Lorsilan 2,5 mg tablete

Lorazepam je namijenjen za kratkotrajno simptomatsko liječenje anksioznih poremećaja uključujući anksioznost povezanu s psihosomatskim, organskim i psihičkim bolestima, simptomatsko liječenje napetosti i nemira te za kratkotrajno liječenje nesanice povezane s tjeskobom. Lorazepam se takoĎer primjenjuje i kao premedikacija prije dijagnostičkog postupka i operativnog zahvata u stomatologiji i općoj kirurgiji.

Ne zahtijevaju svi bolesnici s tjeskobom, napetošću, nemirom i poremećajem spavanja medikamentozno liječenje. Simptomi mogu biti posljedica fizičke ili psihičke bolesti i moguće ih je liječiti drugim mjerama uključujući i liječenje osnovne bolesti. Anksioznost i napetost uzrokovane redovnim svakodnevnim stresom ne bi se smjeli liječiti sedativima. Primjena lorazepama kao lijeka za spavanje opravdana je samo kako bi se postigao učinak benzodiazepina primijenjenih tijekom dana.

Doziranje

Doziranje i trajanje liječenja lorazepamom je individualno i potrebno ga je prilagoditi indikacijskom području i težini bolesti. Treba primjenjivati minimalne učinkovite doze, kroz što kraće vremensko razdoblje.

Liječenje anksioznosti, napetosti, nemira i nesanice povezane s anksioznošću

Preporučena doza je 0,5*mg do 2,5 mg lorazepama na dan podijeljeno u 2 do 3 odvojene doze ili kao pojedinačna doza navečer.

U pojedinim slučajevima, osobito pri bolničkom liječenju, doza se može povećati do najviše 7,5 mg, uzimajući u obzir mjere sigurnosti.

U liječenju nesanice, dnevna doza (0,5*mg do 2,5 mg lorazepama) može se uzeti kao pojedinačna doza otprilike pola sata prije spavanja.

Premedikacija prije dijagnostičkog postupka i operativnog zahvata

1 mg do 2,5 mg lorazepama večer prije i/ili 2 mg do 4 mg 1 do 2 sata prije postupka. Poslije operacije primjenjuje se doza od 1 mg do 2,5 mg u odgovarajućim intervalima.

Pedijatrijska populacija

U djece doza mora biti odgovarajuće smanjena. Pojedinačna doza od 0,5*mg do 1 mg, odnosno 0,05 mg/kg tjelesne mase ne smije se prekoračiti.

Stariji ili oslabljeni bolesnici

U starijih ili oslabljenih bolesnika dozu je potrebno smanjiti na 50% uobičajene dnevne doze za odrasle. Početna doza se mora prilagoditi po potrebi i individualnoj podnošljivosti (vidjeti dio 4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi).

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre

U bolesnika s teškom jetrenom insuficijencijom doziranje je potrebno pažljivo prilagoditi ovisno o odgovoru bolesnika na terapiju. U takvih bolesnika mogu biti djelotvorne i manje doze.

*Doza od 0,5 mg ne može se postići LORSILAN tabletama.

Način primjene

LORSILAN tablete su namijenjene za oralnu primjenu. Tablete je potrebno uzeti s tekućinom, neovisno o obroku.

Kada se lorazepam primjenjuje u liječenju nesanice, ne smije se uzimati nakon obroka jer to odgaĎa početak djelovanja lijeka, čime se učinak lijeka, ovisno o duljini spavanja, postiže sljedećeg jutra.

U liječenju akutnih stanja, duljina primjene lorazepama treba biti što kraća.

U liječenju kroničnih bolesti duljina primjene ovisi o kliničkom stanju bolesnika. Nakon dva tjedna primjene, liječnik mora postupno smanjivati dozu, do trenutka kada je potrebno utvrditi daljnju potrebu za primjenom lijeka.

Dugotrajna primjena (dulja od tjedan dana) i nagli prekid liječenja, mogu dovesti do povratka nesanice, anksioznosti, napetosti, unutarnjeg nemira i nervoze u jačem obliku. Stoga se liječenje ne smije prekinuti naglo, već uz postupno smanjivanje doze.

- preosjetljivost na djelatnu tvar, uključujući benzodiazepine ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

- mijastenija gravis

- spinocerebelarna ataksija

- akutna intoksikacija alkoholom ili depresorima središnjeg živčanog sustava (npr. lijekovima za spavanje, analgeticima, neurolepticima, antidepresivima i litijem)

- u bolesnika s poremećajima dišnog sustava (npr. kronična opstruktivna plućna bolest, sindrom apneje pri spavanju)

- lorazepam se ne smije primjenjivati u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina, osim u slučaju primjene u svrhu sedacije prije dijagnostičkog ili prije i poslije operativnog zahvata

- lorazepam se ne smije primjenjivati u djece mlaĎe od 6 godina - trudnoća i dojenje (vidjeti dio 4.6.).

U bolesnika s depresijom mogu se pojaviti ili pogoršati simptomi depresije. Primjena benzodiazepina može maskirati suicidalne namjere, stoga bolesnici s depresijom ne smiju primjenjivati lorazepam bez odgovarajuće terapije antidepresivima.

U početku liječenja lorazepamom liječnik mora pratiti reakcije bolesnika na lijek kako bi se što prije utvrdilo eventualno predoziranje, osobito u djece, starijih osoba i osoba lošeg općeg stanja. Ove skupine bolesnika osjetljivije su na učinak lorazepama, stoga ih se mora češće nadzirati tijekom liječenja.

