Parikalcitol je indiciran za sprječavanje i liječenje sekundarnog hiperparatireoidizma u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega koji su na hemodijalizi.
Doziranje
Odrasli
1) Početna se doza izračunava na temelju početnih razina paratiroidnog hormona (PTH):
Početna doza parikalcitola izračunava se prema sljedećoj formuli:
početna doza (mikrogrami) = početna razina intaktnog PTH-a u pmol/l
8 ILI
početna doza (mikrogrami) = početna razina intaktnog PTH-a u pg/ ml
80
i daje se u obliku intravenske (i.v.) bolus injekcije ne učestalije od svaka dva dana.
Maksimalna doza primijenjena u kliničkim ispitivanjima bez štetnih posljedica bila je 40 mikrograma.
2) Titriranje doze:
Trenutno prihvaćen ciljni raspon razina PTH-a u osoba u završnoj fazi bubrežnog zatajenja na dijalizi maksimalno je 1,5 do 3 puta iznad gornje granice normale u odsutnosti uremije, što iznosi 15,9 do 31,8 pmol/l (150–300 pg/ml) za intaktni PTH (iPTH). Za postizanje primjerenih fizioloških ishoda potrebno je pomno praćenje bolesnika i individualna titracija doze. Ako se razvije hiperkalcijemija ili je umnožak korigirane razine kalcija i fosfora (Ca x P) dugotrajno veći od 5,2 mmol²/l² (65 mg²/dl²), potrebno je smanjiti dozu ili privremeno prekinuti primjenu lijeka sve dok se te vrijednosti ne normaliziraju. Nakon toga primjenu parikalcitola potrebno je ponovno započeti, ali u manjim dozama. Doze će se možda morati smanjiti i pri padu razina PTH-a u odgovoru na terapiju.
Preporučuje se dozu titrirati kako je prikazano u tablici:
1316989-1332456Preporuke za doziranje (prilagoĎavanje doze u intervalima od 2 do 4 tjedna) Razina iPTH-a u odnosu na početnu razinu PrilagoĎavanje doze parikalcitola jednaka ili povišena povećati za 2 – 4 mikrograma snižena za < 30% snižena za ≥ 30%, ≤60% održavati snižena za > 60% smanjiti za 2 – 4 mikrograma iPTH < 15,9 pmol/l (150 pg/ml)
Nakon utvrĎivanja doze, serumske razine kalcija i fosfata potrebno je mjeriti najmanje jedanput mjesečno. Preporučuje se kontrolirati serumske razine intaktnog PTH-a svaka tri mjeseca. Za vrijeme prilagoĎivanja doze parikalcitola može biti potrebno učestalije provoditi laboratorijske pretrage.
Oštećenje funkcije jetre
Koncentracije nevezanog parikalcitola u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre slične su onima u zdravih osoba pa u toj populaciji bolesnika nije potrebno prilagoĎivati dozu. Nema iskustva u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre.
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i djelotvornost Zemplara u djece nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka o primjeni kod djece mlaĎe od 5 godina. Trenutno dostupni podaci za pedijatrijske bolesnike opisani su u dijelu 5.1, meĎutim nije moguće dati preporuku o doziranju.
Starije osobe
Ograničeno je iskustvo iz ispitivanja faze III o primjeni parikalcitola u bolesnika u dobi od 65 ili više godina. U tim ispitivanjima nisu zabilježene razlike u djelotvornosti ili sigurnosti izmeĎu bolesnika u dobi od 65 ili više godina i mlaĎih bolesnika.
Način primjene
Zemplar otopina za injekciju primjenjuje se kroz pristup za hemodijalizu.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Toksičnost vitamina D.
Hiperkalcijemija.
Prekomjerna supresija paratiroidnog hormona može rezultirati povišenjima razina serumskog kalcija i može
604469214981 H A L dovesti do metaboličke bolesti kostiju. Potrebni su praćenje bolesnika i individualizirano titriranje kako bi se M E D
2/9 07 - 01 - 2021
60446929817100
postigli odgovarajući fiziološki ishodi.
Ukoliko se razvije klinički značajna hiperkalcijemija, a bolesnik prima vezač fosfata na bazi kalcija, dozu vezača fosfata na bazi kalcija potrebno je smanjiti ili privremeno prekinuti njegovu primjenu.
Kronična hiperkalcijemija može biti povezana s generaliziranom kalcifikacijom krvnih žila i kalcifikacijom drugih mekih tkiva.
Fosfati ili pripravci vitamina D ne smiju se uzimati istodobno s parikalcitolom zbog povećanog rizika od hiperkalcijemije i povećanja umnoška kalcija i fosfora (Ca x P) (vidjeti dio 4.5).
