Ropivacaine Molteni 7,5 mg/ml otopina za injekciju

Ropivacaine Molteni 7,5 mg/ml otopina za injekciju indiciran je u odraslih i adolescenata iznad 12 godina:

Kirurška anestezija

- epiduralna anestezija zbog operacije, uključujući carski rez - blokada velikih živaca

- površinska anestezija

Ropivacaine Molteni 2 mg/ml otopina za infuziju indiciran je u odraslih i adolescenata iznad 12 godina: - kontinuirana epiduralna infuzija ili intermitentna primjena u bolusu zbog poslijeoperacijskih ili

poroĎajnih bolova

- površinska anestezija

- kontinuirana blokada perifernog živca putem kontinuirane infuzije ili intermitentne primjene

injekcijom u bolusu, npr. za uklanjanje poslijeoperacijske boli

U dojenčadi iznad 1 godine i djece do i uključujući 12 godina (tijekom i poslije operacije): - jednokratna i kontinuirana blokada perifernog živca

U novoroĎenčadi, dojenčadi i djece do i uključujući 12 godina (tijekom i poslije operacije): Zbrinjavanje akutne boli u pedijatriji (tijekom i poslije operacije)

830884376034283088439691308308844568063830884528459783088460648858308846264529830884766546683088482171548308848671560

- kaudalna epiduralna blokada

- kontinuirana epiduralna infuzija

Ropivakainklorid se smije primjenjivati samo uz nadzor ili osobno od strane kliničara s iskustvom u regionalnoj anesteziji.

Doziranje

ODRASLI I ADOLESCENTI STARIJI OD 12 GODINA

Sljedeća tablica može poslužiti kao vodič u odreĎivanju doza za češće korištene blokade. Primjenjuje se najniža potrebna doza koja izaziva učinkovitu blokadu. U odreĎivanju doze važnu ulogu imaju iskustvo kliničara i poznavanje fizičkog statusa bolesnika.

830884172239Tablica 1 Odrasli i adolescenti iznad 12 godina

KIRURŠKA ANESTEZIJA

Lumbalna epiduralna primjena

Kirurški zahvat Carski rez

Torakalna epiduralna primjena

Da bi se uspostavila blokada za poslijeoperacijsko uklanjanje boli

Blokada velikih ţivaca*

Koncentracija mg/ml

7,5 7,5

7,5

Volumen ml

15-25 15-20

5-15

(ovisno o razini primjene injekcije)

Doza (§) mg

113-188 113-150 (1)

38-113

Početak min

10-20 10-20

10-20

Trajanje sat

3-5 3-5

n/p (2)

830884237415Blokada brahijalnog pleksusa 7,5 30-40 225-300(3) 10-25 6-10

Površinska anestezija (npr., blokada manjih živaca i 7,5 infiltracija)

ZBRINJAVANJE AKUTNE BOLI

Lumbalna epiduralna primjena U bolusu 2 Ponovljene injekcije (održavanje) 2 (npr., uklanjanje poroĎajnih bolova)

Kontinuirana infuzija npr., poroĎajni 2 bolovi

Zbrinjavanje poslijeoperacijske boli 2

Torakalna epiduralna primjena Kontinuirana infuzija 2 (zbrinjavanje poslijeoperacijske boli) Površinska anestezija

(npr., blokade manjih živaca i 2 infiltracija)

Blokada perifernog ţivca (femoralna ili interskalenska blokada)

1-30

10-20 10-15

(minimalni interval od 30 minuta)

6-10 ml/h

6-14 ml/h

6-14 ml/h

1-100

7,5-225

20-40 20-30

12-20 mg/h

12-28 mg/h

12-28 mg/h

2,0-200

1-15

10-15

n/p

n/p

n/p

1-5

2-6

0,5-1,5

n/p

n/p

n/p

2-6

62611009182100

Kontinuirana infuzija ili intermitentne 2 5-10 ml/h 10-20 mg/h n/p n/p injekcije (npr., zbrinjavanje

poslijeoperacijske boli)

8217393048(§) Doze u tablici odnose se na ropivakainklorid. Te se doze smatraju neophodnima za uspješnu blokadu i trebale bi služiti kao smjernice za doziranje u odraslih. Početak i trajanje djelovanja mogu varirati od bolesnika do bolesnika. Vrijednosti u stupcu “Doze” predstavljaju očekivani prosječni raspon potrebne doze ropivakainklorida. Čimbenici koji utječu na pojedinu tehniku blokade i na potrebe pojedinog bolesnika opisani su u standardnim udžbenicima.

* U vezi s blokadom velikih živaca, može se preporučiti jedino doza potrebna za blokadu brahijalnog pleksusa. Za blokadu

drugih velikih živaca mogu biti potrebne manje doze. MeĎutim, trenutno nema iskustva na temelju kojeg bi se mogle

preporučiti odreĎene doze za blokadu drugih živaca.

(1) Doza se mora postupno povećavati, s time da se početna doza od oko 100 mg (97,5 mg = 13 ml; 105 mg = 14 ml) daje tijekom 3-5 minuta. Dodatne dvije doze, ukupno 50 mg, se primjenjuju po potrebi.

(2) n/p = nije primjenjivo

(3) Doza za blokadu velikih živaca mora se prilagoditi ovisno o mjestu primjene i stanju bolesnika. Interskalenski i

supraklavikularni blok brahijalnog pleksusa mogu biti povezani s većom učestalošću ozbiljnih nuspojava, bez obzira na

primjenu lokalnog anestetika (vidjeti dio 4.4.).

Općenito je u kirurškoj anesteziji (npr. epiduralna primjena) potrebno primijeniti više koncentracije i doze. Za analgeziju (npr. epiduralna primjena za uklanjanje akutne boli) se preporučuju niže koncentracije i doze.

Način primjene

Mjere opreza koje je potrebno poduzeti prije rukovanja ili primjene lijeka.

Preporučuje se pažljiva aspiracija prije i tijekom primjene injekcije kako bi se spriječilo intravaskularno ubrizgavanje. Ako se planira primijeniti veća doza, preporučuje se probna doza od 3-5 ml lidokaina s adrenalinom. Nehotična intravaskularna primjena može se prepoznati po privremenom ubrzanju srčanog ritma, a nehotična intratekalna injekcija po znakovima spinalne blokade.

Aspiracija se mora provesti prije i tijekom primjene glavne doze, koja se mora ubrizgavati sporo ili postupno povećavati, brzinom od 25-50 mg/min, pri čemu treba pažljivo nadzirati vitalne funkcije bolesnika i održavati verbalni kontakt. Ako se pojave toksični simptomi, primjena injekcije se mora odmah prekinuti.

Za epiduralnu blokadu kod operacije primijenjene su jednokratne doze ropivakainklorida do 250 mg, koje su se dobro podnosile.

Jednokratna doza od 300 mg primijenjena je za blokadu brahijalnog pleksusa u ograničenog broja bolesnika koji su je dobro podnijeli.

Kad se koristi dugotrajna blokada pomoću kontinuirane infuzije ili ponovljene injekcije u bolusu, postoji rizik da se dosegne toksična koncentracija u plazmi ili izazove lokalna ozljeda živca, što se mora uzeti u obzir. Odrasli bolesnici dobro su podnijeli kumulativne doze do 675 mg ropivakaina primijenjene zbog operacije i poslijeoperacijske analgezije tijekom 24 sata, kao i poslije operacijske kontinuirane epiduralne infuzije primijenjene brzinom do 28 mg/sat tijekom 72 sata. U ograničenog broja bolesnika primijenjene su veće doze do 800 mg/dan s relativno malo nuspojava.

Za liječenje poslijeoperacijske boli preporučuje se sljedeća tehnika. Ako se već nije provela prije operacije, epiduralna blokada s ropivakainkloridom 7,5 mg/ml primjenjuje se putem epiduralnog katetera. Analgezija se održava pomoću ropivakainklorid 2 mg/ml otopine za infuziju.

Brzine infuzije od 6-14 ml (12-28 mg) na sat u većini slučajeva omogućuju odgovarajuću analgeziju umjerene do jake poslijeoperacijske boli, uz blagu i neprogresivnu motoričku blokadu. Maksimalno trajanje epiduralnog bloka iznosi 3 dana. MeĎutim, analgetički učinak mora se pažljivo nadzirati kako bi se kateter mogao ukloniti čim to razina boli dopusti. Uz ovu tehniku opažena je značajno smanjena potreba za

opioidima.

