Iruzid 20 mg/12,5 mg tablete

IRUZID se primjenjuje u liječenju hipertenzije u bolesnika koji su stabilni uz istovremenu primjenu odgovarajućih doza pojedinih komponenti lijeka odvojeno.

IRUZID je indiciran kada pacijent ne reagira na monoterapiju lizinoprilom od 20 mg.

Doziranje

Hipertenzija

IRUZID 10mg/12,5 mg i 20 mg/12,5 mg tablete

Uobičajeno doziranje je jedna tableta, jedanput na dan. Kao i s drugim lijekovima koji se uzimaju jedanput dnevno, lijek treba uzeti svaki dan otprilike u isto vrijeme. Ukoliko se ne postigne očekivani terapijski učinak u razdoblju od 2-4 tjedna, doza se moţe povećati na dvije tablete, primijenjene jedanput dnevno.

60492649815830

IRUZID 20 mg/25 mg tablete

Uobičajeno doziranje je jedna tableta, jedanput na dan. Kao i s drugim lijekovima koji se uzimaju jedanput dnevno, lijek treba uzeti svaki dan otprilike u isto vrijeme.

Oštećenje funkcije bubrega

Tiazidski diuretici nisu prikladni za bolesnike s oštećenom funkcijom bubrega i neučinkoviti su ako je klirens kreatinina 30 ml/min ili manji (srednje teška i teška bubreţna insuficijencija).

Kombinacija lizinopril/hidroklorotiazida nije lijek izbora za početno liječenje bolesnika s bubreţnom insuficijencijom.

U bolesnika kod kojih je klirens kreatinina veći od 30 ml/min, a manji od 80 ml/min, lizinopril/hidroklorotiazid se moţe primijeniti, ali samo nakon titriranja doze pojedinih komponenti lijeka. Preporučena početna doza lizinoprila kao monoterapija u bolesnika s blagom bubreţnom insuficijencijom iznosi 5 do 10 mg.

Prethodno liječenje diureticima

Simptomatska hipotenzija moţe se pojaviti nakon primjene početne doze kombinacije lizinopril/hidroklorotiazida, a češća je u bolesnika kod kojih postoji gubitak tekućine i/ili elektrolita zbog prethodnog liječenja diureticima. Stoga treba prekinuti uzimanje diuretika 2-3 dana prije početka liječenja kombinacijom lizinopril/hidroklorotiazida. Ako to nije moguće, liječenje treba započeti samo lizinoprilom u dozi od 5 mg na dan.

Starije osobe

U starijih bolesnika nije potrebno prilagoĎavati dozu.

Tijekom kliničkih ispitivanja učinkovitost i podnošljivost lizinoprila i hidroklorotiazida, primijenjenih istovremeno, pokazala se sličnom u starijih i mlaĎih bolesnika s hipertenzijom.

Lizinopril, primijenjen u dnevnoj dozi od 20 do 80 mg, pokazao se jednako učinkovitim u starijih (osobe starije od 65 godina) i mlaĎih bolesnika s hipertenzijom. Lizinopril primijenjen kao monoterapija u sniţavanju dijastoličkog tlaka bio je jednako učinkovit kao i monoterapija s hidroklorotiazidom ili atenololom. U kliničkim ispitivanjima dob bolesnika nije utjecala na podnošljivost lizinoprila.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost primjene i djelotvornost lijeka nije utvrĎena u djece.

Način primjene

Ovaj lijek je namijenjen za primjenu kroz usta.

 preosjetljivost na djelatne tvari ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

 preosjetljivost na bilo koji drugi inhibitor angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE-inhibitor)  preosjetljivost na druge derivate sulfonamida

 istodobna primjena sa sakubitrilom/valsartanom. Liječenje IRUZID tabletama ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti i dijelove 4.4. i 4.5.).

 anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije i angioedem u anamnezi koji se povezuje s prethodnim

liječenjem ACE-inhibitorima

 hereditarni ili idiopatski angioedem

 drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4. i 4.6.)

 teško oštećenje funkcije bubrega (klirens kreatinina <30 ml/min)  anurija

 teško oštećenje funkcije jetre

 istodobna primjena IRUZID tableta s lijekovima koji sadrţe aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenom funkcijom bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Nemelanomski rak kože

Povećani rizik od nemelanomskog raka koţe (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih stanica (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloţenosti hidroklorotiazidu (HCTZ) zabiljeţen je u dvjema epidemiološkim studijama na temelju danskog Nacionalnog registra za rak. Fotosenzibilizirajući učinci hidroklorotiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC.

Bolesnike koji uzimaju hidroklorotiazid potrebno je informirati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovito provjeravaju svoju koţu kako bi se uočila pojava svake nove lezije te da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koţi. Bolesnicima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograničena izloţenost sunčevoj svjetlosti i UV zrakama i, u slučaju izloţenosti, odgovarajuća zaštita, radi minimiziranja rizika od raka koţe. Sumnjive lezije na koţi potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. TakoĎer, u bolesnika koji su prethodno imali NMSC moţe biti potrebno razmotriti opravdanost primjene hidroklorotiazida (vidjeti takoĎer dio 4.8.).

Simptomatska hipotenzija

U slučajevima nekomplicirane hipertenzije, simptomatska hipotenzija se rijetko viĎa, a do hipotenzije češće dolazi kada postoji gubitak volumena izazvan prethodnom terapijom diureticima, smanjenjem soli u prehrani, dijalizom, proljevom i povraćanjem, odnosno u teškim oblicima hipertenzije ovisne o reninu (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.). U takvih je bolesnika potrebno redovito pratiti razinu elektrolita u serumu. U bolesnika s povećanim rizikom od nastanka simptomatske hipotenzije potrebno je paţljivo pratiti pod strogim liječničkim nadzorom početak liječenja i svako prilagoĎavanje doze lijeka.

Posebnu paţnju treba obratiti bolesnicima s ishemičnom bolešću srca ili cerebrovaskularnom bolešću jer u takvih bolesnika pretjerani pad krvnoga tlaka moţe dovesti do srčanog infarkta ili cerebrovaskularnog inzulta.

U slučaju hipotenzije, bolesnika treba poleći i ako je potrebno primijeniti intravensku infuziju fiziološke otopine. Prolazna hipotenzivna reakcija nije kontraindikacija za sljedeću dozu lijeka. Nakon nadoknade volumena i uspostave krvnoga tlaka, moguć je nastavak liječenja manjom dozom ili se pojedine komponente lijeka mogu primjenjivati samostalno.

U nekih bolesnika sa zatajivanjem srca koji imaju normalan ili nizak krvni tlak, prilikom primjene lizinoprila moţe doći do dodatnog sniţavanja sistemskog krvnog tlaka. Ovaj učinak je očekivan i obično nije razlog za prekid liječenja. Ako hipotenzija postane simptomatska, potrebno je smanjiti dozu ili prekinuti primjenu lizinopril/hidroklorotiazida.

Stenoza aortne i mitralne valvule/hipertrofična kardiomiopatija

Kao i druge ACE-inhibitore, lizinopril je potrebno davati s oprezom bolesnicima sa stenozom mitralnog zaliska i opstrukcijom istisnog dijela lijevog ventrikula kao što je stenoza aorte ili hipertrofična kardiomiopatija.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

6049264297191Postoje dokazi da istodobna primjena ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene bubreţne funkcije (uključujući akutno zatajenje

bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nuţnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz paţljivo praćenje bubreţne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE-inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Oštećenje funkcije bubrega

Tiazidski diuretici mogu biti neprikladni za primjenu u bolesnika sa smanjenom bubreţnom funkcijom, a neučinkoviti su u bolesnika u kojih je klirens kreatinina 30 ml/min ili manji (srednje teška ili teška insuficijencija bubrega).

Kombinaciju lizinopril/hidroklorotiazida ne smije se primijenjivati u bolesnika s insuficijencijom bubrega (klirens kreatinina ≤ 80 ml/min) osim ako se titriranjem doze pojedinih sastojaka pokazala potreba za dozom koja je prisutna u kombinaciji.

U bolesnika sa zatajivanjem srca, hipotenzija nakon početka liječenja ACE-inhibitorima moţe dovesti do daljnjeg oštećenja bubreţne funkcije. U tim slučajevima, zabiljeţeno je akutno zatajenje bubrega, koje je obično reverzibilno.

