EPILEV® 1000mg film tableta

Epilev je indikovan kao monoterapija u liječenju parcijalnih napada sa ili bez sekundarne generalizacije kod odraslih pacijenata i adolescenata starijih od 16 godina sa novodijagnostikovanom epilepsijom.

Epilev je indikovan kao dodatna terapija:

• u liječenju parcijalnih napada sa ili bez sekundarne generalizacije kod odraslih, adolescenata, djece i odojčadi starije od mjesec dana sa epilepsijom;
• u liječenju miokloničnih napada kod odraslih i adolescenata starijih od 12 godina sa juvenilnom miokloničnom epilepsijom;
• u liječenju primarnih generaliziranih tonično-kloničnih napada kod odraslih i djece starije od 12 godina sa idiopatskom generalizovanom epilepsijom.

Doziranje

Monoterapija kod odraslih i adolescenata starijih od 16 godina

Preporučena početna doza iznosi 250 mg dva puta dnevno. Nakon dvije nedjelje, dozu treba povećati na početnu terapijsku dozu od 500 mg dva puta dnevno. Doza se može dalje povećavati svake dvije

nedjelje za 250 mg dva puta dnevno, u zavisnosti od kliničkog odgovora pacijenta. Maksimalna doza iznosi 1500 mg dva puta dnevno.

Dodatna terapija kod odraslih (≥18 godina) i adolescentata (12 do 17 godina) sa tjelesnom masom 50kg i više

Početna terapijska doza iznosi 500 mg dva puta dnevno. Ova doza se može primijeniti prvog dana liječenja. U zavisnosti od kliničkog odgovora i podnošljivosti, dnevna doza se može povećavati do 1500 mg dva puta dnevno. Doza se može mijenjati tako da se povećava ili smanjuje za 500 mg dva puta dnevno svake dvije do četiri nedjelje.

Prekid terapije

Ako treba prekinuti terapiju levetiracetamom, preporučuje se postupni prekid (npr. kod odraslih i adolescenata tjelesne mase veće od 50 kg: smanjenje za 500 mg dva puta na dnevno svake dvije do četiri nedjelje; kod odojčadi starije od 6 mjeseci, djece i adolescenata tjelesne mase manje od 50 kg: smanjenje doze ne smije biti veće od 10 mg/kg dva puta dnevno svake dvije nedjelje; kod odojčadi (mlađe od 6 mjeseci): smanjenje doze ne smije biti veće od 7 mg/kg dva puta dnevno svake dvije nedjelje).

Posebne grupe pacijenata

Starije osobe (65 godina i stariji)

Kod starijih pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti u tekstu "Pacijenti sa oštećenjem bubrega") preporučuje se prilagođavanje doze.

Pacijenti sa oštećenjem bubrega

Dnevna doza se određuje individualno na osnovu funkcije bubrega.

U slučaju odraslih pacijenata, dozu treba prilagoditi prema priloženoj tabeli.

Za korišćenje tabele doziranja, prethodno je potrebna procjena klirensa kreatinina pacijenta (CLcr) u ml/min. CLcr u ml/min se može procijeniti na osnovu serumskog kreatinina (mg/dl), kod odraslih i adolescenata sa tjelesnom masom od 50 kg i višom, uz primjenu sljedeće formule:

CLcr (ml/min) = [140-starost (godine) x težina (kg) (x 0,85 za žene)

72 x serumski kreatinin (mg/dl)

Zatim se CLcr podešava u odnosu na tjelesnu površinu (BSA – Body Surface Area) na sljedeći način:

CLcr (ml/min/1.73 m2) = CLcr (ml/min) x 1.73

BSA pacijenta (m2)

Prilagođavanje doziranja kod odraslih pacijenata i adolescenata sa tjelesnom masom 50 kg i većom i oštećenom bubrežnom funkcijom:

(1) Prvog dana liječenja levetiracetamom se preporučuje udarna doza od 750 mg.

(2) Nakon dijalize, preporučuje se dodatna doza od 250 do 500 mg.

Za djecu sa oštećenjem bubrega potrebno je podesiti dozu levetiracetama na osnovu funkcije bubrega, jer je klirens levetiracetama povezan sa funkcijom bubrega. Ova preporuka je zasnovana na rezultatima studije sprovedene kod odraslih pacijenata sa oštećenjem bubrega.

CLcr (ml/min/1.73m2) se može procijeniti na osnovu određivanja serumskog kreatinina (mg/dl), kod adolescenata, djece i odojčadi, uz primjenu sljedeće formule (Schwartz-ova formula):

CLcr (ml/min/1.73 m2) = visina (cm) x ks

serumski kreatinin (mg/dl)

ks= 0,45 kod djece rođene u terminu do kraja prve godine života ; ks= 0,55 kod djece od jedne do 13 godina starosti i adolescentkinja; ks= 0,7 kod muških adolescenata

Prilagođavanje doziranja kod odojčadi, djece i adolescenata sa tjelesnom masom manjom od 50kg sa oštećenom funkcijom bubrega:

(1) Za doze lijeka manje od 250 mg, za doze nedjeljive sa 250 mg, odnosno kada preporučeno doziranje ne može biti postignuto uzimanjem većeg broja tableta i kod pacijenata koji ne mogu da progutaju tablete, treba koristiti oralni rastvor levetiracetama.

(2) Prvog dana liječenja levetiracetamom se preporučuje udarna doza od 10,5 mg/kg (0,105 ml/kg).

(3) Prvog dana liječenja levetiracetamom se preporučuje udarna doza od 15 mg/kg (0,15 ml/kg)..

(4) Nakon dijalize, preporučuje se dodatna doza od 3,5 do 7 mg/kg (0,035 do 0,07 ml/kg).

(5) Nakon dijalize, preporučuje se dodatna doza od 5 do 10 mg/kg (0,05 do 0,10 ml/kg).

Pacijenti sa oštećenjem jetre

Kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem jetre nije potrebno prilagođavanje doze. Kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre, na osnovu vrijednosti klirensa kreatinina se može potcijeniti ozbiljnost bubrežne insuficijencije. Stoga se, kada je klirens kreatinina < 60 ml/min/1,73m2, preporučuje smanjenje dnevne doze održavanja za 50%.

Pedijatrijska populacija

Ljekar treba da propiše najprikladniji farmaceutski oblik, pakovanje i jačinu lijeka, prema uzrastu, tjelesnoj masi i dozi.

Formulacija tablete nije prilagođena za primjenu kod odojčadi i djece mlađe od 6 godina.

Najprikladniji farmaceutski oblik za primjenu u toj populaciji je oralni rastvor levetiracetama. Pored toga, dostupne jačine tableta nisu prikladne za početak liječenja kod djece telesne mase manje od 25 kg, za pacijente koji nisu u mogućnosti da progutaju tablete ili za primjenu doza manjih od 250 mg. U svim gore navedenim slučajevima treba koristiti oralni rastvor levetiracetama.

Monoterapija

Bezbjednosti i efikasnosti primjene levitiracetama kao monoterapije kod djece i adolescenata mlađih od 16 godina još uvek nije ustanovljena.

Nema dostupnih podataka.