3

U kliničkim ispitivanjima primjenjivala se epiduralna infuzija samog ropivakainklorida 2 mg/ml ili pomiješanog s fentanilom od 1-4 μg/ml za uklanjanje poslijeoperacijske boli tijekom najviše 72 sata. Kombinacija ropivakainklorida i fentanila omogućila je bolje uklanjanje boli, ali je prouzročila opioidne nuspojave. Kombinacija ropivakainklorida s fentanilom ispitivala se samo za ropivakainklorid 2 mg/ml.

Kad se koriste dugotrajnije blokade perifernih živaca, bilo putem kontinuirane infuzije ili ponovnom primjenom injekcije, postoji rizik da se dosegne toksična koncentracija u plazmi i izazove lokalna ozljeda živca, što se mora uzeti u obzir. U kliničkim se ispitivanjima blokada femoralnog živca prije operacije postigla pomoću 300 mg ropivakainklorida 7,5 mg/ml, a interskalenska blokada pomoću 225 mg ropivakainklorida 7,5 mg/ml. Analgezija se potom održavala pomoću ropivakainklorida 2 mg/ml. Brzina infuzije ili ponovljene injekcije od 10-20 mg na sat tijekom 48 sati osigurala je primjerenu analgeziju i dobro se podnosila.

Nema podataka o primjeni koncentracije ropivakainklorida veće od 7,5 mg/ml za carski rez. Ropivacaine Molteni 7,5 mg/ml otopina za injekciju ne preporučuje se za primjenu u djece mlaĎe od 12 godina budući da nema podataka o sigurnosti primjene i djelotvornosti ove koncentracije.

PEDIJATRIJSKA POPULACIJA

Tablica 2 Epiduralna blokada: Pedijatrijski bolesnici od 0 (novoroĎenčad) do i uključujući 12

godina

7638281310 Koncentracija Volumen Doza (§) mg/ml ml/kg mg/kg

ZBRINJAVANJE AKUTNE BOLI (tijekom i poslije

operacije)

Jednokratna kaudalna epiduralna blokada

Blokade ispod T12, u djece tjelesne težine do 25 kg 2

Kontinuirana epiduralna infuzija u djece tjelesne težine do 25 kg

0 DO 6 MJESECI Bolus doza (a) 2 Infuzija u trajanju do 72 sata 2

6 DO 12 MJESECI Bolus doza (a) 2 Infuzija u trajanju do 72 sata 2

1 DO 12 GODINE Bolus doza (b) 2 Infuzija u trajanju do 72 sata 2

1

0,5-1

0,1 ml/kg/h

0,5-1

0,2 ml/kg/h

1

0,2 ml/kg/h

2

1-2

0,2 mg/kg/h

1-2

0,4 mg/kg/h

2

0,4 mg/kg/h

(§) Doza u tablici odnosi se na ropivakainklorid i treba se koristiti kao smjernica za primjenu u pedijatriji. Moguće su individualne varijacije. U djece povećane tjelesne težine često je potrebno postupno smanjenje doze koja se treba temeljiti na idealnoj tjelesnoj težini. Volumen otopine za jednokratnu kaudalnu epiduralnu blokadu i volumen epiduralne bolus doze ne smiju biti veći od 25 ml ni u jednog bolesnika. Čimbenici koji utječu na odreĎenu tehniku blokade i potrebe pojedinog bolesnika navedeni su u standardnim udžbenicima.

(a) Doze u donjem dijelu raspona doza preporučuju se za torakalnu epiduralnu blokadu, dok se više doze preporučuju za

lumbalnu ili kaudalnu epiduralnu blokadu.

(b) Preporučuje se za lumbalnu epiduralnu blokadu. Dobra je praksa smanjiti bolus dozu za torakalnu epiduralnu analgeziju.

Primjena Ropivacaina 7,5 mg/ml može u djece biti povezana sa sistemskim i centralnim toksičnim učincima. Manje jačine (2 mg/ml) su prikladnije za primjenu u toj populaciji.

Nema podataka o primjeni ropivakaina u nedonoščadi.

8308841359661830884165684262611009182100

830884162432Tablica 3 Blokada perifernog ţivca: Dojenčad i djeca od 1-12 godina

ZBRINJAVANJE AKUTNE BOLI (tijekom i poslije operacije)

Jednokratna kaudalna epiduralna blokada

Jednokratna injekcija za blokadu perifernog živca

npr. blokada ili ingvinalnog živca, blokada brahijalnog pleksusa, blokada odjeljka Fascie iliaca

(fascia iliaca compartment block)

Koncentracija mg/ml

2,0

Volumen

ml/kg

0,5-0,75

Doza (§) mg/kg

1,0-1,5

830884150976Višestruka blokada 2,0 0,5-1,5 1,0-3,0

Kontinuirana blokada perifernog ţivca u djece od 1 do 2,0 12 godina

Infuzija u trajanju do 72 sata

0,1-0,3 ml/kg/h

0,2-0,6 mg/kg/h

82173970162(§) Doza u tablici odnosi se na ropivakainklorid i treba se koristiti kao smjernica za primjenu u pedijatriji. Moguće su individualne varijacije. U djece povećane tjelesne težine često je potrebno postupno smanjenje doze koja se treba temeljiti na idealnoj tjelesnoj težini. Čimbenici koji utječu na odreĎenu tehniku blokade i potrebe pojedinog bolesnika navedeni su u standardnim udžbenicima.

Jednokratna injekcija za blokadu perifernog živca (npr. blokada ili ingvinalnog živca, blokada brahijalnog pleksusa) ne smije premašiti 2,5-3,0 mg/kg.

Doze za perifernu blokadu u dojenčadi i djece daje smjernice za primjenu u djece koja ne boluju od teških bolesti. Za djecu koja boluju od teških bolesti preporučuje se primjena znatno konzervativnijih doza i pomni nadzor.

Način primjene

Za perineuralnu (oko živca) i epiduralnu primjenu.

Preporučuje se oprezna aspiracija prije i tijekom davanja injekcije kako bi se spriječilo intravaskularno ubrizgavanje. Za vrijeme primjene injekcije potreban je strog nadzor vitalnih funkcija bolesnika. Ako se pojave toksični simptomi, ubrizgavanje se mora odmah prekinuti.

Jedna kaudalna epiduralna injekcija ropivakainklorida 2 mg/ml izazvat će primjerenu poslijeoperacijsku analgeziju ispod razine T12 u većine bolesnika kad se primijeni doza od 2 mg/kg u volumenu od 1 ml/kg. Volumen kaudalne epiduralne injekcije može se prilagoditi kako bi se postigla različita raspodjela senzoričke blokade, kao što se preporučuje u standardnim udžbenicima. Doze do 3 mg/kg ropivakaina u koncentraciji od 3 mg/ml ispitivale su se u djece starije od 4 godine. MeĎutim, ta je koncentracija povezana s povećanom incidencijom motoričke blokade.

Preporučuje se frakcionirana primjena izračunate doze lokalnog anestetika, bez obzira na put primjene.

- Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. ili druge lokalne anestetike iz amidne skupine.

- Opće kontraindikacije za epiduralnu anesteziju moraju se uzeti u obzir, bez obzira na to koji se lokalni anestetik primjenjuje.

- Intravenska regionalna anestezija.

- Opstetrička paracervikalna anestezija. - Hipovolemija.

5

Postupci regionalne anestezije uvijek se moraju provoditi u primjereno opremljenom prostoru i u prisutnosti stručnog osoblja. Potrebno je imati brz pristup opremi i lijekovima za nadzor bolesnika i hitnu reanimaciju. Bolesnici koji primaju velike blokade moraju biti optimalnog zdravstvenog stanja i imati uvedenu intravensku liniju prije postupka blokade.

Kliničar koji provodi blokadu mora poduzeti potrebne mjere opreza da bi se izbjeglo intravaskularno ubrizgavanje anestetika (vidjeti dio 4.2.) i biti odgovarajuće obučen i upoznat s dijagnostikom i liječenjem nuspojava, sistemske toksičnosti i drugih komplikacija (vidjeti dio 4.8. i dio 4.9.), kao što je nehotična subarahnoidalna injekcija koja može proizvesti jaku spinalnu blokadu s apnejom i hipotenzijom. Konvulzije se najčešće javljaju nakon blokade brahijalnog pleksusa i epiduralne blokade. Najvjerojatnije je to rezultat slučajne intravaskularne injekcije ili prebrze apsorpcije s mjesta primjene injekcije.

