Lizinopril H Mibe 10 mg/12,5 mg tablete

Lijeĉenje hipertenzije:

 u bolesnika kod kojih su postignute zadovoljavajuće stabilne vrijednosti krvnog tlaka uzimanjem lizinoprila i hidroklorotiazida pojedinaĉno;

 u bolesnika koji ne odgovaraju na monoterapiju s 20 mg lizinoprila.

Doziranje

Hipertenzija

Uobiĉajena doza je jedna tableta primijenjena jednom dnevno. Kao i sve ostale lijekove koji se uzimaju jednom dnevno, ovaj lijek treba uzimati u pribliţno isto vrijeme svaki dan.

Ukoliko se odgovarajući terapijski uĉinak ne postigne kroz 2-4 tjedna, doza se moţe povećati na dvije tablete primijenjene jednom dnevno.

118 - 03 - 2022

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Tiazidi mogu biti neprikladni za lijeĉenje bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega i nisu djelotvorni kada je klirens kreatinina ≤ 30 ml/min (umjereno do teško zatajenje bubrega).

Lizinopril H Mibe se ne smije primjenjivati kao inicijalna terapija u bolesnika sa zatajenjem bubrega.

Kod bolesnika s klirensom kreatinina >30 i <80 ml/min Lizinopril H Mibe se smije primjenjivati, ali tek nakon titracija doza individualnih komponenata. Preporuĉena poĉetna doza lizinoprila, kada se koristi kao monoterapija, kod blagog zatajenja bubrega je 5-10 mg.

Bolesnici prethodno liječeni diureticima

Kod bolesnika prethodno lijeĉenih diureticima moţe nakon uvoĊenja Lizinoprila H Mibe u terapiju doći do simptomatske hipotenzije, naroĉito u onih s manjkom soli ili volumena kao rezultatom prethodne terapije diureticima. Diuretik treba prestati uzimati 2-3 dana prije uvoĊenja Lizinoprila H Mibe. Ukoliko to nije moguće, lijeĉenje treba zapoĉeti samo lizinoprilom u dozi od 5 mg.

Starije osobe

Nije potrebna prilagodba doze kod starijih bolesnika.

U kliniĉkim su ispitivanjima djelotvornost i podnošljivost istodobne primjene lizinoprila i hidroklorotiazida bile sliĉne kod mlaĊih i starijih bolesnika s hipertenzijom.

Lizinopril se unutar raspona doza 20-80 mg/dan pokazao jednako uĉinkovitim kod starijih bolesnika (65 godina i stariji) i mlaĊih hipertenzivnih bolesnika. Monoterapija lizinoprilom bila je jednako uĉinkovita u sniţavanju dijastoliĉkog krvnog tlaka kao monoterapija hidroklorotiazidom ili atenololom. U kliniĉkim ispitivanjima dob nije imala utjecaja na podnošljivost lizinoprila.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost primjene ovog lijeka u djece nisu ustanovljene.

Naĉin primjene

Kroz usta.

 preosjetljivost na djelatne tvari ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.  preosjetljivost na bilo koji drugi ACE inhibitor

 preosjetljivost na bilo koji drugi sulfonamidni lijek

 istodobna primjena sa sakubitrilom/valsartanom. Lijeĉenje Lizinoprilom H Mibe ne smije se zapoĉeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti i dijelove 4.4. i 4.5.).

 anamneza anafilaktiĉkih/anafilaktoidnih reakcija ili angioedema povezanog s prethodnim uzimanjem ACE inhibitora

 hereditarni ili idiopatski angioedem

 drugo i treće tromjeseĉje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4. i 4.6.).  teško oštećenje funkcije bubrega (klirens kreatinina <30 ml/min)  anurija

 teško oštećenje funkcije jetre

 istodobna primjena lijeka Lizinoprila H Mibe s lijekovima koji sadrţe aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Nemelanomski rak kože

218 - 03 - 2022

Povećani rizik od nemelanomskog raka koţe (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih stanica (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloţenosti hidroklorotiazidu (HCTZ) zabiljeţen je u dvjema epidemiološkim studijama na temelju danskog Nacionalnog registra za rak. Fotosenzibilizirajući uĉinci hidroklorotiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC.

Bolesnike koji uzimaju hidroklorotiazid potrebno je informirati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovito provjeravaju svoju koţu kako bi se uoĉila pojava svake nove lezije te da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koţi. Bolesnicima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograniĉena izloţenost sunĉevoj svjetlosti i UV zrakama i, u sluĉaju izloţenosti, odgovarajuća zaštita, radi minimiziranja rizika od raka koţe. Sumnjive lezije na koţi potrebno je hitno pregledati, potencijalno ukljuĉujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. TakoĊer, u bolesnika koji su prethodno imali NMSC moţe biti potrebno razmotriti opravdanost primjene hidroklorotiazida (vidjeti takoĊer dio 4.8.).

Simptomatska hipotenzija

Simptomatska hipotenzija rijetko se javlja kod hipertenzivnih bolesnika bez komplikacija, ali je ĉešća u bolesnika s deplecijom volumena zbog npr. uzimanja diuretika, dijete sa smanjenim unosom soli, dijalize, proljeva ili povraćanja, ili teške hipertenzije ovisne o reninu (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.). Kod takvih bolesnika treba redovito pratiti elektrolite u serumu.

Bolesnici s povećanim rizikom za simptomatsku hipotenziju prilikom uvoĊenja lijeka i prilagoĊavanja doze trebaju biti pod medicinskim nadzorom.

Potreban je poseban oprez kada se lijek daje bolesnicima s ishemijskom bolesti srca ili cerebrovaskularnom bolesti, jer pretjerani pad tlaka moţe dovesti do infarkta miokarda ili cerebrovaskularnog inzulta.

Ukoliko se hipotenzija ipak javi, bolesnika treba staviti u leţeći poloţaj te, po potrebi, dati intravensku infuziju fiziološke otopine. Prolazna hipotenzivna reakcija nije kontraindikacija za daljnje lijeĉenje. Nakon reguliranja krvnog tlaka i hipovolemije, lijeĉenje Lizinopril H Mibe tabletama se moţe nastaviti sa smanjenom dozom ili se neka od komponenti lijeka moţe nastaviti primjenjivati kao monoterapija.

U nekih bolesnika sa zatajenjem srca koji imaju normalan ili nizak krvni tlak moţe doći do dodatnog smanjenja sistemskog krvnog tlaka nakon uzimanja lizinoprila. Ovaj uĉinak je predvidljiv te stoga obiĉno nije razlog za prekid terapije. U sluĉaju da hipotenzija postane simptomatska, moţe biti potrebno smanjenje doze lijeka Lizinopril H Mibe ili prekid terapije.

Stenoza aortnog i mitralnog zaliska / hipertrofična kardiomiopatija

Kao i druge ACE-inhibitore, lizinopril treba primjenjivati s oprezom kod bolesnika sa stenozom mitralnog zaliska i opstrukcijom istisnog dijela lijevog ventrikula, kao što su stenoza aorte ili hipertrofiĉna kardiomiopatija.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubreţne funkcije (ukljuĉujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporuĉuje (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nuţnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz paţljivo praćenje bubreţne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetiĉkom nefropatijom.

Oštećenje bubrežne funkcije

Tiazidi mogu biti neprikladni za lijeĉenje bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega i nisu djelotvorni kada je klirens kreatinina ≤30 ml/min (umjereno do teško zatajenje bubrega).

318 - 03 - 2022

Lizinopril H Mibe se ne smije primjenjivati u bolesnika s bubreţnom insuficijencijom (klirens kreatinina ≤80 ml/min) sve dok se titriranjem doze pojedinih komponenti lijeka ne utvrdi potreba za primjenom doze koja je sadrţana u kombiniranoj tableti.

U bolesnika sa zatajenjem srca, hipotenzija nakon poĉetka lijeĉenja ACE-inhibitorima moţe dovesti do daljnjeg oštećenja funkcije bubrega. U tom je sluĉaju zabiljeţeno akutno zatajenje bubrega, koje je obiĉno reverzibilno.

U nekih bolesnika s obostranom stenozom bubreţne arterije ili sa stenozom arterije solitarnog bubrega koji su bili lijeĉeni ACE inhibitorima primijećeno je povećanje razine ureje u krvi i razine kreatinina u serumu, koje je obiĉno reverzibilno nakon prekida terapije. Veća je mogućnost da se to javi u bolesnika s bubreţnom insuficijencijom. Mogućnost pojave teškog oblika hipotenzije i bubreţne insuficijencije veća je u bolesnika s renovaskularnom hipertenzijom. U tih bolesnika lijeĉenje treba zapoĉeti pod strogim lijeĉniĉkim nadzorom uz primjenu malih poĉetnih doza i paţljivo titriranje doze. S obzirom da primjena diuretika predstavlja dodatni faktor rizika za opisana stanja, treba paţljivo pratiti funkciju bubrega u prvim tjednima lijeĉenja Lizinoprilom H Mibe.

Kod nekih hipertenzivnih bolesnika bez izraţenih znakova već postojeće bubreţne bolesti javili su se blagi i prolazni porast ureje u krvi i kreatinina u serumu kada se lizinopril primjenjivao zajedno s diuretikom. To je vjerojatnije u bolesnika sa postojećom bubreţnom insuficijencijom te je potrebno razmotriti smanjenje doze i/ili prekid terapije diuretikom i/ili lizinoprilom.