Toksičnost digitalisa je povećana uslijed hiperkalcijemije bilo kojeg uzroka, stoga je potreban oprez kada se digitalis propisuje istodobno s parikalcitolom (vidjeti dio 4.5).
Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni parikalcitola s ketokonazolom (vidjeti dio 4.5).
Upozorenje o pomoćnim tvarima:
Doza od 40 mikrograma ovog lijeka primijenjenog odrasloj osobi tjelesne težine 70 kg rezultirat će izloženošću etanolu od približno 18 mg/kg što može uzrokovati porast koncentracije alkohola u krvi od oko 3 mg/100 ml.
Za usporedbu, u odrasle osobe koja popije čašu vina ili 500 ml piva, koncentracija alkohola u krvi će vjerojatno biti oko 50 mg/100 ml.
Ispitivanja interakcija parikalcitola u injekcijama nisu provedena, no provedeno je ispitivanje interakcije ketokonazola i parikalcitola u kapsulama.
Fosfati ili pripravci vitamina D ne smiju se uzimati istodobno s parikalcitolom zbog povećanog rizika od hiperkalcijemije i povećanja umnoška kalcija i fosfora (Ca x P) (vidjeti dio 4.4).
Visoke doze pripravaka koji sadrže kalcij ili tiazidnih diuretika mogu povećati rizik od hiperkalcijemije.
Pripravci koji sadrže aluminij (npr. antacidi, vezači fosfata) ne smiju se davati tijekom dužeg vremena istodobno s pripravcima vitamina D jer to može uzrokovati povišene razine aluminija u krvi i toksične učinke aluminija na kosti.
Pripravci koji sadrže magnezij (npr. antacidi) ne smiju se uzimati istodobno s pripravcima vitamina D jer može nastupiti hipermagnezijemija.
Ketokonazol: Poznato je da je ketokonazol nespecifični inhibitor nekoliko enzima citokroma P450. Dostupni in vivo i in vitro podaci upućuju na to da ketokonazol može stupiti u interakciju s enzimima koji su odgovorni za metabolizam parikalcitola i ostalih analoga vitamina D. Pri primjeni parikalcitola istodobno s ketokonazolom nužan je oprez (vidjeti dio 4.4). Učinak višekratnih doza ketokonazola od 200 mg primijenjenih dvaput na dan (BID) tijekom 5 dana na farmakokinetiku parikalcitola u kapsulama ispitivan je u zdravih osoba. Cmax parikalcitola minimalno se promijenio, no AUC0-∞ se gotovo udvostručio u prisutnosti ketokonazola. Srednja vrijednost poluvijeka parikalcitola iznosila je 17,0 sati u prisutnosti ketokonazola, u usporedbi s 9,8 sati, koliko je iznosila kada se parikalcitol primjenjivao u monoterapiji. Rezultati ovog ispitivanja pokazuju da nije vjerojatno da će maksimalno povećanje AUC ∞ peroralno primijenjenog parikalcitola biti veće od približno dvostrukog zbog interakcije s ketokonazolom.
Nisu provedena specifična ispitivanja interakcija parikalcitola u injekcijama. Toksičnost digitalisa je povećana uslijed hiperkalcijemije bilo kojeg uzroka, stoga je potreban oprez kada se digitalis propisuje
istodobno s parikalcitolom (vidjeti dio 4.4).
3/9
Trudnoća
Nema podataka o primjeni parikalcitola u trudnica ili su oni ograničeni. Ispitivanja u životinja pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Ne preporučuje se koristiti Zemplar tijekom trudnoće niti u žena reproduktivne dobi koje ne koriste kontracepciju.
Dojenje
Nije poznato izlučuju li se parikalcitol/metaboliti u majčino mlijeko. Dostupni farmakodinamički/toksikološki podaci u životinja pokazuju da se parikalcitol/ njegovi metaboliti izlučuju u mlijeko (vidjeti dio 5.3 za više informacija). Ne može se isključiti rizik za novoroĎenče/dojenče. Mora se donijeti odluka o tome hoće li se prekinuti dojenje ili prekinuti/odgoditi liječenje Zemplarom, vodeći računa o koristi dojenja za dijete i koristi liječenja za ženu.
Plodnost
Ispitivanja na životinjama nisu ukazala na učinke parikalcitola na plodnost (vidjeti dio 5.3).
Nakon primjene parikalcitola može nastupiti omaglica, što može malo utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.8).
Sažetak sigurnosnog profila
U kliničkim ispitivanjima faze II/III/IV parikalcitol je primalo oko 600 bolesnika. Nuspojave su prijavljene u ukupno 6% bolesnika liječenih parikalcitolom.