Unatoč tome što se bioraspoloživost i metabolizam lorazepama ne mijenjaju u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, a mijenjaju se samo u bolesnika s teško oštećenom funkcijom jetre, ovaj lijek potrebno je primjenjivati s oprezom jer može biti povećana osjetljivost u ovih skupina bolesnika.

Lorazepam spada u skupinu benzodiazepina umjereno dugog poluvremena života u plazmi. Kada se koristi kao lijek za nesanicu, osobito u većim dozama i kod bolesnika s kratkim trajanjem sna, može izazvati mamurnost. Stoga je potrebno osigurati dovoljno dugo vrijeme za spavanje (7 do 8 sati).

Nadalje, bolesnicima je potrebno dati točne upute za ponašanje u svakodnevnom životu uzimajući u obzir način života (npr. zanimanje).

Tijekom primjene benzodiazepina zabilježene su povremeno paradoksalne reakcije (vidjeti dio 4.8.). Ove reakcije mogu se očekivati u djece i starijih osoba. U slučaju pojave paradoksalnih reakcija potrebno je prekinuti primjenu lorazepama.

Kao i kod svih benzodiazepina, pri primjeni lorazepama može doći do pogoršanja portalne encefalopatije. Stoga je lorazepam potrebno primjenjivati s oprezom u bolesnika s teškom insuficijencijom jetre i/ili encefalopatijom.

Primjena benzodiazepina, uključujući i lorazepam, može dovesti do respiratorne depresije s mogućim smrtnim ishodom.

Tijekom primjene benzodiazepina zabilježene su teške anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije. Opisani su slučajevi angioedema jezika i grkljana nakon uzimanja prve ili višekratnih doza lorazepama. U nekih bolesnika zabilježeni su i dodatni simptomi kao što je dispneja, stezanje u grlu, mučnina i povraćanje. U nekim slučajevima bilo je potrebno i hitno liječenje. Angioedem jezika ili grkljana može izazvati opstrukciju dišnih putova sa smrtnim ishodom. U bolesnika koji su imali angioedem nakon primjene benzodiazepina, lijek se ne smije ponovno primijeniti.

Rizik kod istodobne primjene opioida

Istodobna primjena lorazepama i opioida može rezultirati sedacijom, respiratornom depresijom, komom i smrću. Zbog tih rizika istodobno propisivanje opioida sa sedativnim lijekovima kao što su benzodiazepini ili srodni lijekovi, uključujući lorazepam, mora biti ograničeno na bolesnike za koje zamjenske mogućnosti liječenja nisu moguće. Ako se donese odluka o propisivanju lorazepama istodobno s opioidima, mora se primijeniti najniža učinkovita doza i trajanje liječenja mora biti što je kraće moguće (takoĎer vidjeti općenite preporuke o doziranju u dijelu 4.2.).

Bolesnike treba pažljivo pratiti zbog znakova i simptoma respiratorne depresije i sedacije. Zbog toga se strogo preporuča o tome obavijestiti bolesnike i njihove njegovatelje (gdje je primjenjivo) kako bi bili svjesni navedenih simptoma (vidjeti dio 4.5.).

Stariji bolesnici

Lorazepam treba primjenjivati s oprezom u starijih osoba zbog rizika od sedacije i/ili mišićno-koštane slabosti koja može povećati rizik od padova s ozbiljnim posljedicama u ovoj populaciji. Starijim bolesnicima treba davati smanjenu dozu lijeka (vidjeti dio 4.2. Doziranje).

Ovisnost

Lorazepam ima potencijal za razvoj ovisnosti, čak i kada se primjenjuje svakodnevno tijekom samo nekoliko tjedana, može se razviti psihička i fizička ovisnost. Osim što se rizik povećava pri uzimanju većih doza i pri duljem trajanju liječenja, postoji rizik od razvoja ovisnosti i pri preporučenom doziranju. Rizik od nastanka ovisnosti povećava se s primjenom većih doza kao i pri duljoj primjeni, a takoĎer je veći u bolesnika koji su skloni zlouporabi lijekova, u alkoholičara te u bolesnika s teškim poremećajima osobnosti. Stoga je benzodiazepine potrebno propisati samo za kratka vremenska razdoblja (npr. 2 do 4 tjedna). Liječenje se može nastaviti samo u slučaju potrebe nakon pažljive procjene terapijske koristi u odnosu na rizik razvoja ovisnosti. Dugotrajna primjena lorazepama se ne preporučuje (vidjeti dio 4.8.).

LORSILAN tablete sadrže laktozu

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Benzodiazepini, uključujući i lorazepam, povećavaju depresivni učinak na SŽS kad se primjenjuju istodobno s drugim lijekovima koji imaju depresivni učinak na SŽS (kao što su barbiturati, antipsihotici, sedativi/hipnotici, anksiolitici, antidepresivi, opijatni analgetici, antihistaminici sa sedacijskim djelovanjem, antikonvulzivi, beta blokatori i anestetici) i alkoholom.

Učinak miorelaksansa i anagletika može biti pojačan pri istodobnoj primjeni s lorazepamom.

Istodobna primjena lorazepama i klozapina može uzrokovati izraženu sedaciju, obilnu salivaciju i poremećaj koordinacije.

