Co-Olimestra 20 mg/25 mg filmom obložene tablete

Liječenje esencijalne hipertenzije.

Co-Olimestra 20 mg/12,5 mg i 20 mg/25 mg fiksna kombinacija doza je indicirana za liječenje u odraslih bolesnika čiji krvni tlak nije odgovarajuće kontroliran samo olmesartanmedoksomilom.

Doziranje

Odrasli

Co-Olimestra nije za primjenu kao incijalna terapija, osim u bolesnika čiji krvni tlak nije odgovarajuće kontroliran samo s 20 mg olmesartanmedoksomila. Co-Olimestra se primjenjuje jednom dnevno, s ili bez hrane.

Kada je klinički prikladno, može se razmotriti izravna promjena od monoterapije s 20 mg olmesartanmedoksomila na fiksnu kombinaciju, uzimajući u obzir da je antihipertenzivni učinak olmesartanmedoksomila najjači oko 8 tjedana nakon započinjanja terapije (vidjeti dio 5.1). Preporučuje se titracija doze zasebnih sastavnica.

20 mg olmesartanmedoksomila/12,5 mg hidroklorotiazida se može primijeniti u bolesnika čiji krvni tlak nije odgovarajuće kontroliran samo olmesartanmedoksomilom od 20 mg.

604926431039020 mg olmesartanmedoksomila/25 mg hidroklorotiazida se može primijeniti u bolesnika čiji krvni tlak nije odgovarajuće kontroliran olmesartanmedoksomilom od 20 mg i hidroklorotiazidom od 12,5 mg.

Starije osobe (u dobi od 65 godina ili stariji)

U starijih se osoba preporučuje jednako doziranje kombinacije kao i u odraslih.

Oštećenje funkcije bubrega

Kada se Co-Olimestra koristi u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina od 30 – 60 ml/min), savjetuje se povremeno nadziranje funkcije bubrega (vidjeti dio 4.4). Co-Olimestra je kontraindicirana u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min) (vidjeti dio 4.3).

Oštećenje funkcije jetre

Co-Olimestra se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.4, 5.2). U bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre, preporučuje se početna doza od 10 mg olmesartanmedoksomila jednom dnevnoa najviša doza ne smije prijeći 20 mg jednom dnevno. Savjetuje se pažljivo nadziranje krvnog tlaka i bubrežne funkcije u bolesnika s oštećenom jetrom koji primaju diuretike i/ili druge antihipertenzive. Nema iskustva s olmesartanmedoksomilom u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre.Co-Olimestra se stoga ne smije primjenjivati u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.3, 5.2), kao ni u bolesnika s kolestazom i bilijarnom opstrukcijom (vidjeti dio 4.3).

Pedijatrijska populacija

Nije utvrĎena sigurnost i djelotvornost lijeka Co-Olimestra u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina. Nema raspoloživih podataka.

Način primjene:

Tableta se treba progutati s dovoljnom količinom tekućine (npr. jednom čašom vode). Tableta se ne smije žvakati i mora se uzimati u isto vrijeme svakog dana.

Preosjetljivost na djelatnu tvar, neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 ili na druge tvari koje su derivati sulfonamida (budući da je lijek hidroklorotiazid derivat sulfonamida).

Teško oštećenje funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min).

Refraktorna hipokalemija, hiperkalcemija, hiponatremija i simptomatska hiperuricemija.

Teško oštećenje funkcije jetre, kolestaza i poremećaji bilijarne opstrukcije.

Drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6).

Istodobna primjena Co-Olimestre s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

Smanjenje intravaskularnog volumena

Simptomatska hipotenzija, posebice nakon prve doze, može se pojaviti u bolesnika s hipovolemijom i/ili hiponatremijom zbog snažne diuretske terapije, restrikcijske dijete sa smanjenim unosom soli, proljeva ili povraćanja. Takva stanja se moraju popraviti prije primjene kombinacije olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida.

Druga stanja sa stimulacijom renin-angiotensin-aldosteronskog sustava

U bolesnika u kojih krvožilni tonus i funkcija bubrega ovise najviše o aktivnosti renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (npr. bolesnici s teškim kongestivnim zatajenjem srca ili postojećom bolesti bubrega, uključujući stenozu bubrežne arterije), liječenje drugim lijekovima koji utječu na ovaj sustav povezano je s pojavom akutne hipotenzije, azotemije, oligurije ili, rijetko, akutnim zatajenjem bubrega.

Renovaskularna hipertenzija

Povećan je rizik od teške hipotenzije i insuficijencije bubrega u bolesnika koji se liječe lijekovima koji utječu na renin-angiotenzinski sustav, a imaju obostranu stenozu bubrežnih arterija ili stenozu arterije u jedinom funkcionalnom bubregu.

Oštećena funkcija bubrega i transplantacija bubrega:

Kombinacija olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida ne smije se koristiti u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min) (vidjeti dio 4.3).

Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina ≥ 30 ml/min, < 60 ml/min). MeĎutim, u takvih se bolesnika kombinacija olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida mora primjenjivati s oprezom i preporučuje se povremeno nadziranje razina kalija u serumu te vrijednosti kreatinina i mokraćne kiseline. U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega može se pojaviti azotemija povezana s tiazidnim diureticima.Ako progresivno oštećenje funkcije bubrega postane očigledno, potrebno je pažljivo preispitati terapiju, uzimajući u obzir prekidanje terapije diureticima. Nema iskustava s primjenom kombinacije olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida u bolesnika kojima je nedavno transplantiran bubreg.

Intestinalni angioedem

Intestinalni angioedem prijavljen je u bolesnika liječenih antagonistima receptora angiotenzina II, uključujući olmesartanmedoksomil (vidjeti dio 4.8). U tih se bolesnika očitovao kao bol u abdomenu, mučnina, povraćanje i proljev. Simptomi su se povukli nakon prekida primjene antagonista receptora angiotenzina II. Ako se dijagnosticira intestinalni angioedem, potrebno je prekinuti primjenu kombinacije olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida i započeti odgovarajuće praćenje dok se ne postigne potpuno povlačenje simptoma.

Oštećenje funkcije jetre

Trenutno nema iskustava s olmesartanmedoksomilom u bolesnika koji imaju teško oštećenje funkcije jetre. Osim toga, u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre ili progresivnom bolešću jetre, male promjene ravnoteže tekućine i elektrolita za vrijeme terapije tiazidima mogu uzrokovati hepatičku komu. Stoga se u bolesnika s blagom do umjereno oštećenom funkcijom jetre mora primjenjivati uz oprez (vidjeti dio 4.2). Primjena kombinacije olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre, kolestazom i bilijarnom opstrukcijom je kontraindicirana (vidjeti dijelove 4.3, 5.2).

Stenoza aortalnog ili mitralnog zaliska, opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija

Kao što je to slučaj i s ostalim vazodilatatorima, poseban oprez indiciran je u bolesnika koji boluju od stenoze aortalnog ili mitralnog zaliska ili opstruktivne hipertrofične kardiomiopatije.

Primarni aldosteronizam

Bolesnici s primarnim aldosteronizmom općenito ne reagiraju na antihipertenzivne lijekove koji djeluju putem inhibicije renin-angiotenzinskog sustava. Stoga se u takvih bolesnika ne preporučuje primjena kombinacije olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida.

Metabolički i endokrini učinci

Terapija tiazidima može oslabiti toleranciju na glukozu. U bolesnika sa šećernom bolesti može biti potrebna prilagodba doze inzulina ili oralnog hipoglikemika (vidjeti dio 4.5). Latentna šećerna bolest može postati izražena za vrijeme terapije tiazidima.

6049264149332Povišene razine kolesterola i triglicerida su neželjeni učinci za koje je poznato da su povezani s

terapijom tiazidnim diureticima.

U nekih se bolesnika koji su na terapiji tiazidima može javiti hiperuricemija ili se može ubrzati razvoj klinički izraženog gihta.

Neravnoteža elektrolita

Kao u svih bolesnika koji uzimaju diuretsku terapiju, mora se periodički i u primjerenim intervalima kontrolirati razinu serumskih elektrolita.

Tiazidi, uključujući hidroklorotiazid, mogu uzrokovati neravnotežu tekućine ili elektrolita (uključujući hipokalemiju, hiponatremiju i hipokloremijsku alkalozu). Znakovi koji upozoravaju na neravnotežu tekućine ili elektrolita su suhoća u ustima, žeĎ, slabost, letargija, omamljenost, nemir, bol ili grčevi u mišićima, mišićna slabost, hipotenzija, oligurija, tahikardija i gastrointestinalni poremećaji poput mučnine i povraćanja (vidjeti dio 4.8).

Rizik od razvoja hipokalemije najveći je u bolesnika s cirozom jetre, u bolesnika s pojačanom diurezom, u bolesnika koji oralno uzimaju premalo elektrolita i u bolesnika koji istodobno uzimaju kortikosteroide ili adrenokortikotropne hormone (ACTH) (vidjeti dio 4.5).

Nasuprot tomu se, zbog antagonističkog učinka kojega ima olmesartanmedoksomil iz kombinacije olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid, na receptore angiotenzina II (AT1) može pojaviti hiperkalemija, posebice ako istodobno postoji oštećena funkcija bubrega i/ili srčano zatajenje i šećerna bolest. U rizičnih bolesnika preporučuje se odgovarajući nadzor kalija u serumu. Diuretici koji štede kalij, nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrže kalij i drugi lijekovi koji mogu povisiti razine kalija u serumu (primjerice heparin) moraju se s oprezom istodobno primjenjivati s kombinacijom olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid (vidjeti dio 4.5).

