Lijek Ciprinol indikovan je za liječenje sljedećih infekcija (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.1).
Prije započinjanja terapije, posebnu pažnju treba obratiti na dostupne informacije o rezistenciji bakterija na ciprofloksacin.
Uzeti u obzir zvanične vodiče o pravilnoj upotrebi antibiotika.
Odrasli
Ciprofloksacin može da se koristi za liječenje pacijenata sa neutropenijom koji imaju groznicu za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije.
Pedijatrijska populacija
Ciprofloksacin može da se koristi za liječenje teških oblika infekcija kod djece i adolescenata, u slučajevima gdje se smatra da je to neophodno.
Liječenje treba da započne ljekar koji ima iskustvo u liječenju pacijenata sa cističnom fibrozom i/ili u liječenju teških oblika infekcije kod djece i adolescenata (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.1).
Doziranje
Doziranje zavisi od indikacije, težine i mjesta infekcije, osjetljivosti uzročnika na ciprofloksacin, renalne funkcije pacijenta, a kod djece i adolescenata, i od tjelesne mase.
Dužina terapije zavisi od težine infekcije i kliničkog i bakteriološkog toka bolesti.
Nakon inicijalne intravenske terapije, može se preći na oralnu terapiju, ukoliko je klinički indikovano, a po izboru ljekara. Intravenska primjena treba da bude zamijenjena oralnom primjenom što je prije moguće.
U težim slučajevima, ili ukoliko pacijent ne može da uzima tablete (npr. pacijent je na enteralnoj ishrani), preporučuje se započinjanje terapije intravenskim ciprofloksacinom, do prebacivanja na oralnu primjenu kada oralna primjena postane moguća.
Liječenje infekcija uzrokovanih pojedinim bakterijama (npr. Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter ili Staphylococci) može zahtijevati primjenu većih doza ciprofloksacina i istovremenu primjenu drugih odgovarajućih antibiotika.
Liječenje nekih infekcija (npr. pelvična inflamatorna bolest, intraabdominalne infekcije, infekcije kod pacijenata sa neutropenijom, infekcije kostiju i zglobova) može zahtijevati istovremenu primjenu još nekih antibakterijskih ljekova u zavisnosti od uzročnika.
Odrasli
| Ukupna dužina trajanja terapije | ||||||
| Indikacije | Dnevna doza u mg | (uključujući prelazak na oralnu | ||||
| terapiju, što je pre moguće) | ||||||
| Infekcije donjih respiratornih | 400 mg dva puta dnevno do | |||||
| puteva | 400 mg tri puta dnevno | 7 do 14 dana | ||||
| Infekcije | Akutna | 400 mg dva puta dnevno do | ||||
| gornjih | egzacerbacija | 400 mg tri puta dnevno | ||||
| respiratornih | hroničnog | 7 do 14 dana | ||||
| puteva | sinuzitisa | |||||
| Hronični | 400 mg dva puta dnevno do | |||||
| supurativni | 400 mg tri puta dnevno | 7 do 14 dana | ||||
| otitis media | ||||||
| Maligni otitis | ||||||
| externa | 400 mg tri puta dnevno | 28 dana do 3 mjeseca | ||||
| Infekcije | Komplikovani i | 400 mg dva puta dnevno do | 7 do 21dan, može se produžiti | |||
| urinarnog trakta | nekomplikovani | 400 mg tri puta dnevno | duže od 21 dan u specifičnim | |||
| (vidjeti odjeljak | pijelonefritis | okolnostima (kao što je apsces) | ||||
| 4.4) | ||||||
| Prostatitis | 400 mg dva puta dnevno do | 2-4 nedjelje (akutni) | ||||
| 400 mg tri puta dnevno | ||||||
| Infekcije | Epididimo | 400 mg dva puta dnevno do | najmanje 14 dana | |||
| genitalnog | orhitis i pelvična | 400 mg tri puta dnevno | ||||
| trakta | inflamatorna | |||||
| bolest | ||||||
| Infekcije | Dijareja | 400 mg dva puta dnevno | 1 dan | |||
| gastro- | prouzrokovana | |||||
| intestinalnog | patogenim | |||||
| trakta i intra- | bakterijama, kao | |||||
| abdominalne | što su Shigella | |||||
| infekcije | spp, osim | |||||
| Shigella | ||||||
| dysenteriae tip 1, | ||||||
| i empirijske | ||||||
| terapije teških | ||||||
| oblika putničke | ||||||
| dijareje | ||||||
| Dijareja | 400 mg dva puta dnevno | 5 dana | ||||
| prouzrokovana | ||||||
| bakterijom | ||||||
| Shigella dysenteriae tip 1 | ||||||
| Dijareja | 400 mg dva puta dnevno | 3 dana | ||||
| prouzrokovana | ||||||
| Vibrio cholerae | ||||||
| Tifoidna | 400 mg dva puta dnevno | 7 dana | ||||
| groznica | ||||||
| Intraabdominalne | 400 mg dva puta dnevno do | 5 do 14 dana | ||||
| infekcije | 400 mg tri puta dnevno | |||||
| prouzrokovane | ||||||
| Gram- | ||||||
| negativnim | ||||||
| bakterijama | ||||||
| Infekcije kože i potkožnog tkiva | 400 mg dva puta dnevno do | 7 do 14 dana | ||||
| 400 mg tri puta dnevno | ||||||
| Infekcije kostiju i zglobova | 400 mg dva puta dnevno do | maksimalno 3 mjeseca | ||||
| 400 mg tri puta dnevno | ||||||
| Kod pacijenata sa neutropenijom i | 400 mg dva puta dnevno do | terapija treba da traje tokom | ||||
| groznicom, za koje se sumnja da su | 400 mg tri puta dnevno | cjelokupnog perioda neutropenije | ||||
| posljedica bakterijske infekcije; | ||||||
| ciprofloksacin treba da se primijeni | ||||||
| zajedno sa drugim odgovarajućim | ||||||
| antibakterijskim agensima u skladu | ||||||
| sa zvaničnim vodičima. | ||||||
| Profilaksa inhalacionog antraksa | 400 mg dva puta dnevno | 60 dana od potvrde izlaganja | ||||
| nakon izlaganja i terapija kod osoba | bekteriji Bacillus anthracis | |||||
| kod kojih se mora primijeniti | ||||||
| parenteralna terapija; | ||||||
| Primjena lijeka treba da počne što prije nakon suspektne ili potvrđene | ||||||
| Ekspozicije. | ||||||
Pedijatrijska populacija
| Indikacije | Dnevna doza (u mg) | Ukupno trajanje lečenja (potencijalno uključujući |
| Cistična fibroza | 10 mg/kg tjelesne mase tri puta dnevno, maksimalno 400 mg po dozi | 10 do 14 dana |
| Komplikovane infekcije urinarnog trakta i pijelonefritis | 6 mg/kg tjelesne mase tri puta dnevno do 10 mg/kg tjelesne mase tri puta dnevno, najviše 400 mg po dozi | 10 do 21 dan |
| Inhalacioni antraks (profilaksa nakon izlaganja patogenu i liječenje), kod osoba koje mogu da uzimaju oralnu terapiju, kada je klinički opravdano (terapiju je potrebno započeti što je prije moguće nakon suspektnog ili potvrđenog izlaganja patogenu) | 10 mg/kg tjelesne mase dva puta dnevno do 15 mg/kg tjelesne mase dva puta dnevno, najviše 400 mg po dozi | 60 dana od potvrde izlaganja bakteriji Bacillus anthracis |
| Drugi teški oblici infekcija | 10 mg/kg tjelesne mase tri puta dnevno, maksimalno 400 mg po dozi | U zavisnosti od tipa infekcije |
Stariji pacijenti
Prilikom određivanja doze kod starijih pacijenata treba uzeti u obzir težinu infekcije i klirens kreatinina pacijenta.