U nekih bolesnika s obostranom stenozom bubreţnih arterija ili stenozom arterije solitarnog bubrega koji su bili liječeni ACE-inhibitorima uočen je porast ureje u krvi i kreatinina u serumu koji je obično reverzibilan nakon prestanka liječenja. Najčešće su to bolesnici s već postojećom bubreţnom insuficijencijom. U bolesnika s renovaskularnom hipertenzijom postoji takoĎer povećani rizik od pojave teške hipotenzije i bubreţne insuficijencije. U takvih bolesnika liječenje treba započeti pod strogim liječničkim nadzorom s primjenom niskih doza i opreznom titracijom doziranja. S obzirom na to da primjena diuretika predstavlja dodatni rizični faktor za opisana stanja, bubreţnu funkciju je potrebno pratiti nekoliko prvih tjedana terapije lizinopril/hidroklorotiazidom.

U nekih hipertenzivnih bolesnika, bez očite prethodno postojeće renovaskularne bolesti, moţe doći do uglavnom blagog i prolaznog porasta ureje i kreatinina u serumu kada se lizinopril primjenjuje istodobno s diuretikom. Vjerojatnost da se to dogodi veća je u bolesnika s postojećom bolešću bubrega. Moţda će biti potrebno sniziti dozu i/ili prekinuti liječenje diuretikom i/ili lizinoprilom.

Prethodno liječenje diureticima

Liječenje diureticima treba prekinuti 2-3 dana prije početka primjene kombinacije lizinopril/hidroklorotiazida. Ako to nije moguće, liječenje treba započeti primjenom samo lizinoprila, u dozi od 5 mg.

PresaĎivanje bubrega

Kombinacija lizinopril/hidroklorotiazid se ne smije primijeniti u bolesnika s nedavno presaĎenim bubregom, jer nema iskustava s primjenom lijeka u tih bolesnika.

Anafilaktoidna reakcija u bolesnika na hemodijalizi

Primjena kombinacije lizinopril/hidroklorotiazida nije indicirana u bolesnika kod kojih je potrebna dijaliza uslijed zatajenja bubrega.

Anafilaktoidne reakcije zabiljeţene su u bolesnika koji su bili na odreĎenim vrstama hemodijalize (npr. s membranama visokog protoka AN 69 i tijekom LDL afereze dekstran sulfatom) i istodobno uzimali ACE-inhibitor. U takvih bolesnika treba razmotriti primjenu druge vrste dijalizatorne membrane ili druge vrste antihipertenziva.

Anafilaktoidna reakcija za vrijeme afereze lipoproteina male gustoće (LDL)

Zabiljeţeni su rijetki slučajevi po ţivot opasnih anafilaktoidnih reakcija u bolesnika koji su dobivali ACE-inhibitor za vrijeme LDL afereze s dekstran sulfatom. Spomenute reakcije mogu se izbjeći privremenim prestankom primjene ACE-inhibitora prije svake afereze.

Oštećenje funkcije jetre

Tiazidske diuretike valja primjenjivati s oprezom u bolesnika s oštećenom jetrenom funkcijom ili progresivnom jetrenom bolešću, budući da male promjene u ravnoteţi tjelesne tekućine i elektrolita mogu precipitirati hepatičku komu (vidjeti dio 4.3.). U rijetkim slučajevima primjena ACE-inhibitora bila je povezana sa sindromom koji je započeo pojavom kolestatske ţutice ili hepatitisom te progresijom do fulminantne nekroze jetre i (ponekad) smrtnog ishoda. Mehanizam nastanka spomenutog sindroma nije objašnjen. Bolesnici koji uzimaju lizinopril/hidroklorotiazid u kojih se razvije ţutica ili se javi značajan porast vrijednosti jetrenih enzima moraju prestati uzimati lijek te biti pod odgovarajućim liječničkim nadzorom.

Kirurški zahvati/anestezija

U bolesnika kod kojih se izvodi veći kirurški zahvat ili tijekom anestezije s anesteticima koji izazivaju hipotenziju, lizinopril moţe blokirati stvaranje angiotenzina II, zbog kompenzatornog oslobaĎanja renina. Hipotenzija koja se moţe javiti kao posljedica tog mehanizma, moţe se riješiti nadoknadom tekućine.

Metabolički i endokrini učinci

U bolesnika sa šećernom bolešću koji se liječe oralnim antidijabeticima ili inzulinom, razine glukoze u krvi se moraju redovito pratiti tijekom prvog mjeseca liječenja ACE-inhibitorom. Terapija ACE-inhibitorima i tiazidima moţe štetno djelovati na toleranciju glukoze. U takvim je slučajevima potrebno prilagoditi dozu antidijabetičkih lijekova, uključujući inzulin.

Latentni dijabetes melitus moţe postati manifestni tijekom liječenja tiazidima.

Porast kolesterola i triglicerida u serumu moţe biti povezan s liječenjem tiazidskim diureticima.

U nekih bolesnika tiazidski diuretici mogu precipitirati hiperurikemiju i/ili giht. Lizinopril moţe povećati izlučivanje mokraćne kiseline urinom i time ublaţiti hiperurikemiju uzrokovanu djelovanjem hidroklorotiazida.

Neravnoteža elektrolita

U bolesnika u kojih se primjenjuju diuretici, periodički treba provjeravati vrijednosti elektrolita u serumu u odgovarajućim vremenskim razmacima.

Tiazidi, uključujući hidroklorotiazid, mogu izazvati poremećaj ravnoteţe tekućine i elektrolita (hipokalijemija, hiponatrijemija, hipokloremična alkaloza). Upozoravajući znakovi neravnoteţe tekućine i elektrolita su: suhoća usta, ţeĎ, slabost, letargija, pospanost, bol i grčevi u mišićima, mišićni umor, hipotenzija, oligurija, tahikardija, smetnje od strane gastrointestinalnog trakta, kao što su mučnina ili povraćanje. Dilucijska hiponatrijemija se moţe pojaviti u bolesnika s edemima tijekom vrućina. Gubitak klorida je općenito blag i ne zahtjeva liječenje. Tijazidi mogu povećati izlučivanje magnezija što moţe imati za posljedicu hipomagnezijemiju.

Tiazidski diuretici mogu smanjiti izlučivanje kalcija urinom i mogu izazvati povremeni blagi porast serumskog kalcija. Značajna hiperkalcijemija moţe biti dokaz skrivenog hiperparatiroidizma. Prije izvoĎenja testova funkcije paratiroidne ţlijezde potrebno je prekinuti liječenje tiazidskim diureticima.

Kalij u serumu

ACE inhibitori mogu uzrokovati hiperkalijemiju jer inhibiraju otpuštanje aldosterona. Taj učinak obično nije značajan u bolesnika koji imaju normalnu bubreţnu funkciju. MeĎutim, u bolesnika s oštećenom bubreţnom funkcijom, dijabetesom melitusom i/ili bolesnika koji uzimaju nadomjeske kalija (uključujući nadomjeske soli), diuretike koji štede kalij (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), druge lijekove koji povećavaju razinu serumskog kalija (poput heparina, trimetoprima ili kotrimoksazola poznat i kao trimetoprim/sulfametoksazol) te osobito antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzinskih receptora, moţe doći do hiperkalijemije. Diuretike koji štede kalij i blokatore angiotenzinskih receptora potrebno je primjenjivati uz oprez u bolesnika koji se liječe ACE inhibitorima, uz praćenje vrijednosti kalija u serumu i bubreţne funkcije (vidjeti dio 4.5.).

Bolesnici sa šećernom bolešću

Bolesnicima koji istovremeno uzimaju oralne antidijabetike ili inzulin potrebno je paţljivo pratiti i kontrolirati glikemiju tijekom prvog mjeseca liječenja ACE-inhibitorom (vidjeti dio 4.5.).

Preosjetljivost/angioedem

Angioedem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili larinksa zabiljeţeni su manje često u bolesnika liječenih ACE-inhibitorima, uključujući i lizinopril. Angioedem se moţe pojaviti bilo kada tijekom liječenja. U tim slučajevima treba odmah prekinuti liječenje lizinopril/hidroklorotiazidom i primijeniti odgovarajuće mjere praćenja bolesnika sve do potpunog nestanka simptoma. Čak i u slučajevima u kojima je otok ograničen samo na jezik, a bez poremećaja disanja, moţe biti potrebno produljeno promatranje bolesnika, budući da liječenje antihistaminicima i kortikosteroidima nije uvijek dovoljno. Vrlo rijetko su zabiljeţeni smrtni slučajevi angioedema s pojavom edema grkljana ili jezika. Kada je zahvaćen jezik, glotis ili grkljan, moţe doći do opstrukcije dišnih putova, posebice u bolesnika koji su imali operaciju dišnih puteva. U takvim slučajevima, potrebno je hitno primijeniti odgovarajuću terapiju koja uključuje primjenu adrenalina i/ili mjere za odrţavanje prohodnosti dišnih putova bolesnika. Bolesnik treba biti pod strogim liječničkim nadzorom do potpunog nestanka simptoma.

