Singulair mini 4 mg tablete za žvakanje

Singulair je indiciran u liječenju astme kao dodatna terapija u bolesnika u dobi od 2 do 5 godina s blagom do umjereno teškom trajnom astmom koja nije dobro kontrolirana uzimanjem inhalacijskih kortikosteroida i u kojih se primjenom kratko djelujućih -agonista "po potrebi" ne moţe postići odgovarajuća klinička kontrola astme.

Singulair moţe biti i alternativno liječenje niskim dozama inhalacijskih kortikosteroida u bolesnika u dobi od 2 do 5 godina s blagom trajnom astmom koji u anamnezi nisu imali nedavne teške napadaje astme zbog kojih je trebalo uzimati peroralne kortikosteroide, i u bolesnika koji ne mogu uzimati inhalacijske kortikosteroide (vidjeti dio 4.2.).

Singulair je takoĎer indiciran u profilaksi astme u dobi od 2 godine i starijih u kojih je prevladavajuća komponenta bolesti bronhokonstrikcija izazvana naporom.

Doziranje

Djeca trebaju uzimati lijek uz nadzor odraslih osoba. Za djecu koja ne mogu uzimati tablete za ţvakanje dostupne su oralne granule (vidjeti saţetak opisa svojstava lijeka za Singulair mini 4 mg oralne granule). Preporučena doza za pedijatrijske bolesnike u dobi od 2 do 5 godina je jedna tableta za ţvakanje od 4 mg, jedanput na dan, navečer. Ako se Singulair uzima u vrijeme obroka, treba ga uzeti 1 sat prije ili 2 sata nakon obroka. Nije potrebno prilagoĎavanje doze unutar ove dobne skupine.

Opće preporuke

Terapijski učinak lijeka Singulair na pokazatelje kontrole astme postiţe se unutar jednoga dana. Bolesnike se treba savjetovati da nastave uzimati Singulair i onda kada se postigne kontrola astme, kao

60492649815830

Nije potrebno prilagoĎavanje doze u bolesnika s insuficijencijom bubrega ili s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Nema podataka o sigurnosti primjene u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre. Nema razlika u doziranju s obzirom na spol bolesnika.

Singulair kao alternativno liječenje niskim dozama inhalacijskih kortikosteroida za liječenje blage, trajne astme

Montelukast se ne preporučuje kao monoterapija u bolesnika s umjerenom trajnom astmom. Primjenu montelukasta kao alternativnog liječenja niskim dozama inhalacijskih kortikosteroida u djece s blagom trajnom astmom treba razmotriti samo u onih koji u anamnezi nisu imali nedavne teške napadaje astme zbog kojih je trebalo uzimati peroralne kortikosteroide i u bolesnika koji ne mogu uzimati inhalacijske kortikosteroide (vidjeti dio 4.1.). Blaga trajna astma definira se kao pojava simptoma astme češće nego jedanput na tjedan, ali rjeĎe nego jedanput na dan, pojava noćnih simptoma češće nego dvaput na mjesec, ali rjeĎe nego jedanput na tjedan uz normalnu funkciju pluća izmeĎu epizoda astme. Ako se praćenjem (obično tijekom mjesec dana) ocijeni da nije postignuta odgovarajuća kontrola astme potrebno je razmotriti dodatnu ili drugačiju terapiju protuupalnim lijekovima u skladu s dogovorenim stupnjevitim pristupom u liječenju astme. Potrebno je periodično provjeravati kontrolu simptoma astme u bolesnika.

Singulair u profilaksi astme u bolesnika u dobi od 2 do 5 godina u kojoj je prevladavajuća komponenta bolesti bronhokonstrikcija izazvana naporom

U bolesnika u dobi od 2 do 5 godina bronhokonstrikcija izazvana naporom moţe biti prevladavajući pokazatelj trajne astme zbog koje je potrebno liječenje inhalacijskim kortikosteroidima. Odgovor bolesnika na montelukast treba procijeniti nakon 2 do 4 tjedna liječenja. U slučaju da zadovoljavajući odgovor nije ostvaren, treba razmotriti uvoĎenje dodatne ili druge terapije.

Singulair u usporedbi s drugim lijekovima u liječenju astme

Kada se Singulair primjenjuje kao dodatna terapija inhalacijskim kortikosteroidima, inhalacijski kortikosteroidi ne smiju se naglo zamijeniti lijekom Singulair (vidjeti dio 4.4.).

Za odrasle i adolescente u dobi od 15 godina i starije dostupne su filmom obloţene tablete od 10 mg.

Pedijatrijska populacija

Singulair mini 4 mg tablete za ţvakanje ne smiju se davati djeci mlaĎoj od 2 godina. Sigurnost i djelotvornost Singulair mini 4 mg tableta za ţvakanje u djece mlaĎe od 2 godine nisu ustanovljene.

Za pedijatrijske bolesnike u dobi od 6 do 14 godina dostupne su tablete za ţvakanje od 5 mg. Za pedijatrijske bolesnike u dobi od 6 mjeseci do 5 godina dostupne su oralne granule od 4 mg.

Način primjene

Za primjenu kroz usta.

Tablete se prije gutanja moraju proţvakati.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Bolesnike se mora savjetovati da peroralnu terapiju montelukastom nikad ne treba primjenjivati za liječenje akutnog napadaja astme. Za takve situacije trebaju imati spremne druge lijekove. Kod akutnog napadaja astme moraju se primijeniti kratkodjelujući inhalacijski -agonisti. Ako je potrebno primijeniti više od uobičajene doze kratkodjelujućih inhalacijskih -agonista, bolesnici moraju što prije potraţiti savjet liječnika.

Inhalacijski ili peroralni kortikosteroidi ne smiju se naglo zamijeniti montelukastom.

2

Nema podataka koji bi potvrdili da se doza peroralnih kortikosteroida moţe sniziti kod istodobne primjene s montelukastom.