Dodatna terapija kod djece uzrasta od 4 do 11 godina i adolescenata (12 do 17 godina) sa tjelesnom masom ispod 50 kg

Oralni rastvor levetiracetama je najprikladnija formulacija za primjenu kod odojčadi i djece mlađe od 6 godina. Kod djece od 6 godina i starije, oralni rastvor levetiracetama treba primjenjivati za doze ispod 250mg, doze koje nisu djeljive sa 250 mg, odnosno kada preporučeno doziranje ne može biti postignuto uzimanjem većeg broja tableta i kod pacijenata koji ne mogu da progutaju tablete.

Treba koristiti najnižu efikasnu dozu. Početna terapijska doza za dijete ili adolescenta od 25 kg treba da bude 250 mg dva puta na dan, uz maksimalnu dozu od 750 mg dva puta na dan.

Doziranje kod djece sa tjelesnom masom od 50 kg ili više, isto je kao i kod odraslih.

Dodatna terapija kod odojčadi uzrasta od 1 do manje od 6 mjeseci

Kod odojčadi treba započeti liječenje oralnim rastvorom levetiracetama. Formulacija tablete nije prilagođena za primjenu kod pacijenata ovog uzrasta.

Početna terapijska doza je 7 mg/kg tjelesne mase dva puta dnevno.

U zavisnosti od kliničkog odgovora i podnošljivosti, doza se može povećavati do 21 mg/kg dva puta dnevno. Promjene doze, svakih dvije nedjelje, ne treba da prelaze povećanja ili smanjenja za više od 7 mg/kg dva puta dnevno. Treba koristiti najnižu efikasnu dozu.

Preporuke doziranja za odojčad starosti od 1 mjeseca do manje od 6 mjeseci:

Način primjene

Film tablete treba uzimati oralno, progutati sa dovoljnom količinom tečnosti, nezavisno od obroka. Dnevna doza se primjenjuje u obliku dvije jednako podijeljene doze.

Preosjetljivost na levetiracetam ili druge derivate pirolidona, ili na neku od pomoćnih supstanci lijeka navedenih u poglavlju 6.1.

Bubrežna insuficijencija

Pri primjeni levetiracetama kod pacijenata sa oštećenjem bubrega može biti potrebno podešavanje doze. Kod pacijenata sa teško oštećenom funkcijom jetre preporučuje se da se, prije određivanja doze, utvrdi funkcija bubrega (vidjeti poglavlje 4.2).

Suicid

Kod pacijenata koji su liječeni antiepilepticima (uključujući levetiracetam), zabilježeni su slučajevi samoubistva, pokušaja samoubistva, kao i suicidalne ideje i ponašanje. Meta-analiza podataka iz

randomizovanih, placebo-kontrolisanih studija primjene antiepileptika je pokazala blago povišen rizik za pojavu suicidalnih misli i ponašanja. Mehanizam ovog rizika nije poznat.

Zbog toga, kod pacijenata treba pažljivo pratiti znakove depresije i/ili suicidalnog razmišljanja i ponašanja i propisati adekvatnu terapiju. Pacijentima (i njihovim starateljima) treba savjetovati da potraže ljekarski savjet ako se pojave znaci depresije i/ili suicidalne ideje ili ponašanja.

Pedijatrijska populacija

Formulacija tablete nije prilagođena za primjenu kod odojčadi i djece mlađe od 6 godina.

Raspoloživi podaci koji se odnose na djecu, ne ukazuju da postoji uticaj na rast i pubertet. Ipak, dugoročni uticaji na učenje, inteligenciju, rast, endokrinu funkciju, pubertet i reproduktivni potencijal, kod djece ostaju nepoznati.

Antiepileptici

Podaci iz kliničkih studija kod odraslih ukazuju na to da levetiracetam nije uticao na serumske koncentracije postojećih antiepileptika (fenitoina, karbamazepina, valproinske kiseline, fenobarbitona, lamotrigina, gabapentina i primidona), kao i da ovi antiepileptici nisu uticali na farmakokinetiku levetiracetama.

Kao i kod odraslih, kod pedijatrijskih pacijenata koji su primali levetiracetam u dozi do 60 mg/kg/dan, nema dokaza o klinički značajnim interakcijama lijeka.

Retrospektivno utvrđivanje farmakokinetičkih interakcija kod djece i adolescenata sa epilepsijom (4 do 17 godina starosti) je potvrdilo da dodatna terapija sa oralno primijenjenim levetiracetamom nije uticala na ravnotežne serumske koncentracije istovremeno primjenjivanih karbamazepina i valproata. Međutim, podaci ukazuju da je klirens levetiracetama 20% viši kod djece koja su uzimala antiepileptike iz grupe induktora enzima. Prilagođavanje doze nije potrebno.

Probenecid

Pokazalo se da probenecid (500 mg četiri puta dnevno), blokator bubrežne tubularne sekrecije, inhibira bubrežni klirens primarnog metabolita, ali ne levetiracetama. Uprkos tome, koncentracija tog metabolita ostaje niska.

Metotreksat

Pri istovremenoj primjeni levetiracetama i metotreksata prijavljeno je smanjenje klirensa metotreksata,

što uzrokuje povišenu/produženu koncentraciju metotreksata u krvi, do potencijalno toksičnih koncentracija. Koncentracije metotreksata i levetiracetama u krvi treba pažljivo pratiti kod pacijenata koji su na istovremenoj terapiji sa ova dva lijeka.

Oralni kontraceptivi i ostale farmakokinetičke interakcije

Levetiracetam u dozi od 1000 mg dnevno nije uticao na farmakokinetiku oralnih kontraceptiva (etinil-estradiola i levonorgestrela); endokrini parametri nisu modifikovani (luteinizirajući hormon i

progesteron). Levetiracetam u dozi od 2000 mg dnevno nije uticao na farmakokinetiku digoksina i varfarina; protrombinsko vrijeme ostaje nepromijenjeno. Istovremena primjena sa digoksinom,oralnim kontraceptivima i varfarinom nije uticala na farmakokinetiku levetiracetama.

Hrana i alkohol

Hrana ne utiče na stepen resorpcije levetiracetama, ali utiče na blago smanjenje brzine resorpcije.

Nisu dostupni podaci o interakciji levetiracetama sa alkoholom.

Trudnoća

Postmarketinški podaci prikupljeni iz nekoliko prospektivnih registara trudnica dokumentovali su ishode kod preko 1000 žena izloženih monoterapiji levetiracetamom tokom prvog tromjesečja trudnoće. U cjelini, ti podaci ne nagovještavaju značajan porast rizika za veće kongenitalne malformacije, iako se teratogeni rizik ne može u potpunosti isključiti. Terapija kombinacijama antiepileptika je povezana sa većim rizikom kongenitalnih malformacija nego monoterapija, te stoga treba razmotriti mogućnost liječenja monoterapijom. Studije na životinjama pokazale su reproduktivnu toksičnost (vidjeti poglavlje 5.3). 6150610883602500 Ne preporučuje se primjena u trudnoći i kod žena u germinativnom periodu koje ne koriste oralne kontraceptive, osim ako to nije klinički neophodno.

Kao i kod drugih antiepileptika, fiziološke promjene koje nastaju tokom trudnoće mogu da utiču na koncentraciju levetiracetama. Tokom trudnoće je primijećeno smanjenje koncentracije levetiracetama u plazmi. Ovo smanjenje je izraženije u trećem trimestru (do 60% u odnosu na početnu vrijednost prije trudnoće). Treba obezbijediti odgovarajuće kliničko praćenje trudnica koje primaju levetiracetam. Prekid liječenja antiepilepticima može dovesti do pogoršanja bolesti, što može biti štetno i za majku i plod.