Pacijenti sa oštećenjem bubrega i jetre
Preporučene početne doze i doze održavanja kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega su date u tabeli:
| Klirens kreatinina (mL/min/1.73 m2) | Serumski kreatinin (µmol/L) | Oralna doza (mg) |
| >60 | <124 | Vidjeti uobičajeno doziranje |
| 30-60 | 124 do 168 | 200-400 mg na svakih 12 h |
| <30 | >169 | 200-400 mg na svaka 24 h |
| Pacijenti na hemodijalizi | >169 | 200-400 mg na svaka 24 h (nakon dijalize) |
| Pacijenti na peritonealnoj dijalizi | >169 | 200-400 mg na svaka 24 h |
Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre nije potrebno podešavanje doze.
Nije utvrđeno doziranje kod djece sa oštećenom funkcijom bubrega/jetre.
Način primjene
Prije upotrebe, rastvor treba vizuelno provjeriti. Ne smije se koristiti zamućen rastvor.
Ciprocinal se primjenjuje kao intravenska infuzija.Rastvor za infuziju pripremamo neposredno prije davanja (vidjeti odjeljak 6.6). Dužina trajanja infuzije kod djece je 60 minuta.
Kod odraslih pacijenata, dužina trajanja infuzije je 60 minuta za dozu od 400 mg, a 30 minuta za dozu od 200 mg. Spora infuzija u veliku venu može umanjiti nelagodnost i rizik od iritacije vene.
Teške infekcije i mješovite infekcije izazvane Gram-pozitivnim i anaerobnim patogenima
Monoterapija ciprofloksacinom nije pogodna za liječenje teških infekcija i infekcija koje bi mogle biti izazvane Gram-pozitivnim ili anaerobnim patogenima. Kod takvih infekcija ciprofloksacin mora biti primijenjen zajedno sa drugim odgovarajućim antibakterijskim ljekovima.
Streptokokne infekcije (uključujući Streptococcus pneumoniae)
Zbog neadekvatne efikasnosti ciprofloksacin se ne preporučuje za liječenje streptokoknih infekcija.
Infekcije genitalnog trakta
Gonokokni uretritis, cervicitis, epididimo-orhitis i pelvična inflamatorna bolest može biti uzrokovana fluorohinolon-rezistentnom bakterijom Neisseria gonorrhoeae.
Stoga, ciprofloksacin treba primijeniti za liječenje gonokoknog uretritisa ili cervicitisa samo ako se ciprofoksacin-rezistentna Neisseria gonorrhoeae može isključiti kao uzročnik.
Za epididimo-orhitis i pelvičnu inflamatornu bolest treba razmotriti empirijsku upotrebu ciprofloksacina samo u kombinaciji sa drugim odgovarajućim antibakterijskim lijekom (npr. cefalosporinom), osim ako se ciprofoksacin-rezistentna Neisseria gonorrhoeae može isključiti kao uzročnik. Ako se kliničko poboljšanje ne postigne nakon 3 dana liječenja, terapiju treba ponovno razmotriti.
Infekcije urinarnog trakta
Rezistencija bakterije Escherichia coli, najčešćeg patogena koji prouzrokuje infekcije urinarnog trakta, na fluorohinolone varira širom Evorpske Unije. Ljekarima se savjetuje da uzmu u obzir lokalnu prevalencu rezistencije Escherichia coli na fluorohinolone.
Očekuje se da pojedinačna doza ciprofloksacina, koja se može koristiti kod nekomplikovanog cistitisa kod premenopauzalnih žena, ima manju efikasnost nego duža terapija. Sve ovo treba uzeti o obzir zbog povećane rezistencije bakterije Escherichia coli na hinolone.
Intraabdominalne infekcije
Postoje samo ograničeni podaci o efikasnosti ciprofloksacina u tretmanu post-hirurških intraabdominalnih infekcija.
Putnička dijareja
Izbor ciprofloksacina treba da uzme u obzir podatke o rezistenciji relevantnih patogena na ciprofloksacin u zemljama koje se posjećuju.
Infekcije kostiju i zglobova
Ciprofloksacin treba koristiti u kombinaciji sa drugim antimikrobnim agensima u zavisnosti od nalaza mikrobiološke dokumentacije.
Inhalacioni antraks
Primjena kod ljudi se zasniva na podacima o in vitro osjetljivosti i eksperimentalnim rezultatima na životinjama, zajedno sa ograničenim podacima na ljudima. Ljekar treba da konsultuje nacionalne i/ili internacionalne vodiče koji se odnose na liječenje antraksa.
Pedijatrijska populacija
Primjena ciprofloksacina kod djece i adolescenata treba da slijedi zvanične smjernice. Terapiju bi trebalo da uvede ljekar sa iskustvom u liječenju cistične fibroze i/ili teških infekcija kod djece i adolescenata.
Pokazano je da ciprofloksacin izaziva artropatiju u zglobovima koji nose težinu tijela kod životinja u razvoju. Bezbjednosni podaci iz randomizovanog dvostruko slijepog ispitivanja ciprofloksacina kod djece (ciprofloksacin: n=335, srednji uzrast = 6,3 godina; komparatorska grupa: n=349, srednji uzrast = 6,2 godina; raspon godina = 1 do 17) pokazali su incidencu suspektne artropatije povezane sa tretmanom (na osnovu kliničkih znakova i simptoma vezanih za zglobove) od 7,2% i 4,6% 42. dana liječenja. Respektivno, incidenca atropatije vezane za primjenu lijeka je nakon 1 godine praćenja bila 9,0% i 5,7%. Povećanje suspektne artropatije vezane za primjenu lijeka tokom vremena nije bilo statistički značajno između grupa. Zbog mogućih neželjenih događaja vezanih za zglobove i/ili okolna tkiva, terapiju ciprofloksacinom treba uvesti isključivo nakon pažljive procjene odnosa korist/rizik.
Bronhopulmonalne infekcije kod pacijenata sa cističnom fibrozom
Klinička ispitivanja uključila su djecu i adolescente uzrasta 5-17 godina. Iskustvo u primjeni ovog lijeka kod djece uzrasta 1-5 godina je ograničeno.
Komplikovane infekcije urinarnog trakta i pijelonefritis
Liječenje infekcija urinarnog trakta ciprofloksacinom treba razmotriti u slučajevima kada se ne mogu koristiti drugi ljekovi i treba da bude zasnovan na nalazima mikrobiološke dokumentacije. Klinička ispitivanja uključila su djecu i adolescente uzrasta 1-17 godina.
Druge specifične teške infekcije
Ciprofloksacin se koristi kod drugih teških infekcija u skladu sa zvaničnim smjernicama, ili poslije pažljive procjene odnosa korist/rizik u slučajevima kada se ne mogu koristiti drugi ljekovi, ili poslije neuspjeha konvencionalne terapije i onda kada mikrobiološka dokumentacija može da opravda upotrebu ciprofloksacina. Upotreba ciprofloksacina kod specifičnih teških infekcija, osim gore pomenutih, nije procjenjivana u kliničkim ispitivanjima i kliničko iskustvo je ograničeno. Stoga se savjetuje oprez u liječenju pacijenata sa ovim infekcijama.