U rijetkim slučajevima bolesnici koji uzimaju antiastmatike, uključujući montelukast, mogu razviti sistemsku eozinofiliju, u nekim slučajevima s kliničkim obiljeţjima vaskulitisa koji odgovara Churg-Straussovom sindromu, stanju koje se često liječi sistemskim kortikosteroidima. Ovi su slučajevi ponekad bili povezani sa sniţenjem doze ili prekidom terapije peroralnim kortikosteroidima. Iako nije utvrĎena uzročna povezanost s primjenom antagonista leukotrijenskih receptora, liječnici moraju biti upozoreni da se u njihovih bolesnika mogu razviti eozinofilija, osip zbog vaskulitisa, pogoršanje plućnih simptoma, srčane komplikacije i/ili neuropatije. Bolesnike u kojih se pojave opisani simptomi potrebno je zbrinuti i ponovno procijeniti način liječenja.

Bolesnici s aspirinskom astmom koji uzimaju montelukast i dalje trebaju izbjegavati uzimanje aspirina i drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova

8321043483U svim dobnim skupinama koje su uzimale montelukast prijavljeni su neuropsihijatrijski dogaĎaji kao što su promjene u ponašanju, depresija i suicidalnost (vidjeti dio 4.8.). Simptomi mogu biti ozbiljni i ustrajati ako se liječenje ne prekine. Stoga je liječenje montelukastom potrebno prekinuti ako se tijekom liječenja pojave neuropsihijatrijski simptomi.

Bolesnicima i/ili njegovateljima potrebno je napomenuti da pripaze na neuropsihijatrijske dogaĎaje i uputiti ih da obavijeste svog liječnika ako se pojave te promjene u ponašanju.

Pomoćne tvari s poznatim učinkom Aspartam

Singulair sadrţi aspartam, izvor fenilalanina. Jedna tableta za ţvakanje od 4 mg sadrţi 1,2 mg aspartama, što odgovara količini od 0,674 mg fenilalanina po dozi. Moţe naškoditi bolesnicima koji boluju od fenilketonurije.

Natrij

Ovaj lijek sadrţi manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Benzilni alkohol

Ovaj lijek sadrţi do 0,36 mg benzilnog alkohola po tableti. Benzilni alkohol moţe uzrokovati alergijske reakcije.

Veliki volumeni trebaju se primjenjivati s oprezom i samo ako je neophodno, osobito u osoba s oštećenjem funkcije jetre ili bubrega zbog rizika od akumulacije i toksičnosti (metabolička acidoza).

Montelukast se moţe primjenjivati s drugim lijekovima koji se obično primjenjuju za profilaksu i dugotrajno liječenje astme. U ispitivanjima interakcija lijekova preporučena klinička doza montelukasta nije imala klinički značajne učinke na farmakokinetiku sljedećih lijekova: teofilin, prednizon, prednizolon, peroralni kontraceptivi (etinil estradiol/noretindron 35/1), terfenadin, digoksin i varfarin.

U ispitanika koji su istodobno uzimali fenobarbital površina ispod krivulje (AUC) za montelukast bila je smanjena za pribliţno 40%. Budući da se montelukast metabolizira posredstvom CYP 3A4, 2C8 i 2C9 potreban je oprez, osobito u djece, kod istodobne primjene montelukasta s lijekovima koji induciraju CYP 3A4, 2C8 i 2C9, kao što su fenitoin, fenobarbital i rifampicin.

Ispitivanja in vitro pokazala su da je montelukast potentni inhibitor CYP 2C8. MeĎutim, podaci iz kliničkih ispitivanja interakcija lijekova, uključujući montelukast i roziglitazon (primjer lijekova koji se primarno metaboliziraju posredstvom CYP 2C8), pokazali su da montelukast ne inhibira CYP 2C8 in vivo. Zbog toga se ne očekuje da bi montelukast značajno mijenjao metabolizam lijekova koji se metaboliziraju posredstvom tog enzima (npr. paklitaksel, roziglitazon i repaglinid).

Ispitivanja in vitro pokazala su da je montelukast supstrat CYP 2C8 i, u manjoj mjeri, 2C9 i 3A4. U kliničkom ispitivanju interakcije lijekova, koje je uključivalo montelukast i gemfibrozil (inhibitor CYP 2C8 i 2C9), gemfibrozil je povećao sistemsku izloţenost montelukastu za 4,4 puta. Kada se primjenjuje istodobno s gemfibrozilom ili drugim potentnim inhibitorima CYP 2C8, nije potrebno prilagoĎavati uobičajenu dozu montelukasta, ali liječnik treba imati na umu mogućnost povećanja broja nuspojava.

Na osnovu podataka in vitro, ne očekuju se klinički vaţne interakcije s manje potentnim inhibitorima CYP 2C8 (npr. trimetoprim). Istodobna primjena montelukasta i itrakonazola, potentnog inhibitora CYP 3A4, nije rezultirala značajnim povećanjem sistemske izloţenosti montelukasta.

Trudnoća

Ispitivanja na ţivotinjama nisu ukazala na štetne učinke na trudnoću ili embriofetalni razvoj.

Dostupni podaci iz objavljenih prospektivnih i retrospektivnih kohortnih ispitivanja primjene montelukasta u trudnica u kojima su se ocjenjivale značajne uroĎene mane ne ukazuju na rizik povezan s lijekom. Dostupna ispitivanja imaju metodološka ograničenja, uključujući malu veličinu uzorka, retrospektivno prikupljanje podataka u nekim slučajevima i nedosljedne usporedne skupine.

Singulair se moţe uzimati u vrijeme trudnoće samo ako se procijeni da je to prijeko potrebno.

Dojenje

Ispitivanja na štakoricama pokazala su da se montelukast izlučuje u mlijeko (vidjeti dio 5.3.). Nije poznato izlučuju li se montelukast/metaboliti u majčino mlijeko u ljudi.

Singulair se moţe uzimati u vrijeme dojenja samo ako se procijeni da je to prijeko potrebno.

Singulair ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. MeĎutim, u nekih su osoba prijavljeni omamljenost ili omaglica.