Intestinalni angioedem prijavljen je vrlo rijetko u bolesnika liječenih ACE-inhibitorima. Potrebno ga je uzeti u obzir pri diferencijalnoj dijagnozi bolesnika s abdominalnom boli na terapiji ACE-inhibitorima.

U usporedbi s bolesnicima drugih rasa, u bolesnika crne rase koji su uzimali ACE-inhibitore uočena je veća učestalost angioedema.

Povećani rizik od angioedema za vrijeme terapije ACE-inhibitorima moguć je u bolesnika koji u anamnezi imaju podatak o angioedemu, ali koji nije bio uzrokovan terapijom ACE-inhibitorima (vidjeti dio 4.3.).

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana zbog povećanog rizika od angioedema. Liječenje sakubitrilom/valsartanom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze lizinopril/hidroklorotiazida. Liječenje lizinopril/hidroklorotiazidom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti dijelove 4.3. i 4.5.).

Istodobna primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom moţe povećati rizik od angioedema (npr. oticanja dišnih putova ili jezika, koje moţe i ne mora biti praćeno poremećajem disanja) (vidjeti dio 4.5.). Potreban je oprez kod uvoĎenja liječenja racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom u bolesnika koji već uzima ACE inhibitor.

U bolesnika koji uzimaju tiazidske diuretike, reakcija preosjetljivosti moţe se javiti i u onih koji nemaju anamnestički podatak o alergiji ili bronhalnoj astmi. Tijekom terapije tiazidima moţe doći i do egzacerbacije ili aktivacije sistemskog eritemskog lupusa.

Desenzibilizacija

U bolesnika koji uzimaju ACE-inhibitore tijekom desenzibilizacije (npr. na toksine opnokrilaca) moţe se javiti dugotrajna anafilaktoidna reakcija. U tih bolesnika navedena reakcija se nije pojavila nakon privremenog prekida terapije ACE-inhibitorima tijekom desenzibilizacije, ali se ponovo pojavila nakon nehotične ponovne primjene ACE-inhibitora.

Neutropenija/agranulocitoza

Neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija opisane su u bolesnika koji su dobivali ACE-inhibitor. U bolesnika s normalnom funkcijom bubrega bez drugih komplikacija, neutropenija se javlja rijetko. Neutropenija i agranulocitoza su reverzibilne nakon prekida primjene lijeka. Lizinopril se mora s

604926425124H A L M posebnim oprezom primjenjivati u bolesnika s kolagenim vaskularnim bolestima, u onih koji dobivaju E D

imunosupresivnu terapiju, odnosno koji su na terapiji alopurinolom ili prokainamidom te u bolesnika koji imaju kombinaciju spomenutih čimbenika rizika, posebice ukoliko je funkcija bubrega otprije poremećena. Neki od spomenutih bolesnika razvili su teške infekcije, koje u nekoliko slučajeva nisu reagirale na intenzivnu antibiotsku terapiju. Ukoliko se lizinopril primjenjuje u tih bolesnika, preporučuje se povremeno praćenje broja leukocita, a bolesnike se mora upozoriti da liječnika obavijeste o svakom znaku moguće infekcije.

Rasa

ACE-inhibitori uzrokuju veću učestalost angioedema u bolesnika crne rase u odnosu na pripadnike drugih rasa.

Kao i ostali ACE-inhibitori, lizinopril moţe imati manju učinkovitost u sniţavanju krvnog tlaka u bolesnika crne rase, moţda zbog veće prevalencije hipertenzije povezane s niskom razinom renina u bolesnika crne rase.

Kašalj

Pri primjeni ACE-inhibitora moţe se javiti kašalj. Značajka tog kašlja je da je neproduktivan, trajan i prestaje nakon prekida liječenja ACE-inhibitorom. To treba imati na umu pri diferencijalnoj dijagnozi kašlja u bolesnika koji uzimaju ACE-inhibitor.

Litij

Ne preporučuje se istodobna primjena lizinoprila i litija (vidjeti dio 4.5.).

Antidoping test

Prisutnost hidroklorotiazida moţe izazvati pozitivan rezultat analize pri antidoping testiranju.

Trudnoća

Ne smije se započeti s primjenom lizinoprila tijekom trudnoće. Osim ukoliko je za zdravlje bolesnica presudan nastavak liječenja ACE-inhibitorom, pri planiranju trudnoće trebalo bi terapiju zamijetiti s nekim drugim antihipertenzivom koji ima potvrĎen profil neškodljivosti tijekom primjene u trudnoći. Kad se ustanovi trudnoća, liječenje ACE-inhibitorima treba odmah prekinuti te prema mogućnosti uvesti alternativnu terapiju (vidjeti dijelove 4.3. i 4.6.).

Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Lijekovi koji sadrţe sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju koja moţe dovesti do efuzije ţilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta. Simptomi uključuju akutni nastup gubitka oštrine vida ili bol oka i tipično se javlja unutar nekoliko sati do tjedana nakon početka liječenja. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog kuta moţe dovesti do trajnoga gubitka vida. Primarno liječenje je prekid primjene lijeka što je prije moguće. Ako očni tlak ostane nekontroliran, mogla bi se pokazati potreba za hitnom terapijom ili kirurškim liječenjem. Rizični čimbenici za razvoj akutnoga glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati alergiju na sulfonamide ili penicilin u anamnezi.

Akutna respiratorna toksičnost

Nakon uzimanja hidroklorotiazida zabiljeţeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni respiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidroklorotiazida. Na početku simptomi uključuju dispneju, vrućicu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu lijeka IRUZID i primijeniti odgovarajuće liječenje. Hidroklorotiazid se ne smije davati bolesnicima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidroklorotiazida.

60492649815830

Antihipertenzivni lijekovi

Istodobna primjena s drugim antihipertenzivnim lijekovima moţe dovesti do aditivnog pada krvnog tlaka. Istodobna primjena gliceriltrinitrata kao i drugih nitrata ili drugih vazodilatatora moţe još više sniziti krvni tlak.

Treba izbjegavati kombinaciju lizinoprila s lijekovima koji sadrţe aliskiren (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih dogaĎaja kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena bubreţna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3., 4.4. i 5.1.).

Lijekovi koji povećavaju rizik od angioedema

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana jer povećava rizik od angioedema (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Istodobna primjena ACE inhibitora s inhibitorima ciljnog mjesta rapamicina kod sisavaca (mTOR) (npr. temsirolimus, sirolimus, everolimus) ili inhibitorima neutralne endopeptidaze (NEP) (npr. racekadotril), vildagliptinom ili aktivatorima tkivnog plazminogena moţe povećati rizik od angioedema (vidjeti dio 4.4.).

Litij

Tijekom istodobne primjene litija i ACE-inhibitora zabiljeţeni su slučajevi prolaznog povećanja koncentracije litija u serumu i posljedične toksičnosti. Primjena diuretika i ACE-inhibitora smanjuje bubreţni klirens litija i predstavlja visok rizik toksičnosti litija. Istodobna primjena kombinacije lizinopril/hidroklorotiazida i litija se ne preporučuje, meĎutim, ukoliko je ona neophodna, potrebna je paţljiva kontrola razine litija u serumu (vidjeti dio 4.4.).

Diuretici koji štede kalij, nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrže kalij te drugi lijekovi koji mogu povećati razinu kalija u serumu

Gubitak kalija koji nastaje tijekom liječenja tiazidskim diureticima obično je smanjen zbog svojstva lizinoprila da štedi kalij. Iako vrijednosti kalija u serumu obično ostaju unutar granica normale, u nekih bolesnika liječenih lizinopril/hidroklorotiazidom moţe se javiti hiperkalijemija. Diuretici koji štede kalij (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrţe kalij, osobito u bolesnika s poremećajem funkcije bubrega ili dijabetesom melitusom, mogu značajno povisiti vrijednosti kalija u serumu. Potreban je oprez i kada se lizinopril/hidroklorotiazid primjenjuje istodobno s drugim lijekovima koji povisuju vrijednosti kalija u serumu, kao što su trimetoprim i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) jer je poznato da trimetoprim djeluje poput diuretika koji štedi kalij kao što je amilorid. Stoga se kombinacija lizinopril/hidroklorotiazida s navedenim lijekovima ne preporučuje. Ako je istodobna primjena lizinopril/hidroklorotiazida indicirana, treba ih primjenjivati uz oprez i učestalo praćenje vrijednosti kalija u serumu (vidjeti dio 4.4.).

Torsades de pointes izazvane lijekovima

Zbog rizika nastanka hipokalijemije, istodobnu primjenu hidroklorotiazida i lijekova koji izazivaju torsades de pointes, npr. nekih antiaritmika, antipsihotika i drugih lijekova za koje se zna da izazivaju torsades de pointes, treba primjenjivati s oprezom.