Najčešća nuspojava povezana s primjenom parikalcitola bila je hiperkalcijemija, koja se javila u 4,7% bolesnika. Hiperkalcijemija ovisi o stupnju prekomjerne supresije PTH-a i može se svesti na minimum pravilnom titracijom doze.
Tablični prikaz nuspojava
Štetni dogaĎaji, klinički i laboratorijski, koji su barem moguće bili povezani s parikalcitolom, navedeni su prema organskom sustavu, nuspojavi i učestalosti. Prema učestalosti razvrstane su na sljedeći način: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100, <1/10); manje često (≥ 1/1000, <1/100); rijetko (≥ 1/10 000, <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
60446929817100
629412-5801487Psihijatrijski poremećaji Stanje konfuzije, delirij, depersonalizacija, agitacija, nesanica, nervoza Manje često Poremećaji živčanog sustava Glavobolja, disgeuzija Često Koma, cerebrovaskularni inzult, tranzitorni ishemijski napadaj, sinkopa, mioklonus, hipoestezija, parestezija, omaglica Manje često Poremećaji oka Glaukom, konjunktivitis Manje često Poremećaji uha i labirinta Poremećaj uha Manje često Srčani poremećaji Zastoj srca, aritmija, undulacija atrija Manje često Krvožilni poremećaji Hipertenzija, hipotenzija Manje često Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja Plućni edem, astma, dispneja, epistaksa, kašalj Manje često Poremećaji probavnog sustava Rektalno krvarenje, kolitis, proljev, gastritis, dispepsija, disfagija, bol u abdomenu, konstipacija, mučnina, povraćanje, suha usta, poremećaj probavnog sustava Manje često Krvarenje u probavnom sustavu Nepoznato* Poremećaji kože i potkožnog tkiva Pruritus Često Bulozni dermatitis, alopecija, hirzutizam, osip, hiperhidroza Manje često Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva Artralgija, ukočenost zglobova, bol u leĎima, trzanje mišića, mialgija Manje često Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki Bol u dojkama, erektilna disfunkcija Manje često Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Poremećaj hoda, edem, periferni edem, bol, bol na mjestu injiciranja, pireksija, bol u prsištu, pogoršanje stanja, astenija, opće loše osjećanje, žeĎ Manje često Pretrage Produženo vrijeme krvarenja, povišena vrijednost aspartat-aminotransferaze, odstupanja u nalazima laboratorijskih pretraga, smanjena tjelesna težina Manje često *Učestalosti nuspojava prijavljenih nakon stavljanja lijeka u promet ne mogu se procijeniti i stoga se za njih kao učestalost navodi „nepoznato“.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
4364101318924navedenog u Dodatku VNakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava:
Nije prijavljen nijedan slučaj predoziranja.
Predoziranje parikalcitolom može dovesti do hiperkalcijemije, hiperkalciurije, hiperfosfatemije i prekomjerne supresije PTH-a (vidjeti dio 4.4).
U slučaju predoziranja potrebno je pratiti moguću pojavu znakova i simptoma hiperkalcijemije (serumske
razine kalcija) i prijaviti ih liječniku. Liječenje je potrebno započeti prema potrebi.
5/9
Parikalcitol se ne uklanja značajnije dijalizom. Liječenje bolesnika s klinički značajnom hiperkalcijemijom sastoji se od trenutačnog smanjivanja doze parikalcitola ili privremenog prekida njegove primjene te po potrebi uključuje prehranu s niskim udjelom kalcija, prekid primjene nadomjestaka kalcija, mobilizaciju bolesnika, ispravljanje moguće neravnoteže tekućine i elektrolita, procjenu odstupanja na elektrokardiogramu (kritično u bolesnika koji primaju digitalis) i hemodijalizu ili peritonejsku dijalizu dijalizatom bez kalcija.
Kada se serumske razine kalcija vrate unutar normalnih granica, parikalcitol se može ponovno uvesti u nižoj dozi. Ako doĎe do dugotrajne i značajno povećane serumske razine kalcija, može se razmotriti zamjensko liječenje što obuhvaća primjenu lijekova kao što su fosfati i kortikosteroidi, kao i mjere za indukciju diureze.
Zemplar otopina za injekciju sadrži 30% v/v propilenglikola kao pomoćne tvari. Kod primjene visokih doza propilenglikola prijavljeni su izolirani slučajevi depresije središnjeg živčanog sustava, hemolize i laktacidoze kao toksični učinci povezani s primjenom. Premda se pri primjeni Zemplara ti učinci ne očekuju jer se propilenglikol tijekom dijalize odstranjuje, valja imati na umu rizik od toksičnog učinka pri predoziranju.