Preosjetljivost
Preosjetljivost i alergijske reakcije, uključujući anafilaksu i anafilaktoidne reakcije, mogu da se jave nakon primjene pojedinačne doze (vidjeti odjeljak 4.8) i mogu biti životno ugrožavajuće. Ako se ovakva reakcija javi, terapiju ciprofloksacinom treba prekinuti i primijeniti odgovarajući medicinski tretman.
Mišićno-skeletni sistem
Generalno, ciprofloksacin ne treba davati pacijentima sa oboljenjima/poremećajima na nivou tetiva u anamnezi, povezanim sa primjenom hinolonima. Međutim, u veoma rijetkim slučajevima, na osnovu mikrobiološke dokumentacije o uzročniku i procjene odnosa korist/rizik, ciprofloksacin se može propisati ovim pacijentima za liječenje određenih teških infekcija, posebno u slučaju neuspjeha standardne terapije ili bakterijske rezistencije, kada mikrobiološki podaci mogu da opravdaju upotrebu ciprofloksacina.
Tendinitis ili ruptura tetiva (naročito Ahilove tetive), nekad bilateralna, mogu se javiti kod primjene ciprofloksacina, odmah nakon prvih 48 sati tretmana. Inflamacija i ruptura tetiva se mogu javiti i nekoliko mjeseci nakon prekida terapije ciprofloksacinom. Rizik od tendinopatije može biti povećan kod starijih pacijenata ili kod pacijenata koji istovremeno dobijaju kortikosteroide (vidjeti odjeljak 4.8).
Na bilo koji znak tendinitisa (na primjer bolno oticanje, zapaljenje) primjenu ciprofloksacina treba odmah prekinuti. Treba voditi računa da se pogođeni ekstremitet održava u stanju mirovanja.
Ciprofloksacin treba koristiti uz oprez kod pacijenata sa mijastenijom gravis, jer se simptomi mogu pogoršati (vidjeti odjeljak 4.8).
Fotosenzitivnost
Ciprofloksacin izaziva reakcije osjetljivosti na svjetlost (fotosenzitivne reakcije). Pacijentima koji primjenjuju ciprofloksacin treba savjetovati da u toku tretmana izbjegavaju direktno izlaganje jakoj sunčevoj svjetlosti ili UV zračenju (vidjeti odjeljak 4.8).
Centralni nervni sistem
Poznato je da ciprofloksacin, kao i ostali hinoloni, izaziva napade ili snižava prag napada. Zabilježeni su slučajevi status epileptikusa. Ciprofloksacin treba koristiti sa oprezom kod pacijenata sa poremećajima CNS-a koji su skloni napadima. Ako se jave napadi, terapiju ciprofloksacinom treba prekinuti (vidjeti odjeljak 4.8). Psihijatrijske reakcije se mogu javiti čak i poslije prve primjene ciprofloksacina. U rijetkim slučajevima depresija ili psihoza mogu uznapredovati do suicidalnih ideja/misli koje mogu kulminirati pokušajem suicida ili suicidom. U ovim slučajevima terapiju ciprofloksacinom treba prekinuti.
Slučajevi polineuropatije (neurološki simptomi kao što su bol, pečenje, senzorni poremećaji ili slabost mišića, koji se mogu javiti sami ili u kombinaciji) prijavljeni su kod pacijenata koji su uzimali ciprofloksacin. Terapiju ciprofloksacinom treba prekinuti kod pacijenata kod kojih se pojave simptomi neuropatije, uključujući bol, pečenje, bockanje, neosjetljivost, i/ili slabost, kako bi se spriječio razvoj ireverzibilnog stanja (vidjeti odjeljak 4.8).
Kardiološki poremećaji
Treba obratiti pažnju prilikom primjene fluorohinolona, uključujući i ciprofloksacin, kod pacijenata sa poznatim faktorima rizika za poduženje QT intervala, kao što su na primjer:
Stariji pacijenti i žene mogu biti osjetljiviji na ljekove koji produžavaju QTc interval. Stoga, treba obratiti pažnju kada se fluorohinoloni, uključujući i ciprofloksacin, primjenjuju u ovim populacijama.
(Vidjeti odjeljke 4.2, 4.5, 4.8 i 4.9.)
Hipoglikemija
Kao i kod drugih hinolona, hipoglikemija je prijavljena najčešće kod dijabetičara, predominantno u populaciji starijih. Kod svih dijabetičara se preporučuje pažljivo praćenje nivoa glukoze u krvi (vidjeti odjeljak 4.8).
Gastrointestinalni sistem
Pojava teške i perzistentne dijareje u toku ili nakon tretmana (uključujući nekoliko nedjelja nakon tretmana) može biti znak kolitisa povezanog sa upotrebom antibiotika (opasan po život sa mogućim fatalnim ishodom) koji zahtijeva hitnu terapiju (vidjeti odjeljak 4.8). U takvim slučajevima, primjenu ciprofloksacina treba odmah prekinuti i započeti odgovarajuću terapiju. Ljekovi koji zaustavljaju ili usporavaju rad crijeva su kontraindikovani u ovoj situaciji.
Bubrežni i urinarni sistem
Zabilježena je kristalurija povezana sa primjenom ciprofloksacina (vidjeti odjeljak 4.8). Pacijenti koji su na terapiji ciprofloksacinom trebalo bi da su dobro hidrirani i treba izbjegavati prekomjerno alkalisanje urina.
Oštećena funkcija bubrega
Pošto se cifprofloksacin u velikoj mjeri izlučuje nepromijenjen putem bubrega, potrebno je podešavanje doze kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega, kao što je opisano u odjeljku 4.2, kako bi se izbjegla češća pojava neželjenih dejstava usljed nagomilavanja ciprofloksacina.
Hepatobilijarni sistem
Kod primjene ciprofloksacina prijavljeni su slučajevi nekroze jetre i insuficijencije jetre koja može ugroziti život (vidjeti odjeljak 4.8). U slučaju pojave bilo kog znaka ili simptoma bolesti jetre (kao što su anoreksija, žutica, taman urin, svrab, ili osjetljiv abdomen), terapiju ciprofloksacinom treba prekinuti.
Deficijencija glukoza-6-fosfat dehidrogenaze
Kod pacijenata sa deficijencijom glukoza-6-fosfat dehidrogenaze koji su bili na terapiji ciprofloksacinom prijavljene su hemolitičke reakcije. Kod ovih pacijenata treba izbjegavati primjenu ciprofloksacina, osim ako se smatra da potencijalna korist terapije nadmašuje mogući rizik. U ovom slučaju, treba pratiti eventualnu pojavu hemolize.
Rezistencija
U toku ili nakon tretmana ciprofloksacinom mogu se izolovati bakterije koje pokazuju rezistenciju na ciprofloksacin, sa ili bez klinički vidljivih znakova superinfekcije. Može postojati poseban rizik od selekcije bakterija rezistentnih na ciprofloksacin tokom dugotrajnog lječenja i tokom liječenja bolničkih infekcija i/ili infekcija izazvanih Staphylococcus i Pseudomonas rodovima.