Potreban je oprez kako bi se spriječila primjena injekcije u području upale.

Kardiovaskularna

Bolesnici koji primaju antiaritmike skupine III (npr., amiodaron) moraju biti pod strogim nadzorom i EKG kontrolom, zbog mogućih aditivnih učinaka na srce.

Rijetko su prijavljeni slučajevi srčanog zastoja tijekom korištenja ropivakaina za epiduralnu anesteziju ili blokadu perifernih živaca, osobito nakon nehotične slučajne intravaskularne primjene u starijih bolesnika i u bolesnika s postojećom srčanom bolešću. U nekim slučajevima je bila otežana reanimacija. U slučaju srčanog zastoja, može biti potrebna dugotrajna reanimacija kako bi se povećala mogućost uspješnog ishoda.

Blokade glave i vrata

OdreĎeni postupci lokalne anestezije, primjerice, u području glave i vrata, mogu biti povezani s povećanom učestalošću ozbiljnih nuspojava, bez obzira na to koji se lokalni anestetik primjenjuje.

Blokade velikih perifernih ţivaca

Pri blokadi velikih perifernih živaca moguća je primjena velikog volumena lokalnog anestetika u dobro prokrvljena područja, često u blizini velikih krvnih žila gdje postoji povećan rizik od intravaskularnog ubrizgavanja i/ili brze sistemske apsorpcije, što može dovesti do visokih koncentracija u plazmi.

Preosjetljivost

Potrebno je uzeti u obzir mogućnost križne preosjetljivosti s drugim lokalnim anesteticima iz skupine amida.

Hipovolemija

U bolesnika s hipovolemijom bilo koje etiologije može se iznenada razviti teška hipotenzija tijekom epiduralne anestezije, bez obzira na to koji se lokalni anestetik primjenjuje.

Bolesnici lošeg općeg stanja

Bolesnici lošeg općeg stanja zbog uznapredovale dobi ili drugih kompromitirajućih čimbenika, kao što su djelomični ili potpuni atrioventrikularni blok, uznapredovala bolest jetre ili teški poremećaj funkcije bubrega, zahtijevaju posebnu pozornost, premda je regionalna anestezija često indicirana u takvih bolesnika.

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre i bubrega

Ropivakain se metabolizira u jetri pa se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s teškom bolešću jetre. Ponovljene doze mogu se smanjiti zbog produljene eliminacije. Normalno nema potrebe modificirati dozu u

bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega kad se primjenjuje jednokratno ili zbog kratkotrajnog liječenja. Acidoza i smanjena koncentracija proteina plazme, kakva se često vidi u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega, može povećati rizik od sistemske toksičnosti.

Akutna porfirija

Ropivakain otopina za injekciju i infuziju može biti porfirinogena i treba se propisivati bolesnicima s akutnom porfirijom samo kada nije dostupan drugi sigurniji lijek. Odgovarajuće mjere opreza treba uzeti u obzir u osjetljivih bolesnika, prema standardnim udžbenicima i/ili u dogovoru sa stručnjacima za ovo područje bolesti.

Hondroliza

Nakon stavljanja lijeka u promet, prijavljeni su slučajevi hondrolize u bolesnika koji su primali postoperativnu unutarzglobnu kontinuiranu infuziju lokalnih anestetika, uključujući ropivakain. Rameni zglob je uključen u većinu prijavljenih slučajeva hondrolize. Unutarzglobna kontinuirana infuzija nije odobrena indikacija za ropivakain te ju treba izbjegavati obzirom da nije utvrĎena djelotvornost i sigurnost.

Pomoćne tvari sa prepoznatljivim djelovanjem/učinkom

Ovaj lijek sadrži 3 mg natrija po jednom mililitru, što se mora uzeti u obzir u bolesnika na dijeti s ograničenim unosom natrija.

Produljena primjena

Produljena primjena ropivakaina mora se izbjegavati u bolesnika koji se istovremeno liječe jakim inhibitorima CYP1A2, poput fluvoksamina i enoksacina, vidjeti dio 4.5.

Pedijatrijski bolesnici

Posebna je pozornost potrebna u novoroĎenčadi zbog nezrelosti metaboličkih putova. Veće varijacije u koncentraciji ropivakaina u plazmi novoroĎenčadi kakve su opažene u kliničkim ispitivanjima upozoravaju na povećan rizik od sistemske toksičnosti, osobito u slučaju kontinuirane epiduralne infuzije. Preporučene doze u novoroĎenčadi temelje se na ograničenim kliničkim podacima. Kada se ropivakain primjenjuje u novoroĎenčadi, potrebno je redovito nadzirati bolesnike zbog moguće sustavne toksičnosti (npr., znakovi toksičnosti za središnji živčani sustav, EKG, SpO2) i lokalne neurotoksičnosti (npr., produljeni oporavak). S nadzorom treba nastaviti i nakon prestanka infuzije, zbog spore eliminacije u novoroĎenčadi.

- Sigurnost i djelotvornost ropivakaina 7,5 mg/ml primijenjenog u djece do i uključujući 12 godina nije utvrĎena.

- Sigurnost i djelotvornost ropivakaina 2 mg/ml primijenjenog za površinsku analgeziju u djece do i uključujući 12 godina nije utvrĎena.

- Sigurnost i djelotvornost ropivakaina 2 mg/ml primijenjenog za blokadu perifernog živca u djece do i uključujući 1 godinu nije utvrĎena.

Ropivakain se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji primaju druge lokalne anestetike ili lijekove koji imaju sličnu strukturu amidskom tipu lokalnih anestetika, npr., odreĎene antiaritmike poput lidokaina i meksiletina, budući može nastati sustavna toksičnost zbog aditivnih učinaka. Prilikom istovremene primjene ropivakaina i općih anestetika ili opioida može doći do meĎusobnog pojačanja (štetnih) učinaka tih lijekova. Nisu provedena posebna ispitivanja interakcija s ropivakainom i antiaritmičkim lijekovima skupine III (npr., amiodaronom), ali savjetuje se oprez (vidjeti takoĎer dio 4.4.).

Citokrom P450 (CYP) 1A2 sudjeluje u stvaranju glavnog metabolita 3-hidroksi ropivakaina. In vivo je klirens ropivakaina iz plazme bio smanjen i do 77% tijekom istovremene primjene fluvoksamina, selektivnog i jakog inhibitora CYP1A2. Kad se tako jaki inhibitori CYP1A2, poput fluvoksamina i enoksacina, daju istovremeno tijekom produljene primjene ropivakaina, može nastupiti interakcija s ropivakainom. Produljena primjena ropivakaina mora se izbjegavati u bolesnika koji se istovremeno liječe jakim CYP1A2 inhibitorima, vidjeti takoĎer dio 4.4.

In vivo je klirens ropivakaina iz plazme bio smanjen za 15% kad se istovremeno primjenjivao ketokonazol, selektivni i jaki inhibitor CYP3A4. MeĎutim, inhibicija tog izoenzima najvjerojatnije nema nikakvu kliničku važnost.

Ropivakain se in vitro ponaša kao kompetitivni inhibitor CYP2D6, ali čini se da pri klinički dosegnutim koncentracijama u plazmi nema inhibicijski učinak na taj izoenzim.

Trudnoća

Osim za epiduralnu primjenu u opstetričke svrhe, nema odgovarajućih podataka o uporabi ropivakaina u trudnica. Ispitivanja provedena na životinjama ne ukazuju na izravne ili neizravne učinke na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, porod ili postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3.).

Dojenje

Nema dostupnih podataka o izlučivanju ropivakaina u majčino mlijeko.

Nisu provedena ispitivanja utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Ovisno o dozi, lokalni anestetici mogu blago utjecati na mentalne funkcije i koordinaciju, čak i kad nema očitih toksičnih učinaka na središnji živčani sustav, i privremeno narušiti motoričke sposobnosti i budnost.

Opće

Profil nuspojava ropivakaina sličan je profilu lokalnih anestetika dugog djelovanja iz skupine amida. Nuspojave se moraju razlikovati od fizioloških posljedica same blokade živca, kao što je sniženje krvnog tlaka i bradikardija tijekom spinalne/epiduralne blokade.