Istodobna primjena lorazepama i valproata može rezultirati povećanjem koncentracije u plazmi i smanjenjem klirensa lorazepama te se preporučuje smanjenje doze lorazepama do 50%.

Istodobna primjena lorazepama i probenecida može uzrokovati brže ili produljeno djelovanje lorazepama zbog produljenja poluvremena izlučivanja i smanjenja ukupnog klirensa. Stoga dozu lorazepama treba smanjiti za približno 50%.

Primjena teofilina ili aminofilina može smanjiti sedacijski učinak benzodiazepina, uključujući lorazepam.

Budući da se način i opseg interakcija u pojedinih bolesnika koji su na kontinuiranoj terapiji drugim lijekovima ne može sa sigurnošću predvidjeti, potreban je poseban oprez pri istodobnoj primjeni s lorazepamom, posebno na početku liječenja.

Opioidi

Istodobna primjena opioida sa sedativnim lijekovima kao što su benzodiazepini ili srodni lijekovi, kao što je lijek LORSILAN, povećava rizik od sedacije, respiratorne depresije, kome i smrti zbog aditivnog depresivnog učinka na SŽS. Doza i trajanje istodobne primjene moraju biti ograničeni (vidjeti dio 4.4.).

Trudnoća

Benzodiazepini se ne smiju primjenjivati u trudnoći s obzirom da nema dovoljno podataka o njihovoj primjeni u trudnica.

U slučaju da je lijek propisan ženi u fertilnoj dobi, potrebno je upozoriti da se odmah javi svom liječniku ukoliko zatrudni ili sumnja da je zatrudnjela tijekom uzimanja lijeka kako bi se što prije donijela odluka o prekidu liječenja.

Ispitivanja ukazuju da primjena benzodiazepina tijekom prvog tromjesečja povećava rizik od kongenitalnih malformacija. Postoje izvješća o slučajevima malformacija i mentalnih retardacija djece zbog prenatalne izloženosti predoziranju i trovanju.

U novoroĎenčadi majki koje su u kasnom razdoblju trudnoće kontinuirano uzimale benzodiazepine tijekom nekoliko tjedana ili dulje prije poroda, zabilježeni su simptomi ustezanja u postnatalnom razdoblju.

Simptomi poput smanjene aktivnosti, smanjenog tonusa mišića (hipotonija ili tzv.„sindrom mlohavog novoroĎenčeta“), hipotermije, respiratorne depresije, apneje, problema s hranjenjem i smanjeni metabolički odgovor na hladnoću, prijavljeni su u novoroĎenčadi majki koje su u kasnom razdoblju trudnoće ili tijekom poroda uzimale benzodiazepine.

Vidjeti dijelove 5.2. i 5.3.

Dojenje

Lorazepam se izlučuje u majčino mlijeko, stoga se ne smije primjenjivati u dojilja, osim ako očekivana korist za majku nadilazi mogući rizik za dijete (vidjeti dio 5.2.). U djece majki koje doje, a uzimale su benzodiazepine, javila se sedacija i nesposobnost sisanja. Djecu majki koje doje, a uzimale su benzodiazepine, treba pažljivo pratiti zbog znakova farmakološkog djelovanja benzodiazepina kao što su sedacija i razdražljivost.

Lorazepam može značajno smanjiti mogućnost aktivnog sudjelovanja u prometu i radu sa strojevima čak i kada se primjenjuje u preporučenoj dozi, što se naročito odnosi na primjenu u kombinaciji s alkoholom. Stoga je potrebno izbjegavati upravljanje vozilima i strojevima te druge opasne aktivnosti sve dok se ne utvrdi utjecaj lorazepama na bolesnika. Liječnik utvrĎuje sposobnost bolesnika uzimajući u obzir individualni odgovor i dozu lijeka.

Nuspojave se obično uočavaju na početku terapije lorazepamom, kod primjene visokih doza te u bolesnika spomenutih u dijelovima 4.3. i 4.4., i imaju tendenciju nestajanja kod kontinuirane primjene ili nakon smanjenja doze.

Nuspojave su navedene po organskim sustavima i učestalosti. Učestalost je definirana kao: vrlo često (1/10), često (1/100 i <1/10), manje često (1/1000 i <1/100), rijetko (1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Nepoznato: trombocitopenija, agranulocitoza, pancitopenija.

Srčani poremećaji

Nepoznato: hipotenzija, blago sniženje krvnog tlaka.

Poremećaji probavnog sustava Manje često: mučnina.

Nepoznato: zatvor, povećanje bilirubina, žutica, povećanje jetrenih transaminaza, povećanje alkalne fosfataze.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Često: mišićna slabost, astenija.

Nepoznato: reakcije preosjetljivosti, anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije, angioedem, sindrom nepravilnog izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH), hiponatremija, hipotermija.

Poremećaji živčanog sustava

Učinci benzodiazepina na depresiju SŽS-a ovisni su o dozi te se kod većih doza javljaju teži simptomi. Vrlo često: sedacija, umor, utrnulost/omamljenost.

Često: ataksija, konfuzija, depresija, pojava simptoma maskirane depresije, omaglica. Manje često: promjene libida, impotencija, smanjenje orgazma.

