijenata sa gnojnim hidradenitisom, najniže koncentracije adalimumaba u serumu u 2. i 4. nedjelji iznosile su približno 7 do 8 µg/ml. Kada se adalimumab primjenjivao u dozi od 40 mg svake nedjelje, srednja vrijednost najniže koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže od 12. do 36. nedjelje iznosila je približno 8 do 10 µg/ml.

Izloženost adalimumabu kod adolescentnih pacijenata sa gnojnim hidradenitisom predviđena je uz pomoć farmakokinetičkog modeliranja i simulacije na osnovu farmakokinetike u ostalim indikacijama kod drugih pedijatrijskih pacijenata (psorijaza kod djece, juvenilni idiopatski artritis, Crohn-ova bolest kod djece i artritis povezan sa entezitisom). Preporučeni režim doziranja za adolescente sa gnojnim hidradenitisom je 40 mg svake druge nedjelje. Budući da veličina tijela može uticati na izloženost adalimumabu, adolescenti sa većom tjelesnom težinom kod kojih nije postignut zadovoljavajući odgovor mogli bi imati koristi od primjene preporučene doze za odrasle od 40 mg svake nedjelje.

Tokom perioda indukcije kod pacijenata sa Crohn-ovom bolešću nakon početne doze od 80 mg nulte nedjelje i druge doze od 40 mg nakon dvije nedjelje postignute su najniže serumske koncentracije adalimumaba oko 5,5 μg/ml. Tokom perioda indukcije, ukoliko je doza u nultoj nedjelji bila 160 mg, iza čega je u drugoj nedjelji uslijedila doza od 80 mg lijeka Humira, postižu se serumske koncentracije adalimumaba oko 12 μg/ml. Kod pacijenata sa Crohn-ovom bolešću koji su primali dozu održavanja od 40 mg lijeka Humira svake druge nedjelje, srednja vrijednost najnižih koncentracija u stanju dinamičke ravnoteže iznosila je približno oko 7 μg/ml.

Kod pedijatrijskih pacijenata sa umjerenim do teškim oblikom Crohn-ove bolesti, indukciona doza u otvorenoj studiji bila je 160/80 mg ili 80/40 mg u nultoj nedjelji i drugoj nedjelji, u zavisnosti od tjelesne težine (granična vrijednost od 40 kg). Nakon 4 nedjelje, pacijenti su randomizovani 1:1, da bi primali ili standardnu dozu održavanja (40/20 mg svake druge nedjelje) ili nisku dozu (20/10 mg svake druge nedjelje), na osnovu tjelesne mase, kao terapiju održavanja. Srednja vrijednost najnižih (±SD) koncentracija adalimumaba u serumu nakon 4 nedjelje bila je 15,7 ± 6,6 µg/ml kod ispitanika sa tjelesnom težinom ≥40 kg (160/80 mg), i 10,6±6,1 µg/ml kod ispitanika sa tjelesnom masom <40 kg (80/40 mg).

Kod ispitanika koji su ostali na svojoj randomizovanoj terapiji, prosječne koncentracije adalimumaba u serumu nakon 52 nedjelje bile su 9,5 ± 5,6 µg/ml u grupi koja je primala standardnu dozu, i 3,5 ± 2,2 µg/ml u grupi koja je primala nisku dozu. Prosječne koncentracije su održane kod pacijenata koji su nastavili da primaju adalimumab terapiju svake druge nedjelje tokom 52 nedjelje. Kod ispitanika kod kojih je doza povećana sa svake dvije nedjelje na svaku nedjelju, prosječna koncentracija adalimumaba u serumu nakon 52 nedjelje bila je 15,3 ± 11,4 µg/ml (40/20 mg nedjeljno) i 6,7 ± 3,5 µg/ml (20/10 mg nedjeljno).

Tokom perioda indukcije kod pacijenata sa ulceroznim kolitisom, nakon početne doze od 160 mg lijeka Humira u nultoj nedjelji i druge doze od 80 mg lijeka Humira u 2. nedjelji, postignute su najniže serumske koncentracije adalimumaba od oko 12 μg/ml. Kod pacijenata sa ulcerativnim kolitisom koji su primali terapiju održavanja dozom lijeka Humira od 40 mg svake druge nedjelje, srednja vrijednost najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže je oko 8 μg/ml.