Montelukast je ispitivan u kliničkim ispitivanjima u bolesnika s trajnom astmom kako slijedi:

 filmom obloţene tablete od 10 mg u pribliţno 4000 odraslih i adolescentnih bolesnika u dobi od 15 godina i starijih,

 tablete za ţvakanje od 5 mg u pribliţno 1750 pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 14 godina i  tablete za ţvakanje od 4 mg u 851 pedijatrijskog bolesnika u dobi od 2 to 5 godina.

Montelukast je bio ispitivan u kliničkim ispitivanjima u bolesnika s povremenom astmom kako slijedi:  oralne granule i tablete za ţvakanje od 4 mg u 1038 pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 mjeseci

do 5 godina.

Sljedeće nuspojave, povezane s primjenom lijeka, u kliničkim su ispitivanjima bile prijavljene često (≥1/100 do <1/10) s većom učestalošću u skupini bolesnika koji su uzimali montelukast nego u skupini bolesnika koji su uzimali placebo:

908608-1146542Poremećaji živčanog sustava glavobolja glavobolja Poremećaji probavnog sustava bolovi u abdomenu bolovi u abdomenu Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene ţeĎ

U kliničkim ispitivanjima produljenog liječenja na ograničenom broju bolesnika, do 2 godine u odraslih i do 12 mjeseci u pedijatrijskih bolesnika od 6 do 14 godina, sigurnosni profil nije se mijenjao.

Ukupno su 502 pedijatrijska bolesnika u dobi od 2 do 5 godina primala montelukast tijekom najmanje 3 mjeseca, 338 tijekom 6 mjeseci ili dulje, te 534 bolesnika tijekom 12 mjeseci ili dulje. U produţetku liječenja sigurnosni se profil nije mijenjao ni u ovih bolesnika.

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet navedene su u sljedećoj tablici prema klasifikaciji organskih sustava i nuspojavama. Učestalost je procijenjena na temelju odgovarajućih kliničkih ispitivanja.

900988-3238232Organski sustav Nuspojava Učestalost* Poremećaji koţe i potkoţnog tkiva osip‡ često stvaranje modrica, urtikarija, pruritus manje često angioedem rijetko nodozni eritem, multiformni eritem vrlo rijetko Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva artralgija, mialgija uključujući grčeve u mišićima manje često Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava enureza u djece manje često Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene pireksija‡ često astenija/umor, malaksalost, edem manje često *Kategorija učestalosti: definirana je za svaku nuspojavu prema učestalosti prijava u bazi podataka kliničkih ispitivanja: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000). †Ova nuspojava, prijavljena kao vrlo česta u bolesnika koji su primali montelukast, bila je takoĎer prijavljena kao vrlo česta u bolesnika koji su primali placebo u kliničkim ispitivanjima. ‡Ova nuspojava, prijavljena kao česta u bolesnika koji su primali montelukast, bila je takoĎer prijavljena kao česta u bolesnika koji su primali placebo u kliničkim ispitivanjima. § Kategorija prema učestalosti: rijetko

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5865241326036900988487580Nakon dobivanja odobrenja lijeka, vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traţi da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

U ispitivanjima kronične astme montelukast je primjenjivan u odraslih bolesnika u dozama do 200 mg na dan tijekom 22 tjedna, a u kratkotrajnim ispitivanjima u dozama i do 900 mg na dan u trajanju od pribliţno tjedan dana, te nije pokazao klinički značajne neţeljene reakcije.

Nakon stavljanja lijeka u promet i tijekom kliničkih ispitivanja montelukasta prijavljeni su slučajevi akutnog predoziranja. Prijave su se odnosile na doze i do 1000 mg koje su bile primijenjene u odraslih i djece (oko 61 mg/kg u 42-mjesečnog djeteta). Zabiljeţeni klinički i laboratorijski nalazi odgovarali su sigurnosnom profilu u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U većini slučajeva predoziranja nisu bile opisane neţeljene reakcije.

Simptomi predoziranja

Najčešće zabiljeţene neţeljene reakcije bile su u skladu sa sigurnosnim profilom montelukasta, a uključivale su bolove u abdomenu, somnolenciju, ţeĎ, glavobolju, povraćanje i psihomotornu hiperaktivnost.

Zbrinjavanje predoziranja

Nema specifičnih podataka o liječenju predoziranja montelukastom. Nije poznato moţe li se montelukast odstraniti hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom.

Farmakoterapijska skupina: pripravci za liječenje opstruktivnih bolesti dišnih putova, antagonisti leukotrijenskih receptora, ATK oznaka: R03D C03

Mehanizam djelovanja

Cisteinil leukotrijeni (LTC4, LTD4, LTE4) su potentni upalni eikozanoidi koji se oslobaĎaju iz različitih stanica uključujući mastocite i eozinofile. Ovi se vaţni medijatori astme veţu na cisteinil leukotrijenske receptore (CysLT) koji se nalaze u dišnim putovima čovjeka i uzrokuju reakcije dišnih putova uključujući bronhokonstrikciju, mukoznu sekreciju, vaskularnu permeabilnost i nakupljanje eozinofila.

Farmakodinamički učinci

Montelukast je peroralno aktivni spoj koji se s visokim afinitetom i selektivnošću veţe na CysLT1-receptor. U kliničkim ispitivanjima montelukast sprečava bronhokonstrikciju posredovanu inhalacijskim LTD4 primijenjenim u niskim dozama i od 5 mg. Bronhodilatacija je prisutna unutar 2 sata nakon peroralne primjene. Bronhodilatacijski učinak montelukasta zbraja se s bronhodilatacijskim učinkom -agonista (aditivni učinak). Montelukast blokira ranu i kasnu fazu bronhokonstrikcije posredovanu antigenom. U odnosu na placebo montelukast sniţava eozinofile u perifernoj krvi u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U jednom drugom ispitivanju montelukast je značajno snizio eozinofile u dišnim putovima (mjereno u sputumu). U odraslih i u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 2 do 14 godina montelukast je, u odnosu na placebo, snizio eozinofile u perifernoj krvi uz kliničko poboljšanje kontrole astme.