Nepoznato: produljeno vrijeme reakcije, ekstrapiramidni simptomi, tremor, vrtoglavica, poremećaji vida (dvoslike i zamagljen vid), poremećaji govora (disartrija, nerazumljiv govor), konvulzije/epileptički napadaji, glavobolja, amnezija, disinhibicija, euforija, koma, suicidalne ideje/pokušaj samoubojstva, poremećaj pažnje/koncentracije, poremećaj ravnoteže, paradoksalne reakcije koje uključuju anksioznost, agitaciju, uzbuĎenost, agresivno ponašanje (neprijateljsko ponašanje, agresivnost, bijes), poremećaj spavanja/nesanica, seksualno uzbuĎenje, halucinacije. Pri pojavi ovih simptoma primjenu lorazepama potrebno je prekinuti.

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja

Nepoznato: respiratorna depresija (opseg respiratorne depresije ovisan je o dozi benzodiazepina - stupanj respiratorne depresije raste s porastom primijenjene doze), apneja, pogoršanje apneje u snu, pogoršanje simptoma opstruktivne bolesti dišnih puteva.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva Nepoznato: kožne alergijske reakcije, alopecija.

Ovisnost

Nakon prestanka liječenja, posebno kod naglog prekida, mogu se pojaviti simptomi ustezanja (npr. poremećaj spavanja, intenzivni snovi) već nakon nekoliko dana i primjene doze od 2,5 mg lorazepama. Mogu se pojaviti „rebound“ simptomi kao što su anksioznost, napetost, nemir i unutarnji nemir u pojačanom obliku. Ostali simptomi nakon prekida primjene benzodiazepina uključuju glavobolju, depresiju, konfuziju, razdražljivost, pojačano znojenje, disforiju, omaglicu, derealizaciju, poremećaj ponašanja, hiperakuziju, ukočenost/trnce u udovima, preosjetljivost na svjetlost, buku i fizički kontakt, promjene percepcije, nevoljne pokrete, mučninu, povraćanje, proljev, gubitak apetita, halucinacije/delirij, konvulzije/napadaji, tremor, grčeve u trbuhu, mijalgije, agitaciju, palpitacije, tahikardiju, napade panike, vertigo, hiperrefleksiju, kratkotrajni gubitak pamćenja i hipertermiju. Pri kroničnoj primjeni lorazepama u bolesnika s postojećom epilepsijom ili u bolesnika koji uzimaju druge lijekove koji snižavaju prag konvulzija (npr. antidepresivi), nagli prekid terapije lorazepama može uzrokovati konvulzije/napadaje. Rizik od nastanka simptoma ustezanja povećava se s trajanjem liječenja i doze. Ove pojave mogu se izbjeći postupnim snižavanjem doze lorazepama.

Postoje dokazi da se tolerancija razvija na sedativne učinke lorazepama.

Rizik od zlouporabe lorazepama postoji osobito u bolesnika s anamnezom zlouporabe droge i/ili alkohola.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5441569326008Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Pri liječenju predoziranja treba imati na umu činjenicu da je predoziranje često posljedica uzimanja više vrsta lijekova. Prema postmarketinškom iskustvu, predoziranje lorazepamom najčešće je zabilježeno u kombinaciji s alkoholom i/ili nekim drugim lijekom.

Simptomi predoziranja

Predoziranje benzodiazepinima obično se manifestira odreĎenim stupnjem depresije središnjeg živčanog sustava u rasponu od pospanosti do kome. U blagim slučajevima predoziranja javlja se pospanost, mentalna konfuzija, letargija, ataksija, dizartrija, paradoksalne reakcije, hipotonija i hipotenzija. U slučajevima teškog predoziranja, simptomi mogu uključivati centralnu respiratornu i cirkulatornu depresiju, nesvjesticu i smrt (intenzivna njega!). U kasnijoj fazi intoksikacije primijećen je teški nemir.

Liječenje predoziranja

Preporučuju se opće i simptomatske mjere liječenja. Potrebno je pratiti vitalne znakove. Indukcija povraćanja se ne preporučuje, ako postoji rizik od aspiracije. Ispiranje želuca može biti indicirano ako se izvodi neposredno nakon ingestije ili u bolesnika sa simptomima. Primjena aktivnog ugljena može takoĎer ograničiti apsorpciju lijeka. U slučaju respiratornog zatajenja, primjenjuje se asistirana respiracija. Kod hipotenzije može se primijeniti zamjena plazme.

Specifični benzodiazepinski antagonist, flumazenil, antidot je koji se može koristiti kao dodatna terapija za liječenje hospitaliziranih bolesnika u teškim slučajevima predoziranja. Treba imati na umu da primjena flumazenila može izazvati konvulzije, osobito u bolesnika koji dugotrajno koriste benzodiazepine ili u kojih postoji predoziranje cikličkim antidepresivima.

Lorazepam se slabo izlučuje dijalizom.

Farmakoterapijska skupina: psiholeptici, derivati benzodiazepina, ATK oznaka: N05BA06

Lorazepam pripada skupini benzodiazepina s anksiolitičkim, sedacijskim, hipnotičkim i miorelaksirajućim djelovanjem. Lorazepam ima miorelaksirajući i antikonvulzivni učinak. Lorazepam ima veliki afinitet vezanja za specifične receptore u središnjem živčanom sustavu. Ovi benzodiazepinski receptori su u vezi s inhibitorskim receptorima neurotransmitera gama-aminomaslačne kiseline (GABA). Nakon vezanja za benzodiazepinske receptore lorazepam pospješuje inhibitorni učinak GABA-e.

Apsorpcija

Lorazepam se nakon oralne primjene brzo i gotovo kompletno apsorbira iz probavnog sustava. Pri dozi od 2 mg lorazepama, poluvrijeme apsorpcije iznosi izmeĎu 10,8 i 40,4 minute.