Dojenje

Levetiracetam se izlučuje u mlijeko dojilja. Stoga se dojenje ne preporučuje.

Međutim, ukoliko je liječenje levetiracetamom tokom dojenja neophodno, treba dobro procijeniti odnos koristi i rizika liječenja u odnosu na važnost dojenja.

Fertilitet

U studijama na životinjama nije primijećen uticaj na fertilitet (vidjeti poglavlje 5.3). Kako nema dostupnih kliničkih podataka, nije poznat potencijalni rizik kod ljudi.

Levetiracetam malo ili umjereno utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Zbog mogućih individualnih razlika u osjetljivosti, kod nekih pacijenata može doći do pojave somnolencije ili drugih simptoma povezanih sa centralnim nervnim sistemom, posebno na početku terapije ili nakon povećanja doze. Kod ovih pacijenata se preporučuje oprez pri obavljanju radnji za koje je potrebna kvalifikacija, npr. upravljanje vozilima i rad na mašinama. Pacijentima se savjetuje da ne voze i ne rukuju mašinama dok se ne utvrdi da lijek ne utiče negativno na njihovu sposobnost obavljanja ovih djelatnosti.

Sažetak bezbjednosnog profila

Najčešće prijavljene neželjene reakcije bile su nazofaringitis, somnolencija, glavobolja, umor i vrtoglavica.

Profil neželjenih reakcija prikazan ispod bazira se na analizi podataka sakupljenih iz placebo-konrolisanih kliničkih ispitivanja za sve ispitivane indikacije, u kojima je levetiracetamom liječeno ukupno 3416 pacijenata. Ovi podaci su dopunjeni podacima iz odgovarajućih otvorenih produženih studija o upotrebi levetiracetama kao i postmarketinškim iskustvom. Bezbjednosni profil levetiracetama uglavnom je sličan u svim starosnim grupama (odraslih i pedijatrijskih pacijenata) i svim odobrenim indikacijama za liječenje epilepsije.

Spisak neželjenih reakcija u tabelarnom prikazu

Neželjene reakcije koje su prijavljene u kliničkim studijama (odrasli, adolescenti, djeca i odojčad > 1 mjeseca) i iz postmarketinškog iskustva, navedene su u sljedećoj tabeli prema klasifikaciji sistema organa i po učestalosti ispoljavanja. Učestalost je definisana na sljedeći način: veoma često (>1/10); često (>1/100, <1/10); povremeno (>1/1 000, <1/100); rijetko (>1/10 000, <1/1 000) i veoma rijetko (<1/10 000).

Opis odabranih neželjenih reakcija

Rizik od anoreksije veći je ako se levetiracetam uzima istovremeno sa topiramatom.

U nekoliko slučajeva alopecije utvrđen je oporavak nakon što je levetiracetam ukinut.

U nekim slučajevima pancitopenije utvrđena je supresija koštane srži.

Pedijatrijska populacija

Kod pacijenata uzrasta od 1 mjeseca do 4 godine, ukupno 190 pacijenata bilo je liječeno levetiracetamom u otvorenim produženim placebo -kontrolisanim studijama. Od ukupnog broja, 60 pacijenata je bilo liječeno levetiracetamom u placebo-kontrolisanim studijama. Kod pacijenata starosti 4-16 godina, ukupno 645 pacijenata bilo je liječeno levetiracetamom u otvorenim produženim placebom-kontrolisanim studijama. Od ukupnog broja, 233 pacijenta su bila liječena levetiracetamom u placebom-kontrolisanim studijama. U obje starosne grupe pedijatrijskih pacijenata, podaci su dopunjeni postmarketinškim iskustvom primjene levetiracetama.

Pored toga, 101 odojče mlađe od 12 mjeseci bilo je izloženo lijeku u ispitivanju bezbjednosti primjene nakon stavljanja lijeka u promet. Nisu utvrđeni novi problemi u vezi sa bezbjednošću primjene levetiracetama kod odojčadi mlađe od 12 mjeseci sa epilepsijom.

Profil neželjenih događaja levetiracetama je, uopšteno gledano, sličan u svim starosnim grupama i kod svih odobrenih indikacija za liječenje epilepsije. Rezultati koji su se odnosili na bezbjednost kod pedijatrijskih pacijenata u placebo-kontrolisanim kliničkim studijama slagali su se sa bezbjednosnim profilom levetiracetama kod odraslih, osim bihejvioralnih i psihijatrijskih neželjenih događaja, koji su se češće javljali kod djece nego kod odraslih. Kod djece i adolescenata uzrasta od 4 do 16 godina, češće je bilo prijavljeno povraćanje (veoma često, 11,2%), agitacija (često, 3,4%), promjene raspoloženja (često, 2,1%), emocionalna nestabilnost (često, 1,7%), agresivnost (često, 8,2%), poremećaj ponašanja (često, 5,6%) i letargija (često, 3,9%) nego u drugim starosnim grupama ili u odnosu na ukupan sigurnosni profil. Kod odojčadi i djece starosti od 1 mjeseca do manje od 4 godine, češće su bili prijavljeni razdražljivost (veoma često, 11,7%) i poremećaji koordinacije (često, 3,3%) nego u drugim starosnim grupama ili u odnosu na ukupan bezbjednosni profil.

Dvostruko slijepa, placebom kontrolisana studija bezbjednosti kod pedijatrijskih pacijenata, čiji je dizajn zasnovan na neinferiornosti, je sprovedena sa ciljem da se procijene kognitivni i neuropsihološki uticaji levetiracetama kod djece sa parcijalnim napadima, starosti 4 do 16 godina. Došlo se do zaključka da se levetiracetam ne razlikuje (nije inferioran) od placeba po pitanju uticaja na izmjenu skora Leiter-R za pažnju i pamćenje, i skrinig složenog pamćenja u populaciji iz protokola u odnosu na početak studije. Rezultati ispitivanja ponašanja i emocionalnih funkcija ukazuju da je kod pacijenata liječenih levetiracetamom došlo do pogoršanja agresivnog ponašanja, što je primijećeno na osnovu mjerenja standardizovanim i sistematičnim metodama, uz pomoć validiranih instrumenata (CBCL – Achenbach Child Behavior Checklist). Međutim, kod pacijenata koji su na dugotrajnoj terapiji levetiracetamom u studiji praćenja nije došlo do pogoršanja ponašanja i emocionalnog funkcionisanja; konkretno, određeni parametri agresivnog ponašanja nijesu se pogoršali u odnosu na početak.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku

sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Simptomi

U slučaju predoziranja levetiracetamom zapažene su somnolencija, agitacija, agresivnost, smanjeni stepen svijesti, respiratorna depresija i koma.

Liječenje predoziranja

Nakon akutnog predoziranja, želudac treba isprazniti gastrolavažom ili izazivanjem povraćanja. Nema specifičnog antidota za levetiracetam. Liječenje predoziranja je najčešće simptomatsko, a može uključivati i hemodijalizu. Efikasnost ekstrakcije dijalizom je 60 % za levetiracetam i 74 % za primarni metabolit.

Farmakoterapijska grupa: Antiepileptici, ostali antiepileptici

ATC kod: N03AX14

Aktivna supstanca, levetiracetam, je derivat pirolidona (S-enantiomer α-etil-2-okso-1-pirolidin acetamida), koji hemijski nije sličan sa postojećim antiepileptičkim aktivnim supstancama.