Nema dokaza da olmesartanmedoksomil smanjuje ili sprječava hiponatremiju potaknutu diureticima. Deficit klorida je općenito blag i najčešće ne zahtijeva liječenje.

Tiazidi mogu smanjiti izlučivanje kalcija urinom i uzrokovati povremeno i blago povišenje razine kalcija u serumu ako nisu prisutni poznati poremećaji metabolizma kalcija. Izražena hiperkalcemija može biti znak prikrivenog hiperparatireoidizma. Mora se prekinuti liječenje tiazidima prije obavljanja testova funkcije paratireoidnih žlijezda.

Tiazidi povećavaju izlučivanje magnezija urinom, što može dovesti do hipomagnezemije.

U edematoznih se bolesnika može po vrućem vremenu pojaviti dilucijska hiponatremija.

Litij

Kao i kod drugih lijekova koji sadrže kombinaciju antagonista receptora angiotenzina II i tiazida, istodobna primjena kombinacije olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida i litija se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5).

Enteropatija nalik na sprue

U vrlo rijetkim slučajevima zabilježen je teški, kronični proljev sa značajnim gubitkom tjelesne težine u bolesnika koji uzimaju olmesartan nekoliko mjeseci do godina nakon uvoĎenja lijeka, koji je vjerojatno bio uzrokovan lokaliziranom zakašnjelom reakcijom preosjetljivosti. Intestinalna biopsija bolesnika često pokazuje atrofiju resica sluznice. Ako bolesnik razvije ove simptome tijekom liječenja olmesartanom, treba isključiti druge uzroke. Potrebno je razmotriti prekid primjene olmesartanmedoksomila u slučajevima u kojima nije identificiran nijedan drugi uzrok. U slučajevima kada su simptomi nestali i enteropatija nalik na sprue je potvrĎena biopsijom, liječenje olmesartanmedoksomilom ne smije se ponovo započinjati.

Etničke razlike

6049264309228Kao svi drugi antagonisti angiotenzina II i olmesartanmedoksomil je manje učinkovit u snižavanju krvnog tlaka u bolesnika crne rase nego u bolesnika drugih rasa, vjerojatno zato što u crne

hipertenzivne populacije prevladava stanje niske razine renina.

Anti-doping test

Hidroklorotiazid u sastavu lijeka može dovesti do pozitivnog analitičkog rezultata anti-doping testa.

Trudnoća

Tijekom trudnoće ne smiju se uvoditi antagonisti receptora angiotenzina II. Osim ako se nastavak terapije antagonistima receptora angiotenzina II ne smatra neophodnim, bolesnice koje planiraju trudnoću moraju prijeći na zamjensko antihipertenzivno liječenje s utvrĎenim sigurnosnim profilom primjene u trudnoći. Ako se utvrdi trudnoća, mora se odmah prekinuti liječenje antagonistima receptora angiotenzina II te se mora, ako je to primjereno, započeti s zamjenskom terapijom (vidjeti dijelove 4.3 i 4.6).

Ostalo

Pri općoj aterosklerozi, u bolesnika s ishemijskom bolešću srca ili ishemijskom cerebrovaskularnom bolešću uvijek postoji rizik da prekomjerni pad krvnog tlaka može dovesti do infarkta miokarda ili moždanog udara.

U bolesnika s ili bez anamneze alergija ili bronhalne astme mogu se javiti reakcije preosjetljivosti na hidroklorotiazid, ali su vjerojatnije u bolesnika s takvom anamnezom.

Za vrijeme primjene tiazidnih diuretika zabilježeno je pogoršanje ili aktivacija sistemskog eritematoznog lupusa.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz pažljivo nadziranje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Nemelanomski rak kože

Povećani rizik od nemelanomskog raka kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih stanica (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloženosti hidroklorotiazidu (HCTZ) zabilježen je u dvjema epidemiološkim studijama na temelju danskog Nacionalnog registra za rak. Fotosenzibilizirajući učinci hidroklorotiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC.

Bolesnike koji uzimaju hidroklorotiazid potrebno je informirati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovito provjeravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije te da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koži. Bolesnicima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograničena izloženost sunčevoj svjetlosti i UV zrakama i, u slučaju izloženosti, odgovarajuća zaštita, radi minimiziranja rizika od raka kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. TakoĎer, u bolesnika koji su prethodno imali NMSC može biti potrebno razmotriti opravdanost primjene hidroklorotiazida (vidjeti takoĎer dio 4.8).

Akutna respiratorna toksičnost

6049264791184Nakon uzimanja hidroklorotiazida zabilježeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni respiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidroklorotiazida. Na početku simptomi uključuju dispneju, vrućicu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu lijeka Co-Olimestra i primijeniti odgovarajuće liječenje.

60492649817100

Hidroklorotiazid se ne smije davati bolesnicima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidroklorotiazida.

Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Sulfonamidi ili derivati sufonamida mogu uzrokovati idiosinkratičnu reakciju uzrokujući efuziju žilnice uz ispad vidnog polja, prolaznu miopiju i akutni glaukom zatvorenog kuta. Simptomi uključuju akutni nastup smanjene oštrine vida ili bol u očima te se obično pojavljuju unutar nekoliko sati do tjedana od početka primjene lijeka. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog kuta može dovesti do trajnog gubitka vida. Primarno liječenje je što brži prekid primjene lijeka. Ako intraokularni tlak ostane nekontroliran, možda će biti potrebno razmotriti hitno medicinsko ili kirurško liječenje. Čimbenici rizika razvoja akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati anamnezu alergije na sulfonamid ili penicilin.

Moguće interakcije koje se odnose i na olmesartanmedoksomil i na hidroklorotiazid:

Istodobna primjena koja se ne preporučuje

Litij:

Pri istodobnoj primjeni litija s inhibitorima angiotenzin konvertirajućeg enzima i rijetko s antagonistima angiotenzina II, zabilježen je reverzibilni porast koncentracija litija u serumu i njegove toksičnosti. Pored toga, tiazidi smanjuju bubrežni klirens litija što može povećati rizik od toksičnosti litija. Stoga se kombinacija olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida i litija ne preporučuje (vidjeti dio 4.4). Ako se primjena kombinacije pokaže neophodnom, preporučuje se pažljivi nadzor razine litija u serumu.

Istodobna primjena koja zahtijeva oprez

Baklofen:

Može doći do pojačanog antihipertenzivnog učinka.

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL-i):

NSAIL-i (tj. acetilsalicilatna kiselina u dozama > 3 g/dan, COX-2 inhibitori i neselektivni NSAIL) mogu smanjiti antihipertenzivni učinak tiazidnih diuretika i antagonista receptora angiotenzina II.

U nekih bolesnika s ugroženom funkcijom bubrega (primjerice dehidrirani bolesnici ili starije osobe s ugroženom funkcijom bubrega), istodobna primjena antagonista receptora angiotenzina II i tvari koje inhibiraju ciklooksigenazu može dovesti do daljnjeg pogoršanja funkcije bubrega, uključujući moguće akutno zatajenje bubrega koje je obično reverzibilno. Stoga se kombinacija mora primjenjivati s oprezom, osobito u starijih osoba. Bolesnike se mora na odgovarajući način hidrirati, a bubrežnu funkciju se mora nadzirati na početku primjene istodobne terapije te periodički nakon toga.

Istodobna primjena koju treba uzeti u obzir

Amifostin:

Može doći do pojačanog antihipertenzivnog učinka.

Ostali antihipertenzivni lijekovi:

Antihipertenzivni učinak kombinacije olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida može se pojačati

istodobnim uzimanjem drugih antihipertenzivnih lijekova.

Alkohol, barbiturati, narkotici ili antidepresivi: Može doći do ortostatske hipotenzije.

Moguće interakcije koje se odnose na olmesartanmedoksomil

6

60492649817100

Istodobna primjena koja se ne preporučuje

Lijekovi koji utječu na razinu kalija:

Na temelju iskustva s drugim lijekovima koji utječu na sustav renin-angiotenzin, istodobna primjena diuretika koji štede kalij, dodataka kalija, nadomjestaka soli koje sadrže kalij ili drugih lijekova koji mogu povećati razine kalija u serumu (primjerice heparin, ACE inhibitori), može uzrokovati povećanje razine kalija u serumu (vidjeti dio 4.4). Ako se propisuje lijek koji utječe na razine kalija zajedno s kombinacijom olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida, savjetuje se nadziranje razine kalija u plazmi.

Sekvestrant žučne kiseline kolesevelam:

Istodobna primjena sekvestranta žučne kiseline kolesevelamklorida smanjuje sistemsku izloženost i vršnu koncentraciju u plazmi olmesartana i smanjuje t1/2. Primjenom olmesartanmedoksomila najmanje 4 sata prije kolesevelamklorida smanjuje se učinak interakcije izmeĎu lijekova. Mora se razmotriti primjena olmesartanmedoksomila najmanje 4 sata prije kolesevelamklorida (vidjeti dio 5.2).

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih dogaĎaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Dodatne informacije

Nakon liječenja antacidom (aluminijev magnezijev hidroksid), uočeno je umjereno smanjenje bioraspoloživosti olmesartana.

Olmesartanmedoksomil nije imao značajan učinak na farmakokinetiku ili farmakodinamiku varfarina, kao niti na farmakokinetiku digoksina.

Istodobna primjena olmesartanmedoksomila s pravastatinom nije imala klinički značajni učinak na farmakokinetiku bilo kojih sastavnica u zdravih ispitanika.

Olmesartan nije imao klinički značajne inhibitorne učinke in vitro na humane enzime citokrom P450 1A1/2, 2A6, 2C8/9, 2C19, 2D6, 2E1 i 3A4 i imao je minimalni ili nikakav induktivni učinak na aktivnost citokroma P450 u štakora. Ne očekuju se klinički značajne interakcije izmeĎu olmesartana i lijekova koji se metaboliziraju putem navedenih enzima citokroma P450.