Nakon primjene 2 mg do 4 mg lorazepama nakon 1 do 2,5 sata prosječna vrijednost Cmax iznosi 16,9 do 27,6 ng/ml, odnosno 51,3 do 58 ng/ml.

Nakon oralne primjene 2 mg lorazepama bioraspoloživost u odnosu na intravensku primjenu iznosi

94,1%.

Distribucija

Volumen distribucije je 1,3 L/kg. Stupanj vezanja lorazepama na proteine plazme, koji se prvenstveno veže na albumin, je 80,4 - 93,2%, što su nešto veće vrijednosti od vrijednosti za glavni metabolit lorazepam glukuronid (65-70%).

Koncetracije lorazepama i konjugata pronaĎene u likvoru su znatno niže nego u plazmi (prosječno manje od 5 % nego koncentracije u plazmi).

Lorazepam i lorazepam glukuronid prelaze placentarnu barijeru i ulaze u fetalnu cirkulaciju i amnionsku tekućinu.

Lorazepam i lorazepam glukuronid izlučuju se u majčino mlijeko u malim količinama. Maksimalna koncentracija izmjerena u serumu iznosi otprilike 13% za lorazepam i otprilike 20% za glukuronid.

Biotransformacija

Lorazepam se gotovo potpuno metabolizira u glavni metabolit, glukuronid, koji je farmakološki gotovo neaktivan prema rezultatima ispitivanja na životinjama. Nakon intramuskularne injekcije od 4 mg lorazepama, koncentracija glukuronida koja se formira s poluvremenom eliminacije od otprilike 3,8 sati, može se izmjeriti već nakon nekoliko minuta. Vršne razine ovog metabolita postižu se 4 sata nakon primjene i zadržavaju oko 8 sati.

Eliminacija

Podaci iz više studija upućuju na to da je poluvrijeme eliminacije lorazepama otprilike 12 do 15 sati. Poluvrijeme eliminacije glukuronida je 12,9 do 16,2 sata. Pri primjeni 3 mg/dan lorazepama stanje dinamičke ravnoteže postiže se nakon 2 do 3 dana. Minimalna koncentracija u stanju dinamičke ravnoteže bila je u prosjeku 25,3 ng/ml, ali primijećene su vrlo velike individualne razlike (17,1 do 43,8 ng/ml). Usporedba poluvremena eliminacije mjerenog nakon jednokratnog davanja i mjerenog tijekom „wash-out“ faze (14,9 sati naspram 14,2 sata) pokazuje da lorazepam ne inhibira niti inducira degradaciju. Akumulacijski omjer (vrijednost AUC-a na 8. dan/AUC vrijednost na 1. dan) iznosi 1,88.

Nakon primjene 2 mg 14C-lorazepama, 87,8% radioaktivnosti u urinu i 6,6% u fecesu pronaĎeni su tijekom 120 sati nakon doziranja. Manje od 0,5% doze lorazepama izlučuje se u urinu nepromijenjeno. Glavni metabolit u urinu nakon 120 sati je glukuronid (74,5% doze).

U prvim danima života, poluvrijeme eliminacije u novoroĎenčadi može biti 2 do 4 puta veće od poluvremena eliminacije u majke. Osim tih prvih dana života, završno poluvrijeme eliminacije ne pokazuje značajnu ovisnost o dobi.

Oštećenje funkcije bubrega

U slučaju bubrežne insuficijencije, apsorpcija, klirens i eliminacija lorazepama je praktički nepromijenjena, dok je eliminacija farmakodinamički neaktivnog glukuronida znatno usporena. S povećanjem oštećenja funkcije bubrega i nakupljanjem glukuronida, eliminacija je povećana putem žuči.

Hemodijaliza nije utjecala na farmakokinetiku nekonjugiranog lorazepama, dok se inaktivan glukuronid uklonio iz plazme u značajnoj količini.

Oštećenje funkcije jetre

Klirens lorazepama ne mijenja se značajno u slučaju bolesti jetre (hepatitis, ciroza). Teška oštećenja funkcije jetre mogu dovesti do produljenja završnog poluvremena eliminacije.

60492649815830

Akutna toksičnost

Ispitivanja akutne toksičnosti u životinja pri oralnoj primjeni nisu pokazala osobitu osjetljivost za ljude (vidjeti dio 4.9.).

Subkronična i kronična toksičnost

Ispitivanja kronične toksičnosti lorazepama provedena su na štakorima (80 tjedana) i psima (12 mjeseci) s oralnom primjenom. Patohistološka, oftalmološka i hematološka ispitivanja i testovi funkcije organa pri visokim dozama pokazali su gotovo nikakve ili neznatne, biološki nevažne promjene.

Mutageni i kancerogeni potencijal

Mutagenost lorazepama testirana je u ograničenoj mjeri. Prethodni testovi bili su negativni. U ispitivanjima na štakorima i miševima nakon oralne primjene lorazepama, nisu pronaĎeni pokazatelji kancerogenog potencijala.

Reproduktivna toksičnost

Učinak lorazepama na embriofetalni razvoj kao i na reprodukciju ispitan je na kunićima, štakorima i miševima. U studijama nema naznaka teratogenog učinka niti reproduktivnih poremećaja.

Rezultati eksperimentalnih studija ukazuju na poremećaje u ponašanju potomaka ženki životinja koje su bile izložene dugotrajnom učinku benzodiazepina.

