Olpresan plus 40 mg/25 mg filmom obložene tablete

Liječenje esencijalne hipertenzije.

Olpresan plus 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg fiksna kombinacija indicirana je u odraslih bolesnika čiji krvni tlak nije odgovarajuće kontroliran olmesartanmedoksomilom samim u dozi od 40 mg.

Doziranje

Odrasli

Preporučena doza Olpresan plus 40 mg/12,5 mg ili 40 mg/25 mg je 1 tableta na dan.

6052312406473Olpresan plus 40 mg/12,5 mg može se primjenjivati u bolesnika čiji krvni tlak nije odgovarajuće 1

60523129817100

kontroliran olmesartanmedoksomilom samim u dozi od 40 mg.

Olpresan plus 40 mg/25 mg može se primjenjivati u bolesnika čiji krvni tlak nije odgovarajuće kontroliran fiksnom kombinacijom Olpresan plus 40 mg/12,5 mg.

Iz praktičnih razloga, bolesnici koji uzimaju olmesartanmedoksomil i hidroklorotiazid u zasebnim tabletama mogu se prebaciti na Olpresan plus 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg tablete koje sadrže iste doze komponenti.

Olpresan plus 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg mogu se uzimati s ili bez hrane.

Starije osobe (65 godina i starije)

Za starije se osobe preporučuje isto doziranje kombinacije kao i za odrasle.

Potrebno je pozorno pratiti krvni tlak.

Oštećenje funkcije bubrega

Olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min).

Maksimalna doza olmesartanmedoksomila u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 30 – 60 ml/min) je 20 mg olmesartanmedoksomila jednom dnevno zbog ograničenog iskustva s višim dozama u ovoj skupini bolesnika te se savjetuje periodično nadziranje.

Olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg stoga je kontraindiciran u svim stadijima oštećenja funkcije bubrega (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

Olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg potrebno je primjenjivati s oprezom u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2). Savjetuje se pozorno praćenje krvnog tlaka i funkcije bubrega u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre koji primaju diuretike i/ili druge antihipertenzive. U bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre preporučuje se početna doza od 10 mg olmesartanmedoksomila jednom dnevno, a maksimalna doza ne smije biti veća od 20 mg jednom dnevno. Nema iskustva s primjenom olmesartanmedoksomila u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre.

Olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg stoga je kontraindiciran u bolesnika s umjerenim i teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.3 i 5.2), kao i s kolestazom i bilijarnom opstrukcijom (vidjeti dio 4.3).

Pedijatrijska populacija

Nije utvrĎena sigurnost i djelotvornost olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Tabletu je potrebno progutati s dovoljnom količinom tekućine (npr. jednom čašom vode). Tableta se ne smije žvakati te ju je potrebno uzimati svaki dan u isto vrijeme.

2

Preosjetljivost na djelatne tvari ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 ili na druge tvari derivirane iz sulfonamida (jer je hidroklorotiazid lijek deriviran iz sulfonamida).

Oštećenje funkcije bubrega (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Refraktorna hipokalijemija, hiperkalcijemija, hiponatrijemija i simptomatska hiperuricemija.

Umjereno i teško oštećenje funkcije jetre, kolestaza i poremećaji bilijarne opstrukcije (vidjeti dio 5.2).

Drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6).

Istodobna primjena Olpresan plus s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolesti ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

Deplecija intravaskularnog volumena:

Simptomatska hipotenzija, osobito nakon prve doze, moguća je u bolesnika s deplecijom volumena i/ili natrija zbog intenzivne terapije diureticima, prehrane s ograničenim unosom soli, proljeva ili povraćanja. Takva stanja potrebno je korigirati prije primjene Olpresan plus.

Druga stanja sa stimulacijom renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava:

U bolesnika čiji vaskularni tonus i funkcija bubrega pretežno ovise o aktivnosti renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (npr. bolesnika s teškim kongestivnim zatajenjem srca ili podležećom bolesti bubrega, uključujući stenozu bubrežne arterije), liječenje drugim lijekovima koji utječu na ovaj sustav povezuje se s akutnom hipotenzijom, azotemijom, oligurijom ili u rijetkim slučajevima akutnim zatajenjem bubrega.

Renovaskularna hipertenzija:

Postoji povećan rizik od teške hipotenzije i insuficijencije bubrega kada se bolesnici s obostranom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom bubrežne arterije jedinog funkcionalnog bubrega liječe lijekovima koji utječu na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav.

Oštećenje funkcije bubrega i transplantacija bubrega:

Olpresan plus se ne smije primjenjivati u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min).

Maksimalna doza olmesartanmedoksomila u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 30 – 60 ml/min) je 20 mg olmesartanmedoksomila jednom dnevno. MeĎutim, u takvih je bolesnika Olpresan plus 20 mg/12,5 mg i 20 mg/25 mg potrebno primjenjivati s oprezom te se preporučuje periodično praćenje razina kalija u serumu, kreatinina i mokraćne kiseline. U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega moguća je azotemija povezana s tiazidnim diureticima. Ako progresivno oštećenje funkcije bubrega postane očigledno, nužno je pozorno preispitati terapiju te razmotriti ukidanje terapije diureticima.

Olpresan plus 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg stoga je kontraindiciran u svim stadijima oštećenja funkcije bubrega (vidjeti dio 4.3).

Nema iskustva s primjenom Olpresan plus u bolesnika s nedavnom transplantacijom bubrega.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS):

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene funkcije bubrega (uključujući akutno zatajenje bubrega). Iz tih se razloga ne preporučuje dvostruka blokada RAAS-a

3

kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, ona se smije odvijati samo pod nadzorom specijalista uz obavezno učestalo pozorno praćenje funkcije bubrega, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori receptora angiotenzina II ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Oštećenje funkcije jetre:

Trenutno nema iskustva s primjenom olmesartanmedoksomila u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre. U bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre maksimalna doza je 20 mg olmesartanmedoksomila.

Nadalje, manje promjene u ravnoteži tekućine i elektrolita tijekom terapije tiazidima mogu izazvati hepatičnu komu u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre ili progresivnom bolesti jetre.

Stoga je primjena Olpresan plus 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg kontraindicirana u bolesnika s umjerenim i teškim oštećenjem funkcije jetre, kolestazom i bilijarnom opstrukcijom (vidjeti dijelove 4.3 i 5.2). Nužan je oprez u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.2).

Stenoza aortnog ili mitralnog zaliska, opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija:

Kao i s drugim vazodilatatorima, potreban je osobit oprez u bolesnika sa stenozom aortnog ili mitralnog zaliska ili opstruktivnom hipertrofičnom kardiomiopatijom.

Primarni aldosteronizam:

Bolesnici s primarnim aldosteronizmom u načelu neće reagirati na antihipertenzive koji djeluju inhibicijom renin-angiotenzinskog sustava. Stoga se ne preporučuje primjena Olpresan plus u takvih bolesnika.

Metabolički i endokrini učinci:

Terapija tiazidima može oštetiti toleranciju glukoze. U bolesnika sa šećernom bolesti možda će biti potrebna prilagodba doze inzulina ili peroralnih hipoglikemijskih lijekova (vidjeti dio 4.5). Za vrijeme terapije tiazidima može se manifestirati latentna šećerna bolest.

Nuspojave potvrĎeno povezane s terapijom tiazidnim diureticima su povišene razine kolesterola i triglicerida.

U nekih bolesnika koji primaju terapiju tiazidima može doći do hiperuricemije ili ubrzanog razvoja klinički evidentnog gihta.

Poremećena ravnoteţa elektrolita:

Kao i kod svih bolesnika na terapiji diureticima, potrebno je u primjerenim intervalima periodički utvrĎivati razinu elektrolita u serumu.

Tiazidi, uključujući hidroklorotiazid, mogu uzrokovati poremećaj ravnoteže tekućine ili elektrolita (uključujući hipokalijemiju, hiponatrijemiju i hipokloremijsku alkalozu). Znakovi upozorenja na poremećenu ravnotežu tekućine ili elektrolita su suhoća usta, žeĎ, slabost, letargija, omamljenost, nemir, bol ili grčevi u mišićima, umor mišića, hipotenzija, oligurija, tahikardija i gastrointestinalne smetnje poput mučnine ili povraćanja (vidjeti dio 4.8).

Rizik od hipokalijemije najveći je u bolesnika s cirozom jetre, bolesnika s ubrzanom diurezom, bolesnika koji ne primaju dovoljan unos elektrolita oralnim putem te u bolesnika koji primaju

4

istodobnu terapiju kortikosteroidima ili adrenokortikotropnim hormonom (ACTH) (vidjeti dio 4.5).

Nasuprot tomu, može doći do hiperkalijemije zbog antagonizma na receptorima angiotenzina II (AT1) putem komponente olmesartanmedoksomila u Olpresan plus, osobito u prisutnosti oštećenja funkcije bubrega i/ili zatajenja srca te šećerne bolesti. Preporučuje se primjereno praćenje kalija u serumu u rizičnih bolesnika. Potreban je oprez kada se istodobno s Olpresan plus primjenjuju diuretici koji štede kalij, nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrže kalij te drugi lijekovi koji mogu povećati razine kalija u serumu (npr. heparin) (vidjeti dio 4.5).

Nema dokaza da bi olmesartanmedoksomil smanjio ili spriječio hiponatrijemiju izazvanu diuretikom. Nedostatak klorida u pravilu je blag i ne zahtijeva liječenje.

Tiazidi mogu smanjiti izlučivanje kalcija u urin te uzrokovati intermitentno i blago povišenje razine kalcija u serumu u odsutnosti potvrĎenih poremećaja metabolizma kalcija. Hiperkalcijemija može biti dokaz prikrivenog hiperparatireoidizma. Prije provoĎenja testova funkcije paratireoidne žlijezde potrebno je prekinuti primjenu tiazida.

Dokazano je da tiazidi povećavaju izlučivanje magnezija u urin, što može rezultirati hipomagnezijemijom.

U bolesnika s edemima može se po vrućem vremenu javiti dilucijska hiponatrijemija.

Litij:

Kao i kod drugih antagonista receptora angiotenzina II, ne preporučuje se istodobna primjena Olpresan plus i litija (vidjeti dio 4.5).

