Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/12,5 mg filmom obložene tablete

Liječenje esencijalne hipertenzije.

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon fiksna kombinacija indicirana je u odraslih bolesnika čiji krvni tlak nije primjereno kontroliran olmesartanmedoksomilom samim.

Doziranje

Odrasli

6049264647315Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon nije namijenjen za primjenu u inicijalnoj terapiji, nego u bolesnika čiji krvni tlak nije primjereno kontroliran olmesartanmedoksomilom samim u dozi od 20 mg. Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon primjenjuje se jednom dnevno, sa ili bez hrane.

1

Kada je to klinički primjereno, može se razmotriti izravan prijelaz s monoterapije olmesartanmedoksomilom u dozi od 20 mg na fiksnu kombinaciju, pri čemu treba uzeti u obzir da olmesartanmedoksomil iskazuje svoj maksimalni antihipertenzivni učinak do oko 8 tjedana nakon početka terapije (vidjeti dio 5.1). Preporučuje se titracija doza pojedinačnih komponenti:

Olmesartanmedoksomil 20 mg/hidroklorotiazid 12,5 mg može se primjenjivati u bolesnika čiji krvni tlak nije primjereno kontroliran optimalnom monoterapijom olmesartanmedoksomilom samim u dozi od 20 mg.

Olmesartanmedoksomil 20 mg/hidroklorotiazid 25 mg može se primjenjivati u bolesnika čiji krvni tlak nije primjereno kontroliran olmesartanmedoksomilom u dozi od 20 mg/hidroklorotiazidom u dozi od 12,5 mg.

Stariji bolesnici (stari 65 godina ili više)

Za starije se osobe preporučuje isto doziranje kombinacije kao i za odrasle.

Oštećena funkcija bubrega

Kada se Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon primjenjuje u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 30 - 60 ml/min), savjetuje se periodičan nadzor funkcije bubrega (vidjeti dio 4.4). Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min) (vidjeti dio 4.3).

Oštećena funkcija jetre

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/12,5 mg i 20 mg/25 mg potrebno je oprezno primjenjivati u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2). Za bolesnike s umjerenim oštećenjem funkcije jetre preporučuje se početna doza od 10 mg olmesartanmedoksomila jednom dnevno, a maksimalna doza ne smije biti veća od 20 mg jednom dnevno. Savjetuje se pozorno praćenje krvnog tlaka i funkcije bubrega u bolesnika s oštećenjem jetre koji primaju diuretike i/ili druge antihipertenzivne lijekove. Nema iskustva s primjenom olmesartanmedoksomila u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre.

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/12,5 mg i 20 mg/25 mg ne smije se primjenjivati u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.3 i 5.2), kolestazom i bilijarnom opstrukcijom (vidjeti dio 4.3).

Pedijatrijska populacija

Nije utvrđena sigurnost i djelotvornost Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona u djece i adolescenata mlađih od 18 godina. Nema raspoloživih podataka.

Način primjene

Tabletu je potrebno progutati s dovoljnom količinom tekućine (npr. jednom čašom vode). Tablete se ne smiju žvakati te ih je potrebno uzimati svaki dan u isto vrijeme.

Preosjetljivost na djelatne tvari ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 ili na druge tvari derivirane iz sulfonamida (jer je hidroklorotiazid lijek deriviran iz sulfonamida).

Teško oštećenje funkcije bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min).

Refraktorna hipokalijemija, hiperkalcijemija, hiponatrijemija i simptomatska hiperuricemija. Teško oštećenje jetre, kolestaza i bilijarno opstruktivni poremećaji.

Drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6).

6049264337731

2

Istodobna primjena Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika s dijabetesom melitusom ili oštećenje funkcije bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

Deplecija intravaskularnog volumena:

Simptomatska hipotenzija, osobito nakon prve doze, moguća je u bolesnika s deplecijom volumena i/ili natrija zbog intenzivne terapije diureticima, prehrane s ograničenim unosom soli, proljeva ili povraćanja. Takva stanja potrebno je korigirati prije primjene Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona.

Druga stanja sa stimulacijom renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava:

U bolesnika čiji vaskularni tonus i funkcija bubrega pretežno ovise o aktivnosti renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (npr. bolesnika s teškim kongestivnim zatajenjem srca ili podležećom bolešću bubrega, uključujući stenozu bubrežne arterije), liječenje drugim lijekovima koji utječu na ovaj sustav povezuje se s akutnom hipotenzijom, azotemijom, oligurijom ili u rijetkim slučajevima akutnim zatajenjem bubrega.

Renovaskularna hipertenzija:

Postoji povećan rizik od teške hipotenzije i insuficijencije bubrega kada se bolesnici s obostranom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom bubrežne arterije jedinog funkcionalnog bubrega liječe lijekovima koji utječu na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav.

Oštećenje funkcije bubrega i transplantacija bubrega:

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon ne smije se primjenjivati u bolesnika s teško oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min) (vidjeti dio 4.3).

4912741321522Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina je ≥ 30 ml/min, < 60 ml/min).

Međutim, u takvih je bolesnika Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/12,5 mg i 20 mg/25 mg potrebno primjenjivati oprezno te se preporučuje periodično praćenje razina kalija u serumu, kreatinina i mokraćne kiseline. U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega moguća je azotemija povezana s tiazidnim diureticima. Ako progresivno oštećenje funkcije bubrega postane očigledno, nužno je pozorno preispitati terapiju te razmotriti ukidanje terapije diureticima. Nema iskustva s primjenom Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona u bolesnika s nedavnom transplantacijom bubrega.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS):

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene funkcije bubrega (uključujući akutno zatajenje bubrega). Iz tih se razloga ne preporučuje dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, ona se smije odvijati samo pod nadzorom specijalista uz obavezno učestalo pozorno praćenje funkcije bubrega, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori receptora angiotenzina II ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Oštećenje funkcije jetre:

6049264842421Trenutno nema dokaza o olmesartanmedoksomilu u bolesnika s teško oštećenom funkcijom jetre. U bolesnika s umjerenim oštećenjem jetre maksimalna doza olmesartanmedoksomila je 20 mg. Nadalje, manje promjene u ravnoteži tekućine i elektrolita tijekom terapije tiazidima mogu izazvati hepatičnu komu u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre ili progresivnom bolesti jetre.

3

Zato je nužan oprez u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.2). Primjena Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona 20 mg/12,5 mg i 20 mg/25 mg kontraindicirana je u bolesnika s teško oštećenom funkcijom jetre, kolestazom i bilijarnom opstrukcijom (vidjeti dijelove 4.3 i 5.2).

Stenoza aortnog ili mitralnog zaliska, opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija:

Kao i s drugim vazodilatatorima, potreban je osobit oprez u bolesnika sa stenozom aortnog ili mitralnog zaliska ili opstruktivnom hipertrofičnom kardiomiopatijom.

Primarni aldosteronizam:

Bolesnici s primarnim aldosteronizmom u načelu neće reagirati na antihipertenzive koji djeluju inhibicijom renin-angiotenzinskog sustava. Stoga se ne preporučuje primjena Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona u takvih bolesnika.

Metabolički i endokrini učinci:

Terapija tiazidima može oštetiti toleranciju glukoze. U bolesnika s dijabetesom možda će biti potrebna prilagodba doze inzulina ili peroralnih hipoglikemijskih lijekova (vidjeti dio 4.5). Za vrijeme terapije tiazidima može se manifestirati latentni dijabetes melitus.

Nuspojave potvrđeno povezane s terapijom tiazidnim diureticima su povišene razine kolesterola i triglicerida.

U nekih bolesnika koji primaju terapiju tiazidima može doći do hiperuricemije ili ubrzanog razvoja klinički evidentnog gihta.

Poremećena ravnoteţa elektrolita:

Kao i kod svih bolesnika na terapiji diureticima, potrebno je u primjerenim intervalima periodički utvrđivati razinu elektrolita u serumu.

Tiazidi, uključujući hidroklorotiazid, mogu uzrokovati poremećaj ravnoteže tekućine ili elektrolita (uključujući hipokalijemiju, hiponatrijemiju i hipokloremijsku alkalozu). Znakovi upozorenja na poremećenu ravnotežu tekućine ili elektrolita su suhoća usta, žeđ, slabost, letargija, omamljenost, nemir, bol ili grčevi u mišićima, umor mišića, hipotenzija, oligurija, tahikardija i gastrointestinalne smetnje poput mučnine ili povraćanja (vidjeti dio 4.8).

Rizik od hipokalijemije najveći je u bolesnika s cirozom jetre, bolesnika s ubrzanom diurezom, bolesnika koji ne primaju dovoljan unos elektrolita oralnim putom te u bolesnika koji primaju istodobnu terapiju kortikosteroidima ili adrenokortikotropnim hormonom (ACTH) (vidjeti dio 4.5).

Obratno od toga, može doći do hiperkalijemije zbog antagonizma na receptorima angiotenzina II (AT1) putem komponente olmesartanmedoksomila u Olmesartan/hidroklorotiazid Genericonu, osobito u prisutnosti oštećene funkcije bubrega i/ili zatajenja srca te dijabetesa melitusa. Preporučuje se primjereno praćenje kalija u serumu u bolesnika pod rizikom. Potreban je oprez kada se istodobno s Olmesartan/hidroklorotiazid Genericonom primjenjuju diuretici koji štede kalij, nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrže kalij te drugi lijekovi koji mogu povećati razine kalija u serumu (npr. heparin) (vidjeti dio 4.5).

Nema dokaza da bi olmesartanmedoksomil smanjio ili spriječio hiponatrijemiju izazvanu diuretikom. Nedostatak klorida u pravilu je blag i ne zahtijeva liječenje.

Tiazidi mogu smanjiti izlučivanje kalcija u urin te uzrokovati intermitentno i blago povišenje razine kalcija u serumu u odsutnosti utvrđenih poremećaja metabolizma kalcija. Hiperkalcijemija može biti dokaz prikrivenog hiperparatireoidizma. Prije provođenja testova funkcije paratireoidne žlijezde potrebno je prekinuti primjenu tiazida.

6049264436537

4

Dokazano je da tiazidi povećavaju izlučivanje magnezija u urin, što može rezultirati hipomagnezijemijom.

U bolesnika s edemima može se razviti dilucijska hiponatrijemija u vrućim vremenskim uvjetima.

Litij:

Kao i kod drugih lijekova koji sadrže kombinaciju antagonista receptora angiotenzina II i tiazid, ne preporučuje se istovremena primjena Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona i litija (vidjeti dio 4.5).