Mehanizam djelovanja

Mehanizam djelovanja levetiracetama nije još uvijek potpuno razjašnjen. Eksperimenti in vitro i in vivo ukazuju na to da levetiracetam ne mijenja osnovne karakteristike ćelije i normalnu neurotransmisiju.

In vitro ispitivanja pokazuju da levetiracetam utiče na intraneuronske nivoe Ca2+ djelimičnom inhibicijom struja Ca2+ N-tipa i smanjenim oslobađanjem Ca2+ iz intraneuronskih depoa. Uz to, on parcijalno reverzibilno utiče na struje koje regulišu GABA i glicin indukovane cinkom i beta-karbolinima. Štaviše, in vitro studije su pokazale da se levetiracetam vezuje za specifično mjesto u tkivu mozga glodara. To mjesto vezivanja je protein 2A u sinaptičkoj vezikuli, za koji se vjeruje da je uključen u fuziju vezikule i egzocitozu neurotransmitera. Levetiracetam i srodni analozi pokazuju različiti afinitet vezivanja za protein 2A u sinaptičkoj vezikuli, što je u korelaciji sa jačinom njihove antikonvulzivne zaštite na audiogenim modelima epilepsije kod miševa. Ovaj nalaz navodi na zaključak da interakcija između levetiracetama i proteina 2A u sinaptičkoj vezikuli vjerovatno doprinosi antiepileptičkom mehanizmu djelovanja lijeka.

Farmakodinamski uticaji

Levetiracetam indukuje zaštitu od napada na širokom opsegu životinjskih modela parcijalnih i primarno generalizovanih napada, bez prokonvulzivnog efekta. Primarni metabolit je neaktivan.

Kod ljudi je djelovanje i kod parcijalnih i kod generalizovanih epileptičnih stanja (epileptiformno pražnjenje/fotoparoksizmalni odgovor) potvrdilo da levetiracetam ima farmakološki profil širokog spektra.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napada, sa ili bez sekundarne generalizacije kod odraslih, adolescenata, djece i odojčadi uzrasta od 1 mjeseca koji pate od epilepsije

Kod odraslih je efikasnost levetiracetama dokazana u 3 dvostruko slijepe, placebo kontrolisane studije sa dozama od 1000 mg, 2000 mg, ili 3000 mg/dan, primijenjenih u 2 podijeljene doze, pri čemu je liječenje trajalo do 18 nedjelja. U zbirnoj analizi, procenat pacijenata koji su postigli smanjenje parcijalnih napada u toku jedne nedjelje od 50% ili više u odnosu na početnu vrijednost, pri stabilnoj dozi lijeka (12/14 nedjelja), iznosio je 27,7% kod pacijenata koji su primali 1000 mg, 31,6% kod

pacijenata koji su primali 2000 mg i 41,3% kod pacijenata koji su primali 3000 mg levetiracetama, a 12,6% kod pacijenata na placebu.

Pedijatrijska populacija

Kod pedijatrijskih pacijenata (uzrasta od 4 do 16 godina), efikasnost levetiracetama utvrđena je u dvostruko slijepoj, placebo-kontrolisanoj studiji koja je obuhvatila 198 pacijenata liječenih 14 nedjelja. U ovoj studiji su pacijenti primali fiksnu dozu levetiracetama od 60 mg/kg/dan (uz doziranje dva puta dnevno). Ukupno 44,6% pacijenata liječenih levetiracetamom i 19,6% pacijenata koji su dobijali placebo, imalo je 50% ili veće smanjenje broja parcijalnih napada nedjeljno u odnosu na početnu vrijednost. Uz nastavljeno, dugotrajno liječenje, 11,4% pacijenata nije imalo napade najmanje 6 mjeseci, a 7,2% je bilo bez napada najmanje 1 godinu.

Kod pedijatrijskih pacijenata (uzrasta od 1 mjeseca do 4 godine), efikasnost levetiracetama je utvrđena u dvostruko slijepoj, placebom kontrolisanoj studiji, u kojoj je učestvovalo 116 pacijenata, a liječenje je trajalo 5 dana. U ovoj studiji, pacijentima je propisana dnevna doza oralnog rastvora od 20 mg/kg, 25 mg/kg, 40 mg/kg ili 50 mg/kg titrirana na osnovu uzrasta. U studiji su korišćene doze od 20 mg/kg dnevno koje su titrirane do 40 mg/kg kod odojčadi od 1 do 6 mjeseci, i doze od 25 mg/kg koje su

titrirane do 50 mg/kg kod odojčadi i djece uzrasta od 6 mjeseci do 4 godine. Ukupna dnevna doza je primjenjivana dva puta dnevno.

Za primarnu mjeru efikasnosti uzet je procenat osoba koje su pozitivno odgovorile na terapiju (procenat pacijenata sa smanjenjem ≥ 50% prosječnih dnevnih parcijalnih napada u odnosu na početak), koji je ocjenjivan uz pomoć slijepog centralnog čitača korišćenjem 48-časovnog video EEG-a. Analiza efikasnosti je obuhvatila 109 pacijenata koji su imali najmanje 24-časovni video EEG na početku i u toku perioda evaluacije. Procenat osoba koje su odgovorile na terapiju iznosio je 43,6% pacijenata koji su primali levetiracetam, a 19,6% koji su primali placebo. Rezultati su bili usaglašeni u

svim starosnim grupama. Uz nastavak dugotrajnog liječenja, 8,6% pacijenata nije imalo napade najmanje 6 mjeseci, a 7,8% najmanje godinu dana.

U placebo-kontrolisanim kliničkim ispitivanjima bilo je uključeno samo 35 odojčadi mlađe od 1 godine sa parcijalnim napadima. Među njima je samo 13 bilo mlađe od 6 mjeseci.

Monoterapija u liječenju parcijalnih napada sa ili bez sekundarne generalizacije kod pacijenata starijih od 16 godina sa novodijagnostikovanom epilepsijom

Efikasnost levetiracetama u monoterapiji utvrđivana je u dvostruko slijepoj studiji paralelnih grupa, u kojoj je utvrđivana neinferiornost u odnosu na karbamazepin sa kontrolisanim oslobađanjem (CR), kod 576 pacijenata, uzrasta od 16 godina ili starijih, sa novo ili nedavno dijagnostikovanom epilepsijom. U studiju su uključivani samo pacijenti sa parcijalnim napadima koji se javljaju bez provociranja napada, ili samo sa generalizovanim tonično-kloničnim napadima. Pacijenti su randomizovani da primaju karbamazepin CR 400 - 1200 mg/dan, ili levetiracetam 1000 - 3000 mg/dan, a liječenje je trajalo do 121 nedjelju u zavisnosti od odgovora.

Kod 73,0% pacijenata liječenih levetiracetamom i kod 72,8% pacijenata liječenih karbamazepinom CR postignut je period od 6 mjeseci bez napada; izračunata apsolutna razlika između dva oblika liječenja bila je 0,2% (95% CI: -7,8 8,2). Više od polovine ispitanika je bilo bez napada 12 mjeseci (56,6% ispitanika koji su primali levetiracetam i 58,5% ispitanika koji su primali karbamazepin CR).

U studiji koja odražava kliničku praksu, prateća antiepileptička terapija mogla je biti povučena kod ograničenog broja pacijenata koji su pokazali odgovor na dodatnu terapiju levetiracetamom (36 odraslih pacijenata od 69).