Nakon supkutane primjene doze određene na osnovu tjelesne težine od 0,6 mg/kg (maksimalno 40 mg) svake druge sedmicekod pedijatrijskih bolesnika s ulceroznim kolitisom, srednja vrijednost najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže bila je 5,01 ± 3,28 µg/ml u Sedmici 52. Za bolesnike koji su primali 0,6 mg/kg (maksimalno 40 mg) svake sedmice, srednja vrijednost (± SD) najniže koncentracije adalimumaba u serumu u stanju dinamičke ravnoteže bila je 15,7 ± 5,60 μg/ml u Sedmici 52.

Kod odraslih pacijenata sa uveitisom, udarna doza adalimumaba od 80 mg u nultoj nedjelji nakon čega sljedi 40 mg svake druge nedjelje, počevši od 1. nedjelje, dovela je do srednje vrijednosti koncentracija u stanju dinamičke ravnoteže od približno 8 – 10 µg/ml.

Izloženost adalimumabu kod pedijatrijskih pacijenata sa uveitisom predviđena je uz pomoć farmakokinetičkog modeliranja i simulacije na osnovu farmakokinetike kod ostalih pedijatrijskih pacijenata (psorijaza kod djece, juvenilni idiopatski artritis, Crohn-ova bolest kod djece i artritis povezan s entezitisom). Nisu dostupni klinički podaci kod primjene početne doze lijeka Humira kod djece u uzrastu < 6 godina. Predviđena izloženost ukazuje na to da, u odsustvu metotreksata, početna doza može da dovede do inicijalnog povećanja sistematske izloženosti.

Populacijskim farmakokinetičkim i farmakokinetičkim/farmakodinamičkim modeliranjem i simulacijom predviđeno je poređenje izloženosti adalimumabu i efikasnost adalimumaba kod pacijenata liječenih dozom od 80 mg svake druge nedjelje, i kod onih liječenih dozom od 40 mg svake nedjelje (uključujući odrasle pacijente sa reumatoidnim artritisom, gnojnim hidradenitisom, ulceroznim kolitisom, Crohn-ovom bolešću ili psorijazom, pacijente sa adolescentnim gnojnim hidradenitisom, i pedijatrijske pacijente tjelesne težine ≥ 40 kg sa Crohn-ovom bolešću).

Veza između izloženosti i odgovora na liječenje kod pedijatrijske populacije

Na osnovu podataka iz kliničkih ispitivanja kod pacijenata sa juvenilnim idiopatskim artritisom (poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom i artritisom povezanim s entezitisom), utvrđena je veza između plazmatskih koncentracija i odgovora PedACR 50. Prividna plazmatska koncentracija adalimumaba uz koju se postiže pola od maksimalne vjerovatnoće za odgovor PedACR 50 (EC50) bila je 3 μg/ml (95% CI: 1-6 μg/ml).

Veza između izloženosti i odgovora na liječenje, odnosno između koncentracije adalimumaba i njegove efikasnosti kod pedijatrijskih pacijenata sa teškom hroničnom plak psorijazom utvrđena je za odgovor PASI 75 i PGA rezultat 'bez bolesti' ili 'minimalno'. Sa povećanjem koncentracija adalimumaba povećavale su se i stope odgovora PASI 75 i PGA rezultata 'bez bolesti' ili 'minimalno', u oba slučaja uz sličan prividan EC50 od približno 4,5 μg/ml (95% CI: 0,4-47,6 odnosno 1,9-10,5).

Eliminacija

Populacijske farmakokinetičke analize na osnovu podataka dobijenih kod više od 1300 pacijenata s reumatoidnim artritisom pokazale su tendenciju da se prividni klirens adalimumaba povećava s pacijentovom tjelesnom težinom. Nakon što se uzmu u obzir razlike u tjelesnoj težini, činilo se da pol i starost nemaju znatnijeg uticaja na klirens adalimumaba. Primijećeno je da su vrijednosti slobodnog adalimumaba u serumu (onoga koji nije vezan za antitijela na adalimumab) niže kod pacijenata s mjerljivim nivoima antitijela na adalimumab.

Oštećenje jetre ili bubrega

Lijek Humira nije ispitivan kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega ili jetre.

Pretklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na osnovu ispitivanja toksičnosti pojedinačne doze, toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti.