LORSILAN 1 mg tablete: laktoza hidrat

celuloza, mikrokristalična kalijev polakrilin

silicijev dioksid, koloidni, bezvodni magnezijev stearat

LORSILAN 2,5 mg tablete: laktoza hidrat

celuloza, mikrokristalična kalijev polakrilin

silicijev dioksid, koloidni, bezvodni magnezijev stearat

boja quinoline yellow (E104)

Nije primjenjivo.

LORSILAN 1 mg tablete: 2 godine. LORSILAN 2,5 mg: 3 godine.

Čuvati na temperaturi ispod 25ºC.

LORSILAN 1 mg tablete: 30 (3x10) tableta u oPA/Al/PVC//Al blisteru. LORSILAN 2,5 mg tablete: 20 (2x10) tableta u oPA/Al/PVC//Al blisteru.

Nema posebnih zahtjeva.

Djelatna tvar u LORSILAN tabletama je lorazepam, lijek koji pripada skupini benzodiazepina.

LORSILAN je namijenjen za kratkotrajno simptomatsko liječenje tjeskobe, napetosti i uznemirenosti te za kratkotrajno liječenje nesanice povezane s tjeskobom.

LORSILAN se primjenjuje i za smirenje prije dijagnostičkih i operativnih zahvata.

Nije svim bolesnicima s tjeskobom, napetošću i uznemirenošću potrebno liječenje lijekovima. Ovi simptomi mogu biti povezani s fizičkim ili psihičkim bolestima te se mogu liječiti na drugačije načine uključujući i liječenje osnovne bolesti. Tjeskobu i napetost uzrokovanu redovnim, svakodnevnim stresom ne bi se smjelo liječiti lijekovima kao što je LORSILAN. Primjena LORSILAN tableta kao lijeka za spavanje opravdana je samo kako bi se postigli učinci benzodiazepina primijenjenih tijekom dana.

Nemojte uzimati LORSILAN:

- ako ste alergični na lorazepam, neki od lijekova iz skupine benzodiazepina ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)

- ako ste ovisni o lijekovima, alkoholu ili drogama - ako imate tešku slabost mišića (mijastenija gravis)

- ako imate poremećaj motorne koordinacije (spinocerebelarna ataksija)

- u slučaju akutnog trovanja alkoholom ili lijekovima za smirenje (lijekovi za spavanje, analgetici, lijekovi za liječenje mentalnih i psihičkih poremećaja kao što su neuroleptici, antidepresivi i litij)

- ako imate poteškoća s disanjem kao npr. privremeni prestanak disanja tijekom spavanja (apneja)

- ako imate kroničnu opstruktivnu plućnu bolest - ako ste trudni ili dojite.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete LORSILAN.

U bolesnika s depresijom mogu se očekivati pogoršanja simptoma depresije. Liječenje benzodiazepinima može povećati rizik od samoubojstva, stoga se ove lijekove ne smije primjenjivati u bolesnika s depresijom bez odgovarajuće terapije antidepresivima.

U početku liječenja ovim lijekom liječnik će nadzirati reakciju bolesnika na lijek, kako bi se što prije otkrilo eventualno predoziranje. To se posebno odnosi na djecu i starije ili oslabljene osobe koje su osjetljivije na primjenu LORSILAN tableta, stoga moraju biti pod češćim nadzorom liječnika.

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega ili jetre, zatajivanjem srca i/ili niskim krvnim tlakom (hipotenzija) moraju ovaj lijek uzimati s oprezom jer je uočeno da su ovi bolesnici osjetljiviji na učinke ovoga lijeka. Starije osobe treba upozoriti na povećanu mogućnost pada zbog mišićno-relaksirajućeg djelovanja lorazepama.

Kada se LORSILAN primjenjuje kao lijek za spavanje, potrebno je osigurati odgovarajuće vrijeme za spavanje (7 do 8 sati). Na taj način ćete izbjeći negativne učinke lijeka sljedećeg jutra (na primjer umor, produljeno vrijeme odgovora na podražaj). Upitajte svog liječnika o utjecaju lijeka na Vašu svakodnevnicu, uzimajući u obzir životne okolnosti (npr. zanimanje).

Tijekom primjene benzodiazepina povremeno su zabilježene paradoksalne reakcije (vidjeti dio

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Doziranje i trajanje liječenja lorazepamom potrebno je prilagoditi prema individualnom odgovoru na liječenje i težini bolesti. Treba primjenjivati najmanje učinkovite doze kroz što kraće vremensko razdoblje.

Primjena u liječenju tjeskobe, napetosti, nemira i nesanice koja je uzrokovana ovim stanjima Uobičajena doza u odraslih je 0,5*mg do 2,5 mg na dan, podijeljeno u 2 do 3 odvojene doze ili kao jednokratna doza navečer.

U pojedinačnim slučajevima, posebno pri bolničkom liječenju, liječnik može povećati dozu do 7,5 mg lorazepama uzimajući u obzir sve mjere opreza.

Ako je nesanica glavni razlog uzimanja lijeka, dnevna doza koju odredi liječnik (0,5*mg do 2,5 mg) može se uzeti jednokratno otprilike pola sata prije spavanja.

Primjena za smirenje prije dijagnostičkih postupaka te prije i nakon kirurških zahvata

U odraslih se primjenjuje 1 mg do 2,5 mg noć prije i/ili 2 mg do 4 mg lorazepama otprilike 1 do 2 sata prije zahvata. Nakon postupka primjenjuje se 1 mg do 2,5 mg lorazepama u odgovarajućim intervalima.