Klinička djelotvornost i sigurnost

U ispitivanjima u odraslih montelukast je u dozi od 10 mg jedanput na dan, u odnosu na placebo, značajno poboljšao jutarnji forsirani ekspiratorni volumen u 1. sekundi (FEV1) (10,4% naspram 2,7% u odnosu na početne vrijednosti), jutarnji vršni ekspiratorni protok zraka (engl. peak expiratory flow rate, PEFR) (24,5 l/min naspram 3,3 l/min u odnosu na početne vrijednosti) i značajno smanjio ukupnu primjenu -agonista (-26,1% naspram -4,6% u odnosu na početne vrijednosti). Prema ocjeni bolesnika poboljšanje dnevnih i noćnih simptoma astme bilo je značajno veće u odnosu na placebo.

Ispitivanja u odraslih pokazala su da se učinak montelukasta dodaje kliničkim učincima inhalacijskih kortikosteroida (% promjene u odnosu na početne vrijednosti za inhalacijski beklometazon plus montelukast naspram beklometazon, pojedinačno za FEV1: 5,43% naspram 1,04%; primjena

-agonista: -8,70% naspram 2,64%). U usporedbi s inhalacijskim beklometazonom (200 g dvaput na dan pomoću inhalatora) montelukast je imao brţi nastup djelovanja, iako je, promatrano tijekom

12 tjedana ispitivanja, u cjelini beklometazon ostvario veći prosječni terapijski učinak (% promjene u odnosu na početne vrijednosti montelukast naspram. beklometazon, pojedinačno za FEV1: 7,49% naspram 13,3%; primjena -agonista: -28,28% naspram -43,89%). Ipak je veliki postotak bolesnika liječenih montelukastom ostvario sličan klinički odgovor kao i bolesnici koji su primali inhalacijski beklometazon (npr. u 50% bolesnika koji su primali inhalacijski beklometazon poboljšanje FEV1 je iznosilo oko 11% ili više u odnosu na početne vrijednosti, a isti je odgovor ostvarilo 42% bolesnika koje su primali montelukast).

U 12-tjednom placebom kontroliranom ispitivanju u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 2 do 5 godina montelukast je primijenjen u dozi od 4 mg jedanput na dan, u odnosu na placebo, poboljšao pokazatelje kontrole astme bez obzira na istodobnu primjenu drugih lijekova za kontrolu astme (kortikosteroidi za primjenu inhalatorom/atomizatorom ili natrijev kromoglikat za primjenu inhalatorom/atomizatorom). Šezdeset posto bolesnika nije uzimalo druge lijekove za kontrolu astme. Montelukast je, u odnosu na placebo, poboljšao dnevne simptome astme (uključujući kašalj, piskanje u plućima, oteţano disanje i ograničavanje aktivnosti), i noćne simptome. Montelukast je takoĎer, u odnosu na placebo, smanjio primjenu -agonista "po potrebi" i akutnu potrebu za uzimanjem kortikosteroida. Broj dana bez astme bio je veći u bolesnika koji su uzimali montelukast negoli u onih koji su uzimali placebo. Terapijski se učinak postizao već nakon prve doze.

U 12-mjesečnom placebom kontroliranom ispitivanju u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 2 do

5 godina s blagom astmom i epizodama egzacerbacija astme, montelukast je, primijenjen u dozi od 4 mg, jedanput na dan, u odnosu na placebo, značajno smanjio (p≤0,001) godišnje epizode

egzacerbacije astme (EE) (1,60 EE naspram 2,34 EE, pojedinačno), [EE se definira kao ≥3 uzastopna dana sa simptomima astme zbog kojih je potrebna primjena -agonista ili kortikosteroida (peroralnih

ili inhalacijskih), ili hospitalizacija]. Postotak godišnjeg smanjenja EE bio je 31,9 sa 95% CI od 16,9; 44,1.

U placebom kontroliranom ispitivanju u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 mjeseci do 5 godina koji su imali povremenu, ali ne i trajnu astmu, montelukast je bio primjenjivan tijekom 12 mjeseci, u dozi od 4 mg jedanput na dan ili u serijama od 12 dana koje su se uvodile nakon pojave simptoma povremene astme. IzmeĎu bolesnika koji su uzimali montelukast u dozi od 4 mg ili placebo nije zabiljeţena značajna razlika u broju epizoda astme koje su kulminirale u napadaj astme (definiran kao razdoblje pogoršanja astme zbog kojeg je potrebno primijeniti hitne medicinske mjere kao što su neplanirani posjet liječniku, odlazak u sluţbu hitne pomoći ili u bolnicu; ili primjena peroralnih, intravenskih ili intramuskularnih kortikosteroida).

U 8-tjednom ispitivanju u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 14 godina, montelukast je primijenjen u dozi od 5 mg, jedanput na dan, u odnosu na placebo, ostvario značajno poboljšanje respiratorne funkcije (FEV1 8,71% naspram 4,16% u odnosu na početne vrijednosti; jutarnji PEFR 27,9 l/min naspram 17,8 l/min u odnosu na početne vrijednosti) i smanjio primjenu -agonista "po potrebi" (-11,7% naspram +8,2% u odnosu na početne vrijednosti).

U 12-mjesečnom ispitivanju u kojem je bila usporeĎivana djelotvornost montelukasta i inhalacijskog flutikazona na kontrolu astme u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 14 godina s blagom trajnom astmom, montelukast nije bio manje djelotvoran u odnosu na flutikazon u povećanju postotka broja dana bez terapije astme (eng. asthma rescue-free days, RFD), primarnom cilju ispitivanja. Prosječno se tijekom 12 mjeseci liječenja postotak astma RFD povećao sa 61,6 na 84,0 u skupini koja je uzimala montelukast i sa 60,9 na 86,7 u skupini koja je uzimala flutikazon. Razlika izmeĎu ispitivanih skupina u prosječnom porastu srednjih vrijednosti dobivenih metodom najmanjih kvadrata izraţena u postocima astma RFD bila je statistički značajna (-2,8 s 95% intervalom pouzdanosti (CI) od -4,7; -0,9), ali zbog toga jer je bila unutar prethodno utvrĎenih granica nije bila klinički inferiorna. Procjena svih 12 mjeseci pokazala je da su i montelukast i flutikazon poboljšali i kontrolu astme obzirom na sekundarne varijable ispitivanja:

FEV1 povećao se sa 1,83 l na 2,09 l u skupini koja je primala montelukast te sa

1,85 l na 2,14 l u skupini koja je primala flutikazon. Razlika izmeĎu ispitivanih skupina u prosječnom porastu srednjih vrijednosti dobivenih metodom najmanjih kvadrata za FEV1 bila je -0,02 l sa 95% CI od -0,06; 0,02. Srednja vrijednost povećanja u odnosu na početne vrijednosti izraţeno u % predviĎenog FEV1 bila je 0,6% u skupini koja je primala montelukast i 2,7% u skupini koja je primala flutikazon. Razlika srednjih vrijednosti dobivenih metodom najmanjih kvadrata u odnosu prema početnim vrijednostima izraţeno u % predviĎenog FEV1 bila je značajna: -2,2% sa 95% CI od -3,6; -0,7.

Postotak dana sa primjenom β-agonista smanjio se sa 38,0 na 15,4 u skupini koja je primala montelukast te sa 38,5 na 12,8 u skupini koja je primala flutikazon. Razlika izmeĎu ispitivanih skupina u srednjim vrijednostima dobivenim metodom najmanjih kvadrata u odnosu prema početnim vrijednostima izraţeno u % dana sa primjenom β-agonista bila je značajna: 2,7 sa 95% CI od 0,9; 4,5. Postotak bolesnika koji su imali napadaj astme (napadaj astme definira se kao razdoblje pogoršanja astme zbog čega je potrebno liječenje peroralnim steroidima, neplanirani posjet liječniku, odlazak u sluţbu hitne pomoći ili hospitalizacija) u skupini koja je primala montelukast bio je 32,2, a 25,6 u skupini koja je primala flutikazon; omjer vjerojatnosti (95% CI) je bio značajan: jednak 1,38 (1,04; 1,84).

Postotak bolesnika koji su uzimali sistemske kortikosteroide (uglavnom peroralno) tijekom ispitivanja bio je 17,8% u skupini koja je primala montelukast i 10,5% u skupini koja je primala flutikazon. Razlika izmeĎu ispitivanih skupina u srednjim vrijednostima dobivena metodom najmanjih kvadrata bila je značajna: 7,3% sa 95% CI od 2,9; 11,7.

Značajno smanjenje bronhokonstrikcije izazvane naporom potvrĎeno je u 12-tjednom ispitivanju u odraslih (najveće smanjenje FEV1 u skupini koja je primala montelukast bilo je 22,33% naspram 32,40% u skupini koja je primala placebo; vrijeme potrebno za vraćanje vrijednosti FEV1 unutar 5% vrijednosti FEV1 zabiljeţenih prije napora bilo je 44,22 min naspram 60,64 min). Učinak je bio zadrţan tijekom cijelog razdoblja praćenja 12-tjednog ispitivanja. Smanjenje bronhokonstrikcije

6049264101508H A izazvane naporom takoĎer je potvrĎeno u kratkotrajnom ispitivanju u pedijatrijskih bolesnika u dobi L M E D

od 6 do 14 godina (najveće smanjenje FEV1 bilo je 18,27% naspram 26,11%; vrijeme potrebno za vraćanje vrijednosti FEV1 unutar 5% vrijednosti FEV1 zabiljeţenih prije napora bilo je 17,76 min naspram 27,98 min). U oba ispitivanja učinak je bio potvrĎen na kraju ispitivanog intervala s doziranjem jedanput na dan.

U bolesnika s astmom preosjetljivih na aspirin koji su istodobno primali inhalacijske i/ili peroralne kortikosteroide liječenjem montelukastom, u odnosu na placebo, ostvareno je značajno poboljšanje kontrole simptoma astme (FEV1 8,55% naspram -1,74% u odnosu na početne vrijednosti i smanjilo ukupnu primjenu -agonista -27,78% naspram 2,09% u odnosu na početne vrijednosti).

Apsorpcija

Nakon peroralne primjene montelukast se brzo apsorbira. Srednja vrijednost vršne koncentracije u plazmi (Cmax) za filmom obloţene tablete od 10 mg u odraslih postiţe se 3 sata (Tmax) nakon uzimanja lijeka natašte. Srednja vrijednost bioraspoloţivosti nakon peroralne primjene je 64%. Standardni obrok ne utječe na peroralnu bioraspoloţivost i Cmax. Sigurnost i djelotvornost utvrĎeni su u kliničkim ispitivanjima u kojima su filmom obloţene tablete od 10 mg bile primijenjene bez obzira na vrijeme uzimanja hrane.

Srednja vrijednost vršne koncentracije u plazmi (Cmax) za tabletu za ţvakanje od 5 mg u odraslih postiţe se 2 sata nakon uzimanja lijeka natašte. Prosječna bioraspoloţivost nakon peroralne primjene je 73%, a standardnim obrokom smanjuje se na 63%.

Srednja vrijednost vršne koncentracije u plazmi (Cmax) za tabletu za ţvakanje od 4 mg u djece u dobi od 2 do 5 godina postiţe za 2 sata nakon uzimanja lijeka natašte. U usporedbi s odraslima koji uzimaju tabletu od 10 mg, srednja vrijednost Cmax je 66% viša, a srednja vrijednost Cmin niţa.

Distribucija

Više od 99% montelukasta veţe se na proteine plazme. U stanju dinamičke ravnoteţe volumen distribucije iznosi prosječno 8 do 11 litara. Ispitivanja na štakorima s radiološki obiljeţenim montelukastom pokazala su minimalnu distribuciju kroz krvno-moţdanu barijeru. Osim toga, koncentracija radiološki obiljeţenog lijeka je 24 sata nakon primjene bila minimalna u svim drugim tkivima.

Biotransformacija

Montelukast podlijeţe opseţnom metabolizmu. U ispitivanjima terapijskih doza lijeka u stanju dinamičke ravnoteţe u odraslih i u djece koncentracija metabolita u plazmi je ispod granice detekcije.

