- refluksni ezofagitis
- ulkusna bolest želuca i dvanaesnika
- Zollinger-Ellisonov sindrom i druga patološka hipersekretorna stanja.
Ovaj lijek treba primijeniti zdravstveni radnik i pod odgovarajućim medicinskim nadzorom.
Intravenska primjena pantoprazol injekcija preporučuje se samo ako oralna primjena nije moguća. Dostupni su podaci o intravenskoj primjeni u trajanju do 7 dana. Stoga, čim oralna terapija postane moguća, treba prekinuti intravensko liječenje pantoprazol injekcijama i zamijeniti ga terapijom kroz usta pantoprazol 40 mg tabletama.
Doziranje
Ulkusna bolest želuca i dvanaesnika i refluksni ezofagitis
Preporučena intravenska doza je jedna bočica pantoprazol praška za otopinu za injekciju (40 mg pantoprazola) na dan.
Zollinger-Ellisonov sindrom i druga patološka hipersekretorna stanja
Dugotrajno liječenje Zollinger-Ellisonovog sindroma i drugih patoloških hipersekretornih stanja treba započeti s dnevnom dozom od 80 mg pantoprazola. Zatim se doza može prema potrebi povećati ili smanjiti rukovodeći se mjerenjem sekrecije želučane kiseline. Doze veće od 80 mg dnevno treba podijeliti i dati dva puta dnevno. Privremeno povećanje doze na više od 160 mg pantoprazola dnevno je moguće, ali takvu dozu ne treba primjenjivati dulje nego što je potrebno za postizanje adekvatne kontrole kiseline.
60492649815830
Ako je potrebna brza kontrola kiseline, početna doza od 2 x 80 mg pantoprazola je u većine bolesnika dovoljna za smanjenje lučenja kiseline na ciljnu vrijednost (<10 mEq/h) unutar jednog sata.
Pedijatrijska populacija
Nije utvrđena sigurnost i djelotvornost primjene pantoprazol praška za otopinu za injekciju u djece i adolescenata mlađih od 18 godina. Stoga se pantoprazol prašak za otopinu za injekciju ne preporučuje davati bolesnicima mlađim od 18 godina.
Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelu 5.2., ali za sada nije moguće dati preporuke za doziranje.
Oštećenje funkcije jetre
U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre doza ne smije se prijeći 20 mg pantoprazola na dan (pola bočice od 40 mg pantoprazola) (vidjeti dio 4.4.).
Oštećenje funkcije bubrega
Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti dio 5.2.).
Stariji bolesnici
Nije potrebna prilagodba doze u starijih osoba (vidjeti dio 5.2.).
Način primjene
Otopina za injekciju pripravlja se sa 10 ml 0,9%-tne otopine natrijevog klorida (9 mg/ml). Upute za pripremu vidjeti u dijelu 6.6. Pripremljena otopina se može primijeniti direktno, ili se može dati nakon razrjeđivanja sa 100 ml 0,9%-tne otopine natrijevog klorida (9 mg/ml) ili 5%-tne otopine glukoze (55 mg/ml).
Pripremljena otopina mora se upotrijebiti unutar 12 sati.
Lijek se treba primijeniti intravenski tijekom 2 do 15 minuta.
Preosjetljivosti na djelatnu tvar, supstituirane benzimidazole ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Maligna bolest želuca
Simptomatski odgovor na pantoprazol može maskirati simptome maligne bolesti želuca i može odgoditi dijagnozu. U prisutnosti bilo kojeg upozoravajućeg simptoma (npr. značajan nenamjerni gubitak tjelesne mase, učestalo povraćanje, disfagija, hematemeza, anemija ili melena) i kada se sumnja na ulkus želuca ili je on prisutan, potrebno je isključiti malignu bolest želuca.
Potrebno je razmotriti daljnje pretrage ako simptomi perzistiraju unatoč odgovarajućem liječenju.
Oštećenje funkcije jetre
Kod bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre treba tijekom liječenja pantoprazolom redovito pratiti jetrene enzime. U slučaju porasta vrijednosti jetrenih enzima liječenje se mora prekinuti (vidjeti dio 4.2.).
Istodobna primjena s inhibitorima HIV proteaze
Ne preporučuje se istodobna primjena pantoprazola s inhibitorima HIV proteaze čija je apsorpcija ovisna o kiselom pH želuca, kao što je atazanavir, zbog značajnog smanjenja njihove bioraspoloživosti (vidjeti
dio 4.5.).
Gastrointestinalne infekcije uzrokovane bakterijama
Liječenje pantoprazolom može dovesti do blago povećanog rizika od gastrointestinalnih infekcija uzrokovanih bakterijama kao što su Salmonella, Campylobacter ili C. difficile.
Hipomagnezemija
Rijetko je prijavljena teška hipomagnezemija u bolesnika koji su inhibitorima protonske pumpe, kao što je pantoprazol, bili liječeni tijekom najmanje tri mjeseca, a u većini slučajeva tijekom godinu dana. Mogu se pojaviti ozbiljni znakovi hipomagnezemije kao što su umor, tetanija, delirij, konvulzije, omaglica i ventrikularna aritmija, čiji nastup može biti podmukao i može ih se previdjeti. Hipomagnezemija može dovesti do hipokalcemije i/ili hipokalemije (vidjeti dio 4.8.). U većine pogođenih bolesnika hipomagnezemija (i s njom povezane hipokalcemija i/ili hipokalemija) se poboljšala nakon nadoknade magnezija i prekida terapije inhibitorom protonske pumpe.