Citohrom P450
Ciprofloksacin inhibira CYP1A2 enzime i može povećati serumske koncentracije istovremeno primijenjenih supstanci koje se metabolišu ovim enzimom (npr. teofilin, olanzapin, klozapin, ropinirol, tizanidin, duloksetin). Istovremena primjena ciprofloksacina i tizanidina je kontraindikovana. Zato se pacijenti koji uzimaju ove supstance istovremeno sa ciprofloksacinom moraju pažljivo pratiti na kliničke znake predoziranja, a takođe može biti potrebno određivanje njihovih serumskih koncentracija (npr. teofilina) (vidjeti odjeljak 4.5).
Metotreksat
Istovremena upotreba ciprofloksacina sa metotreksatom se ne preporučuje (vidjeti odjeljak 4.5).
Laboratorijska ispitivanja
In vitro aktivnost ciprofloksacina na Mycobacterium tuberculosis može dati lažno negativne rezultate bakteriološkog ispitivanja u uzorcima uzetih od pacijenata koji su na terapiji ciprofloksacinom.
Uticaji drugih proizvoda na ciprofloksacin:
Ljekovi za koje je poznato da produžavaju QT interval
Ciprofloksacin, kao i druge fluorohinolone, treba koristiti sa oprezom kod pacijenata koji primjenjuju ljekove za koje je poznato da produžavaju QT interval (npr. antiaritmici klase IA i klase III, triciklični antidepresivi, makrolidi, antipsihotici) (vidjeti odjeljak 4.4).
Stvaranje helatnih kompleksa
Istovremena oralna upotreba ciprofloksacina i ljekova i suplemenata minerala koji sadrže multivalentne katjone (npr. kalcijum, magnezijum, aluminijum, gvožđe), polimera koji vezuju fosfate (npr. sevelamer ili lantanum karbonat), sukralfata ili antacida kao i ljekova sa visokim puferskim kapacitetom (npr. didanozin tablete) koji sadrže magnezijum, aluminijum ili kalcijum, smanjuje resorpciju ciprofloksacina. Iz tih razloga ciprofloksacin treba uzimati ili 1-2 sata prije ili najmanje 4 sata nakon uzimanja ovih preparata. Ova restrikcija se ne odnosi na ljekove koji spadaju u klasu blokatora H2 receptora.
Hrana i mliječni proizvodi
Kalcijum iz obroka ne utiče značajno na resorpciju. Međutim, treba izbjegavati istovremenu primjenu ciprofloksacina sa mliječnim proizvodima ili napicima obogaćenim mineralima (npr. mlijeko, jogurt, sok od pomorandže obogaćen kalcijumom) pošto može doći do smanjenja resorpcije ciprofloksacina.
Probenecid
Probenecid interferira sa renalnom sekrecijom ciprofloksacina. Istovremena primjena probenecida i ciprofloksacina dovodi po povećanja koncentracije ciprofloksacina u serumu.
Metoklopramid
Metokloplamid ubrzava resorpciju ciprofloksacina (oralno primjenjenog) dovodeći do skraćenja vremena do postizanja maksimalne koncentracije u plazmi. Nije bilo zabilježenih efekata na bioraspoloživost ciprofloksacina.
Omeprazol
Istovremena primjena ciprofloksacina i ljekova koji sadrže omeprazol dovodi do blagog sniženja vrijednosti Cmax i PIK ciprofloksacina.
Uticaji ciprofloksacina na druge ljekove:
Tizanidin
Tizanidin se ne smije primjenjivati istovremeno sa ciprofloksacinom (vidjeti odjeljak 4.3). U kliničkim ispitivanjima na zdravim dobrovoljcima, koji su istovremeno primali tizanidin i ciprofloksacin, došlo je do povećanja koncentracije tizanidina u serumu (povećanje Cmax: 7 puta, raspon: 4 do 21 puta; povećanje PIK: 10 puta, raspon: 6 do 24 puta). Povećanje koncentracije tizanidina u serumu bilo je udruženo sa pojačanim hipotenzivnim i sedativnim efektom.
Metotreksat
Kod istovremene primjene, ciprofloksacin može inhibirati renalni tubularni transport metotreksata i tako dovesti do porasta koncentracije metotreksata u plazmi, što može povećati rizik od toksičnih reakcija izazvanih metotreksatom. Istovremena upotreba se ne preporučuje (vidjeti odjeljak 4.4).
Teofilin
Istovremena primjena ciprofloksacina i teofilina može dovesti do neželjenog porasta koncentracije teofilina u serumu što može dovesti do neželjenih dejstava uzrokovanih teofilinom koja u rijetkim slučajevima mogu biti životno-ugrožavajuća ili fatalna. Tokom primjene ove kombinacije potrebno je pratiti koncentraciju teofilina u serumu i, ako je potrebno, smanjiti dozu teofilina (vidjeti odjeljak 4.4).
Ostali derivati ksantina
Kod istovremene primjene ciprofloksacina i kofeina ili pentoksifilina (okspentifilin), prijavljene su povećane koncentracije ovih derivata ksantina u serumu.
Fenitoin
Istovremena primjena ciprofloksacina i fenitoina može dovesti do povećanja ili smanjenja nivoa fenitoina u serumu, pa se preporučuje praćenje nivoa fenitoina.
Ciklosporin
Primijećeno je prolazno povećanje koncentracije kreatinina u serumu, kada se istovremeno primjenjuju ciprofloksacin i ljekovi koji sadrže ciklosporin. Stoga je, kod ovih pacijenata, neophodna česta (dva puta nedjeljno) kontrola koncentracije kreatinina u serumu.
Antagonisti vitamina K
Istovremena primjena ciprofloksacina sa antagonistima vitamina K može pojačati njihova antikoagulantna dejstva. Rizik može varirati u zavisnosti od prisutne infekcije, uzrasta i opšteg stanja pacijenta tako da je teško procijeniti doprinos fluorohinolona povećanju INR (international normalised ratio). Preporučuje se češće praćenje INR u toku i kratko nakon istovremene primjene ciprofloksacina sa antagonistima vitamina K (npr. varfarin, acenokumarol, fenprokumon ili fluindion).
Duloksetin
U kliničkim studijama pokazano je da istovremena upotreba duloksetina sa snažnim inhibitorima izoenzima CYP450 1A2, kao što je fluvoksamin, može dovesti do povećanja vrijednosti PIK i Cmax duloksetina. Iako nema kliničkih podataka o mogućoj interakciji sa ciprofloksacinom, može se očekivati sličan efekat nakon istovremene primjene (vidjeti odjeljak 4.4).
Ropinirol
Kliničko ispitivanje je pokazalo da istovremena upotreba ropinirola sa ciprofloksacinom, koji je umjereni inhibitor izoenzima CYP450 1A2, dovodi do povećanja Cmax ropinirola za 60% i PIK ropinirola za 84%. Preporučuje se praćenje neželjenih dejstava vezanih za upotrebu ropinirola i odgovarajuće podešavanje njegove doze u toku i kratko nakon istovremene primjene sa ciprofloksacinom (vidjeti odjeljak 4.4).
Lidokain
Na zdravim dobrovoljcima je pokazano da istovremena primjena ljekova koji sadrže lidokain i ciprofloksacina, koji je umjereni inhibitor izoenzima CYP450 1A2, smanjuje klirens intravenskog lidokaina za 22%. Iako se liječenje lidokainom dobro podnosi, moguća je interakcija sa ciprofloksacinom udružena sa neželjenim efektima nakon istovremene primjene.