Prethodno liječenje diureticima

Diuretik treba prestati uzimati 2-3 dana prije uvoĊenja fiksne kombinacije lizinopril/hidroklorotiazid. Ukoliko to nije moguće, lijeĉenje treba zapoĉeti samo lizinoprilom u dozi od 5 mg.

Transplantacija bubrega

Lizinopril H Mibe tablete ne smije se davati bolesnicima s nedavno transplantiranim bubregom, jer nema dovoljno iskustva.

Anafilaktoidne reakcije u bolesnika na hemodijalizi

Primjena Lizinopril H Mibe tableta nije indicirana u bolesnika kod kojih je potrebna dijaliza uslijed zatajenja bubrega. Zabiljeţene su anafilaktoidne reakcije u bolesnika koji su bili na odreĊenim vrstama hemodijalize (npr. s membranama visokog protoka AN 69 i tijekom LDL afereze dekstran sulfatom), a istodobno su uzimali ACE inhibitor. U takvih bolesnika je potrebno razmotriti korištenje drugog tipa membrane za dijalizu ili druge skupine antihipertenziva.

Anafilaktoidne reakcije tijekom afereze lipoproteina niske gustoće (LDL)

Rijetko su zabiljeţene ţivotno ugroţavajuće anafilaktoidne reakcije kod bolesnika koji su uzimali ACE inhibitore tijekom LDL afereze dekstran sulfatom. Takve se reakcije mogu izbjeći privremenim prekidom lijeĉenja ACE inhibitorima prije svake afereze.

Oštećenje jetrene funkcije

Tiazide treba s oprezom primjenjivati u bolesnika s oštećenom jetrenom funkcijom ili progresivnom bolesti jetre jer i mala odstupanja ravnoteţe tekućine i elektrolita mogu dovesti do jetrene kome (vidjeti dio 4.3.). Rijetko, ACE inhibitori su bili povezani sa sindromom koji zapoĉinje kolestatskom ţuticom ili hepatitisom i napreduje do fulminantne nekroze i (ponekad) smrti. Mehanizam nastanka ovog sindroma nije poznat. Bolesnici koji uzimaju lizinopril/hidroklorotiazid, a razviju ţuticu ili znaĉajno povećanje vrijednosti jetrenih enzima trebaju prekinuti uzimanje lijeka, te je potrebno provesti odgovarajuću medicinsku obradu.

Operativni zahvat/anestezija

U bolesnika podvrgnutih većem kirurškom zahvatu ili pri anesteziji sredstvima koja uzrokuju hipotenziju, lizinopril moţe blokirati stvaranje angiotenzina II kao posljedicu kompenzatornog oslobaĊanja renina. Hipotenzija koja nastaje ovakvim mehanizmom moţe se korigirati povećanjem intravaskularnog volumena.

418 - 03 - 2022

Metabolički i endokrini učinci

Lijeĉenje ACE inhibitorima i tiazidima moţe utjecati na toleranciju glukoze pa moţe biti potrebna prilagodba doze antidijabetika, ukljuĉujući inzulin. U dijabetiĉara koji uzimaju oralne antidijabetike ili inzulin potrebno je paţljivo pratiti razinu glukoze u krvi tijekom prvog mjeseca uzimanja ACE inhibitora. Latentni dijabetes melitus moţe postati manifestni tijekom lijeĉenja tiazidima.

Povećanje razine kolesterola i triglicerida moţe biti povezano s uzimanjem tiazidskih diuretika.

Kod nekih bolesnika lijeĉenje tiazidima moţe dovesti do hiperuricemije i/ili gihta. No, lizinopril moţe povećati razinu mokraćne kiseline u urinu te na taj naĉin umanjiti hiperuricemiĉni uĉinak hidroklorotiazida.

Poremećaj elektrolita

Kao i kod drugih bolesnika koji uzimaju diuretike, potrebno je periodiĉko praćenje elektrolita u serumu.

Tiazidi, ukljuĉujući hidroklorotiazid, mogu uzrokovati poremećaj ravnoteţe tekućine ili elektrolita (hipokalijemija, hiponatrijemija i hipokloremiĉna alkaloza). Znakovi koji upozoravaju na poremećaj ravnoteţe tekućine ili elektrolita su suha usta, ţeĊ, slabost, letargija, omamljenost, bolovi ili grĉevi u mišićima, mišićna slabost, hipotenzija, oligurija, tahikardija, te probavne smetnje poput muĉnine ili povraćanja. Dilucijska hiponatrijemija se moţe javiti u edematoznih bolesnika po vrućem vremenu. Manjak klorida je uglavnom blag i ne zahtjeva lijeĉenje.

Pokazalo se da tiazidi povećavaju izluĉivanje magnezija urinom što moţe dovesti do hipomagnezijemije.

Tiazidi mogu smanjiti izluĉivanje kalcija urinom što moţe dovesti do povremenog i blagog povećanja serumskog kalcija. Znaĉajnija hiperkalcijemija moţe biti znak prikrivenog hiperparatiroidizma. Prije provoĊenja testova paratiroidne funkcije potrebno je prekinuti uzimanje tiazida.

Kalij u serumu

ACE inhibitori mogu uzrokovati hiperkalijemiju jer inhibiraju otpuštanje aldosterona. Taj uĉinak obiĉno nije znaĉajan u bolesnika koji imaju normalnu bubreţnu funkciju. MeĊutim, u bolesnika s oštećenom bubreţnom funkcijom i/ili bolesnika koji uzimaju nadomjeske kalija (ukljuĉujući nadomjeske soli), diuretike koji štede kalij (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), druge lijekove koji povećavaju razinu serumskog kalija (poput heparina), trimetoprim ili kotrimoksazol (poznat i kao trimetoprim/sulfametoksazol) te osobito antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzinskih receptora, moţe doći do hiperkalijemije. Diuretike koji štede kalij i blokatore angiotenzinskih receptora potrebno je primjenjivati uz oprez u bolesnika koji se lijeĉe ACE inhibitorima, uz praćenje vrijednosti kalija u serumu i bubreţne funkcije (vidjeti dio 4.5.).

Dijabetes

U bolesnika s dijabetesom koji se lijeĉe inzulinom ili oralnim antidijabeticima potrebno je paţljivo nadzirati glukozu tijekom prvoga mjeseca lijeĉenja ACE inhibitorima (vidjeti dio 4.5.).

Preosjetljivost/angioedem

Angioedem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili larinksa zabiljeţeni su manje ĉesto u bolesnika koji su uzimali ACE inhibitore, ukljuĉujući lizinopril. Moţe se javiti bilo kada tijekom lijeĉenja. U takvim sluĉajevima primjenu lizinoprila treba odmah prekinuti te osigurati odgovarajuće lijeĉenje i praćenje bolesnika sve do potpunog nestanka simptoma prije otpusta bolesnika. I u sluĉajevima kada se pojavi samo oticanje jezika i nema respiratornog distresa, bolesnika treba dulje nadgledati jer lijeĉenje antihistaminicima i kortikosteroidima moţda neće biti dovoljno.

Vrlo rijetko su prijavljeni fatalni sluĉajevi uzrokovani angioedemom povezanim s edemom larinksa ili jezika. Bolesnici s edemom jezika, glotisa ili larinksa imaju veću vjerojatnost opstrukcije dišnih putova, osobito oni koji su imali operativni zahvat na dišnim putovima. U takvim je sluĉajevima

518 - 03 - 2022

potrebno promptno lijeĉenje koje moţe ukljuĉivati adrenalin i/ili mjere koje osiguravaju prohodnost dišnih putova, te medicinski nadzor sve dok se simptomi potpuno ne povuku.

U usporedbi s bolesnicima drugih rasa, kod bolesnika crne rase koji su uzimali ACE-inhibitore uoĉena je veća uĉestalost angioedema.

Bolesnici s anamnezom angioedema koji nije bio povezan s uporabom ACE inhibitora mogu imati povećani rizik za razvoj angioedema dok uzimaju ACE inhibitore (vidjeti dio 4.3.).

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana zbog povećanog rizika od angioedema. Lijeĉenje sakubitrilom/valsartanom ne smije se zapoĉeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze Lizinoprila H Mibe. Lijeĉenje Lizinoprilom H Mibe ne smije se zapoĉeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti dijelove 4.3. i 4.5.).

Istodobna primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom moţe povećati rizik od angioedema (npr. oticanja dišnih putova ili jezika, koje moţe i ne mora biti praćeno poremećajem disanja) (vidjeti dio 4.5.). Potreban je oprez kod uvoĊenja lijeĉenja racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom u bolesnika koji već uzima ACE inhibitor.

U bolesnika koji uzimaju tiazide, mogu se javiti reakcije preosjetljivosti bez obzira imaju li ili nemaju alergiju ili bronhalnu astmu u anamnezi.

Pogoršanje ili aktivacija sistemskog eritemskog lupusa zabiljeţena je tijekom uporabe tiazida.

Desenzibilizacija

U bolesnika koji su uzimali ACE inhibitore tijekom desenzibilizacije (npr. na otrov opnokrilaca) javljale su se anafilaktoidne reakcije. U tih su se istih bolesnika te reakcije izbjegle privremenom obustavom ACE inhibitora, ali ponovno su se pojavile prilikom nehotiĉne ponovne primjene ACE inhibitora.