Farmakoterapijska skupina: Antiparatireoidni agensi, ATK oznaka: H05BX02
Mehanizam djelovanja
Parikalcitol je sintetski, biološki aktivan analog kalcitriola sa svojstvima vitamina D, koji sadrži modifikacije u postranom lancu (D2) i u prstenu A (19-nor). Za razliku od kalcitriola, parikalcitol je selektivni aktivator receptora vitamina D (VDR). Parikalcitol selektivno pojačava ekspresiju VDR-a u paratireoidnim žlijezdama, pri čemu ne povisuje VDR u crijevu i slabije djeluje na resorpciju kosti. Parikalcitol pojačava i ekspresiju receptora osjetljivog na kalcij (CaSR) u paratireoidnim žlijezdama. Na taj način parikalcitol, inhibicijom proliferacije u paratireoidnim žlijezdama i smanjenjem sinteze i lučenja PTH-a, snizuje razinu PTH-a uz minimalni utjecaj na razinu kalcija i fosfora. Može djelovati i izravno na koštane stanice te održavati volumen kosti i poboljšavati mineralizaciju njene površine. Ispravljanjem odstupanja u razinama PTH-a, uz normalizaciju homeostaze kalcija i fosfora, može se spriječiti ili liječiti metabolička bolest kosti povezana s kroničnom bolesti bubrega.
Pedijatrijska populacija
Sigurnost i učinkovitost injekcija parikalcitola ispitivale su se u 12-tjednom randomiziranom, dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju provedenom u 29 pedijatrijskih bolesnika u dobi od 5 do 19 godina s bubrežnom bolesti u završnoj fazi koji su bili na hemodijalizi. Šestoro najmlaĎih bolesnika liječenih parikalcitolom imalo je izmeĎu 5 i 12 godina. Početna doza parikalcitola bila je 0,04 mikrograma/kg 3 puta na tjedan ako je početna vrijednost iPTH-a bila manja od 500 pg/ml ili 0,08 mikrograma/kg 3 puta na tjedan ako je početna vrijednost iPTH-a iznosila ≥ 500 pg/ml. Doza parikalcitola povećavala se u koracima od 0,04 mikrograma/kg ovisno o serumskoj razini iPTH-a, kalcija te umnoška kalcija i fosfora. Ispitivanje je dovršilo 67% bolesnika liječenih parikalcitolom i 14% onih koji su primali placebo . Smanjenje početne vrijednosti iPTH za 30% prilikom dva uzastopna mjerenja opaženo je u 60% ispitanika u skupini koja je primala parikalcitol, u usporedbi s 21% bolesnika iz skupine koja je dobivala placebo. 71% bolesnika iz skupine koja je dobivala placebo isključeno je iz ispitivanja zbog pretjeranog porasta razine iPTH-a. Niti jedan bolesnik u skupini koja je primala parikalcitol ili placebo nije razvio hiperkalcijemiju. Nema dostupnih podataka za bolesnike mlaĎe od 5 godina.
Distribucija
Farmakokinetika parikalcitola ispitivana je u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega (kronična bolest bubrega stadija 5) u kojih je potrebna primjena hemodijalize. Parikalcitol se primjenjuje u obliku intravenske
604469266788 H bolus injekcije. Unutar dva sata nakon primjene doza od 0,04 do 0,24 mikrograma/kg koncentracije A L M E D
6/9 07 - 01 - 2021
parikalcitola brzo opadaju, a zatim se dalje snižavaju logaritamski linearno uz srednju vrijednost poluvijeka od približno 15 sati. Nije zapažena akumulacija parikalcitola nakon višekratne primjene.
U in vitro uvjetima parikalcitol se u velikoj mjeri veže za proteine plazme (> 99,9%), ali ih ne zasićuje u rasponu doza od 1 do 100 ng/ml.
Biotransformacija
Nekoliko nepoznatih metabolita otkriveno je u mokraći i fecesu, pri čemu u mokraći nije bilo mjerljivih koncentracija parikalcitola. Ti metaboliti nisu bili analizirani niti identificirani. Sveukupno na te metabolite otpada 51% radioaktivnosti pronaĎene u mokraći i 59% radioaktivnosti pronaĎene u fecesu.
| Farmakokinetika parikalcitola u bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem (pri dozi od 0,24 μg/kg) | ||
| Parametar | N | Vrijednosti (srednje ± SD) |
| Cmax (5 minuta nakon bolus injekcije) | 6 | 1850 ± 664 (pg/ml) |
| AUC o-∞ | 5 | 27 382 ± 8230 (pg●h/ml) |
| CL | 5 | 0,72 ± 0,24 (l/h) |
| Vss | 5 | 6 ± 2 (l) |
Eliminacija
Zdravim ispitanicima (n=4) ubrizgana je jednokratna intravenska bolus injekcija radioaktivno obilježenog parikalcitola (3H-parikalcitol) u dozi od 0,16 mikrograma/kg. Radioaktivnost u plazmi pripisala se ishodišnom spoju. Parikalcitol se izlučio pretežito hepatobilijarnim putem jer je u fecesu otkriveno 74% radioaktivno obilježene doze, a u mokraći samo 16%.