Klozapin
Poslije istovremene primjene 250 mg ciprofloksacina sa klozapinom u toku 7 dana, koncentracije klozapina i N- dezmetilklozapina u serumu bile su povećane za 29%, odnosno, 31%. Savjetuje se kliničko praćenje i odgovarajuće podešavanje doze klozapina u toku i kratko nakon istovremene primjene sa ciprofloksacinom (vidjeti odjeljak 4.4).
Sildenafil
Cmax i PIK vrijednosti sildenafila povećavaju se za oko dva puta kod zdravih dobrovoljaca nakon primjene oralne doze od 50 mg istovremeno sa 500 mg ciprofloksacina. Stoga, treba obratiti pažnju kada se propisuje ciprofloksacin istovremeno sa sildenafilom, uzimajući u obzir odnos koristi i rizika.
Trudnoća
Podaci koji su dobijeni za trudnice koje su uzimale ciprofloksacin ne ukazuju na neželjene efekte ovog lijeka na trudnoću ili zdravlje fetusa/novorođenčeta. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktne ili indirektne štetne efekte u pogledu reproduktivne toksičnosti. Kod mladunaca i prenatalnih životinja izloženih hinolonima uočeni su efekti na nezrelu hrskavicu, pa se stoga ne može isključiti mogućnost oštećenja zglobne hrskavice i u nezrelom ljudskom organizmu/fetusu (vidjeti odjeljak 5.3).
Kao mjera opreza savjetuje se izbjegavanje upotrebe ciprofloksacina u toku trudnoće.
Dojenje
Ciprofloksacin se izlučuje u majčino mlijeko. Usljed mogućeg rizika od oštećenja zglobova, ciprofloksacin ne treba koristiti u periodu dojenja.
Zbog neuroloških efekata, ciprofloksacin može uticati na vrijeme reakcije i stoga sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama može biti smanjena.
Najčešće prijavljivana neželjena dejstva su mučnina, dijareja, povraćanje, prolazno povećanje transaminaza, osip i reakcije na mjestu primjene infuzije.
Sljedeća tabela navodi neželjena dejstva iz kliničkih ispitivanja i postmarketinškog praćenja ciprofloksacina (oralna, intravenska i sekvencijalna terapija), navedena prema kategorijama učestalosti ispoljavanja. Učestalost ispoljavanja izračunata je na osnovu podataka dobijenih i kod oralne i kod intravenske primjene ciprofloksacina.
| Klasa sistema organa | Česta | Povremena | Rijetka | Veoma rijetka | Učestalost ispoljavanja nije poznata (ne može se procijeniti na osnovu raspoloživih podataka) |
| Infekcije i infestacije | Gljivične superinfekcije | Kolitis povezan sa upotrebom antibiotika (veoma rijetko sa mogućim fatalnim ishodom) (vidjeti odjeljak 4.4) | |||
| Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema | Eozinofilija | Leukopenija | Hemolitička anemija Agranulocitoza Pancitopenija (životno ugrožavajuća) Depresija kostne srži (životno ugrožavajuća) | ||
| Imunološki poremećaji | Alergijske reakcije | Anafilaktička reakcija Anafilaktički šok (životno ugrožavajući) (vidjeti odjeljak 4.4) Reakcija slična serumskoj bolesti | |||
| Poremećaji metabolizma i ishrane | Smanjen apetit | Hiperglikemija Hipoglikemija (vidjeti odjeljak 4.4) | |||
| Psihijatrijski poremećaji | Psihomotorna | Konfuzija i | Psihoza (može kulminiriati do suicidalnih ideja/misli ili pokušajem suicida i suicidom) (vidjeti odjeljak 4.4) | ||
| Poremećaji | Glavobolja Vrtoglavica Poremećaji sna Poremećaji ukusa | Parestezija i disestezija Hipoestezija Tremor | Migrena | Periferna neuropatija i polineuropatija (vidjeti odjeljak 4.4) | |
| Poremećaji na nivou oka | Poremećaji vida (npr. diplopija) | Poremećeno | |||
| Poremećaji na nivou uha i centra za ravnotežu | Tinitus | ||||
| Kardiološki poremećaji | Tahikardija | Ventrikularna aritmija i torsades de pointes (prijavljeno uglavnom kod pacijenata sa faktorima rizika za produženje QT intervala), EKG sa produženim QT intervalom (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.9) | |||
| Vaskularni poremećaji | Vazodilatacija | Vaskulitis | |||
| Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji | Dispnea (uključujući astmatična stanja) | ||||
| Gastrointesti- nalni | Mučnina Dijareja | Povraćanje | Pankreatitis | ||
| Hepatobili- jarni | Povećanje transaminaza Povećan bilirubin | Oštećenje jetre Holestatska žutica | Nekroza jetre (koja se veoma rijetko može razviti u insuficijenciju jetre opasnu po život) | ||
| Poremećaji na nivou kože i potkožnog tkiva | Petehije | ||||
| Erythema nodosum | |||||
| Stevens- | |||||
| Osip | Reakcije fotosenzitivnosti (vidjeti odjeljak 4.4) | Johnson-ov | Akutni | ||
| Mišična slabost | |||||
| Zapaljenje | |||||
| tetiva | |||||
| Mišićno- | Ruptura tetiva | ||||
| Poremećaji mišićno-koštanog i vezivnog tkiva | skeletni bol (npr. bol u ekstremitetima, bol u leđima, bol u grudima) Artralgija | Bol u mišićima Artritis | (predominantno Ahilove tetive) | ||
| Bubrežna | |||||
| Poremećaji na nivou bubrega i urinarnog sistema | Poremećaj | insuficijencija Hematurija Kristalurija (vidjeti odjeljak 4.4) | |||
| Opšti | Reakcije na mjestu primjene infuzije | Astenija Groznica | Edem | ||
| Ispitivanja | Povećanje | Povećana | Povećanje INR (kod pacijenata na terapiji antagonistima vitamina K) |
Sljedeća neželjena dejstva se nalaze u kategoriji sa većom učestalošću u populaciji pacijenata koji primaju samo intravenski ciprofloksacin ili kod onih koji prvo primaju ciprofloksacin intravenski, a zatim oralno:
| Česta | Povraćanje, prolazni porast vrijednosti transaminaza, osip |
| Trombocitopenija, trombocitemija, konfuzija i dezorijentacija, halucinacije, parestezija i dizestezija, konvulzije, vertigo, poremećaj vida, gubitak sluha, tahikardija, vazodilatacija, hipotenzija, prolazno oštećenje jetre, holestatski ikterus, renalno oštećenje, edem. | |
| Povremena | |
| Rijetka | Pancitopenija, depresija koštane srži, anafilaktički šok, psihotične reakcije, migrena, |
| poremećaji olfaktornog nerva, oštećenje sluha, vaskulitis, pankreatitis, nekroza jetre, | |
| petehije, ruptura tetive |
Pedijatrijska populacija
Učestalost ispoljavanja artropatija, navedena u tabeli, odnosi se na podatke iz ispitivanja sa odraslim pacijentima. Kod djece, artropatija je prijavljivana češće (vidjeti odjeljak 4.4).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax:+382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
Prijavljeno je da predoziranje dozom od 12 g dovodi do blagih simptoma toksičnosti, a da akutno predoziranje dozom od 16 g uzrokuje akutnu insuficijenciju bubrega.