Neutropenija/agranulocitoza

Neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija zabiljeţene su u bolesnika koji su uzimali ACE inhibitore. U bolesnika s normalnom bubreţnom funkcijom i bez komplikacija, neutropenija se pojavljuje rijetko. Neutropenija i agranulocitoza su reverzibilne nakon prestanka uzimanja ACE inhibitora.

Lizinopril treba koristiti s posebnim oprezom u bolesnika s kolagenim vaskularnim bolestima, bolesnika koji uzimaju imunosupresive, alopurinol ili prokainamid, te u bolesnika koji imaju kombinaciju spomenutih ĉimbenika rizika, osobito ako imaju i oštećenje bubreţne funkcije. Zabiljeţeno je da su neki od tih bolesnika razvili ozbiljne infekcije, koje u odreĊenom broju sluĉajeva nisu reagirale na intenzivnu antibiotsku terapiju. Ukoliko takvi bolesnici uzimaju lizinopril, savjetuje se periodiĉka kontrola broja leukocita, a bolesnike treba educirati da odmah prijave bilo koji znak infekcije.

Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Lijekovi koji sadrţe sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju koja moţe dovesti do efuzije ţilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta. Simptomi ukljuĉuju akutnu pojavu smanjene oštrine vida ili boli u oku i obiĉno se javljaju nekoliko sati do nekoliko tjedana nakon poĉetka uzimanja lijeka. Nelijeĉeni akutni glaukom zatvorenog kuta moţe dovesti do trajnog gubitka vida. Primarno lijeĉenje sastoji se od što ranijeg prestanka uzimanja lijeka. Ako intraokularni tlak ostaje nekontroliran, potrebno je razmotriti hitno medicinsko ili kirurško lijeĉenje. Faktori rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu ukljuĉivati anamnezu alergije na sulfonamide ili peniciline.

Rasa

Zabiljeţena je veća uĉestalost angioedema vezanih uz uzimanje ACE inhibitora u bolesnika crne rase u usporedbi s ostalim rasama.

618 - 03 - 2022

Kao i ostali ACE inhibitori, lizinopril moţe biti manje uĉinkovit u sniţavanju krvnog tlaka u bolesnika crne rase nego u ostalih rasa, vjerojatno zbog veće prevalencije hipertenzija s niskim reninom u bolesnika crne rase.

Kašalj

Uz primjenu ACE inhibitora zabiljeţen je karakteristiĉan kašalj koji je neproduktivan, perzistentan i nestaje nakon prekida uzimanja ACE inhibitora. Prilikom diferencijalne dijagnoze kašlja potrebno je uzeti u obzir i kašalj induciran ACE inhibitorima.

Akutna respiratorna toksičnost

Nakon uzimanja hidroklorotiazida zabiljeţeni su vrlo rijetki teški sluĉajevi akutne respiratorne toksiĉnosti, ukljuĉujući akutni respiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obiĉno se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidroklorotiazida. Na poĉetku simptomi ukljuĉuju dispneju, vrućicu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu lijeka Lizinopril H Mibe i primijeniti odgovarajuće lijeĉenje. Hidroklorotiazid se ne smije davati bolesnicima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidroklorotiazida.

Litij

Ne preporuĉuje se istodobna primjena ACE inhibitora i litija (vidjeti dio 4.5.).

Anti-doping test

Hidroklorotiazid koji se nalazi u ovom lijeku moţe uzrokovati pozitivan analitiĉki rezultat anti-doping testa.

Trudnoća

ACE inhibitore se ne smije uvoditi u terapiju tijekom trudnoće. Ako nastavak lijeĉenja ACE inhibitorom nije nuţan, bolesnice koje planiraju trudnoću trebaju dobiti zamjenski antihipertenzivni lijek koji ima ustanovljenu sigurnost primjene u trudnoći. Kada se ustanovi trudnoća, uzimanje ACE inhibitora treba odmah prekinuti te, ako je prikladno, zapoĉeti s odgovarajućom zamjenskom antihipertenzivnom terapijom (vidjeti dijelove 4.3. i 4.6.).

Pomoćna tvar s poznatim učinkom

Ovaj lijek sadrţi manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive koliĉine natrija.

Drugi antihipertenzivni lijekovi

Kod istodobne primjena s drugim antihipertenzivnim lijekovima, moţe doći do aditivnog uĉinka na pad krvnog tlaka. Istodobna primjena gliceriltrinitrata, drugih nitrata ili drugih vazodilatatora moţe dodatno smanjiti krvni tlak.

Kombinaciju lizinoprila i lijekova koji sadrţe aliskiren treba izbjegavati (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Podaci iz kliniĉkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom uĉestalošću štetnih dogaĊaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubreţna funkcija (ukljuĉujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3., 4.4. i 5.1.).

Lijekovi koji povećavaju rizik od angioedema

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana jer povećava rizik od angioedema (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

718 - 03 - 2022

Istodobna primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom), vildagliptinom ili aktivatorom tkivnog plazminogena moţe povećati rizik od angioedema (vidjeti dio 4.4.).

818 - 03 - 2022

Litij

Prilikom istodobne primjene litija i ACE inhibitora zabiljeţeni su reverzibilno povećanje koncentracije litija u serumu i toksiĉnost litija. Diuretici i ACE inhibitori smanjuju bubreţni klirens litija te predstavljaju visok rizik za toksiĉnost litija. Istodobna primjena kombinacije lizinoprila i hidroklorotiazida s litijem se stoga ne preporuĉuje. MeĊutim, ako je ona neophodna, potrebna je paţljiva kontrola razine litija u serumu (vidjeti dio 4.4.).

Diuretici koji štede kalij, nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrže kalij te drugi lijekovi koji mogu povećati razinu kalija u serumu

Gubitak kalija koji nastaje tijekom lijeĉenja tiazidskim diureticima obiĉno je umanjen zbog svojstva lizinoprila da štedi kalij. Iako vrijednosti kalija u serumu obiĉno ostaju unutar granica normale, u nekih bolesnika lijeĉenih Lizinoprilom H Mibe moţe se javiti hiperkalijemija. Diuretici koji štede kalij (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrţe kalij mogu znaĉajno povisiti vrijednosti kalija u serumu, osobito u bolesnika s oštećenom bubreţnom funkcijom ili dijabetesom mellitusom. Potreban je oprez i kada se Lizinopril H Mibe primjenjuje istodobno s drugim lijekovima koji povisuju vrijednosti kalija u serumu, kao što su trimetoprim i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) jer je poznato da trimetoprim djeluje poput diuretika koji štedi kalij kao što je amilorid. Stoga se kombinacija Lizinoprila H Mibe s navedenim lijekovima ne preporuĉuje. Ako je istodobna primjena indicirana, treba ih primjenjivati uz oprez i uĉestalo praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Lijekovi koji mogu izazvati torsades de pointes

Hidroklorotiazid i lijekove koji mogu izazvati torsades de pointes (npr. neki antiaritmici, neki antipsihotici i dr.) treba istodobno primjenjivati s oprezom zbog rizika od hipokalijemije.

Triciklički antidepresivi/antipsihotici/anestetici

Istodobna primjena odreĊenih anestetika, tricikliĉkih antidepresiva i antipsihotika s ACE inhibitorima moţe dovesti do dodatnog sniţavanja krvnog tlaka (vidjeti dio 4.4.).

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL), uključujući acetilsalicilatnu kiselinu

Kroniĉna primjena NSAIL-a (selektivni inhibitori ciklooksigenaze-2, acetilsalicilatna kiselina u dozi >3 g/dan i neselektivni NSAIL-i) moţe smanjiti antihipertenzivni i diuretski uĉinak ACE inhibitora i tiazidskih diuretika. NSAIL-i i ACE inhibitori imaju aditivni uĉinak na povećanje serumskog kalija i mogu dovesti do pogoršanja bubreţne funkcije. Ovaj uĉinak je obiĉno reverzibilan. Rijetko moţe doći do akutnog zatajenja bubrega, osobito u bolesnika s kompromitiranom bubreţnom funkcijom kao što su stariji i dehidrirani bolesnici.

Zlato

U bolesnika koji uzimaju ACE inhibitore, nakon injekcije zlata (npr. natrijev aurotiomalat), ĉešće su zabiljeţene nitritoidne reakcije (simptomi vazodilatacije ukljuĉujući crvenilo lica, muĉninu, omaglicu i hipotenziju, koji mogu biti vrlo teški).

Simpatomimetici

Simpatomimetici mogu smanjiti antihipertenzivni uĉinak ACE inhibitora. Tiazidi mogu smanjiti arterijski odgovor na noradrenalin, ali ne u toj mjeri da sprijeĉe njegovu terapijsku uĉinkovitost.

Antidijabetici

Terapija tiazidskim diureticima moţe štetno djelovati na toleranciju glukoze. Ĉini se da se ovo ĉešće javlja tijekom prvih tjedana istodobne primjene, te u bolesnika s narušenom bubreţnom funkcijom. Potrebe dijabetiĉara za antidijabeticima, ukljuĉujući inzulin, mogu biti povećane, smanjene ili nepromijenjene.

Tiazidski diuretici mogu pojaĉati hiperglikemijski uĉinak diazoksida.