Za bolesnike kod kojih se očekuje da će biti na dugotrajnoj terapiji inhibitorima protonske pumpe ili za bolesnike koji istodobno uzimaju digoksin ili druge lijekove koji mogu uzrokovati hipomagnezemiju (npr. diuretici), liječnici moraju razmotriti praćenje razine magnezija prije uvođenja inhibitora protonske pumpe u terapiju i periodički tijekom liječenja.
Frakture kostiju
Inhibitori protonske pumpe, osobito ako se primjenjuju u visokim dozama i tijekom duljeg vremenskog perioda (>1 godine), mogu umjereno povećati rizik od frakture kuka, zapešća i kralježnice, uglavnom u starijih bolesnika ili ako su prisutni drugi poznati čimbenici rizika. Opservacijska ispitivanja ukazuju da inhibitori protonske pumpe mogu povećavati ukupni rizik od frakture za 10-40%. Neka od ovih povećanja mogu biti zbog utjecaja drugih čimbenika rizika. Bolesnici koji su pod rizikom od nastanka osteoporoze moraju primiti skrb u skladu s važećim kliničkim smjernicama te imati primjeren unos vitamina D i kalcija.
Teške kožne nuspojave (engl.severe cutaneous adverse ractions, SCARs)
Prijavljene su teške kožne nuspojave (SCARs) nepoznate učestalosti, uključujući multiformni eritem, Stenes-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS) povezane s liječenjem pantoprazolom, a koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne (vidjeti dio 4.8.).
Bolesnike je potrebno savjetovati o znakovima i simptomima ovih reakcija te ih pomno pratiti na moguću nuspojavu istih.
U slučaju pojavljivanja znakova i simptoma koji upućuju na navedene reakcije, potrebno je odmah prekinuti primjenu pantoprazola i razmotriti zamjenske terapijske opcije.
Subakutni kožni eritematozni lupus (SCLE, engl. subacute cutaneous lupus erythematosus)
Inhibitori protonske pumpe povezani su s vrlo rijetkim slučajevima SCLE-a. Ako nastupe lezije, posebice na suncu izloženim područjima kože, te ako su popraćene artralgijom, bolesnik treba odmah potražiti medicinsku pomoć, a zdravstveni radnik treba razmotriti prekid liječenja pantoprazol praškom za otopinu za injekciju. Ako se nakon liječenja inhibitorom protonske pumpe javi SCLE, rizik od pojave SCLE-a veći je i tijekom liječenja drugim inhibitorom protonske pumpe.
8827004331Interferencija s laboratorijskim testovima
Povišena razina kromogranina A (CgA) može interferirati s pretragama za neuroendokrine tumore. Kako bi se izbjegla ova interferencija, liječenje pantoprazol prašakom za otopinu za injekciju potrebno je prekinuti najmanje 5 dana prije mjerenja razine CgA (vidjeti dio 5.1.). Ako se razine CgA i gastrina ne vrate unutar referentnih vrijednosti nakon početnog mjerenja, mjerenje treba ponoviti 14 dana nakon prekida liječenja inhibitorom protonske pumpe.
Pantoprazol prašak za otopinu za injekciju sadrži natrij.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po bočici, tj. zanemarive količine natrija.Lijekovi čija bioraspoloživost ovisi o pH želuca
Zbog snažne i dugotrajne inhibicije lučenja želučane kiseline, pantoprazol može smanjiti apsorpciju lijekova čija je bioraspoloživost ovisna o želučanom pH, npr. nekih azolskih antimikotika poput ketokonazola, itrakonazola, posakonazola i drugih lijekova kao što je erlotinib.
Inhibitori HIV proteaze
Ne preporučuje se istodobna primjena pantoprazola s inhibitorima HIV proteaze čija je apsorpcija ovisna o kiselom intragastričnom pH, kao što je atazanavir, zbog značajnog smanjenja njihove bioraspoloživosti (vidjeti dio 4.4.).
Ako se kombinacija inhibitora HIV proteaze s inhibitorom protonske pumpe ne može izbjeći, preporučuje se pomno kliničko praćenje (npr. mjerenje viremije). Doza pantoprazola od 20 mg dnevno ne smije se prekoračiti. Možda će biti potrebno prilagoditi dozu inhibitora HIV proteaze.
Kumarinski antikoagulansi (fenprokumon ili varfarin)
Istodobna primjena pantoprazola s varfarinom ili fenprokumonom nije utjecala na farmakokinetiku varfarina i fenprokumona ili na INR. Međutim, zabilježeni su izolirani slučajevi povećanja INR-a i protrombinskog vremena u bolesnika koji su uzimali inhibitore protrombinske pumpe i varfarin ili fenprokumon istodobno. Povećanje INR-a i protrombinskog vremena može dovesti do abnormalnog krvarenja, pa čak i smrti. U bolesnika koji se liječe pantoprazolom i varfarinom ili fenprokumonom preporučuje se kontrolirati povećanje INR-a i protrombinskog vremena.