Dodatna terapija u liječenju miokloničnih napada kod odraslih i adolescenata starosti 12 godina i više sa juvenilnom miokloničnom epilepsijom

Efikasnost levetiracetama utvrđena je u dvostruko slijepoj, placebom kontrolisanoj studiji u trajanju od 16 nedjelja, kod pacijenata uzrasta 12 godina i starijih, koji su bolovali od idiopatske generalizovane

epilepsije sa miokloničnim napadima kod različitih sindroma. Većina pacijenata je imala juvenilnu miokloničnu epilepsiju. U toj studiji primjenjivana je doza levetiracetama od 3000 mg/dan u 2 podijeljene doze. Ukupno 58,3% pacijenata liječenih levetiracetamom, a 23,3% pacijenata koji su dobijali placebo, imalo je redukciju broja nedjeljnih miokloničnih napada od najmanje 50%. Uz nastavljeno dugoročno liječenje, 28,6% pacijenata nije imalo mioklonične napade najmanje 6 mjeseci, a 21,0% nije imalo mioklonične napade najmanje 1 godinu.

Dodatna terapija u liječenju primarnih generalizovanih tonično-kloničnih napada kod odraslih i adolescenata od 12 godina i starijih, sa idiopatskom generalizovanom epilepsijom

Efikasnost levetiracetama je utvrđivana u 24-nedjeljnoj dvostruko slijepoj, placebom kontrolisanoj studiji koja je uključivala odrasle pacijente, adolescente i ograničen broj djece, koji su bolovali od

idiopatske generalizovane epilepsije sa primarno generalizovanim tonično-kloničnim napadima (PGTC) kod različitih sindroma (juvenilna mioklonična epilepsija, juvenilna apsans epilepsija, infantilna apsans epilepsija, ili epilepsija sa grand mal napadima na provokaciju). U ovoj studiji, doza

levetiracetama je bila 3000 mg/dan za odrasle i adolescente, ili 60 mg/kg/dan za djecu, primjenjivana u 2 podijeljene doze.

Kod 72,2% pacijenata liječenih levetiracetamom i 45,2% pacijenata koji su primali placebo došlo je do smanjenja učestalosti PGTC napada nedjeljno za 50% i više. Uz nastavljeno dugoročno liječenje, 47,4% pacijenata nije imalo tonično-klonične napade najmanje 6 mjeseci, a 31,5% najmanje 1 godinu.

Levetiracetam je veoma rastvorljiva i permeabilna supstancija. Farmakokinetički profil je linearan, uz malu varijabilnost kod pojedinačnih ispitanika i među ispitanicima. Nakon ponovljene primjene ne dolazi do promjene klirensa.

Vremenski nezavisan farmakokinetički profil levetiracetama je potvrđen poslije primjene 1500 mg dva puta dnevno putem intravenske infuzije tokom 4 dana. Nema dokaza o varijabilnosti kinetike u zavisnosti od pola, rase ili dnevnog ritma, koja bi bila od značaja. Farmakokinetički profil kod zdravih dobrovoljaca i kod pacijenata sa epilepsijom je uporediv.

Zbog njegove potpune i linearne repsorpcije može se predvidjeti nivo u plazmi nakon oralne doze levetiracetama izražene u mg/kg tjelesne mase. Stoga nije potrebno pratiti nivo levetiracetama u plazmi.

Kod odraslih i djece pokazana je značajna korelacija između koncentracija u pljuvačci i plazmi (odnos koncentracija pljuvačka/plazma kretao se od 1 do 1,7 za oralnu formulaciju u obliku tableta 4 sati nakon uzimanja doze).

Farmakokinetički profil je opisan poslije oralne primjene. Pojedinačna doza od 1500 mg levetiracetama razblažena sa 100 ml kompatibilnog rastvarača i primijenjena putem intravenske infuzije u trajanju od 15 minuta bioekvivalentna je sa 1500 mg oralno primijenjenog levetiracetama, u obliku tri tablete od 500 mg.

Procjenjivana je intravenska primjena doza do 4000 mg razblaženih u 100 ml 0,9% natrijum hlorida infuzijom tokom 15 minuta i doza do 2500 mg razblaženih u 100 ml 0,9% natrijum hlorida infuzijom u toku 5 minuta. Farmakokinetički i bezbjedonosni profili nisu prepoznali bilo kakva bezbjednosna pitanja.

Odrasli i adolescenti

Resorpcija: Levetiracetam se brzo resorbuje nakon oralne primjene. Oralna apsolutna bioraspoloživost je gotovo 100%.

Maksimalna koncentracija u plazmi (Cmax) postiže se 1,3 sata nakon doziranja. Ravnotežno stanje postiže se nakon dva dana režima doziranja od dva puta dnevno.

Maksimalne koncentracije (Cmax) su najčešće 31 µg/ml nakon jednokratne doze od 1000 mg, odnosno 43 µg/ml nakon ponovljene doze od 1000 mg dva puta dnevno.

Stepen resorpcije ne zavisi od doze i ne mijenja se pod uticajem hrane.

Distribucija: Nema podataka o raspodjeli u tkivima kod ljudi.

Levetiracetam i njegov primarni metabolit ne vezuju se u značajnoj mjeri za proteine plazme (<10 %).

Volumen distribucije levetiracetama je oko 0,5 do 0,7 l/kg, vrijednost koja je blizu ukupnog volumena vode u tijelu.

Maksimalne koncentracije u plazmi (Cmax ) posmatrane kod 17 ispitanika poslije jedne doze od 1500 mg primijenjene u vidu intravenske infuzije u trajanju od 15 minuta su bile 51 ± 19 ug / mL (aritmetička ± standardna devijacija).

Biotransformacija: Levetiracetam se kod ljudi ne metaboliše u velikoj mjeri. Glavni metabolički put (24% doze) je enzimska hidroliza acetamid-grupe. Stvaranje primarnog metabolita, ucb L057, se ne odvija posredovanjem izoformi jetrinih citohroma P450. Hidroliza acetamid-grupe može se mjeriti u velikom broju tkiva, uključujući i krvne ćelije. Metabolit ucb L057 je farmakološki neaktivan.

Identifikovana su i dva rjeđa metabolita. Jedan je dobijen hidroksilacijom pirolidonskog prstena (1,6% doze), a drugi otvaranjem pirolidonskog prstena (0,9% doze). Druge neutvrđene komponente čine samo 0,6% doze.

In vivo nije dokazana konverzija između enantiomera za levetiracetam i njegov primarni metabolit.

In vitro se pokazalo da levetiracetam i njegov primarni metabolit ne inhibiraju glavne izoforme humanog citohroma jetre P450 (CYP3A4, 2A6, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1 i 1A2), glukuronil transferazu (UGT1A1 i UGT1A6) niti djelovanje epoksid hidroksilaze. Uz to, levetiracetam ne utiče negativno na in vitro glukuronidaciju valproinske kiseline.

Na kulturi hepatocita čoveka, levetiracetam nije imao uticaja na CYP1A2, SULT1E1 ili UGT1A1. Levetiracetam je uzrokovao blagu indukciju enzima CYP2B6 i CYP3A4. In vitro i in vivo podaci o interakciji sa oralnim kontraceptivima, digoksinom i varfarinom ukazuju da se in vivo ne očekuje značajna indukcija enzima. Stoga je malo vjerovatna interakcija levetiracetama sa drugim supstancijama.