Tablica 4 Tablica nuspojava

Učestalost nuspojava u dijelu 4.8. opisuje se prema sljedećim smjernicama: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000).

Organski sustav Učestalost Nuspojave

Psihijatrijski poremećaji Manje često Tjeskoba

832408-5621655Poremećaji živčanog sustava Često Parestezija, omaglica, glavobolja Manje često Simptomi toksičnosti SŽS (konvulzije, grand mal, epileptički napadaji, ošamućenost, perioralna parestezija, obamrlost jezika, hiperakuzija, tinitus, poremećaji vida, disartrija, titranje mišića, tremor)*, hipoestezija Srčani poremećaji Često Bradikardija, tahikardija Rijetko Srčani zastoj, srčane aritmije Krvožilni poremećaji Vrlo često Hipotenzija (a) Često Hipertenzija Manje često Sinkope Poremećaji dišnog sustava, Manje često Dispneja prsišta i sredoprsja Poremećaji probavnog Vrlo često Mučnina sustava Često Povraćanje (b) Poremećaji bubrega i Često Urinarna retencija mokraćnog sustava Opći poremećaji i reakcije na Često Povišena temperatura, rigor, križobolja mjestu primjene Manje često Hipotermija Rijetko Alergijske reakcije (anafilaktičke reakcije, anafilaktički šok, angioneurotski edem i urtikarija) (a) Hipotenzija je manje česta u djece (> 1/100). (b) Povraćanje je češće u djece (> 1/10).

* Ovi simptomi obično nastaju zbog nehotične intravaskularne injekcije, predoziranja ili prebrze apsorpcije, vidjeti dio 4.9.

Nuspojave prema klasifikaciji Neurološke komplikacije

Neuropatija i poremećaji funkcije kralježničke moždine (npr., sindrom prednje spinalne arterije, arahnoiditis, cauda equina), koji u rijetkim slučajevima mogu imati trajne posljedice, povezuju se s regionalnom anestezijom neovisno o vrsti lokalnog anestetika.

Potpuna spinalna blokada

Ako se epiduralna doza nehotično primijeni intratekalno, može nastupiti potpuna spinalna blokada.

Akutna sistemska toksičnost

Sistemske toksične reakcije prvenstveno zahvaćaju središnji živčani sustav (SŽS) i kardiovaskularni sustav (KVS). Takve su reakcije prouzročene visokom koncentracijom lokalnog anestetika u krvi, koja može

nastati zbog (slučajnog) intravaskularnog ubrizgavanja, predoziranja ili u iznimnim slučajevima, prebrze apsorpcije iz dobro prokrvljenih područja, vidjeti takoĎer dio 4.4. Reakcije središnjeg živčanog sustava slične su za sve lokalne anestetike iz skupine amida, dok srčane reakcije više ovise o količini i vrsti djelatne tvari.

Toksičnost za središnji živčani sustav

U slučaju toksičnosti za središnji živčani sustav, simptomi i znakovi se postupno javljaju i pogoršavaju. U početku se javljaju simptomi kao što su poremećaj vida ili sluha, perioralna utrnulost, omaglica, ošamućenost, trnci i parestezija. Disartrija, ukočenost i trzanje mišića su ozbiljniji znakovi i mogu prethoditi nastupu generaliziranih konvulzija. Ti se znakovi ne smiju zamijeniti za neurotično ponašanje. Mogu uslijediti nesvjestica i konvulzije tipa grand mal, koje mogu trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Za vrijeme konvulzija naglo se razvijaju hipoksija i hiperkarbija zbog povećane mišićne aktivnosti i ometanja disanja. U težim slučajevima može nastupiti i apneja. Respiratorna i metabolička acidoza pojačavaju i produljuju toksične učinke lokalnih anestetika.

Oporavak slijedi nakon preraspodjele lokalnog anestetika iz središnjeg živčanog sustava, njegove razgradnje i izlučivanja iz organizma. Oporavak može biti brz, osim u slučaju ako su ubrizgane velike količine djelatne tvari.

Toksičnost za kardiovaskularni sustav

U težim situacijama nastupa kardiovaskularna toksičnost. Hipotenzija, bradikardija, aritmija, pa čak i srčani zastoj mogu nastupiti kao rezultat visokih sistemskih koncentracija lokalnih anestetika. U dobrovoljaca je intravenska infuzija ropivakaina izazvala znakove depresije provodnog sustava i kontraktilnosti srca. Kardiovaskularnim toksičnim učincima općenito prethode znakovi toksičnih učinaka na središnji živčani sustav, osim u slučaju kad bolesnik prima opći anestetik ili je pod utjecajem jakog sedativa, poput benzodiazepina ili barbiturata.

Rane znakove toksičnosti lokalnog anestetika može biti teško zamijetiti u djece, budući da ih oni možda neće moći verbalno iskazati. Vidjeti takoĎer dio 4.4.

Pedijatrijska populacija

Očekuje se da je učestalost, tip i težina nuspojava u djece ista kao i u odraslih osim hipotenzije, koja je rjeĎa u djece (< 1 od 10) i povraćanja koje je češće u djece (> 1 od 10).

Rane znakove toksičnosti lokalnog anestetika može biti teško zamijetiti u djece, budući da ih oni možda neće moći verbalno iskazati (vidjeti takoĎer dio 4.4.).

Liječenje akutne sistemske toksičnosti Vidjeti dio 4.9.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5080379320667navedenog u Dodatku VNakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava:

Simptomi

Slučajna intravaskularna injekcija lokalnih anestetika može neposredno prouzročiti (u roku od nekoliko sekundi do par minuta) sistemske toksične reakcije. U slučaju predoziranja, vršna koncentracija u plazmi ne mora se obavezno postići tijekom prvog ili drugog sata, jer ovisi o mjestu davanja injekcije, pa pojava znakova toksičnosti može biti odgoĎena (vidjeti dio 4.8.).

Liječenje

Ako se pojave znakovi akutne sistemske toksičnosti, primjena injekcije lokalnog anestetika se mora odmah prekinuti, a simptomi SŽS (konvulzije, depresija SŽS) odgovarajuće liječiti prikladnom podrškom dišnih putova/dišnog sustava i primjenom antikonvulziva.

U slučaju cirkulatornog aresta, odmah se mora primijeniti kardiopulmonarna reanimacija. Optimalna oksigenacija i ventilacija te cirkulacijska podrška, kao i liječenje acidoze, od vitalne su važnosti.

Ako je nastupila kardiovaskularna depresija (hipotenzija, bradikardija), treba uzeti u obzir liječenje odgovarajućim intravenskim otopinama, vazopresorom i/ili inotropnim lijekovima. U djece se primjenjuju doze prikladne dobi i tjelesnoj težini.

U slučaju srčanog zastoja, dugotrajna reanimacija može dovesti do uspješnog ishoda.

Farmakoterapijska skupina: Lokalni anestetici, Amidi; ATK oznaka: N01B B09

Farmakodinamički učinci

Ropivakain je lokalni anestetik dugog djelovanja iz skupine amida s anestetičkim i analgetskim djelovanjem. U visokim dozama ropivakain izaziva kiruršku anesteziju, dok pri nižim dozama dovodi do senzoričke blokade s ograničenom i neprogresivnom motoričkom blokadom.

Mehanizam djelovanja

Mehanizam djelovanja je reverzibilno smanjenje propusnosti membrane živčanog vlakna za ione natrija, zbog čega se brzina depolarizacije smanjuje, a prag podražljivosti povisuje. Posljedica toga je lokalna blokada živčanih impulsa.

Najizrazitije obilježje ropivakaina je dugotrajno djelovanje. Početak i trajanje lokalnog anestetičkog djelovanja ovise o mjestu primjene i dozi, ali ne i o prisutnosti vazokonstriktora (npr., adrenalina). Za detalje o početku i trajanju djelovanja ropivakaina, vidjeti Tablicu 1 doziranja i Način primjene.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Zdravi ispitanici koji su primili ropivakain intravenskom infuzijom dobro su ga podnijeli u nižim dozama, dok su se pri maksimalnoj podnošljivoj dozi javili očekivani simptomi središnjeg živčanog sustava. Kliničko iskustvo pokazuje da ova djelatna tvar ima dobru granicu sigurnosti kad se koristi na odgovarajući način u preporučenim dozama.