Enteropatija nalik na sprue:

U vrlo rijetkim slučajevima, nekoliko mjeseci ili godina nakon uvoĎenja lijeka prijavljen je teški, kronični proljev sa značajnim gubitkom težine u bolesnika koji su uzimali olmesartan, a moguće je da je uzrokovan lokaliziranom odgoĎenom reakcijom preosjetljivosti. Biopsije crijeva bolesnika često su pokazivale atrofiju viloznih resica. Ako bolesnik razvije ove simptome tijekom liječenja olmesartanom i ako nema drugih očitih etiologija, potrebno je odmah prekinuti liječenje olmesartanom i ne smije ga se iznova započinjati. Ako se proljev ne poboljša u tjedan dana nakon prekida liječenja, potrebno je potražiti savjet specijalista (npr. gastroenterologa).

Efuzija ţilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta:

Hidroklorotiazid, sulfonamid, može izazvati idiosinkrazijsku reakciju, koja može dovesti do efuzije žilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta. Simptomi uključuju akutnu pojavu smanjene oštrine vida ili bol u oku i obično se javljaju nekoliko sati do nekoliko tjedana nakon početka primjene lijeka. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog kuta može dovesti do trajnog gubitka vida. Primarno liječenje je što brži prekid primjene hidroklorotiazida. Ako se intraokularni tlak ne kontrolira, možda će biti potrebno razmotriti hitno medicinsko ili kirurško liječenje. Faktori rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati anamnezu alergije na sulfonamid ili penicilin.

Nemelanomski rak koţe:

Povećani rizik od nemelanomskog raka kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih stanica (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloženosti hidroklorotiazidu (HCTZ) zabilježen je u dvama epidemiološkim ispitivanjima na temelju Danskog nacionalnog registra za rak. Fotosenzibilizirajući učinci hidroklorotiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC.

Bolesnike koji uzimaju hidroklorotiazid potrebno je informirati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovito provjeravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije te da hitno prijave svaku

5

sumnjivu leziju na koži. Bolesnicima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograničena izloženost sunčevoj svjetlosti i UV zrakama i, u slučaju izloženosti, odgovarajuća zaštita, radi minimiziranja rizika od raka kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. TakoĎer, u bolesnika koji su prethodno imali NMSC može biti potrebno razmotriti opravdanost primjene hidroklorotiazida (vidjeti takoĎer dio 4.8).

Akutna respiratorna toksičnost:

Nakon uzimanja hidroklorotiazida zabilježeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni repiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidroklorotiazida. Na početku simptomi uključuju dispneju, vrućicu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu Olpresan plus i primijeniti odgovarajuće liječenje. Hidroklorotiazid se ne smije davati bolesnicima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidroklorotiazida.

Etničke razlike:

Kao i kod svih drugih antagonista receptora angiotenzina II, učinak snižavanja krvnog tlaka koji Olpresan plus ima donekle je manji u bolesnika crne rase nego ostalih, a moguće je objašnjenje viša prevalencija niske razine renina u populaciji hipertenzivnih bolesnika crne rase.

Trudnoća:

Tijekom trudnoće ne smiju se uvoditi antagonisti receptora angiotenzina II. Osim ako se nastavak terapije antagonistima receptora angiotenzina II smatra izrazito bitnim; bolesnicama koje planiraju trudnoću nužno je promijeniti terapiju na zamjenska antihipertenzivna liječenja koja imaju utvrĎen sigurnosni profil za primjenu tijekom trudnoće. Kad se utvrdi trudnoća, odmah se mora prekinuti liječenje antagonistima receptora angiotenzina II te, ako je prikladno, mora se započeti zamjenska terapija (vidjeti dijelove 4.3 i 4.6).

Ostalo:

Kao i kod svih antihipertenziva, prekomjerno sniženje krvnog tlaka u bolesnika s ishemijskom bolesti srca ili ishemijskom cerebrovaskularnom bolesti može rezultirati infarktom miokarda ili moždanim udarom.

U bolesnika s ili bez anamneze alergije ili bronhalne astme mogu se javiti reakcije preosjetljivosti na hidroklorotiazid, ali su vjerojatnije u bolesnika koji imaju takvu anamnezu.

Zabilježena je egzacerbacija ili aktivacija sistemskog eritemskog lupusa tijekom primjene tiazidnih diuretika.

Ovaj lijek sadrţi laktozu.

Bolesnici s rijetkim nasljednim problemima intolerancije galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne smiju uzimati ovaj lijek.

Moguće interakcije koje se odnose na kombinaciju Olpresan plus:

Istodobna primjena koja se ne preporučuje

Litij:

Zabilježena su reverzibilna povećanja koncentracija litija u serumu i toksičnost tijekom istodobne primjene litija s inhibitorima angiotenzin konvertirajućeg enzima, a rjeĎe s antagonistima receptora angiotenzina II. Osim toga, tiazidi smanjuju renalni klirens litija, a kao posljedica toga može se povećati rizik od toksičnosti litija. Zato se ne preporučuje primjena Olpresan plus i litija u

6

kombinaciji (vidjeti dio 4.4). Ako se primjena kombinacije pokaže nužnom, preporučuje se pozorno praćenje razina litija u serumu.

Istodobna primjena koja zahtijeva oprez

Baklofen:

Može doći do pojačanog antihipertenzivnog učinka.

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSPUL-i):

NSPUL-i (tj. acetilsalicilna kiselina (> 3 g/dan), inhibitori COX-2 i neselektivni NSPUL-i) mogu smanjiti antihipertenzivni učinak tiazidnih diuretika i antagonista receptora angiotenzina II.

U nekih bolesnika s kompromitiranom funkcijom bubrega (npr. dehidriranih bolesnika ili starijih osoba s kompromitiranom funkcijom bubrega) istodobna primjena antagonista receptora angiotenzina II i lijekova koji inhibiraju ciklooksigenazu može uzrokovati dodatno pogoršanje funkcije bubrega, uključujući i moguće akutno zatajenje bubrega, koje je obično reverzibilno. Zbog toga je ovu kombinaciju potrebno primjenjivati uz oprez, posebice u starijih osoba. Bolesnike je potrebno na odgovarajući način hidrirati, a potrebno je razmotriti i praćenje funkcije bubrega nakon uvoĎenja istodobne terapije te periodički nakon nje.

Istodobna primjena koju treba uzeti u obzir

Amifostin:

Može doći do pojačanog antihipertenzivnog učinka.

Ostali antihipertenzivi:

Učinak snižavanja krvnog tlaka koji Olpresan plus ima može se povećati istodobnom primjenom drugih antihipertenzivnih lijekova.

Alkohol, barbiturati, narkotici ili antidepresivi: Može doći do pojačanja ortostatske hipotenzije.

Moguće interakcije koje se odnose na olmesartanmedoksomil:

Istodobna primjena koja se ne preporučuje

ACE inhibitori, blokatori receptora angiotenzina II ili aliskiren:

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena povezana s većom učestalosti štetnih dogaĎaja poput hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene funkcije bubrega (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Lijekovi koji utječu na razine kalija:

Na temelju iskustva primjene drugih lijekova koji utječu na renin-angiotenzinski sustav, istodobna primjena diuretika koji štede kalij, nadomjestaka kalija, nadomjestaka soli koji sadrže kalij ili drugih lijekova koji mogu povećati razine kalija u serumu (npr. heparin, ACE inhibitori) može dovesti do povećanja razine kalija u serumu (vidjeti dio 4.4). Ako je nužno propisati lijekove koji utječu na razine kalija u kombinaciji s Olpresan plus, savjetuje se praćenje razina kalija u plazmi.

Sekvestrant žučne kiseline kolesevelam:

Istodobna primjena sekvestranta žučne kiseline kolesevelam hidroklorida smanjuje sistemsku izloženost i vršnu koncentraciju olmesartana u plazmi te smanjuje t1/2. Primjena olmesartanmedoksomila barem 4 sata prije kolesevelam hidroklorida smanjila je učinak interakcije lijeka. Potrebno je razmotriti primjenu olmesartanmedoksomila barem 4 sata prije doze kolesevelam

7

hidroklorida (vidjeti dio 5.2).

Dodatne informacije

Nakon liječenja antacidom (magnezijevim aluminijevim hidroksidom) zabilježeno je umjereno smanjenje bioraspoloživosti olmesartana.

Olmesartanmedoksomil nije značajno utjecao na farmakokinetiku ili farmakodinamiku varfarina, kao ni na farmakokinetiku digoksina.

Istodobna primjena olmesartanmedoksomila s pravastatinom u zdravih ispitanika nije imala klinički značajne učinke na farmakokinetiku nijedne od komponenti.

Olmesartan nije imao klinički značajne inhibitorne učinke in vitro na ljudske enzime citokroma P450 1A1/2, 2A6, 2C8/9, 2C19, 2D6, 2E1 i 3A4 te nije imao nikakve ili je imao minimalne indukcijske učinke na aktivnosti citokroma P450 u štakora. Ne očekuju se klinički značajne interakcije izmeĎu olmesartana i lijekova koji se metaboliziraju putem gore navedenih enzima citokroma P450.

Moguće interakcije koje se odnose na hidroklorotiazid:

Istodobna primjena koja se ne preporučuje

Lijekovi koji utječu na razine kalija:

Učinak deplecije kalija koji hidrokorotiazid iskazuje (vidjeti dio 4.4) može se pojačati istodobnom primjenom drugih lijekova koji su povezani s gubitkom kalija i hipokalijemijom (npr. drugi kaliuretski diuretici, laksativi, kortikosteroidi, ACTH, amfotericin, karbenoksolon, penicilin G natrij ili derivati salicilne kiseline). Zbog toga se ne preporučuje takva istodobna primjena.

Istodobna primjena koja zahtijeva oprez

Soli kalcija:

Tiazidni diuretici mogu povećati razine kalcija u serumu zbog smanjenog izlučivanja. Ako se moraju propisati nadomjesci kalcija, potrebno je pratiti razine kalcija u serumu i u skladu s tim prilagoditi dozu kalcija.

Kolestiramin i smole kolestipola:

Apsorpcija hidroklorotiazida oslabljena je u prisutnosti smola anionskih izmjenjivača.

Glikozidi digitalisa:

Tiazidima inducirana hipokalijemija ili hipomagnezijemija može potaknuti pojavu srčanih aritmija induciranih digitalisom.