Moguće interakcije koje se odnose na hidroklorotiazid:

Istodobna primjena koja se ne preporučuje

Lijekovi koji utječu na razine kalija:

Učinak hidroklorotiazida na gubitak kalija (vidjeti dio 4.4) može se povećati pri istodobnoj primjeni drugih lijekova koji su povezani s gubitkom kalija i hipokalemijom (primjerice drugim kaliuretskim diureticima, laksativima, kortikosteroidima, ACTH, amfotericinom, karbenoksolonom, natrijevim penicilinom G ili derivatima salicilatne kiseline). Takva istodobna primjena se stoga ne preporučuje.

Istodobna primjena koja zahtijeva oprez

Soli kalcija:

Tiazidni diuretici mogu povećati razine kalcija u serumu zbog smanjene ekskrecije. Ako se moraju propisati nadomjesci kalcija, moraju se nadzirati razine kalcija u serumu i sukladno tomu prilagoditi

dozu kalcija.

7

Kolestiramin i smole kolestipola:

Apsorpcija hidroklorotiazida oslabljena je u prisutnosti smola anionskih izmjenjivača.

Glikozidi digitalisa:

Tiazidima inducirana hipokalemija ili hipomagnezemija mogu potaknuti pojavu srčanih aritmija uzrokovanih digitalisom.

Lijekovi na koje utječu promijenjene vrijednosti kalija u serumu:

Periodično praćenje razine kalija u serumu i EKG-a se preporučuje kada se kombinacija olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida primjenjuje s lijekovima na koje utječu promijenjene vrijednosti kalija u serumu (npr. glikozidi digitalisa i antiaritmici) i sa sljedećim lijekovima koji uzrokuju ventrikularnu tahikardiju tipa torsades de pointes (uključujući i neke antiaritmike), jer hipokalemija može biti faktor rizika za pojavu torsades de pointes (ventrikularnu tahikardiju):

- Antiaritmici klase Ia (npr. kinidin, hidrokinidin, dizopiramid).

- Antiaritmici klase III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid).

- Neki antipsihotici (npr. tioridazin, klorpromazin, levomepromazin, trifluoperazin, ciamemazin, sulpirid, sultoprid, amisulprid, tiaprid, pimozid, haloperidol, droperidol).

- Ostali (npr. bepridil, cisaprid, difemanil, eritromicin IV, halofantrin, mizolastin, pentamidin, sparfloksacin, terfenadin, vinkamin IV).

Nedepolarizirajući relaksansi koštanih mišića (npr. tubokurarin):

Hidroklorotiazid može pojačati učinak nedepolarizirajućih relaksansa koštanih mišića.

Antikolinergici (npr. atropin, biperiden):

Povećanje bioraspoloživosti tiazidnih diuretika smanjenjem gastrointestinalnog motiliteta i brzine pražnjenja želuca.

Antidijabetici (oralni pripravci i inzulini):

Liječenje tiazidima može utjecati na toleranciju na glukozu. Može biti potrebna prilagodba doze antidijabetika (vidjeti dio 4.4).

Metformin:

Metformin se mora koristiti s oprezom zbog rizika od nastanka laktacidoze koju može izazvati moguće funkcionalno zatajenje bubrega povezano s hidroklorotiazidom.

Beta blokatori i diazoksid:

Tiazidi mogu pojačati hiperglikemijski učinak beta blokatora i diazoksida.

Presorni amini (npr. noradrenalin):

Učinak presornih amina može biti smanjen.

Lijekovi koji se koriste u liječenju gihta (probenecid, sulfinpirazon i alopurinol):

Budući da hidroklorotiazid može povisiti razinu mokraćne kiseline u serumu, može biti potrebno prilagoditi dozu urikozurika. Može biti potrebno povećati dozu probenecida ili sulfinpirazona. Istodobna primjena tiazida može povećati incidenciju reakcija preosjetljivosti na alopurinol.

Amantadin:

Tiazidi mogu povećati rizik pojave nuspojava amantadina.

Citotoksični lijekovi (npr. ciklofosfamid, metotreksat):

Tiazidi mogu smanjiti bubrežnu ekskreciju citotoksičnih lijekova i pojačati njihove mijelosupresivne učinke.

Salicilati:

6049264308285U slučaju visokih doza salicilata, hidroklorotiazid može povećati toksični učinak salicilata na središnji živčani sustav.

Metildopa:

Bilo je izoliranih izvješća o hemolitičkoj anemiji koja se pojavila s istodobnom primjenom hidroklorotiazida i metildope.

Ciklosporin:

Istodobno liječenje sa ciklosporinom može povećati rizik od nastanka hiperuricemije i s gihtom povezanih komplikacija.

Tetraciklini:

Istodobna primjena tetraciklina i tiazida povećava rizik za povećanje ureje izazvane tetraciklinima. Ta interakcija vjerojatno ne vrijedi za doksiciklin.

Trudnoća (vidjeti dio 4.3)

S obzirom na učinke pojedinih sastavnica u kombiniranom lijeku na trudnoću, primjena kombinacije olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida se ne preporučuje tijekom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena kombinacije olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida je kontraindicirana tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Olmesartanmedoksomil

8260088225Primjena antagonista receptora angiotenzina II (AIIRA; engl. Angiotensin II Receptor Inhibitors) ne preporučuje se tijekom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena AIIRA je kontraindicirana tijekom drugog i trećeg tromjesečja (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Na temelju epidemioloških dokaza rizika teratogenosti nakon izlaganja ACE inhibitorima tijekom prvog tromjesečja ne može se donijeti zaključak; meĎutim, mali porast rizika se ne može isključiti. S obzirom da nema podataka iz kontroliranih epidemioloških ispitivanja o riziku kod primjene AIIRA, sličan rizik može postojati i za ovu skupinu lijekova. Ako nastavak terapije AIIRA-om nije neophodan, bolesnice koje planiraju trudnoću se mora prebaciti na zamjensko antihipertenzivno liječenje koje ima utvrĎen sigurnosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća utvrdi, liječenje AIIRA-om se mora odmah prekinuti te, ako je prikladno, mora se započeti zamjensku terapiju.

Poznato je da izloženost terapiji AIIRA-ima tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće u ljudi izaziva fetotoksičnost (smanjenu funkciju bubrega, oligohidramnion, retardaciju okoštavanja lubanje) i neonatalnu toksičnost (zatajenje funkcije bubrega, hipotenziju, hiperkalemiju). (vidjeti dio 5.3).

Ako je došlo do izloženosti AIIRA-ima od drugog tromjesečja trudnoće nadalje, savjetuje se ultrazvučni pregled funkcije bubrega i lubanje.

Dojenčad majki koje su uzimale AIIRA-e se mora pažljivo nadzirati zbog mogućnosti pojave hipotenzije (vidjeti takoĎer dijelove 4.3 i 4.4).

Hidroklorotiazid

Iskustvo s primjenom hidroklorotiazida u trudnoći, a posebno u prvom tromjesečju, je ograničeno. Ispitivanja na životinjama nisu dostatna.

Hidroklorotiazid prolazi placentu. Na osnovi farmakološkog mehanizma djelovanja hidroklorotiazida može se zaključiti da njegova primjena u drugom i trećem tromjesečju trudnoće može ugroziti feto-placentalnu perfuziju i uzrokovati nuspojave u fetusa i novoroĎenčadi poput žutice, poremećaja ravnoteže elektrolita i trombocitopenije.

6049264111543Hidroklorotiazid se ne smije koristiti za liječenje gestacijskog edema, gestacijske hipertenzije ili

60492649817100

preeklampsije zbog rizika od smanjenog plazmatskog volumena i placentarne hipoperfuzije, bez pozitivnog učinka na tijek bolesti.

Hidroklorotiazid se ne smije koristiti za liječenje esencijalne hipertenzije u trudnica osim u rijetkim slučajevima kada se ne može primijeniti niti jedno drugo liječenje.

Dojenje

Olmesartanmedoksomil

Budući da nisu dostupne informacije o primjeni Co-Olimestre tijekom dojenja, Co-Olimestra se tijekom dojenja ne preporučuje te se savjetuje zamjensko liječenje s bolje utvrĎenim sigurnosnim profilom, posebno kod dojenja novoroĎenčeta ili nedonoščeta.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid se izlučuje u ljudskom mlijeku u manjim količinama. Tiazidi u visokim dozama, koje uzrokuju intenzivnu diurezu, mogu inhibirati proizvodnju mlijeka.

Ne preporučuje se primjena Co-Olimestre tijekom dojenja. Ako se Co-Olimestra primjenjuje tijekom dojenja, doze moraju biti što je moguće niže.

Kombinacija olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida ima mali ili umjereni utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Mogu se ponekad javiti omaglica ili umor u bolesnika koji uzimaju antihipertenzivnu terapiju, što može negativno utjecati na sposobnost reagiranja.

Najčešće nuspojave zabilježene za vrijeme liječenja kombinacijom olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida su glavobolja (2,9%), omaglica (1,9%) i umor (1,0%). Hidroklorotiazid može uzrokovati ili pogoršati smanjenje volumena što može dovesti do neravnoteže elektrolita (vidjeti dio 4.4).