8811765249Enteropatija nalik na celijakiju:

U vrlo rijetkim slučajevima, nekoliko mjeseci ili godina nakon uvođenja lijeka prijavljen je jak, kronični proljev sa znatnim gubitkom težine u bolesnika koji su uzimali olmesartan, a moguće je da je uzrokovan lokaliziranom odgođenom reakcijom preosjetljivosti. Biopsije crijeva bolesnika često su pokazivale atrofiju viloznih resica. Ako bolesnik razvije ove simptome tijekom liječenja olmesartanom i ako nije utvrđena nikakva druga očita etiologija, potrebno je odmah prekinuti primjenu olmesartana, a liječenje olmesartanom se ne smije iznova započinjati. Ako se proljev ne poboljša u tjedan dana nakon prekida primjene, potrebno je potražiti savjet specijalista (npr. gastroenterologa).

Intestinalni angioedem

8811764106Intestinalni angioedem prijavljen je u bolesnika liječenih antagonistima receptora angiotenzina II (vidjeti dio 4.8). U tih se bolesnika očitovao kao bol u abdomenu, mučnina, povraćanje i proljev. Simptomi su se povukli nakon prekida primjene antagonista receptora angiotenzina II. Ako se dijagnosticira intestinalni angioedem, potrebno je prekinuti primjenu lijeka olmesartan i započeti odgovarajuće praćenje dok se ne postigne potpuno povlačenje simptoma.

Nemelanomski rak kože

881176807394Povećani rizik od nemelanomskog raka kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih stanica (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloženosti hidroklorotiazidu (HCTZ) zabilježen je u dvjema epidemiološkim studijama na temelju danskog Nacionalnog registra za rak. Fotosenzibilizirajući učinci hidroklorotiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC. Bolesnike koji uzimaju hidroklorotiazid potrebno je informirati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovito provjeravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije te da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koži. Bolesnicima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograničena izloženost sunčevoj svjetlosti i UV zrakama i, u slučaju izloženosti, odgovarajuća zaštita, radi minimiziranja rizika od raka kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. Također, u bolesnika koji su prethodno imali NMSC može biti potrebno razmotriti opravdanost primjene hidroklorotiazida (vidjeti također dio 4.8).

Efuzija ţilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta:

Lijekovi koji sadrže sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju, koja može dovesti do efuzije žilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta. Simptomi uključuju akutnu pojavu smanjene oštrine vida ili bol or bol u oku i obično se javljaju nekoliko sati do nekoliko tjedana nakon početka uzimanja lijeka. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog kuta može dovesti do trajnog gubitka vida. Prvotno liječenje sastoji se od što ranijeg prestanka uzimanja hidroklorotiazida. Ako se intraokularni tlak ne kontrolira, možda će biti potrebna hitna liječnička pomoć ili kirurška obrada. Faktori rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati anamnezu alergije na sulfonamid ili penicilin.

Akutna respiratorna toksičnost

6049264652277Nakon uzimanja hidroklorotiazida zabilježeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni repiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidroklorotiazida. Na početku simptomi

5

uključuju dispneju, vrućicu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu ovog lijeka i primijeniti odgovarajuće liječenje. Hidroklorotiazid se ne smije davati bolesnicima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidroklorotiazida.

Etničke razlike:

Kao i kod svih drugih antagonista receptora angiotenzina II, učinak snižavanja krvnog tlaka koji olmesartanmedoksomil ima donekle je manji u bolesnika crne rase nego ostalih, a moguće je objašnjenje viša prevalencija niske razine renina u populaciji hipertenzivnih bolesnika crne rase.

Antidoping test:

Hidroklorotiazid sadržan u ovom lijeku može uzrokovati pozitivan analitički rezultat antidoping testa.

Trudnoća:

Tijekom trudnoće ne smiju se uvoditi antagonisti receptora angiotenzina II. Osim ako se nastavak terapije antagonistima receptora angiotenzina II smatra izrazito bitnim; bolesnicama koje planiraju trudnoću nužno je promijeniti terapiju na zamjensko antihipertenzivno liječenje koje ima utvrđen sigurnosni profil za primjenu tijekom trudnoće. Kad se utvrdi trudnoća, odmah se mora prekinuti liječenje antagonistima receptora angiotenzina II te, ako je prikladno, potrebno je započeti zamjensku terapiju (vidjeti dijelove 4.3 i 4.6).

Ostalo:

Kod opće arterioskleroze, uvijek je prisutan rizik da prekomjerno sniženje krvnog tlaka u bolesnika s ishemijskom bolesti srca ili ishemijskom cerebrovaskularnom bolešću može rezultirati infarktom miokarda ili moždanim udarom.

Moguće su reakcije preosjetljivosti na hidroklorotiazid u bolesnika sa ili bez anamneze alergije ili bronhalne astme, ali vjerojatnije su u bolesnika koji imaju takvu anamnezu.

Prijavljena je egzacerbacija ili aktivacija sistemskog eritemskog lupusa tijekom primjene tiazidnih diuretika.

Ovaj lijek sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim problemima intolerancije galaktoze, nedostatka Lapp laktaze ili malapsorpcije glukoze-galaktoze ne smiju uzimati ovaj lijek.

Moguće interakcije koje se odnose i na olmesartanmedoksomil i na hidroklorotiazid:

Ne preporučuje se istodobna primjena

Litij:

Zabilježena su reverzibilna povećanja koncentracija litija u serumu i toksičnost tijekom istodobne primjene litija s inhibitorima angiotenzin konvertirajućeg enzima, a rjeđe s antagonistima receptora angiotenzina II. K tome, tiazidi smanjuju renalni klirens litija, a kao posljedica toga može se povećati rizik od toksičnosti litija. Zato se ne preporučuje primjena Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona i litija u kombinaciji (vidjeti dio 4.4). Ako se primjena kombinacije pokaže nužnom, preporučuje se pozorno pratiti razine litija u serumu.

Istodobna primjena koja zahtijeva oprez

Baklofen:

Moguće je pojačanje antihipertenzivnog učinka.

6049264392607Nesteroidni antiinflamatorni lijekovi:

6

NSAIL-i (tj. acetilsalicilna kiselina (> 3 g/dan), inhibitori COX-2 (ciklooksigenaze) i neselektivni NSAIL-i) mogu smanjiti antihipertenzivni učinak tiazidnih diuretika i antagonista receptora angiotenzina II.

U nekih bolesnika s kompromitiranom funkcijom bubrega (npr. dehidriranih bolesnika ili starijih osoba s kompromitiranom funkcijom bubrega) istodobna primjena antagonista receptora angiotenzina II i lijekova koji inhibiraju ciklooksigenazu može uzrokovati dodatno pogoršanje funkcije bubrega, uključujući i moguće akutno zatajenje bubrega, koje je obično reverzibilno. Zbog toga je ovu kombinaciju potrebno primjenjivati uz oprez, posebice u starijih osoba. Nužna je primjerena hidracija bolesnika, a potrebno je razmotriti i praćenje funkcije bubrega nakon uvođenja istodobne terapije te periodički nakon nje.

Istodobna primjena koju treba uzeti u obzir

Amifostin:

Moguće je pojačanje antihipertenzivnog učinka.

Ostali antihipertenzivi:

Učinak snižavanja krvnog tlaka koji Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon iskazuje može se povećati istodobnom primjenom drugih antihipertenzivnih lijekova.

Alkohol, barbiturati, narkotici ili antidepresivi: Moguće je pojačanje ortostatske hipotenzije.

Moguće interakcije koje se odnose na olmesartanmedoksomil:

Ne preporučuje se istodobna primjena

ACE inhibitori, blokatori receptora angiotenzina II ili aliskiren:

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena povezana s većom učestalosti štetnih događaja poput hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene funkcije bubrega (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Lijekovi koji utječu na razine kalija:

Na temelju iskustva primjene drugih lijekova koji utječu na renin-angiotenzinski sustav, istodobna primjena diuretika koji štede kalij, nadomjestaka kalija, nadomjestaka soli koji sadrže kalij ili drugih lijekova koji mogu povećati razine kalija u serumu (npr. heparin, ACE inhibitori) može dovesti do povećanja razina kalija u serumu (vidjeti dio 4.4). Ako je nužno u kombinaciji s Olmesartan/hidroklorotiazid Genericonom propisati i lijek koji utječe na razine kalija, savjetuje se praćenje razina kalija u plazmi.

Sekvestrant žučne kiseline kolesevelam:

Istodobna primjena sekvestranta žučne kiseline kolesevelam hidroklorida smanjuje sistemsku izloženost i vršnu koncentraciju olmesartana u plazmi, a također smanjuje i t1/2. Primjena olmesartanmedoksomila barem 4 sata prije kolesevelam hidroklorida smanjila je učinak interakcije lijeka. Potrebno je razmotriti primjenu olmesartanmedoksomila barem 4 sata prije doze kolesevelam hidroklorida (vidjeti dio 5.2).

Dodatne informacije

Nakon liječenja antacidom (magnezijevim aluminijevim hidroksidom) zabilježeno je umjereno smanjenje bioraspoloživosti olmesartana.

6049264199666

7

Olmesartanmedoksomil nije značajno utjecao na farmakokinetiku ni na farmakodinamiku varfarina, kao ni na farmakokinetiku digoksina.

Istodobna primjena olmesartanmedoksomila s pravastatinom u zdravih ispitanika nije imala klinički značajne učinke na farmakokinetiku nijedne od komponenti.

Olmesartan nije imao klinički značajne inhibitorne učinke in vitro na ljudske enzime citokroma P450 1A1/2, 2A6, 2C8/9, 2C19, 2D6, 2E1 i 3A4, a nije imao nikakve ili je imao minimalne indukcijske učinke na aktivnosti citokroma P450 u štakora. Ne očekuju se klinički značajne interakcije između olmesartana i lijekova koji se metaboliziraju putem gore navedenih enzima citokroma P450.

Moguće interakcije koje se odnose na hidroklorotiazid:

Ne preporučuje se istodobna primjena

Lijekovi koji utječu na razine kalija:

Učinak deplecije kalija koji hidrokorotiazid iskazuje (vidjeti dio 4.4) može biti pojačan istovremenom primjenom drugih lijekova uz koje se vezuju gubitak kalija i hipokalijemija (npr. drugi kaliuretski diuretici, laksativi, kortikosteroidi, ACTH, amfotericin, karbenoksolon, penicilin G natrij ili derivati salicilne kiseline). Zbog toga se ne preporučuje ovakva istodobna primjena.

Istodobna primjena koja zahtijeva oprez

Kalcijeve soli:

Tiazidni diuretici mogu povećati razine kalcija u serumu zbog smanjenog izlučivanja. Ako se moraju propisati nadomjesci kalcija, potrebno je pratiti razine kalcija u serumu i u skladu s njima prilagoditi dozu kalcija.

Kolestiramin i smole kolestipola:

Apsorpcija hidroklorotiazida slabija je u prisutnosti smola s anionskom izmjenom.

Glikozidi digitalisa:

Tiazidima izazvana hipokalijemija ili hipomagnezijemija može potaknuti pojavu digitalisom izazvanih srčanih aritmija.