Triciklički antidepresivi/antipsihotici/anestetici

Istodobna primjena nekih anestetika, tricikličkih antidepresiva ili antipsihotika s ACE-inhibitorima moţe

imati za posljedicu još veće sniţenje vrijednosti krvnog tlaka (vidjeti dio 4.4.).

Nesteroidni protuupalni lijekovi uključujući acetilsalicilatnu kiselinu

Kronična primjena nesteroidnih protuupalnih lijekova (selektivni COX-2 inhibitori, acetilsalicilatna kiselina u dozi >3 g/dan i neselektivni NSAR) moţe smanjiti antihipertenzivni i diuretski učinak ACE-inhibitora i tiazidskih diuretika. Istodobnom primjenom ACE-inhibitora i nesteroidnih protuupalnih lijekova dolazi do aditivnog učinka na povećanje razine kalija u serumu, što moţe rezultirati pogoršanjem bubreţne funkcije. Spomenuti učinci su obično reverzibilni. Rijetko moţe doći i do akutnog zatajivanja bubrega, posebice u bolesnika s već poremećenom funkcijom bubrega, kao što su stariji ili dehidrirani bolesnici.

Zlato

Nitritoidne reakcije (simptomi vazodilatacije, uključujući crvenilo lica, mučninu, omaglicu i hipotenziju, koji mogu biti vrlo teški) nakon injekcije zlata (npr. natrijev aurotiomalat) češće su zabiljeţene u bolesnika koji uzimaju ACE-inhibitore.

Simpatomimetici

Simpatomimetici mogu umanjiti antihipertenzivni učinak ACE-inhibitora. Tiazidi mogu smanjiti arterijski odgovor na noradrenalin, no nedovoljno za sprječavanje terapijske učinkovitosti lijeka.

Antidijabetici

Liječenje tiazidskim diureticima moţe smanjiti toleranciju na glukozu. Ova pojava se smatra vjerojatnijom tijekom prvih tjedana kombiniranog liječenja i u bolesnika s oštećenjem bubrega. Potreba za drugim antidijabeticima, uključujući inzulin, u bolesnika s dijabetesom moţe biti povećana, sniţena ili nepromijenjena.

Tiazidi mogu pojačati hiperglikemijski učinak diazoksida.

Amfotericin B (primijenjen parenteralno), karbenoksolon, kortikosteroidi, kortikotropin (ACTH) ili stimulirajući laksativi

Utjecaj hidroklorotiazida na smanjenje razine kalija moţe biti potenciran primjenom lijekova povezanih s gubitkom kalija i hipokalijemijom (npr. ostali diuretici koji ne štede kalij, laksativi, amfotericin, karbenoksolon, salicilna kiselina i derivati).

Hipokalemija se moţe pojaviti prilikom istodobne primjene steroida ili adrenokortikotropnog hormona (ACTH).

Soli kalcija

Tiazidni diuretici mogu povećati razinu kalcija u serumu zbog smanjenog izlučivanja. Ako je nuţna terapija suplementima kalcija ili vitaminom D, moraju se pratiti razine kalcija u serumu i prema tome prilagoditi dozu.

Srčani glikozidi

Hipokalijemija moţe senzibilizirati ili pojačati reakciju srca na toksična djelovanja digitalisa (npr. povećana iritabilnost ventrikula).

Kolestiramin i kolestipol

Ovi lijekovi mogu odgoditi ili smanjiti apsorpciju hidroklorotiazida. Zbog toga sulfonamidski diuretici trebaju biti primijenjeni najmanje 1 sat prije ili 4-6 sati nakon primjene tih lijekova.

Nedepolarizirajući mišićni relaksansi (npr. tubokurarin klorid)

Učinak tih lijekova moţe biti pojačan istodobnom primjenom hidroklorotiazida.

Trimetoprim

604926425870H Istodobna primjena ACE inhibitora i tiazida s trimetoprimom povećava rizik od hiperkalijemije. A L M E D

Sotalol

Hipokalijemija izazvana tiazidima moţe povećati rizik nastanka aritmije izazvane sotalolom.

Alopurinol

Istodobna primjena ACE-inhibitora i alopurinola povećava rizik od oštećenja bubrega i moţe uzrokovati povećani rizik od razvoja leukopenije.

Ciklosporin

Istodobna primjena ACE inhibitora i ciklosporina povećava rizik od oštećenja bubrega i hiperkalijemije. Preporučuje se praćenje vrijednosti kalija u serumu. Istodobna primjena s ciklosporinom moţe povećati rizik od hiperuricemije i komplikacija nalik na giht.

Heparin

Tijekom istodobne primjene ACE inhibitora i heparina moţe se javiti hiperkalijemija. Preporučuje se praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Lovastatin

Istodobna primjena ACE inhibitora i lovastatina povećava rizik od hiperkalijemije.

Citostatici, imunosupresivi, prokainamid

Tiazidi mogu smanjiti izlučivanje citotoksičnih lijekova putem bubrega (npr. ciklofosfamid, metotreksat) i pojačati njihove mijelosupresivne učinke (vidjeti dio 4.4.).

Ostale interakcije s drugim lijekovima

Tiazidi mogu povećati rizik od štetnih učinaka uzrokovanih amantadinom.

Posturalna hipotenzija moţe se pogoršati istodobnim uzimanjem alkohola, barbiturata ili anestetika.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Kombinacija lizinoprila i hidroklorotiazida moţe imati blag do umjeren učinak na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.7.).

Trudnoća

ACE-inhibitori

9238483311Ne preporučuje se primjena ACE-inhibitora tijekom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4.). Kontraindicirana je primjena ACE-inhibitora tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Iako nema konačnih epidemioloških podataka vezanih uz rizik za teratogenost nakon izloţenosti ACE-inhibitorima tijekom prvog tromjesečja trudnoće, ne moţe se isključiti malen porast rizika. Tijekom trudnoće ne smije se započeti s primjenom lizinoprila. Osim ukoliko je za zdravlje bolesnica presudan nastavak liječenja ACE-inhibitorom, pri planiranju trudnoće trebalo bi terapiju zamijeniti s nekim drugim antihipertenzivom koji ima potvrĎen profil neškodljivosti tijekom primjene u trudnoći. Kad se ustanovi trudnoća, liječenje ACE-inhibitorima treba odmah prekinuti te prema mogućnosti uvesti alternativnu terapiju.

6049264630498Poznato je da dugotrajna izloţenost lizinoprilu tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće uzrokuje toksičnost u fetusa (smanjenje funkcije bubrega, oligohidramnion, usporavanje osifikacije lubanje) te novoroĎenčadi (zatajenje bubrega, hipotenziju, hiperkalijemiju) (vidjeti takoĎer dio 5.3. Neklinički podaci o sigurnosti primjene).

Ukoliko doĎe do ekspozicije ACE-inhibitorima od drugog tromjesečja trudnoće, potrebno je ultrazvučno praćenje funkcije bubrega i osifikacije lubanje u fetusa.

Djecu čije su majke uzimale ACE-inhibitore potrebno je paţljivo pratiti zbog mogućnosti razvoja hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Hidroklorotiazid

Iskustva o primjeni hidroklorotiazida tijekom trudnoće, posebno tijekom prvog tromjesečja trudnoće, su ograničena. Ispitivanja na ţivotinjama su nedovoljna.

Hidroklorotiazid prelazi placentu. Na temelju farmakološkog mehanizma djelovanja, primjena hidroklorotiazida tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće moţe utjecati na fetoplacentarnu perfuziju i uzrokovati fetalne i neonatalne promjene kao što su: ikterus, poremećaj ravnoteţe elektrolita i trombocitopeniju.

Hidroklorotiazid se ne smije primjenjivati za liječenje gestacijskih edema, gestacijske hipertenzije ili preeklampsije zbog rizika od smanjenja volumena plazme i placentarne hipoperfuzije, a bez povoljnog učinka na tijek bolesti.

Hidroklorotiazid se ne smije primjenjivati za liječenje esencijalne hipertenzije u trudnica osim u rijetkim slučajevima kada nije moguće provesti drugačije liječenje.

Dojenje

ACE-inhibitori

Budući da nema dostupnih podataka o primjeni lizinopril/hidroklorotiazida tijekom dojenja, lizinopril/hidroklorotiazid se ne preporučuje, a prednost se daje alternativnoj terapiji s bolje potvrĎenim profilom neškodljivosti tijekom dojenja, osobito pri dojenju novoroĎenčadi i nedonoščadi.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid se izlučuje u majčino mlijeko u malim količinama. Tiazidi u visokim dozama uzrokuju intenzivnu diurezu koja moţe inhibirati stvaranje mlijeka. Primjena lizinopril/hidroklorotiazida tijekom dojenja se ne preporučuje. Ako se koristi lizinopril/hidroklorotiazid tijekom dojenja, potrebno je primjenjivati najniţu moguću dozu.