Simptomi predoziranja su vrtoglavica, tremor, glavobolja, umor, epileptički napadi, halucinacije, konfuzija, nelagodnost u abdomenu, oštećenje bubrega i jetre, kao i kristalurija i hematurija. Prijavljena je reverzibilna renalna toksičnost.
Osim rutinskih hitnih mjera, npr. primjena medicinskog uglja, preporučuje se praćenje funkcije bubrega, uključujući pH urina i aciditeta, ukoliko je potrebno, treba spriječiti kristaluriju. Treba voditi računa da pacijenti budu dobro hidrirani. Antacidi koji sadrže kalcijum ili magnezijum teoretski mogu smanjiti resorpciju ciprofloksacina kod predoziranja.
Samo mala količina ciprofloksacina (<10%) se eliminiše hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom.
Kod predoziranja treba primijeniti simptomatski tretman. Zbog mogućeg produženja QT intervala treba razmotriti praćenje EKG-a.
Farmakoterapijska grupa: Hinolonski antibakterijski ljekovi, fluorohinolini
ATC kod: J01MA02
Mehanizam djelovanja:
Kao fluorohinolonski antibakterijski agens, ciprofloksacin ispoljava baktericidno dejstvo inhibicijom topoizomeraze II (DNK giraze) i topoizomeraze IV, koje su potrebne za replikaciju, transkripciju, reparaciju i rekombinaciju bakterijske DNK.
Odnos farmakokinetike i farmakodinamike
Efikasnost uglavnom zavisi od odnosa između maksimalne koncentracije u serumu (Cmax) i minimalne inhibitorne koncentracije (MIC) ciprofloksacina za bakterijski patogen i odnosa između površine ispod krive (PIK) i MIC.
Mehanizam rezistencije:
In vitro rezistencija na ciprofloksacin može nastati postepeno, mutacijama na ciljnim mjestima DNK giraze i topoizomeraze IV. Stepen ukrštene rezistencije između ciprofloksacina i drugih fluorohinolona je varijabilan. Pojedinačne mutacije ne moraju dovesti do kliničke rezistencije, ali višestruke mutacije generalno dovode do kliničke rezistencije na mnoge ili na sve aktivne supstance u okviru klase.
Nepropustljivost i/ili efluks aktivnih supstanci pomoću pumpi, kao mehanizmi rezistencije, mogu imati različit uticaj na osjetljivost na fluorohinolone, što zavisi od fizičko-hemijskih osobina različitih aktivnih supstanci u okviru klase i afiniteta transportnih sistema za svaku aktivnu supstancu. Svi in vitro mehanizmi rezistencije su obično uočeni u kliničkim izolatima. Mehanizmi rezistencije koji inaktivišu druge antibiotike kao što su promjene propustljivosti membrane (obično kod Pseudomonas aeruginosa) i mehanizmi efluksa mogu uticati na osjetljivost na ciprofloksacin.
Prijavljena je rezistencija posredovana plazmidima koja je kodirana qnr-genima.
Spektar antibakterijskog dejstva:
Date su granične vrijednosti koje razdvajaju osjetljive sojeve od intermedijarno osjetljivih sojeva, a zatim od rezistentnih sojeva:
EUCAST preporuke
| Mikroorganizmi | Osjetljivi | Rezistentni |
| Enterobacteriaceae | O < 0,5 mg/L | R > 1 mg/L |
| Pseudomonas spp. | O < 0,5 mg/L | R > 1 mg/L |
| Acinetobacter spp. | O < 1 mg/L | R > 1 mg/L |
| Staphylococcus spp.1 | O < 1 mg/L | R > 1 mg/L |
| Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis | O < 0,5 mg/L | R > 0,5 mg/L |
| Neisseria gonorrhoeae | O < 0,03 mg/L | R > 0,06 mg/L |
| Neisseria meningitidis | O < 0,03 mg/L | R > 0,06 mg/L |
| Granične vrijednosti koje nijesu | O < 0,5 mg/L | R > 1 mg/L |
| vezane za rodove* |
1 Staphylococcus spp. - granične vrijednosti za ciprofloksacin odnose se na primjenu velikih doza.
* Granične vrijednosti koje nisu vezane za rodove određene su uglavnom na bazi farmakokinetičkih i farmakodinamskih podataka i nezavisne su od MIC za specifične rodove. One se koriste samo za rodove kod kojih nije data granična vrijednost specifična za rod i ne mogu se koristiti za one rodove za koje se ne preporučuje ispitivanje osjetljivosti.
Prevalenca stečene rezistencije za određene rodove može geografski i vremenski varirati i poželjno je da postoje lokalni podaci o rezistenciji, posebno kod liječenja teških infekcija. Po potrebi, stručni savjet treba potražiti u slučaju kad je učestalost lokalne rezistencije takva da je efikasnost lijeka kod nekih tipova infekcija dovedena u pitanje.
Grupisanje relevantnih rodova prema osjetljivosti na ciprofloksacin (za Streptococcus vrste vidjeti odjeljak 4.4)
| UOBIČAJENO OSJETLJIVI RODOVI |
| Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi |
| Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi |
| Anaerobni mikroorganizmi |
| Drugi mikroorganizmi |
| RODOVI KOJI MOGU RAZVITI STEČENU REZISTENCIJU |
| Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi |
| Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi |
| Anaerobni mikroorganizmi |
| INHERENTNO REZISTENTNI ORGANIZMI |
| Aerobni Gram-pozitivni mikroorganizmi |
| Aerobni Gram-negativni mikroorganizmi |
| Anaerobni mikroorganizmi |
| Drugi mikroorganizmi |
| *Dokazana je klinička efikasnost za osjetljive izolate u potvrđenim kliničkim indikacijama |
Resorpcija
Nakon intravenske infuzije ciprofloksacina, u prosjeku se maksimalna koncentracija postiže na kraju infuzije. Farmakokinetika je linearna u doznom rangu do 400 mg, primijenjeno intravenski.
Poređenjem farmakokinetičkih parametara kod primjene dva i tri puta na dan, intravenski dozni režim nije pokazao akumulaciju ciprofloksacina i njegovih metabolita.
60-to minutna intravenska infuzija od 200 mg ciprofloksacina ili 250 mg oralno primijenjenog ciprofloksacina, oba data na svakih 12 sati, doveli su do identične površine ispod krive (PIK).
60-to minutna intravenska infuzija od 400 mg ciprofloksacina na svakih 12 sati bila je ekvivalentna oralnoj dozi od 500 mg na svakih 12 sati u pogledu površine ispod krive.
Intravenskom dozom od 400 mg, primijenjenom tokom 60 min na svakih 12 sati, dostiže se slična Cmax kao primjenom oralne doze od 750 mg.
60-to minutna intravenska infuzija od 400 mg ciprofloksacina, data na svakih 8 sati, bila je identična kao oralna doza od 750 mg primijenjena na 12 sati, u pogledu površine ispod krive.
Distribucija
Vezivanje ciprofloksacina za proteine plazme je slabo (20-30%). Ciprofloksacin je u plazmi prisutan uglavnom u nejonizovanom obliku i ima veliki volumen distribucije u stanju ravnoteže od 2-3 L/kg tjelesne mase. Ciprofloksacin dostiže visoke koncentracije u različitim tkivima kao što su pluća (epitelna tečnost, alveolarni makrofazi, tkivo za biopsiju), sinusi, zapaljene lezije (plih poslije ujeda španske mušice) i urogenitalni sistem (urin, prostata, endometrijum) gdje ukupne koncentracije premašuju koncentracije koje se postižu u plazmi.