Lijekovi na koje utječu poremećaji razina kalija u serumu:

Preporučuje se periodično praćenje kalija u serumu i EKG pretrage kada se Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon primjenjuje zajedno s lijekovima na koje utječu poremećaji razina kalija u serumu (npr. s glikozidima digitalisa i antiaritmijskim lijekovima) te sa sljedećim lijekovima (uključujući i neke antiaritmijske lijekove) koji izazivaju torsades de pointes (ventrikulsku tahikardiju) zbog toga što je hipokalijemija faktor predispozicije za torsades de pointes (ventrikulsku tahikardiju):

- antiaritmijski lijekovi klase Ia (npr. kinidin, hidrokinidin, dizopiramid).

- antiaritmijski lijekovi klase III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid).

- neki antipsihotici (npr. tioridazin, klorpromazin, levomepromazin, trifluoperazin, ciamemazin, sulpirid, sultoprid, amisulprid, tiaprid, pimozid, haloperidol, droperidol).

- ostali (npr. bepridil, cisaprid, difemanil, eritromicin IV, halofantrin, mizolastin, pentamidin, sparfloksacin, terfenadin, vinkamin IV).

Nedepolarizirajući relaksansi skeletnog mišića (npr. tubokurarin):

Hidroklorotiazid može pojačati učinak nedepolarizirajućih relaksansa skeletnog mišića.

Antikolinergički lijekovi (npr. atropin, biperiden):

6049264404999Povećanje bioraspoloživosti tiazidnih diuretika smanjenjem gastrointestinalnog motiliteta i brzine pražnjenja želuca.

8

Lijekovi protiv dijabetesa (oralni lijekovi i inzulin):

Liječenje tiazidom može utjecati na toleranciju glukoze. Može biti potrebna prilagodba doze lijeka protiv dijabetesa (vidjeti dio 4.4).

Metformin:

Metformin je potrebno oprezno primjenjivati zbog rizika od laktičke acidoze izazvane mogućim funkcionalnim zatajenjem bubrega povezanim s hidroklorotiazidom.

Beta-blokatori i diazoksid:

Tiazidi mogu pojačati hiperglikemijski učinak beta-blokatora i diazoksida.

Presorski amini (npr. noradrenalin): Učinak presorskih amina može biti smanjen.

Lijekovi koji se primjenjuju u liječenju gihta (npr. probenecid, sulfinpirazon i alopurinol):

Može biti potrebna prilagodba doze urikozuričnih lijekova jer hidroklorotiazid može povećati razinu mokraćne kiseline u serumu. Može biti nužno povećanje doze probenecida ili sulfinpirazon. Istovremena primjena tiazida može povećati incidenciju reakcija preosjetljivosti na alopurinol.

Amantadin:

Tiazidi mogu povećati rizik od nuspojava uzrokovanih amantadinom.

Citotoksični lijekovi (npr. ciklofosfamid, metotreksat):

Tiazidi mogu smanjiti bubrežno izlučivanje citotoksičnih lijekova te pojačati njihove mijelosupresivne učinke.

Salicilati:

U slučaju visokih doza salicilata, hidroklorotiazid može povećati toksični učinak salicilata na središnji živčani sustav.

Metildopa:

Prijavljeni su izolirani slučajevi hemolitičke anemije tijekom istodobne primjene hidroklorotiazida i metildope.

Ciklosporin:

Istodobno liječenje ciklosporinom može povećati rizik od hiperuricemije i komplikacija tipa gihta.

Tetraciklini:

Istodobna primjena tetraciklina i tiazida povećava rizik od porasta razine ureje izazvanog tetraciklinima. Ova se interakcija vjerojatno ne odnosi na doksiciklin.

Trudnoća

S obzirom na učinke na trudnoću koje imaju pojedinačne komponente ovog kombiniranog lijeka, ne preporučuje se primjena Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona u prvom tromjesečju trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona kontraindicirana je u drugom i trećem tromjesečju trudnoće (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Olmesartanmedoksomil:

6049264551784Ne preporučuje se primjena antagonista receptora angiotenzina II u prvom tromjesečju trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena antagonista receptora angiotenzina II kontraindicirana je u drugom i trećem tromjesečju trudnoće (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

9

Epidemiološki dokazi u vezi s rizikom od teratogenosti nakon izloženosti ACE inhibitorima tijekom prvog tromjesečja trudnoće nisu konačni; međutim, ne može se isključiti mali porast rizika. Iako nema kontroliranih epidemioloških podataka o riziku s antagonistima receptora angiotenzina II, mogući su slični rizici za ovu klasu lijekova. Osim ako se nastavak terapije blokatorom receptora angiotenzina smatra izrazito bitnim, bolesnicama koje planiraju trudnoću potrebno je promijeniti terapiju zamjenskim antihipertenzivnim liječenjem koje ima utvrđen sigurnosni profil za primjenu tijekom trudnoće. Kad se utvrdi trudnoća, mora se odmah prekinuti liječenje antagonistima angiotenzina II te, ako je prikladno, potrebno je započeti zamjensku terapiju.

Poznato je da izloženost terapiji antagonistima receptora angiotenzina II u drugom i trećem tromjesečju izaziva fetotoksičnost u ljudi (smanjenje funkcije bubrega, oligohidramnij, zaostajanje u osifikaciji lubanje) i neonatalnu toksičnost (zatajenje bubrega, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti također dio 5.3 „Neklinički podaci o sigurnosti primjene“).

Ako se izloženost antagonistima receptora angiotenzina II dogodi od drugog tromjesečja trudnoće, preporučuje se ultrazvučni pregled funkcije bubrega i lubanje.

Dojenčad čije su majke uzimale antagoniste receptora angiotenzina II potrebno je pozorno nadzirati zbog moguće hipotenzije (vidjeti također dijelove 4.3 i 4.4).

Hidroklorotiazid:

Postoji ograničeno iskustvo primjene hidroklorotiazida tijekom trudnoće, posebice tijekom prvog tromjesečja. Ispitivanja na životinjama nisu dovoljna.

Hidroklorotiazid prolazi kroz posteljicu. Na temelju farmakološkog mehanizma djelovanja hidroklorotiazida, njegova primjena u drugom i trećem tromjesečju može ugroziti fetoplacentalnu perfuziju te može uzrokovati učinke ne fetus i novorođenče, kao što su žutica, poremećaj ravnoteže elektrolita i trombocitopenija.

Hidroklorotiazid se ne smije primjenjivati kod gestacijskog edema, gestacijske hipertenzije ili preeklampsije zbog rizika od smanjenog volumena plazme i hipoperfuzije placente, a bez korisnog učinka na tijek bolesti.

Hidroklorotiazid se ne smije primjenjivati kod esencijalne hipertenzije u trudnica, osim u rijetkim slučajevima kada nije moguće primijeniti nijedno drugo liječenje.

Dojenje

Olmesartanmedoksomil:

Budući da nema informacija o primjeni Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona tijekom dojenja, ne preporučuje se Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon te se prednost daje zamjenskim liječenjima s bolje utvrđenim sigurnosnim profilima tijekom dojenja, posebice kada se doji novorođenče ili nedonošče.

Hidroklorotiazid:

Hidroklorotiazid se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko. Visoke doze tiazida koje uzrokuju intenzivnu diurezu mogu inhibirati proizvodnju mlijeka. Ne preporučuje se primjena Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona tijekom dojenja. Ako se Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon primjenjuje tijekom dojenja, doze trebaju biti što je niže moguće.

6049264826076

10

60492649815830

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon može imati mali ili umjereni utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Povremeno su moguće omaglica ili umor u bolesnika koji uzimaju antihipertenzivnu terapiju, što može smanjiti sposobnost reagiranja.

Najčešće prijavljene nuspojave tijekom liječenja Olmesartan/hidroklorotiazid Genericonom su glavobolja (2,9 %), omaglica (1,9 %) i umor (1,0 %).

Hidroklorotiazid može uzrokovati ili pogoršati depleciju volumena, što može dovesti do poremećaja ravnoteže elektrolita (vidjeti dio 4.4).

U kliničkim ispitivanjima koja su uključivala 1155 bolesnika liječenih kombinacijama olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid u dozama od 20 mg/12,5 mg ili 20 mg/25 mg te 466 bolesnika liječenih placebom tijekom razdoblja do najviše 21 mjeseca, ukupna učestalost nuspojava u osoba na terapiji kombinacijom olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid bila je slična kao i za placebo. Prekidi liječenja zbog nuspojava također su bili slični za olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid

20 mg/12,5 mg – 20 mg/25 mg (2 %) i placebo (3 %). Ukupna učestalost nuspojava u osoba liječenih kombinacijom olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid u odnosu na placebo nije bila povezana s dobi (< 65 godina naspram ≥ 65 godina), spolom ili rasom, iako je učestalost omaglice bila nešto veća u bolesnika starih > 75 godina.

Pored toga, sigurnost Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona kao kombinacije visokih doza ispitana je u kliničkim ispitivanjima u kojima je 3709 bolesnika primalo olmesartanmedoksomil u kombinaciji s hidroklorotiazidom u dozama jačine 40 mg/12,5 mg i 40 mg/25 mg.

Nuspojave Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona u kliničkim ispitivanjima, ispitivanjima sigurnosti nakon stavljanja lijeka u promet i spontanom prijavljivanju sažete su u donjoj tablici, kao također i nuspojave pojedinačnih komponenti olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida na temelju poznatog sigurnosnog profila ovih tvari.