Kao i u drugih antihipertenziva, IRUZID moţe imati blagi do umjereni učinak na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima, posebno na početku liječenja ili kod prilagodbe doze, kao i kada se primjenjuju s alkoholom. Ti učinci ovise o osjetljivosti pojedinca.

Pri upravljanju vozilima ili rukovanju strojevima treba imati na umu da se katkada mogu javiti omaglica ili umor.

Tijekom primjene lizinoprila i/ili hidroklorotiazida opaţene su i prijavljene nuspojave razvrstane po sljedećoj učestalosti: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznata učestalost (ne moţe se procijeniti iz dostupnih podataka).

Najčešće prijavljivane nuspojave su kašalj, omaglica, hipotenzija i glavobolja, koje se javljaju u 1 do 10% liječenih bolesnika. Tijekom kliničkih ispitivanja nuspojave su bile blage i prolazne i uglavnom nisu zahtijevale prekid liječenja.

Lizinopril

*Vrlo rijetko, u nekih je bolesnika bio prijavljen razvoj hepatitisa koji je napredovao u zatajenje jetre. Bolesnici koji primjenjuju kombinaciju lizinopril/hidroklorotiazid i u kojih doĎe do pojave ţutice ili povišenih vrijednosti jetrenih enzima trebaju prekinuti primjenu lijeka i odgovarajuće ih medicinski zbrinuti.

**Opisan je skup simptoma koji moţe obuhvaćati sve ili samo neke od sljedećih simptoma: vrućica, vaskulitis, mijalgija, artralgija/artritis, pozitivna antinuklearna antitijela (ANA), ubrzana sedimentacija eritrocita, eozinofilija i leukocitoza, osip, preosjetljivost na sunčevu svjetlost ili neke druge koţne promjene.

Hidroklorotiazid (nepoznata učestalost)

Opis odabranih nuspojava

Nemelanomski rak koţe: Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu hidroklorotiazida i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi (vidjeti takoĎer dijelove 4.4. i 5.1.).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5408041319459 navedenog u Dodatku VNakon dobivanja odobrenja lijeka vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traţi da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava:

Simptomi

Podaci o predoziranju u ljudi su oskudni. Simptomi povezani s predoziranjem ACE-inhibitorima mogu uključivati: hipotenziju, cirkulatorni šok, poremećaje elektrolita, zatajenje bubrega, hiperventilaciju, tahikardiju, palpitacije, bradikardiju, omaglicu, anksioznost i kašalj.

Simptomi koji se mogu javiti zbog predoziranja hidroklorotiazidom, uz simptome vezane uz lizinopril, su pojačana diureza, depresija svijesti (uključujući komu), konvulzije, pareza, srčana aritmija i zatajenje bubrega. Ako je istodobno primijenjen i digitalis, hipokalijemija moţe potencirati srčanu aritmiju.

6049264159556

Liječenje predoziranja

Preporučuje se primjena intravenske infuzije fiziološke otopine. Ukoliko doĎe do hipotenzije, bolesnik se mora postaviti u leţeći poloţaj. Ukoliko je dostupan, moţe se primijeniti intravenska infuzija angiotenzina II i/ili katekolamina.

Ako je od predoziranja proteklo kratko vrijeme, potrebno je poduzeti mjere za odstranjenje lizinoprila iz probavnog sustava (tj. izazvati povraćanje, izvršiti ispiranje ţeluca, primijeniti neki adsorbens i natrijev sulfat). Lizinopril je moguće odstraniti iz cirkulacije hemodijalizom (vidjeti dio 4.4.).

Ako je prisutna bradikardija otporna na terapiju, moţe se primijeniti srčani elektrostimulator. Potrebne su česte kontrole vitalnih znakova te koncentracije elektrolita i kreatinina u serumu. Bradikardija ili opseţne vagalne reakcije treba liječiti primjenom atropina.

Farmakoterapijska skupina: pripravci koji djeluju na renin-angiotenzinski sustav; ACE-inhibitori i diuretici, ATK oznaka: C09BA03

IRUZID je kombinacija fiksnih doza koja sadrţi lizinopril, inhibitor angiotenzin inhibirajućeg enzima (ACE) i hidroklorotiazid, tiazidni diuretik. Obje komponente imaju komplementaran način djelovanja i pokazuju aditivan antihipertenzivni učinak.

Mehanizam djelovanja

Lizinopril

Lizinopril je inhibitor peptidil-dipeptidaze. Inhibira enzim pretvorbe angiotenzina (ACE) koji katalizira pretvorbu angiotenzina I u vazokonstrikcijski peptid, angiotenzin II. Angiotenzin II stimulira sekreciju aldosterona iz kore nadbubreţne ţlijezde. Inhibicija ACE ima za posljedicu smanjenu koncentraciju angiotenzina II što smanjuje vazopresorni učinak i smanjuje koncentraciju aldosterona. Smanjena koncentracija aldosterona moţe dovesti do porasta serumskog kalija.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid je diuretik i antihipertenziv. Djeluje na reapsorpciju elektrolita u distalnom tubulu bubrega. Povećava izlučivanje natrija i klorida u pribliţno jednakim koncentracijama. Natriureza moţe biti udruţena s gubitkom kalija i bikarbonata. Mehanizam antihipertenzivnog učinka tiazida nije poznat.

Farmakodinamički učinci

Lizinopril

Smatra se da je mehanizam djelovanja lizinoprila u sniţavanju tlaka supresija sustava renin-angiotenzin-aldosteron, iako lizinopril djeluje antihipertenzivno čak i u bolesnika koji imaju niski renin. ACE je identičan kininazi II, enzimu za razgradnju bradikinina. Još treba istraţiti ima li porast koncentracije bradikinina, snaţnog vazodilatirajućeg peptida, ulogu u terapijskom učinku lizinoprila.

Hidroklorotiazid

Tiazidi obično ne djeluju na normalne vrijednosti tlaka.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Lizinopril

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (eng. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE-inhibitora s blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je ispitivanje bilo provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je ispitivanje bilo provedeno u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.

Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubreţne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalijemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE-inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE-inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) ispitivanje bilo je osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE-inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i kroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda.

Kardiovaskularna smrt i moţdani udar oboje su numerički bili učestaliji u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubreţna disfunkcija) bili su učestalije zabiljeţeni u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Hidroklorotiazid

Nemelanomski rak koţe

Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu HCTZ-a i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi. Jedna studija uključila je populaciju koja se sastojala od 71 533 slučaja BCC-a i 8 629 slučajeva SCC-a usklaĎenih s 1 430 833, odnosno 172 462 kontrola u populaciji. Velika primjena hidroklorotiazida (≥50,000 mg kumulativno) bila je povezana s prilagoĎenim OR od 1,29 (95% CI: 1,23-1,35) za BCC i 3,98 (95% CI: 3,68-4,31) za SCC. Primijećena je jasna povezanost odgovora i kumulativne doze i za BCC i za SCC. Druga studija pokazala je moguću povezanost izmeĎu raka usana (SCC) i izlaganja hidroklorotiazidu: 633 slučaja raka usana usklaĎeno je s 63 067 kontrola u populaciji, primjenom strategije uzorkovanja iz rizične skupine (engl. risk-set sampling). Povezanost odgovora i kumulativne doze dokazan je s prilagoĎenim OR 2,1 (95% CI: 1,7-2,6) s povećanjem na OR 3,9 (3,0-4,9) za veliku primjenu hidroklorotiazida (~25 000 mg) i OR 7,7 (5,7-10,5) za najvišu kumulativnu dozu (~100 000 mg) (vidjeti i dio 4.4.).

Istovremena primjena lizinoprila i hidroklorotiazida ima zanemariv učinak na bioraspoloţivost pojedinih komponenti. Kombinirana tableta je bioekvivalentna istovremenoj primjeni svake komponente odvojeno.

Lizinopril Apsorpcija

Nakon oralne primjene lizinoprila, vršne koncentracije u serumu postiţu se unutar pribliţno 7 sati, iako je kod bolesnika s akutnim infarktom miokarda postojao trend male odgode u vremenu potrebnom za postizanje vršnih koncentracija u serumu. Na temelju količina naĎenih u mokraći, prosječni stupanj apsorpcije lizinoprila iznosi oko 25%, s varijabilnosti izmeĎu bolesnika (6-60%) pri svim testiranim dozama (5-80 mg). Apsolutna bioraspoloţivost smanjena je za oko 16% kod bolesnika sa zatajenjem srca. Hrana ne utječe na apsorpciju lizinoprila.