Citokrom P450 2C8 je glavni enzim u metabolizmu montelukasta. CYP 3A4 i 2C9 takoĎer mogu doprinositi u manjoj mjeri, iako se za itrakonazol, koji je inhibitor CYP 3A4, pokazalo da ne mijenja farmakokinetičke varijable montelukasta u zdravih ispitanika koji su uzimali 10 mg montelukasta na dan. In vitro ispitivanja na jetrenim mikrosomima u ljudi pokazala su da montelukast primijenjen u terapijskim dozama ne inhibira citokrome P450 3A4, 2C9, 1A2, 2A6, 2C19 ili 2D6. Doprinos metabolita u ostvarivanju terapijskog učinka montelukasta je minimalan.

Eliminacija

Prosječni klirens montelukasta u plazmi u odraslih, zdravih osoba iznosi 45 ml/min. Nakon primjene peroralne doze radiološki obiljeţenog montelukasta, 86% radioaktivnosti naĎe se u fecesu nakon

5 dana, a <0,2% naĎe se u urinu. Uzme li se u obzir i procijenjena bioraspoloţivost montelukasta nakon peroralne primjene, moţe se zaključiti da se montelukast i njegovi metaboliti gotovo isključivo izlučuju putem ţuči.

Karakteristike u bolesnika

Nije potrebno prilagoĎavanje doze u starijih bolesnika ili u onih s blagom do umjerenom insuficijencijom jetre. Nisu provedena ispitivanja u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. Obzirom

60492649815830

prilagoĎavati dozu u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. Nema podataka o farmakokinetici montelukasta u bolesnika s teškom insuficijencijom jetre (Child-Pugh stupanj >9).

Pri primjeni visokih doza montelukasta (20 i 60 puta višim od preporučene doze za odrasle) bilo je zabiljeţeno sniţenje koncentracije teofilina u plazmi. Ovaj učinak nije bio zabiljeţen kod primjene preporučene doze od 10 mg jedanput na dan.

U ispitivanjima toksičnosti na ţivotinjama zapaţena su manja prolazna odstupanja biokemijskih nalaza u serumu za ALT, glukozu, fosfor i trigliceride. Pokazatelji toksičnosti kod ţivotinja bili su povećano lučenje sline, gastrointestinalni simptomi, mekana stolica i ionska neravnoteţa. Opisani učinci zabiljeţeni su kod primjene doza koje su uzrokovale >17 puta veću sistemsku izloţenost od one zabiljeţene pri kliničkom doziranju. Kod majmuna su se štetni učinci pojavili u dozama od

150 mg/kg/dan (>232 puta veća sistemska izloţenost od one zabiljeţene pri kliničkoj dozi). U ispitivanjima na ţivotinjama, montelukast nije imao učinka na fertilnost ili reproduktivna svojstva pri sistemskoj izloţenosti koja je bila >24 puta veća od sistemske kliničke izloţenosti. U ispitivanjima fertilnosti na ţenkama štakora u dozama od 200 mg/kg/dan (sistemska izloţenost >69 puta veća od kliničke sistemske izloţenosti) zabiljeţeno je neznatno smanjenje tjelesne teţine mladunčadi. U ispitivanjima na kunićima, kod sistemske izloţenosti koja je bila >24 puta veća od one pri kliničkom doziranju, zabiljeţena je veća učestalost nepotpune osifikacije u usporedbi s kontrolnom skupinom ţivotinja. Kod štakora nisu bile zapaţene abnormalnosti. Poznato je da montelukast prolazi placentarnu barijeru i da se izlučuje u mlijeko ţivotinja.

Nije bilo smrtnih slučajeva nakon primjene jednokratnih peroralnih doza montelukastnatrija u dozama i do 5000 mg/kg kod miševa i štakora (15 000 mg/m2 kod miševa i 30 000 mg/m2 kod štakora), koja je bila najviša ispitivana doza. Ova doza odgovara dozi koja je 25 000 puta viša od preporučene dnevne doze u odraslih ljudi (izračunato prema tjelesnoj teţini odrasle osobe od 50 kg).

UtvrĎeno je da montelukast primijenjen u dozama do 500 mg/kg/dan (pribliţno >200 puta temeljeno na sistemskoj izloţenosti) nema fototoksičnih učinaka u miševa za UVA, UVB ili spektar vidljive svjetlosti.

Montelukast nije pokazao mutagene ni tumorogene učinke u in vitro i in vivo testovima na glodavcima.

Manitol (E 421)

Celuloza, mikrokristalična Hidroksipropilceluloza (E 463) Ţeljezov oksid, crveni (E 172) Karmelozanatrij, umreţena

Aroma trešnje, koja sadrţi benzilni alkohol (E 1519) Aspartam (E 951)

Magnezijev stearat

Nije primjenjivo.

2 godine.

10

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage.

Poliamid/PVC/aluminij blisteri u pakiranju od 28 tableta.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Što je Singulair

Singulair je antagonist leukotrijenskih receptora koji blokira tvari koje se nazivaju leukotrijeni.

Kako Singulair djeluje

Leukotrijeni uzrokuju suženje i oticanje dišnih putova u plućima. Blokiranjem leukotrijena Singulair poboljšava simptome astme i pomaže u kontroli astme.

Kada treba uzeti Singulair

Liječnik Vam je propisao Singulair za liječenje astme Vašeg djeteta, sprečavanje simptoma astme tijekom dana i noći.

 Ovaj lijek primjenjuje se u liječenju bolesnika u dobi od 2 do 5 godina u kojih astma nije dobro kontrolirana prethodnim liječenjem i koji trebaju dodatnu terapiju.

 Ovaj lijek može se primjenjivati i kao alternativni lijek inhalacijskim kortikosteroidima u bolesnika u dobi od 2 do 5 godina koji za liječenje astme nisu nedavno uzimali peroralne kortikosteroide (za primjenu kroz usta) i koji ne mogu uzimati inhalacijske kortikosteroide (koji se udišu).

 Ovaj lijek takoĎer pomaže spriječiti sužavanje dišnih putova u bolesnika u dobi od 2 godine i starijih koje nastaje zbog tjelesnog napora.