Amfotericin B (parenteralni), karbenoksolon, kortikosteroidi, kortikotropin (ACTH) ili stimulirajući laksativi

918 - 03 - 2022

Hipokalijemijski uĉinak hidroklorotiazida moţe biti povećan istodobnom primjenom lijekova povezanih s gubitkom kalija i hipokalijemijom (npr. drugi kaliuretiĉki diuretici, laksativi, amfotericin, karbenoksolon, salicilatna kiselina i derivati).

Hipokalijemija se moţe razviti tijekom istodobne primjene s kortikosteroidima ili adrenokortikotropnim hormonom (ACTH).

Kalcijeve soli

Tiazidski diuretici mogu povećati vrijednosti kalcija u serumu zbog smanjenog izluĉivanja. Ako se dodaci kalcija ili vitamin D moraju propisati, treba pratiti serumsku razinu kalcija te prilagoditi dozu prema potrebi.

Srčani glikozidi

Hipokalijemija moţe senzibilizirati ili pojaĉati reakciju srca na toksiĉna djelovanja digitalisa (npr. povećana ventrikularna iritabilnost).

Kolestiramin i kolestipol

Ovi lijekovi mogu usporiti ili smanjiti apsorpciju hidroklorotiazida. Stoga sulfonamidne diuretike treba uzimati najmanje 1 sat prije ili 4-6 sati nakon uzimanja kolestiramina i/ili kolestipola.

Nedepolarizirajući mišićni relaksansi

Tiazidi mogu pojaĉati odgovor na nedepolarizirajuće relaksanse skeletnih mišića (npr. tubokurarin).

Trimetoprim

Istodobna primjena ACE inhibitora i tiazida s trimetoprimom povećava rizik za razvoj hiperkalijemije.

Sotalol

Tiazidima izazvana hipokalijemija moţe povećati rizik od aritmije inducirane sotalolom.

Alopurinol

Istodobna primjena ACE inhibitora i alopurinola povećava rizik od oštećenja bubrega i moţe dovesti do povećanog rizika od leukopenije.

Ciklosporin

Tijekom istodobne primjene ACE inhibitora i ciklosporina povećava se rizik od oštećenja bubrega i moţe se javiti hiperkalijemija. Preporuĉuje se praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Istodobno lijeĉenje s ciklosporinom moţe povećati rizik od hiperuricemije i komplikacija gihta.

Heparin

Tijekom istodobne primjene ACE inhibitora i heparina moţe se javiti hiperkalijemija. Preporuĉuje se praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Lovastatin

Istodobna primjena ACE inhibitora i lovastatina povećava rizik za razvoj hiperkalijemije.

Citostatici, imunosupresivi, prokainamid

Tiazidi mogu smanjiti renalno izluĉivanje citotoksiĉnih lijekova (npr. ciklofosfamida, metotreksata) i potencirati njihove mijelosupresivne uĉinke (vidjeti dio 4.4.).

Ostale istodobne primjene

Tiazidi mogu povećati rizik od neţeljenih uĉinaka amantadina.

Posturalna hipotenzija moţe se pogoršati istodobnim uzimanjem alkohola, barbiturata ili anestetika.

1018 - 03 - 2022

1118 - 03 - 2022

Sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Lijekovi koji sadrţe lizinopril i hidroklorotiazid mogu imati blagi do umjereni utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.7.).

Trudnoća

ACE inhibitori:

846124-1723Primjena ACE inhibitora se ne preporuĉuje u prvom tromjeseĉju trudnoće (vidjeti dio 4.4.).

Primjena ACE inhibitora je kontraindicirana u drugom i trećem tromjeseĉju trudnoće (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Epidemiološki dokazi vezani uz rizik od teratogenosti nakon izloţenosti ACE inhibitorima u prvom tromjeseĉju trudnoće nisu dovoljni za donošenje zakljuĉka. Ipak, ne moţe se iskljuĉiti malo povećanje rizika. Ako nastavak lijeĉenja ACE inhibitorom nije nuţan, bolesnice koje planiraju trudnoću trebaju dobiti zamjenski antihipertenzivni lijek koji ima ustanovljenu sigurnost primjene u trudnoći. Kada se ustanovi trudnoća, uzimanje ACE inhibitora treba odmah prekinuti te, ako je moguće, zapoĉeti s odgovarajućom zamjenskom antihipertenzivnom terapijom.

Poznato je da izloţenost ACE inhibitorima u drugom i trećem tromjeseĉju trudnoće moţe uzrokovati fetotoksiĉnost (oslabljena bubreţna funkcija, oligohidramnion, usporavanje osifikacije lubanje) i neonatalnu toksiĉnost (hipotenzija, zatajenje bubrega, hiperkalijemija) (vidjeti dio 5.3.).

Ako doĊe do izlaganja ACE inhibitorima od drugog tromjeseĉja trudnoće, preporuĉuju se ultrazvuĉne kontrole bubreţne funkcije i razvoja lubanje.

Dojenĉad ĉije su majke uzimale ACE inhibitore treba paţljivo pratiti zbog moguće pojave hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Hidroklorotiazid:

Iskustvo s primjenom hidroklorotiazida tijekom trudnoće, osobito u prvom tromjeseĉju, je ograniĉeno. Ispitivanja na ţivotinjama su nedovoljna.

Hidroklorotiazid prolazi kroz placentu. S obzirom na farmakološki mehanizam djelovanja hidroklorotiazida, njegova primjena u drugom i trećem tromjeseĉju moţe kompromitirati feto-placentarnu perfuziju i uzrokovati fetalne i neonatalne uĉinke poput ţutice, poremećaja ravnoteţe elektrolita i trombocitopenije.

Hidroklorotiazid se ne smije koristiti kod gestacijskog edema, gestacijske hipertenzije ili preeklampsije zbog rizika od smanjenja volumena plazme i hipoperfuzije posteljice, a bez povoljnog uĉinka na tijek bolesti.

Hidroklorotiazid se ne smije koristiti kod esencijalne hipertenzije u trudnica, osim u rijetkim sluĉajevima kada nije moguće primijeniti niti jedno drugo lijeĉenje.

Dojenje

ACE inhibitori:

S obzirom da nema dostupnih informacija vezanih uz uzimanje lizinoprila/hidroklorotiazida tijekom dojenja, ova se kombinacija ne preporuĉuje, te je potrebno primijeniti drugi lijek s poznatim sigurnosnim profilom za primjenu tijekom dojenja, osobito kada se radi o dojenju novoroĊenĉeta ili prerano roĊenog djeteta.

1218 - 03 - 2022

Hidroklorotiazid:

Hidroklorotiazid se izluĉuje u majĉino mlijeko u malim koliĉinama. Tiazidi u visokim dozama, izazivanjem intenzivne diureze, mogu inhibirati proizvodnju mlijeka. Uzimanje lizinopril/hidroklorotiazida tijekom dojenja se ne preporuĉuje. Ako se lizinopril/hidroklorotiazid uzima tijekom dojenja, doze bi trebale biti najniţe moguće.

Kao i ostali antihipertenzivi, kombinacija lizinopril/hidroklorotiazid moţe imati blagi do umjereni utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. To se moţe dogoditi osobito na poĉetku lijeĉenja, prilikom promjene doze, te u kombinaciji s alkoholom, ali ovi su uĉinci ovisni o osjetljivosti pojedinca.

Prilikom upravljanja vozilima ili rada sa strojevima treba uzeti u obzir mogućnost pojave umora ili omaglice.

Sljedeće nuspojave su prijavljene tijekom uzimanja lizinoprila i/ili hidroklorotiazida. Navedene su po organskim sustavima i uĉestalosti. Uĉestalost je definirana prema kategorijama: vrlo ĉesto (≥1/10), ĉesto (≥1/100 i <1/10), manje ĉesto (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000) te nepoznato (ne moţe se procijeniti iz dostupnih podataka).

Najĉešće zabiljeţene nuspojave su kašalj, omaglica, hipotenzija i glavobolja koje se mogu javiti u 1 do 10 % bolesnika. Nuspojave u kliniĉkim ispitivanjima su obiĉno bile blage i prolazne i u većini sluĉajeva nisu zahtijevale prekid terapije.

Lizinopril:

1318 - 03 - 2022

1418 - 03 - 2022

* Vrlo rijetko je zabiljeţeno da je u nekih bolesnika hepatitis napredovao do zatajenja jetre. Bolesnici koji razviju ţuticu ili znaĉajno povećanje razine jetrenih enzima moraju prekinuti uzimanje kombinacije lizinopril/hidroklorotiazid te ih se treba nastaviti paţljivo pratiti.

** Zabiljeţena je skupina simptoma koja ukljuĉuje jedan ili više od navedenih simptoma: povišena tjelesna temperatura, vaskulitis, mialgija, artralgija/artritis, pozitivna antinuklearna antitijela (ANA), povišena sedimentacija eritrocita, eozinofilija i leukocitoza, osip, fotoosjetljivost ili druge koţne promjene.