Distribucija

Lizinopril se ne veţe na ostale proteine plazme osim za cirkulirajući angiotenzin konvertirajući enzim (ACE). Ispitivanja na štakorima pokazuju da lizinopril slabo prolazi krvno-moţdanu barijeru.

Eliminacija

Lizinopril se ne metabolizira i u nepromijenjenom se obliku u potpunosti izlučuje mokraćom. Efektivno poluvrijeme akumulacije lizinoprila nakon uzimanja višekratnih doza iznosi 12,6 sati. Klirens lizinoprila kod zdravih ispitanika je oko 50 ml/min. Smanjenje koncentracije u serumu pokazuje produţenu terminalnu fazu, koja ne doprinosi nakupljanju lijeka. Ova terminalna faza vjerojatno predstavlja zasićeno vezanje za ACE te nije proporcionalna dozi.

Oštećenje funkcije jetre

Poremećaj funkcije jetre kod bolesnika s cirozom doveo je do smanjenja apsorpcije lizinoprila (oko 30% prema nalazu u urinu), ali do porasta izloţenosti (oko 50%) u usporedbi sa zdravim ispitanicima zbog smanjenog klirensa.

Oštećenje funkcije bubrega

Poremećaj funkcije bubrega smanjuje eliminaciju lizinoprila, koji se izlučuje putem bubrega, ali ovo smanjenje postaje klinički značajno tek kad glomerularna filtracija padne ispod 30 ml/min.

Za oba lijeka, lizinopril i hidroklorotiazid, postoji opseţno kliničko iskustvo, kako za primjenu svakog posebno tako i za primjenu kombinacije. Svi relevantni podaci značajni za propisivača navedeni su u odgovarajućim poglavljima Saţetka.

IRUZID 10 mg/12,5 mg tablete Manitol (E421)

Kalcijev hidrogenfosfat dihidrat Kukuruzni škrob

Škrob, prethodno geliran Magnezijev stearat

Boja indigo carmine (E132).

IRUZID 20 mg/12,5 mg tablete Manitol

Kalcijev hidrogenfosfat dihidrat Kukuruzni škrob

Škrob, prethodno geliran Magnezijev stearat Ţeljezov oksid, ţuti (E172).

IRUZID 20 mg/25 mg tablete Manitol

Kalcijev hidrogenfosfat dihidrat Kukuruzni škrob

Škrob, prethodno geliran Magnezijev stearat

Ţeljezov oksid, crveni (E172).

Nije primjenjivo.

3 godine.

Čuvati na temperaturi ispod 25C.

30 (1x30) i 60 (2x30) tableta u PVC/PVDC//Al blisteru. Na trţištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

IRUZID se primjenjuje u liječenju povišenog krvnog tlaka (hipertenzije). Sadrži dvije djelatne tvari koje se zovu lizinopril i hidroklorotiazid.

Lizinopril pripada skupini lijekova koji se nazivaju inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE-inhibitori) i djeluje tako da širi krvne žile.

Hidroklorotiazid pripada skupini lijekova koji se nazivaju diuretici (tablete za mokrenje). Pomaže Vašem tijelu da se oslobodi viška vode i soli poput natrija u Vašoj mokraći.

Lizinopril i hidroklorotiazid zajedno pomažu u snižavanju krvnog tlaka.

Nemojte uzimati IRUZID:

- ako ste alergični na lizinopril, hidroklorotiazid ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.) - ako ste alergični na druge ACE-inhibitore ili lijekove iz skupine sulfonamida. Pitajte liječnika ukoliko

niste sigurni da li se ovo odnosi na Vas.

- ako ste prije imali svrbež, koprivnjaču, nagli pad krvnog tlaka, iznenadno oticanje ruku, nogu, zglobova, lica, usana, jezika ili grla, osobito tijekom ranijeg liječenja s drugim lijekovima koji pripadaju skupini ACE-inhibitora pri čemu je moguće i da ste otežano gutali ili disali.

- ako ste uzimali ili trenutno uzimate sakubitril/valsartan, koji se koristi za liječenje jedne vrste dugoročnog (kroničnog) zatajivanja srca u odraslih, jer je u tom slučaju povećan rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva na području kao što je vrat).

- ako imate dijagnozu nasljednog angioedema (stanje kod kojeg ste skloni oticanju kako je gore opisano). Pitajte liječnika ako niste sigurni da se to odnosi na Vas.

- ako imate ozbiljnih problema s bubrezima - ako ste prestali mokriti

- ako imate ozbiljnih problema s jetrom

- ako ste trudni više od 3 mjeseca (takoĎer je bolje izbjegavati ovaj lijek i tijekom rane trudnoće) (vidjeti dio Trudnoća i dojenje)

- ako imate šećernu bolest ili oštećenu funkciju bubrega i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren

- ako ste u prošlosti imali probleme s disanjem ili plućima (uključujući upalu ili tekućinu u plućima) nakon unosa hidroklorotiazida. Ako osjetite bilo kakav težak nedostatak zraka ili otežano disanje nakon uzimanja lijeka IRUZID, odmah potražite liječničku pomoć.

Ako se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, nemojte uzimati ovaj lijek. Ukoliko niste sigurni, obratite se liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete ovaj lijek.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete IRUZID:

- ako ste imali rak kože ili ako Vam se pojavi neočekivana lezija (promjena) na koži tijekom liječenja. Liječenje hidroklorotiazidom, naročito dugotrajna primjena uz visoke doze, može povećati rizik od nekih vrsta raka kože ili usana (nemelanomski rak kože). Zaštitite svoju kožu od izlaganja suncu i UV zrakama za vrijeme uzimanja lijeka IRUZID.

- ako imate suženje (stenozu) aorte (najveća krvna žila koja izlazi iz srca), srčanih zalistaka (mitralni zalisci) ili bubrežnih arterija

- ako imate pojačano zadebljanje srčanog mišića (hipertrofična kardiomiopatija) - ako imate problema s krvnim žilama (kolagena vaskularna bolest)

- ako imate nizak krvni tlak. Može se očitovati kao omaglica ili ošamućenost, posebice pri ustajanju - ako imate problema s bubrezima, odnosno idete na dijalizu ili imate presaĎen bubreg

- ako imate problema s jetrom - ako imate šećernu bolest

- ako uzimate bilo koji od lijekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka:

- blokator angiotenzin II receptora (ARB) (nazivaju se i sartanima – primjerice valsartan,

telmisartan, irbesartan), osobito ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću

- aliskiren

Liječnik Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni tlak i količinu elektrolita (npr. kalija) u krvi u redovitim intervalima. Vidjeti takoĎer informacije u dijelu Nemojte uzimati IRUZID.

- ako ste nedavno povraćali ili imali proljev

- ako Vas je liječnik uputio da morate biti na dijeti sa smanjenim unosom soli - ako imate povišenu razinu kolesterola i idete na liječenje tzv. LDL aferezu

- ako ste ikada imali sistemski eritemski lupus

- ako ste crne rase, jer lijek IRUZID u Vas može biti manje djelotvoran. TakoĎer morate biti spremni na veću učestalost nuspojave tzv. angioedema (teška alergijska reakcija koja se očituje oticanjem ruku, nogu, gležnjeva, lica, usana, jezika ili grla).

- ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova, povećava se rizik od razvoja angioedema (brzo oticanje potkožnog tkiva u području poput grla):

- lijekovi koji pripadaju skupini mTOR inhibitora (koriste se kako bi se izbjeglo odbacivanje presaĎenih organa i za liječenje raka (npr. temsirolimus, everolimus, sirolimus)

- racekadotril (koristi se za liječenje proljeva)

- vildagliptin (koristi se za liječenje šećerne bolesti)

Znakovi angioedema uključuju oticanje lica, usana, jezika i/ili grla s poteškoćama u gutanju ili disanju.

- ako primijetite slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili povećanja tlaka u oku, a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati do tjedana nakon uzimanja ovog lijeka. Ako se ne liječi, može dovesti do trajnog gubitka vida. Ako ste ranije imali alergiju na penicilin ili sulfonamide, možete biti izloženi većem riziku od razvoja ove bolesti.

Obavezno morate obavijestiti liječnika ako mislite da ste trudni (ili biste mogli zatrudnjeti). Ovaj lijek se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni više od 3 mjeseca, jer može uzrokovati ozbiljna oštećenja u Vašeg djeteta ako se uzima u tom stadiju (vidjeti dio Trudnoća i dojenje).

Ako niste sigurni odnosi li se nešto od gore navedenog na Vas, obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete IRUZID.

Liječenje alergija na ubode insekata

Recite svom liječniku ako idete ili namjeravate ići na postupak smanjenja alergijske reakcije npr. na ubode insekata (postupak desenzibilizacije). Ako uzimate IRUZID tijekom postupka, može se javiti teška alergijska reakcija.