Ropivakain ima kiralno središte i dolazi u obliku čistog S-(-)-enantiomera. Visoko je topljiv u lipidima. Svi metaboliti ropivakaina imaju lokalno anestetičko djelovanje, ali puno slabije i kratkotrajnije od ropivakaina.

Linearnost/nelinearnost

Koncentracije ropivakaina u plazmi ovise o dozi, putu primjene i prokrvljenosti mjesta u koje se daje injekcija. Ropivakain ima linearnu kinetiku pa je maksimalna koncentracija (Cmax) ropivakaina proporcionalna dozi.

Apsorpcija

Ropivakain se potpuno apsorbira iz epiduralnog prostora prema bifazičnom obrascu. U odraslih poluživot prve faze iznosi 14 minuta, a druge 4 sata. Čimbenik koji ograničava brzinu eliminacije ropivakaina je njegova spora apsorpcija, što objašnjava zašto je poluvrijeme eliminacije dulje nakon epiduralne nego nakon intravenske primjene. Ropivakain u djece takoĎer pokazuje bifazičnu apsorpciju iz kaudalnog epiduralnog prostora.

Distribucija

Ukupni klirens ropivakaina iz plazme prosječno iznosi 440 ml/min, a bubrežni klirens 1 ml/min. Volumen raspodjele pri ravnotežnoj koncentraciji iznosi 47 litara, a poluvrijeme eliminacije nakon intravenske primjene 1,8 sati. Srednji omjer uklanjanja ropivakaina u jetri iznosi oko 0,4. Ropivakain se uglavnom veže za α1-kiseli glikoprotein u plazmi, dok 6% ostaje nevezano.

Povećanje ukupne koncentracije u plazmi opaženo tijekom kontinuirane epiduralne i interskalenske infuzije povezano je s poslijeoperacijskim povećanjem α1-kiselog glikoproteina.

Kolebanja u koncentraciji nevezanog, tj. farmakološki djelatnog, ropivakaina puno su manja nego kolebanja ukupne koncentracije u plazmi.

Budući da ropivakain ima umjereni do niski omjer uklanjanja u jetri, brzina eliminacije trebala bi ovisiti o koncentraciji slobodnog ropivakaina u plazmi. Poslijeoperacijsko povećanje razine α1-kiselog glikoproteina (AAG) smanjit će udio slobodnog ropivakaina zbog njegovog povećanog vezanja za proteine, pa će se smanjiti ukupni klirens i tako povećati ukupna koncentracija u plazmi, što su pokazala i ispitivanja u pedijatrijskih i odraslih bolesnika. Klirens slobodnog ropivakaina ostaje nepromijenjen, što se vidi po stabilnoj koncentraciji slobodnog ropivakaina tijekom poslijeoperacijske infuzije. Upravo je koncentracija slobodnog ropivakaina u plazmi povezana sa sistemskim farmakodinamičkim djelovanjem i toksičnim učincima.

Ropivakain lako prolazi placentu, pa se ravnotežna koncentracija slobodnog ropivakaina postiže brzo. Budući da je stupanj vezanja ropivakaina za proteine plazme kod fetusa manji nego u majke, njegova je ukupna koncentracija u plazmi fetusa manja nego u plazmi majke.

Biotransformacija

Ropivakain se opsežno metabolizira, uglavnom aromatskom hidroksilacijom. Ukupno 86% doze izluči se u mokraći nakon intravenske primjene od čega se samo 1% odnosi na neizmijenjenu djelatnu tvar. Glavni metabolit je 3-hidroksi-ropivakain, kojeg se oko 37% izluči u mokraću, uglavnom u konjugiranom obliku. Na izlučivanje 4-hidroksi-ropivakaina, N-dealkiliranog (PPX) i 4-hidroksi dealkiliranog metabolita u mokraći otpada 1-3%. Konjugirani i nekonjugirani 3-hidroksi-ropivakain prisutan je u plazmi u jedva mjerljivim koncentracijama.

Slični udjeli metabolita pronaĎeni su u djece starije od jedne godine.

Oslabljena funkcija bubrega ima mali ili gotovo nikakav utjecaj na farmakokinetiku ropivakaina.

Eliminacija

Bubrežni klirens N-dealkiliranog metabolita je značajno povezan s klirensom kreatinina. Nedostatak povezanosti izmeĎu ukupne izloženosti N-dealkiliranom metabolitu, izraženo kao područje ispod krivulje (AUC), i klirensa kreatinina pokazuje da ukupni klirens N-dealkiliranog metabolita osim bubrežnog izlučivanja, uključuje i nebubrežnu eliminaciju. Pojedini bolesnici s oslabljenom funkcijom bubrega mogu pokazivati povećanu izloženost N-dealkiliranom metabolitu, što je posljedica niskog nebubrežnog klirensa.

Zbog smanjene toksičnosti N-dealkiliranog metabolita na središnji živčani sustav, u odnosu na ropivakain, kliničke posljedice u kratkotrajnom liječenju smatraju se zanemarivim. Ispitivanje nije uključivalo bolesnike u krajnjem stadiju bubrežne bolesti koji su na dijalizi.

Nema dokaza racemizacije ropivakaina in vivo.

Pedijatrija

Farmakokinetika ropivakaina opisana je u farmakokinetičkoj populacijskoj (PK) analizi objedinjenih podataka za 192 djece u dobi od 0 do 12 godina.

Klirens slobodnog ropivakaina i 2',6'-pipekoloksilidida (PPX) i volumen raspodjele slobodnog ropivakaina ovise o tjelesnoj težini i o dobi bolesnika, dok nakon sazrijevanja jetrenih funkcija ovise uglavnom o tjelesnoj težini. Čini se da je dozrijevanje klirensa slobodnog ropivakaina gotovo do treće godine života, PPX-a do kraja prve godine života, a volumena raspodjele slobodnog ropivakaina do druge godine života. Volumen raspodjele slobodnog PPX ovisi samo o tjelesnoj težini. Budući da PPX ima dulje poluvrijeme eliminacije i niži klirens, tijekom epiduralne infuzije može doći do njegovog nakupljanja.

Klirens slobodnog ropivakaina (Clu) u dobnim skupinama iznad 6 mjeseci postiže vrijednosti koje se nalaze unutar raspona vrijednosti klirensa u odraslih. Na klirens ukupnog ropivakaina (CL) prikazanog u Tablici 5 ne utječe poslijeoperacijsko povećanje α1-kiselog glikoproteina (AAG).

Tablica 5 Pribliţne vrijednosti farmakokinetičkih parametara izvedene iz farmakokinetičke populacijske (PK) analize objedinjenih podataka za pedijatrijsku populaciju

835456-2536416Dobna skupina TT a Clu b Vu c CL d t1/2 e t1/2ppx f kg (l/h/kg) (l/kg) (l/h/kg) (h) (h) NovoroĎenčad 3,27 2,40 21,86 0,096 6,3 43,3 1 mjesec 4,29 3,60 25,94 0,143 5,0 25,7 6 mjeseci 7,85 8,03 41,71 0,320 3,6 14,5 1 godina 10,15 11,32 52,60 0,451 3,2 13,6 4 godine 16,69 15,91 65,24 0,633 2,8 15,1 10 godina 32,19 13,94 65,57 0,555 3,3 17,8 a Srednja tjelesna težina za odgovarajuću dob iz baze podataka Svjetske zdravstvene organizacije b Klirens slobodnog ropivakaina

c Volumen raspodjele slobodnog ropivakaina d Klirens ukupnog ropivakaina

e Krajnji poluživot ropivakaina f Krajnji poluživot PPX-a

Simulirana prosječna maksimalna koncentracija slobodnog ropivakaina u plazmi (Cumax) nakon jednokratne kaudalne blokade znala je biti viša u novoroĎenčadi, dok se omjer vremena Cumax (tmax) smanjivao s povećanjem dobi (Tablica 6). Simulirane prosječne koncentracije slobodnog ropivakaina u plazmi na kraju kontinuirane epiduralne infuzije u trajanju od 72 sata, pri preporučenoj brzini primjene, takoĎer su pokazale više vrijednosti u novoroĎenčadi nego u dojenčadi i djece. Vidjeti takoĎer dio 4.4.