Sljedeća terminologija koristi se za klasifikaciju učestalosti nuspojava: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); manje često (≥1/1 000 do <1/100); rijetko (≥1/10 000 do <1/1 000); vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Klasifikacija organskih sustava prema MedDRA-i	Nuspojave	Učestalost
		Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon	Olmesartan	HCTZ
Infekcije i infestacije	sijaloadenitis			rijetko
Dobroćudne, zloćudne i nespecificirane novotvorine (uključujući ciste i polipe)	nemelanomski rak kože (karcinom bazalnih stanica i karcinom skvamoznih stanica)			nepoznato

11

60492649815830

Poremećaji krvi i limfnog sustava

aplastična anemija

depresija koštane srži

rijetko

rijetko

hemolitička anemija

leukopenija

neutropenija/ agranulocitoza

rijetko

rijetko

rijetko

899464-2126270trombocitopenija manje često rijetko

Poremećaji anafilaktičke reakcije manje često manje često imunološkog sustava

Poremećaji metabolizma i prehrane

anoreksija

glikozurija

manje često

često

hiperkalcijemija

hiperkolesterolemija

hiperglikemija

hiperkalijemija

hipertrigliceridemija

hiperuricemija

hipokloremija

hipokloremijska alkaloza

hipokalijemija

hipomagnezijemija

hiponatrijemija

hiperamilazemija

manje često

manje često

manje često

rijetko

često

često

često

vrlo često

često

vrlo često

vrlo često

često

vrlo rijetko

često

često

često

često

12

Psihijatrijski poremećaji

apatija

depresija

rijetko

rijetko

nemir

poremećaji spavanja

Poremećaji živčanog konfuzija sustava

konvulzije

poremećaji svijesti

rijetko

rijetko

rijetko

često

rijetko

899464-2508466(poput gubitka svijesti)

omaglica/ošamućenost često često često

glavobolja

gubitak apetita

parestezija

posturalna omaglica

somnolencija

sinkopa

često

manje često

manje često

manje često

često

rijetko

manje često

rijetko

Poremećaji oka smanjena lakrimacija rijetko

prolazno zamagljen vid rijetko

pogoršanje postojeće kratkovidnosti

efuzija žilnice, akutna kratkovidnost, akutni glaukom zatvorenog kuta

ksantopsija

manje često

nepoznato

rijetko

6049264723706Poremećaji uha i vrtoglavica manje često manje često rijetko labirinta

13

899464-30734Srčani poremećaji angina pektoris manje često

srčane aritmije

palpitacije

Krvožilni poremećaji embolija

hipotenzija

nekrotizirajući angitis (vaskulitis, kutani vaskulitis)

ortostatska hipotenzija

tromboza

manje često

manje često

manje često

rijetko

rijetko

rijetko

rijetko

manje često

rijetko

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja

bronhitis

kašalj

manje često

često

često

dispneja

intersticijska pneumonija

faringitis

plućni edem

respiratorni distres

akutni respiratorni

često

rijetko

rijetko

rijetko

manje često

vrlo rijetko

distres sindrom (ARDS) (vidjeti dio 4.4)

rinitis često

Poremećaji probavnog sustava

bol u abdomenu

konstipacija

manje često

često

često

često

6049264723866proljev manje često često često

14

34342074842799

dispepsija

iritacija želuca

gastroenteritis

meteorizam

mučnina

pankreatitis

paralitički ileus

manje često

manje često

često

često

često

često

često

često

rijetko

vrlo rijetko

povraćanje

enteropatija nalik na celijakiju (vidjeti dio 4.4)

manje često

manje često često

vrlo rijetko

Poremećaji jetre i žuči

intestinalni angioedem

akutni kolecistitis

žutica (intrahepatični kolestatski ikterus)

rijetko

rijetko

rijetko

899464-5160114autoimuni hepatitis* nepoznato

Poremećaji kože i alergijski dermatitis manje često potkožnog tkiva

anafilaktičke kožne reakcije

angioneurotični edem

kožne reakcije nalik na eritematozni lupus

ekcem

eritem

rijetko

manje često

rijetko

rijetko

rijetko

manje često

6049264723981egzantem manje često

15

899464-30734reakcije fotoosjetljivosti manje često

pruritus manje često manje često

purpura manje često

osip manje često manje često manje često

reaktivacija kutanog eritemskog lupusa

toksična epidermalna nekroliza

rijetko

rijetko

urtikarija rijetko manje često manje često

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva

artralgija

artritis

manje često

često

bol u leđima

mišićni spazmi

mišićna slabost

manje često

manje često

često

rijetko

rijetko

mialgija manje često manje često

bol u ekstremitetima

pareza

bol u kostima

Poremećaji bubrega i akutno zatajenje

manje često

rijetko

često

rijetko

rijetko

mokraćnog sustava bubrega

hematurija

intersticijski nefritis

manje često

često

rijetko

insuficijencija bubrega rijetko

6049264667160poremećena funkcija rijetko bubrega

16

899464-4141724 smanjen hemoglobin u krvi rijetko povišeni lipidi u krvi manje često smanjen kalij u krvi manje često povišen kalij u krvi manje često povišena ureja u krvi manje često često često povišen dušik iz ureje u krvi rijetko povišena mokraćna kiselina u krvi rijetko povišena gama-glutamil transferaza manje često povišeni jetreni enzimi često * Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi autoimunog hepatitisa s latencijom od nekoliko mjeseci do godina, a bili su reverzibilni nakon prestanka primjene olmesartana.

Prijavljeni su pojedinačni slučajevi rabdomiolize koji su vremenski povezani s uzimanjem blokatora receptora angiotenzina II.

Opis odabranih nuspojava

Nemelanomski rak kože: Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, između hidroklorotiazida i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi (vidjeti također dijelove 4.4 i 5.1).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u

Nisu dostupne posebne informacije o učincima ili liječenju predoziranja lijekom Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon. Bolesnika je potrebno pažljivo nadzirati, a liječenje treba biti simptomatsko i suportivno. Liječenje ovisi o vremenu proteklom od ingestije i težini simptoma. Predložene mjere uključuju indukciju emeze i/ili lavažu želuca. Za liječenje predoziranja može biti koristan aktivni ugljen. Potrebno je često nadzirati elektrolite i kreatinin u serumu. U slučaju hipotenzije, bolesnika je potrebno postaviti u ležeći položaj i brzo mu dati nadomjestke soli i volumena.

Kao najvjerojatnije manifestacije predoziranja olmesartanmedoksomilom očekuju se hipotenzija i tahikardija, a također je moguća i bradikardija. Predoziranje hidroklorotiazidom povezano je s

18

deplecijom elektrolita (hipokalijemija, hipokloremija) i dehidracijom koje su rezultat prekomjerne diureze. Najčešći znakovi i simptomi predoziranja su mučnina i somnolencija. Hipokalijemija može dovesti do mišićnih spazama i/ili pojačati srčane aritmije povezane s istodobnom primjenom glikozida digitalisa ili određenih antiaritmijskih lijekova.

Nisu dostupne informacije o mogućnosti uklanjanja olmesartana ili hidroklorotiazida dijalizom.

Farmakoterapijska skupina: antagonisti agiotenzina II i diuretici, ATK oznaka: C09DA08.

Mehanizam djelovanja/farmakodinamički učinci

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon je kombinacija antagonista receptora angiotenzina II, olmesartanmedoksomila, i tiazidnog diuretika, hidroklorotiazida. Kombinacija ovih sastojaka ima aditivan antihipertenzivni učinak, odnosno smanjuje krvni tlak u većoj mjeri nego bilo koja od komponenti sama. Doziranje Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona jednom dnevno pruža učinkovito i neometano smanjenje krvnog tlaka tijekom intervala doziranja od 24 sata.

Olmesartanmedoksomil je oralno aktivan i selektivan antagonist receptora angiotenzina II (tipa AT1). Angiotenzin II primarni je vazoaktivni hormon renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava i ima značajnu ulogu u patofiziologiji hipertenzije. Učinci angiotenzina II uključuju vazokonstrikciju, stimulaciju sinteze i oslobađanja aldosterona, stimulaciju srca i reapsorpciju natrija u bubrezima. Olmesartan blokira učinke vazokonstrikcije i lučenja aldosterona koje ima angiotenzin II tako što blokira njegovo vezivanje na AT1 receptor u tkivima, uključujući vaskularno glatko mišićje i nadbubrežnu žlijezdu. Djelovanje olmesartana neovisno je o izvoru ili putu sinteze angiotenzina II. Olmesartanov selektivni antagonizam receptora angiotenzina II (AT1) rezultira povećanjima razina renina u plazmi te koncentracija angiotenzina I i II, kao i manjim padom koncentracije aldosterona u plazmi.

Kod hipertenzije olmesartanmedoksomil uzrokuje dugotrajno smanjenje arterijskog krvnog tlaka koje je ovisno o dozi. Nema dokaza hipotenzije nakon prve doze, tahifilaksije tijekom dugotrajnog liječenja ili povratne (engl. rebound) hipertenzije nakon ukidanja terapije.

Doziranje olmesartanmedoksomila jednom dnevno pruža učinkovito i glatko smanjenje krvnog tlaka tijekom intervala doziranja od 24 sata. Doziranje jednom dnevno dovelo je do sličnih smanjenja krvnog tlaka kao i doziranje dvaput dnevno u istoj ukupnoj dnevnoj dozi.

Kontinuiranim se liječenjem maksimalna smanjenja krvnog tlaka postižu u roku od 8 tjedana od početka terapije, iako se bitan udio učinka snižavanja krvnog tlaka opaža već nakon 2 tjedna liječenja.

Učinak olmesartanmedoksomila na mortalitet i morbiditet još uvijek nije poznat.

8811764526

Ispitivanje ROADMAP (engl. Randomised Olmesartan and Diabetes Microalbuminuria Prevention), u kojem je sudjelovalo 4447 bolesnika s dijabetesom tipa 2, normoalbuminurijom i barem jednim dodatnim kardiovaskularnim faktorom rizika, ispitivalo je može li liječenje olmesartanom odgoditi početak mikroalbuminurije. Tijekom praćenja s medijanom trajanja od 3,2 godine bolesnici su primali ili olmesartan ili placebo uz ostale antihipertenzive, izuzev ACE inhibitora ili ARB-a.

6049264551529Za primarnu mjeru ishoda, ispitivanje je pokazalo značajno smanjenje rizika tijekom vremena do početka mikroalbuminurije, i to u korist olmesartana. Nakon korekcije za razlike u krvnom tlaku, ovo smanjenje rizika više nije bilo statistički značajno. 8,2 % (178 od 2160) bolesnika u skupini koja je

19

60492649815830

8811764190primala olmesartan i 9,8 % (210 od 2139) u skupini koja je primala placebo razvili su mikroalbuminuriju.

Za sekundarne mjere ishoda, kardiovaskularni događaji javili su se u 96 bolesnika (4,3 %) na olmesartanu i u 94 bolesnika (4,2 %) na placebu. Incidencija kardiovaskularnog mortaliteta bila je viša kod liječenja olmesartanom u odnosu na placebo (15 bolesnika (0,7 %) naspram 3 bolesnika (0,1 %)), unatoč sličnim stopama za nefatalni moždani udar (14 bolesnika (0,6 %) naspram 8 bolesnika

(0,4 %)), nefatalni infarkt miokarda (17 bolesnika (0,8 %) naspram 26 bolesnika (1,2 %)) i nekardiovaskularni mortalitet (11 bolesnika (0,5 %) naspram 12 bolesnika (0,5 %)). Sveukupni mortalitet bolesnika na olmesartanu brojčano je porastao (26 bolesnika (1,2 %) naspram 15 bolesnika (0,7 %)), za što je pretežno bio zaslužan viši broj smrtonosnih kardiovaskularnih događaja.

881176829845Ispitivanje ORIENT (engl. Olmesartan Reducing Incidence of End-stage Renal Disease in Diabetic Nephropathy Trial) ispitivalo je učinke olmesartana na bubrežne i kardiovaskularne ishode u 577 randomiziranih japanskih i kineskih bolesnika s dijabetesom tipa 2 s prisutnom nefropatijom. Tijekom medijana praćenja od 3,1 godine bolesnici su primali ili olmesartan ili placebo kao dodatak drugim antihipertenzivnim lijekovima, uključujući ACE inhibitore.