Operativni zahvat

Recite svom liječniku ili stomatologu ako idete na neki operativni zahvat (uključujući i operacije u usnoj šupljini) da uzimate IRUZID jer može doći do pada krvnog tlaka ako Vam bude primijenjena lokalna ili opća anestezija.

Drugi lijekovi i IRUZID

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove. To uključuje i lijekove koje možete kupiti bez recepta i biljne lijekove. IRUZID može utjecati na učinak drugih lijekova te neki lijekovi mogu utjecati na učinak lijeka IRUZID. Liječnik će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza.

Osobito je važno da obavijestite liječnika ili ljekarnika ako uzimate lijekove za: - druge lijekove za snižavanje krvnog tlaka (antihipertenzivi)

- neki blokator angiotenzin II receptora (ARB) ili aliskiren (Pogledajte takoĎer informacije pod naslovima „Nemojte uzimati IRUZID“ i „Upozorenja i mjere opreza“)

- lijekovi povezani s niskim udjelom kalija u krvi (hipokalemija), kao što su drugi diuretici ("tablete za mokrenje", uključujući one koji štede kalij), laksativi, kortikosteroidi (npr. prednizon), ACTH (hormon), amfotericin (antifungalni lijek) i derivati salicilatne kiseline

- nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID) poput aspirina, ibuprofena, indometacina, koji se koriste za liječenje artritisa ili bolova u mišićima

- za liječenje depresije (uključujući tricikličke i tetracikličke antidepresive) - za psihičke bolesti (uključujući litij)

- aspirin (acetilsalicilatna kiselina) u dozi većoj od 3 g na dan

- nadomjeske kalija (uključujući nadomjeske soli), diuretike koji štede kalij i druge lijekove koji mogu povećati količinu kalija u krvi (npr. trimetoprim i kotrimoksazol za bakterijske infekcije; ciklosporin, imunosupresijski lijek koji se koristi za sprječavanje odbacivanja presaĎenih organa; i heparin, koji se koristi za razrjeĎivanje krvi radi sprječavanja nastanka krvnih ugrušaka)

- soli kalcija ili dodaci vitaminu D

- lijekovi za šećernu bolest (inzulin ili oralni antidijabetici poput sulfonilureje). Tijekom uzimanja tiazidnih diuretika možda će trebati promijeniti dozu antidijabetičkog lijeka.

- liječenje astme

- alopurinol (lijek za liječenje gihta)

- lijekove za liječenje začepljenosti nosa ili sinusa ili ostale lijekove protiv simptoma prehlade (uključujući i one koji se mogu kupiti bez recepta)

- lijekove koji suprimiraju Vaš imunološki sustav (imunosupresivi npr. ciklosporin) - liječenje poremećaja srčanog ritma (npr. prokainamid)

- za liječenje srčanih bolesti (npr. digoksin) ili druge lijekove za liječenje poremećaja srčanog ritma

- lijekove koji sadrže zlato, uključujući natrijev aurotiomalat koji se primjenjuju u obliku injekcije a koristi se za liječenje reumatoidnog artritisa

- injekcije amfotericina B (lijek za liječenje gljivičnih infekcija)

- karbenoksolon (lijek za liječenje čireva ili upale u jednjaku ili u i oko usta) - kortikosteroide (lijekovi koji utječu na upalni odgovor organizma)

- kortikotropin (hormon)

- liječenje zatvora (stimulirajući laksativi)

- kolestiramin i kolestipol (lijekovi za sniženje kolesterola u krvi, sprječavanje proljeva ili ublažavanje svrbeža)

- opuštanje mišića (npr. tubokurarin) - trimetoprim (antibiotik)

- sotalol (beta- blokator)

- lovastatin (lijek za snižavanje kolesterola)

- dekstran sulfat (koristi se u liječenju koje se zove LDL afereza, za sniženje kolesterola u krvi)

- liječenje zloćudnih bolesti (npr. ciklosfamid, metotreksat, everolimus) i lijekove koji se najčešće primjenjuju kako bi se izbjeglo odbacivanje presaĎenih organa, npr. bubrega i jetre (temsirolimus, sirolimus, everolimus). Pogledajte dio 2 „Upozorenja i mjere opreza“.

- racekadotril, koji se koristi za liječenje proljeva. Pogledajte dio 2 „Upozorenja i mjere opreza“.

- vildagliptin, koji se koristi za liječenje šećerne bolesti. Pogledajte dio 2 „Upozorenja i mjere opreza“.

- tkivni aktivator plazminogena (TPA) koji se koristi za otapanje krvnih ugrušaka koji su nastali u krvnim žilama

- ostale lijekove koji mogu izazvati poremećaj rada srca poznat kao torsades de pointes.

Istodobno liječenje tkivnim aktivatorima plazminogena (lijekovi koji se koriste za otapanje ugrušaka) mogu povećati rizik od lokaliziranog oticanja lica, usta ili drugih dijelova tijela. Alkohol, barbiturati ili anestetici mogu povećati učinak snižavanja krvnog tlaka. Kada ustanete možete osjetiti vrtoglavicu.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Morate reći svom liječniku ako mislite da ste trudni (ili planirate trudnoću). Liječnik će preporučiti prestanak primjene ovog lijeka prije nego zatrudnite ili odmah nakon potvrde trudnoće te Vam savjetovati da umjesto ovog lijeka uzmete drugi lijek. Ne preporučuje se primjena ovog lijeka u ranoj trudnoći. Ako ste trudni dulje od 3 mjeseca, ne smijete uzimati ovaj lijek jer njegova primjena nakon trećeg mjeseca trudnoće može izazvati teško oštećenje djeteta.

Dojenje

Obavijestite liječnika ako dojite ili planirate dojiti. Ne preporučuje se primjena ovog lijeka u dojilja. Ako želite dojiti (osobito ako se radi o novoroĎenčetu ili nedonoščetu), liječnik može izabrati drugu terapiju.

Upravljanje vozilima i strojevima

Ovaj lijek može ponekad uzrokovati omaglicu i umor što može utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima, posebno na početku liječenja, tijekom prilagodbe doze ili pri istodobnoj primjeni s alkoholom. U slučaju reakcije na lijek, nemojte voziti niti koristiti alate ili strojeve.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Kada jednom započnete uzimati ovaj lijek, liječnik će možda zatražiti da obavite krvne pretrage. Liječnik će Vam prilagoditi dozu koju uzimate, kako biste uzeli odgovarajuću količinu ovog lijeka.

Uzimanje prve doze lijeka

Budite posebno oprezni nakon uzimanja prve doze lijeka ili nakon povećanja doze. Može doći do jačeg pada krvnog tlaka nego kasnije tijekom liječenja. To se može očitovati kao omaglica i ošamućenost, a ti se simptomi mogu smanjiti ako legnete. Ako Vas to zabrinjava, obratite se svom liječniku što prije.

Doziranje kod odraslih osoba

Preporučena doza je jedna IRUZID tableta jedanput na dan. Vaš liječnik će propisati jačinu lijeka koja Vam je potrebna.

Ako je potrebno, liječnik može povećati dozu na dvije tablete, primijenjene jedanput dnevno.

Primjena u djece

Ovaj lijek nije namijenjen za primjenu u djece.

Način primjene

Progutajte tabletu s dovoljnom količinom vode. Potrudite se da uzmete tabletu svaki dan u isto vrijeme. Nije važno uzimate li ovaj lijek prije ili poslije jela.

Nastavite uzimati ovaj lijek onoliko dugo koliko vam je liječnik rekao. Radi se o dugotrajnom liječenju i važno je uzeti ovaj lijek svaki dan.

Ako uzmete više IRUZID tableta nego što ste trebali

Ako ste uzeli previše tableta, odmah se javite svom liječniku ili otiĎite u bolnicu. Sa sobom ponesite pakiranje lijeka ili ovu uputu kako bi zdravstveno osoblje znalo koji ste lijek uzeli.

Ako ste zaboravili uzeti IRUZID

Ako zaboravite uzeti lijek, uzmite tabletu čim se sjetite, osim ako nije uskoro vrijeme za vašu sljedeću dozu. U tom slučaju preskočite zaboravljenu tabletu.

Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete uzimati IRUZID

Nemojte prekinuti uzimati ovaj lijek, iako se osjećate bolje, prije nego što se posavjetujete s liječnikom.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

IRUZID sadrži dva lijeka, lizinopril i hidroklorotiazid. Nuspojave navedene u nastavku zabilježene su uz primjenu pojedinog lijeka. To znači da se takoĎer mogu pojaviti uz primjenu lijeka IRUZID.

Vaš će liječnik možda zatražiti da povremeno obavite krvne pretrage kako bi pratio da li ovaj lijek utječe na Vašu krv.