Posebne populacije
Spol, rasna pripadnost i dob
U ispitivanih odraslih bolesnika nisu zabilježene farmakokinetičke razlike ovisne o spolu ili dobi. TakoĎer nisu zapažene farmakokinetičke razlike kao posljedica različite rasne pripadnosti.
Oštećenje funkcije jetre
Koncentracije nevezanog parikalcitola u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre slične su onima u zdravih osoba pa u toj populaciji bolesnika nije potrebno prilagoĎivati dozu. Nema iskustva u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre.
Ključni nalazi dobiveni u ispitivanjima toksičnosti ponovljenih doza u glodavaca i pasa u načelu su pripisani kalcijemijskom djelovanju parikalcitola. Učinci koji nisu bili jasno povezani s hiperkalcijemijom uključivali su smanjenje broja leukocita i atrofiju timusa u pasa te promijenjene vrijednosti APTT-a (povišene u pasa, a snižene u štakora). Promjene broja leukocita nisu zabilježene u kliničkim ispitivanjima parikalcitola.
Parikalcitol nije utjecao na plodnost mužjaka ni ženki štakora, a teratogeni učinci nisu zabilježeni ni u štakora ni u kunića. Visoke doze drugih pripravaka vitamina D davane za vrijeme trudnoće u životinja su dovodile do teratogeneze. Primijećeno je da parikalcitol primijenjen u dozama toksičnim za ženku štakora utječe na sposobnost preživljavanja fetusa i značajno povećava perinatalnu i postnatalnu smrtnost mladunčadi.
U nizu in vitro i in vivo ispitivanja genotoksičnosti, parikalcitol se nije pokazao genotoksičnim.
Ispitivanja kancerogenosti u glodavaca nisu pokazala nikakav posebni rizik za uporabu kod ljudi.
6044692119545
60446929817100
Primijenjene doze i/ili razine sistemske izloženosti parikalcitolu bile su tek neznatno veće od terapijskih doza/sistemske izloženosti.
etanol (20% v/v) propilenglikol (30% v/v) voda za injekcije
Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima.
Propilenglikol stupa u interakciju s heparinom i neutralizira njegovo djelovanje. Zemplar otopina za injekciju sadrži propilenglikol kao pomoćnu tvar i ne smije se injicirati kroz istu liniju kao heparin.
Ampula
Neotvoreno: 2 godine
Bočica
Neotvoreno: 3 godine
Nakon otvaranja, upotrijebiti odmah.
Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Jedna staklena ampula (tip 1) sadrži 1 ml otopine za injekciju. Jedna staklena bočica (tip 1) sadrži 1 ml otopine za injekciju.
Pakiranje od 5 ampula s 1 ml otopine za injekciju.
Pakiranje od 5 bočica s 1 ml otopine za injekciju. Bočica je zatvorena gumenim čepom s aluminijskim prstenom i zaštitnom flip off kapicom.
Lijekove za parenteralnu primjenu treba prije uporabe vizualno pregledati, kako bi se provjerilo da ne sadrže krute čestice i da nisu promijenili boju. Otopina je bistra i bezbojna.
Samo za jednokratnu uporabu. Neuporabljenu otopinu potrebno je ukloniti.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.
Zemplar je sintetski analog aktiviranog vitamina D koji se upotrebljava za sprječavanje i liječenje visokih razina paratireoidnog hormona u krvi ljudi sa zatajenjem bubrega, koji se liječe pomoću uređaja (hemodijaliza). Visoke razine paratireoidnog hormona u bolesnika sa zatajenjem bubrega mogu biti uzrokovane niskim razinama ''aktiviranog'' vitamina D.
Aktivirani vitamin D nužan je za normalno funkcioniranje mnogih tkiva u tijelu, uključujući bubrege i kosti.
Nemojte uzimati Zemplar
- ako ste alergični na djelatnu tvar ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)
- ako imate vrlo visoku razinu kalcija ili vitamina D u krvi. Liječnik će pratiti Vaše razine u krvi te će Vam moći reći odnose li se ti uvjeti na Vas.
Upozorenja i mjere opreza
Obratite se svom liječniku ili medicinskoj sestri prije nego primijenite Zemplar.
- Važno je da prije nego počnete primati lijek, ograničite unos fosfora hranom. Primjeri namirnica s visokim sadržajem fosfora su čaj, soda-voda, pivo, sir, mlijeko, vrhnje, riba, pileća ili goveđa jetra, grah, grašak, žitarice, orašasti plodovi i zrnje.