U kliničkim ispitivanjima u koje je bilo uključeno 1155 bolesnika liječenih kombinacijama olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida u dozama od 20/12,5 mg ili 20/25 mg te 466 bolesnika koji su dobivali placebo tijekom 21 mjesec, ukupna učestalost neželjenih dogaĎaja na kombinaciju olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida bila je slična onima na placebu. Prekidanja ispitivanja zbog neželjenih dogaĎaja bila su slična za olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid 20/12,5 mg  20/25 mg (2%) i za placebo (3%). Sveukupna učestalost neželjenih dogaĎaja na olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid u odnosu na placebo čini se da nije bila povezana s dobi (< 65 godina naspram ≥ 65 godina), spolom ili rasom, iako je učestalost omaglice nešto povećan u bolesnika u dobi od 75 godina i starijih.

Osim toga, sigurnost olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida kao kombinacije visoke doze istraživan je u kliničkim ispitivanjima na 3709 bolesnika koji su dobivali olmesartanmedoksomil u kombinaciji s hidroklorotiazidom u dozama jakosti 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg.

Nuspojave iz kliničkih ispitivanja kombinacije olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida, sigurnosnih ispitivanja nakon stavljanja lijeka u promet i spontanog prijavljivanja sažete su u niže navedenoj tablici, kao i nuspojave pojedinačnih sastavnica olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida na temelju njihovog poznatog sigurnosnog profila.

Primijenjena je sljedeća terminologija kako bi se opisala učestalost nuspojava: vrlo često (≥1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko

(< 1/10 000); nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka).

10

8827004695571

1 Nemelanomski rak kože: Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu hidroklorotiazida i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi (vidjeti takoĎer dijelove 4.4. i 5.1.).

2 Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi autoimunog hepatitisa s latencijom od nekoliko mjeseci do godina, a bili su reverzibilni nakon prestanka primjene olmesartana.

Zabilježeni su pojedinačni slučajevi rabdomiolize, vremenski povezani s unosom blokatora receptora angiotenzina II.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

3635375310928900988472422Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u

Nema dostupnih specifičnih podataka o učincima liječenja predoziranja kombinacijom olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida. Bolesnika se mora pomno nadzirati, a liječenje mora biti simptomatsko i suportivno. Zbrinjavanje ovisi o vremenu koje je prošlo od uzimanja lijeka i o težini simptoma. Preporučene mjere uključuju poticanje povraćanja i/ili ispiranje želuca. Aktivni ugljen može biti koristan u liječenju predoziranja. Moraju se često nadzirati vrijednosti elektrolita i kreatinina u serumu. Ako se pojavi hipotenzija, bolesnika se mora položiti u ležeći položaj i brzo mu dati nadomjestke za natrij i volumen.

Najčešće očekivane manifestacije predoziranja olmesartanmedoksomilom su hipotenzija i tahikardija; takoĎer se može pojaviti bradikardija. Predoziranje hidroklorotiazidom povezano je s manjkom elektrolita (hipokalemija, hipokloremija) i dehidracijom zbog prekomjerne diureze. Najčešći znakovi i simptomi predoziranja su mučnina i somnolencija. Hipokalemija može izazvati spazam mišića i/ili pojačati srčane aritmije koje se mogu pojaviti uz istodobnu primjenu glikozida digitalisa ili nekih antiaritmika.

Nema dostupnih informacija vezanih uz dijalizabilnost olmesartanmedoksomila ili hidroklorotiazida.

Farmakoterapijska skupina: antagonisti angiotenzina II i diuretici, ATK oznaka: C09DA08.

14

Mehanizam djelovanja/Farmakodinamički učinci

Co-Olimestra je kombinacija antagonista receptora angiotenzina II, olmesartanmedoksomila i tiazidnog diuretika, hidroklorotiazida. Kombinacija ovih sastojaka ima povećani antihipertenzivni učinak te izrazitije smanjuje krvni tlak nego svaka komponenta zasebno.

Doziranje Co-Olimestre jednom dnevno omogućuje učinkovito i uravnoteženo smanjenje krvnog tlaka tijekom 24-satnog intervala doze.

Olmesartanmedoksomil je oralno djelotvoran, selektivni antagonist receptora angiotenzina II

(tip AT1). Angiotenzin II je primarni vazoaktivni hormon renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava i ima značajnu ulogu u patofiziologiji hipertenzije. Učinci angiotenzina II uključuju vazokonstrikciju, stimulaciju sinteze i oslobaĎanje aldosterona, stimulaciju srca i bubrežnu reapsorpciju natrija. Olmesartan blokira učinke angiotenzina II (vazokonstriktorne i lučenje aldosterona) na način da blokira vezanje na AT1 receptor u tkivima uključujući vaskularne glatke mišiće i nadbubrežnu žlijezdu. Djelovanje olmesartana ne ovisi o izvoru ili putu sinteze angiotenzina II. Selektivni antagonizam receptora angiotenzina II (AT1) za ishod ima povećanje razine renina u plazmi i koncentracije angiotenzina I i II te snižavanje koncentracije aldosterona u plazmi.

U hipertenziji olmesartanmedoksomil uzrokuje dugotrajno smanjenje arterijskog krvnog tlaka ovisno o dozi. Nije bilo dokaza hipotenzije prve doze, tahifilakse tijekom dugotrajnog liječenja niti vraćanja hipertenzije nakon naglog prekida terapije.

Doziranje jednom dnevno s olmesartanmedoksomilom omogućuje učinkovito i uravnoteženo smanjenje krvnog tlaka tijekom 24-satnog intervala doze. Doziranje jednom dnevno imalo je slično smanjenje krvnog tlaka kao i doziranje dva puta dnevno s istom ukupnom dnevnom dozom.

Uz kontinuirano liječenje, maksimalno smanjenje krvnog tlaka se postiže 8 tjedana nakon početka terapije, iako se značajan udio učinka na snižavanje krvnog tlaka može primijetiti već nakon 2 tjedna liječenja.

Učinak olmesartana na mortalitet i morbiditet još uvijek nije poznat.

U ispitivanju ROADMAP (ROADMAP ;engl. Randomised Olmesartan and Diabetes Microalbuminuria Prevention) su u 4447 bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2, normoalbuminurijom i najmanje jednim dodatnim kardiovaskularnim faktorom rizika istraživali može li liječenje olmesartanom odgoditi početak nastanka mikroalbuminurije. Tijekom medijana trajanja praćenja od 3,2 godine, bolesnici su primali ili olmesartan ili placebo uz druge dodatne antihipertenzive, osim ACE inhibitora ili blokatora angiotenzinskih receptora.

Za primarni ishod, ispitivanje je u korist olmesartana dokazalo značajno smanjenje rizika u vremenu prije nastupa mikroalbuminurije. Nakon korekcije razlika u krvnom tlaku, ovo smanjenje rizika više nije bilo statistički značajno. 8,2% (178 od 2160) bolesnika u skupini koja je dobivala olmesartan i 9,8% (210 od 2139) u skupini koja je dobivala placebo razvilo je mikroalbuminuriju.

Za sekundarne ishode, kardiovaskularni dogaĎaji zabilježeni su u 96 bolesnika (4,3%) liječenih olmesartanom i 94 bolesnika (4,2%) koji su dobivali placebo. Incidencija kardiovaskularnog mortaliteta bila je veća kod liječenja olmesartanom u usporedbi s placebom (15 bolesnika (0,7%) naspram 3 bolesnika (0,1%)), unatoč sličnim stopama za ne-smrtonosni moždani udar (14 bolesnika (0,6%) naspram 8 bolesnika (0,4%)), ne-smrtonosni infarkt miokarda (17 bolesnika (0,8%) naspram 26 bolesnika (1,2%)) i mortalitet koji nema kardiovaskularne uzroke (11 bolesnika (0,5%) naspram 12 bolesnika (0,5%)). Ukupni mortalitet kod primjene olmesartana brojčano je bio veći (26 bolesnika (1,2%) naspram 15 bolesnika (0,7%)), za što je uglavnom bio zaslužan veći broj smrtonosnih kardiovaskularnih dogaĎaja.

6049264149478Ispitivanje ORIENT (ORIENT; engl. Olmesartan Reducing Incidence of End-stage Renal Disease in

Diabetic Nephropathy Trial) istraživalo je učinke olmesartana na bubrežne i kardiovaskularne ishode u 577 randomiziranih bolesnika Japanaca i Kineza sa šećernom bolesti tipa 2 sa manifestnom nefropatijom. Tijekom medijana praćenja od 3,1 godine, bolesnici su primali ili olmesartan ili placebo uz druge antihipertenzive, uključujući ACE inhibitore.

Primarni kompozitni ishod (vrijeme do prvog dogaĎaja udvostručenja kreatinina u serumu, bolesti bubrega u zadnjem stadiju, smrtni slučajevi od svih uzroka) javio se kod 116 bolesnika u skupini liječenoj olmesartanom (41,1%) i 129 bolesnika u skupini koja je dobivala placebo (45,4%) (HR 0,97 (95% CI 0,75 do 1,24); p=0,791). Kompozitni sekundarni kardiovaskularni ishod pojavio se kod 40 bolesnika liječenih olmesartanom (14,2%) i 53 bolesnika koji su dobivali placebo (18,7%). Ovaj je kompozitni kardiovaskularni ishod uključivao smrt od kardiovaskularnih uzroka kod 10 (3,5%) bolesnika koji su primali olmesartan naspram 3 (1,1%) onih koji su primali placebo, ukupni mortalitet kod 19 (6,7%) odnosno 20 (7,0%) bolesnika, ne-smrtonosni moždani udar kod 8 (2,8%) odnosno 11 (3,9%) osoba i ne-smrtonosni infarkt miokarda kod 3 (1,1%) odnosno 7 (2,5%) osoba.