Hidroklorotiazid:

1518 - 03 - 2022

846124-7362444POREMEĆAJI ŢIVĈANOG SUSTAVA nepoznato: gubitak apetita, parestezija, ošamućenost POREMEĆAJI OKA nepoznato: ksantopsija, prolazno zamagljen vid, akutna miopija i akutni glaukom zatvorenog kuta, efuzija ţilnice POREMEĆAJI UHA I LABIRINTA nepoznato: vrtoglavica SRĈANI POREMEĆAJI nepoznato: posturalna hipotenzija KRVOŢILNI POREMEĆAJI nepoznato: nekrotizirajući angiitis (vaskulitis, kutani vaskulitis) POREMEĆAJI DIŠNOG SUSTAVA, PRSIŠTA I SREDOPRSJA nepoznato: respiratorni distres (ukljuĉujući pneumonitis i plućni edem vrlo rijetko: akutni respiratorni distres sindrom (ARDS) (vidjeti dio 4.4)) POREMEĆAJI PROBAVNOG SUSTAVA nepoznato: iritacija ţeluca, proljev, konstipacija, pankreatitis POREMEĆAJI JETRE I ŢUĈI nepoznato: ţutica (intrahepatalna kolestatska ţutica) POREMEĆAJI KOŢE I POTKOŢNOG TKIVA nepoznato: reakcije fotoosjetljivosti, osip, sistemski eritemski lupus, koţne reakcije sliĉne eritemskom lupusu, reaktivacija koţnog eritemskog lupusa, urtikarija, anafilaktiĉke reakcije, toksiĉna epidermalna nekroliza POREMEĆAJI MIŠIĆNO-KOŠTANOG SUSTAVA I VEZIVNOG TKIVA nepoznato: mišićni spazmi, mišićna slabost POREMEĆAJI BUBREGA I MOKRAĆNOG SUSTAVA nepoznato: poremećaj funkcije bubrega, intersticijski nefritis OPĆI POREMEĆAJI I REAKCIJE NA MJESTU PRIMJENE nepoznato: povišena tjelesna temperatura, slabost

Opis odabranih nuspojava

Nemelanomski rak koţe: Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĊu hidroklorotiazida i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi (vidjeti takoĊer dijelove 4.4. i 5.1.).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traţi da

1618 - 03 - 2022

59342024190914704164160prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Simptomi

Podaci o predoziranju kod ljudi su ograniĉeni. Simptomi vezani uz predoziranje ACE inhibitorima mogu ukljuĉivati hipotenziju, cirkulatorni šok, poremećaj ravnoteţe elektrolita, zatajenje bubrega, hiperventilaciju, tahikardiju, palpitacije, bradikardiju, omaglicu, anksioznost i kašalj.

Dodatni simptomi, zbog predoziranja hidroklorotiazidom, ukljuĉuju povećanu diurezu, poremećaj svijesti (ukljuĉujući komu), konvulzije, parezu, srĉane aritmije i zatajenje bubrega.

Ako je primijenjen i digitalis, hipokalijemija moţe pojaĉati srĉane aritmije.

Upravljanje predoziranjem

Preporuĉuje se lijeĉenje intravenskom infuzijom fiziološke otopine. Ako je prisutna hipotenzija, bolesnika treba staviti u leţeći poloţaj. Moţe se razmotriti i lijeĉenje infuzijom angiotenzina II i/ili intravenskim katekolaminom. Ukoliko nije prošlo puno vremena od ingestije tableta, potrebno je poduzeti mjere za uklanjanje lijeka (npr. izazivanje povraćanja, lavaţa ţeluca, primjena apsorbenata i natrijevog sulfata). Lizinopril se moţe ukloniti iz cirkulacije hemodijalizom (vidjeti dio 4.4.). Ukoliko je bradikardija rezistentna na lijeĉenje, indiciran je pacemaker. Potrebno je uĉestalo pratiti vitalne znakove, elektrolite i kreatinin u serumu.

Bradikardiju ili opseţnu vagalnu reakciju treba lijeĉiti atropinom.

Farmakoterapijska skupina: Pripravci koji djeluju na renin-angiotenzinski sustav, ACE inhibitori i diuretici.

ATK oznaka: C09BA03

Lizinopril H Mibe je kombinacija fiksnih doza koja sadrţi lizinopril, inhibitor angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE) i hidroklorotiazid, tiazidski diuretik. Obje komponente lijeka imaju komplementarno djelovanje te pokazuju aditivan antihipertenzivni uĉinak.

Lizinopril

Mehanizam djelovanja

Lizinopril je inhibitor peptidil-dipeptidaze. Inhibira enzim konvertaze angiotenzina (ACE) koji katalizira pretvorbu angiotenzina I u vazokonstrikcijski peptid, angiotenzin II. Angiotenzin II takoĊer potiĉe luĉenje aldosterona iz kore nadbubreţne ţlijezde. Inhibicija ACE dovodi do smanjene koncentracije angiotenzina II, što rezultira smanjenom vazopresornom aktivnosti i smanjenim izluĉivanjem aldosterona. Smanjeno izluĉivanje aldosterona moţe rezultirati povećanjem koncentracije kalija u serumu.

Farmakodinamiĉki uĉinci

Antihipertenzivni uĉinak lizinoprila prvenstveno je posljedica supresije sustava renin-angiotenzin-aldosteron, no lizinopril djeluje antihipertenzivno i u onih bolesnika s niskom koncentracijom renina. Enzim konvertaze angiotenzina (ACE) istovjetan je kininazi II, enzimu koji razgraĊuje bradikinin. Još nije objašnjen znaĉaj porasta koncentracije bradikinina, snaţnog vazodilatirajućeg peptida, u terapijskom uĉinku lizinoprila.

1718 - 03 - 2022

60492649815830

Kliniĉka djelotvornost i sigurnost

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetiĉkom nefropatijom.

Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav znaĉajan povoljan uĉinak na bubreţne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uoĉen povećani rizik od hiperkalemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova sliĉna farmakodinamiĉka svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s dijabetiĉkom nefropatijom.

ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i kroniĉnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moţdani udar su oboje numeriĉki bili uĉestaliji u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a i štetni dogaĊaji i ozbiljni štetni dogaĊaji od znaĉaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubreţna disfunkcija) bili su uĉestalije zabiljeţeni u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Hidroklorotiazid

Mehanizam djelovanja

Hidroklorotiazid je tiazidski diuretik i antihipertenziv. Djeluje na mehanizam distalnih tubula bubrega tako da inhibira reapsorpciju elektrolita i povećava izluĉivanje natrija i klorida u pribliţno jednakim koliĉinama. Natriureza moţe biti praćena odreĊenim gubitkom kalija i bikarbonata. Mehanizam antihipertenzivnog djelovanja tiazida je nepoznat.

Farmakodinamiĉki uĉinci

Tiazidi obiĉno ne djeluju na normalni krvni tlak.

Nemelanomski rak koţe

Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĊu HCTZ-a i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi. Jedna studija ukljuĉila je populaciju koja se sastojala od 71 533 sluĉaja BCC-a i 8 629 sluĉajeva SCC-a usklaĊenih s 1 430 833, odnosno 172 462 kontrola u populaciji. Velika primjena hidroklorotiazida (≥50,000 mg kumulativno) bila je povezana s prilagoĊenim OR od 1,29 (95% CI: 1,23-1,35) za BCC i 3,98 (95% CI: 3,68-4,31) za SCC. Primijećena je jasna povezanost odgovora i kumulativne doze i za BCC i za SCC. Druga studija pokazala je moguću povezanost izmeĊu raka usana (SCC) i izlaganja hidroklorotiazidu: 633 sluĉaja raka usana usklaĊeno je s 63 067 kontrola u populaciji, primjenom strategije uzorkovanja iz riziĉne skupine (engl. risk-set sampling). Povezanost odgovora i kumulativne doze dokazana je s prilagoĊenim OR 2,1 (95% CI: 1,7-2,6) s povećanjem na OR 3,9 (3,0-4,9) za veliku primjenu hidroklorotiazida (~25 000 mg) i OR 7,7 (5,7-10,5) za najvišu kumulativnu dozu (~100 000 mg)

(vidjeti i dio 4.4.).

18

Istodobna primjena lizinoprila i hidroklorotiazida ima malen ili nikakav uĉinak na bioraspoloţivost pojedinaĉnih komponenti. Kombinirana tableta je bioekvivalentna istodobnoj primjeni svake komponente odvojeno.

Lizinopril

Apsorpcija

Maksimalna koncentracija lizinoprila u serumu postiţe se unutar 7 sati nakon oralne primjene, no primijećen je trend malo odgoĊenog postizanja maksimalne koncentracije u bolesnika s akutnim infarktom miokarda. Na temelju koncentracije lizinoprila u urinu, prosjeĉni opseg apsorpcije lizinoprila je pribliţno 25%, s interindividualnom varijabilnošću (6 - 60%) u ispitanom rasponu doza (5 do 80 mg). Apsolutna bioraspoloţivost je smanjena oko 16% u bolesnika sa zatajenjem srca.

Hrana ne utjeĉe na apsorpciju lizinoprila.

Distribucija

Smatra se da se lizinopril ne veţe na proteine plazme, osim na cirkulirajući angiotenzin-konvertirajući enzim (ACE).

Ispitivanja na štakorima pokazala su da lizinopril slabo prolazi krvno-moţdanu barijeru.

Eliminacija

Lizinopril se ne metabolizira pa se izluĉuje u urinu u gotovo nepromijenjenom obliku.