Primarna kompozitna mjera ishoda (vrijeme do prvog događaja udvostručenja kreatinina u serumu, završnog stadija bubrežne bolesti, smrti od bilo kojeg uzroka) javila se u 116 bolesnika u skupini koja je dobivala olmesartan (41,1 %) i 129 bolesnika u skupini na placebu (45,4 %) (HR 0,97 (95 % CI 0,75 do 1,24); p=0,791). Kompozitna sekundarna kardiovaskularna mjera javila se u 40 bolesnika liječenih olmesartanom (14,2 %) i 53 bolesnika liječenih placebom (18,7 %). Ova kompozitna kardiovaskularna mjera ishoda uključivala je smrt od kardiovaskularnih uzroka kod 10 (3,5 %) bolesnika koji su primali olmesartan naspram 3 (1,1 %) koji su primali placebo, ukupni mortalitet bio je 19 (6,7 %) naspram 20 (7,0 %), nefatalni moždani udar kod 8 (2,8 %) naspram 11 (3,9 %) i nefatalni infarkt miokarda kod 3 (1,1 %) naspram 7 (2,5 %) bolesnika.

Hidroklorotiazid je tiazidni diuretik. Mehanizam antihipertenzivnog učinka tiazidnih diuretika nije u cijelosti poznat. Tiazidi utječu na bubrežne tubularne mehanizme reapsorpcije elektrolita, izravno povećavajući izlučivanje natrija i klorida u približno jednakim količinama. Diuretičko djelovanje hidroklorotiazida smanjuje volumen plazme, povećava aktivnost renina u plazmi, kao i lučenje aldosterona, s posljedičnim povećanjima kalija u urinu i gubitkom bikarbonata te smanjenjima razina kalija u serumu. Angiotenzin II medijator je veze između renina i aldosterona i zbog toga istovremena primjena antagonista receptora angiotenzina II često poništava gubitak kalija povezan s tiazidnim diureticima. S hidroklorotiazidom diureza počinje za oko 2 sata, a vršni se učinak postiže oko 4 sata nakon doziranja, dok djelovanje traje približno 6-12 sati.

Epidemiološka ispitivanja pokazala su da dugotrajno liječenje hidroklorotiazidom u monoterapiji smanjuje rizik od kardiovaskularnog mortaliteta i morbiditeta.

Nemelanomski rak kože: Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, između HCTZ-a i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi. Jedna studija uključila je populaciju koja se sastojala od 71 533 slučaja BCC-a i 8 629 slučajeva SCC-a usklađenih s 1 430 833, odnosno 172 462 kontrola u populaciji. Velika primjena hidroklorotiazida (≥50,000 mg kumulativno) bila je povezana s prilagođenim OR od 1,29 (95% CI: 1,23-1,35) za BCC i 3,98 (95% CI: 3,68-4,31) za SCC. Primijećena je jasna povezanost odgovora i kumulativne doze i za BCC i za SCC. Druga studija pokazala je moguću povezanost između raka usana (SCC) i izlaganja hidroklorotiazidu: 633 slučaja raka usana usklađeno je s 63 067 kontrola u populaciji, primjenom strategije uzorkovanja iz rizične skupine (engl. risk-set sampling). Povezanost odgovora i kumulativne doze dokazan je s prilagođenim OR 2,1 (95% CI: 1,7-2,6) s povećanjem na OR 3,9 (3,0-4,9) za veliku primjenu hidroklorotiazida (~25 000 mg) i OR 7,7 (5,7-10,5) za najvišu kumulativnu dozu (~100 000 mg)

(vidjeti i dio 4.4).

Klinička djelotvornost i sigurnost

20

Kombinacija olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida pruža aditivna smanjenja krvnog tlaka, koja se u pravilu povećavaju s dozom svake od komponenti. U sabranim (engl. pooled) placebom kontroliranim ispitivanjima primjena kombinacije olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid od

20 mg/12,5 mg i 20 mg/25 mg rezultirala je, nakon što su od ukupnih rezultata oduzeti rezultati placeba, srednjim smanjenjima sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka u trenutku najniže koncentracije lijeka od 12/7 mmHg odnosno 16/9 mmHg. Dob i spol nisu klinički značajno utjecali na odgovor na liječenje kombiniranom terapijom olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid.

Primjena hidroklorotiazida u dozama od 12,5 mg i 25 mg u bolesnika čije stanje nije bilo dovoljno kontrolirano olmesartanmedoksomilom 20 mg u monoterapiji proizvela je dodatna smanjenja 24-satnog sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka za 7/5 mmHg odnosno 12/7 mmHg, mjerena ambulantnim praćenjem krvnog tlaka, u odnosu na početnu vrijednost monoterapije olmesartanmedoksomilom. Dodatna srednja smanjenja sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka u trenutku najniže koncentracije lijeka u usporedbi s početnom vrijednosti, mjerena na konvencionalni način, bila su 11/10 mmHg odnosno 16/11 mmHg.

Učinkovitost terapije kombinacijom olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid održana je tijekom dugotrajnog (jednogodišnjeg) liječenja. Ukidanje terapije olmesartanmedoksomilom, sa ili bez istodobne terapije hidroklorotiazidom, nije rezultiralo povratnom (rebound) hipertenzijom.

Učinci fiksne kombinacije olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid na mortalitet i kardiovaskularni morbiditet trenutno su nepoznati.

Ostale informacije:

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja, ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes, engl.) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom receptora angiotenzina II.

ONTARGET je bilo ispitivanje koje je provedeno na bolesnicima s anamnezom kardiovaskularne ili cerebrovaskularne bolesti ili dijabetesom melitusom tipa 2 s dokazima oštećenja ciljnih organa. VA NEPHRON-D bilo je ispitivanje na bolesnicima s dijabetesom tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom. Ova ispitivanja nisu pokazala značajan korisni učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i mortalitet, ali zabilježen je povećan rizik od hiperkalijemije, akutnog oštećenja bubrega i/ili hipotenzije, u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ovi su rezultati također važni za druge ACE inhibitore i blokatore receptora angiotenzina II.

Stoga se ACE inhibitori i blokatori receptora angiotenzina II ne smiju primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Ispitivanje ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) bilo je dizajnirano kako bi ispitalo korist od dodavanja aliskirena standardnoj terapiji ACE inhibitorom ili blokatorom receptora angiotenzina II u bolesnika s dijabetesom melitusom tipa 2 i kroničnom bubrežnom bolesti, kardiovaskularnom bolesti ili objema. Ispitivanje je prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. I smrt od kardiovaskularnih uzroka i moždani udar bili su brojčano češći u skupini koja je dobivala aliskiren nego u skupini koja je dobivala placebo, a štetni događaji i ozbiljni štetni događaji od značaja (hiperkalijemija, hipotenzija i disfunkcija bubrega) češće su zabilježeni u skupini koja je primala aliskiren nego u skupini koja je primala placebo.

Apsorpcija i distribucija

Olmesartanmedoksomil:

6049264565458Olmesartanmedoksomil je prolijek. Brzo se konvertira u farmakološki aktivan metabolit olmesartan putem esteraza u sluznici probavnog trakta i portalnoj krvi tijekom apsorpcije iz gastrointestinalnog trakta. U plazmi ili ekskretima nisu uočeni nepromijenjeni olmesartanmedoksomil ili nepromijenjeni

21

postranični lanac medoksomilovog dijela. Srednja vrijednost apsolutne bioraspoloživosti olmesartana iz formulacije u tableti bila je 25,6 %.

Srednja vršna koncentracija olmesartana u plazmi (Cmax) postiže se u roku od 2 sata nakon uzimanja oralne doze olmesartanmedoksomila, a koncentracije olmesartana u plazmi povećavaju se otprilike linearno s rastućim jednokratnim oralnim dozama do oko 80 mg.

Hrana je imala minimalan učinak na bioraspoloživost olmesartana i stoga se olmesartanmedoksomil može primjenjivati sa ili bez hrane.

U farmakokinetici olmesartana nisu zabilježene klinički važne razlike povezane sa spolom.

Olmesartan se u visokoj mjeri veže na proteine u plazmi (99,7 %), ali potencijal klinički značajnih interakcija istiskivanja u vezanju na proteine između olmesartana i drugih istodobno primijenjenih lijekova s visokim stupnjem vezanja je nizak (kao što potvrđuje manjak klinički značajnih interakcija između olmesartanmedoksomila i varfarina). Vezanje olmesartana za krvne stanice je zanemarivo. Srednja vrijednost volumena distribucije nakon intravenskog doziranja je niska (16 - 29 l).

Hidroklorotiazid:

Nakon oralne primjene kombinacije olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida, medijan vremena potrebnog do vršne koncentracije hidroklorotiazida bio je 1,5 do 2 sata nakon doziranja. Hidroklorotiazid se veže na proteine u plazmi u količini od 68%, a prividni mu je volumen distribucije 0,83 – 1,14 l/kg.

Biotransformacija i eliminacija

Olmesartanmedoksomil:

Ukupni klirens u plazmi obično je bio 1,3 l/h (CV, 19 %) i bio je relativno spor u usporedbi s jetrenim krvotokom (oko 90 l/h). Nakon jednokratne oralne doze 14C-označenog olmesartanmedoksomila,

10 - 16 % primijenjenog radioaktivnog sredstva izlučeno je u urin (velika većina u roku od 24 sata od primjene doze), a ostatak prikupljenog radioaktivnog sredstva izlučen je u feces. Na temelju sistemske raspoloživosti od 25,6 % može se izračunati da se apsorbirani olmesartan uklanja i izlučivanjem putem bubrega (oko 40 %) i hepatobilijarnim izlučivanjem (oko 60 %). Cjelokupno prikupljeno radioaktivno sredstvo identificirano je kao olmesartan. Nije uočen nijedan drugi značajan metabolit. Enterohepatičko kruženje olmesartana je minimalno. Budući da se velik udio olmesartana izlučuje bilijarnim putem, kontraindicirana je primjena u bolesnika s bilijarnom opstrukcijom (vidjeti dio 4.3).

Terminalni eliminacijski poluvijek olmesartana kretao se od 10 do 15 sati nakon višestrukih oralnih doza. Stanje dinamičke ravnoteže postiglo se nakon prvih nekoliko doza, a nikakvo daljnje nakupljanje nije bilo vidljivo nakon 14 dana ponovljenog doziranja. Bubrežni klirens je bio približno 0,5 – 0,7 l/h i nije bio ovisan o dozi.

Hidroklorotiazid:

Hidroklorotiazid se u ljudi ne metabolizira te se gotovo u cijelosti izlučuje kao nepromijenjena djelatna tvar u urin. Oko 60% oralne doze eliminira se kao nepromijenjena djelatna tvar u roku od 48 sati. Bubrežni klirens je oko 250 - 300 ml/min. Terminalni eliminacijski poluvijek hidroklorotiazida je 10 - 15 sati.

Olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid

Sistemska raspoloživost hidroklorotiazida smanjuje za oko 20% kada se primjenjuje istovremeno s olmesartanmedoksomilom, ali ovo umjereno smanjenje nema nikakav klinički značaj. Istovremena primjena s hidroklorotiazidom ne utječe na kinetiku olmesartana.

6049264341998

22

Farmakokinetika u posebnim populacijama

Stariji bolesnici (65 godina ili više):

U bolesnika s hipertenzijom površina ispod krivulje (engl. Area Under the Curve, AUC) u stanju dinamičke ravnoteže bila je veća za približno 35 % u starijih osoba (65 - 75 godina starosti) te za otprilike 44 % u vrlo starih osoba (≥ 75 godina starosti), u usporedbi s mlađom dobnom skupinom (vidjeti dio 4.2).

Ograničeni podaci ukazuju na to da je sistemski klirens hidroklorotiazida manji i u zdravih i u hipertenzivnih starijih osoba, u usporedbi s mlađim zdravim dobrovoljnim ispitanicima.

Oštećena funkcija bubrega:

U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, AUC olmesartana u stanju dinamičke ravnoteže povećao se za 62 %, 82 % i 179 % u odnosnim skupinama bolesnika s blagim, umjerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega, u usporedbi sa zdravim kontrolama (vidjeti dijelove 4.2. 4.3 i 4.4).

Poluvijek hidroklorotiazida dulji je u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega.

Oštećena funkcija jetre:

Nakon jednokratne oralne primjene, olmesartanove su vrijednosti AUC-a bile za 6 % odnosno 65 % više u bolesnika s blago odnosno umjereno oštećenom jetrom, u usporedbi s njihovim odgovarajućim pridruženim zdravim kontrolama. Nevezana frakcija olmesartana 2 sata nakon doze u zdravih ispitanika, u bolesnika s blago oštećenom funkcijom jetre i bolesnika s umjereno oštećenom funkcijom jetre bila je 0,26 %, 0,34 % odnosno 0,41 %. Nakon ponovljenih doziranja u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre, olmesartanova srednja vrijednost AUC-a opet je bila za oko 65 % viša nego u odgovarajućih zdravih kontrola. Olmesartanove srednje vrijednosti Cmax bile su slične u ispitanika s oštećenom jetrom i zdravih ispitanika. Olmesartanmedoksomil nije ispitan u bolesnika s teško oštećenom funkcijom jetre (vidjeti dijelove 4.2, 4.3 i 4.4).

Oštećena funkcija jetre ne utječe značajno na farmakokinetiku hidroklorotiazida.

Interakcije između lijekova

Sekvestrant žučne kiseline kolesevelam:

Istodobna primjena 40 mg olmesartanmedoksomila i 3750 mg kolesevelam hidroklorida u zdravih ispitanika rezultirala je smanjenjem vrijednosti Cmax za 28 % i smanjenjem vrijednosti AUC-a olmesartana za 39 %. Manji učinci, tj. smanjenja vrijednosti Cmax za 4 % i vrijednosti AUC-a za 15 %, zabilježena su kada je olmesartanmedoksomil primijenjen 4 sata prije kolesevelam hidroklorida. Poluvijek eliminacije olmesartana smanjio se za 50 – 52 %, neovisno o tome je li primijenjen istodobno ili 4 sata prije kolesevelam hidroklorida (vidjeti dio 4.5).

Toksični potencijal kombinacija olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid procijenjen je ispitivanjima oralne toksičnosti ponovljenih doza koja su provedena na psima i štakorima, a trajala su do šest mjeseci.

60492641356315Kao za svaku od pojedinačnih komponenti te za druge lijekove ove klase, glavni toksikološki ciljni organi ove kombinacije bili su bubrezi. Kombinacija olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid izazvala je funkcionalne promjene u bubrezima (povećanje dušika iz ureje u krvi i kreatinina u serumu). Visoke su doze uzrokovale tubularnu degeneraciju i regeneraciju u bubrezima štakora i pasa, vjerojatno putem promjene bubrežne hemodinamike (smanjena bubrežna perfuzija kao rezultat hipotenzije s tubularnom hipoksijom i degeneracijom tubularnih stanica). K tome, kombinacija olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid uzrokovala je i smanjenje parametara crvenih krvnih stanica (eritrocita, hemoglobina i hematokrita) te smanjenje težine srca u štakora.

23

60492649815830

Ovi su učinci također zabilježeni i s drugim antagonistima AT1 receptora i s ACE inhibitorima, a čini se da ih je izazvalo farmakološko djelovanje visokih doza olmesartanmedoksomila te da u preporučenim terapijskim dozama nisu značajni za ljude.

Ispitivanja genotoksičnosti kombinacije olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida, kao i pojedinačnih komponenti, nisu pokazala nikakve znakove klinički značajnog genotoksičnog djelovanja.

Nije ispitan karcinogeni potencijal kombinacije olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida jer nije bilo dokaza značajnih karcinogenih učinaka ovih dviju pojedinačnih komponenti u uvjetima kliničke primjene.

Nije bilo dokaza teratogenosti u miševa i štakora kojima su davane kombinacije olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid. Kao što se i očekuje za ovu skupinu lijekova, kada su štakorima davane kombinacije olmesartanmedoksomil/hidroklorotiazid za vrijeme gestacije, zabilježena je fetotoksičnost, koja je dokazana značajno smanjenom tjelesnom težinom fetusa (vidjeti dijelove 4.3 i 4.6).

Jezgra tablete: laktoza hidrat

hidroksipropilceluloza, djelomično supstituirana hidroksipropilceluloza

celuloza, mikrokristalična tip 102 magnezijev stearat

Ovojnica tablete:

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/12,5 mg filmom obložene tablete: Opadry II Orange 33G23991, koja sadrži:

hipromeloza 6cP titanijev dioksid (E171) laktoza hidrat makrogol 3350 triacetin (E1518)

željezov oksid, žuti (E172) željezov oksid, crveni (E172)

Sunset Yellow FCF Aluminium Lake (E110)

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/25 mg filmom obložene tablete: Opadry II Pink 33G34149, koja sadrži:

hipromeloza 6cP titanijev dioksid (E171) laktoza hidrat makrogol 3350 triacetin (E1518)

željezov oksid, žuti (E172) željezov oksid, crveni (E172)

24

Nije primjenjivo.

3 godine

Ovaj lijek ne zahtijeva nikakve posebne uvjete čuvanja.

Blister pakiranja: Al-Al folije od OPA/aluminija/PVC-aluminija

Veličine pakiranja: 7, 10, 14, 20, 21, 30, 35, 50, 56, 60, 90, 98, 100 filmom obloženih tableta.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva.

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon sadrži dvije aktivne tvari, olmesartanmedoksomil i hidroklorotiazid, koje se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka (hipertenzije):

- Olmesartanmedoksomil pripada skupini lijekova koji se zovu antagonisti receptora angiotenzina II. Oni snižavaju krvni tlak tako što opuštaju krvne žile.

- Hidroklorotiazid pripada skupini lijekova koji se zovu tiazidni diuretici (“tablete za mokrenje”). On snižava krvni tlak tako što pomaže tijelu da se oslobodi viška tekućine na način da utječe na Vaše bubrege da proizvode više mokraće.

Lijek Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon dobit ćete samo ako olmesartanmedoksomil u monoterapiji (primjenjivan sam) nije primjereno kontrolirao Vaš krvni tlak. Kada se daju istodobno, dvije djelatne tvari u lijeku Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon pomažu sniziti krvni tlak više nego kada bi se svaka od njih davala zasebno.

Možda već koristite lijekove za liječenje Vašeg visokog krvnog tlaka, ali će Vaš liječnik možda željeti da uzimate lijek Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon kako bi ga još više snizili.

Visoki krvni tlak može se kontrolirati lijekovima kao što su tablete Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon. Vaš Vam je liječnik vjerojatno preporučio da napravite i promjene u životnom stilu koje će pomoći sniziti Vaš krvni tlak (na primjer: mršavljenje, prestanak pušenja, smanjenje količine alkohola koju konzumirate i smanjenje količine soli u Vašoj prehrani). Vaš liječnik Vam je možda takoĎer preporučio redovitu tjelovježbu, poput hodanja ili plivanja. Važno je slijediti ovaj savjet Vašeg liječnika.

Nemojte uzimati Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon:

- ako ste alergični na olmesartanmedoksomil ili hidroklorotiazid, neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6) ili na tvari koje su slične hidroklorotiazidu (sulfonamidi)

- ako ste trudni više od 3 mjeseca (takoĎer je bolje izbjegavati primjenu lijeka Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon u ranoj trudnoći – vidjeti dio o trudnoći)

- ako imate ozbiljne probleme s bubrezima

- ako imate dijabetes ili oštećenu funkciju bubrega i ako uzimate lijekove za snižavanje krvnog tlaka koje sadrže aliskiren

- ako imate nisku razinu kalija i natrija, te visoku razinu kalcija ili mokraćne kiseline u krvi (sa simptomima gihta ili bubrežnih kamenaca) koje se pri liječenju ne poboljšavaju

- ako patite od ozbiljnih problema s jetrom ili imate žutu boju kože i očiju (žuticu) ili probleme s istjecanjem žuči iz žučnog mjehura (bilijarna opstrukcija, npr. žučni kamenci)

Ako mislite da se bilo što od ovog odnosi na Vas ili niste sigurni, ne uzimajte tablete. Prvo se obratite svojem liječniku i pridržavajte se danih savjeta.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku prije nego uzmete Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon.

Prije nego što uzmete tablete Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona, obavijestite svog liječnika ako uzimate neki od sljedećih lijekova za liječenje visokog krvnog tlaka:

- ACE-inhibitor (primjerice, enalapril, lizinopril, ramipril), osobito ako imate probleme s bubrezima povezane s dijabetesom).

- aliskiren

Vaš će liječnik možda provjeravati funkciju Vaših bubrega, krvni tlak i razinu elektrolita (npr. kalija) u Vašoj krvi u redovitim intervalima.

TakoĎer pogledajte informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon”

Prije uzimanja tableta, obavijestite svog liječnika ako imate neki od sljedećih zdravstvenih problema: - blage do umjerene probleme s bubrezima ili ako ste imali transplantaciju bubrega

- bolesti jetre

- zatajenje srca ili problemi sa srčanim zaliscima ili mišićima

- povraćanje (s osjećajem mučnine) ili proljev koji je jak ili traje nekoliko dana

- liječenje visokim dozama tableta za mokrenje (diureticima) ili ako ste na prehrani s niskim

udjelom soli

- problemi s nadbubrežnim žlijezdama (npr. primarni aldosteronizam) - šećerna bolest (dijabetes)

- eritemski lupus (autoimuna bolest) - alergije ili astma.