Liječnik će na temelju simptoma i težine astme u Vašeg djeteta odrediti kako treba uzimati Singulair.

Što je astma?

Astma je kronična bolest. Karakteristike astme uključuju:

 Otežano disanje koje nastaje zbog suženja dišnih putova. Ovo se suženje može pogoršavati i poboljšavati ovisno o raznim čimbenicima.

 Povećanu osjetljivost dišnih putova koji reagiraju na razne podražaje kao što su dim cigareta,

pelud, hladni zrak ili tjelesni napor.

 Oticanje (upalu) sluznice dišnih putova.

Simptomi astme uključuju: kašalj, piskanje u plućima, i stezanje u prsnom košu.

Obavijestite svog liječnika o zdravstvenim tegobama ili alergijama koje Vaše dijete ima ili je imalo.

Nemojte dati Singulair svom djetetu

 ako je alergično na montelukast ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.).

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego svom djetetu date Singulair:

 Ako se simptomi astme ili disanje u Vašeg djeteta pogoršaju, odmah se obratite liječniku.  Singulair koji se uzima kroz usta nije namijenjen za liječenje akutnog napadaja astme. U

slučaju napadaja trebate slijediti upute liječnika za tu situaciju. Sa sobom uvijek trebate imati djetetov lijek za inhaliranje koji ćete mu dati u slučaju napadaja.

 Važno je da Vaše dijete uzima sve lijekove za liječenje astme prema uputi liječnika. Singulair se ne smije uzimati umjesto drugih lijekova za liječenje astme koje je propisao liječnik.

 Primijetite li u svog djeteta, koje uzima lijekove za liječenje astme, simptome kao što su bolest slična gripi, trnci i bockanje ili utrnulost u rukama ili nogama, pogoršanje plućnih simptoma i/ili osip, posavjetujte se s liječnikom.

 Vaše dijete ne smije uzimati acetilsalicilatnu kiselinu (aspirin) ili protuupalne lijekove (koji se zovu nesteroidni protuupalni lijekovi ili NSAIL) ako se zbog njih simptomi astme pogoršavaju.

U bolesnika svih dobi liječenih montelukastom prijavljeni su različiti neuropsihijatrijski događaji (primjerice, promjene povezane s ponašanjem i raspoloženjem, depresija te sklonost samoubojstvu) (pogledajte dio 4.). Ako se kod Vas razviju takvi simptomi tijekom liječenja montelukastom, obratite se svom liječniku.

Djeca i adolescenti

Nemojte davati ovaj lijek djeci mlaĎoj od 2 godine.

Za pedijatrijske bolesnike mlaĎe od 18 godina dostupni su različiti farmaceutski oblici ovog lijeka, ovisno o njihovoj dobi.

Drugi lijekovi i Singulair

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako Vaše dijete dobiva, nedavno je dobilo ili bi moglo dobiti bilo koje druge lijekove, uključujući i one koje ste nabavili bez recepta.

Neki lijekovi mogu mijenjati način na koji Singulair djeluje ili Singulair može mijenjati učinak drugih lijekova koje Vaše dijete uzima.

Prije nego što počne uzimati ovaj lijek obavijestite liječnika ako Vaše dijete uzima sljedeće lijekove:  fenobarbital (primjenjuje se u liječenju epilepsije)

 fenitoin (primjenjuje se u liječenju epilepsije)

 rifampicin (primjenjuje se u liječenju tuberkuloze i nekih drugih infekcija).

Singulair s hranom i pićem

Singulair mini 4 mg tablete za žvakanje ne smiju se uzimati s hranom. Trebaju se uzeti najmanje 1 sat prije ili 2 sata nakon uzimanja hrane.

Trudnoća i dojenje

Ovaj se dio ne odnosi na Singulair mini 4 mg tablete za žvakanje jer je taj lijek namijenjen za primjenu u djece u dobi od 2 do 5 godina.

Upravljanje vozilima i strojevima

Ovaj se dio ne odnosi na Singulair mini 4 mg tablete za žvakanje jer je taj lijek namijenjen za primjenu u djece u dobi od 2 do 5 godina. MeĎutim, informacije navedene u nastavku odnose se na djelatnu tvar, montelukast.

Ne očekuje se da bi Singulair mogao utjecati na Vašu sposobnost upravljanja vozilima ili strojevima. MeĎutim, odgovor na lijek u pojedinih bolesnika može se razlikovati. U vrijeme uzimanja lijeka Singulair prijavljene su nuspojave (kao npr. omaglica i omamljenost) koje u nekih bolesnika mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima ili strojevima.

Singulair 4 mg tablete za žvakanje sadrže aspartam, natrij i benzilni alkohol

Ovaj lijek sadrži 1,2 mg aspartama u jednoj tableti za žvakanje od 4 mg, što odgovara 0,674 mg fenilalanina. Aspartam je izvor fenilalanina. Može naškoditi Vašem djetetu ako boluje od fenilketonurije, rijetkog genetskog poremećaja kod kojeg dolazi do nakupljanja fenilalanina jer ga tijelo ne može ukloniti na odgovarajući način.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, to jest zanemarive količine natrija.

Ovaj lijek sadrži do 0,36 mg benzilnog alkohola po tableti. Benzilni alkohol može uzrokovati alergijske reakcije.

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet ako Vaše dijete ima bolest jetre ili bubrega, jer se velike količine benzilnog alkohola mogu nakupiti u tijelu i uzrokovati nuspojave (zvane „metabolička acidoza“).

Neka Vaše dijete uvijek uzme ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

 Djeca trebaju uzimati lijek uz nadzor odrasle osobe. Za djecu koja imaju poteškoće s uzimanjem tableta za žvakanje lijek je dostupan u obliku oralnih granula.

 Vaše dijete treba uzimati jednu Singulair tabletu za žvakanje, jedanput na dan, prema uputi liječnika.

 Vaše dijete treba uzimati lijek i kada nema simptoma ili ima akutni napadaj astme.

Za djecu u dobi od 2 do 5 godina:

Preporučena doza je jedna tableta za žvakanje od 4 mg, jedanput na dan, navečer.