Metotreksat
Istodobna primjena visokih doza metotreksata (npr. 300 mg) i inhibitora protonske pumpe može kod nekih bolesnika povećati razinu metotreksata. Stoga je u uvjetima kad se primjenjuju visoke doze metotreksata, na primjer kod karcinoma i psorijaze, potrebno razmotriti privremeni prekid primjene pantoprazola.
Ostala ispitivanja interakcija
Pantoprazol se u najvećoj mjeri metabolizira u jetri preko citokrom P450 enzimskog sustava. Glavni metabolički put je demetilacija putem CYP2C19, a ostali metabolički putevi uključuju oksidaciju putem CYP3A4.
Ispitivanja interakcija s lijekovima koji se također metaboliziraju istim enzimatskim sustavom (kao što su karbamazepin, diazepam, glibenklamid, nifedipin i oralni kontraceptivi koji sadrže levonorgestrel i etinilestradiol) nisu zabilježila klinički značajne interakcije.
Ne može se isključiti interakcija pantoprazola s drugim lijekovima ili spojevima koji se metaboliziraju istim enzimskim sustavom.
Rezultati brojnih ispitivanja interakcija pokazuju da pantoprazol ne utječe na metabolizam djelatnih tvari koje se metaboliziraju putem CYP1A2 (primjerice kofein, teofilin), CYP2C9 (primjerice piroksikam, diklofenak, naproksen), CYP2D6 (primjerice metoprolol), CYP2E1 (primjerice etanol), te ne ometa apsorpciju digoksina putem P-glikoproteina.
Nisu zabilježene interakcije tijekom istodobnog davanja antacida.
Ispitivanja interakcija su također provedena kod istodobne primjene pantoprazola s odgovarajućim antibioticima (klaritromicinom, metronidazolom, amoksicilinom). Nisu zabilježene klinički značajne interakcije.
Lijekovi koji inhibiraju ili induciraju CYP2C19
Inhibitori CYP2C19, poput fluvoksamina, mogu povećati sistemsku izloženost pantoprazolu. U bolesnika koji su dugotrajno liječeni visokim dozama pantoprazola ili u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre možda će trebati razmotriti smanjenje doze.
Induktori enzima koji utječu na CYP2C19 i CYP3A4, kao što su rifampicin i gospina trava (Hypericum perforatum), mogu smanjiti koncentraciju inhibitora protonske pumpe u plazmi koji se metaboliziraju putem ovih enzimskih sustava.
Interakcije lijeka s laboratorijskim pretragama
U bolesnika koji su primali pantoprazol zabilježeni su lažno pozitivni rezultati u nekim probirnim pretragama urina na tetrahidrokanabinol (THC). Potrebno je razmotriti korištenje zamjenske potvrdne metode za provjeru pozitivnih rezultata.
Trudnoća
Ograničeni podaci o primjeni pantoprazola u trudnoći (između 300 i 1000 ishoda trudnoće) ne ukazuju na malformacije ili na fetalnu/neonatalnu toksičnost.
Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.).
Kao mjera opreza, poželjno je izbjegavati korištenje pantoprazola tijekom trudnoće.
Dojenje
Ispitivanja na životinjama pokazala su da se pantoprazol izlučuje u mlijeku. Nedostatni su podaci o izlučivanju pantoprazola u majčino mlijeko kod ljudi, iako je zabilježeno njegovo izlučivanje. Rizik za novorođenčad/dojenčad se ne može isključiti. Pri odlučivanju o prekidu dojenja ili prekidu/odgodi terapije pantoprazolom mora se uzeti u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije za majku.
Plodnost
Nema dokaza o smanjenoj plodnosti nakon primjene pantoprazola u ispitivanjima na životinjama (vidjeti dio 5.3.).
Zoltex 40 mg prašak za otopinu za injekciju ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Mogu se javiti nuspojave poput omaglice i poremećaja vida (vidjeti dio 4.8.). U takvim slučajevima bolesnici ne smiju upravljati vozilima ili raditi sa strojevima.
Očekuje se da će otprilike 5% bolesnika osjetiti nuspojave.
Tablica u nastavku navodi zabilježene nuspojave pantoprazola, razvrstane po sljedećim kategorijama učestalosti:
Vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000) i nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka).
Svim nuspojavama prijavljenim nakon stavljanja lijeka u promet nije moguće odrediti učestalost, te su takve nuspojave navedene pod ''nepoznato''.
Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su poredane u padajućem nizu prema stupnju ozbiljnosti.
Simptomi predoziranja u ljudi nisu poznati.
Doze lijeka do 240 mg primijenjene intravenski tijekom 2 minute dobro se podnose. Kako se pantoprazol opsežno veže na proteine, ne dijalizira se lako.
U slučaju predoziranja s kliničkim znakovima intoksikacije, osim simptomatske i suportivne terapije, nema specifičnih preporuka za liječenje.
Farmakoterapijska skupina: lijekovi za poremećaje kiselosti, inhibitori protonske pumpe; ATK oznaka: A02BC02.
Mehanizam djelovanja
Pantoprazol je supstituirani benzimidazol koji specifičnim djelovanjem na protonske pumpe parijetalnih stanica inhibira izlučivanje kloridne kiseline u želucu.