Nakon višekratnog doziranja lizinopril ima poluvrijeme akumulacije od 12,6 sati. Klirens lizinoprila u zdravih osoba je otprilike 50 ml/min. Pri izluĉivanju se javlja produljena završna faza, koja, meĊutim, ne doprinosi akumulaciji lijeka. Spomenuta završna faza vjerojatno se javlja kao posljedica zasićenja vezanja za ACE i nije proporcionalna dozi.

Oštećenje funkcije jetre

Oštećena funkcija jetre u bolesnika s cirozom zbog smanjenog klirensa dovodi do smanjene apsorpcije lizinoprila (oko 30% prema nalazu u urinu) te do povećane izloţenosti (oko 50%) u usporedbi sa zdravim osobama.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega izluĉivanje lizinoprila, koji se izluĉuje putem bubrega, je smanjeno. MeĊutim, to ima kliniĉki znaĉaj samo kada je glomerularna filtracija <30 ml/min.

Tablica 1. Farmakokinetiĉki parametri lizinoprila kod razliĉitih grupa bubreţnih bolesnika nakon višekratnog uzimanja doze od 5 mg lizinoprila

U sluĉajevima blago do umjereno poremećene funkcije bubrega (klirens kreatinina 30-80 ml/min) prosjeĉna AUC (površina ispod koncentracijske krivulje) bila je povećana za svega 13%, dok je s druge strane, u sluĉajevima teško poremećene funkcije bubrega (klirens kreatinina 5-30 ml/min) bila povećana 4-5 puta.

1918 - 03 - 2022

60492649815830

Lizinopril se moţe odstraniti postupkom dijalize. Tijekom 4 sata hemodijalize, koncentracija lizinoprila u plazmi smanjuje se za prosjeĉno 60%, uz klirens dijalize izmeĊu 40 i 55 ml/min.

Srĉano zatajenje

U bolesnika sa zatajenjem srca postoji povećana izloţenost lijeku u usporedbi sa zdravim osobama (povećanje AUC za prosjeĉno 125%), meĊutim, na temelju nalaza lizinoprila u urinu, u tih bolesnika apsorpcija lizinoprila je smanjena za oko 16% u usporedbi sa zdravim osobama.

Stariji bolesnici

U starijih bolesnika uoĉene su veće koncentracije lizinoprila u krvi kao i veće vrijednosti AUC (za otprilike 60%) u odnosu na mlaĊe osobe.

Hidroklorotiazid

Kada su kroz najmanje 24 sata praćene razine hidroklorotiazida u plazmi, zabiljeţeno vrijeme poluţivota u plazmi variralo je izmeĊu 5,6 i 14,8 sati.

Najmanje 61% doze hidroklorotiazida se izluĉi nepromijenjeno unutar 24 sata. Nakon oralne primjene hidroklorotiazida, diureza poĉinje unutar 2 sata, vrhunac je nakon 4 sata, a traje 6-12 sati.

Hidroklorotiazid prolazi placentarnu, ali ne i krvno-moţdanu barijeru.

I lizinopril i hidroklorotiazid su lijekovi za koje postoji veliko kliniĉko iskustvo, kako pojedinaĉno (monoterapija), tako i u kombinaciji. Sve relevantne informacije znaĉajne za propisivaĉa sadrţane su u drugim dijelovima ovog saţetka opisa svojstava lijeka.

Lizinopril H Mibe 10 mg/12,5 mg tablete: manitol (E421)

kalcijev hidrogenfosfat dihidrat škrob, prethodno geliran karmelozanatrij, umreţena magnezijev stearat

ţeljezov oksid, ţuti (E172) ţeljezov oksid, crveni (E172)

Lizinopril H Mibe 20 mg/12,5 mg tablete: manitol (E421)

kalcijev hidrogenfosfat dihidrat škrob, prethodno geliran karmelozanatrij, umreţena magnezijev stearat

Nema zabiljeţenih

3 godine

20

Ĉuvati na temperaturi ispod 25C.

30 (3x10) tableta u PVC/PVDC/Al blisteru

Nema posebnih zahtjeva.

Lizinopril H Mibe tablete koriste se za liječenje visokog krvnog tlaka (hipertenzija). Sadrže dvije djelatne tvari koje se zovu lizinopril i hidroklorotiazid.

Lizinopril pripada grupi lijekova pod nazivom ACE inhibitori, koji djeluju tako da šire krvne žile.

Hidroklorotiazid pripada grupi lijekova koji se nazivaju diuretici („tablete za mokrenje“), a pomažu tijelu da se putem mokraće riješi viška vode i soli poput natrija.

Lizinopril i hidroklorotiazid zajedno djeluju u snižavanju Vašeg krvnog tlaka.

Nemojte uzimati Lizinopril H Mibe

- ako ste alergični na djelatne tvari (lizinopril, hidroklorotiazid) ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)

- ako ste alergični na ACE inhibitore ili lijekove iz skupine sulfonamida. Pitajte liječnika ukoliko niste sigurni da li se ovo odnosi na Vas.

- ako ste ikada imali svrbež, koprivnjaču, nagli pad krvnog tlaka, naglo oticanje ruku, stopala, gležnjeva, lica, usana, jezika ili grla, osobito ako se to pojavilo uslijed liječenja ACE inhibitorom, pri čemu je moguće i da ste otežano disali ili gutali.

- ako ste uzimali ili trenutno uzimate sakubitril/valsartan, koji se koristi za liječenje jedne vrste dugoročnog (kroničnog) zatajivanja srca u odraslih, jer je u tom slučaju povećan rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva na području kao što je vrat).

- ako imate nasljedni angioedem (stanje zbog kojega ste skloni oticanju kakvo je opisano iznad). Pitajte liječnika ukoliko niste sigurni da li se to odnosi na Vas.

- ako imate teško oštećenje bubrežne funkcije

- ako ne mokriteako imate teško oštećenje jetrene funkcije

- ako ste trudni više od 3 mjeseca (čak i u ranoj trudnoći je najbolje izbjegavati uzimanje Lizinoprila H Mibe - vidjeti u poglavlju „Trudnoća i dojenje“)

- ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren.

Ako se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, nemojte uzimati Lizinopril H Mibe. Ukoliko niste sigurni, obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije uzimanja ovog lijeka.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego uzmete Lizinopril H Mibe:

- ako ste imali rak kože ili ako Vam se pojavi neočekivana lezija (promjena) na koži tijekom liječenja. Liječenje hidroklorotiazidom, naročito dugotrajna primjena uz visoke doze, može povećati rizik od nekih vrsta raka kože ili usana (nemelanomski rak kože). Zaštitite svoju kožu od izlaganja suncu i UV zrakama za vrijeme uzimanja Lizinoprila H Mibe.

- ako imate suženje (stenozu) aorte (arterija koja izlazi iz srca), srčanih zalistaka (mitralnih zalistaka) ili bubrežne arterije

- ako imate zadebljanje srčanog mišića (hipertrofična kardiomiopatija) - ako imate problema s krvnim žilama (kolagena vaskularna bolest)

- ako imate nizak krvni tlak (može se očitovati kao omaglica ili ošamućenost, osobito pri ustajanju) - ako imate problema s bubrezima, idete na dijalizu ili imate transplantirani bubreg

- ako imate problema s jetrom - ako imate dijabetes

- ako uzimate bilo koji od lijekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka:

- blokator angiotenzin II receptora (ARB) (nazivaju se i sartanima - primjerice valsartan, telmisartan, irbesartan), osobito ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću

- aliskiren.

Liječnik Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni tlak i količinu elektrolita (npr. kalija) u krvi u redovitim intervalima. Vidjeti takoĎer informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Lizinopril H Mibe“.

- ako ste nedavno imali proljev ili ste povraćali

- ako Vas je liječnik uputio na dijetalni režim prehrane sa smanjenim unosom soli - ako imate visok kolesterol i liječite se LDL aferezom

- ako ste ikada imali sistemski eritemski lupus (autoimuna bolest koja može zahvatiti kožu, srce, pluća, bubrege, zglobove i živčani sustav)

- ako ste crne rase, jer ovaj lijek može biti manje djelotvoran u bolesnika crne rase te možete imati povećanu sklonost razvoju nuspojave „angioedem“ (teška alergijska reakcija koja se očituje oticanjem ruku, nogu, gležnjeva, lica, usana, jezika ili grla)

- ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova, rizik od angioedema može biti povećan: - racekadotril, koji se koristi za liječenje proljeva

- lijekove koji se koriste za sprječavanje odbacivanja presaĎenih organa i za liječenje raka (npr. temsirolimus, sirolimus, everolimus)

- vildagliptin, koji se koristi za liječenje šećerne bolesti.

Znakovi angioedema uključuju oticanje lica, usana, jezika i/ili grla s mogućim poteškoćama s gutanjem ili disanjem.

- ako primijetite slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili povećanja tlaka u oku, a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati do tjedan dana nakon uzimanja Lizinoprila H Mibe. Ako se ne liječi, to može dovesti do trajnog gubitka vida. Ako ste ranije imali alergiju na penicilin ili na sulfonamide, možete biti pod većim rizikom od razvoja takvog stanja.

- ako ste u prošlosti imali probleme s disanjem ili plućima (uključujući upalu ili tekućinu u plućima) nakon unosa hidroklorotiazida. Ako osjetite bilo kakav težak nedostatak zraka ili otežano disanje nakon uzimanja lijeka Lizinopril H Mibe, odmah potražite liječničku pomoć.