Eliminacija: Poluvrijeme eliminacije iz plazme kod odraslih je 7±1 sati i ne varira u zavisnosti od doze, načina primjene ili ponovljene primjene. Srednji ukupan klirens iz organizma je 0,96 ml/min/kg.

Glavni put izlučivanja je urin, i na taj način se izluči oko 95% doze (oko 93% doze se izluči u roku od 48 sati). Putem fecesa se izlučuje samo 0,3% doze.

Kumulativno izlučivanje levetiracetama i njegovog primarnog metabolita putem urina iznosi 66% odnosno 24% doze, tokom prvih 48 sati.

Bubrežni klirens levetiracetama je 0,6 ml/min/kg, a ucb L057 4,2ml/min/kg, što ukazuje na to da se levetiracetam izlučuje glomerularnom filtracijom nakon koje slijedi tubularna reapsorpcija, a da se primarni metabolit pored glomerularne filtracije izlučuje i tubularnom sekrecijom. Eliminacija levetiracetama je u korelaciji sa klirensom kreatinina.

Stariji pacijenti

Kod starijih osoba se poluvrijeme eliminacije povećava za oko 40% (10 do 11 sati). To je povezano sa smanjenjem bubrežne funkcije u toj populaciji (vidjeti poglavlje 4.2).

Oštećenje bubrega

Prividni tjelesni klirens levetiracetama i njegovog primarnog metabolita je u korelaciji sa klirensom kreatinina. Stoga se kod pacijenata sa umjerenim i teškim oštećenjem bubrega preporučuje podešavanje dnevne doze održavanja levetiracetama u skladu sa klirensom kreatinina (vidjeti poglavlje 4.2).

Kod odraslih ispitanika sa anurijom u posljednjem stadijumu bubrežne bolesti, poluvrijeme eliminacije je približno 25 sati tokom perioda između dijaliza, odnosno 3,1 sat u periodu dijalize.

Frakcionalno uklanjanje levetiracetama je 51% tokom tipične 4-satne dijalize.

Oštećenje jetre

Kod ispitanika sa blagim i umjerenim oštećenjem jetre nije zapažena značajna modifikacija klirensa levetiracetama. Klirens levetiracetama je kod većine ispitanika sa teškim oštećenjem jetre smanjen za preko 50 % zbog istovremenog oštećenja bubrega (vidjeti poglavlje 4.2).

Pedijatrijska populacija

Djeca (4 do 12 godina)

Nakon primjene pojedinačne oralne doze (20 mg/kg) kod djece sa epilepsijom (6 do 12 godina), poluvrijeme eliminacije levetiracetama je 6,0 sati. Prividni klirens u odnosu na tjelesnu masu je oko 30 % veći nego kod odraslih osoba sa epilepsijom.

Nakon ponovljene primjene oralne doze (20 do 60 mg/kg/dan) kod djece sa epilepsijom (4 do 12 godina), došlo je do brze resorpcije levetiracetama. Maksimalne koncentracije u plazmi primijećene su 0,5 do 1,0 sat nakon doziranja. Maksimalne koncentracije u plazmi i površine ispod krive se linearno i dozno proporcionalno povećavaju. Poluvrijeme eliminacije je približno 5 sati. Prividni tjelesni klirens je 1,1 ml/min/kg.

Odojčad i djeca (1 mjesec do 4 godine)

Nakon primjene pojedinačne doze (20 mg/kg) 100 mg/ml oralnog rastvora kod djece sa epilepsijom (1 mjesec do 4 godine), došlo je do brze resorpcije levetiracetama, a maksimalne koncentracije u plazmi su nađene približno 1 sat nakon doziranja. Farmakokinetički rezultati ukazuju na to da je poluvrijeme eliminacije kraće (5,3 h) nego kod odraslih (7,2 h), a prividni tjelesni klirens brži (1,5 ml/min/kg) nego kod odraslih (0,96 ml/min/kg).

U farmakokinetičkoj analizi ove populacije sprovedenoj kod pacijenata uzrasta od 1 mjeseca do 16 godina, tjelesna masa je bila u značajnoj korelaciji sa prividnim klirensom (klirens se uvećavao sa povećanjem tjelesne mase) i prividnim volumenom distribucije. Uzrast je imao uticaj na oba ova parametra. Ovaj efekat je primijećen kod mlađe odojčadi, i povlačio se sa uzrastom, da bi postao skoro neprimjetan sa 4 godine starosti.

U obije populacione farmakokinetičke analize, primijećeno je oko 20% povećanja klirensa levetiracetama kada je primijenjen istovremeno sa antiepilepticima koji indukuju enzime.

Neklinički podaci pokazuju da na osnovu uobičajenih ispitivanja farmakologije bezbjednosti, genotoksičnosti i kancerogenosti za ljude nema posebnih opasnosti.

Neželjena djelovanja koja nijesu primijećena u kliničkim ispitivanjima, ali su uočena kod pacova i, u manjoj mjeri, kod miševa, na nivou izloženosti sličnom nivou izloženosti kod čovjeka, i koji bi eventualno mogli biti relevantni za kliničku upotrebu, su promjene na jetri, što ukazuje na adaptivan odgovor, kao što su povećana težina i hipertrofija centralnog režnja, infiltracija masnih ćelija i povišena vrijednost enzima jetre u plazmi.

Ispitivanja na pacovima su pokazala da nema uočenih neželjenih djelovanja na fertilitet i reprodukciju muških i ženskih roditelja i potomaka prve generacije u dozama do 1800 mg/kg/dan (x6 MRHD na osnovu izloženosti ili mg/m2).

Dvije studije embrio-fetalnog razvoja su sprovedene kod pacova primjenom doza od 400, 1200 i 3600 mg/kg dnevno. Pri dozi od 3600 mg/kg dnevno u samo jednoj od dvije studije došlo je do pojave blagog smanjenja tjelesne mase fetusa udruženog sa beznačajnim povećanjem varijacija manjih skeletalnih anomalija. Nije bilo uticaja na mortalitet embriona niti povećane incidence malformacija.

NOAEL (nivo pri kome nisu primijećene neželjene reakcije) bio je 3600 mg/kg dnevno kod gravidnih ženki pacova (x 12 MRHD na osnovu izloženosti ili mg/m2) i 1200 mg/kg dnevno kod fetusa.

Četiri studije embrio-fetalnog razvoja su sprovedene kod zečeva primjenom doza od 200, 600, 800, 1200 i 1800 mg/kg dnevno. Doza od 1800 mg/kg dnevno izazvala je toksičnost kod majki i smanjenu tjelesnu masu fetusa, uz povećanu incidencu kardiovaskularnih/skeletalnih anomalija kod fetusa.

NOAEL je iznosio <200 mg/kg dnevno kod majki i 200 mg/kg dnevno kod fetusa (jednako MRHD na osnovu mg/m2).

Studija peri- i post-natalnog razvoja je izvedena kod pacova primjenom doza od 70, 350 i 1800 mg/kg dnevno. NOAEL je bio ≥1800mg/kg dnevno kod F0 ženki, kao i za preživljavanje, rast i razvoj F1 potomstva sve do prestanka dojenja (x 6 MRHD na osnovu mg/m2).

Studije na mladunicima pacova i pasa pokazuju da nije došlo do ispoljavanja neželjenih djelovanja u odnosu na standarde u razvoju ili sazrijevanju kod primjene doza do 1800 mg/kg dnevno (x 6 – 17 MRHD na osnovu mg/m2).