Metabolizam
Zabilježene su niske koncentracije 4 metabolita ciprofloksacina koji su identifikovani kao: dezetileneciprofloksacin (M1), sulfociprofloksacin (M2), oksociprofloksacin (M3) i formilciprofloksacin (M4).
Metaboliti pokazuju antimikrobnu in vitro aktivnost koja je na nižem nivou nego aktivnost polazne supstance. Poznato je da je ciprofloksacin umjereni inhibitor CYP450 1A2 izoenzima.
Izlučivanje
Ciprofloksacin se najvećim dijelom izlučuje u nepromijenjenom obliku i to preko bubrega i manjim dijelom preko fecesa. Poluvrijeme eliminacije iz seruma kod osoba sa normalnom funkcijom bubrega je približno 4-7 sati.
Izlučivanje ciprofloksacina (% doze)
429260-14605000431800-148590005482590-14859000
| Intravenska primjena | |||
| Urin | Feces | ||
| Ciprofloksacin | 61,5 | 15,2 | |
| Metaboliti (M1-M4) | 9,5 | 2,6 |
Renalni klirens iznosi 180-300 mL/kg/h, dok ukupni klirens iznosi 480-600 mL/kg/h. Ciprofloksacin podliježe glomerularnoj filtraciji i tubularnoj sekreciji. Teže oštećenje funkcije bubrega dovodi do produženja poluvremena eliminacije ciprofloksacina do 12 h.
Nerenalni klirens ciprofloksacina uglavnom potiče od aktivne transintestinalne sekrecije i metabolizma. 1% primijenjene doze se eliminiše putem žuči. Ciprofloksacin je prisutan u žuči u visokim koncentracijama.
Pedijatrijski pacijenti
Farmakokinetički podaci kod pedijatrijskih pacijenata su ograničeni.
Ispitivanje na djeci je pokazalo da Cmax i PIK ne zavise od uzrasta (djeca starija od godinu dana). Nije uočeno primjetno povećanje Cmax i PIK nakon ponovljenog doziranja (10 mg/kg tjelesne mase tri puta dnevno).
Kod 10 djece sa teškom sepsom, nakon 1-satne intravenske infuzije od 10 mg/kg tjelesne mase, Cmax je bila 6,1 mg/L (raspon 4,6-8,3 mg/L) kod djece mlađe od godinu dana i 7,2 mg/L (raspon 4,7-11,8 mg/L) kod djece starije od godinu dana i mlađe od 5 godina. Kod ovih starosnih grupa vrijednosti PIK su bile 17,4 mg*h/L (raspon 11,8-32,0 mg*h/L), odnosno 16,5 mg*h/L (raspon 11,0-23,8 mg*h/L).
Ove vrijednosti su unutar raspona prijavljenog kod odraslih koji su primali terapijske doze. Na osnovu populacione farmakokinetičke analize pedijatrijskih pacijenata sa različitim infekcijama, predviđeno srednje poluvrijeme kod djece je približno 4-5 sati, a bioraspoloživost oralne suspenzije je u rasponu 50-80%.
Pretklinički podaci, dobijeni konvencionalnim ispitivanjima toksičnosti poslije primjene jedne doze lijeka, toksičnosti poslije primjene ponovljenih doza lijeka, kancerogenog potencijala ili reproduktivne toksičnosti, nisu otkrili posebne opasnosti po zdravlje ljudi.
Kao i drugi hinoloni, ciprofloksacin je fototoksičan kod životinja u slučaju klinički relevantnih nivoa izloženosti. Podaci o fotomutagenosti/fotokancerogenosti pokazuju slab fotomutageni ili fotokancerogeni efekat ciprofloksacina in vitro i u eksperimentima na životinjama. Ovaj efekat je uporediv sa efektom drugih inhibitora giraze.
Artikularna podnošljivost:
Kao što je prijavljeno za druge inhibitore giraze, ciprofloksacin izaziva oštećenja velikih zglobova koji nose težinu tijela kod životinja u razvoju. Stepen oštećenja hrskavice varira u zavisnosti od starosti i vrste životinje i od doze; oštećenje se može smanjiti rasterećenjem zglobova. Ispitivanja na zrelim životinjama (pacov, pas) nijesu pružila dokaz o lezijama hrskavice. U ispitivanju na mladim bigl psima, ciprofloksacin je u terapijskim dozama, nakon dvije nedjelje tretmana, izazvao teške promjene na zglobovima, koje su bile vidljive i nakon 5 mjeseci.
mliječna kiselina
dinatrijum edetat
hlorovodična kiselina, koncentrovana (E507)
voda za injekcije
Lijek se ne smije miješati s drugim ljekovima, osim sa onima koji su navedeni u poglavlju 6.6.
4 godine.
Lijek čuvati u originalnom pakovanju zaštićeno od svjetlosti.
Lijek se ne smije zamrzavati.
5 ampula (I hidrolitičke grupe) sa 10 ml koncentrata za rastvor za infuziju po 100 mg, u kutiji.
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Ciprinol koncentrat za rastvor za infuziju kompatibilan je s fiziološkim rastvorom, Ringerovim rastvorom, Hartmannovim rastvorom (Ringerov laktat), 5% ili 10% rastvorom glukoze, 10% rastvorom fruktoze. Koncentrat za rastvor za infuziju mora se prije upotrebe razrijediti s odgovarajućom infuzionom tečnošću.Rastvor za infuziju pripremamo neposredno prije davanja.
Najmanji volumen je 50 ml.
Ciprinol® se ne smije miješati sa infuzionim rastvorom i injekcijama koje su fizički ili hemijski nestabilne pri vrijednosti pH 3.9 do 4.5 (npr. penicilin, heparin). Ako pacijent mora istovremeno dobiti i drugi lijek, taj se lijek daje uvijek odvojeno od ciprofloksacina.
Ciprinol je antibiotik koji pripada grupi fluorohinolona. Aktivna supstanca je ciprofloksacin. Ciprofloksacin djeluje tako što ubija bakterije koje izazivaju infekcije. On djeluje samo na specifične sojeve bakterija.
Odrasli
Ciprinol se primjenjuje kod odraslih za liječenje sljedećih bakterijskih infekcija:
Ciprofloksacin se može koristiti za liječenje pacijenata sa niskim brojem bijelih krvnih zrnaca (neutropenija) koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu, za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije.
Ako imate ozbiljnu infekciju ili infekciju koju je prouzrokovalo više tipova bakterija, uz lijek Ciprinol možete dobiti i dodatnu antibiotsku terapiju.
Djeca i adolescenti
Lijek Ciprinol se koristi kod djece i adolescenata, pod nadzorom ljekara specijaliste, za liječenje sljedećih bakterijskih infekcija:
Lijek Ciprinol se može koristiti i za liječenje drugih specifičnih ozbiljnih infekcija kod djece i adolescenata kada ljekar smatra da je to neophodno.
Lijek Ciprinol ne smete koristiti:
Kada uzimate lijek Ciprinol, posebno vodite računa:
Prije nego što uzmete lijek Ciprinol, recite Vašem ljekaru:
Za liječenje nekih infekcija genitalnih organa ljekar Vam može propisati drugi antibiotik, kao dodatak ciprofloksacinu. Ako ne dođe do poboljšanja simptoma nakon 3 dana liječenja, molimo Vas da se javite svom ljekaru.