Pantoprazol prelazi u svoj aktivni oblik u kiselim uvjetima u parijetalnim stanicama, gdje inhibira enzim H+, K+-ATP-azu, odnosno završnu fazu stvaranja kloridne kiseline u želucu. Inhibicija je ovisna o dozi i utječe kako na bazalno, tako i na stimulirano lučenje kiseline. U većine bolesnika simptomi nestaju u roku od dva tjedna. Kao i kod primjene drugih inhibitora protonske pumpe te antagonista H2 receptora, liječenje pantoprazolom smanjuje kiselost u želucu, a proporcionalno smanjenju kiselosti povećava se
60492649815830
razina gastrina. Povećano lučenje gastrina je reverzibilno. Budući da pantoprazol djeluje distalno od razine staničnih receptora, može utjecati na lučenje kloridne kiseline neovisno o stimulaciji drugim tvarima (acetilkolinom, histaminom, gastrinom). Učinak je jednak bez obzira na to daje li se lijek oralno ili intravenski.
Farmakodinamički učinci
Vrijednosti gastrina natašte se povećavaju pri primjeni pantoprazola. Kod kratkotrajne primjene te vrijednosti u većini slučajeva ne prelaze gornju granicu normale. Tijekom dugotrajnog liječenja vrijednosti gastrina se u većini slučajeva udvostručuju, ali njihovo izrazito povećanje se javlja samo u pojedinačnim slučajevima. Kao posljedica toga, u malom broju slučajeva uočeno je blago do umjereno povećanje broja specifičnih endokrinih stanica (ECL) u želucu (jednostavna do adenomatoidna hiperplazija). Međutim, prema dosadašnjim ispitivanjima, stvaranje prekursora karcinoida (atipična hiperplazija) ili karcinoida želuca koji su zabilježeni u pokusima na životinjama (vidjeti dio 5.3.) nije opaženo kod ljudi.
Utjecaj dugotrajnog liječenja pantoprazolom (duljeg od jedne godine) na endokrine parametre štitnjače, prema rezultatima ispitivanja na životinjama, ne može se u potpunosti isključiti.
Vrijednosti serumskog gastrina rastu tijekom liječenja antisekretornim lijekovima kao odgovor na smanjeno lučenje kiseline. CgA također raste zbog smanjene želučane kiselosti. Povišena razina CgA može interferirati s pretragama za neuroendokrine tumore.
Dostupni podaci iz literature ukazuju na to da liječenje inhibitorima protonske pumpe treba prekinuti između 5 dana i 2 tjedna prije mjerenja CgA. Time se omogućuje da se razine CgA, koje mogu biti lažno povišene nakon liječenja inhibitorom protonske pumpe, vrate unutar referentnih vrijednosti.
Opća farmakokinetička svojstva
Farmakokinetika pantoprazola se ne razlikuje nakon jednokratne i višekratne primjene. U rasponu doza od 10 do 80 mg farmakokinetika pantoprazola u plazmi je linearna nakon oralne i nakon intravenske primjene.
Distribucija
Vezanje pantoprazola na proteine plazme iznosi otprilike 98%. Volumen distribucije lijeka je otprilike 0,15 L/kg.
Biotransformacija
Pantoprazol se metabolizira gotovo isključivo u jetri. Glavni metabolički put je demetilacija posredstvom CYP2C19 na koju se nadovezuje konjugacija sulfatima. Drugi metabolički put uključuje oksidaciju posredstvom CYP3A4.
Eliminacija
Poluvijek eliminacije lijeka je otprilike 1 sat, a klirens oko 0,1 L/h/kg. Zabilježeno je nekoliko slučajeva odgođenog izlučivanja. Zbog specifičnog vezanja pantoprazola na protonske pumpe parijetalnih stanica poluvijek eliminacije ne korelira s mnogo duljim trajanjem djelovanja (inhibicija lučenja kiseline). Metaboliti pantoprazola se najvećim dijelom izlučuju putem bubrega (oko 80%), a ostatak se izlučuje fecesom.
Glavni metabolit u serumu i urinu je desmetilpantoprazol, koji je konjugiran sa sulfatom. Poluvijek eliminacije glavnog metabolita (otprilike 1,5 h) nije značajno dulji od poluvijeka eliminacije pantoprazola.
Posebne skupine bolesnika
Spori metabolizatori
Otprilike 3% ukupne europske populacije smatra se slabim metabolizatorima zbog nedostatka djelotvornog CYP2C19 enzima. U ovih pojedinaca metabolizam pantoprazola u najvećoj je mjeri kataliziran s CYP3A4. Nakon primjene pojedinačne doze od 40 mg pantoprazola, srednja vrijednost AUC bila je 6 puta veća u slabih metabolizatora u odnosu na pojedince s funkcionalnim CYP2C19 enzimom (brzi metabolizatori). Srednje vrijednosti vršnih koncentracija u plazmi povećale su se za otprilike 60%. Ovi nalazi nemaju utjecaja na doziranje pantoprazola.
Oštećenje funkcije bubrega
Ne preporučuje se smanjenje doze pantoprazola u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, uključujući bolesnike na dijalizi. Kao i u zdravih osoba, poluvijek eliminacije pantoprazola je kratak. Dijaliziraju se samo vrlo male količine pantoprazola. Iako glavni metabolit ima umjereno produljen poluvijek eliminacije (2-3 sata), izlučivanje je i dalje brzo te ne dolazi do akumulacije.