Epilev, film tablete, 500 mg:

kukuruzni skrob

povidon

talk

silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

magnezijum stearat

boja Opadry II 85F32004 Yellow, sadrži:

polivinilalkohol

titan dioksid

makrogol/PEG 3350

talk

gvožđe (III) oksid, žuti

Epilev, film tablete, 1000 mg:

kukuruzni skrob

povidon

talk

silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

magnezijum stearat

boja Opadry II 85F18422 White, sadrži:

polivinilalkohol

titan dioksid

makrogol/PEG 3350

talk

Nije primjenljivo.

3 godine

Ne zahtijevaju se posebni uslovi čuvanja lijeka.

Epilev, film tablete, 60 x 500 mg: 6 blistera (PVC/Alu) sa po 10 film tableta u kartonskoj kutiji.

Epilev, film tablete, 60 x 1000 mg: 6 blistera (PVC/Alu) sa po 10 film tableta u kartonskoj kutiji.

Neupotrijebljeni lijek ili ostatak lijeka se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek Epilev spada u grupu antiepileptika (ljekovi koji se koriste za liječenje napada kod epilepsije).

Koristi se:

• samostalno kod odraslih i adolescenata starijih od 16 godina sa novodijagnostifikovanom epilepsijom, u liječenju određenog oblika epilepsije. Epilepsija je stanje u kojem pacijenti imaju ponavljane epileptičke napade. Levetiracetam se koristi za oblik epilepsije u kojem napadi započinju u jednoj strani mozga, ali se nakon toga mogu proširiti na veće područje na obije strane mozga (parcijalni napad sa ili bez sekundarne generalizacije). Vaš ljekar Vam je propisao levetiracetam kako bi se smanjio broj napada.
• kao dodatna terapija uz ostale antiepileptičke ljekove:
• za liječenje parcijalnih napada sa ili bez generalizacije kod odraslih, adolescenata, djece i odojčadi od prvog mjeseca života,
• za liječenje miokloničnih napada (kratki, iznenadni trzaji mišića ili grupe mišića) kod odraslih i adolescenata starijih od 12 godina, koji pate od juvenilne mioklonične epilepsije,
• za liječenje primarnih generalizovanih tonično-kloničnih napada (veliki napadi, uključujući gubitak svijesti) kod odraslih i adolescenata starijih od 12 godina, koji pate od idiopatske generalizovane epilepsije (oblik epilepsije za koji se smatra da ima genetski uzrok).

Lijek Epilev ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na levetiracetam, derivate pirolidona ili neki drugi sastojak lijeka (videti poglavlje 6).

Kada uzimate lijek Epilev, posebno vodite računa:

Posavetujte se sa svojim ljekarom prije nego što uzmete Epilev:

• Ako imate bubrežnih tegoba, pridržavajte se uputstva koje Vam je dao ljekar. Ljekar će odlučiti da li Vam je potrebno podešavanje doze.
• Ukoliko primijetite usporeni rast ili neočekivani razvoj puberteta kod Vašeg djeteta, obratite se ljekaru.
• Kod malog broja ljudi koji primaju terapiju antiepilepticima kao što je Epilev, mogu se javiti misli o samoubistvu ili samopovređivanju. Ako imate neki simptom depresije i/ili suicidalne ideje, obratite se ljekaru.

Primjena drugih ljekova

Kažite svom ljekaru ili farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Ne uzimajte makrogol (lijek koji se koristi kao laksativ) jedan sat prije i jedan sat nakon uzimanja

Levetiracetama, zbog toga što se može smanjiti učinak levetiracetama.

Uzimanje lijeka Epilev sa hranom ili pićima

Lijek Epilev možete uzimati nezavisno od obroka. Iz bezbjednosnih razloga, nemojte uzimati lijek Epilev sa alkoholom.

Primjena lijeka Epilev u periodu trudnoće i dojenja

Prije nego što počnete da uzimate neki lijek, posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se svom ljekaru za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Lijek Epilev se ne smije primjenjivati tokom trudnoće, osim ako to nije izričito potrebno. Ne može se u potpunosti isključiti rizik uzrokovanja urođenih defekata za Vaše nerođeno dijete. U ispitivanjima na životinjama pokazalo se da levetiracetam ima neželjene efekte na reprodukciju u dozama koje su više od onih koje su Vam potrebne za kontrolu napada.

Dojenje tokom liječenja se ne preporučuje.

Uticaj lijeka Epilev na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Epilev može da utiče na sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa alatima ili mašinama, budući da izaziva pospanost. Veća je vjerovatnoća da se taj efekat javi na početku liječenja ili nakon povećanja doze.

Nemojte voziti niti raditi mašinama, dok se ne utvrdi da lijek kod Vas ne utiče negativno na sposobnost obavljanja ovih aktivnosti.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Epilev

Ne sadrži pomoćne supstance koje mogu uticati na bezbjednost primjene lijeka.

Uvijek uzimajte lijek Epilev tačno onako kako su vam rekli Vaš ljekar ili farmaceut. Ukoliko nijeste sigurni ili imate pitanja, obratite se ljekaru ili farmaceutu.

Uzmite onoliko tableta koliko je ljekar propisao.

Lijek Epilev se primjenjuje dva puta dnevno, ujutro i uveče, u približno isto vrijeme svakog dana.

Monoterapija

Odrasli i adolescenti stariji od 16 godina

Uobičajena doza lijeka je od 1000 mg do 3000 mg dnevno.

Po započinjanju terapije, ljekar će Vam propisati nižu dozu tokom prve dvije nedelje, prije nego što dobijete najnižu uobičajenu dozu.

Na primjer: ako je Vaša dnevna doza 1000 mg, Vaša smanjena početna doza je 2 tablete od 250 mg ujutro i 2 tablete od 250 mg uveče.

Dodatna terapija

Odrasli i adolescenti (12 do 17 godina) sa tjelesnom masom od 50kg i više

Uobičajena doza lijeka je od 1000 mg do 3000 mg dnevno.

Na primjer: ako je Vaša dnevna doza 1000 mg, mogli biste uzeti 2 tablete od 250 mg ujutro i 2 tablete od 250 mg uveče.

Odojčad (1 do 23 mjeseca), djeca (2 do 11 godina) i adolescenti (12 do 17 godina) sa tjelesnom masom do 50kg

Ljekar će propisati najprikladniji farmaceutski oblik lijeka na osnovu uzrasta, tjelesne težine i doze.

Oralni rastvor levetiracetama je najprikladnija formulacija za primjenu kod odojčadi i djece mlađe od 6 godina, djece i adolescenata (6-17 godina) tjelesne mase manje od 50 kg, i kada se tabletama ne može postići tačno doziranje.

Način primjene

Tabletu progutati sa dosta tečnosti (npr. čaša vode). Lijek možete uzeti sa ili bez hrane.

Trajanje terapije

Epilev se koristi za hronično liječenje. Lijek uzimajte onoliko dugo koliko Vam je ljekar to odredio.

Ne prekidajte terapiju bez prethodne konsultacije sa ljekarom. Prekid terapije može izazvati pojačavanje napada.

Primjena kod djece

Kod djece i adolescenata mlađih od 16 godina Epilev se ne primjenjuje samostalno (monoterapija).

Ako ste uzeli više lijeka Epilev nego što je trebalo

U slučaju predoziranja, zapažene su pospanost, uznemirenost, agresivnost, smanjenje pažnje, depresija disanja i koma.