Hidroklorotiazid je tiazidski diuretik. Nije potpuno poznat mehanizam antihipertenzivnog učinka tiazidskih diuretika. Tiazidi djeluju na mehanizam reapsorpcije elektrolita u bubrežnim tubulima izravno pojačavajući izlučivanje natrija i klorida u približno jednakim količinama. Diuretsko djelovanje hidroklorotiazida smanjuje volumen plazme, pojačava aktivnost renina u plazmi, pojačava sekreciju aldosterona s posljedičnim pojačanim gubitkom kalija i bikarbonata urinom te sniženjem vrijednosti kalija u serumu. Renin-aldosteron veza ovisi o angiotenzinu II i stoga je pretpostavka da istodobna primjena antagonista receptora angiotenzina II utječe na sprječavanje gubitka kalija povezanog s primjenom tih diuretika. S hidroklorotiazidom početak diureze nastupa nakon 2 sata, vršni učinak postiže se nakon 4 sata od doziranja, dok djelovanje traje otprilike 6-12 sati.

Epidemiološka ispitivanja su pokazala da dugoročno liječenje s hidroklorotiazidom u monoterapiji smanjuje rizik od kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Kombinacija olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida ima dodatni učinak na smanjenje krvnog tlaka koje općenito raste s dozom svake sastavnice.

U placebom kontroliranim ispitivanjima je primjena 20 mg/12,5 mg i 20 mg/25 mg kombinacije olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida dovela do srednje vrijednosti sniženja sistoličnog/dijastoličnog krvnog tlaka za 12/7 mmHg, odnosno 16/9 mmHg (korigirano za placebo).

Dob i spol nemaju klinički značajan učinak na terapijski odgovor u liječenju kombinacijom olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida.

Primjena 12,5 mg i 25 mg hidroklorotiazida u bolesnika koji nisu odgovarajuće kontrolirani s 20 mg olmesartanmedoksomilom u monoterapiji doveo je do daljnjeg smanjenja 24-satnog sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka, praćeno ambulantnim mjerenjima krvnog tlaka od 7/5 mmHg, odnosno 12/7 mmHg, u usporedbi s početnom monoterapijom s olmesartanmedoksomilom. Dodatno smanjenje najniže srednje vrijednosti sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka u usporedbi s početnom vrijednošću, izmjereno na uobičajen način, iznosilo je 11/10 mmHg odnosno 16/11 mmHg.

Učinkovitost kombinirane terapije s olmesartanmedoksomilom i hidroklorotiazidom je održana tijekom dugotrajnog (jednogodišnjeg) liječenja. Prekid terapije s olmesartanmedoksomilom, uz ili bez istodobne terapije s hidroklorotiazidom nije dovelo do povratne hipertenzije.

Učinak kombinacije fiksne doze olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida na mortaliltet i kardiovaskularni morbiditet je trenutno nepoznat.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

6049264149354Dva velika randomizirana kontrolirana ispitivanja (ONTARGET; engl. ONgoing Telmisartan Alone

60492649817100

and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (VA NEPHRON-D ; engl. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom receptora angiotenzina II.

ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s anamnezom kardiovaskularne ili cerebrovaskularne bolesti ili sa šećernom bolesti tipa 2 koji su bili popraćeni dokazima oštećenja ciljnih organa. VA NEPHRON-D bilo je ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.

Ova ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i mortalitet, ali zabilježeni su povećan rizik od hiperkalemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ovi rezultati takoĎer su važni za druge ACE inhibitore i blokatore receptora angiotenzina II.

ACE inhibitori i blokatori receptora angiotenzina II se stoga ne smiju primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (ALTITUDE ; engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje dizajnirano kako bi ispitalo korist dodavanja aliskirena standardnoj terapiji ACE inhibitorom ili blokatorom receptora angiotenzina II u bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 i kroničnom bolesti bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili objema bolestima. Ispitivanje je prekinuto ranije zbog povećanog rizika pojave neželjenih ishoda. I smrt zbog kardiovaskularnih uzroka i moždani udar bili su brojčano češći u skupini koja je dobivala aliskiren nego u skupini koja je dobivala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od interesa (hiperkalemija, hipotenzija i disfunkcija bubrega) češće su prijavljivani u skupini koja je dobivala aliskiren nego u skupini koja je dobivala placebo.

Nemelanomski rak kože:

Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu HCTZ-a i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi. Jedna studija uključila je populaciju koja se sastojala od 71 533 slučaja BCC-a i 8629 slučajeva SCC-a usklaĎenih s 1 430 833, odnosno 172 462 kontrola u populaciji. Velika primjena hidroklorotiazida (≥50,000 mg kumulativno) bila je povezana s prilagoĎenim OR od 1,29 (95% CI: 1,23-1,35) za BCC i 3,98 (95% CI: 3,68-4,31) za SCC. Primijećena je jasna povezanost odgovora i kumulativne doze i za BCC i za SCC. Druga studija pokazala je moguću povezanost izmeĎu raka usana (SCC) i izlaganja hidroklorotiazidu: 633 slučaja raka usana usklaĎeno je s 63 067 kontrola u populaciji, primjenom strategije uzorkovanja iz rizične skupine (engl. risk-set sampling). Povezanost odgovora i kumulativne doze dokazan je s prilagoĎenim OR 2,1 (95% CI: 1,7-2,6) s povećanjem na OR 3,9 (3,0-4,9) za veliku primjenu hidroklorotiazida (~25 000 mg) i OR 7,7 (5,7-10,5) za najvišu kumulativnu dozu (~100 000 mg) (vidjeti i dio 4.4).

Apsorpcija i distribucija

Olmesartanmedoksomil:

Olmesartanmedoksomil je predlijek. Brzo se pretvara u farmakološki aktivan metabolit, olmesartan, pomoću esteraza u sluznici crijeva i u portalnoj krvi za vrijeme apsorpcije iz probavnog sustava. Nije uočen nepromijenjeni olmesartanmedoksomil ili nepromijenjeni dio bočnog lanca medoksomila ni u plazmi ni u izlučevinama. Srednja vrijednost apsolutne bioraspoloživosti olmesartana iz formulacije tablete bila je 25,6%.

Srednja vrijednost vršne koncentracije olmesartana u plazmi (Cmax) postiže se u roku od oko 2 sata nakon oralnog doziranja olmesartanmedoksomila, a koncentracije olmesartana u plazmi rastu približno linearno s povećanjem pojedinačnih oralnih doza i do oko 80 mg.

Hrana ima minimalan učinak na bioraspoloživost olmesartana i stoga se olmesartanmedoksomil može primjenjivati s ili bez hrane.

U farmakokinetici olmesartana nisu uočene klinički važne razlike vezane za spol.

17

60492649817100

Olmesartan se u velikoj mjeri veže na proteine u plazmi (99,7%), ali postoji nizak potencijal za klinički značajne interakcije pomaka vezanja proteina izmeĎu olmesartana i drugih istodobno primijenjenih lijekova s visokim vezivanjem (kao što potvrĎuje manjak klinički značajne interakcije izmeĎu olmesartanmedoksomila i varfarina). Vezanje olmesartana na krvne stanice je zanemarivo. Srednja vrijednost volumena distribucije nakon intravenskog doziranja je niska (16 – 29 l).

Hidroklorotiazid:

Pri peroralnoj primjeni kombinacije olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida, srednje vrijeme vršne komcentracije je bilo 1,5 do 2 sata nakon doziranja. Hidroklorotiazid je 68% vezan za proteine plazme i njegov vidljivi volumen distribucije je 0,83 – 1,14 l/kg.

Biotransformacija i eliminacija

Olmesartanmedoksomil:

Ukupni klirens iz plazme obično je bio 1,3 l/h (CV, 19%), a bio je relativno spor u usporedbi s krvotokom u jetri (oko 90 l/h). Nakon pojedinačne oralne doze olmesartanmedoksomila označenog s 14C, 10 – 16% primijenjene radioaktivnosti izlučeno je urinom (najveći dio u roku od 24 sata od primjene doze), a preostali dio naĎene radioaktivnosti izlučen je fecesom. Na temelju sistemske raspoloživosti od 25,6% može se izračunati da se apsorbirani olmesartan eliminira i izlučivanjem kroz bubrege (oko 40%) i izlučivanjem kroz hepatobilijarni sustav (oko 60%). Sva zabilježena radioaktivnost identificirana je kao olmesartan. Nije naĎen nijedan drugi značajan metabolit. Enterohepatičko kruženje olmesartana je minimalno. Budući da se velik udio olmesartana izlučuje putem žuči, kontraindicirana je primjena u bolesnika s bilijarnom opstrukcijom (vidjeti dio 4.3). Terminalni poluvijek eliminacije olmesartana kretao se izmeĎu 10 i 15 sati nakon višestrukih oralnih doziranja. Stanje dinamičke ravnoteže postignuto je nakon prvih nekoliko doza, a nikakvo daljnje nakupljanje nije bilo vidljivo nakon 14 dana ponovljenog doziranja. Bubrežni klirens bio je približno 0,5 – 0,7 l/h te neovisan o dozi.

Hidroklorotiazid:

Hidroklorotiazid se u ljudi ne metabolizira i izlučuje se gotovo potpuno kao nepromijenjena djelatna tvar u urinu. Oko 60% peroralne doze se eliminira kao nepromijenjena djelatna tvar unutar 48 sati. Bubrežni klirens je oko 250 – 300 ml/min. Terminalno poluvrijeme eliminacije hidroklorotiazida je 10 – 15 sati.

Kombinacija olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida

Sistemska raspoloživost hidroklorotiazida je smanjena za oko 20% kada se istodobno primjenjuje s olmesartanmedoksomilom, ali to blago smanjenje nema kliničku važnost. Istodobna primjena hidroklorotiazida ne utječe na kinetiku olmesartana.