Oštećenje funkcije jetre
Iako se u bolesnika s cirozom jetre (razredi A i B prema Childu) poluvijek eliminacije povećava na 7 do 9 sati, a vrijednost AUC za faktor 5-7, maksimalna koncentracija u serumu povećava se samo za faktor 1,5 u odnosu na zdrave osobe.
Starije osobe
2542667117169 Manje povećanje AUC i Cmax u starijih dobrovoljaca u odnosu na mlađe nije klinički značajno.
Pedijatrijska populacija
Nakon jednokratne intravenske primjene pantoprazola u dozi od 0,8 ili 1,6 mg/kg u djece starosne dobi od 2 do 16 godina nije se uočila značajna povezanost klirensa pantoprazola i dobi ili tjelesne mase djeteta. Vrijednosti AUC-a i volumena distribucije bile su u skladu s podacima dobivenim u odraslih.
Neklinički podaci utemeljeni na konvencionalnim ispitivanjima sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti ne ukazuju na poseban rizik za ljude.
U dvogodišnjem ispitivanju kancerogenosti kod štakora nađene su neuroendokrine neoplazme. U predželucu štakora su također otkriveni papilomi skvamoznih stanica. Mehanizam nastanka karcinoida želuca pri primjeni supstituiranih benzimidazola pomno je proučen i zaključeno je da se radi o sekundarnoj reakciji na veliko povećanje serumske razine gastrina koje se javlja u štakora pri kroničnoj primjeni visokih doza. Tijekom dvogodišnjeg ispitivanja na glodavcima opažen je povećan broj tumora jetre u štakora i ženki miševa, što je protumačeno kao posljedica intenzivnog metaboliziranja pantoprazola u jetri.
U skupini štakora koji su primali najviše doze (200 mg/kg) primijećen je blagi porast neoplastičnih promjena štitnjače. Pojava tih neoplazmi povezana je s promjenama u razgradnji tiroksina u jetri štakora, induciranih pantoprazolom. Budući da je terapijska doza u ljudi niska, ne očekuju se štetni učinci na štitnjaču.
U peri-postnatalnom ispitivanju reproduktivne toksičnosti u štakora u svrhu procjene razvoja kostiju, znakovi toksičnosti kod potomstva (smrtnost, smanjena srednja vrijednost tjelesne težine, smanjena srednja vrijednost prirasta tjelesne težine i smanjeni rast kostiju) uočeni su pri izloženosti (Cmax) približno 2x većoj od kliničke izloženosti u ljudi. Do kraja faze oporavka (bez primjene lijeka), koštani parametri bili su slični u svim ispitivanim skupinama, a tjelesna težina je pokazivala trend ka reverzibilnosti. Povećana smrtnost zabilježena je samo kod mladunaca štakora u razdoblju prije prestanka sisanja (u dobi do 21 dan), što je procijenjeno da odgovara životnom razdoblju djece u dobi od 2 godine. Značaj ovog nalaza za pedijatrijsku populaciju nije jasan. Prethodna peri-postnatalno ispitivanje na štakorima s nešto
60492649815830
nižim dozama nije otkrila štetne učinke pri 3 mg/kg u usporedbi s niskom dozom od 5 mg/kg u ovoj studiji.
U ispitivanjima na životinjama nije opažen teratogeni učinak niti je zabilježeno smanjenje plodnosti. U ispitivanju prodiranja pantoprazola kroz placentu provedenom na štakorima otkriveno je da se povećava s napredovanjem gestacije. Zbog toga neposredno prije rođenja kod fetusa raste koncentracija pantoprazola.
Dinatrijev edetat
Natrijev hidroksid (za podešavanje pH)
Ovaj lijek se ne smije pripravljati s otopinama različitim od onih navedenih u dijelu 6.6.
2 godine.
Nakon rekonstitucije otopine s 10 ml 0,9% NaCl, ili rekonstitucije i razrjeđenja sa 100 ml 0,9% NaCl ili 5% glukoze potvrđena je fizikalna i kemijska stabilnost otopine kroz 12 sati uz čuvanje na temperaturi ispod 25°C.
S mikrobiološkog stajališta, otopinu treba primijeniti odmah.
Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja tijekom uporabe su odgovornost korisnika.
Bočicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.
Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije i razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
Staklena bočica od 10 ml s praškom, s gumenim čepom i aluminijskom kapicom. Razrjeđivanje se provodi u staklenim ili plastičnim spremnicima.
Nema posebnih zahtjeva.
Otopina za injiciranje priprema se uštrcavanjem 10 ml injekcijske otopine 0,9% natrijevog klorida u bočicu sa suhom tvari. Pripremljena otopina može se primijeniti izravno ili nakon razrjeđivanja sa 100 ml injekcijske otopine 0,9% natrijevog klorida, odnosno s injekcijskom otopinom 5% glukoze. Za razrjeđivanje se koristi stakleni ili plastični spremnik.
Rekonstituirana otopina je bistra, prozirna i bezbojna ili svijetložuta.