Lijekovi na koje utječu poremećaji razina kalija u serumu:

Preporučuje se periodično praćenje kalija u serumu i EKG pretrage kada se Olpresan plus primjenjuje zajedno s lijekovima na koje utječu poremećaji razina kalija u serumu (npr. glikozidi digitalisa i antiaritmici) te sa sljedećim lijekovima koji izazivaju torsades de pointes (ventrikularnu tahikardiju) (uključujući i neke antiaritmike) zato što je hipokalijemija faktor predispozicije za torsades de pointes (ventrikularnu tahikardiju):

- antiaritmici klase Ia (npr. kinidin, hidrokinidin, dizopiramid)

- antiaritmici klase III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid)

- neki antipsihotici (npr. tioridazin, klorpromazin, levomepromazin, trifluoperazin, ciamemazin, sulpirid, sultoprid, amisulprid, tiaprid, pimozid, haloperidol, droperidol)

- ostali (npr. bepridil, cisaprid, difemanil, eritromicin IV, halofantrin, mizolastin, pentamidin, sparfloksacin, terfenadin, vinkamin IV).

8

Nedepolarizirajući relaksansi skeletnih mišića (npr. tubokurarin):

Hidroklorotiazid može pojačati učinak nedepolarizirajućih relaksansa skeletnih mišića.

Antikolinergici (npr. atropin, biperiden):

Povećanje bioraspoloživosti tiazidnih diuretika smanjenjem gastrointestinalnog motiliteta i brzine pražnjenja želuca.

Antidijabetici (oralni lijekovi i inzulin):

Liječenje tiazidom može utjecati na toleranciju na glukozu. Može biti potrebna prilagodba doze antidijabetika (vidjeti dio 4.4).

Metformin:

Metformin je potrebno primjenjivati s oprezom zbog rizika od laktičke acidoze izazvane mogućim funkcionalnim zatajenjem bubrega povezanim s hidroklorotiazidom.

Beta-blokatori i diazoksid:

Tiazidi mogu pojačati hiperglikemijski učinak beta-blokatora i diazoksida.

Presorski amini (npr. noradrenalin): Učinak presorskih amina može biti smanjen.

Lijekovi koji se primjenjuju u liječenju gihta (npr. probenecid, sulfinpirazon i alopurinol):

Može biti potrebna prilagodba doze urikozuričnih lijekova jer hidroklorotiazid može povećati razinu mokraćne kiseline u serumu. Može biti potrebno povećati dozu probenecida ili sulfinpirazona. Istodobna primjena tiazida može povećati incidenciju reakcija preosjetljivosti na alopurinol.

Amantadin:

Tiazidi mogu povećati rizik od nuspojava uzrokovanih amantadinom.

Citotoksični lijekovi (npr. ciklofosfamid, metotreksat):

Tiazidi mogu smanjiti bubrežno izlučivanje citotoksičnih lijekova te pojačati njihove mijelosupresivne učinke.

Salicilati:

U slučaju visokih doza salicilata, hidroklorotiazid može povećati toksični učinak salicilata na središnji živčani sustav.

Metildopa:

Prijavljeni su izolirani slučajevi hemolitičke anemije tijekom istodobne primjene hidroklorotiazida i metildope.

Ciklosporin:

Istodobno liječenje ciklosporinom može povećati rizik od hiperuricemije i komplikacija tipa gihta.

Tetraciklini:

Istodobna primjena tetraciklina i tiazida povećava rizik od porasta razine ureje izazvanog tetraciklinima. Ta se interakcija vjerojatno ne odnosi na doksiciklin.

Trudnoća (vidjeti dio 4.3)

S obzirom na učinke na trudnoću koje imaju pojedinačne komponente ovog kombiniranog lijeka, ne preporučuje se primjena Olpresan plus u prvom tromjesečju trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena Olpresan plus kontraindicirana je u drugom i trećem tromjesečju trudnoće (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

9

Olmesartanmedoksomil:

Ne preporučuje se primjena antagonista receptora angiotenzina II u prvom tromjesečju trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena antagonista receptora angiotenzina II kontraindicirana je u drugom i trećem tromjesečju trudnoće (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Epidemiološki dokazi u vezi s rizikom od teratogenosti nakon izloženosti ACE inhibitorima tijekom prvog tromjesečja trudnoće nisu konačni; meĎutim, ne može se isključiti mali porast rizika. Iako nema kontroliranih epidemioloških podataka o riziku s antagonistima receptora angiotenzina II, mogući su slični rizici za ovu klasu lijekova. Osim ako se nastavak terapije blokatorom receptora angiotenzina smatra izrazito bitnim, bolesnicama koje planiraju trudnoću potrebno je promijeniti terapiju na zamjenska antihipertenzivna liječenja koja imaju utvrĎen sigurnosni profil za primjenu tijekom trudnoće. Kad se utvrdi trudnoća, odmah se mora prekinuti liječenje antagonistima receptora angiotenzina II te, ako je prikladno, mora se započeti zamjenska terapija.

Poznato je da izloženost terapiji antagonistima receptora angiotenzina II u drugom i trećem tromjesečju izaziva fetotoksičnost u ljudi (smanjenje funkcije bubrega, oligohidramnij, zaostajanje u osifikaciji lubanje) i neonatalnu toksičnost (zatajenje bubrega, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti takoĎer dio 5.3 „Neklinički podaci o sigurnosti primjene“).

Ako se izloženost antagonistima receptora angiotenzina II dogodi od drugog tromjesečja trudnoće, preporučuje se ultrazvučni pregled funkcije bubrega i lubanje.

Dojenčad čije su majke uzimale antagoniste receptora angiotenzina II potrebno je pozorno nadzirati zbog moguće hipotenzije (vidjeti takoĎer dijelove 4.3 i 4.4).

Hidroklorotiazid:

Iskustvo s primjenom hidroklorotiazida tijekom trudnoće, posebice tijekom prvog tromjesečja, je ograničeno. Ispitivanja na životinjama nisu dostatna.

Hidroklorotiazid prolazi kroz posteljicu. Na temelju farmakološkog mehanizma djelovanja hidroklorotiazida, njegova primjena u drugom i trećem tromjesečju može ugroziti fetoplacentalnu perfuziju te može izazvati učinke na fetus i novoroĎenčad, kao što su žutica, poremećaj ravnoteže elektrolita i trombocitopenija.

Hidroklorotiazid se ne smije primjenjivati kod gestacijskog edema, gestacijske hipertenzije ili preeklampsije zbog rizika od smanjenog volumena plazme i hipoperfuzije placente, a bez korisnog učinka na tijek bolesti.

Hidroklorotiazid se ne smije primjenjivati kod esencijalne hipertenzije u trudnica, osim u rijetkim slučajevima kada se nije moglo primijeniti nijedno drugo liječenje.

Dojenje

Olmesartanmedoksomil:

Budući da nisu dostupne informacije o primjeni olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida tijekom dojenja, ne preporučuje se Olpresan plus te se prednost daje zamjenskim liječenjima s bolje utvrĎenim sigurnosnim profilima tijekom dojenja, posebice kada se doji novoroĎenče ili nedonošče.

Hidroklorotiazid:

Hidroklorotiazid se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko. Visoke doze tiazida koje uzrokuju intenzivnu diurezu mogu inhibirati proizvodnju mlijeka.

Ne preporučuje se primjena Olpresan plus tijekom dojenja. Ako se olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid primjenjuje tijekom dojenja, doze trebaju biti što je niže moguće.

10

Olpresan plus 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg malo ili umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Povremeno su moguće omaglica ili umor u bolesnika koji uzimaju antihipertenzivnu terapiju, što može smanjiti sposobnost reagiranja.

Najčešće prijavljene nuspojave tijekom liječenja Olpresan plus 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg su glavobolja (2,9 %), omaglica (1,9 %) i umor (1,0 %).

Hidroklorotiazid može uzrokovati ili pogoršati depleciju volumena, što može dovesti do poremećaja ravnoteže elektrolita (vidjeti dio 4.4).

U kliničkim ispitivanjima koja su uključivala 1155 bolesnika liječenih kombinacijama olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida u dozama od 20 mg/12,5 mg ili 20 mg/25 mg te 466 bolesnika liječenih placebom tijekom razdoblja do najviše 21 mjeseca, ukupna učestalost nuspojava na terapiji kombinacijom Olpresan plus bila je slična kao i za placebo.

Prekidi liječenja zbog nuspojava takoĎer su bili slični za Olpresan plus 20 mg/12,5 mg – 20 mg/25 mg (2 %) i placebo (3 %). Ukupna učestalost nuspojava na olmesartanmedoksomilu/hidroklorotiazidu u odnosu na placebo nije bila povezana s dobi (< 65 godina naspram ≥ 65 godina), spolom ili rasom iako je učestalost omaglice bila nešto veća u bolesnika u dobi od > 75 godina.

Osim toga, sigurnost Olpresan plus kao kombinacije visokih doza ispitana je u kliničkim ispitivanjima u kojima je 3709 bolesnika primalo olmesartanmedoksomil u kombinaciji s hidroklorotiazidom u dozama jačine 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg.

Sigurnost Olpresan plus 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg ispitana je u kliničkim ispitivanjima u kojima je 3709 bolesnika primalo olmesartanmedoksomil u kombinaciji s hidroklorotiazidom.

Dodatne nuspojave prijavljene s fiksnom kombinacijom olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida u dozama niže jačine 20 mg/12,5 mg i 20 mg/25 mg mogu biti moguće nuspojave Olpresan plus 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg.

Nuspojave Olpresan plus u kliničkim ispitivanjima, ispitivanjima sigurnosti nakon stavljanja lijeka u promet i spontanom prijavljivanju sažete su u donjoj tablici, kao i nuspojave pojedinačnih komponenti olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida na temelju poznatog sigurnosnog profila tih tvari.

Sljedeća terminologija koristi se za klasifikaciju učestalosti nuspojava: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

11

12

13

14

896416-2010918smanjen hematokrit u krvi rijetko smanjen hemoglobin u krvi rijetko povišeni lipidi u krvi manje često smanjen kalij u krvi manje često povišen kalij u krvi manje često povišena ureja u krvi manje često često često povišen dušik iz ureje u krvi rijetko povišena mokraćna kiselina u krvi rijetko povišena gama-glutamiltransferaza manje često povišeni jetreni enzimi često

* Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi autoimunog hepatitisa s latencijom od nekoliko mjeseci do godina, a bili su reverzibilni nakon prestanka primjene olmesartana.

Prijavljeni su pojedinačni slučajevi rabdomiolize koji su vremenski povezani s uzimanjem blokatora receptora angiotenzina II.

Nemelanomski rak kože: na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu hidroklorotiazida i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi (vidjeti takoĎer dijelove 4.4 i 5.1).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

3707003325718972616485738Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Nisu dostupne posebne informacije o učincima ili liječenju predoziranja Olpresan plus. Bolesnika je potrebno pažljivo nadzirati, a liječenje treba biti simptomatsko i suportivno. Liječenje ovisi o vremenu proteklom od ingestije i težini simptoma. Predložene mjere uključuju indukciju emeze i/ili lavažu želuca. Aktivni ugljen može biti koristan u liječenju predoziranja. Potrebno je često nadzirati elektrolite i kreatinin u serumu. U slučaju hipotenzije bolesnika je potrebno postaviti u ležeći položaj i brzo mu dati nadomjestke soli i volumena.