Farmakokinetika u posebnim populacijama

Starije osobe (u dobi od 65 godina ili starije):

U bolesnika s hipertenzijom vrijednost AUC u stanju dinamičke ravnoteže povećala se za oko 35% u starijih osoba (u dobi od 65 – 75 godina) te za oko 44% u vrlo starih osoba (≥ 75 godina) u usporedbi s mlaĎom dobnom skupinom (vidjeti dio 4.2).

Ograničeni podaci ukazuju na to da je sistemski klirens hidroklorotiazida smanjen i u zdravih i u hipertenzivnih starijih osoba u usporedbi s mladim zdravim dobrovoljcima.

Oštećenje funkcije bubrega:

U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega vrijednost AUC u stanju dinamičke ravnoteže povećala se u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije bubrega za 62%, u onih s umjerenim oštećenjem za 82%, a u onih s teškim oštećenjem za 179% u usporedbi sa zdravim kontrolnim skupinama (vidjeti dijelove 4.2, 4.4).

Poluvrijeme hidroklorotiazida je produljeno u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega.

18

60492649817100

Oštećenje funkcije jetre:

Nakon primjene pojedinačne oralne doze, vrijednosti AUC za olmesartan bile su za 6% više u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije jetre i za 65% više u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre, nego kod njihovih odgovarajućih paralelnih zdravih kontrola. Nevezana frakcija olmesartana 2 sata nakon primjene doze u zdravih ispitanika iznosila je 0,26%, u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije jetre 0,34% i u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre 0,41%.

Nakon ponovljenog doziranja u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre, srednja vrijednost AUC za olmesartan bila je ponovno oko 65% veća nego kod paralelnih zdravih kontrola. Srednje vrijednosti Cmax za olmesartan bile su slične u ispitanika s oštećenom jetrom i u zdravih ispitanika. Olmesartanmedoksomil nije ispitan u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.2, i 4.4).

Oštećenje funkcije jetre ne utječe znatno na farmakokinetiku hidroklorotiazida.

Interakcije s drugim lijekovima Sekvestrant žučne kiseline kolesevelam:

Istodobna primjena 40 mg olmesartanmedoksomila i 3750 mg kolesevelamklorida u zdravih ispitanika rezultirala je sa smanjenjem vrijednosti Cmax za 28% i smanjenjem vrijednosti AUC olmesartana za 39%. Manji učinci, smanjenje vrijednosti Cmax za 4% i smanjenje vrijednosti AUC za 15% uočeni su kada je olmesartanmedoksomil primijenjen 4 sata prije kolesevelamklorida. Poluvijek eliminacije olmesartana smanjio se za 50 – 52%, bez obzira na to je li primijenjen istodobno ili 4 sata prije kolesevelamklorida (vidjeti dio 4.5).

Toksični potencijal kombinacije olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida je ocijenjen u ispitivanjima toksičnosti ponovljenih doza na štakorima i psima u trajanju od šest mjeseci.

Kao i kod drugih pojedinačnih tvari i drugih lijekova u toj skupini, glavni toksikološki ciljni organ za kombinaciju bio je bubreg. Kombinacija olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida je prouzročila funkcionalne promjene u bubregu (povećanje vrijednosti ureje i kreatinina u serumu). Visoke doze uzrokuju tubularnu degeneraciju i regeneraciju bubrega u štakora i pasa, vjerojatno sa izmjenom bubrežne hemodinamike (smanjena bubrežna perfuzija zbog hipotenzije s tubularnom hipoksijom i degeneracijom tubularnih stanica). Uz to, kombinacija olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida je prouzročila smanjenje parametara crvenih krvnih stanica (eritrocita, hemoglobina i hematokrita) i smanjenje mase srca u štakora.

Ovi su učinci bili uočeni i kod drugih antagonista AT1 receptora i ACE inhibitora. Izgleda da su nastali zbog farmakološkog djelovanja visokih doza olmesartanmedoksomila i u preporučenim terapijskim dozama nisu važni za ljude.

Ispitivanja genotoksičnosti primjenom kombinacije olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida kao i pojedinačnih komponenti nisu pokazala znakove klinički značajnog genotoksičnog djelovanja.

Kancerogeni potencijal olmesartanmedoksomila nije ispitivan jer nije bilo dokaza o značajnim kancerogenim učincima olmesartanmedoksomila u uvjetima kliničke primjene.

U miševa ili štakora koji su dobivali kombinaciju olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida nije bilo dokaza teratogenosti. Kao što je očekivano za ovu skupinu lijekova, uočena je fetalna toksičnost u štakora, što pokazuje znatno smanjena fetalna tjelesna težina prilikom primjene kombinacije olmesartanmedoksomila/hidroklorotiazida za vrijeme gestacije (vidjeti dijelove 4.3, 4.6).

Jezgra tablete:

celuloza, mikrokristalična magnezijev stearat

hidroksipropilceluloza, nisko supstituirana

Film ovojnica: titanijev dioksid talk

poli(vinilni alkohol) makrogol 3000

Nije primjenjivo.

3 godine

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od vlage.

Blisteri (OPA/Al/PVC folija, Al folija): 10, 14, 28, 30, 56, 60, 84, 90, 98 i 100 filmom obloženih tableta u kutiji.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

Co-Olimestra sadrži dvije djelatne tvari, olmesartanmedoksomil i hidroklorotiazid, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka (hipertenzije) u odraslih bolesnika:

- Olmesartanmedoksomil pripada skupini lijekova koji se zovu antagonisti receptora angiotenzin II. Snižava krvni tlak tako što opušta krvne žile.

- Hidroklorotiazid pripada skupini lijekova koji se zovu tiazidni diuretici („tablete za izmokravanje“). Snižava krvni tlak pomažući tijelu da se riješi viška tekućine tako što bubrezi proizvode više mokraće.

Co-Olimestru ćete dobiti samo ako olmesartanmedoksomil sam nije odgovarajuće kontrolirao Vaš krvni tlak. Kada se daju zajedno, dvije djelatne tvari u Co-Olimestri pomažu sniziti krvni tlak više nego da se bilo koja od njih daje pojedinačno.

Možda već uzimate lijekove za liječenje visokog krvnog tlaka, no Vaš liječnik može htjeti da uzimate Co-Olimestru kako bi ga još više snizili.

Visoki krvni tlak se može kontrolirati lijekovima poput Co-Olimestra tableta. Liječnik Vam je vjerojatno već preporučio da napravite neke promjene u načinu života koje Vam mogu pomoći u snižavanju krvnog tlaka (primjerice smanjenje tjelesne težine, prestanak pušenja, smanjenje količine alkohola kojeg pijete i smanjenje količine soli u prehrani). Liječnik Vam je vjerojatno savjetovao i redovnu fizičku aktivnost, poput hodanja ili plivanja. Važno je da slijedite savjet svog liječnika.

Nemojte uzimati Co-Olimestru

- ako ste alergični na olmesartanmedoksomil ili hidroklorotiazid ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6) ili na tvari slične hidroklorotiazidu (sulfonamidi).

- ako ste trudni dulje od 3 mjeseca (takoĎer je bolje izbjegavati Co-Olimestru u ranoj trudnoći –

vidjeti dio o trudnoći.).

- ako imate teške probleme s bubrezima.

- ako imate nisku razinu kalija, natrija, visoku razinu kalcija ili visoku razinu mokraćne kiseline u krvi (sa simptomima gihta ili bubrežnih kamenaca), što se ne poboljšava liječenjem.

- ako imate teške probleme s jetrom ili žutu boju kože i očiju (žutica) ili probleme s oticanjem žuči iz žučnog mjehura (bilijarna opstrukcija, primjerice žučni kamenci).

- ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren.

Ako mislite da se bilo što od gore navedenog odnosi na Vas ili niste sigurni, nemojte uzimati tablete. Obratite se svom liječniku i slijedite upute koje dobijete.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Co-Olimestru.

Prije nego što uzmete tablete, obavijestite svog liječnika ako imate bilo koji od sljedećih zdravstvenih problema:

- blage do umjerene tegobe s bubrezima ili ako ste nedavno imali presaĎivanje bubrega - bolesti jetre

- zatajenje srca ili probleme sa srčanim zaliscima ili srčanim mišićem - povraćanje (mučnina) ili jaki proljev koji traje nekoliko dana

- liječenje visokim dozama tableta za izmokravanje (diuretici) ili ako ste na dijetalnoj prehrani s malo soli

- problemi s nadbubrežnim žlijezdama (primjerice primarni aldosteronizam) - šećerna bolest

- eritematozni lupus (autoimuna bolest) - alergije ili astma

- ako ste imali rak kože ili ako Vam se pojavi neočekivana lezija (promjena) na koži tijekom liječenja. Liječenje hidroklorotiazidom, naročito dugotrajna primjena uz visoke doze, može povećati rizik od nekih vrsta raka kože ili usana (nemelanomski rak kože). Zaštitite svoju kožu od izlaganja suncu i UV zrakama za vrijeme uzimanja Co-Olimestre.

- ako ste u prošlosti imali probleme s disanjem ili plućima (uključujući upalu ili tekućinu u plućima) nakon unosa hidroklorotiazida. Ako osjetite bilo kakav težak nedostatak zraka ili otežano disanje nakon uzimanja lijeka Co-Olimestra, odmah potražite liječničku pomoć.

- ako primijetite slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili povećanja tlaka u oku, a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati do tjedana nakon uzimanja Co-Olimestre. Ako se ne liječi, to može dovesti do trajnog gubitka vida. Ako ste ranije imali alergiju na penicilin ili sulfonamid, možete biti izloženi većem riziku razvoja toga stanja.