Ako ste trudni (ili planirate trudnoću) morate obavijestiti liječnika. Ovaj lijek se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni više od 3 mjeseca jer može ozbiljno naškoditi Vašem djetetu (pogledajte dio „Trudnoća i dojenje“).

Ako niste sigurni odnosi li se nešto od gore navedenog na Vas, obratite se liječniku ili ljekarniku prije uzimanja ovog lijeka.

Liječenje alergija na ubode insekata

Recite svom liječniku ukoliko idete ili namjeravate ići na postupak smanjenja alergijske reakcije npr. na ubode insekata (postupak desenzibilizacije). Ako uzimate ovaj lijek tijekom tog postupka, može se javiti teška alergijska reakcija.

Operativni zahvat

Ako se trebate podvrgnuti kirurškom zahvatu (uključujući i stomatološki zahvat) obavijestite svog liječnika ili stomatologa da uzimate ovaj lijek, jer može doći do iznenadnog pada krvnog tlaka (hipotenzije) ako Vam se primijeni odreĎeni lokalni ili opći anestetik za vrijeme uzimanja ovog lijeka.

Djeca i adolescenti

Ovaj lijek nije namijenjen za primjenu u djece i adolescenata.

Drugi lijekovi i Lizinopril H Mibe

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove. To uključuje i lijekove koje možete kupiti bez recepta i biljne lijekove. Lizinopril H Mibe može utjecati na učinak nekih lijekova te neki lijekovi mogu utjecati na učinak Lizinoprila H Mibe. Liječnik će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza.

Osobito je važno da kažete svom liječniku ili ljekarniku da uzimate neki od sljedećih lijekova: - druge lijekove za snižavanje krvnog tlaka (antihipertenzive)

- blokatore angiotenzin II receptora (ARB) ili aliskiren (vidjeti takoĎer informacije pod naslovima „Nemojte uzimati Lizinopril H Mibe“ i „Upozorenja i mjere opreza“)

- lijekove povezane s niskom razinom kalija u krvi (hipokalijemijom), poput drugih diuretika (tablete za mokrenje uključujući one koji štede kalij), laksative, kortikosteroide (npr. prednizon), ACTH (adrenokortikotropni hormon), amfotericin (lijek za liječenje gljivičnih bolesti) i derivate salicilatne kiseline)

- nesteroidne protuupalne lijekove (NSAIL, npr. acetilsalicilatna kiselina, ibuprofen, indometacin) koji se koriste za liječenje boli u mišićima i/ili upale zglobova

- lijekove za liječenje depresije (triciklički i tetraciklički antidepresivi) - lijekove za liječenje psihičkih poremećaja, kao što je litij

- acetilsalicilatnu kiselinu u dozi većoj od 3 grama na dan

- nadomjeske kalija (uključujući nadomjeske soli), diuretike koji štede kalij i druge lijekove koji mogu povećati količinu kalija u krvi (npr. trimetoprim i kotrimoksazol za bakterijske infekcije; ciklosporin, imunosupresijski lijek koji se koristi za sprječavanje odbacivanja presaĎenih organa; i heparin, koji se koristi za razrjeĎivanje krvi radi sprječavanja nastanka krvnih ugrušaka)

- kalcijeve soli ili dodatke vitamina D

- lijekove za liječenje šećerne bolesti (inzulin ili oralni antidijabetici, poput sulfonilureja). Vaša doza lijeka za liječenje šećerne bolesti možda će se morati promijeniti tijekom uzimanja ovog lijeka.

- lijekove za liječenje astme

- lijekove za prehladu ili druge lijekove koji smanjuju začepljenost nosa (uključujući i one koji se mogu kupiti bez recepta)

- lijekove koji potiskuju imunološki odgovor organizma (imunosupresivi, poput takrolimusa) - alopurinol (za giht)

- lijekove za nepravilan rad srca (poput prokainamida)

- lijekove za srce (npr. digoksin) ili druge lijekove za liječenje poremećaja srčanog ritma

- injekcije lijekova koji sadrže zlato (npr. natrijev aurotiomalat), koji se obično primjenjuju u

liječenju reumatoidnog artritisa

- injekcije amfotericina B (za liječenje gljivičnih infekcija)

- karbenoksolon (za liječenje čireva ili upale u grlu ili u i oko usta) - kortikosteroide

- kortikotropin (hormon)

- lijekove za liječenje zatvora (stimulirajući laksativi)

- kolestiramin i kolestipol (za snižavanje vrijednosti kolesterola, sprječavanje proljeva ili smanjivanje svrbeža)

- lijekove za opuštanje mišića, poput tubokurarina - trimetoprim (antibiotik)

- sotalol (beta-blokator)

- lovastatin (za snižavanje vrijednosti kolesterola)

- dekstran sulfat (koristi se pri LDL aferezi za snižavanje vrijednosti kolesterola)

- lijekove koji se koriste za liječenje karcinoma (npr. ciklofosfamid, metotreksat, everolimus) ili lijekove koji se koriste za sprječavanje odbacivanja presaĎenih organa (npr. presaĎenog bubrega ili jetre), kao što su temsirolimus, sirolimus i everolimus. Pogledajte dio 2. „Upozorenja i mjere opreza“.

- racekadotril, lijek za liječenje proljeva. Pogledajte dio 2. „Upozorenja i mjere opreza“.

- vildagliptin, lijek koji se koristi u liječenju šećerne bolesti. Pogledajte dio 2. „Upozorenja i mjere opreza“.

- aktivator tkivnog plazminogena (TPA), koji se koristi za razgraĎivanje krvnih ugrušaka koji su nastali u krvnim žilama.

- druge lijekove za koje se zna da mogu izazvati učinak na srce koji se zove torsades de pointes.

Nizak krvni tlak može se dodatno pogoršati uzimanjem alkohola, barbiturata ili anestetika. Možete osjetiti omaglicu prilikom ustajanja.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Morate reći svom liječniku ako mislite da ste trudni (ili planirate trudnoću). Vaš će Vam liječnik obično savjetovati da prestanete uzimati ovaj lijek prije nego što zatrudnite ili čim saznate da ste trudni te će Vam savjetovati da uzmete neki drugi lijek umjesto ovog lijeka. Uzimanje ovog lijeka se ne preporučuje u ranoj trudnoći, a ne smije se uzimati nakon trećeg mjeseca trudnoće jer tada može ozbiljno naškoditi Vašem djetetu.

Dojenje

Recite svom liječniku ako dojite ili planirate dojiti. Ne preporučuje se uzimati ovaj lijek za vrijeme dojenja. Ukoliko planirate dojiti, liječnik će možda izabrati prikladniji lijek za Vas, osobito ako je Vaše dijete novoroĎenče ili je roĎeno prerano.

Upravljanje vozilima i strojevima

Ovaj lijek može izazvati omaglicu ili umor što može utjecati na Vašu sposobnost upravljanja vozilima i strojevima, osobito na početku liječenja, prilikom promjene doze ili u kombinaciji s alkoholom. Ukoliko je kod Vas takav slučaj, vožnja ili upravljanje strojevima se ne preporučuju.

Morate pričekati da vidite kako ovaj lijek utječe na Vas prije nego počnete upravljati vozilom ili raditi sa strojem.

Lizinopril H Mibe sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Kada jednom započnete uzimati ovaj lijek, Vaš će liječnik možda zatražiti da obavite krvne pretrage. Liječnik Vam potom može prilagoditi dozu koju uzimate, kako biste uzeli odgovarajuću količinu ovog lijeka.

Doziranje kod odraslih

- Preporučena doza lijeka je jedna tableta jednom na dan. Liječnik će Vam propisati tablete koje su odgovarajuće jačine za Vas.

- Ukoliko je potrebno, liječnik može povećati dozu na dvije tablete primijenjene jednom na dan.

Način primjene

- Progutajte tabletu s vodom.

- Nastojte uzimati tabletu u isto vrijeme svaki dan. Svejedno je uzmete li ovaj lijek prije ili nakon obroka.

- Nastavite s uzimanjem lijeka toliko dugo koliko Vaš liječnik smatra da je potrebno. Liječenje povišenog krvnog tlaka je dugotrajno (često i doživotno). Važno je uzimati ovaj lijek svaki dan.

Uzimanje prve doze lijeka

- Budite osobito oprezni prilikom uzimanja prve doze ili pri povećanju doze lijeka, jer može doći do izrazitijeg pada krvnog tlaka što možete osjetiti kao omaglicu ili ošamućenost.

- Ukoliko do toga doĎe, može Vam pomoći ako legnete. Ako ste zabrinuti, obratite se svom liječniku što prije.

Primjena u djece

Ovaj lijek nije namijenjen za primjenu u djece.

Ako uzmete više Lizinoprila H Mibe nego što ste trebali

Ako ste uzeli više tableta nego što Vam je propisao Vaš liječnik, odmah se javite liječniku ili otiĎite u bolnicu. Sa sobom ponesite tablete i/ili kutiju kako bi liječnik znao o kojem lijeku se radi.

Ako ste zaboravili uzeti Lizinopril H Mibe

- Ako ste zaboravili uzeti dozu, uzmite je čim se sjetite. No, ako je uskoro vrijeme za iduću dozu, preskočite zaboravljenu dozu.

- Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete uzimati Lizinopril H Mibe

Nemojte prestati uzimati ovaj lijek, čak i ako se osjećate bolje, osim ako Vam to nije savjetovao Vaš liječnik.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku, ljekarniku, ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Ovaj lijek sadrži dvije djelatne tvari: lizinopril i hidroklorotiazid. Sljedeće nuspojave zabilježene su prilikom uzimanja neke od djelatnih tvari, što znači da se mogu javiti i prilikom uzimanja ovog lijeka.

Vaš će liječnik možda zatražiti da povremeno obavite krvne pretrage kako bi pratio da li ovaj lijek utječe na Vašu krv.

Moguće nuspojave tijekom uzimanja lizinoprila

Teške alergijske reakcije (rijetko - mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba).

Ukoliko imate tešku alergijsku reakciju, prestanite uzimati ovaj lijek i odmah se javite liječniku. Znakovi alergijske reakcije mogu biti:

- iznenadno oticanje lica, usana, jezika ili grla što može otežavati gutanje - iznenadno ili jako oticanje ruku, stopala ili gležnjeva

- otežano disanje

- jak svrbež kože uz pojavu crvenih, uzdignutih kožnih promjena.

Teško oštećenje jetre (vrlo rijetko - može se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba). Znakovi oštećenja jetre mogu biti:

- žutilo kože i/ili bjeloočnica, tamno obojana mokraća ili gubitak apetita. Ukoliko primijetite nešto od navedenog, odmah se javite liječniku.

Ostale moguće nuspojave:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba): - glavobolja

- omaglica ili ošamućenost, osobito prilikom naglog ustajanja - nesvjestica

- proljev

- povraćanje - kašalj

- problemi s bubrezima (koji su vidljivi u krvnim testovima).

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba): - promjene raspoloženja

- osjećaj trnjenja i bockanja - vrtoglavica

- promjene osjeta okusa

- poteškoće sa spavanjem

- srčani infarkt ili moždani udar - neuobičajeno lupanje srca

- promjena boje kože na prstima ruku ili nogu - curenje nosa

- mučnina

- bolovi u trbuhu i loša probava

- promjene vrijednosti krvnih testova koji pokazuju funkciju jetre - osip

- svrbež

- nemogućnost postizanja erekcije (impotencija) - osjećaj slabosti

- umor

- povećane vrijednosti nekih tvari u krvi (urea, kreatinin ili kalij).

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

- promjene nekih krvnih stanica ili drugih dijelova Vaše krvi koje se mogu očitovati kao umor i bljedilo kože

- smetenost

- promjene osjeta njuha - suha usta

- kožni osip s tamno crvenim, uzdignutim promjenama koje svrbe (koprivnjača) - gubitak kose (alopecija)

- psorijaza (kožna bolest) - infekcija krvi

- zatajenje bubrega

- povećane grudi kod muškaraca

- sindrom neprimjerenog lučenja antidiuretskog hormona (SIADH)

- snižene vrijednosti natrija u krvi koje se mogu očitovati kao slabost, umor, glavobolja, mučnina, povraćanje i grčevi.

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

- problemi s koštanom srži ili smanjen broj krvnih stanica i/ili krvnih pločica koji se mogu očitovati kao umor, infekcija (koja može biti ozbiljna), povišena tjelesna temperatura, kratak dah, lako stvaranje modrica ili krvarenje

- otečene žlijezde (limfni čvorovi)

- pojačan imunološki odgovor organizma (autoimuna bolest)

- snižene vrijednosti šećera u krvi (hipoglikemija) što se može očitovati kao glad, slabost, znojenje i ubrzan rad srca

- iznenadni osjećaj piskutanja pri disanju ili kratkoća daha (bronhospazam) - upala pluća (disanje može biti otežano)

- upala sinusa (osjećaj punoće i boli u području obraza i očiju)

- eozinofilna pneumonija. Znakovi uključuju kombinaciju sljedećih simptoma: - upala sinusa,

- simptomi slični gripi, - otežano disanje,

- bol u području želuca ili crijeva, - kožni osip,

- osjećaj trnjenja i bockanja ili utrnulost u rukama ili nogama. - upala gušterače (uzrokuje umjerenu do jaku bol u trbuhu)

- oticanje sluznice crijeva koje može uzrokovati iznenadnu bol u trbuhu, proljev i povraćanje - znojenje

- ozbiljni kožni poremećaji ili osip. Simptomi uključuju crvenilo, mjehuriće i ljuštenje kože koji se mogu razviti vrlo brzo i mogu biti praćeni mjehurićima u usnoj šupljini i nosu.

- smanjeno izlučivanje ili potpuni prestanak izlučivanja mokraće.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): - vidite, osjetite ili čujete stvari koje ne postoje (halucinacije)

- crvenilo kože praćeno osjećajem vrućine - osjećaj depresije

Moguće nuspojave tijekom uzimanja hidroklorotiazida

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

- akutni respiratorni distres (znakovi uključuju težak nedostatak zraka, vrućicu, slabost i smetenost).

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): - rak kože i usana (nemelanomski rak kože)

- upala žlijezda slinovnica

- smanjen broj krvnih stanica i/ili krvnih pločica koji se mogu očitovati kao umor, infekcija (koja može biti ozbiljna), povišena tjelesna temperatura, kratak dah, lako stvaranje modrica ili krvarenje

- gubitak apetita

- povišene vrijednosti šećera (glukoze) u krvi (hiperglikemija) - šećer u mokraći

- povišena razina mokraćne kiseline u krvi

- promjene razine nekih tvari u krvi (npr. nizak natrij i kalij) koji se mogu očitovati kao mišićna slabost, žeĎ, osjećaj trnjenja i bockanja u rukama i nogama, grčevi ili mučnina

- povišene ili visoke vrijednosti masnoća u krvi (uključujući kolesterol) - osjećaj nemira

- depresija

- poteškoće sa spavanjem - trnci i bockanje

- ošamućenost

- poremećaj vida kod kojega stvari izgledaju žuto - kratkotrajni problemi s vidom

- jaka bol u očima s crvenilom i iznenadno zamagljenim vidom. Ako imate iznenada bolno, crveno oko, odmah obavijestite svog liječnika; možda Vam je potrebno liječenje kako bi izbjegli trajni gubitak vida

- oslabljen vid ili bol u očima zbog visokog tlaka (mogući znakovi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili akutnog glaukoma zatvorenog kuta)

- vrtoglavica

- osjećaj kao da ćete se onesvijestiti (osobito prilikom ustajanja)

- oštećenje krvnih žila što uzrokuje crvene ili ljubičaste mrlje po koži

- otežano disanje. Možete osjećati nedostatak zraka ako dobijete upalu pluća ili imate tekućinu u plućima.

- nadraženost želuca - proljev

- zatvor

- upala gušterače s umjerenom do jakom boli u trbuhu - žutilo kože ili bjeloočnica (žutica)

- kožne promjene, uključujući osip zbog osjetljivosti na sunce, osip, teški osip koji se razvija brzo s mjehurićima ili ljuštenjem kože, a može biti praćen i mjehurićima u usnoj šupljini, aktivacija ili pogoršanje postojećih stanja sistemskog lupusa ili pojava neuobičajenih kožnih reakcija

- alergijske reakcije

- grčevi mišića i slabost mišića

- problemi s bubrezima, koji mogu biti ozbiljni (vidljivi su u krvnim testovima) - povišena tjelesna temperatura

- slabost.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi.

Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Čuvati na temperaturi ispod 25oC.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Lizinopril H Mibe sadrži

- Djelatne tvari su lizinopril i hidroklorotiazid.

- Lizinopril H Mibe 10 mg/12,5 mg tablete

Jedna tableta sadrži 10 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata i 12,5 mg hidroklorotiazida. Drugi sastojci (pomoćne tvari) su: manitol (E421); kalcijev hidrogenfosfat dihidrat; prethodno geliran škrob; umrežena karmelozanatrij; magnezijev stearat; žuti željezov oksid (E172); crveni željezov oksid (E172).

- Lizinopril H Mibe 20 mg/12,5 mg tablete

Jedna tableta sadrži 20 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata i 12,5 mg hidroklorotiazida. Drugi sastojci (pomoćne tvari) su: manitol (E421); kalcijev hidrogenfosfat dihidrat; prethodno geliran škrob; umrežena karmelozanatrij; magnezijev stearat.

Kako Lizinopril H Mibe izgleda i sadržaj pakiranja

Lizinopril H Mibe 10 mg/12,5 mg tablete su okrugle, bikonveksne tablete boje breskve, promjera 6 mm. Pakirane su u blisteru, ukupno 30 tableta u kutiji.

Lizinopril H Mibe 20 mg/12,5 mg tablete su bijele, okrugle, bikonveksne tablete promjera 8 mm, s razdjelnim urezom na jednoj strani, koji služi samo kako bi se olakšalo lomljenje tablete radi lakšeg gutanja, a ne da bi se podijelila na jednake doze. Pakirane su u blisteru, ukupno 30 tableta u kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač

Nositelj odobrenja

Mibe Pharmaceuticals d.o.o., Zavrtnica 17, 10 000 Zagreb

ProizvoĎač

mibe GmbH Arzneimittel, Münchener Straße 15, 06796 Brehna, Njemačka

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u ožujku 2022.