835456162178Dobna skupina Doza Cumax a tmax b Cumax c (mg/kg) (mg/l) (h) (mg/l) 0-1 mjesec 2,00 0,0582 2,00 0,05-0,08 (n=5) 1-6 mjeseci 2,00 0,0375 1,50 0,02-0,09 (n=18) 6-12 mjeseci 2,00 0,0283 1,00 0,01-0,05 (n=9) 1-10 godina 2,00 0,0221 0,50 0,01-0,05 (n=60) Tablica 6 Simulirani prosječni i opaţeni raspon Cumax nakon jednokratne kaudalne blokade

a Maksimalna koncentracija slobodnog ropivakaina u plazmi

b Vrijeme do maksimalne koncentracije slobodnog ropivakaina u plazmi

c Opažena i prema dozi normalizirana maksimalna koncentracija slobodnog ropivakaina u plazmi

U ispitanika u dobi od 6 mjeseci, što je prijelomna točka kada se mijenja preporučena brzina doziranja u kontinuiranoj epiduralnoj infuziji, klirens slobodnog ropivakaina postigao je 34% i slobodnog PPX 71% vrijednosti starije djece i odraslih. Sistemska izloženost veća je u novoroĎenčadi, kao i u dojenčadi u dobi izmeĎu 1 i 6 mjeseci, nego u starije djece, što je povezano s nezrelošću njihovih jetrenih funkcija. MeĎutim, taj se klirens može djelomično kompenzirati 50% manjom brzinom doze u kontinuiranoj infuziji u novoroĎenčadi mlaĎe od 6 mjeseci.

Simulacije sa zbrojem koncentracija slobodnog ropivakaina i PPX-a u plazmi na temelju farmakokinetičkih (PK) parametara i njihove varijance u populacijskoj analizi ukazuju da se za jednokratnu kaudalnu blokadu preporučena doza mora povećati 2,7 puta u najmlaĎe skupine, a 7,4 puta u dobne skupine od 1-10 godina života, da bi gornja granica 90%-tnog raspona pouzdanosti dosegla prag sistemske toksičnosti. Za kontinuiranu epiduralnu infuziju, preporučena doza u te dvije dobne skupine mora biti 1,8 odnosno 3,8 puta veća.

Simulacije sa zbrojem koncentracija slobodnog ropivakaina i PPX-a u plazmi na temelju farmakokinetičkih (PK) parametara i njihove varijance u populacijskoj analizi ukazuju da je za dojenčad i djecu u dobi 1-12 godina koji primaju 3 mg/kg za jednokratnu perifernu (ili ingvinalnu) blokadu živca, srednja slobodna vršna koncentracija slobodnog ropivakaina i PPX-a u plazmi, dosegnuta nakon 0,8 sati, iznosi 0,0347 mg/l, desetinu od praga toksičnosti. Gornjih 90% intervala pouzdanosti za maksimalnu koncentraciju slobodnog ropivakaina i PPX-a u plazmi iznosi 0,074 mg/l, petinu od praga toksičnosti. Slično tome za kontinuiranu perifernu blokadu (0,6 mg ropivakaina /kg tijekom 72 sata) čemu je prethodila jednokratna blokada perifernog živca u dozi 3 mg/ml, srednja vršna koncentracija slobodnog ropivakaina i PPX-a u plazmi iznosi 0,053 mg/l. Gornjih 90% intervala pouzdanosti za maksimalnu koncentraciju slobodnog ropivakaina i PPX-a u plazmi iznosi 0,088 mg/l, četvrtinu od praga toksičnosti.

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, kancerogenosti, reproduktivne i razvojne toksičnosti osim onih koji se mogu očekivati na temelju farmakodinamičkog djelovanja visokih doza ropivakaina (npr., znakovi središnjeg živčanog sustava, uključujući konvulzije i kardiotoksičnost).

62611009182100

natrijev klorid

kloridna kiselina 3,6% w/v (E507)

natrijev hidroksid (E524) (za korekciju pH) voda za injekciju

Ispitivanja provedena s alkaličnim otopinama pokazala su da ropivakain ima slabu topljivost pri pH>7,0, zbog čega može nastupiti precipitacija.

Ropivacaine Molteni 7,5 mg/ml otopina za injekciju 3 godine

Rok valjanosti nakon prvog otvaranja: S mikrobiološkog stajališta, lijek se mora primijeniti odmah po otvaranju. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja do primjene lijeka odgovornost su korisnika. Lijek se ne smije čuvati dulje od 24 sata na temperaturi od 2-8°C.

Čuvati na temperaturi do 25°C. Ne smije se čuvati u hladnjaku niti zamrzavati.

Ropivacaine Molteni 7,5 mg/ml otopina za injekciju

- prozirne polipropilenske ampule od 10 ml u sterilnom plastičnom omotu, 5 ampula u pakiranju - prozirne polipropilenske ampule od 20 ml u sterilnom plastičnom omotu, 5 ampula u pakiranju

Ropivacaine Molteni 7,5 mg/ml otopina za injekciju

Otopina za injekciju ne sadrži konzervanse i namijenjena je za jednokratnu uporabu. Neiskorišteni dio otopine mora se baciti.

Lijek se prije primjene mora vizualno pregledati: smiju se koristiti samo bistre otopine koje ne sadrže nikakve čestice.

Spremnik se ne smije autoklavirati: ako vanjska strana mora biti sterilna, može se koristiti spremnik iz neotvorenog omota.

Polipropilenske ampule oblikovane su tako da odgovaraju priključku tipa Luer Lock i štrcaljkama s Luer nastavkom.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Ime Vašeg lijeka je „Ropivacaine Molteni otopina za injekciju“ ili „Ropivacaine Molteni otopina za infuziju“.

 Lijek sadrži djelatnu tvar ropivakain.

 Pripada skupini lijekova „lokalni anestetici“.

 Vaš liječnik će ga primijeniti kao injekciju ili infuziju, ovisno za što ga koristi.

Ropivacaine Molteni 7,5 mg/ml otopina za injekciju primjenjuje se u odraslih i adolescenata u dobi od 12 i više godina starosti za uklanjanje osjeta (anesteziranje) dijelova tijela. Primjenjuje se za uklanjanje ili ublažavanje boli. Može se koristiti za:

 uklanjanje osjeta u dijelovima tijela tijekom operacije, uključujući i porod carskim rezom  olakšanje boli tijekom poroda, nakon operacije ili nakon ozljede.

Ropivacaine Molteni 2 mg/ml otopina za infuziju primjenjuje se u odraslih i djece za akutno liječenje boli. Uklanja osjet (anestezira) u dijelovima tijela npr. nakon operacije.

Ne smije Vam se primijeniti Ropivacaine Molteni:

 ako ste alergični na ropivakain ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.).

 ako ste alergični na druge lokalne anestetike iz iste skupine (npr. lidokain ili bupivakain).  ako Vam je rečeno da imate smanjen volumen krvi (hipovolemiju).

 u krvnu žilu za uklanjanje osjeta u odreĎenim dijelovima tijela, ili u vrat maternice za ublažavanje boli tijekom poroda.

Ako niste sigurni da li se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, upitajte svog liječnika prije nego primite ropivakain.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se Vašem liječniku, ljekarniku ili medicisnkoj sestri prije nego primijenite Ropivacaine Molteni.

 Ako imate problema sa srcem, jetrom ili bubrezima, obavijestite o tome svog liječnika, možda će trebati prilagoditi dozu Ropivacaina.

 Ako je Vama ili nekom članu Vaše obitelji rečeno da bolujete od rijetke bolesti krvnoga pigmenta (porfirija), obavijestite o tome svog liječnika, možda će Vam trebati propisati drugi anestetik.

 Prije početka liječenja, obavijestite svog liječnika o svom zdravstvenom stanju i da li bolujete od kakve bolesti.

Djeca i adolescenti

 Budite oprezni u novoroĎenčadi, jer su oni osjetljiviji na Ropivacaine Molteni.

 Budite oprezni u djece do i uključujući 12 godina starosti, jer neke injekcije za uklanjanje osjeta u dijelovima tijela nisu primjenjive u djece.

 Budite oprezni u djece do i uključujući 12 godina starosti jer uporaba Ropivacaina 7,5 mg/ml za uklanjanje osjeta u dijelovima tijela nije primjenjiva. Prikladniji je Ropivacaine od 2 mg/ml.