Ispitivanje embriofetalne i perinatalne razvojne toksičnosti sprovedeno na makaki majmunima pri dozama od 0,30 i 100 mg/kg (9 – 17 majmuna po grupi) nije pokazalo znakove oštećenja fetusa usljed primjene adalimumaba. Ispitivanja kancerogenosti te standardna procjena toksičnosti za plodnost i postnatalne toksičnosti nisu sprovedena s adalimumabom zbog nepostojanja odgovarajućih modela za antitijela s ograničenom unakrsnom reaktivnošću s TNF-om glodara, i stvaranja neutrališućih antitijela kod glodara.

manitol

polisorbat 80

voda za injekcije

Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima.

2 godine

Lijek se čuva u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti, na temperaturi između 2-8°C (u frižideru). Ne smije se zamrzavati.

Lijek Humira, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu se može čuvati izvan frižidera, na temperaturi do maksimum 25°C tokom 14 dana. Napunjeni injekcioni špric mora biti zaštićen od svjetlosti. Ukoliko se napunjeni injekcioni špric ne upotrijebi u toku 14 dana, mora se uništiti.

Humira 80 mg/0.8 ml rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu za jednokratnu primjenu (staklo tipa I), sa gumenim čepom klipa (brombutil guma) i iglom sa zaštitnom kapicom (termoplastični elestomer).

Pakovanje: 1 napunjeni injekcioni špric (0.8 ml sterilnog rastvora) sa 1 alkoholnim tupferom u blisteru.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal se odlaže u skladu sa lokalnim propisima za zbrinjavanje medicinskog otpada.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

U sljedećoj tabeli prikazane su preporučene doze lijeka Humira u svakoj odobrenoj primjeni. Ako Vam je potrebna neka druga doza, ljekar Vam može propisati drugu jačinu lijeka Humira.

Način i put primjene lijeka

Lijek Humira se primjenjuje injekcijom pod kožu (supkutana injekcija).

Kao i svi ljekovi i lijek Humira može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Većina neželjenih dejstava su blage do umjerene prirode. Međutim, neka mogu biti i ozbiljna i zahtijevati liječenje. Neželjena dejstva se mogu javiti najmanje još 4 mjeseca nakon primjene posljednje doze lijeka Humira.

Ukoliko primijetite bilo šta od onoga što je navedeno u nastavku, o tome bez odlaganja obavijestite svog ljekara:

• težak osip i koprivnjaču, odnosno druge znake alergijske reakcije;
• oticanje lica, šaka ili stopala;
• otežano disanje i gutanje;
• kratak dah u naporu ili nakon lijeganja, odnosno otečena stopala.

Ukoliko primijetite bilo šta od onoga što je navedeno u nastavku, obavijestite svog ljekara o tome u najkraćem mogućem roku:

• znake infekcije kakvi su groznica, mučnina, pojava rana, problemi sa zubima, pečenje pri mokrenju;
• osjećaj slabosti ili umora;
• kašalj;
• osjećaj mravinjanja (trnci);
• obamrlost (gubitak osjećaja);
• duple slike;
• slabost u rukama i nogama;
• čvorugu ili otvorenu ranu koja ne zarasta;
• znake i simptome koji ukazuju na poremećaje krvi kao što su uporna temperatura, pojava modrica, krvarenje i bljedilo.

Prethodno navedeni simptomi mogu biti znaci neželjenih dejstava nabrojanih u nastavku, uočenih pri terapijskoj primjeni lijeka Humira:

Veoma često ( kod više od 1 na 10 pacijenata):

• reakcije na mjestu primjene (uključujući bol, oticanje, crvenilo ili svrab)
• infekcije respiratornog sistema (uključujući prehladu, curenje iz nosa, upalu sinusa, upalu pluća)
• glavobolja
• bol u stomaku
• mučnina i povraćanje
• osip
• bol u mišićno-skeletnom sistemu.