Primjena u djece i adolescenata

Doza u djece ne smije biti veća od 0,5*mg do 1 mg lorazepama ili 0,05 mg/kg tjelesne mase.

*LORSILAN tablete ne mogu se lomiti te se doza od 0,5 mg ne može postići ovim lijekom.

Primjena u starijih i oslabljenih osoba

U starijih i oslabljenih osoba te bolesnika s organskim promjenama na mozgu početnu ukupnu dnevnu dozu treba smanjiti za otprilike 50%.

Početnu dozu treba prilagoditi po potrebi i podnošljivosti svakog pojedinog bolesnika.

Bolesnici s poremećenom funkcijom bubrega ili jetre

U bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega ili blago do umjereno oštećenom funkcijom jetre mogu biti djelotvorne i manje doze. LORSILAN tablete ne smiju se primjenjivati u bolesnika s teško poremećenom funkcijom jetre.

Način primjene

LORSILAN tablete potrebno je uzimati cijele s tekućinom, neovisno o obroku. Kada se koristi kao lijek za spavanje, uzmite dozu otprilike pola sata prije spavanja, ali ne na pun želudac jer bi lijek mogao imati odgoĎen početak djelovanja te bi se učinak tada mogao produljiti na sljedeće jutro.

Trajanje liječenja

Duljinu primjene lijeka odreĎuje liječnik. Kod akutnih stanja primjena LORSILAN tableta mora se smanjiti na jednokratnu dozu i primjenjivati što kraće. Kod kroničnih bolesti duljina primjene lijeka ovisi o kliničkom tijeku bolesti. Nakon dva tjedna primjene, liječnik treba postupno smanjiti dozu kako bi se utvrdila daljnja potreba za liječenjem.

Treba uzeti u obzir da dugotrajna primjena ovog lijeka (dulje od tjedan dana) i nagli prekid, mogu uzrokovati privremeno ponovno javljanje nesanice, tjeskobe, unutrašnjeg nemira i nervoze u pojačanom obliku. Stoga je potrebno postupno smanjivati dozu prije prekida primjene lijeka.

Ako uzmete više LORSILAN tableta nego što ste trebali

Ako uzmete više LORSILAN tableta nego što ste trebali, moguće je predoziranje (trovanje) ovim lijekom. Stoga se javite svom liječniku ili u najbližu zdravstvenu ustanovu. Sa sobom ponesite tablete i ovu uputu kako bi zdravstveno osoblje znalo koji ste lijek uzeli. Znakovi predoziranja su sljedeći: omaglica, smetenost, omamljenost, usporeno disanje, oslabljeni voljni pokreti (koordinacija pokreta), apatija u ozbiljnijim slučajevima i nesvjestica.

Ako ste zaboravili uzeti LORSILAN

Ako ste zaboravili uzeti tabletu, nemojte se zabrinjavati nego jednostavno nastavite sa sljedećom dozom u uobičajeno vrijeme.

Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete uzimati LORSILAN

Ne smijete sami prekinuti ili prestati s liječenjem, osim ako ne sumnjate na pojavu ozbiljne nuspojave. U tom slučaju morate se odmah javiti Vašem liječniku za savjet.

Primjenu LORSILAN tableta uvijek je potrebno smanjivati postupno do potpunog prestanka uzimanja lijeka (vidjeti dio Trajanje liječenja). To omogućuje Vašem organizmu prilagodbu na stanje bez ovog lijeka prije nego ga potpuno prestanete uzimati, čime se smanjuje rizik nastanka neželjenih učinaka po prestanku uzimanja ovog lijeka (simptomi ustezanja navedeni su u dijelu

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Nuspojave su obično primijećene na početku liječenja, kod visokih doza i u bolesnika koji se navode u dijelu 2. pod Upozorenja i mjere opreza.

Benzodiazepini, uključujući lorazepam, mogu uzrokovati poteškoće disanja s mogućim smrtnim ishodom. Tijekom primjene benzodiazepina mogu se javiti ozbiljne alergijske reakcije, čak i nakon prve doze lijeka. Simptomi uključuju oticanje jezika ili grla, kratkoću daha, zatvaranje grla, mučninu ili povraćanje. U slučaju pojave navedenih simptoma potrebna je hitna medicinska pomoć.

Ponekad su moguće neželjene reakcije tijekom primjene LORSILAN tableta koje obično nisu ozbiljne i ne traju dugo. Ukoliko Vaši simptomi postanu ozbiljni i uzrokuju poteškoće obavijestite Vašeg liječnika.

Moguće nuspojave:

Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba): - sedacija

- umor

- utrnulost, omamljenost.

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba): - slabost mišića

- opća slabost (astenija)

- ataksija (gubitak potpune kontrole tjelesnih pokreta) - smetenost

- depresija

- otkrivanje depresije (otkrivaju se znakovi depresije koji su prethodno bili skriveni) - omaglica.