- ako uzimate bilo koji od lijekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka:

- ACE inhibitor (primjerice enalapril, lisinopril, ramipril), osobito ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću

- aliskiren

Liječnik Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni tlak i količinu elektrolita (npr. kalija) u krvi u redovitim intervalima.

Vidjeti takoĎer informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Co-Olimestru“.

Liječnik će možda željeti češće Vas kontrolirati i napraviti neke pretrage ako imate bilo koje od navedenih stanja.

Obratite se svom liječniku ako se pojavi jaki, ustrajni proljev koji uzrokuje značajan gubitak tjelesne težine. Liječnik može na temelju procjene simptoma odlučiti kako nastaviti liječenje vašeg krvnog tlaka.

Ako imate bol u trbuhu, mučninu, povraćanje ili proljev nakon uzimanja lijeka Co-Olimestra, obratite

se svojem liječniku. Vaš će liječnik odlučiti o daljnjem liječenju. Nemojte prestati uzimati lijek Co-Olimestra bez savjetovanja s liječnikom.

Co-Olimestra može uzrokovati povišenje razine masti i razine mokraćne kiseline u krvi (uzrok gihta – bolno oteknuće zglobova). Liječnik će vjerojatno željeti povremeno napraviti pretrage krvi kako bi to provjerio.

Co-Olimestra može promijeniti razine odreĎenih kemijskih tvari u krvi koji se zovu elektroliti. Vaš liječnik će vjerojatno željeti povremeno napraviti pretrage krvi kako bi to provjerio. Znakovi promjene elektrolita su: žeĎ, suhoća u ustima, bol u mišićima ili grčevi, umorni mišići, nizak krvni tlak (hipotenzija), osjećaj slabosti, tromost, umor, pospanost ili nemir, mučnina, povraćanje, manje potrebe za mokrenjem, ubrzani rad srca. Obavijestite svog liječnika ako primijetite ove simptome.

Kao i kod bilo kojeg drugog lijeka koji snižava krvni tlak, prekomjerni pad krvnog tlaka u bolesnika s poremećajima protoka krvi iz srca ili mozga može dovesti do srčanog ili moždanog udara. Zbog toga će liječnik pažljivo provjeravati Vaš krvni tlak.

Ako imate predviĎene pretrage funkcije doštitne žlijezde (paratireoideje), morate prestati uzimati Co-Olimestru prije provoĎenja tih pretraga.

Ako ste sportaš, morate znati da ovaj lijek može uzrokovati pozitivan rezultat anti-doping testa.

Morate obavijestiti svog liječnika ako mislite da ste trudni (ili biste mogli biti) trudni. Co-Olimestra se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni više od 3 mjeseca, jer može ozbiljno naškoditi Vašem djetetu ako se uzima u toj fazi trudnoće (vidjeti dio o trudnoći).

Djeca i adolescenti

Co-Olimestra se ne preporučuje za primjenu u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina.

Drugi lijekovi i Co-Olimestra

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Osobito obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate bilo što od sljedećeg:

- lijekovi koji mogu povisiti razine kalija u krvi ako se uzimaju u isto vrijeme s Co-Olimestrom. To uključuje:

- dodatke kalija (kao i zamjene za sol koje sadrže kalij) - tablete za izmokravanje (diuretike)

- heparin (za razrjeĎivanje krvi) - laksative

- steroide

- adrenokortikotropni hormon (ACTH)

- karbenoksolon (lijek koji se koristi za liječenje čira u ustima i na želucu) - penicillin G natrij (takoĎer zvan benzilpenicilin natrij, antibiotik)

- odreĎene lijekove za ublažavanje bolova kao što su aspirin ili salicilati

- liječnik će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza:

- ako uzimate ACE inhibitor ili aliskiren (vidjeti takoĎer informacije pod naslovima „Nemojte uzimati Co-Olimestru“ i „Upozorenja i mjere opreza“)

- litij (lijek koji se koristi za liječenje promjene raspoloženja i neke vrste depresije) primijenjen u isto vrijeme s Co-Olimestrom može povećati toksičnost litija. Ako morate uzimati litij, liječnik će Vam mjeriti razinu litija u krvi.

- nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL-i; lijekovi za ublažavanje bolova, oteklina i drugih simptoma upale, uključujući artritis) primijenjeni u isto vrijeme s Co-Olimestrom mogu povećati rizik od zatajenja bubrega, a i učinak Co-Olimestre može biti smanjen zbog primjene

NSAIL-a

- drugi lijekovi koji snižavaju krvni tlak (antihipertenzivi) jer učinak Co-Olimestre može biti pojačan

- tablete za spavanje, sedativi i antidepresivi, jer primjena tih lijekova s Co-Olimestrom može uzrokovati iznenadni pad krvnog tlaka prilikom ustajanja

- odreĎeni lijekovi kao što su baklofen i tubokurarin koji se koriste za opuštanje mišića

- amifostin i neki drugi lijekovi koji se koriste za liječenje raka, kao što su ciklofosfamid ili metotreksat

- kolestiramin i kolestipol, lijekovi koji snižavaju razine masti u krvi

- kolesevelamklorid, lijek koji snižava razinu kolesterola u krvi, jer može biti smanjen učinak Co-Olimestre. Liječnik Vas može savjetovati da uzmete Co-Olimestru najmanje 4 sata prije kolesevelamklorida

- antikolinergički lijekovi, kao što su atropin i biperiden

- lijekovi kao što su tioridazin, klorpromazin, levomepromazin, trifluoperazin, ciamemazin, sulpirid, amisulprid, pimozid, sultoprid, tiaprid, droperidol ili haloperidol, koji se koriste za liječenje odreĎenih psihijatrijskih poremećaja

- odreĎeni lijekovi kao što su kinidin, hidrokinidin, dizopiramid, amiodaron, sotalol ili digitalis, koji se koriste za liječenje poteškoća sa srcem

- lijekovi kao što su mizolastin, pentamidin, terfenadin, dofetilid, ibutilid ili eritromicin injekcije, koje mogu promijeniti srčani ritam

- antidijabetici koji se uzimaju na usta, kao što su metformin ili inzulin, koji se koriste za snižavanje razine šećera u krvi

- beta blokatori i diazoksid, lijekovi koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka, odnosno niske razine šećera u krvi jer Co-Olimestra može pojačati njihov učinak na povišenje šećera u krvi

- metildopa, lijek koji se koristi za liječenje visokog krvnog tlaka

- lijekovi kao što su noradrenalin, koji se koristi za povišenje krvnog tlaka i usporavanje srčanog ritma

- difemanil, koji se koristi za liječenje usporenih otkucaja srca ili smanjenje znojenja

- lijekovi kao što su probenecid, sulfinpirazon i alopurinol, koji se koriste za liječenje gihta

- dodaci kalcija

- amantadin, antivirusni lijek

- ciklosporin, lijek koji se koristi za sprječavanje odbacivanja presaĎenih organa

- odreĎeni antibiotici koji se zovu tetraciklini ili sparfloksacin

- amfotericin, lijek koji se koristi za liječenje gljivičnih infekcija

- odreĎeni antacidi, lijekovi koji se koriste za liječenje viška želučane kiseline, kao što je aluminijev magnezijev hidroksid, jer učinak Co-Olimestre može biti blago smanjen.

- cisaprid, koji pospješuje kretanje hrane kroz želudac i crijeva

- halofantrin, koji se koristi za liječenje malarije.

Co-Olimestra s hranom, pićem i alkoholom Co-Olimestra se može uzeti s ili bez hrane.

Dok uzimate Co-Olimestru budite oprezni s konzumacijom alkohola, jer se u nekih osoba javlja nesvjestica ili omaglica. Ako Vam se to dogodi, nemojte piti alkohol, uključujući vino, pivo ili napitke s dodanim alkoholom.

Bolesnici crne rase

Kao i kod drugih sličnih lijekova, učinak Olimestre na snižavanje krvnog tlaka je nešto manji u bolesnika crne rase.

Trudnoća i dojenje

Trudnoća

Morate obavijestiti svog liječnika ako mislite da ste trudni (ili biste mogli ostati) trudni. Liječnik će Vam obično savjetovati da prestanete uzimati Co-Olimestru prije nego što zatrudnite ili čim saznate da ste trudni te će Vam savjetovati uzimanje drugog lijeka umjesto Co-Olimestre. Co-Olimestra se ne preporučuje u ranoj trudnoći te se ne smije uzimati nakon trećeg mjeseca trudnoće jer može ozbiljno naškoditi Vašem djetetu uzimate li ga nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Ako dojite ili trebate početi s dojenjem obavijestite svog liječnika. Co-Olimestra se ne preporučuje majkama koje doje, a Vaš liječnik može izabrati drugo liječenje ako želite dojiti.

Ako ste trudni ili dojite, mislite da bi mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Upravljanje vozilima i strojevima

Možete se osjećati pospano ili ošamućeno tijekom liječenja Vašeg visokog krvnog tlaka. Ako se to dogodi nemojte voziti ili upravljati strojevima dok simptomi ne nestanu. Pitajte svog liječnika za savjet.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Preporučena doza Co-Olimestre 20 mg/12,5 mg je jedna tableta na dan. MeĎutim, ako se ne postigne kontrola krvnog tlaka, liječnik može odlučiti povećati dozu na jednu Co-Olimestra 20 mg/25 mg tabletu na dan.

Progutajte tablete s vodom. Ako je moguće, uzmite dnevnu dozu u isto vrijeme svaki dan, na primjer u vrijeme doručka. Važno je da nastavite uzimati Co-Olimestru sve dok Vam liječnik ne kaže da prestanete.