- Za nadzor nad razinama fosfora možda ćete trebati lijekove koji vežu fosfat i sprječavaju njegovu apsorpciju iz hrane.
- Ako uzimate vezače fosfata na bazi kalcija, liječnik će možda trebati prilagoditi dozu. - Liječnik će tražiti da obavite krvne pretrage kako bi pratio Vaše liječenje.
Drugi lijekovi i Zemplar
Obavijestite svog liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.
Neki lijekovi mogu utjecati na djelovanje Zemplara ili povećati vjerojatnost da se jave nuspojave. Osobito je važno da obavijestite svog liječnika ako uzimate neki od ovih lijekova:
za liječenje gljivičnih infekcija poput kandidijaze (npr. ketokonazol)
lijekove koji sadrže visoke razine kalcija ili vitamin D, uključujući dodatke ili multivitamine koji se mogu kupiti bez recepta
lijekovi koji sadrže fosfate (npr. lijekovi za snižavanje razina kalcija u krvi)
za liječenje srca ili krvnog tlaka (npr. digoksin i diuretici ili lijekove za izmokravanje)
lijekove koji sadrže magnezij (npr. neke vrste lijekova za poremećaj probave koji se nazivaju antacidi, poput magnezijeva trisilikata)
lijekove koji sadrže aluminij (npr. vezači fosfora, poput aluminijeva hidroksida).
Obratite se Vašem liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri za savjet prije nego uzmete bilo koji lijek.
Zemplar s hranom i pićem
Zemplar se može davati s hranom ili bez nje.
Trudnoća i dojenje
Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.
Nema odgovarajućih podataka o primjeni parikalcitola u trudnica. Mogući rizik nije poznat te se stoga parikalcitol ne preporuča uzimati u trudnoći ili ako zatrudnite.
Nije poznato izlučuje li se parikalcitol u majčino mlijeko. Uzimate li Zemplar, obavijestite liječnika prije nego počnete dojiti.
Obratite se Vašem liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri za savjet prije nego uzmete bilo koji lijek.
Upravljanje vozilima i strojevima
Uzimanje Zemplara može utjecati na Vašu sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima. Zemplar može izazvati omaglicu.
Nemojte upravljati vozilima niti raditi na strojevima osjetite li te simptome.
Zemplar sadrži 20% v/v etanola (alkohola).
Ovaj lijek sadrži do 1,3 g etanola (alkohola) u jednoj dozi što odgovara oko 18 mg/kg. Količina alkohola u jednoj dozi ovog lijeka odgovara količini koja se nalazi u oko 32 ml piva ili 13 ml vina.
Nije vjerojatno da će količina alkohola prisutna u ovom lijeku imati učinak na odrasle i adolescente, te nije vjerojatno da će njegovi učinci biti primjetni u djece. Može imati u nekoj mjeri učinak u manje djece, kao što je primjerice pospanost.
Alkohol prisutan u ovom lijeku može izmijeniti učinak drugih lijekova. Razgovarajte s liječnikom ili ljekarnikom ako uzimate druge lijekove.
Ako ste trudni ili dojite, razgovarajte s liječnikom ili ljekarnikom prije nego počnete primjenjivati ovaj lijek.
Ako imate ovisnost o alkoholu, razgovarajte s liječnikom ili ljekarnikom prije nego počnete primjenjivati ovaj lijek.
Doziranje
Na temelju nalaza laboratorijskih pretraga liječnik će odrediti početnu dozu koja Vam je potrebna. Kasnije dozu može prilagoditi ovisno o nalazima rutinskih laboratorijskih pretraga. Na temelju nalaza laboratorijskih pretraga liječnik će odrediti koja Vam je doza Zemplara potrebna.
Zemplar će Vam davati liječnik ili medicinska sestra za vrijeme dijalize. Davat će Vam ga kroz cjevčicu kojom ste priključeni na uređaj. Nećete morati primati injekcije jer se Zemplar može uštrcati izravno u cjevčicu za dijalizu. Zemplar ćete primati najviše svaki drugi dan, i ne više od triput na tjedan.
Ako primijenite više Zemplara nego što ste trebali
Previše Zemplara može povisiti razine kalcija u krvi, što će možda trebati liječiti. Uz to, previše Zemplara može smanjiti razine hormona paratiroidne žlijezde. Među simptome koji se mogu javiti ubrzo nakon primjene previše Zemplara ubrajaju se:
osjećaj slabosti i/ili omamljenosti glavobolja
mučnina i povraćanje suha usta, zatvor
bol u mišićima ili kostima neobičan okus u ustima
Među simptome koji se mogu javiti pri dugotrajnijoj primjeni previše Zemplara ubrajaju se: gubitak apetita
omamljenost
smanjenje tjelesne težine suhe oči
curenje iz nosa svrbež kože
osjećaj vrućine i vrućice gubitak spolnog nagona
jaka bol u trbuhu (kao posljedica upale gušterače) bubrežni kamenci
moguć je utjecaj na krvni tlak, a možete i postati svjesni otkucaja svog srca (palpitacije).