Zoltex prašak za otopinu za injekciju se ne smije pripremati niti miješati ni sa kakvim drugim otopinama osim gore navedenih.
Lijek treba primijeniti tijekom 2 do 15 minuta.
60492649815830
Sadržaj jedne bočice namijenjen je samo za jednu primjenu. Svaku količinu lijeka koja ostane u bočici ili kojem se izgled promijeni (npr. zamuti se ili se primijeti precipitacija) treba ukloniti u skladu s propisima.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.Zoltex prašak za otopinu za injekciju sadrži djelatnu tvar pantoprazol koja smanjuje količinu kiseline koja se stvara u Vašem želucu, a pripada skupini selektivnih inhibitora protonske pumpe. Koristi se za liječenje bolesti želuca i crijeva uzrokovanih kiselinom.
Ovaj pripravak injicira se u venu, a propisat će Vam ga isključivo liječnik ako smatra da je primjena pantoprazol injekcija trenutno primjerenija od primjene pantoprazol tableta. Liječnik će zamijeniti injekcije tabletama čim to bude moguće.
Zoltex prašak za otopinu za injekciju koristi se za liječenje:
- refluksnog ezofagitisa. To je upala jednjaka, odnosno cijevi koja povezuje grlo i želudac, popraćena s vraćanjem kiselog sadržaja iz želuca u usta.
- ulkusne bolesti (vrijeda/čira) želuca i početnog dijela tankog crijeva (dvanaesnika)
- Zollinger-Ellisonovog sindroma i drugih stanja s prekomjernim stvaranjem kiseline u želucu.
Ne smijete primiti Zoltex prašak za otopinu za injekciju:
- ako ste alergični na pantoprazol ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.) - ako ste alergični na druge lijekove iz skupine inhibitora protonske pumpe.
Upozorenja i mjere opreza
Obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego primite Zoltex prašak za otopinu za injekciju:
- ako imate teške probleme s jetrom. Obavijestite liječnika ako ste ikada u prošlosti patili od jetrenih tegoba. U tom će slučaju liječnik češće provjeravati jetrene enzime. U slučaju porasta vrijednosti jetrenih enzima liječenje treba prekinuti.
- ako istodobno uzimate inhibitore HIV proteaze kao što je atazanavir (za liječenje HIV-infekcije). Upitajte liječnika za savjet.
- uzimanje inhibitora protonske pumpe kao što je pantoprazol, osobito tijekom vremenskog perioda duljeg od godinu dana, može blago povećati rizik od prijeloma kuka, zapešća ili kralježnice. Obavijestite liječnika ako bolujete od osteoporoze (smanjena gustoća kostiju) ili ako uzimate kortikosteroide (koji mogu povećati rizik od osteoporoze).
- ako primate Zoltex dulje od tri mjeseca, postoji mogućnost da Vam se snizi razina magnezija u krvi. Niska razina magnezija se može očitovati kao umor, nevoljno stezanje mišića, dezorijentacija, konvulzije, vrtoglavica i povećan broj otkucaja srca. Ako primijetite bilo koji od navedenih simptoma, odmah se obratite svom liječniku. Niska razina magnezija također može dovesti do smanjenja razine kalija ili kalcija u krvi. Liječnik može odlučiti da je potrebno provoditi redovite krvne pretrage kako bi se nadzirala razinu magnezija u krvi.
- ako ste ikad imali kožnu reakciju nakon terapije s lijekom sličnim pantoprazolu koji smanjuje želučanu kiselinu
- ako dobijete osip na koži, posebice na područjima izloženima suncu, obavijestite svog liječnika što je prije moguće, jer ćete možda morati prekinuti liječenje pantoprazolom. Sjetite se spomenuti i bilo koje druge štetne učinke poput boli u zglobovima.
- ako morate napraviti određenu krvnu pretragu (kromogranin A).
Odmah obavijestite liječnika (prije ili nakon što primite ovaj lijek) ako primijetite neke od navedenih simptoma, koji mogu biti znak druge, teže bolesti:
- nenamjerni gubitak tjelesne mase
- povraćanje, posebno ako se ponavlja
- povraćanje krvi (krv može izgledati poput tamnih zrnaca kave u povraćenom sadržaju) - krv u stolici (stolica može biti crna ili poput katrana)
- teškoće s gutanjem ili bol pri gutanju - blijedi ste i osjećate slabost (anemija) - bol u prsima
- bol u želucu
- težak i/ili dugotrajan proljev jer je ovaj lijek povezan s blagim porastom učestalosti infektivnih proljeva.
Liječnik Vas može uputiti na dodatne pretrage kako bi se isključila zloćudna bolest jer pantoprazol može prikriti simptome raka želuca i odgoditi njegovo otkrivanje. Ako se simptomi nastave unatoč terapiji, potrebno je razmotriti daljnje pretrage.
Djeca i adolescenti
Ne preporučuje se primjena ovog lijeka u djece i adolescenata mlađih od 18 godina jer nije ustanovljena učinkovitost i sigurnost u toj dobnoj skupini.
Drugi lijekovi i Zoltex
Obavijestite svog liječnika ili medicinsku sestru ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.