- ako ste imali rak kože ili ako Vam se pojavi neočekivana lezija (promjena) na koži tijekom liječenja. Liječenje hidroklorotiazidom, naročito dugotrajna primjena uz visoke doze, može povećati rizik od nekih vrsta raka kože ili usana (nemelanomski rak kože). Zaštitite svoju kožu od izlaganja suncu i UV zrakama za vrijeme primjene Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona

- ako ste u prošlosti imali probleme s disanjem ili plućima (uključujući upalu ili tekućinu u plućima) nakon unosa hidroklorotiazida. Ako osjetite bilo kakav težak nedostatak zraka ili otežano disanje nakon uzimanja ovog lijeka, odmah potražite liječničku pomoć.

Obratite se svom liječniku ako dobijete neki od sljedećih simptoma:

- proljev koji je jak, dugotrajan i uzrokuje znatan gubitak težine. Vaš liječnik može procijeniti Vaše simptome i odlučiti kako nastaviti primjenu lijekova za krvni tlak.

- slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili povećanja tlaka u oku, a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati do tjedana nakon uzimanja Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona. Ako se ne liječi, ovo može dovesti do trajnog pogoršanja vida. Ako ste prije imali alergiju na penicilin ili sulfonamid, možete imati veći rizik od razvoja ovoga.

Vaš će liječnik možda željeti da ga češće posjećujete i obavite neke pretrage ako imate bilo koje od ovih stanja.

Ako imate bol u trbuhu, mučninu, povraćanje ili proljev nakon uzimanja lijeka Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon, obratite se svojem liječniku.

Vaš će liječnik odlučiti o daljnjem liječenju. Nemojte prestati uzimati Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon bez savjetovanja s liječnikom.

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon može uzrokovati porast razina masnoća i mokraćne kiseline u krvi (uzrok gihta – bolnog oticanja zglobova). Vaš će liječnik vjerojatno željeti povremeno izvršiti krvne pretrage kako bi se ovo provjerilo.

Lijek može promijeniti razine odreĎenih kemijskih tvari u Vašoj krvi koji se zovu elektroliti. Vaš će liječnik vjerojatno željeti povremeno izvršiti krvne pretrage kako bi se ovo provjerilo. Znakovi promjene elektrolita su: žeĎ, suhoća usta, grčevi ili bol mišića, umor u mišićima, nizak krvni tlak (hipotenzija), osjećaj slabosti, tromost, umor, pospanost ili nemir, mučnina, povraćanje, manja potreba za mokrenjem, ubrzan puls. Obratite se svom liječniku, ako primijetite ove simptome.

Kao i kod svakog lijeka koji snižava krvni tlak, prekomjeran pad krvnog tlaka kod bolesnika s poremećajima krvotoka u srcu ili mozgu može dovesti do srčanog udara ili moždanog udara. Vaš liječnik stoga će pozorno provjeriti Vaš krvni tlak.

Ako trebate testirati funkciju paratireoidnih žlijezda, morate prestati uzimati Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon prije obavljanja ovih pretraga.

Ako ste sportaš, ovaj lijek može promijeniti rezultate antidopinškog testa u pozitivne.

Morate reći svome liječniku ako mislite da ste trudni (ili biste mogli ostati trudni). Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon se ne preporuča u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni dulje od 3 mjeseca jer može uzrokovati ozbiljnu štetu Vašem djetetu ako se koristi u toj fazi (pogledajte dio o trudnoći).

Djeca i adolescenti

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon se ne preporuča za djecu i adolescente mlaĎe od 18 godina.

Drugi lijekovi i Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti neki od sljedećih lijekova.

Posebice obavijestite svog liječnika ili ljekarnika o bilo čemu od sljedećeg:

- ostalim lijekovima za snižavanje krvnog tlaka (anti-hipertenzivi) jer mogu pojačati učinak Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona.

Vaš će liječnik možda trebati promijeniti Vašu dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza:

Ako uzimate ACE-inhibitor ili aliskiren (vidjeti takoĎer informacije pod naslovima “Nemojte uzimati Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon” i “Upozorenja i mjere opreza”.

- Lijekovi koji mogu izmijeniti razine kalija u Vašoj krvi ako se koriste istodobno s lijekom Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon uključuju:

- nadomjestke kalija (kao i nadomjestke soli koji sadrže kalij) - tablete za mokrenje (diuretike)

- heparin (za razrjeĎivanje krvi) - laksative

- steroide

- adrenokortikotropni hormon (ACTH)

- karbenoksolon (lijek koji se koristi za liječenje ulkusa u ustima (afta) i želučanih ulkusa

(čireva želuca)

- penicilin G natrij (takoĎer nazvan benzilpenicilin natrij, antibiotik) - odreĎeni lijekovi protiv bolova poput aspirina ili salicilata

- Litij (lijek koji se koristi za liječenje promjena u raspoloženju i nekih vrsta depresije) u isto vrijeme s lijekom Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon može povećati toksičnost litija. Ako morate uzimati litij, Vaš će liječnik mjeriti razine litija u Vašoj krvi.

- Nesteroidne protuupalne lijekove (NSAIL) (lijekovi koji se koriste za ublažavanje boli, oticanja i drugih simptoma upale, uključujući artritis) koji korišteni istodobno s lijekom Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon mogu povećati rizik od zatajenja bubrega, a NSAIL mogu smanjiti učinak lijeka Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon.

- Tablete za spavanje, sedative i lijekove protiv depresije (antidepresivi), jer primjena ovih lijekova zajedno s lijekom Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon može uzrokovati iznenadan pad krvnog tlaka pri ustajanju.

- OdreĎene lijekove poput baklofena i tubokurarina, koji se koriste za opuštanje mišića.

- Amifostin i neke druge lijekove koji se koriste za liječenje raka, poput ciklofosfamida ili metotreksata.

- Kolestiramin i kolestipol, lijekove za snižavanje razine masnoća u krvi

- Kolesevelam klorid, lijek koji snižava razinu kolesterola u krvi, zato što može smanjiti učinak lijeka Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon. Vaš liječnik će Vam možda savjetovati da uzimate lijek Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon barem 4 sata prije kolesevelam klorida.

Antikolinergici poput atropina i biperidena

- Lijekove poput tioridazina, klorpromazina, levomepromazina, trifluoperazina, ciamemazina, sulpirida, amisulprida, pimozida, sultoprida, tiaprida, droperidola ili haloperidola, koji se koriste za liječenje odreĎenih psihijatrijskih poremećaja.

- OdreĎene lijekove poput kinidina, hidrokinidina, dizopiramida, amiodarona, sotalola ili digitalisa, koji se koriste za liječenje problema sa srcem.

- Lijekove poput mizolastina, pentamidina, terfenadina, dofetilida, ibutilida ili injekcija eritromicina, koji mogu promijeniti srčani ritam.

- Oralne antidijabetike, poput metformina ili inzulina, koji se koriste za snižavanje razine šećera u

krvi.

- Beta-blokatore i diazoksid, lijekovi koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka odnosno niske razine šećera u krvi, jer Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon može povećati njihov učinak povećanja šećera u krvi.

- Metildopa, lijek koji se koristi za liječenje visokog krvnog tlaka.

- Lijekove poput noradrenalina, koji se koriste za povišenje krvnog tlaka i usporavanje srčanih

otkucaja.

- Difemanil, koji se koristi za usporavanje otkucaja srca ili smanjenje znojenja.

- Lijekove poput probenecida, sulfinpirazona i alopurinola, koji se koriste za liječenje gihta. - Nadomjesci kalcija.

- Amantadin, antivirotik (lijek protiv virusa).

- Ciklosporin, lijek koji se koristi za zaustavljanje odbacivanja transplantata organa. - OdreĎene antibiotike pod nazivom tetraciklini ili sparfloksacin.

- Amfotericin, lijek koji se koristi za liječenje gljivičnih infekcija.

- OdreĎene antacide, koji se koriste za liječenje prevelike količine želučane kiseline, poput aluminij magnezijevog hidroksida, jer učinak lijeka Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon može biti neznatno smanjen.

- Cisaprid, koji se koristi za povećanje protoka hrane u želucu i crijevima. - Halofantrin, koji se koristi za liječenje malarije.

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon s hranom, pićem i alkoholom

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon može se uzimati sa ili bez hrane.

Pri uzimanju lijeka Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon pazite kod konzumacije alkohola, jer neke osobe osjećaju nesvjesticu ili omaglicu. U slučaju da Vam se to dogodi nemojte konzumirati alkohol, uključujući vino, pivo ili napitke s malom količinom alkohola.

Bolesnici crne rase

Kao i s drugim sličnim lijekovima, učinak snižavanja krvnog tlaka lijeka Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon nešto je manji u bolesnika crne rase.

Trudnoća i dojenje Trudnoća

Trebate obavijestiti svog liječnika ako mislite da ste trudni (ili ako biste mogli ostati trudni).

Vaš liječnik obično će Vam savjetovati da prestanete uzimati Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon prije nego ostanete trudni ili čim saznate da ste trudni i takoĎer će Vam savjetovati da uzimate neki drugi lijek umjesto Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona.

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon se ne preporuča tijekom trudnoće i ne smije se uzimati ako ste trudni dulje od 3 mjeseca jer može uzrokovati ozbiljnu štetu Vašem djetetu ako se koristi nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Recite svom liječniku ako dojite ili ćete uskoro početi dojiti. Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon se ne preporuča majkama koje doje, te Vaš liječnik može za Vas odabrati drugi lijek ako želite dojiti. Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Upravljanje vozilima i strojevima

Tijekom uzimanja lijeka za povišeni krvni tlak možda ćete osjećati pospanost ili omaglicu. Ako se to dogodi, nemojte upravljati vozilima ili strojevima dok se simptomi ne povuku. Zatražite savjet liječnika.

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/12,5 mg filmom obložene tablete sadrže laktozu i boju Sunset Yellow.

Laktoza: Ako vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

Boja Sunset Yellow: Može uzrokovati alergijske reakcije.

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/25 mg filmom obložene tablete sadrže laktozu. Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Provjerite sa svojim liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Preporučena doza je jedna tableta dnevno lijeka Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon

20 mg/12,5 mg. MeĎutim, ako Vaš krvni tlak nije pod kontrolom, Vaš liječnik može odlučiti promijeniti Vašu dozu na jednu tabletu dnevno lijeka Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/25 mg.

Progutajte tabletu s vodom. Ako je moguće, uzimajte svoju dnevnu dozu u isto vrijeme svakog dana, primjerice u vrijeme doručka. Važno je da nastavite uzimati Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon

osim ako Vam liječnik ne kaže da prestanete.

Ako uzmete više Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona nego što ste trebali

Ako uzmete više tableta nego što je potrebno, ili ako dijete slučajno proguta jednu ili više tableta, odmah otiĎite liječniku ili u najbližu hitnu pomoć i ponesite sa sobom pakiranje lijeka.