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba): - mučnina

- promjene libida - impotencija

- smanjenje orgazma.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

- povećana osjetljivost na svjetlost, zvuk i dodir - epileptički napadi/konvulzije

- zatvor (konstipacija)

- povećana razina bilirubina

- žutica (žuta boja kože i očiju) - nevoljno drhtanje

- problemi s vidom (dvostruke slike i zamagljen vid) - nerazgovijetan govor

- glavobolja

- gubitak pamćenja (amnezija) - povišene emocije (euforija)

- nedostatak samokontrole ponašanja (disinhibicija) - koma

- narušena pažnja/koncentracija

- suicidalne misli i pokušaj suicida

- povišene vrijednosti jetrenih enzima (jetrene transaminaze i alkana fosfataza)

- paradoksalne reakcije koje uključuju tjeskobu, uzbuĎenost, neprijateljsko ponašanje (agresija, bijes) - poremećaj spavanja/nesanica

- seksualno uzbuĎenje - halucinacije

- poremećaj ravnoteže - poteškoće s disanjem - nedostatak zraka

- poteškoće s disanjem tijekom spavanja

- pogoršanje bolesti pluća (suženje dišnih puteva)

- alergijske kožne reakcije (na primjer osip, otekline) - alopecija (gubitak kose s glave ili tijela)

- reakcije preosjetljivosti

- angioedem (otekline kože i/ili sluznica), anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije

- sindrom neodgovarajućeg povećanog izlučivanja antidiuretskog hormona (stanje u kojem tijelo proizvodi previše antidiuretskog hormona, što može uzrokovati zadržavanje tekućine u Vašem tijelu)

- niska razina natrija u krvi (hiponatremija - može uzrokovati umor i zbunjenost, trzaje mišića, epileptičke napade i komu)

- snižena tjelesna temperatura (hipotermija) - snižen krvni tlak

- promjene u krvnoj slici kao što su: trombocitopenija (neobjašnjive modrice, krvarenje iz nosa i/ili krvarenje desni), agranulocitoza (ozbiljna infekcija), pancitopenija (krvarenje, nastajanje modrica, umor, skraćen dah i slabost)

- vrtoglavica

- produljeno vrijeme reakcije

- poremećaj kretanja (ekstrapiramidni simptomi).

Ovisnost/zlouporaba

Nakon prestanka liječenja, pogotovo naglog, mogu se pojaviti simptomi ustezanja (npr. poremećaj spavanja, intenzivni snovi). Moguća je pojava simptoma ustezanja već nakon samo nekoliko dana liječenja. Tjeskoba, napetost i unutarnji nemir mogu se vratiti u pojačanom obliku. Ostali simptomi koji se mogu javiti nakon prekida uzimanja benzodiazepina uključuju glavobolju, depresiju, zbunjenost, razdražljivost, znojenje, malodušnost (disforija), omaglicu, derealizaciju (poremećaj percepcije i nerealan doživljaj vanjskog svijeta), poremećaj u ponašanju, preosjetljivost na uobičajene zvukove, utrnulost i trnce u rukama i nogama, preosjetljivost na svjetlost, buku i fizički kontakt, promjene percepcije, nevoljni pokreti, mučnina, povraćanje, proljev, gubitak teka, halucinacije/delirij, epileptički napadaji/konvulzije, nevoljno drhtanje, grčevi u trbuhu, bolovi u mišićima, uznemirenost, osjećaj lupanja srca, ubrzani otkucaji srca, napadaji panike, vrtoglavica, pojačani refleksi, kratkotrajni gubitak pamćenja, povišena tjelesna temperatura.

U slučaju kronične primjene LORSILAN tableta u bolesnika koji boluje od epilepsije ili u bolesnika koji primjenjuju lijekove koji smanjuju prag konvulzija (npr. antidepresivi) nagli prekid liječenja LORSILAN tabletama može povećati učestalost pojave epileptičkih napadaja/konvulzija.

Rizik nastanka simptoma ustezanja povećava se ovisno o prethodnoj duljini liječenja i dozi lijeka, stoga je potrebno postupno smanjivati dozu LORSILAN tableta.

Postoje dokazi da se tolerancija (potreba za povećanjem doze zbog razvoja ovisnosti o lijeku) razvija na sedativni učinak benzodiazepina.

Postoji mogućnost zlouporabe LORSILAN tableta, osobito u osoba koje su sklone zlouporabi alkohola i lijekova.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece. Čuvati na temperaturi ispod 25ºC.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što LORSILAN sadrži Djelatna tvar je lorazepam.

LORSILAN 1 mg tableta sadrži 1 mg lorazepama. LORSILAN 2,5 mg tableta sadrži 2,5 mg lorazepama.

Pomoćne tvari su:

1 mg tablete: laktoza hidrat; mikrokristalična celuloza; kalijev polakrilin; koloidni, bezvodni silicijev dioksid; magnezijev stearat.

2,5 mg tablete: laktoza hidrat; mikrokristalična celuloza; kalijev polakrilin; koloidni, bezvodni silicijev dioksid; magnezijev stearat; boja quinoline yellow (E104).

Kako LORSILAN tableta izgleda i sadržaj pakiranja

LORSILAN 1 mg tablete: bijele, okrugle tablete s kosim rubovima, promjera 6,0 mm.

LORSILAN 2,5 mg tablete: žute, okrugle tablete s kosim rubovima i logom Belupo na jednoj strani, promjera 8,0 mm.

LORSILAN 1 mg tablete: 30 (3x10) tableta u oPA/Al/PVC//Al blisteru, u kutiji. LORSILAN 2,5 mg tablete: 20 (2x10) tableta u oPA/Al/PVC//Al blisteru, u kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d.

Ulica Danica 5

48 000 Koprivnica

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana kolovozu 2024.