Drugi lijekovi i Ropivacaine Molteni

Obavijestite Vašeg liječnika ili ljekarnika ako primjenjujete, nedavno ste primijenili ili biste mogli primijeniti bilo koje druge lijekove.

Ropivacane Molteni može utjecati na djelovanje drugih lijekova, kao što i oni mogu utjecati na njegovo djelovanje.

Posebno obavijestite svog liječnika ako uzimate neke od sljedećih lijekova:  druge lokalne anestetike

 jake lijekove protiv bolova (morfij ili kodein)

 lijekove koji se uzimaju zbog nepravilnog srčanog ritma (lidokain ili meksiletin).

Liječnik treba znati ako uzimate te lijekove, kako bi Vam mogao odrediti pravu dozu Ropivacaina Molteni.

TakoĎer obavijestite liječnika o uzimanju drugih lijekova:  lijekova za liječenje depresije (kao što je fluvoksamin)

 antibiotika za liječenje bakterijskih infekcija (kao što je enoksacin).

To je važno, jer ako uzimate navedene lijekove Vašem tijelu je potrebno dulje vrijeme da izluči Ropivacaine. Ako uzimate ijedan od ovih lijekova, potrebno je izbjeći produljenu primjenu Ropivacaina.

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Nije poznato da li ropivakain utječe na trudnoću ili se izlučuje u majčino mlijeko.

Ako ste trudni ili dojite, potražite savjet liječnika ili ljekarnika prije nego primite bilo koji lijek.

Upravljanje vozilima i strojevima

Ropivacaine Molteni može izazvati pospanost i usporiti reakcije. Nakon što primite Ropivacaine Molteni, ne smijete voziti, koristiti alate ili raditi sa strojem do sljedećeg dana.

Ropivacaine Molteni sadrži natrij.

Jedan mililitar otopine sadrži 3 mg natrija. O tome trebate voditi računa ako ste na dijeti s ograničenim unosom natrija.

Uvijek primijenite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao Vaš liječnik ili ljekarnik. Provjerite s Vašim

liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Ropivacaine Molteni će Vam dati liječnik. Doza koju ćete primiti ovisit će o tome za što se koristi, te o površini Vašeg tijela, godinama ili fizičkoj kondiciji.

Lijek ćete primiti u obliku injekcije ili infuzije. Dio na tijelu u koji ćete dobiti lijek ovisi o tome za što će se lijek koristiti. Liječnik će Vam dati lijek u jedno od sljedećih mjesta:

 u dio tijela u kojem treba ukloniti osjet

 u blizini dijela tijela u kojem treba ukloniti osjet

 u područje koje je udaljeno od dijela tijela u kojem treba ukloniti osjet. Takav je slučaj kad dobijete epiduralnu injekciju ili infuziju (područje oko leĎne moždine).

Kada se Ropivacaine Molteni primjenjuje na jedan od ovih načina, zaustavlja provodnost živaca te tako sprječava prolaz signala boli do mozga.

Nećete osjećati bol, vrućinu ili hladnoću, ali još uvijek možete osjetiti druge osjete, kao što su pritisak ili dodir.

Liječnik će odrediti pravi način primjene lijeka.

Ako primijenite više Ropivacaina Molteni nego što ste trebali

Ozbiljne nuspojave koje se javljaju ako primite više lijeka nego što ste trebali zahtijevaju posebno liječenje, za koje je liječnik koji Vas liječi obučen.

Prvi znakovi da ste primili previše lijeka najčešće su sljedeći:  osjećaj omaglice ili ošamućenosti

 utrnutost usnica i područja oko usta  utrnulost jezika

 problemi sa sluhom  problemi s vidom.

Kako bi se spriječio rizik ozbiljnih nuspojava, liječnik će Vam prestati davati Ropivacaine Molteni čim se pojave gore navedeni znakovi. To znači da odmah obavijestite liječnika ako se pojavi neki od tih znakova ili mislite da dobivate previše lijeka Ropivacaine Molteni.

Ozbiljnije nuspojave koje se javljaju ako primite više lijeka nego što ste trebali uključuju probleme s govorom, ukočenost mišića, nevoljno drhtanje, drhtavicu, napadaje i gubitak svijesti.

Ako imate bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se Vašem liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće pojaviti kod svakoga.

Važne nuspojave koje je potrebno pratiti:

Iznenadne, po život opasne alergijske reakcije (kao anafilaksija, uključujući anafilaktički šok) su rijetke, javljaju se u 1 do 10 osoba na 10 000 osoba. Mogući simptomi uključuju iznenadnu pojavu osipa, svrbež ili kvrgavi osip (koprivnjača); oticanje lica, usnica, jezika ili drugih dijelova tijela; nedostatak zraka, piskanje, zviždanje (pri disanju, u plućima) ili otežano disanje; osjećaj gubitka svijesti. Ako mislite da Ropivacaine Molteni uzrokuje alergijsku reakciju, odmah obavijestite svog liječnika.

Moguće su sljedeće nuspojave:

Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba)

 nizak krvni tlak (hipotenzija). Zbog toga možete imati osjećaj omaglice ili ošamućenosti.  mučnina

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)  trnci i bockanje

 otežano mokrenje

 visoki krvni tlak (hipertenzija)  osjećaj omaglice

 glavobolja  povraćanje

 osjećaj omaglice

 usporeni ili ubrzani otkucaji srca (bradikardija, tahikardija)  visoka temperatura (vrućica) ili ukočenost (rigor)

 bol u leĎima

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)

 snižena tjelesna temperatura (hipotermija). Znakovi uključuju tresavicu i smetenost.  utrnulost ili gubitak osjeta oko usta i jezika

 otežano disanje

 promjene vida ili sluha

 gubitak osjeta ili osjetljivosti kože  ukočenost ili trzanje mišića

 osjećaj ošamućenosti  otežan govor

 tjeskoba

 nesvjestica

 neki se simptomi mogu pojaviti kao posljedica pogrešne primjene injekcije u venu ili ako ste primili previše lijeka Ropivacaine Molteni (vidjeti takoĎer „Ako primite više Ropivacaina Molteni nego što ste trebali“). To se odnosi na: napadaje (konvulzije), osjećaj omaglice ili ošamućenosti, utrnulost oko usta i jezika, utrnulost jezika, promjene vida ili sluha, otežan govor, ukočenost ili trzanje mišića.

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)  srčani udar (srčani zastoj)

 nepravilni srčani ritam (aritmije)

Druge moguće nuspojave uključuju:

 utrnulost, kao posljedica podražaja živca izazvana iglom ili injekcijom i obično ne traje dugo

Druge moguće nuspojave zabilježene kod drugih lokalnih anestetika, koje takoĎer mogu biti uzrokovane Ropivacainom Molteni uključuju:

 oštećenje živaca. U rijetkim slučajevima može ostati trajno oštećenje.

 ako se epiduralnim načinom primijeni previše Ropivacaina Molteni cijelo tijelo može utrnuti (biti anestezirano).

Dodatne nuspojave u djece i adolescenata

U djece su nuspojave iste kao i u odraslih, osim što se nizak krvni tlak javlja u djece rjeĎe (zahvaća manje od 1 na 10 djece), a povraćanje češće (javlja se u više od 1 na 10 djece).

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti Vašeg liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Ovaj lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na naljepnici i kutiji. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Čuvati na temperaturi do 25°C. Ne smije se čuvati u hladnjaku niti zamrzavati.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti ako primijetite da otopina sadrži čestice ili nije bistra.

Ropivacaine Molteni 2 mg/ml otopina za infuziju

Nakon prvog otvaranja vrećice, otopina se odmah mora iskoristiti. Ako se ne iskoristi odmah po otvaranju, vrijeme i uvjeti čuvanja odgovornost su korisnika. Otvorena otopina se ne smije čuvati dulje od 24 sata na temperaturi od 2-8°C.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte Vašeg ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Ropivacaine Molteni sadrži? Djelatna tvar je ropivakainklorid.

 otopina za infuziju 2 mg/ml: 1 mililitar otopine sadrži 2 mg ropivakainklorida. Jedna vrećica od

100 ml otopine sadrži 200 mg, a vrećica od 200 ml sadrži 400 mg ropivakainklorida.

 otopina za injekciju 7,5 mg/ml: 1 mililitar otopine sadrži 7,5 mg ropivakainklorida. Jedna ampula od 10 ml otopine sadrži 75 mg, a ampula od 20 ml sadrži 150 mg ropivakainklorida.