Ako ste uzeli više tableta nego što je trebalo, obavezno se javite ljekaru. Vaš ljekar će odrediti najbolju moguću terapiju predoziranja.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Epilev

Obratite se ljekaru ukoliko ste zaboravili da uzmete jednu ili više doza.

Ne uzimajte dvostruku dozu lijeka da bi nadoknadili propuštenu dozu.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Epilev

Kao i kod drugih antiepileptika, ukoliko je potrebno prekinuti sa terapijom, prekid treba obaviti postepeno, da bi se izbjeglo pojačavanje napada. Ukoliko ljekar odluči da prekine terapiju lijekom Epilev, uputiće Vas kako da postepeno prekinete terapiju.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Lijek Epilev, kao i drugi ljekovi, može da ima neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih.

Najčešće prijavljivane neželjene reakcije su nazofaringitis, izrazita pospanost, glavobolja, umor i vrtoglavica. Neke od neželjenih reakcija, kao što su pospanost, umor i vrtoglavica, mogu se češće javljati na početku liječenja ili nakon povećanja doze. Međutim, ti efekti se mogu smanjiti tokom vremena.

Veoma česte neželjene reakcije (javljaju se kod više od jedne osobe od 10 liječenih) su:

• nazofaringitis,
• somnolencija (pospanost), glavobolja.

Česte neželjene reakcije (javljaju se kod 1 do 10 osoba od 100 liječenih) su:

• anoreksija (gubitak apetita),
• depresija, netrepeljivost ili agresivnost, anksioznost, nesanica, nervoza ili razdražljivost,
• konvulzije, poremećaj ravnoteže, vrtoglavica (osjećaj nestabilnosti), letargija (nedostatak energije i elana), tremor (nevoljno drhtanje),
• vrtoglavica (osjećaj okretanja),
• kašalj,
• bol u abdomenu, proliv, dispepsija (poremećaj probave), povraćanje, mučnina,
• osip,
• astenija/umor.

Povremene neželjene reakcije (javljaju se kod 1 do 10 osoba od 1000 liječenih) su:

-smanjen broj krvnih pločica, smanjen broj bijelih krvnih ćelija,

-gubitak tjelesne mase, povećanje tjelesne mase,

• pokušaj suicida i suicidalne ideje, mentalni poremećaj, promijenjeno ponašanje, halucinacije, bijes, konfuzija, napadi panike, emocionalna nestabilnost/promjene raspoloženja, uznemirenost,
• amnezija (gubitak pamćenja), oštećenje pamćenja (zaboravnost); poremećaj koordinacije/ataksija (poremećaj koordinacije pokreta), parestezija (trnjenje i mravinjanje), poremećaj pažnje (gubitak koncentracije),

-diplopija (dvostruka slika), zamućen vid,

-povišene/promijenjene vrijednosti testova funkcije jetre,

-gubitak kose, ekcem, svrab,

-mišićna slabost, mijalgija (bol u mišiću),

-slučajna povreda.

Rijetke neželjene reakcije (javljaju se kod 1 do 10 osoba od 10 000 liječenih) su:

• infekcija,
• smanjen broj svih krvnih ćelija,
• teške alergijske reakcije (DRESS, anafilaktička reakcija (teška i ozbiljna alergijska reakcija),
• angioedem (oticanje lica, usana, jezika i grla),
• snižena koncentracija natrijuma u krvi,
• suicid, poremećaj ličnosti (problemi u ponašanju), poremećaj mišljenja (sporo

razmišljanje, slaba koncentracija),

• nekontrolisani mišićni grčevi koji zahvataju glavu, trup i ekstremitete, poteškoće u kontrolisanju pokreta, hiperkinezija (hiperaktivnost),
• upala pankreasa,
• insuficijencija jetre, hepatitis,
• crvenilo kože uz pojavu plihova, koji izgledaju kao male mete (centralna tamna tačka okružena svjetlijom površinom, sa tamnim krugom oko ivice) (erythema multiforme), jako rasprostranjen osip sa plihovima i kožom koja se ljušti, naročito oko usta, nosa, očiju i genitalija (Stevens-Johnsonov sindrom), i mnogo teži oblik koji uzrokuje ljuštenje kože na više od 30% površine tijela (toksična epidermalna nekroliza).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Čuvati van domašaja djece.

Rok upotrebe

3 godine

Nemojte koristiti lijek Epilev poslije isteka roka upotrebe označenog na pakovanju. Navedeni datum odnosi se na posljednji dan tog meseca.

Čuvanje

Ne zahtijevaju se posebni uslovi čuvanja lijeka.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Ljekove ne treba baciti u kanalizaciju, niti kućni otpad. Pitajte Vašeg farmaceuta kako da uništite ljekove koji Vam više nisu potrebni. Ove mjere nam pomažu u zaštiti životne sredine.

Šta sadrži lijek Epilev

Aktivna supstanca: levetiracetam.

Epilev, film tablete, 500 mg: jedna film tableta sadrži 500 mg levetiracetama.

Epilev, film tablete, 1000 mg: jedna film tableta sadrži 1000 mg levetiracetama.

Pomoćne supstance:

Epilev, film tablete, 500 mg:

kukuruzni skrob; povidon; talk; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; magnezijum stearat;

Boja Opadry II 85F32004 Yellow, sadrži: polivinilalkohol, titan dioksid, makrogol/PEG 3350, talk,

gvožđe (III) oksid, žuti.

Epilev, film tablete, 1000 mg:

kukuruzni skrob; povidon; talk; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; magnezijum stearat;

Boja Opadry II 85F18422 White, sadrži: polivinilalkohol, titan dioksid, makrogol/PEG 3350, talk.

Kako izgleda lijek Epilev i sadržaj pakovanja

Farmaceutski oblik

Film tableta.

Epilev, film tablete,500 mg: Film tablete, izduženog oblika, žute boje sa podionom crtom sa obje strane i oznakom „Lev 500“ na jednoj strani; oznaka "Lev 500" je utisnuta na jednoj strani tablete, tako da je sa jedne strane podione crte utisnuto "Lev" a sa druge "500".

Epilev, film tablete, 1000 mg: Film tablete, izduženog oblika, bijele boje sa podionom crtom na obje strane; oznaka „Lev 1000“ je utisnuta na jednoj strani tablete, tako da je sa jedne strane podione crte utisnuto "Lev" a sa druge "1000".

Priroda i sadržaj kontaktne ambalaže

Epilev, film tablete, 60 x 500 mg: 6 blistera (PVC/Alu) sa po 10 film tableta u kartonskoj kutiji.

Epilev, film tablete, 60 x 1000 mg: 6 blistera (PVC/Alu) sa po 10 film tableta u kartonskoj kutiji

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

PharmaSwiss - Montenegro,

PharmaSwiss doo Beograd, dio stranog društva u Podgorici

Rimski trg br. 16, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

PharmaSwiss d.o.o.,

Batajnički drum 5A,

Beograd, Srbija

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Decembar, 2015. godine

Režim izdavanja lijeka

Obnovljiv (višekratni) recept.

Broj i datum dozvole

∆ Epilev®, film tablete, 500 mg, blister, 6x10 tableta: 2030/15/505 – 5332 od 03.12.2015. godine

∆ Epilev®, film tablete, 1000 mg, blister, 6x10 tableta: 2030/15/506 – 5333 od 03.12.2015. godine