Kao najvjerojatnije manifestacije predoziranja olmesartanmedoksomilom očekuju se hipotenzija i tahikardija, a takoĎer se može javiti bradikardija. Predoziranje hidroklorotiazidom povezano je s deplecijom elektrolita (hipokalijemija, hipokloremija) i dehidracijom koje su rezultat prekomjerne diureze. Najčešći znakovi i simptomi predoziranja su mučnina i somnolencija. Hipokalijemija može dovesti do mišićnih spazama i/ili pojačati srčane aritmije povezane s istodobnom primjenom glikozida digitalisa ili odreĎenih antiaritmijskih lijekova.

Nisu dostupne informacije o mogućnosti uklanjanja olmesartana ili hidroklorotiazida dijalizom.

Farmakoterapijska skupina: antagonisti agiotenzina II i diuretici, ATK oznaka: C09D A 08.

15

Mehanizam djelovanja / farmakodinamički učinci

Olpresan plus je kombinacija antagonista receptora angiotenzina II, olmesartanmedoksomila, i tiazidnog diuretika, hidroklorotiazida. Kombinacija tih sastojaka ima aditivan antihipertenzivni učinak, odnosno smanjuje krvni tlak u većoj mjeri nego bilo koja od komponenti sama.

Doziranje Olpresan plus jednom dnevno pruža učinkovito i neometano smanjenje krvnog tlaka tijekom intervala doziranja od 24 sata.

Olmesartanmedoksomil je oralno aktivan i selektivan antagonist receptora angiotenzina II (tipa AT1). Angiotenzin II primarni je vazoaktivni hormon renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava i ima značajnu ulogu u patofiziologiji hipertenzije. Učinci angiotenzina II uključuju vazokonstrikciju, stimulaciju sinteze i oslobaĎanja aldosterona, stimulaciju srca i reapsorpciju natrija u bubrezima. Olmesartan blokira učinke vazokonstrikcije i lučenja aldosterona koje ima angiotenzin II tako što blokira njegovo vezivanje na AT1 receptor u tkivima, uključujući vaskularne glatke mišiće i nadbubrežnu žlijezdu. Djelovanje olmesartana neovisno je o izvoru ili putu sinteze angiotenzina II. Olmesartanov selektivni antagonizam receptora angiotenzina II (AT1) rezultira povećanjima razina renina u plazmi te koncentracija angiotenzina I i II, kao i manjim padom koncentracije aldosterona u plazmi.

Kod hipertenzije olmesartanmedoksomil uzrokuje dugotrajno smanjenje arterijskog krvnog tlaka koje je ovisno o dozi. Nema dokaza hipotenzije nakon prve doze, tahifilaksije tijekom dugotrajnog liječenja ili povratne (engl. rebound) hipertenzije nakon naglog prekida terapije.

Doziranje olmesartanmedoksomila jednom dnevno pruža učinkovito i neometano smanjenje krvnog tlaka tijekom intervala doziranja od 24 sata. Doziranje jednom dnevno dovelo je do sličnih smanjenja krvnog tlaka kao i doziranje dvaput dnevno u istoj ukupnoj dnevnoj dozi.

Kontinuiranim se liječenjem maksimalna smanjenja krvnog tlaka postižu u roku od 8 tjedana od početka terapije iako se bitan udio učinka sniženja krvnog tlaka opaža već nakon 2 tjedna liječenja.

Učinak olmesartanmedoksomila na mortalitet i morbiditet još uvijek nije poznat.

Ispitivanje ROADMAP (engl. Randomised Olmesartan and Diabetes Microalbuminuria Prevention), u kojem je sudjelovalo 4447 bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2, normoalbuminurijom i barem jednim dodatnim kardiovaskularnim faktorom rizika, ispitivalo je može li liječenje olmesartanom odgoditi početak mikroalbuminurije. Tijekom praćenja s medijanom trajanja od 3,2 godine bolesnici su primali ili olmesartan ili placebo uz ostale antihipertenzive, izuzev ACE inhibitora ili ARB-a.

Za primarnu mjeru ishoda, ispitivanje je pokazalo značajno smanjenje rizika tijekom vremena do početka mikroalbuminurije, i to u korist olmesartana. Nakon korekcije za razlike u krvnom tlaku, ovo smanjenje rizika više nije bilo statistički značajno. 8,2 % (178 od 2160) bolesnika u skupini koja je primala olmesartan i 9,8 % (210 od 2139) u skupini koja je primala placebo razvili su mikroalbuminuriju.

Za sekundarne mjere ishoda, kardiovaskularni dogaĎaji javili su se u 96 bolesnika (4,3 %) na olmesartanu i u 94 bolesnika (4,2 %) na placebu. Incidencija kardiovaskularnog mortaliteta bila je viša kod liječenja olmesartanom u odnosu na placebo (15 bolesnika (0,7 %) naspram 3 bolesnika (0,1 %)), unatoč sličnim stopama za nefatalni moždani udar (14 bolesnika (0,6 %) naspram 8 bolesnika (0,4 %)), nefatalni infarkt miokarda (17 bolesnika (0,8 %) naspram 26 bolesnika (1,2 %)) i nekardiovaskularni mortalitet (11 bolesnika (0,5 %) naspram 12 bolesnika (0,5 %)). Sveukupni mortalitet bolesnika na olmesartanu brojčano je porastao (26 bolesnika (1,2 %) naspram 15 bolesnika (0,7 %)), za što je pretežno bio zaslužan viši broj smrtonosnih kardiovaskularnih dogaĎaja.

16

Ispitivanje ORIENT (engl. Olmesartan Reducing Incidence of End-stage Renal Disease in Diabetic Nephropathy Trial) ispitivalo je učinke olmesartana na bubrežne i kardiovaskularne ishode u 577 randomiziranih japanskih i kineskih bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 i s prisutnom nefropatijom. Tijekom medijana praćenja od 3,1 godine bolesnici su primali ili olmesartan ili placebo kao dodatak drugim antihipertenzivnim lijekovima, uključujući ACE inhibitore.

Primarna kompozitna mjera ishoda (vrijeme do prvog dogaĎaja udvostručenja kreatinina u serumu, završnog stadija bubrežne bolesti, smrti od bilo kojeg uzroka) javila se u 116 bolesnika u skupini koja je dobivala olmesartan (41,1 %) i 129 bolesnika u skupini na placebu (45,4 %) (HR 0,97 (95 % CI 0,75 do 1,24); p = 0,791). Kompozitna sekundarna kardiovaskularna mjera ishoda javila se u 40 bolesnika liječenih olmesartanom (14,2 %) i 53 bolesnika liječenih placebom (18,7 %). Ta kompozitna kardiovaskularna mjera ishoda uključivala je smrt od kardiovaskularnih uzroka kod 10 (3,5 %) bolesnika koji su primali olmesartan naspram 3 (1,1 %) koji su primali placebo, ukupni mortalitet bio je 19 (6,7 %) naspram 20 (7,0 %), nefatalni moždani udar kod 8 (2,8 %) naspram 11 (3,9 %) i nefatalni infarkt miokarda kod 3 (1,1 %) naspram 7 (2,5 %) bolesnika.

Hidroklorotiazid je tiazidni diuretik. Mehanizam antihipertenzivnog učinka tiazidnih diuretika nije u cijelosti poznat. Tiazidi utječu na bubrežne tubularne mehanizme reapsorpcije elektrolita, izravno povećavajući izlučivanje natrija i klorida u približno jednakim količinama. Diuretičko djelovanje hidroklorotiazida smanjuje volumen plazme, povećava aktivnost renina u plazmi, kao i lučenje aldosterona, s posljedičnim povećanjima kalija u urinu i gubitkom bikarbonata te smanjenjima razina kalija u serumu. Angiotenzin II medijator je veze izmeĎu renina i aldosterona i zbog toga istodobna primjena antagonista receptora angiotenzina II često poništava gubitak kalija povezan s tiazidnim diureticima. S hidroklorotiazidom diureza počinje za oko 2 sata, a vršni se učinak postiže oko 4 sata nakon doziranja, dok djelovanje traje približno 6 – 12 sati.

Epidemiološka ispitivanja pokazala su da dugotrajno liječenje hidroklorotiazidom u monoterapiji smanjuje rizik od kardiovaskularnog mortaliteta i morbiditeta.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Kombinacija olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida pruža aditivna smanjenja krvnog tlaka koja se u pravilu povećavaju s dozom svake od komponenti. U sabranim (engl. pooled) placebom kontroliranim ispitivanjima primjena kombinacije Olpresan plus od 20 mg/12,5 mg i 20 mg/25 mg rezultirala je, nakon što su od ukupnih rezultata oduzeti rezultati placeba, srednjim smanjenjima sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka u trenutku najniže koncentracije lijeka od 12/7 mmHg odnosno 16/9 mmHg.

Primjena hidroklorotiazida u dozama od 12,5 mg i 25 mg u bolesnika čije stanje nije bilo dostatno kontrolirano olmesartanmedoksomilom od 20 mg u monoterapiji proizvela je dodatna smanjenja 24-satnog sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka za 7/5 mmHg odnosno 12/7 mmHg, mjerena ambulantnim praćenjem krvnog tlaka, u odnosu na početnu vrijednost monoterapije olmesartanmedoksomilom. Dodatna srednja smanjenja sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka u trenutku najniže koncentracije lijeka u usporedbi s početnom vrijednosti, mjerena na konvencionalni način, bila su 11/10 mmHg odnosno 16/11 mmHg.

Učinkovitost terapije kombinacijom olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida održana je tijekom dugotrajnog (jednogodišnjeg) liječenja. Ukidanje terapije olmesartanmedoksomilom, s ili bez istodobne terapije hidroklorotiazidom, nije rezultiralo povratnom (engl. rebound) hipertenzijom.

Fiksne kombinacije olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida od 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg ispitane su u tri klinička ispitivanja koja su obuhvaćala 1482 hipertenzivna bolesnika.