Zoltex može djelovati na učinkovitost drugih lijekova, stoga obavijestite svog liječnika ako uzimate:
- ketokonazol, itrakonazol, posakonazol (koriste se za liječenje gljivičnih infekcija) ili erlotinib (koristi se za liječenje određenih vrsta raka). Zoltex može onemogućiti primjereno djelovanje ovih i drugih lijekova.
- varfarin i fenprokumon koji se koriste za razrjeđivanje krvi i sprječavanje stvaranja ugrušaka. Možda će biti potrebne dodatne pretrage zgrušavanja krvi.
- lijekove za liječenje HIV infekcija, poput atazanavira
- metotreksat (koristi se za liječenje reumatoidnog artritisa, psorijaze ili raka). Ako uzimate metotreksat, liječnik će možda privremeno prekinuti liječenje pantoprazolom, jer pantoprazol može pojačati nuspojave metotreksata.
- fluvoksamin (koristi se za liječenje depresije i drugih psihijatrijskih bolesti). Ako koristite fluvoksamin, liječnik će možda smanjiti dozu.
- rifampicin (koristi se za liječenje infekcija)
- gospina trava (Hypericum perforatum) (koristi se za liječenje blage depresije).
Trudnoća i dojenje
Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili medicinskoj sestri za savjet prije nego primite ovaj lijek.
Nema odgovarajućih podataka o primjeni pantoprazola tijekom trudnoće. Ovaj lijek se izlučuje u majčino mlijeko.
Ovaj lijek se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće i dojenja, osim ako liječnik ne procijeni da je korist za Vas veća od mogućeg rizika za nerođeno dijete ili dojenče.
Upravljanje vozilima i strojevima
Pantoprazol ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima.
Ako primijetite nuspojave poput omaglice ili poremećaja vida, nemojte voziti niti upravljati strojevima.
Zoltex prašak za otopinu za injekciju sadrži natrij.
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po bočici, tj. zanemarive količine natrija.
Medicinska sestra ili liječnik primijenit će dnevnu dozu ovog lijeka kao injekciju u venu tijekom 2–15 minuta.
Preporučena doza u slučaju čira želuca ili dvanaesnika te refluksnog ezofagitisa Jedna bočica Zoltex praška za otopinu za injekciju (40 mg pantoprazola) na dan.
Preporučena doza u slučaju dugotrajne terapije Zollinger-Ellisonovog sindroma i drugih stanja s prekomjernim stvaranjem kiseline u želucu
Dvije bočice Zoltex praška za otopinu za injekciju (80 mg pantoprazola) na dan.
Liječnik može naknadno prilagoditi dozu ovisno o lučenju želučane kiseline. Ako Vam je propisano više od dvije bočice na dan (80 mg), injekcije će biti podijeljene u dvije jednake doze.
Liječnik Vam privremeno može propisati više od četiri bočice dnevno (160 mg). Ako razinu želučane kiseline treba brzo smanjiti, početna je doza od 160 mg (četiri bočice) najčešće dostatna za primjereno snižavanje količine želučane kiseline.
Oštećenje funkcije jetre
Ako patite od teških jetrenih tegoba, najveća dnevna doza je 20 mg (pola bočice Zoltex praška za otopinu za injekciju).
Primjena u djece i adolescenata
Ne preporučuje se primjena Zoltex praška za otopinu za injekciju u djece i adolescenata mlađih od 18 godina.
Ako ste primili više Zoltex praška za otopinu za injekciju nego što ste trebali
Doziranje ovog lijeka pažljivo se kontrolira od strane medicinskog osoblja tako da je predoziranje malo vjerojatno. Nisu poznati simptomi predoziranja.
Ako imate bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.
Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.
Odmah obavijestite liječnika ili se javite u najbližu zdravstvenu ustanovu ako primijetite neki od sljedećih simptoma:
- ozbiljne alergijske reakcije (rijetke, mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba): oticanje jezika i/ili grla, teškoće pri gutanju, urtikarija (koprivnjača), teškoće pri disanju, alergijsko oticanje lica (Quinckeov edem/angioedem), jaka omaglica s vrlo brzim lupanjem srca i jakim znojenjem.
- ozbiljna stanja kože (nepoznato, učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): stvaranje mjehura na koži uz naglo pogoršanje općeg stanja, erozije (uključujući blaga krvarenja) očiju, nosa, usta/usana ili genitalija, ili kožna osjetljivost/osip, posebice na dijelovima kože koji su izloženi svjetlu ili suncu. Također možete imati bolove u zglobovima ili simptome slične gripi, vrućicu, otečene žlijezde (npr. u pazuhu), a krvni testovi mogu pokazati promjene određenih bijelih krvnih stanica ili jetrenih enzima (Stevens-Johnsonov sindrom, Lyellov sindrom, multiformni eritem, subakutni kožni eritematozni lupus, reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), osjetljivost na svjetlost).
- ostala ozbiljna stanja (nepoznato, učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): žutilo kože ili bjeloočnica (teško oštećenje jetre, žutica), ili vrućica, osip, povećanje bubrega ponekad praćeno bolnim mokrenjem i boli u donjem dijelu leđa (ozbiljna upala bubrega), što može dovesti do zatajenja bubrega.
Ostale nuspojave su:
- česte (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba): upala stijenke vene i zgrušavanje krvi (tromboflebitis) na mjestu primjene injekcije; dobroćudni polipi u želucu.