Druge pomoćne tvari su natrijev klorid, kloridna kiselina 3,6% w/v (E507), natrijev hidroksid (E524) i voda za injekciju.

Kako Ropivacaine Molteni izgleda i sadržaj pakiranja? Otopina za infuziju ili za injekciju.

Ropivacaine Molteni je bistra i bezbojna otopina za infuziju.

Postoje sljedeće veličine pakiranja:

 otopina za infuziju 2 mg/ml u prozirnim polipropilenskim vrećicama od 100 ml ili 200 ml,

5 vrećica u pakiranju.

 otopina za injekciju 7,5 mg/ml u prozirnim polipropilenskim ampulama od 10 ml ili 20 ml,

5 ampula u pakiranju.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač L. Molteni & C. dei F.lli Alitti Società di Esercizio S.p.A., Strada Statale 67, Fraz. Granatieri,

50018 Scandicci, Firenza, Italija

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku Providens d.o.o.

Kaptol 24

10 000 Zagreb Tel.: 01/4874500

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u rujnu 2023.

Način primjene – odrasli i adolescenti stariji od 12 godina

Preporučuje se pažljiva aspiracija prije i tijekom primjene injekcije kako bi se spriječilo intravaskularno ubrizgavanje. Ako se planira primijeniti veća doza, preporučuje se probna doza od 3-5 ml lidokaina s adrenalinom. Nehotična intravaskularna primjena može se prepoznati po privremenom ubrzanju srčanog ritma, a nehotična intratekalna injekcija po znakovima spinalne blokade.

Aspiracija se mora provesti prije i tijekom primjene glavne doze, koja se mora ubrizgavati sporo ili postupno povećavati, brzinom od 25-50 mg/min, pri čemu treba pažljivo nadzirati vitalne funkcije bolesnika i održavati verbalni kontakt. Ako se pojave toksični simptomi, primjena injekcije se mora odmah prekinuti.

Kad se koristi dugotrajna blokada pomoću kontinuirane infuzije ili ponovljene injekcije u bolusu, postoji rizik da se dosegne toksična koncentracija u plazmi ili izazove lokalna ozljeda živca, što se mora uzeti u obzir. Odrasli bolesnici dobro su podnijeli kumulativne doze do 675 mg ropivakaina primijenjene zbog operacije i poslijeoperacijske analgezije tijekom 24 sata, kao i poslije operacijske kontinuirane epiduralne infuzije primijenjene brzinom do 28 mg/sat tijekom 72 sata. U ograničenog broja bolesnika primijenjene su veće doze do 800 mg/dan s relativno malo nuspojava.

Za liječenje poslijeoperacijske boli preporučuje se sljedeća tehnika. Ako se već nije provela prije operacije, epiduralna blokada s ropivakainkloridom 7,5 mg/ml primjenjuje se putem epiduralnog katetera. Analgezija se održava pomoću ropivakainklorid 2 mg/ml otopine za infuziju.

Brzine infuzije od 6-14 ml (12-28 mg) na sat u većini slučajeva omogućuju odgovarajuću analgeziju umjerene do jake poslijeoperacijske boli, uz blagu i neprogresivnu motoričku blokadu. Maksimalno trajanje epiduralnog bloka iznosi 3 dana. MeĎutim, analgetički učinak mora se pažljivo nadzirati kako bi se kateter mogao ukloniti čim to razina boli dopusti. Uz ovu tehniku opažena je značajno smanjena potreba za opioidima.

Kad se koriste dugotrajnije blokade perifernih živaca, bilo putem kontinuirane infuzije ili ponovnom primjenom injekcije, postoji rizik da se dosegne toksična koncentracija u plazmi i izazove lokalna ozljeda živca, što se mora uzeti u obzir.

Nema podataka o primjeni koncentracije ropivakainklorida veće od 7,5 mg/ml za carski rez.

Pedijatrijska populacija

Doziranje - Epiduralna blokada: Pedijatrijski bolesnici od 0 (novoroĎenčad) do i uključujući 12 godina

Koncentracija Volumen Doza (§)

mg/ml ZBRINJAVANJE AKUTNE BOLI (tijekom i poslije operacije)

Jednokratna kaudalna epiduralna blokada

Blokade ispod T12, u djece tjelesne težine do 25 kg 2

Kontinuirana epiduralna infuzija u djece tjelesne težine do 25 kg

0 DO 6 MJESECI Bolus doza (a) 2 Infuzija u trajanju do 72 sata 2

6 DO 12 MJESECI Bolus doza (a) 2 Infuzija u trajanju do 72 sata 2

1 DO 12 GODINE Bolus doza (b) 2 Infuzija u trajanju do 72 sata 2

ml/kg

0,5-1

0,1 ml/kg/h

0,5-1

0,2 ml/kg/h

0,2 ml/kg/h

mg/kg

1-2

0,2 mg/kg/h

1-2

0,4 mg/kg/h

0,4 mg/kg/h

(§) Doza u tablici odnosi se na ropivakainklorid i treba se koristiti kao smjernica za primjenu u pedijatriji. Moguće su individualne varijacije. U djece povećane tjelesne težine često je potrebno postupno smanjenje doze koja se treba temeljiti na idealnoj tjelesnoj težini. Volumen otopine za jednokratnu kaudalnu epiduralnu blokadu i volumen epiduralne bolus doze ne smiju biti veći od 25 ml ni u jednog bolesnika. Čimbenici koji utječu na odreĎenu tehniku blokade i potrebe pojedinog bolesnika navedeni su u standardnim udžbenicima.

(a) Doze u donjem dijelu raspona doza preporučuju se za torakalnu epiduralnu blokadu, dok se više doze preporučuju za

lumbalnu ili kaudalnu epiduralnu blokadu.

(b) Preporučuje se za lumbalnu epiduralnu blokadu. Dobra je praksa smanjiti bolus dozu za torakalnu epiduralnu analgeziju. M E D

Blokada perifernog živca: Dojenčad i djeca od 1-12 godina

ZBRINJAVANJE AKUTNE BOLI (tijekom i poslije operacije)

Jednokratna kaudalna epiduralna blokada

Jednokratna injekcija za blokadu perifernog živca

npr. blokada ilioingvinalnog živca, blokada brahijalnog pleksusa, blokada odjeljka Fascie iliaca

(fascia iliaca compartment block)

Koncentracija mg/ml

2,0

Volumen

ml/kg

0,5-0,75

Doza (§) mg/kg

1,0-1,5

Višestruka blokada 2,0 0,5-1,5 1,0-3,0

Kontinuirana blokada perifernog živca u djece od 1 do 2,0 12 godina

Infuzija u trajanju do 72 sata

0,1-0,3 ml/kg/h

0,2-0,6 mg/kg/h

(§) Doza u tablici odnosi se na ropivakainklorid i treba se koristiti kao smjernica za primjenu u pedijatriji. Moguće su individualne varijacije. U djece povećane tjelesne težine često je potrebno postupno smanjenje doze koja se treba temeljiti na idealnoj tjelesnoj težini. Čimbenici koji utječu na odreĎenu tehniku blokade i potrebe pojedinog bolesnika navedeni su u standardnim udžbenicima.

Način primjene – pedijatrijski bolesnici od 0 do i uključujući 12 godina

Preporučuje se oprezna aspiracija prije i tijekom davanja injekcije kako bi se spriječilo intravaskularno ubrizgavanje. Za vrijeme primjene injekcije potreban je strog nadzor vitalnih funkcija bolesnika. Ako se pojave toksični simptomi, ubrizgavanje se mora odmah prekinuti.

Preporučuje se frakcionirana primjena izračunate doze lokalnog anestetika, bez obzira na put primjene. Primjena Ropivacaina 7,5 mg/ml može u djece biti povezana sa sistemskim i centralnim toksičnim učincima. Manje jačine (2 mg/ml) su prikladnije za primjenu u toj populaciji.

Doze za perifernu blokadu u dojenčadi i djece daje smjernice za primjenu u djece koja ne boluju od teških bolesti. Za djecu koja boluju od teških bolesti preporučuje se primjena znatno konzervativnijih doza i pomni nadzor.

Jednokratna injekcija za blokadu perifernog živca (npr. blokada ilioingvinalnog živca, blokada brahijalnog pleksusa) ne smije premašiti 2,5-3,0 mg/kg.