6052312406967U dvostruko slijepom ispitivanju esencijalne hipertenzije procjenjivana je učinkovitost kombinirane 17

terapije Olpresan plus 40 mg/12,5 mg u usporedbi s monoterapijom olmesartanmedoksomila (Olmetec) u dozi od 40 mg u monoterapiji, a primarni parametar djelotvornosti bilo je srednje smanjenje dijastoličkog krvnog tlaka u sjedećem položaju. Nakon 8 tjedana liječenja sistolički/dijastolički krvni tlak smanjen je za 31,9/18,9 mmHg u skupini koja je primala kombinaciju u usporedbi s 26,5/15,8 u skupini na monoterapiji (p < 0,0001).

U dvostruko slijepoj, ali nekontroliranoj drugoj fazi ovog ispitivanja titracija doze naviše u bolesnika bez odgovora na terapiju, odnosno s monoterapije olmesartanmedoksomilom (Olmetec) od 40 mg na Olpresan plus 40 mg/12,5 mg, kao i s Olpresan plus 40 mg/12,5 mg na Olpresan plus 40 mg/25 mg, rezultirala je daljnjim značajnim smanjenjem sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka, čime je potvrĎeno da je titracija doze naviše klinički značajan način poboljšanja kontrole krvnog tlaka.

U drugom dvostruko slijepom, randomiziranom, placebom kontroliranom ispitivanju procjenjivana je učinkovitost dodavanja hidroklorotiazida u liječenje bolesnika čije stanje nije bilo odgovarajuće kontrolirano nakon 8 tjedana liječenja lijekom Olmetec 40 mg. Bolesnici su tijekom dodatnih 8 tjedana ili nastavili s primjenom lijeka Olmetec 40 mg ili su primali dodatni hidroklorotiazid u dozi od 12,5 mg odnosno 25 mg. Četvrta skupina randomizirana je na primanje Olpresan plus 20 mg/12,5 mg.

Dodavanje hidroklorotiazida u dozi od 12,5 mg odnosno 25 mg rezultiralo je dodatnim smanjenjem sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka za 5,2/3,4 mmHg (p < 0,0001) odnosno 7,4/5,3 mmHg (p < 0,0001) u usporedbi s terapijom samim lijekom Olmetec 40 mg.

Usporedba izmeĎu bolesnika koji su primali Olpresan plus 20 mg/12,5 mg i bolesnika koji su primali 40 mg/12,5 mg pokazala je statistički značajnu razliku u smanjenju sistoličkog krvnog tlaka od 2,6 mmHg u korist kombinacije s višim dozama (p = 0,0255), dok je za smanjenje dijastoličkog krvnog tlaka zabilježena razlika od 0,9 mmHg. Na temelju srednjih promjena u podacima za 24-satni, dnevni i noćni dijastolički i sistolički krvni tlak ambulantno praćenje krvnog tlaka (engl. ambulatory blood pressure monitoring, ABPM) potvrdilo je rezultate konvencionalnog mjerenja krvnog tlaka.

Još jedno dvostruko slijepo, randomizirano ispitivanje usporeĎivalo je učinkovitost liječenja kombinacijom Olpresan plus 20 mg/25 mg i Olpresan plus 40 mg/25 mg u bolesnika čiji krvni tlak nije bio odgovarajuće kontroliran nakon 8 tjedana liječenja lijekom Olmetec 40 mg. Nakon 8 tjedana kombinirane terapije sistolički/dijastolički krvni tlak značajno je smanjen u usporedbi s početnom vrijednosti, za 17,1/10,5 mmHg u skupni liječenoj Olpresan plus 20 mg/25 mg i za 17,4/11,2 mmHg u skupini liječenoj Olpresan plus 40 mg/25 mg. Razlika izmeĎu ovih dviju liječenih skupina nije bila statistički značajna kada se koristilo konvencionalno mjerenje krvnog tlaka, što bi se moglo objasniti poznatim učinkom nepromjenjivog odgovora na dozu antagonista receptora angiotenzina II poput olmesartanmedoksomila.

MeĎutim, klinički i statistički značajna razlika u korist Olpresan plus 40 mg/25 mg u usporedbi s Olpresan plus 20 mg/25 mg zabilježena je u srednjem 24-satnom, dnevnom i noćnom sistoličkom i dijastoličkom krvnom tlaku mjerenom ABPM-om.

Antihipertenzivni učinak Olpresan plus bio je sličan neovisno o dobi, spolu ili dijabetičkom statusu.

Ostale informacije:

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja, ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom receptora angiotenzina II.

6052312407135ONTARGET je bilo ispitivanje koje je provedeno na bolesnicima s anamnezom kardiovaskularne ili 18

cerebrovaskularne bolesti ili šećernom bolesti tipa 2 s dokazima oštećenja ciljnih organa. VA NEPHRON-D bilo je ispitivanje na bolesnicima sa šećernom bolesti 2 i dijabetičkom nefropatijom.

Ta ispitivanja nisu pokazala značajan korisni učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i mortalitet, ali je zabilježen povećan rizik od hiperkalijemije, akutnog oštećenja bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati takoĎer važni za druge ACE inhibitore i blokatore receptora angiotenzina II.

Stoga se ACE inhibitori i blokatori receptora angiotenzina II ne smiju primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Ispitivanje ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) bilo je dizajnirano kako bi ispitalo korist od dodavanja aliskirena standardnoj terapiji ACE inhibitorom ili blokatorom receptora angiotenzina II u bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 i kroničnom bubrežnom bolesti, kardiovaskularnom bolesti ili objema. Ispitivanje je prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. I smrt od kardiovaskularnih uzroka i moždani udar bili su brojčano češći u skupini koja je dobivala aliskiren nego u skupini koja je dobivala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od značaja (hiperkalijemija, hipotenzija i disfunkcija bubrega) češće su zabilježeni u skupini koja je primala aliskiren nego u skupini koja je primala placebo.

Nemelanomski rak kože:

Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu HCTZ-a i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi. Jedno ispitivanje uključivalo je populaciju koja se sastojala od 71 533 slučaja BCC-a i 8629 slučajeva SCC-a usklaĎenih s 1 430 833 odnosno 172 462 kontrola u populaciji. Velika primjena hidroklorotiazida (≥ 50 000 mg kumulativno) bila je povezana s prilagoĎenim OR od 1,29 (95 % CI: 1,23 – 1,35) za BCC i 3,98 (95 % CI: 3,68 – 4,31) za SCC. Primijećena je jasna povezanost odgovora i kumulativne doze i za BCC i za SCC. Drugo ispitivanje pokazalo je moguću povezanost izmeĎu raka usana (SCC) i izlaganja hidroklorotiazidu: 633 slučaja raka usana usklaĎeno je sa 63 067 kontrola u populaciji primjenom strategije uzorkovanja iz rizične skupine (engl. risk-set sampling). Povezanost odgovora i kumulativne doze dokazan je s prilagoĎenim OR 2,1 (95 % CI: 1,7 – 2,6) s povećanjem na OR 3,9 (3,0 – 4,9) za veliku primjenu hidroklorotiazida (~25 000 mg) i OR 7,7 (5,7 – 10,5) za najvišu kumulativnu dozu (~100 000 mg) (vidjeti i dio 4.4).

Apsorpcija i distribucija

Olmesartanmedoksomil:

Olmesartanmedoksomil je prolijek. Brzo se konvertira u farmakološki aktivan metabolit olmesartan putem esteraza u sluznici probavnog trakta i portalnoj krvi tijekom apsorpcije iz gastrointestinalnog trakta. U plazmi ili ekskretima nisu uočeni nepromijenjeni olmesartanmedoksomil ili nepromijenjeni postranični lanac medoksomilovog dijela. Srednja vrijednost apsolutne bioraspoloživosti olmesartana iz formulacije u tableti bila je 25,6 %.

Srednja vršna koncentracija olmesartana u plazmi (Cmax) postiže se u roku od 2 sata nakon uzimanja oralne doze olmesartanmedoksomila, a koncentracije olmesartana u plazmi povećavaju se otprilike linearno s rastućim jednokratnim oralnim dozama do oko 80 mg.

Hrana je imala minimalan učinak na bioraspoloživost olmesartana i stoga se olmesartanmedoksomil može primjenjivati s ili bez hrane.

19

U farmakokinetici olmesartana nisu zabilježene klinički važne razlike povezane sa spolom.

Olmesartan se u visokoj mjeri veže na proteine u plazmi (99,7 %), ali potencijal klinički značajnih interakcija istiskivanja u vezanju na proteine izmeĎu olmesartana i drugih istodobno primijenjenih lijekova s visokim stupnjem vezanja je nizak (kao što potvrĎuje manjak klinički značajnih interakcija izmeĎu olmesartanmedoksomila i varfarina). Vezanje olmesartana za krvne stanice je zanemarivo. Srednja vrijednost volumena distribucije nakon intravenskog doziranja je niska (16 – 29 l).

Hidroklorotiazid:

Nakon oralne primjene kombinacije olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida medijan vremena potrebnog do vršne koncentracije hidroklorotiazida bio je 1,5 do 2 sata nakon doziranja. Hidroklorotiazid se veže na proteine u plazmi u količini od 68 %, a prividni mu je volumen distribucije 0,83 – 1,14 l/kg.

Biotransformacija i eliminacija

Olmesartanmedoksomil:

Ukupni klirens u plazmi obično je bio 1,3 l/h (CV, 19 %) i bio je relativno spor u usporedbi s jetrenim krvotokom (oko 90 l/h). Nakon jednokratne oralne doze 14C-označenog olmesartanmedoksomila 10 – 16 % primijenjenog radioaktivnog sredstva izlučeno je u urin (velika većina u roku od 24 sata od primjene doze), a ostatak prikupljenog radioaktivnog sredstva izlučen je u feces. Na temelju sistemske raspoloživosti od 25,6 % može se izračunati da se apsorbirani olmesartan uklanja i izlučivanjem putem bubrega (oko 40 %) i hepatobilijarnim izlučivanjem (oko 60 %). Cjelokupno prikupljeno radioaktivno sredstvo identificirano je kao olmesartan. Nije uočen nijedan drugi značajan metabolit. Enterohepatičko kruženje olmesartana je minimalno. Budući da se velik udio olmesartana izlučuje bilijarnim putem, kontraindicirana je primjena u bolesnika s bilijarnom opstrukcijom (vidjeti dio 4.3).

Terminalni eliminacijski poluvijek olmesartana kretao se od 10 do 15 sati nakon višestrukih oralnih doza. Stanje dinamičke ravnoteže postiglo se nakon prvih nekoliko doza, a nikakvo daljnje nakupljanje nije bilo vidljivo nakon 14 dana ponovljenog doziranja. Bubrežni klirens je bio približno 0,5 – 0,7 l/h i nije bio ovisan o dozi.