U toku uzimanja lijeka Ciprinol
Odmah se obratite ljekaru ako se javi bilo koje od ovih stanja dok uzimate lijek Ciprinol. Vaš ljekar će odlučiti da li terapiju lijekom Ciprinol treba prekinuti.
Primjena drugih ljekova
Kažite svom ljekaru ili farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.
Nemojte uzimati lijek Ciprinol zajedno sa tizanidinom, jer to može izazvati neželjena dejstva, npr. nizak krvni pritisak ili pospanost (vidjeti tačku 2: Lijek Ciprinol ne smijete koristiti).
Za sljedeće ljekove je poznato da uzajamno reaguju sa lijekom Ciprinol u Vašem organizmu. Uzimanje lijeka Ciprinol zajedno sa ovim ljekovima može uticati na terapijske efekte tih ljekova. To takođe može povećati vjerovatnoću od pojave neželjenih dejstava.
Recite Vašem ljekaru ako uzimate:
Lijek Ciprinol može povisiti koncentracije sljedećih ljekova u krvi:
Uzimanje lijeka Ciprinol® sa hranom i pićima
Ako uzimate lijek Ciprinol tokom obroka, nemojte jesti ili piti mliječne proizvode (npr. mlijeko ili jogurt) ili pića kojima se dodaje kalcijum dok uzimate ove tablete, jer to može uticati na resorpciju aktivne supstance.
Primjena lijeka Ciprinol® u periodu trudnoće i dojenja
Ako ste trudni, dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što počnete da uzimate ovaj lijek.
Poželjno je izbjegavati upotrebu lijeka Ciprinol u periodu trudnoće.
Nemojte uzimati lijek Ciprinol tokom dojenja, jer se ciprofloksacin izlučuje u majčino mlijeko i može biti štetan za Vaše dijete.
Uticaj lijeka Ciprinol® na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama
Lijek Ciprinol može umanjiti nivo vaše budnosti. Mogu se javiti neka neurološka neželjena dejstva. Stoga provjerite kako reagujete na lijek Ciprinol prije nego što počnete da upravljate vozilom ili rukujete mašinama. Ako postoji bilo kakva nedoumica, porazgovarajte sa svojim ljekarom.
Vaš ljekar će Vam reći koja doza lijeka Ciprinol će Vam biti primijenjena, koliko često i koliko dugo. Ovo će zavisiti od tipa i težine infekcije.
Kažite Vašem ljekaru ukoliko imate problema sa bubrezima, jer to može uticati na dozu koja će Vam biti primijenjena.
Terapija obično traje od 5 do 21 dan; ponekad i duže, ukoliko je infekcija teža.
Ne zaboravite da pijete dosta tečnosti dok koristite lijek Ciprinol.
Vaš ljekar ili medicinska sestra će pripremiti i dati Vam lek Ciprinol u vidu spore intravenske infuzije.Rastvor za infuziju pripremamo neposredno prije davanja. Dužina trajanja infuzije kod djece je 60 minuta. Kod odraslih pacijenata, dužina trajanja infuzije je 60 minuta za dozu od 400 mg i 30 minuta za dozu od 200 mg. Primjena u vidu spore infuzije pomaže da se smanji vjerovatnoća pojave neželjenih dejstava koja se javljaju odmah nakon primjene.
Ako ste uzeli više lijeka Ciprinol nego što je trebalo
Ovaj lijek se primjenjuje pod strogim nadzorom medicinskog osoblja, tako da nije vjerovatno da ćete primiti previsoku dozu. Ipak, ako se jave vrtoglavica, tremor (nevoljno podrhtavanje), glavobolja, umor, konvulzije (grčevi), halucinacije, konfuzija, osjećaj nelagodnosti u stomaku, kristali ili krv u mokraći, odmah recite Vašem ljekaru.
Ukoliko mislite da ste primili veću dozu lijeka Ciprinol nego što bi trebalo, obratite se Vašem ljekaru.
Ako ste zaboravili da uzmete lijek Ciprinol
Ljekar ili medicinska sestra će se pobrinuti da redovno dobijate lijek, tako da nije vjerovatno da će neka doza biti izostavljena. Međutim, recite ljekaru ili medicinskoj sestri, ako mislite da su zaboravili da Vam daju dozu lijeka.
Ako naglo prestanete da uzimate lijek Ciprinol
O prekidu primjene lijeka odlučuje Vaš ljekar.
Veoma je važno da završite terapiju u potpunosti, čak i ako poslije nekoliko dana počnete da se osjećate bolje. Ako prerano prekinete terapiju, infekcija možda neće biti potpuno izliječena, a simptomi infekcije se mogu vratiti ili pogoršati. Kod Vas se može razviti i otpornost na ovaj antibiotik.
Ako imate bilo kakva dodatna pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.
Kao svi ljekovi i lijek Ciprinol može imati neželjena dejstva, mada se ona ne pojavljuju kod svih.
Česta neželjena dejstva (postoji vjerovatnoća da se jave kod do 1 na 10 ljudi):
Povremena neželjena dejstva (postoji vjerovatnoća da se jave kod do 1 na 100 ljudi):
Rijetka neželjena dejstva (postoji vjerovatnoća da se jave kod do 1 na 1 000 ljudi):
Veoma rijetka neželjena dejstva (postoji vjerovatnoća da se jave kod do 1 na svakih 10 000 ljudi):
Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu raspoloživih podataka)
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.
Rok upotrebe
Četiri (4) godine.
Lijek se ne smije koristiti po isteku datuma označenog na pakovanju. Rok upotrebe se odnosi na posljednji dan navedenog mjeseca.
Čuvanje
Lijek čuvati u originalnom pakovanju zaštićeno od svjetlosti.
Lijek se ne smije zamrzavati.
Rastvor za infuziju pripremamo neposredno prije davanja.
Ljekove ne treba odbacivati putem kanalizacije ili kućnog otpada. Pitajte Vašeg farmaceuta kako da odbacite ljekove koji Vam više nisu potrebni. Ove mjere pomažu u zaštiti životne sredine. Neupotrebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Šta sadrži lijek Ciprinol
Aktivna supstanca: ciprofloksacin u obliku ciprofloksacin laktata.
Koncentrat za rastvor za infuziju: 10 ml koncentrata za rastvor za infuziju (1 ampula) sadrži 100 mg ciprofloksacina.
Pomoćne supstance: mliječna kiselina, dinatrijum edetat, koncentrovana hlorovodična kiselina (E507) i voda za injekcije.
Kako izgleda lijek Ciprinol® i sadržaj pakovanja
Koncentrat za rastvor za infuziju je bistar rastvor, žuto-zelene boje.
Svaka kutija sadrži po 5 ampula sa po 10 ml koncentrata za rastvor za infuziju (100 mg/10 ml).
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole:
DSD „KRKA, d.d., Novo mesto“ - predstavništvo Podgorica
Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora
Proizvođač: KRKA, d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija.
Ovo uputstvo je posljednji put odobreno:
Jun, 2014.
Režim izdavanja lijeka
Lijek se može upotrebljavati u zdravstvenoj ustanovi.
Broj i datum dozvole:
Δ Ciprinol®, koncentrat za rastvor za infuziju, 100mg/10ml, ampula, 5x10 ml: 2030/14/356 – 1192 od
10.06.2014. godine