Uzima li Vaše dijete Singulair, ne smije uzimati druge lijekove koji sadrže istu djelatnu tvar, montelukast.

Ovaj je lijek namijenjen za primjenu kroz usta.

Tablete se prije gutanja moraju prožvakati. Singulair mini 4 mg tablete za žvakanje ne smiju se uzimati istodobno s hranom; treba ih uzeti najmanje 1 sat prije ili 2 sata nakon uzimanja hrane.

Ako Vaše dijete uzme više Singulair tableta nego što treba Odmah se obratite liječniku za savjet.

U većini slučajeva kod prekoračenja doze nisu bile prijavljene nuspojave. Najčešći simptomi prijavljeni kod prekoračenja doze u odraslih i u djece bili su bolovi u trbuhu, pospanost, žeĎ,

glavobolja, povraćanje i hiperaktivnost.

Ako ste zaboravili dati Singulair svom djetetu

Nastojte davati ovaj lijek onako kako Vam je liječnik propisao. Ako ipak propustite dati dozu djetetu, samo nastavite davati lijek prema uobičajenom rasporedu, jednu tabletu za žvakanje, jedanput na dan. Nemojte dati dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako Vaše dijete prestane uzimati Singulair

Singulair može kontrolirati astmu samo ako ga Vaše dijete redovito uzima.

Važno je da Vaše dijete uzima lijek onoliko dugo koliko Vam je to liječnik propisao. Tako pomažete kontrolirati astmu svoga djeteta.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Najčešće nuspojave za koje se smatra da su bile povezane s primjenom lijeka Singulair (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba) koje su bile prijavljene u kliničkim ispitivanjima pri primjeni Singulair 4 mg tableta za žvakanje bile su:

 bol u trbuhu  žeĎ.

Pored nabrojenih u kliničkim ispitivanjima pri primjeni Singulair 10 mg filmom obloženih tableta i Singulair junior 5 mg tableta za žvakanje bile su prijavljene i ove nuspojave:

 glavobolja.

Nuspojave su bile uglavnom blage i javljale su se s većom učestalošću u bolesnika koji su uzimali Singulair nego u onih koji su uzimali placebo (tablete koje ne sadrže djelatnu tvar).

Ozbiljne nuspojave

Odmah se obratite liječniku ako kod svog djeteta primijetite bilo koju od sljedećih nuspojava, koje mogu biti ozbiljne i zbog kojih bi Vašem djetetu moglo biti potrebno hitno liječenje.

Manje često: mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba

 alergijske reakcije, uključujući oticanje lica, usana, jezika i/ili grla koje može prouzročiti teškoće pri disanju ili gutanju

 promjene u ponašanju i raspoloženju: uznemirenost, uključujući agresivno ili neprijateljsko ponašanje, depresija

 napadaj.

Rijetko: mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba  povećana sklonost krvarenju

 nevoljno drhtanje

 osjećaj lupanja srca.

Vrlo rijetko: mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba

 kombinacija simptoma kao što su bolest nalik gripi, trnci i bockanje ili utrnulost ruku i nogu, pogoršanje plućnih simptoma i/ili osip (Churg-Straussov sindrom) (pogledajte dio 2.)

 nizak broj krvnih pločica

 promjene u ponašanju i raspoloženju: halucinacije, dezorijentacija, misli o samoubojstvu i pokušaj samoubojstva

 oticanje (upala) pluća

 teške kožne reakcije (multiformni eritem) koje se mogu javiti bez upozorenja  upala jetre (hepatitis).

Ostale nuspojave, zabilježene nakon što je lijek stavljen u promet

Vrlo često: mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba  infekcija gornjih dišnih putova.

Često: mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba  proljev, mučnina, povraćanje

 osip

 vrućica

 povišene vrijednosti jetrenih enzima.

Manje često: mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba

 promjene u ponašanju i raspoloženju: neuobičajeni snovi, uključujući noćne more, poteškoće sa spavanjem, hodanje u snu, razdražljivost, osjećaj tjeskobe, nemir

 omaglica, omamljenost, trnci i bockanje/utrnulost  krvarenje iz nosa

 suha usta, probavne tegobe

 stvaranje modrica, svrbež, koprivnjača

 bol u zglobovima ili mišićima, grčevi u mišićima  mokrenje u krevet u djece

 slabost/umor, loše osjećanje, oticanje.

Rijetko: mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba

 promjene u ponašanju i raspoloženju: poremećaj pažnje, poremećaj pamćenja, nekontrolirani mišićni pokreti.

Vrlo rijetko: mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba

 crvene kvržice ispod kože koje su osjetljive na dodir, najčešće na potkoljenicama (nodozni eritem)

 promjene u ponašanju i raspoloženju: opsesivno-kompulzivni simptomi, mucanje.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

 Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

 Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake "EXP". Prva dva broja odnose se na mjesec, a zadnja četiri na godinu. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

 Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage.

 Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Singulair sadrži

 Djelatna tvar je montelukast. Jedna tableta za žvakanje sadrži 4 mg montelukasta (u obliku

montelukastnatrija).  Drugi sastojci su:

manitol (E 421), mikrokristalična celuloza, hidroksipropilceluloza (E 463), crveni željezov oksid (E 172), umrežena karmelozanatrij, aroma trešnje koja sadrži benzilni alkohol (E 1519), aspartam (E 951) i magnezijev stearat.

Kako Singulair izgleda i sadržaj pakiranja

Singulair mini 4 mg tablete za žvakanje su ovalne, bikonveksne i ružičaste, s oznakom "SINGULAIR" utisnutom na jednoj, a "MSD 711" na drugoj strani.

Singulair mini 4 mg tablete za žvakanje dostupne su u pakiranju od 28 tableta.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođači

Nositelj odobrenja Organon Pharma d.o.o.

Slavonska avenija 1c, 10 000 Zagreb

Proizvođači

Merck Sharp & Dohme B. V. Waarderweg 39, 2031 BN, Haarlem Nizozemska

Organon Heist bv

Industriepark 30, 2220 Heist-op-den-Berg Belgija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u svibnju 2023.