Ako ste zaboravili uzeti Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon

Ako zaboravite uzeti dozu, uzmite svoju uobičajenu dozu sljedećeg dana kao i obično. Nemojte uzeti dvostruku dozu tableta kako biste nadoknadili zaboravljenu tabletu.

Ako prestanete uzimati Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon

Važno je da nastavite uzimati Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon osim ako Vam liječnik ne kaže da prestanete. U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se svom liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave, iako se one neće javiti kod svakoga. MeĎutim, sljedeće nuspojave mogu biti ozbiljne:

- U rijetkim slučajevima mogu se pojaviti alergijske reakcije u obliku oticanja lica, usta i/ili grkljana (glasnica) zajedno sa svrbežom i osipom, koje mogu utjecati na cijelo tijelo. Ako se to dogodi, prestanite uzimati Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon i odmah se javite svom liječniku.

- Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon može uzrokovati pad krvnog tlaka na preniske vrijednosti u podložnih osoba ili kao rezultat alergijske reakcije. Manje često može se javiti ošamućenost ili nesvjestica. Ako se to dogodi, prestanite uzimati Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon, odmah se javite svom liječniku i lezite.

- Učestalost nepoznata: Ako primijetite žutilo bjeloočnica, tamni urin, svrbež kože, čak i ako ste započeli terapiju lijekom Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon prije duljeg vremena, odmah se javite svojem liječniku, koji će procijeniti Vaše simptome i odlučiti o nastavku Vaše terapije za kontrolu krvnog tlaka.

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon je kombinacija dviju djelatnih tvari, a informacije u nastavku prvo navode ostale nuspojave koje su dosad zabilježene s kombinacijom olmesartanmedoksomila i hidroklorotiazida (pored onih već gore spomenutih) i druge, koje su poznate kod primjene djelatnih tvari u monoterapiji.

Ostale trenutno poznate nuspojave Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona uključuju:

U slučaju nuspojava, one su često blage te ne trebate prekinuti liječenje.

Česte nuspojave (mogu se javiti u do 1 na 10 osoba):

Omaglica, slabost, glavobolja, umor, bol u prsima, oticanje gležnjeva, stopala, nogu, šaka ili ruku.

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u do 1 na 100 osoba):

Titranje srca (osjećaj lupanja srca), osip, ekcem, vrtoglavica, kašalj, probavne tegobe, bol u trbuhu, mučnina, povraćanje, proljev, grčenje mišića i bol u mišićima, bol u zglobovima, rukama i nogama, bol u leĎima, otežana erekcija kod muškaraca, krv u mokraći.

Manje često zabilježene su neke promjene u rezultatima krvnih pretraga koje uključuju:

povišene razine masnoća u krvi, povišene razine ureje ili mokraćne kiseline u krvi, povišena razina kreatinina, povišena ili snižena razina kalija u krvi, povišena razina kalcija u krvi, povišena razina

šećera u krvi i povećanje razine jetrene funkcije. Vaš će liječnik to saznati iz krvne pretrage i reći Vam ako ćete trebati nešto napraviti.

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u do 1 na 1 000 osoba):

Loše osjećanje, poremećaj svijesti, izbočine na koži (koprivnjača), akutno (brzo) zatajenje bubrega.

U rijetkim slučajevima takoĎer su zabilježene i neke promjene u rezultatima krvnih pretraga koje uključuju: povišena razina dušika iz ureje u krvi, smanjenje vrijednosti hemoglobina i hematokrita. Vaš će liječnik to saznati iz krvne pretrage i reći Vam ako ćete trebati nešto napraviti.

Sljedeće su nuspojave zabilježene kod primjene olmesartanmedoksomila ili hidroklorotiazida u monoterapiji, ali ne kod primjene Olmesartan/hidroklorotiazid Genericona ili pri većoj učestalosti:

Olmesartanmedoksomil:

Česte nuspojave (mogu se javiti u do 1 na 10 osoba):

Upala bronha (bronhitis), kašalj, curenje ili začepljenost nosa, grlobolja, bol u trbuhu, probavne tegobe, proljev, mučnina, upala želuca i tankog crijeva, bol u zglobovima ili kostima, bol u leĎima, krv u mokraći, infekcija mokraćnih puteva, simptomi nalik gripi, bol.

Često su zabilježene i neke promjene u rezultatima krvnih pretraga, a uključuju sljedeće:

povišene razine masnoća u krvi, povišene razine ureje ili mokraćne kiseline u krvi, povišeni rezultati testova jetrene i mišićne funkcije.

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u do 1 na 100 osoba):

Brze alergijske reakcije koje mogu utjecati na cijelo tijelo i mogu uzrokovati probleme s disanjem, kao i brzi pad krvnog tlaka koji može dovesti čak i do nesvjestice (anafilaktičke reakcije), oticanje lica, angina (bol ili neugodan osjećaj u prsima; poznat kao angina pectoris), loše osjećanje, alergijski kožni osip, svrbež, osip (izbijanje kožnih promjena), izbočine na koži (koprivnjača).

Manje često zabilježene su i neke promjene u rezultatima krvnih pretraga koje uključuju: smanjenje broja jedne vrste krvnih stanica, poznatih kao krvne pločice (trombocitopenija).

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u do 1 na 1 000 osoba): oštećena funkcija bubrega, manjak energije.

Rijetko su zabilježene i neke promjene u rezultatima krvnih pretraga koje uključuju: povišene razine kalija u krvi.

Intestinalni angioedem: oticanje u crijevima praćeno simptomima kao što su bol u trbuhu, mučnina, povraćanje i proljev.

Hidroklorotiazid:

Vrlo česte nuspojave (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba):

Promjene u rezultatima krvnih pretraga uključujući: povišene razine masnoća i mokraćne kiseline u krvi.

Česte nuspojave (mogu se javiti u do 1 na 10 osoba):

Osjećaj smetenosti, bol u trbuhu, nadražen želudac, osjećaj nadutosti, proljev, mučnina, povraćanje, zatvor, izlučivanje glukoze (šećera) u mokraću.

TakoĎer su zabilježene neke promjene u rezultatima krvnih pretraga uključujući:

povećanje razine kreatinina u krvi, ureje, kalcija i šećera u krvi, a smanjenje klorida u krvi, kalija, magnezija i natrija. Povećanje razine amilaze u serumu (hiperamilazemija).

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u do 1 na 100 osoba):

Smanjen apetit ili gubitak apetita, jako otežano disanje, anafilaktičke kožne reakcije (reakcije preosjetljivosti), pogoršanje prethodno postojeće kratkovidnosti, crvenilo, kožne reakcije na svjetlost, svrbež, purpurne pjege ili mrlje na koži zbog malih krvarenja (tzv.purpura), izbočine na koži (koprivnjača).

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u do 1 na 1 000 osoba):

Oteknute i bolne žlijezde slinovnice, smanjen broj bijelih krvnih stanica, smanjen broj krvnih pločica, anemija, oštećenje koštane srži, nemir, osjećaj “nevoljkosti” ili depresije, otežano spavanje, osjećaj nezainteresiranosti (apatije), trnci i utrnulost, napadaji (konvulzije), objekti koje se čine žuti, zamagljen vid, suhoća očiju, nepravilni otkucaji srca, upala krvnih žila, ugrušci krvi (tromboza ili embolija), upala pluća, nakupljanje tekućine u plućima, upala gušterače, žutica, infekcija u žučnom mjehuru, simptomi eritemskog lupusa (poput osipa, boli u zglobovima te hladnih ruku i prstiju), alergijske kožne reakcije, ljuštenje i stvaranje mjehurića po koži, neinfektivna upala bubrega (intersticijalni nefritis), vrućica, mišićna slabost (ponekad uzrokuje poremećeno kretanje).

Vrlo rijetke nuspojave (mogu se javiti u do 1 na 10 000 osoba):

Poremećaj elektrolita koja dovodi do abnormalno sniženih razina klorida u krvi (hipokloremična alkaloza), zastoj rada crijeva (paralitički ileus), akutni respiratorni distres (znakovi uključuju težak nedostatak zraka, vrućicu, slabost i smetenost).

Učestalost nepoznata (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

Oslabljen vid ili bol u očima (mogući znakovi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili akutnog glaukoma zatvorenog kuta), rak kože i usana (nemelanomski rak kože)

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo kakvu nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava navedenog u Dodatku V. Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek ne zahtijeva nikakve posebne uvjete čuvanja.

Ovaj lijek ne smije se upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji ili blisteru iza oznake “ EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon sadrži

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/12,5 mg filmom obložene tablete: Djelatne tvari su olmesartanmedoksomil i hidroklorotiazid. Jedna tableta sadrži 20 mg olmesartanmedoksomila i 12,5 mg hidroklorotiazida.

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/25 mg filmom obložene tablete:

Djelatne tvari su olmesartanmedoksomil i hidroklorotiazid. Jedna tableta sadrži 20 mg olmesartanmedoksomila i 25 mg hidroklorotiazida.

- Drugi sastojci su: Jezgra tablete:

laktoza hidrat, djelomično supstituirana hidroksipropilceluloza, hidroksipropilceluloza, mikrokristalična celuloza tip 102, magnezijev stearat

Ovojnica tablete:

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/12,5 mg filmom obložene tablete:

Opadry II Orange 33G23991 sadrži: hipromeloza 6cP, titanijev dioksid (E171), laktoza hidrat, makrogol 3350, triacetin (E1518), žuti željezov oksid (E172), crveni željezov oksid (E172), boja Sunset Yellow FCF Aluminium Lake (E110)

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/25 mg filmom obložene tablete:

Opadry II Pink 33G34149 sadrži: hipromeloza 6cP, titanijev dioksid (E171), laktoza hidrat, makrogol 3350, triacetin (E1518), žuti željezov oksid (E172), crveni željezov oksid (E172).

Kako Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon izgleda i sadržaj pakiranja

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/12,5 mg filmom obložene tablete su narančaste, okrugle, bikonveksne, s promjerom od 8,5 mm i oznakom OH 21 utisnutom s jedne strane

Olmesartan/hidroklorotiazid Genericon 20 mg/25 mg filmom obložene tablete su ružičaste, okrugle, bikonveksne, s promjerom od 8,5 mm i oznakom OH 22 utisnutom s jedne strane

Veličine pakiranja

Blister pakiranja (Al-Al): 7, 10, 14, 20, 21, 30, 35, 50, 56, 60, 90, 98, 100 filmom obloženih tableta.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač Nositelj odobrenja:

Genericon Pharma Gesellschaft m.b.H., Hafnerstrasse 211, 8054 Graz, Austrija

ProizvoĎač:

Actavis Ltd, BLB 015-016, Bulebel Industrial Estate, ZTN 3000, Malta Genericon Pharma Gesellschaft m.b.H., A-8054 Graz

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku Genericon Pharma d.o.o.

Nova Ves 17; 10000 Zagreb Telefon: +385 1 466 93 22

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa zadnji je put revidirana u prosincu 2024.