Moguće nuspojave uz lizinopril

Teške alergijske reakcije (rijetko, mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba).

Ako imate tešku alergijsku reakciju, prestanite uzimati IRUZID i odmah se javite liječniku u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

- ako Vam nateknu lice, usne, jezik i/ili grlo, zbog čega disanje ili gutanje može biti otežano - ako Vam jako ili iznenada nateknu ruke, stopala ili gležnjevi

- otežano disanje

- jak svrbež kože (s uzdignutim kvržicama).

Ozbiljni problemi s jetrom (vrlo rijetko, mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba) Znakovi mogu uključivati:

- žutilo kože ili očiju, tamno obojena mokraća ili gubitak apetita. Ako Vam se ovo dogodi, odmah posjetite svog liječnika.

Ostale moguće nuspojave:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba): - glavobolja

- osjećaj omaglice ili ošamućenosti, osobito prilikom naglog ustajanja - nesvjestica

- proljev

- povraćanje - kašalj

- problemi s bubrezima (koji se vide pomoću krvne pretrage).

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba): - promjene raspoloženja

- osjećaj štipkanja poput 'bockanja i trnaca' - vrtoglavica

- promjene osjeta okusa

- poteškoće sa spavanjem - srčani ili moždani udar

- neuobičajeno lupanje srca

- promjene boje prstiju na rukama ili nogama - curenje iz nosa

- mučnina

- bol u želucu i probavne tegobe

- promjene u krvnim pretragama koje služe za provjeru funkcije jetre - osip

- svrbež

- nemogućnost postizanja erekcije (impotencija) - opća slabost

- umor

- povišena razina odreĎenih tvari u Vašoj krvi (ureje, kreatinina, ili kalija).

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

- promjene nekih stanica ili drugih dijelova Vaše krvi; znakovi mogu obuhvaćati osjećaj umora i bljedoću kože

- smetenost

- promjene u osjetu mirisa - suha usta

- kožni osip s tamno crvenim, uzdignutim promjenama koje svrbe (koprivnjača) - gubitak kose (alopecija)

- psorijaza (problem s kožom) - infekcija krvi

- zatajenje bubrega

- povećanje dojki u muškaraca

- sindrom neprimjerenog lučenja antidiuretskog hormona (engl. SIADH - Syndrome of Inappropriate Antidiuretic Hormone Secretion)

- niske razine natrija u krvi što može uzrokovati slabost, umor, glavobolju, mučninu, povraćanje i grčeve.

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

- problemi s koštanom srži ili smanjen broj krvnih stanica i/ili trombocita u Vašoj krvi. Možete zamijetiti umor, infekciju (koja može biti ozbiljna), vrućicu, osjećaj nedostatka zraka ili lakšeg dobivanja modrica ili lakšeg krvarenja

- otečene žlijezde (limfni čvorovi)

- pojačani imunološki odgovor (autoimuna bolest)

- niska razina šećera u krvi (hipoglikemija). Znakovi mogu obuhvaćati osjećaj gladi ili slabosti, znojenje i ubrzan rad srca.

- iznenadni osjećaj piskutanja pri disanju ili kratkoće daha (bronhospazam) - upala pluća (zbog koje možete osjećati nedostatak zraka)

- upala sinusa (osjećaj boli i punoće iza obraza i očiju)

- eozinofilna upala pluća. Znakovi uključuju kombinaciju sljedećeg: - upala sinusa

- osjećaj kao da imate gripu

- osjećaj sve većeg nedostatka zraka - bol u području želuca ili crijeva

- kožni osip

- osjećaj „bockanja i trnaca‟ ili obamrlosti ruku ili nogu.

- upala gušterače. To uzrokuje umjerenu do jaku bol u trbuhu.

- oticanje sluznice crijeva. To može uzrokovati iznenadnu bol u trbuhu, proljev ili Vam izazvati mučninu (povraćanje).

- znojenje

- teški poremećaj kože ili osip. Simptomi uključuju crvenilo, pojavu mjehurića i ljuštenje kože koji se mogu brzo razviti, a mogu uključivati i pojavu mjehurića u ustima i nosu.

- smanjena količina mokraće (urina) nego uobičajeno ili prestanak mokrenja

- akutni respiratorni distres (znakovi uključuju težak nedostatak zraka, vrućicu, slabost i smetenost).

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka) - ozbiljna alergijska reakcija

- vidite, osjetite ili čujete stvari koje ne postoje (halucinacije) - crvenilo kože praćeno osjećajem vrućine

- depresija.

Moguće nuspojave uz hidroklorotiazid (nepoznata učestalost) - rak kože i usana (nemelanomski rak kože)

- upala žlijezde slinovnice

- smanjen broj krvnih stanica i/ili trombocita u krvi. Možete zamijetiti umor, infekciju (koja može biti ozbiljna), vrućicu, osjećaj nedostatka zraka ili lakšeg dobivanja modrica ili lakšeg krvarenja.

- gubitak apetita

- povećana količina šećera (glukoze) u krvi (hiperglikemija) - šećer u urinu

- povećana količina mokraćne kiseline u krvi

- povišene ili visoke razine masnoća u krvi (uključujući kolesterol) - nemir

- depresija

- poteškoće sa spavanjem

- osjećaj štipkanja poput „bockanja i trnaca‟ - ošamućenost

- promjene vida od kojih Vam stvari mogu izgledati žute - kratkoročni problemi s vidom

- jaka bol u očima s crvenilom i naglim zamućenjem vida. Ako primijetite iznenadno bolno, crveno oko, odmah obavijestite svog liječnika; možda će vam trebati liječenje kako biste izbjegli trajni gubitak vida.

- oslabljen vid ili bol u očima zbog visokog tlaka (mogući znakovi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili akutnog glaukoma zatvorenog kuta),

- vrtoglavica

- osjećaj nesvjestice (posebno kod ustajanja)

- oštećenje krvnih žila što uzrokuje crvene ili ljubičaste mrlje po koži

- otežano disanje. Možete osjećati nedostatak zraka ako dobijete upalu pluća ili imate tekućinu u plućima.

- nadraženost želuca - proljev

- zatvor

- upala gušterače. To uzrokuje umjerenu do jaku bol u trbuhu - žutilo kože ili bjeloočnica očiju (žutica)

- problemi s kožom koji obuhvaćaju osip uzrokovan osjetljivošću na svjetlost, osip, jaki osip koji brzo nastaje, uz stvaranje mjehurića i ljuštenje kože te mogućeg stvaranja mjehurića u ustima, aktivirajući ili pogoršavajući postojeći sistemski lupus ili pojave neobičnih reakcija na koži

- alergijske reakcije

- grčevi mišića i slabost mišića

- problemi s bubrezima koji mogu biti ozbiljni (vidljivo u krvnim pretragama) - vrućica

- slabost.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece. Čuvati na temperaturi ispod 25C.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što IRUZID sadrži

Jedna IRUZID 10 mg/12,5 mg tableta sadrži 10 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata i 12,5 mg hidroklorotiazida.

Jedna IRUZID 20 mg/12,5 mg tableta sadrži 20 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata i 12,5 mg hidroklorotiazida.

Jedna IRUZID 20 mg/25 mg tableta sadrži 20 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata i 25 mg hidroklorotiazida.

Pomoćne tvari su:

IRUZID 10 mg/12,5 mg: manitol (E421); kalcijev hidrogenfosfat dihidrat; kukuruzni škrob; škrob, prethodno geliran; magnezijev stearat; boja indigo carmine (E132).

IRUZID 20 mg/12,5 mg: manitol (E421); kalcijev hidrogenfosfat dihidrat; kukuruzni škrob; škrob, prethodno geliran; magnezijev stearat; željezov oksid, žuti (E172).

IRUZID 20 mg/25 mg: manitol (E421); kalcijev hidrogenfosfat dihidrat; kukuruzni škrob; škrob, prethodno geliran; magnezijev stearat; željezov oksid, crveni (E172).

Kako IRUZID izgleda i sadržaj pakiranja

IRUZID 10 mg/12,5 mg: plave, bikonveksne i heksagonalne tablete, promjera oko 7 mm. IRUZID 20 mg/12,5 mg: žute, bikonveksne i heksagonalne tablete, promjera oko 9 mm. IRUZID 20 mg/25 mg: svijetlo roze, bikonveksne i heksagonalne tablete, promjera oko 9 mm.

IRUZID 10 mg/12,5 mg; 20 mg/12,5 mg i 20 mg/25 mg: 30 (1x30) i 60 (2x30) tableta u PVC/PVDC/Al blisteru, u kutiji.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d.

Ulica Danica 5

48 000 Koprivnica

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji puta revidirana u ožujku 2024.