Često ( kod najviše 1 na 10 pacijenata):

• ozbiljne infekcije (uključujući trovanje krvi i gripu)
• crijevne infekcije (uključujući gastroenteritis)
• kožne infekcije (uključujući celulitis i herpes zoster)
• infekcije uva
• infekcije usne šupljine (uključujući infekcije zuba i herpes)
• infekcije reproduktivnih organa
• infekcije mokraćnih organa
• gljivične infekcije
• infekcije zglobova
• benigni tumori
• karcinom kože
• alergijske reakcije (uključujući sezonsku alergiju)
• dehidraciju
• promjene raspoloženja (uključujući depresivna stanja)
• anksioznost
• otežano uspavljivanje
• poremećaj osjećaja poput mravinjanja, peckanja i obamrlosti
• migrena
• kompresija korijena živca (uključujući bolove u donjem dijelu leđa i nogama)
• smetnje vida
• upala oka
• upala očnog kapka i otok oka
• vrtoglavica (osjećaj izmaglice ili vrtenja)
• osjećaj brzog udaranja srca
• visok krvni pritisak
• crvenilo (zarumenjenost)
• hematom (nakupljanje krvi izvan krvnih sudova)
• kašalj
• astma
• kratak dah
• krvarenje u probavnom sistemu
• dispepsija (otežana probava, nadutost, žgaravica)
• bolest vraćanja kiselog sadržaja iz želuca (refluks)
• Sjogrenov (sika) sindrom (uključujući suve oči i suva usta)
• svrab
• osip koji svrbi
• modrice
• upala kože (kao što je ekcem)
• lomljenje noktiju na rukama i nogama
• povećano znojenje
• gubitak kose
• novi napad ili pogoršanje psorijaze
• grčevi u mišićima
• krv u urinu
• problemi sa bubrezima
• bol u grudnom košu
• otok (edem)
• groznica
• smanjen broj trombocita što povećava rizik od krvarenja i stvaranja modrica
• otežano zarastanje.

Povremeno (kod najviše 1 na 100 pacijenata):

• oportunističke infekcije (uključujući tuberkulozu i druge infekcije do kojih dolazi kod slabljenja obrambenog sistema organizma)
• infekcije nervnog sistema (uključujući virusni meningitis)
• infekcije oka
• bakterijske infekcije
• divertikulitis (upala i infekcija debelog crijeva)
• karcinom
• karcinom koji zahvata limfni sistem
• melanom
• poremećaji imunološkog sistema koji mogu zahvatiti pluća, kožu i limfne čvorove (najčešće u vidu sarkoidoze)
• vaskulitis (upala krnih sudova)
• nevoljno drhtanje (tremor)
• moždani udar
• neuropatija (poremećaj nervnih ćelija)
• gubitak sluha, zujanje
• osjećaj da srce lupa nepravilno (na primjer preskakanje)
• problemi sa srcem koji mogu uzrokovati kratak dah i oticanje zglobova
• srčani udar
• stvaranje komore u zidu aorte, upala vena i stvaranje ugruška, zatvaranje krvnih sudova
• bolest pluća koja uzrokuje otežano disanje (uključujući upalu)
• plućna embolija (zatvaranje u plućnoj arteriji)
• pleuralni izliv (abnormalno nakupljanje tečnosti u pleuralnom prostoru)
• upala pankreasa, koja uzrokuje jak bol u trbuhu i leđima
• otežano gutanje
• otok lica
• upala žučne kese, žučni kamenci
• masna jetra
• noćno znojenje
• ožiljci
• nenormalna razgradnja mišića
• sistemski lupus eritematozus (uključujući upalu kože, srca, pluća, zglobova i drugih organskih sistema)
• isprekidan san
• impotencija
• upale.

Rijetko (kod najviše 1 na 1000 pacijenata)

• leukemija (karcinom koji zahvata krv i koštanu srž)
• teška alergijska reakcija sa šokom
• multipla skleroza
• bolesti nervnog sistema (upala očnog živca i Guillain-Barre sindrom, koji može uzrokovati slabost, poremećaj osjećaja, kao što su trnjenje u rukama i gornjem dijelu tijela)
• zastoj rada srca
• fibroza pluća (stvaranje ožiljka na plućima)
• perforacija crijeva
• hepatitis
• reaktivacija hepatitisa B
• autoimuni hepatitis (upala jetre uzrokovana vlastitim imunološkim sistemom)
• kožni vaskulitis (upala krvnih sudova u koži)
• Stevens-Jonsonov sindrom (rani simptomi koji uključuju malaksalost, groznicu, glavobolju i osip)
• otok lica povezan s alergijskom reakcijom
• multiformni eritem (upalni osip kože)
• sindrom sličan lupusu
• angioedem (lokalizovano oticanje kože)
• lihenoidne reakcije na koži (crvenkasti svrab- ljubičasti osip na koži)