Hidroklorotiazid:

Hidroklorotiazid se u ljudi ne metabolizira te se gotovo u cijelosti izlučuje kao nepromijenjena djelatna tvar u urin. Oko 60 % oralne doze eliminira se kao nepromijenjena djelatna tvar u roku od 48 sati. Bubrežni klirens je oko 250 – 300 ml/min. Terminalni eliminacijski poluvijek hidroklorotiazida je 10 – 15 sati.

Olpresan plus

Sistemska raspoloživost hidroklorotiazida smanjuje za oko 20 % kada se primjenjuje istodobno s olmesartanmedoksomilom, ali ovo umjereno smanjenje nema nikakav klinički značaj. Istodobna primjena s hidroklorotiazidom ne utječe na kinetiku olmesartana.

Farmakokinetika u posebnim populacijama

Starije osobe (65 godina i starije):

U bolesnika s hipertenzijom površina ispod krivulje (engl. Area Under the Curve, AUC) u stanju dinamičke ravnoteže povećala se za približno 35 % u starijih osoba (65 – 75 godina starosti) te za otprilike 44 % u vrlo starih osoba (≥ 75 godina starosti) u usporedbi s mlaĎom dobnom skupinom

20

(vidjeti dio 4.2).

Ograničeni podaci upućuju na to da je sistemski klirens hidroklorotiazida manji i u zdravih i u hipertenzivnih starijih osoba u usporedbi s mlaĎim zdravim dobrovoljcima.

Oštećenje funkcije bubrega:

U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega AUC olmesartana u stanju dinamičke ravnoteže povećao se za 62 %, 82 % i 179 % u bolesnika s blagim, umjerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega u usporedbi sa zdravim kontrolama (vidjeti dijelove 4.2, 4.3 i 4.4).

Maksimalna doza olmesartanmedoksomila u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 30 – 60 ml/min) je 20 mg olmesartanmedoksomila jednom dnevno. Ne preporučuje se primjena olmesartanmedoksomila u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min).

Poluvijek hidroklorotiazida dulji je u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.

Oštećenje funkcije jetre:

Nakon jednokratne oralne primjene olmesartanove vrijednosti AUC-a bile su za 6 % odnosno 65 % više u bolesnika s blagim odnosno umjerenim oštećenjem funkcije jetre u odnosu na njihove odgovarajuće pridružene zdrave kontrole. Nevezana frakcija olmesartana 2 sata nakon doze u zdravih ispitanika bila je u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije jetre i bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre 0,26 %, 0,34 % odnosno 0,41 %. Nakon ponovljenih doziranja u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre olmesartanova srednja vrijednost AUC-a opet je bila za oko 65 % viša nego u odgovarajućih zdravih kontrola. Olmesartanove srednje vrijednosti Cmax bile su slične u ispitanika s oštećenjem funkcije jetre i zdravih ispitanika.

U bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre preporučuje se početna doza od 10 mg olmesartanmedoksomila jednom dnevno, a maksimalna doza ne smije biti veća od 20 mg jednom dnevno. Olmesartanmedoksomil nije ispitan u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.2, 4.3 i 4.4).

Oštećenje funkcije jetre ne utječe značajno na farmakokinetiku hidroklorotiazida.

Interakcije izmeĎu lijekova

Sekvestrant žučne kiseline kolesevelam:

Istodobna primjena 40 mg olmesartanmedoksomila i 3750 mg kolesevelam hidroklorida u zdravih ispitanika rezultirala je smanjenjem vrijednosti Cmax za 28 % i smanjenjem vrijednosti AUC-a olmesartana za 39 %. Manji učinci, tj. smanjenja vrijednosti Cmax za 4 % i vrijednosti AUC-a za 15 %, zabilježena su kada je olmesartanmedoksomil primijenjen 4 sata prije kolesevelam hidroklorida. Poluvijek eliminacije olmesartana smanjio se za 50 – 52 % neovisno o tome je li primijenjen istodobno ili 4 sata prije kolesevelam hidroklorida (vidjeti dio 4.5).

Toksični potencijal Olpresan plus procijenjen je ispitivanjima oralne toksičnosti ponovljenih doza koja su provedena na psima i štakorima u trajanju do šest mjeseci.

Kao i kod svake od pojedinačnih tvari i drugih lijekova u ovoj skupini, glavni toksikološki ciljni organi ove kombinacije bili su bubrezi. Kombinacija Olpresan plus izazvao je funkcionalne promjene

21

u bubrezima (povećanje dušika iz ureje u krvi i kreatinina u serumu). Visoke su doze uzrokovale tubularnu degeneraciju i regeneraciju u bubrezima štakora i pasa, vjerojatno putem promjene bubrežne hemodinamike (smanjena bubrežna perfuzija kao rezultat hipotenzije s tubularnom hipoksijom i degeneracijom tubularnih stanica). K tomu, kombinacija Olpresan plus uzrokovao je i smanjenje parametara crvenih krvnih stanica (eritrocita, hemoglobina i hematokrita) te smanjenje težine srca u štakora.

Ovi su učinci takoĎer zabilježeni i kod drugih antagonistima AT1 receptora i s ACE inhibitorima, a čini se da ih je izazvalo farmakološko djelovanje visokih doza olmesartanmedoksomila te da u preporučenim terapijskim dozama nisu značajni za ljude.

Ispitivanja genotoksičnosti primjenom kombinacije olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida, kao i pojedinačnih komponenti, nisu pokazala nikakve znakove klinički značajnog genotoksičnog djelovanja.

Nije ispitan karcinogeni potencijal kombinacije olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida jer nije bilo dokaza značajnih karcinogenih učinaka ovih dviju pojedinačnih komponenti u uvjetima kliničke primjene.

Nije bilo dokaza teratogenosti u miševa i štakora kojima su davane kombinacije olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida. Kao što se i očekuje za ovu skupinu lijekova, zabilježena je fetalna toksičnost u štakora pri primjeni kombinacije Olpresan plus za vrijeme gestacije, što dokazuju značajno smanjene fetalne tjelesne težine (vidjeti dijelove 4.3 i 4.6).

Jezgra tablete: laktoza hidrat

celuloza, mikrokristalična

nisko supstituirana hidroksipropilceluloza hidroksipropilceluloza (E463)

stearatna kiselina

Ovojnica tablete: hipromeloza 2910 (E464) talk (E553b)

titanijev dioksid (E171) žuti željezov oksid (E172)

crveni željezov oksid (E172)

Nije primjenjivo.

2 godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

22

OPA/Alu/PVC-Alu blister pakiranje.

Pakiranja od 10, 14, 28, 30, 56, 60, 84, 90, 98, 100, 10 x 28 i 10 x 30 filmom obloženih tableta. Pakiranja s blisterima s jediničnom dozom od 10, 50 i 500 filmom obloženih tableta.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva.

Olpresan plus sadrži dvije aktivne tvari, olmesartanmedoksomil i hidroklorotiazid, koje se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka (hipertenzije):

 Olmesartanmedoksomil pripada skupini lijekova koji se zovu antagonisti receptora angiotenzina II. Snižava krvni tlak tako što opušta krvne žile.

 Hidroklorotiazid pripada skupini lijekova koji se zovu tiazidni diuretici („tablete za izmokravanje“). Snižava krvni tlak tako što pomaže tijelu da se oslobodi viška tekućine poticanjem bubrega da proizvode više mokraće.

Olpresan plus ćete dobiti samo ako olmesartanmedoksomil sam nije odgovarajuće kontrolirao Vaš krvni tlak. Kada se daju zajedno, dvije djelatne tvari u lijeku Olpresan plus pomažu sniziti krvni tlak više nego kada bi se svaka od njih davala zasebno.

Možda već uzimate lijekove za liječenje visokog krvnog tlaka, no Vaš liječnik možda će htjeti da uzimate Olpresan plus kako biste ga još više snizili.

Visoki krvni tlak može se kontrolirati lijekovima kao što su tablete Olpresan plus. Vaš liječnik vjerojatno Vam je preporučio i da napravite neke promjene u načinu života koje mogu pomoći sniziti krvni tlak (primjerice, smanjenje tjelesne težine, prestanak pušenja, smanjenje količine alkohola koju konzumirate i smanjenje količine soli u prehrani). Vaš liječnik možda Vam je takoĎer savjetovao redovitu tjelovježbu, poput hodanja ili plivanja. Važno je slijediti ovaj savjet Vašeg liječnika.

Nemojte uzimati Olpresan plus:

 ako ste alergični na olmesartanmedoksomil ili hidroklorotiazid ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.) ili na tvari slične hidroklorotiazidu (sulfonamidi)

 ako ste trudni više od 3 mjeseca (takoĎer je bolje izbjegavati ovaj lijeku ranoj trudnoći – vidjeti dio o trudnoći)

 ako imate probleme s bubrezima

 ako imate šećernu bolest ili oštećenje funkcije bubrega i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren

 ako imate nisku razinu kalija, nisku razinu natrija, visoku razinu kalcija ili visoku razinu mokraćne kiseline u krvi (sa simptomima gihta ili bubrežnih kamenaca) koje se ne poboljšavaju liječenjem

 ako imate umjerene ili teške probleme s jetrom ili žutilo kože i očiju (žutica) ili probleme s istjecanjem žuči iz žučnog mjehura (bilijarna opstrukcija, npr. žučni kamenci).

Ako mislite da se bilo što od toga odnosi na Vas ili niste sigurni, nemojte uzimati tablete. Najprije se obratite svom liječniku i pridržavajte se dobivenih savjeta.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku prije nego uzmete Olpresan plus.

Prije nego što uzmete tablete, obavijestite svog liječnika ako uzimate neki od sljedećih lijekova za liječenje visokog krvnog tlaka:

 ACE inhibitor (primjerice, enalapril, lizinopril, ramipril), osobito ako imate probleme s bubrezima povezane sa šećernom bolesti)

 aliskiren.

Vaš će liječnik možda provjeravati Vašu funkciju bubrega, krvni tlak i razinu elektrolita (npr. kalija) u Vašoj krvi u redovitim intervalima.

TakoĎer pogledajte informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Olpresan plus”.