Ako uzmete više Co-Olimestre nego što ste trebali

Ako uzmete više tableta nego što ste trebali ili ako ih dijete slučajno proguta, otiĎite odmah svom

liječniku ili u najbližu ustanovu Hitne medicine i uzmite sa sobom pakiranje lijeka.

Ako ste zaboravili uzeti Co-Olimestru

Ako ste zaboravili uzeti dozu, uzmite svoju uobičajenu dozu sljedeći dan kao i obično. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete uzimati Co-Olimestru

Važno je da nastavite uzimati Olimestru sve dok Vam liječnik ne kaže da prestanete.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

MeĎutim, sljedeće nuspojave mogu biti ozbiljne:

- alergijske reakcije koje mogu zahvatiti cijelo tijelo, uz oticanje lica, usta i/ili grkljana (larinksa) sa svrbežom i osipom mogu se javiti rijetko. Ako se to dogodi, prestanite uzimati Co-Olimestru i odmah se javite svom liječniku.

- Co-Olimestra može uzrokovati preveliki pad krvnog tlaka u osjetljivih pojedinaca ili kao posljedica alergijske reakcije. Manje često se može javiti ošamućenost ili nesvjestica. Ako se to dogodi, prestanite uzimati Co-Olimestru, odmah se javite svom liječniku i lezite.

- učestalost nepoznata: Ako primijetite žutilo bjeloočnica, tamni urin, svrbež kože, čak i ako ste započeli terapiju lijekom Co-Olimestra prije duljeg vremena, odmah se javite svojem liječniku, koji će procijeniti Vaše simptome i odlučiti o nastavku Vaše terapije za kontrolu krvnog tlaka.

Co-Olimestra je kombinacija dvije djelatne tvari i sljedeće informacije najprije daju popis nuspojava koje su se javile uz kombinirani lijek Co-Olimestru (pored prije navedenih) te potom popis nuspojava koje su poznate za pojedine djelatne tvari.

U nastavku su druge do sada poznate nuspojave na Co-Olimestru:

Ako se ove nuspojave jave, često su blage i ne zahtijevaju prekid liječenja.

Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

Omaglica, slabost, glavobolja, umor, bol u prsnom košu, oticanje gležnjeva, stopala, nogu, ruku ili ramena.

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

Osjećaj lepršanja srčanih otkucaja (osjećaj lupanja srca), osip, ekcem, vrtoglavica, kašalj, loša probava, bol u trbuhu, mučnina, povraćanje, proljev, grčevi u mišićima i bol u mišićima, bol u zglobovima, rukama i nogama, bol u leĎima, erektilna disfunkcija u muškaraca, krv u mokraći.

Manje su često uočene i neke promjene u rezultatima pretraga krvi, a uključuju:

Porast razina masnoća u krvi, porast ureje u krvi ili mokraćne kiseline, porast kreatinina, porast ili smanjenje razina kalija u krvi, porast razina kalcija u krvi, porast šećera u krvi, povećanje razina

funkcije jetre.

Vaš će liječnik o tome znati iz rezultata pretraga krvi i reći Vam trebate li nešto poduzeti.

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

Loše osjećanje, poremećaji svijesti, kvržice na koži (urtike), akutno zatajenje bubrega.

U rijetkim su slučajevima uočene neke promjene u rezultatima pretraga krvi, a uključuju: Porast ureje u krvi, smanjenje vrijednosti hemoglobina i hematokrita.

Vaš će liječnik o tome znati iz rezultata pretraga krvi i reći će Vam trebate li nešto poduzeti.

Sljedeće nuspojave prijavljene su uz primjenu samo olmesartanmedoksomila ili samo hidroklorotiazida, ali ne uz primjenu Co-Olimestre ili su se javljale češće pri primjeni pojedinačnih djelatnih tvari.

Olmesartanmedoksomil:

Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

Bronhitis, kašalj, curenje nosa ili začepljeni nos, grlobolja, bol u trbuhu, loša probava, proljev, mučnina, upala želuca i crijeva (gastroenteritis), bol u zglobovima ili kostima, bol u leĎima, krv u mokraći, infekcije mokraćnog sustava, simptomi nalik gripi, bol.

Često su uočene neke promjene u rezultatima pretraga krvi, a uključuju:

Porast razina masnoće u krvi, porast ureje ili mokraćne kiseline u krvi, povišenje razina vrijednosti pretraga funkcije jetre i mišića.

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

Brze alergijske reakcije koje mogu utjecati na cijelo tijelo i mogu uzrokovati poteškoće s disanjem, kao i brzi pad krvnog tlaka koji čak može dovesti do nesvjestice (anafilaktičke reakcije), oticanje lica, angina (bol ili neugodan osjećaj u prsnom košu; poznato kao angina pektoris), loše osjećanje, alergijski kožni osip, svrbež, egzantem (izbijanje kožnih promjena), kvržice na koži (koprivnjača). Manje su često uočene i neke promjene u rezultatima pretraga krvi, a uključuju:

Smanjen broj vrste krvnih stanica, poznatih kao krvne pločice (trombocitopenija).

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

Smanjena funkcija bubrega, nedostatak energije, intestinalni angioedem: oticanje u crijevima praćeno simptomima kao što su bol u trbuhu, mučnina, povraćanje i proljev.

U rijetkim su slučajevima uočene neke promjene u rezultatima pretraga krvi, a uključuju: Povećanje razina kalija u krvi.

Hidroklorotiazid:

Vrlo česte nuspojave (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba): Promjene rezultata pretraga krvi uključujući:

Povišenje razina masnoća i mokraćne kiseline u krvi.

Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

Osjećaj smetenosti, bol u trbuhu, probavne tegobe, osjećaj nadutosti, proljev, mučnina, povraćanje, zatvor, izlučivanje glukoze u mokraći.

Uočene su neke promjene u rezultatima pretraga krvi, a uključuju:

povećanje razina kreatinina, ureje, razina kalcija i šećera u krvi, smanjenje razina klorida, kalija, magnezija i natrija u krvi. Povećanje razina amilaze u serumu (hiperamilazemija).

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

Smanjenje ili gubitak apetita, jako otežano disanje, anafilaktičke kožne reakcije (reakcije preosjetljivosti), pogoršanje već postojeće kratkovidnosti, crvenilo kože, kožne reakcije na svjetlo, svrbež, purpurne točke ili mrlje na koži zbog malih krvarenja (purpura), kvržice na koži (koprivnjača).

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

Otečene i bolne žlijezde slinovnice, smanjenje broja bijelih krvnih stanica, smanjen broj krvnih pločica u krvi, anemija, oštećenje koštane srži, nemir, osjećaj depresije ili depresija, poteškoće sa

spavanjem, osjećaj nezainteresiranosti (apatija), trnci i ukočenost, napadaji (konvulzije), predmeti koje gledate izgledaju žuto, zamagljen vid, suhe oči, nepravilni otkucaji srca, upala krvnih žila, krvni ugrušci (tromboza ili embolija), upala pluća, nakupljanje tekućine u plućima, upala gušterače, žutica, infekcija žučnog mjehura, simptomi eritematoznog lupusa kao što su osip, bolovi u zglobovima i hladne ruke i prsti, kožne alergijske reakcije, ljuštenje i stvaranje mjehura na koži, neinfektivna upala bubrega (intersticijski nefritis), vrućica, mišićna slabost (ponekad uzrokuje oslabljeno kretanje).

Vrlo rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

Poremećaj elektrolita koji dovodi do abnormalno smanjene razine klorida u krvi (hipokloremijska alkaloza), blokada crijeva (paralitički ileus), akutni respiratorni distres (znakovi uključuju težak nedostatak zraka, vrućicu, slabost i smetenost).

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

Slabljenje vida ili bol u očima zbog visokog tlaka (mogući znakovi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice), ili akutnog glaukoma zatvorenog kuta), rak kože i usana (nemelanomski rak kože).

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od vlage.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Co-Olimestra sadrži

- Djelatne tvari su olmesartanmedoksomil i hidroklorotiazid. Co-Olimestra 20 mg/12,5 mg filmom obložene tablete

Svaka filmom obložena tableta sadrži 20 mg olmesartanmedoksomila i 12,5 mg hidroklorotiazida.

Co-Olimestra 20 mg/25 mg filmom obložene tablete

Svaka filmom obložena tableta sadrži 20 mg olmesartanmedoksomila i 25 mg hidroklorotiazida.

- Ostali sastojci su mikrokristalična celuloza, magnezijev stearat i nisko supstituirana hidroksipropilceluloza u jezgri tablete, te titanijev dioksid, talk, poli (vinilni alkohol) i makrogol 3000 u ovojnici tablete.

Kako Co-Olimestra izgleda i sadržaj pakiranja

Co-Olimestra 20 mg/12,5 mg filmom obložene tablete su bijele do gotovo bijele, okrugle, bikonveksne, s utisnutom oznakom C1 na jednoj strani tablete; promjera 9 mm.

Co-Olimestra 20 mg/25 mg filmom obložene tablete su: bijele do gotovo bijele, ovalne, bikonveksne,

s utisnutom oznakom C2 na jednoj strani tablete; dimenzija 12 mm x 6 mm.

Filmom obložene tablete su dostupne u kutijama sa po 10, 14, 28, 30, 56, 60, 84, 90, 98 i 100 filmom obloženih tableta.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

KRKA - FARMA d.o.o., Radnička cesta 48, 10000 Zagreb

ProizvoĎači

KRKA, d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija TAD Pharma GmbH, Heinz-Lohmann-Straße 5, 27472 Cuxhaven, Njemačka

Ovaj lijek odobren je u državama članicama Europskog gospodarskog prostora i Ujedinjenoj Kraljevini (Sjeverna Irska) pod sljedećim nazivima:

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u ožujku 2025.