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

• hepatosplenični T-ćelijski limfom (rijetki rak krvi često sa smrtnim ishodom)
• karcinom Merkelovih ćelija (vrsta raka kože)
• Kaposijev sarkom, rijedak oblik raka povezan sa infekcijom humanim herpes virusom 8. Kaposijev sarkom najčešće se manifestuje u obliku ljubičastih promjena (lezija) na koži,
• insuficijencija jetre
• pogoršanje stanja koje se naziva dermatomiozitis (zapaženo kao kožni osip praćen mišićnom slabošću).
• povećanje tjelesne težine (za većinu pacijenata povećanje je bilo malo)

Pojedina neželjena dejstva uočena nakon primjene lijeka Humira, nemaju simptome, već ih je moguće otkriti tokom testiranja krvi. Ova neželjena dejstva uključuju sljedeće:

Veoma često (javlja se kod više od 1 na 10 pacijenata):

• niske vrijednosti leukocita
• niske vrijednosti eritrocita
• povećane vrijednosti lipida u krvi
• povećane vrijednosti enzima jetre.

Često (javlja se kod najviše 1 na 10 pacijenata):

• visoke vrijednosti leukocita (bijelih krvnih ćelija)
• niske vrijednosti trombocita
• povećane vrijednosti mokraćne kiseline
• vrijednosti natrijuma izvan normalnih granica
• niske vrijednosti kalcijuma u krvi
• niske vrijednosti fosfata u krvi
• visoke vrijednosti šećera u krvi
• visoke vrijednosti laktat dehidrogenaze u krvi
• pojava autoantitijela u krvi
• niske vrijednosti kalijuma u krvi.

Povremeno (javlja se kod najviše 1 na 100 pacijenata):

• povišen nivo bilirubina (nalazi krvi kojima se provjerava rad jetre).

Rijetko (javlja se kod najviše 1 na 1000 pacijenata):

• niske vrijednosti leukocita, eritrocita i trombocita.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Lijek Humira čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Rok upotrebe

2 godine

Lijek Humira se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka trajanja navedenog na naljepnici/blisteru/kutiji iza oznake „Rok upotrebe“ ili „EXP“. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Čuvanje

Čuvajte u frižideru (na temperaturi od 2°C – 8°C). Ne smije se zamrzavati.

Napunjeni injekcioni špric čuvajte u spoljašnjoj kartonskoj ambalaži, radi zaštite od svjetlosti.

Alternativno čuvanje:

Kada je to potrebno (npr. kada putujete), jedan napunjeni injekcioni špric se može čuvati na sobnoj temperaturi (do 25°C) najviše 14 dana, tako da bude zaštićen od svjetlosti. Kada se izvadi iz frižidera radi čuvanja na sobnoj temperaturi, lijek se mora upotrijebiti u roku od 14 dana, a u suprotnom se mora uništiti, čak iako se vrati u frižider.

Potrebno je da zabilježite datum kada ste injekcioni špric izvadili iz frižidera, kao i datum kada injekcioni špric treba uništiti ukoliko nije upotrijebljen u roku od 14 dana.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu u očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Humira

Aktivna supstanca je adalimumab.

Drugi sastojci su: manitol, polisorbat 80 i voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Humira i sadržaj pakovanja

Humira 80 mg/0.8 ml rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu, dostupan je u obliku sterilnog rastvora sa 80 mg adalimumaba rastvorenog u 0.8 ml rastvora.

Napunjeni injekcioni špric lijeka Humira je stakleni špric koji sadrži rastvor adalimumaba.

Pakovanje sadrži 1 napunjeni injekcioni špric namijenjen za samoinjektiranje i 1 tupfer natopljen alkoholom.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Društvo za trgovinu na veliko farmaceutskim proizvodima „Glosarij“ d.o.o. - Podgorica

Vojislavljevića 76,

81 000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

AbbVie Biotechnology GmbH

Knollstrasse,

67061 Ludwigshafen

Njemačka

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Februar, 2023. godine

Režim izdavanja lijeka

Ograničen recept.

Broj i datum dozvole

Humira®, rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom špricu, 80 mg/0.8 ml, napunjeni injekcioni špric, 1x0.8 ml: 2030/18/378 – 5840 od 10.09.2018. godine