Prije nego što uzmete tablete, obavijestite svog liječnika ako imate neki od sljedećih zdravstvenih problema:

 presaĎeni bubreg  bolesti jetre

 zatajenje srca ili problemi sa srčanim zaliscima ili srčanim mišićem  povraćanje (mučnina) ili proljev koji je jak ili traje nekoliko dana

 liječenje visokim dozama tableta za izmokravanje (diuretici) ili ako ste na prehrani s niskim unosom soli

 problemi s nadbubrežnim žlijezdama (npr. primarni aldosteronizam)  šećerna bolest

 eritemski lupus (autoimuna bolest)  alergije ili astma

 ako ste imali rak kože ili ako Vam se pojavi neočekivana lezija (promjena) na koži tijekom liječenja. Liječenje hidroklorotiazidom, naročito dugotrajna primjena uz visoke doze, može povećati rizik od nekih vrsta raka kože ili usana (nemelanomski rak kože). Zaštitite svoju kožu od izlaganja suncu i UV zraka za vrijeme uzimanja ovog lijeka.

 ako ste u prošlosti imali probleme s disanjem ili plućima (uključujući upalu ili tekućinu u plućima) nakon unosa hidroklorotiazida. Ako osjetite bilo kakav težak nedostatak zraka ili otežano disanje nakon uzimanja ovog lijeka, odmah potražite liječničku pomoć.

Obratite se svom liječniku ako dobijete neki od sljedećih simptoma: 2

 proljev koji je jak, dugotrajan i uzrokuje značajan gubitak težine. Vaš liječnik može procijeniti Vaše simptome i odlučiti kako nastaviti primjenu lijekova za krvni tlak.

 slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili povećanja tlaka u oku, a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati do tjedana nakon uzimanja ovog lijeka. Ako se ne liječi, to može dovesti do trajnog oštećenja vida.

Vaš će liječnik možda željeti da ga češće posjećujete i obavite neke pretrage ako imate neko od tih stanja.

Olpresan plus može uzrokovati porast razina masnoća i mokraćne kiseline u krvi (uzrok gihta – bolno oticanje zglobova). Vaš će liječnik vjerojatno željeti povremeno napraviti krvne pretrage kako bi se to provjerilo.

Lijek može promijeniti razine odreĎenih kemijskih tvari u krvi koji se zovu elektroliti. Vaš će liječnik vjerojatno željeti povremeno napraviti krvne pretrage kako bi se to provjerilo. Znakovi promjene elektrolita su žeĎ, suhoća usta, bol u mišićima ili grčevi, umor u mišićima, nizak krvni tlak (hipotenzija), osjećaj slabosti, tromost, umor, pospanost ili nemir, mučnina, povraćanje, manja potreba za mokrenjem, ubrzan puls. Obavijestite svog liječnika ako primijetite te simptome.

Kao i kod svakog lijeka koji snižava krvni tlak, prekomjeran pad krvnog tlaka kod bolesnika s poremećajima krvotoka u srcu ili mozgu može dovesti do srčanog udara ili moždanog udara. Stoga će Vaš liječnik pozorno provjeravati Vaš krvni tlak.

Ako imate zakazane pretrage funkcije paratireoidnih žlijezda, morate prestati uzimati Olpresan plus prije provoĎenja tih pretraga.

Ako ste sportaš, ovaj lijek može promijeniti rezultate antidopinškog testa u pozitivne.

Morate reći svom liječniku ako mislite da ste trudni (ili biste mogli biti trudni). Olpresan plus se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni dulje od 3 mjeseca jer može uzrokovati ozbiljnu štetu Vašem djetetu ako se koristi u toj fazi (pogledajte dio o trudnoći).

Djeca i adolescenti

Olpresan plus se ne preporučuje djeci i adolescentima mlaĎima od 18 godina.

Drugi lijekovi i Olpresan plus

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Posebice obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate neki od sljedećih lijekova:

 Drugi lijekovima koji snižavaju krvni tlak (antihipertenzivi) zato što se učinak lijeka Olpresan plus može povećati.

Vaš liječnik možda će morati promijeniti Vašu dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza: ako uzimate ACE inhibitor ili aliskiren (takoĎer pogledajte informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Olpresan plus“ te „Upozorenja i mjere opreza“).

 Lijekovi koji mogu izmijeniti razine kalija u krvi ako se koriste istodobno s ovim lijekom. To uključuje:

- nadomjesci kalija (kao i nadomjestke soli koji sadrže kalij) - tablete za izmokravanje (diuretici)

- heparin (za razrjeĎivanje krvi) - laksativi

- steroidi

- adrenokortikotropni hormon (ACTH)

- karbenoksolon (lijek koji se koristi za liječenje čireva u ustima i na želucu) - penicilin G natrij (takoĎer nazvan benzilpenicilin natrij, antibiotik)

- odreĎeni lijekovi protiv bolova poput aspirina ili salicilata.

 Litij (lijek koji se koristi za liječenje promjena u raspoloženju i nekih vrsta depresije) istodobno s lijekom Olpresan plus može povećati toksičnost litija. Ako morate uzimati litij, Vaš će liječnik mjeriti razine litija u Vašoj krvi.

 Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSPUL) (lijekovi koji se koriste za ublažavanje boli, oticanja i drugih simptoma upale, uključujući artritis) primijenjeni istodobno s ovim lijekom mogu povećati rizik od zatajenja bubrega, a NSPUL-i mogu smanjiti učinak lijeka Olpresan plus.

 Tablete za spavanje, sedativi i antidepresivi, jer primjena tih lijekova zajedno s lijekom Olpresan plus mogu uzrokovati iznenadan pad krvnog tlaka pri ustajanju.

 OdreĎeni lijekovi poput baklofena i tubokurarina koji se koriste za opuštanje mišića.

 Amifostin i neki drugi lijekovi koji se koriste za liječenje raka, poput ciklofosfamida ili metotreksata.

 Kolestiramin i kolestipol, lijekovi za snižavanje razine masnoća u krvi.

 Kolesevelam hidroklorid, lijek koji snižava razinu kolesterola u krvi, zato što može smanjiti učinak lijeka Olpresan plus. Vaš liječnik možda će Vam savjetovati da uzimate Olpresan plus barem 4 sata prije kolesevelam hidroklorida.

 Antikolinergici poput atropina i biperidena.

 Lijekovi poput tioridazina, klorpromazina, levomepromazina, trifluoperazina, ciamemazina, sulpirida, amisulprida, pimozida, sultoprida, tiaprida, droperidola ili haloperidola, koji se koriste za liječenje odreĎenih psihijatrijskih poremećaja.

 OdreĎeni lijekovi poput kinidina, hidrokinidina, dizopiramida, amiodarona, sotalola ili digitalisa, koji se koriste za liječenje problema sa srcem.

 Lijekovi poput mizolastina, pentamidina, terfenadina, dofetilida, ibutilida ili injekcija eritromicina, koji mogu promijeniti srčani ritam.

 Antidijabetici koji se primjenjuju kroz usta, poput metformina ili inzulina, koji se koriste za snižavanje razine šećera u krvi.

 Beta-blokatori i diazoksid, lijekovi koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka odnosno niske razine šećera u krvi, jer Olpresan plus može povećati njihov učinak povećanja šećera u krvi.

 Metildopa, lijek koji se koristi za liječenje visokog krvnog tlaka.

 Lijekovi poput noradrenalina, koji se koriste za povišenje krvnog tlaka i usporavanje srčanih otkucaja.

 Difemanil, koji se koristi za liječenje usporenih otkucaja srca ili smanjenje znojenja.

 Lijekovi poput probenecida, sulfinpirazona i alopurinola, koji se koriste za liječenje gihta.  Nadomjesci kalcija.

 Amantadin, lijek protiv virusa.

 Ciklosporin, lijek koji se koristi za sprječavanje odbacivanja presaĎenih organa.  OdreĎeni antibiotici pod nazivom tetraciklini ili sparfloksacin.

 Amfotericin, lijek koji se koristi za liječenje gljivičnih infekcija.

 OdreĎeni antacidi, koji se koriste za liječenje prevelike količine želučane kiseline, poput aluminijevog magnezijevog hidroksida, jer učinak lijeka Olpresan plus može biti neznatno smanjen.

 Cisaprid, koji se koristi za povećanje protoka hrane u želucu i crijevima.  Halofantrin, koji se koristi za liječenje malarije.

Olpresan plus s hranom i pićem

Olpresan plus se može uzimati s ili bez hrane.

Dok uzimate ovaj lijek, budite oprezni s konzumacijom alkohola jer se u nekih osoba javlja nesvjestica ili omaglica. Ako Vam se to dogodi, nemojte piti alkohol, uključujući vino, pivo ili napitke s malom količinom alkohola.

Bolesnici crne rase

Kao i s drugim sličnim lijekovima, učinak snižavanja krvnog tlaka ovog lijeka nešto je manji u bolesnika crne rase.

Trudnoća i dojenje

Trudnoća

Morate obavijestiti svog liječnika ako mislite da ste trudni (ili biste mogli biti trudni). Vaš liječnik obično će Vam savjetovati da prestanete uzimati Olpresan plus prije nego što ostanete trudni ili čim saznate da ste trudni te će Vam savjetovati da uzimate neki drugi lijek umjesto lijeka Olpresan plus. Olpresan plus se ne preporučuje tijekom trudnoće i ne smije se uzimati ako ste trudni dulje od 3 mjeseca jer može uzrokovati ozbiljnu štetu Vašem djetetu ako se koristi nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Obavijestite svog liječnika ako dojite ili ćete uskoro početi dojiti. Olpresan plus se ne preporučuje majkama koje doje te Vaš liječnik može za Vas odabrati drugi lijek ako želite dojiti.

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Upravljanje vozilima i strojevima

Tijekom uzimanja lijeka za povišeni krvni tlak možda ćete osjećati pospanost ili omaglicu. Ako se to dogodi, nemojte upravljati vozilima ili strojevima dok se simptomi ne povuku. Obratite se svom liječniku za savjet.

Olpresan plus sadrži laktozu.

Ovaj lijek sadrži laktozu (vrstu šećera). Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Preporučena doza je jedna tableta Olpresan plus 40 mg/12,5 mg na dan. MeĎutim, ako Vaš krvni tlak nije pod kontrolom, Vaš liječnik može odlučiti promijeniti Vašu dozu na jednu tabletu Olpresan plus 40 mg/25 mg na dan.

Progutajte tabletu s vodom. Ako je moguće, uzimajte svoju dnevnu dozu u isto vrijeme svakog dana, primjerice u vrijeme doručka. Važno je da nastavite uzimati Olpresan plus sve dok Vam liječnik ne kaže da prestanete.

Ako uzmete više Olpresan plus nego što ste trebali

Ako uzmete više tableta nego što ste trebali ili ako dijete slučajno proguta jednu ili više tableta, odmah otiĎite liječniku ili u najbližu hitnu pomoć i ponesite sa sobom pakiranje lijeka.