Zemplar sadrži 30% v/v propilenglikola kao pomoćne tvari. Prijavljeni su samo rijetki slučajevi toksičnih učinaka povezanih s visokim dozama propilenglikola i ne treba ih očekivati pri primjeni lijeka bubrežnim bolesnicima koji su na dijalizi jer se propilenglikol odstranjuje iz krvi tijekom dijalize.
Ako Vam se u krvi jako povisi razina kalcija nakon dobivanja Zemplara, Vaš liječnik će osigurati da primite odgovarajuće liječenje kako bi se razina kalcija vratila u normalu. Kada se razina kalcija vrati na normalnu, možete opet dobivati Zemplar u nižoj dozi.
No, liječnik će kontrolirati razine u Vašoj krvi i osjetite li išta od gore navedenog odmah zatražite liječničku pomoć.
Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.
Pri primjeni Zemplara zamijećene su različite alergijske reakcije. Važno: odmah obavijestite svog liječnika ili medicinsku sestru ako uočite koju od sljedećih nuspojava:
• nedostatak zraka
• otežano disanje ili gutanje
• piskanje pri disanju
• osip, svrbež kože, koprivnjača
• oticanje lica, usana, usta, jezika ili grla.
3/6
Obavijestite Vašeg liječnika ili medicinsku sestru ako zamijetite koju od niže navedenih nuspojava:
Česte nuspojave (u najmanje 1 na 100 bolesnika): - glavobolja
- neobičan okus u ustima - svrbež kože
- niske razine paratireoidnog hormona
- visoke razine kalcija (mučnina i povraćanje, zatvor ili smetenost); fosfora u krvi (vjerojatno bez simptoma, no može učiniti kosti lomljivijima).
Manje česte nuspojave (u najmanje 1 na 1000 bolesnika):
- alergijske reakcije (npr. nedostatak zraka, piskanje pri disanju, osip, svrbež ili oticanje lica i usana); osip kože s mjehurićima koji svrbe
- infekcija krvi; smanjeni broj crvenih krvnih stanica (anemija – osjećaj slabosti, nedostatak zraka, bljedilo); smanjeni broj bijelih krvnih stanica (veća vjerojatnost dobivanja infekcije); otečene žlijezde u vratu, pazušnim jamama i/ili preponama; produženo vrijeme krvarenja (krv se ne zgrušava tako brzo)
- srčani udar, moždani udar; bol u prsištu; nepravilni/ubrzani otkucaji srca; nizak krvni tlak; visok krvni tlak - koma (stanje duboke nesvijesti tijekom kojega osoba ne može reagirati na okolinu)
- neuobičajeni umor, slabost; omaglica; nesvjestica - bol na mjestu injekcije
- pneumonija (upala pluća); tekućina u plućima; astma (piskanje pri disanju, kašalj, otežano disanje)
- grlobolja; prehlada; vrućica; gripa; upala očne spojnice (svrbež/iscjedak koji se suši na vjeđama); povišeni očni tlak; bol u uhu; krvarenje iz nosa
- nervozni trzaji; smetenost, katkada jaka (delirij); agitacija (razdražljivost, tjeskoba); nervoza; poremećaji osobnosti (ne osjećati se svojim)
- peckanje ili utrnulost; slabiji osjet dodira; poteškoće sa spavanjem; prekomjerno i nepredvidljivo znojenje; grčenje mišića u rukama i nogama, čak i u snu; trzanje mišića
- suha usta; žeđ; mučnina; otežano gutanje; povraćanje; gubitak apetita; smanjenje tjelesne težine; žgaravica; proljev i bol u trbuhu; zatvor; krvarenje iz rektuma; upala debelog crijeva
- otežano postizanje erekcije; rak dojke; infekcije rodnice
- bol u dojkama; bol u leđima; bol u zglobovima/mišićima; ukočenost zglobova; osjećaj težine izazvan općim oticanjem ili lokalnim oticanjem gležnjeva, stopala i nogu (edem); nenormalan način hodanja; opći osjećaj nelagode
- gubitak kose; pretjerani rast dlačica
- povišene vrijednosti jetrenih enzima; visoke razine paratireoidnih hormona; visoke razine kalija u krvi; niske razine kalcija u krvi; promjene u nalazima laboratorijskih pretraga.