- manje česte (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba): glavobolja; omaglica; proljev; mučnina, povraćanje, nadutost i flatulencija (vjetrovi); zatvor; suhoća usta; bol i nelagoda u trbuhu; kožni osip, egzantem, izbijanje kožnih promjena; svrbež; slabost, iscrpljenost ili opće loše stanje; poremećaji spavanja; prijelom kuka, zapešća ili kralježnice.
- rijetke (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba): poremećaj ili potpuni nestanak osjeta okusa; problemi s vidom kao što je zamućen vid; urtikarija (koprivnjača); bol u zglobovima; bol u mišićima; promjene tjelesne mase; povišena tjelesna temperatura; visoka vrućica; oticanje udova (periferni edem); alergijske reakcije; depresija; povećanje dojki u muškaraca.
- vrlo rijetke (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba): dezorijentiranost.
- nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): halucinacije i smetenost (osobito u bolesnika koji su prethodno imali te simptome); osjećaj bockanja, peckanja, trnaca i mravinjanja, žarenja ili utrnulosti, osip, moguće praćen boli u zglobovima, upala debelog crijeva koja uzrokuje ustrajan vodenasti proljev.
Nuspojave koje se otkrivaju krvnim pretragama:
- manje česte (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba): povišenje jetrenih enzima.
- rijetke (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba): povišenje bilirubina, povišenje razine masnoća u krvi, naglo smanjenje broja granulocita - vrste bijelih krvnih stanica (povezano s visokom vrućicom).
- vrlo rijetke (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba): smanjenje broja krvnih pločica što može izazvati neuobičajena krvarenja i stvaranje modrica; smanjenje broja bijelih krvnih stanica što može dovesti do učestalih infekcija; istovremeno abnormalno smanjenje broja crvenih (eritrocita) i bijelih (leukocita) krvnih stanica te krvnih pločica (trombocita).
- nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): smanjene razine natrija, magnezija, kalcija ili kalija u krvi (vidjeti dio 2.).
Prijavljivanje nuspojava
Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V
Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.
Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji iza oznake „Rok valjanosti“ ili „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.
Nakon pripreme otopine s 10 ml 0,9% NaCl ili razrjeđenja pripremljene otopine sa 100 ml 0,9% NaCl ili 5% glukoze potvrđena je fizikalna i kemijska stabilnost otopine kroz 12 sati uz čuvanje na temperaturi ispod 25°C. S mikrobiološkog stajališta, otopinu treba primijeniti odmah. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja tijekom uporabe su odgovornost korisnika.
Lijek ne zahtjeva posebne uvjete čuvanja.
Bočicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.
Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.
Što Zoltex prašak za otopinu za injekciju sadrži Djelatna tvar je pantoprazolnatrij seskvihidrat.
Jedna bočica sadrži 40 mg pantoprazola u obliku pantoprazolnatrij seskvihidrata. Rekonstituirana otopina sadrži 4 mg/ml pantoprazola.
Pomoćna tvar je dinatrijev edetat.
Kako Zoltex prašak za otopinu za injekciju izgleda i sadržaj pakiranja
Pantoprazol prašak za otopinu za injekciju je bijeli do gotovo bijeli liofilizirani, porozni prašak.
Rekonstituirana otopina je bistra, prozirna i bezbojna ili svijetložuta.
Staklena bočica od 10 ml s praškom, s gumenim čepom i aluminijskom kapicom, u kutiji.
Razrjeđivanje se provodi u staklenim ili plastičnim spremnicima.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d.
Ulica Danica 5
48 000 Koprivnica
Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.
Ova uputa je posljednji put revidirana u travnju 2024.
…………………………………………………………………………………………….......
Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:
Otopina za intravensku primjenu se priprema injiciranjem 10 ml otopine 0,9% natrijevog klorida (9 mg/ml) u bočicu koja sadrži liofilizirani prašak. Rekonstituirana otopina mora biti bistra i bezbojna. Ovako pripremljena otopina može se primijeniti izravno ili nakon što se pomiješa sa 100 ml injekcijske otopine 0,9% natrijevog klorida, odnosno s injekcijskom otopinom 5% glukoze. Za razrjeđivanje je potrebno koristiti staklene ili plastične spremnike.
Zoltex prašak za otopinu za injekciju ne smije se pripremati ili miješati s drugim otopinama, osim onih koje su navedene.
Nakon rekonstitucije otopine s 10 ml 0,9% NaCl, ili rekonstitucije i razrjeđenja sa 100 ml 0,9% NaCl ili 5% glukoze potvrđena je fizikalna i kemijska stabilnost otopine kroz 12 sati uz čuvanje na temperaturi ispod 25°C. S mikrobiološkog stajališta, otopinu treba primijeniti odmah. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja tijekom uporabe su odgovornost korisnika.
Ovaj lijek treba primijeniti intravenski tijekom 2 do 15 minuta.
Sadržaj bočice namijenjen je za jednokratnu primjenu. Sav neiskorišteni lijek ili lijek promijenjenog izgleda (npr. ako se primijeti zamućenje ili precipitacija) mora se zbrinuti sukladno propisima za zbrinjavanje opasnog medicinskog otpada.