Ako ste zaboravili uzeti Olpresan plus

Ako ste zaboravili uzeti dozu, uzmite svoju uobičajenu dozu sljedećeg dana kao i obično. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete uzimati Olpresan plus

Važno je da nastavite uzimati Olpresan plus, osim ako Vam liječnik ne kaže da prestanete.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

MeĎutim, sljedeće nuspojave mogu biti ozbiljne:

 Alergijske reakcije koje mogu utjecati na cijelo tijelo, s oticanjem lica, usta i/ili grkljana (larinksa) zajedno sa svrbežom i osipom mogu se javiti rijetko. Ako se to dogodi, prestanite uzimati Olpresan plus i odmah se obratite svom liječniku.

 Olpresan plus može uzrokovati pad krvnog tlaka na preniske vrijednosti u podložnih osoba ili kao posljedica alergijske reakcije. Manje često može se javiti ošamućenost ili nesvjestica. Ako se to dogodi, prestanite uzimati Olpresan plus, odmah se obratite svom liječniku i lezite.

 Učestalost nepoznata: ako primijetite žutilo bjeloočnica, tamni urin, svrbež kože, čak i ako ste započeli terapiju Olpresan plus prije duljeg vremena, odmah se obratite svom liječniku, koji će procijeniti Vaše simptome i odlučiti o nastavku Vaše terapije za kontrolu krvnog tlaka.

Olpresan plus je kombinacija dviju djelatnih tvari, a informacije u nastavku najprije navode ostale nuspojave koje su dosad zabilježene kod kombiniranog lijeka Olpresan plus (pored onih već navedenih gore) te potom nuspojave koje su poznate za pojedine djelatne tvari.

Ostale dosad poznate nuspojave lijeka Olpresan plus uključuju:

Ako se ove nuspojave jave, često su blage i ne zahtijevaju prekid liječenja.

Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

Omaglica, slabost, glavobolja, umor, bol u prsnom košu, oticanje gležnjeva, stopala, nogu, šaka ili ruku.

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

Lepršanje otkucaja srca (osjećaj lupanja srca), osip, ekcem, vrtoglavica, kašalj, probavne tegobe, bol u trbuhu, mučnina, povraćanje, proljev, grčevi u mišićima i bol u mišićima, bol u zglobovima, rukama i nogama, bol u leĎima, problemi s erekcijom kod muškaraca, krv u mokraći.

Manje često zabilježene su i neke promjene u rezultatima krvnih pretraga, a uključuju:

Povišene razine masnoća u krvi, povišene razine ureje ili mokraćne kiseline u krvi, povišena razina kreatinina, povišena ili snižena razina kalija u krvi, povišena razina kalcija u krvi, povišena razina šećera u krvi i povećanje razina vrijednosti pretraga jetrene funkcije. Vaš će liječnik to saznati iz pretraga krvi i obavijestiti Vas ako trebate nešto poduzeti.

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

Loše osjećanje, poremećaji svijesti, izbočine na koži (koprivnjača), akutno zatajenje bubrega.

U rijetkim slučajevima takoĎer su zabilježene i neke promjene u rezultatima krvnih pretraga, a uključuju: Povišena razina dušika iz ureje u krvi, smanjenje vrijednosti hemoglobina i hematokrita. Vaš će liječnik to saznati iz pretraga krvi i obavijestiti Vas ako trebate nešto poduzeti.

Sljedeće su nuspojave zabilježene kod primjene olmesartanmedoksomila ili hidroklorotiazida samostalno, ali kod primjene lijeka Olpresan plus bile su manje učestale ili nisu zabilježene.

Olmesartanmedoksomil:

Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

Bronhitis, kašalj, curenje ili začepljenost nosa, grlobolja, bol u trbuhu, probavne tegobe, proljev, mučnina, upala želuca i crijeva, bol u zglobovima ili kostima, bol u leĎima, krv u mokraći, infekcija mokraćnog sustava, simptomi nalik gripi, bol.

Često su zabilježene i neke promjene u rezultatima krvnih pretraga, a uključuju:

Povišene razine masnoća u krvi, povišene razine ureje ili mokraćne kiseline u krvi, povišene vrijednosti pretraga jetrene i mišićne funkcije.

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

Nagle alergijske reakcije koje mogu utjecati na cijelo tijelo i mogu uzrokovati probleme s disanjem, kao i nagli pad krvnog tlaka koji može dovesti čak i do nesvjestice (anafilaktičke reakcije), oticanje lica, angina (bol ili neugodan osjećaj u prsnom košu; poznato kao angina pektoris), loše osjećanje, alergijski kožni osip, svrbež, egzantem (izbijanje kožnih promjena), izbočine na koži (koprivnjača).

Manje često zabilježene su i neke promjene u rezultatima krvnih pretraga, a uključuju: Smanjenje broja jedne vrste krvnih stanica, poznatih kao krvne pločice (trombocitopenija).

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba): Oštećenje funkcije bubrega, manjak energije.

Rijetko su zabilježene i neke promjene u rezultatima krvnih pretraga, a uključuju: Povišene razine kalija u krvi.

Hidroklorotiazid:

Vrlo česte nuspojave (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba):

Promjene u rezultatima krvnih pretraga uključujući povišene razine masnoća i mokraćne kiseline u krvi.

Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

Osjećaj smetenosti, bol u trbuhu, nadražen želudac, osjećaj nadutosti, proljev, mučnina, povraćanje, zatvor, izlučivanje glukoze u mokraću.

TakoĎer su zabilježene neke promjene u rezultatima krvnih pretraga, a uključuju:

Povećanje razine kreatinina, ureje, kalcija i šećera u krvi, a smanjenje razine klorida, kalija, magnezija i natrija u krvi. Povećanje razine amilaze u serumu (hiperamilazemija).

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

Smanjen apetit ili gubitak apetita, jako otežano disanje, anafilaktičke kožne reakcije (reakcije preosjetljivosti), pogoršanje već postojeće kratkovidnosti, crvenilo, kožne reakcije na svjetlost, svrbež, purpurne pjege ili mrlje na koži zbog malih krvarenja (purpura), izbočine na koži (koprivnjača).

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

Otečene i bolne žlijezde slinovnice, smanjen broj bijelih krvnih stanica, smanjen broj krvnih pločica, anemija, oštećenje koštane srži, nemir, osjećaj „potištenosti“ ili depresije, poteškoće sa spavanjem, osjećaj nezainteresiranosti (apatija), trnci i utrnulost, napadaji (konvulzije), predmeti koje promatrate čine se žutim, zamagljen vid, suhoća očiju, nepravilni otkucaji srca, upala krvnih žila, krvni ugrušci (tromboza ili embolija), upala pluća, nakupljanje tekućine u plućima, upala gušterače, žutica, infekcija u žučnom mjehuru, simptomi eritemskog lupusa (poput osipa, boli u zglobovima te hladnih ruku i prstiju),

alergijske kožne reakcije, ljuštenje i stvaranje mjehurića po koži, neinfektivna upala bubrega (intersticijski nefritis), vrućica, mišićna slabost (ponekad uzrokuje poremećeno kretanje).

Vrlo rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

Poremećaj elektrolita koji dovodi do abnormalno sniženih razina klorida u krvi (hipokloremična alkaloza), zastoj rada crijeva (paralitički ileus), akutni respiratorni distres (znakovi uključuju težak nedostatak zraka, vrućicu, slabost i smetenost).

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

Oslabljen vid ili bol u očima (mogući znakovi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili akutnog glaukoma zatvorenog kuta), rak kože i usana (nemelanomski rak kože).

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem . Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Ovaj lijek ne smije se upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji i blisteru iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Olpresan plus sadrži

Olpresan plus 40 mg/12,5 mg: jedna filmom obložena tableta sadrži 40 mg olmesartanmedoksomila i 12,5 mg hidroklorotiazida.

Olpresan plus 40 mg/25 mg: jedna filmom obložena tableta sadrži 40 mg olmesartanmedoksomila i 25 mg hidroklorotiazida.

Drugi sastojci su:

Jezgra tablete: laktoza hidrat*, mikrokristalična celuloza, nisko supstituirana hidroksipropilceluloza, hidroksipropilceluloza (E463) i stearatna kiselina.

Ovojnica tablete: hipromeloza 2910 (E464), talk (E553b), titanijev dioksid (E171), žuti željezov oksid (E172) i crveni željezov oksid (E172).

* Pogledajte gornji dio „Olpresan plus sadrži laktozu“.

Kako Olpresan plus izgleda i sadržaj pakiranja

Olpresan plus 40/12,5 mg: svijetlo narančaste, ovalne, filmom obložene, bikonveksne tablete (približno 15 mm dugačke i 7 mm široke), s utisnutom oznakom „MO“ s jedne strane i „9“ s druge strane. Olpresan plus 40/25 mg: ružičaste, ovalne, filmom obložene, bikonveksne tablete (približno 15 mm

dugačke i 7 mm široke), s utisnutom oznakom „MO“ s jedne strane i „10“ s druge strane.

Dostupne su u kutijama koje sadrže blistere od 10, 14, 28, 30, 56, 60, 84, 90, 98, 100, 10 x 28 i 10 x 30 filmom obloženih tableta i u kutijama koje sadrže blistere s jediničnom dozom od 10, 50 i 500 filmom obloženih tableta.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač Nositelj odobrenja:

MSN Labs Europe Limited KW20A Corradino Park Paola PLA 3000

Malta

ProizvoĎači:

Pharmadox Healthcare Limited, KW20A Kordin Industrial Park, Paola, PLA3000,

Malta

MSN Labs Europe Limited, KW20A Corradino Park, Paola, PLA3000,

Malta

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku Novatin d.o.o.

Ivana Šibla 9 10 000 Zagreb

Tel: + 385 1 2339 450

Ovaj lijek odobren je u državama članicama Europskog gospodarskog prostora pod sljedećim

nazivima:

Hrvatska

Malta

Olpresan plus 40 mg/12,5 mg filmom obložene tablete Olpresan plus 40 mg/25 mg filmom obložene tablete

Olmesartan/Hydrochlorothiazide MSN 40 mg/12,5 mg film-coated tablets

Olmesartan/Hydrochlorothiazide MSN 40 mg/25 mg film-coated tablets Njemačka Olmesartan/Hydrochlorothiazid Vivanta 40 mg/12,5 mg

Olmesartan/Hydrochlorothiazid Vivanta 40 mg/25 mg

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa zadnji je put revidirana u siječnju 2025.