Nepoznata učestalost
- oticanje lica, usana, usta, jezika ili grla što može otežati gutanje ili disanje; svrbež kože (koprivnjača), krvarenje u želucu. Odmah potražite liječničku pomoć.
Možda nećete znati imate li koju od gore navedenih nuspojava, ako Vam to ne kaže liječnik.
Prijavljivanje nuspojava
Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: . Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.
Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.
Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
4/6
Zemplar se mora upotrijebiti odmah nakon otvaranja.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti ako primijetite čestice ili promjenu boje.
Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.
Što Zemplar sadrži
Djelatna tvar je parikalcitol. Svaki ml otopine sadrži 5 mikrograma parikalcitola. Pomoćne tvari su etanol (alkohol), propilenglikol i voda za injekcije.
Kako Zemplar izgleda i sadržaj pakiranja
Zemplar otopina za injekciju je vodena, bistra i bezbojna otopina, bez vidljivih čestica.
Pakiran je u kutijama sa po 5 staklenih ampula s 1 ml otopine ili 5 staklenih bočica s 1 ml otopine.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač
Nositelj odobrenja AbbVie d.o.o. Strojarska cesta 20 10000 Zagreb
ProizvoĎač AbbVie S.r.l.
S.R. 148 Pontina km 52 snc
04011 Campoverde di Aprilia (LT) Italija
Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.
Ova uputa je posljednji put revidirana 07. siječnja 2021.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:
Zemplar 5 mikrograma/ml otopina za injekciju
Priprema otopine za injekciju
Zemplar 5 mikrograma/ml otopina za injekciju namijenjena je za jednokratnu primjenu. Kao kod svih parenteralnih pripravaka, prije uporabe potrebno je vizualno provjeriti prisutnost krutih čestica i eventualnu promjenu boje otopine.
Inkompatibilnosti
Propilenglikol stupa u interakciju s heparinom i neutralizira njegovo djelovanje. Zemplar otopina za injekciju sadrži propilenglikol kao pomoćnu tvar i ne smije se injicirati kroz istu liniju kao heparin.
Ovaj se lijek ne smije miješati s drugim lijekovima.
Čuvanje i rok valjanosti
Lijekove za parenteralnu primjenu treba prije uporabe vizualno pregledati, kako bi se provjerilo da ne sadrže krute čestice i da nisu promijenili boju. Otopina je bistra i bezbojna.
Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Rok valjanosti je 2 godine (ampula) ili 3 godine (bočica).
Doziranje i način primjene
Zemplar otopina za injekciju primjenjuje se kroz pristup za hemodijalizu.
Odrasli
1) Početna se doza izračunava na temelju početnih razina paratiroidnog hormona (PTH):
Početna doza parikalcitola izračunava se prema sljedećoj formuli:
početna doza (mikrogrami) = početna razina intaktnog PTH-a u pmol/l
8 ILI
početna doza (mikrogrami) = početna razina intaktnog PTH-a u pg/ml
i daje se u obliku intravenske (i.v.) bolus injekcije ne učestalije od svaka dva dana.
Maksimalna doza primijenjena u kliničkim ispitivanjima bez štetnih posljedica bila je 40 mikrograma.
2) Titriranje doze:
Trenutno prihvaćen ciljni raspon razina PTH-a u osoba u završnoj fazi bubrežnog zatajenja na dijalizi maksimalno je 1,5 do 3 puta iznad gornje granice normale u odsutnosti uremije, što iznosi 15,9 do 31,8 pmol/l (150–300 pg/ml) za intaktni PTH (iPTH). Za postizanje primjerenih fizioloških ishoda potrebno je pomno praćenje bolesnika i individualna titracija doze . Ako se razvije hiperkalcijemija ili je umnožak korigirane razine kalcija i fosfora (Ca x P) dugotrajno veći od 5,2 mmol²/l²(65 mg²/dl²), potrebno je smanjiti dozu ili privremeno prekinuti primjenu lijeka sve dok se te vrijednosti ne normaliziraju. Nakon toga primjenu parikalcitola potrebno je ponovno započeti, ali u manjim dozama. Doze će se možda morati smanjiti i pri padu razina PTH-a u odgovoru na terapiju.
Preporučuje se dozu titrirati kako je prikazano u tablici:
| Preporuke za doziranje (prilagoĎavanje doze u intervalima od 2 do 4 tjedna) | |
| Razina iPTH-a u odnosu na početnu razinu | PrilagoĎavanje doze parikalcitola |
| jednaka ili povišena | povećati za 2 – 4 mikrograma |
| snižena za < 30% | |
| snižena za ≥ 30%, ≤ 60% | održavati |
| snižena za > 60% | smanjiti za 2 – 4 mikrograma |
| iPTH < 15,9 pmol/l (150 pg/ml) |