Lendacin 1 g prašak za otopinu za injekciju ili infuziju**

Lendacin (ceftriakson) je indiciran za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece, uključujući novoroĎenčad roĎenu u terminu (od roĎenja):

 bakterijski meningitis

 izvanbolnički stečena pneumonija  bolnički stečena pneumonija

 akutni otitis media

 intraabdominalne infekcije

 komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis)  infekcije kosti i zglobova

 komplicirane infekcije kože i mekih tkiva  gonoreja

 sifilis

 bakterijski endokarditis

Lendacin se može koristiti:

 za liječenje akutnih egzacerbacija kronične opstruktivne plućne bolesti u odraslih

 za liječenje diseminirane lajmske borelioze (rane [stadij II] i kasne [stadij III]) u odraslih i djece, uključujući novoroĎenčad stariju od 15 dana

 za prijeoperacijsku profilaksu infekcija na mjestu kirurškog zahvata

 liječenje bolesnika s neutropenijom i vrućicom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije

 liječenje bolesnika s bakterijemijom koja je povezana, ili se sumnja da je povezana, s bilo kojom od gore navedenih infekcija.

Lendacin treba primjenjivati zajedno s drugim antibioticima uvijek kada se mogući raspon bakterijskih uzročnika ne poklapa sa spektrom djelovanja lijeka Lendacin (vidjeti dio 4.4).

Treba uzeti u obzir službene preporuke o primjerenoj uporabi antibiotika.

1

Doziranje

Doza ovisi o težini, mjestu i vrsti infekcije te osjetljivosti uzročnika, kao i o dobi te jetrenoj i bubrežnoj funkciji bolesnika.

Doze preporučene u sljedećim tablicama su doze koje se općenito preporučuju u navedenim indikacijama. U izuzetno teškim slučajevima treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

Odrasli i djeca starija od 12 godina (≥ 50 kg)

995476-2379939Doza ceftriaksona* Učestalost primjene** Indikacije 1-2 g jedanput na dan izvanbolnički stečena pneumonija akutne egzacerbacije kronične opstruktivne plućne bolesti intraabdominalne infekcije komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis) 2 g jedanput na dan bolnički stečena pneumonija komplicirane infekcije kože i mekih tkiva infekcije kosti i zglobova 2-4 g jedanput na dan liječenje bolesnika s neutropenijom i vrućicom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije bakterijski endokarditis bakterijski meningitis * U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

** Ako se primjenjuju doze veće od 2 g na dan, može se razmotriti primjena lijeka dvaput dnevno (svakih 12 sati).

Indikacije za odrasle i djecu stariju od 12 godina (≥ 50 kg) kod kojih su potrebni posebni režimi doziranja:

Akutni otitis media

Može se dati jedna intramuskularna doza Lendacina od 1-2 g. Malobrojni podaci ukazuju na to da u bolesnika s teškim oblikom bolesti ili u onih u kojih prethodno liječenje nije bilo uspješno, može biti djelotvorna primjena ceftriaksona u intramuskularnoj dozi od 1-2 g na dan tijekom 3 dana.

Prijeoperacijska profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata Jednokratna doza od 2 g prije kirurškog zahvata.

Gonoreja

Jednokratna doza od 500 mg intramuskularno.

Sifilis

Uobičajene preporučene doze su 500 mg do 1 g jedanput na dan, koje se u slučaju neurosifilisa povećavaju na 2 g jedanput na dan, u trajanju od 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na malobrojnim podacima. U obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.

2

Diseminirana lajmska borelioza (rana [stadij II] i kasna [stadij III])

2 g jedanput na dan tijekom 14-21 dana. Preporučeno trajanje liječenja je različito pa u obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.

Pedijatrijska populacija

Novorođenčad, dojenčad i djeca u dobi od 15 dana do 12 godina (< 50 kg)

U djece tjelesne težine 50 kg ili više treba primjenjivati uobičajene doze za odrasle.

995476164879Doza ceftriaksona* Učestalost primjene** Indikacije 50-80 mg/kg jedanput na dan intraabdominalne infekcije komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis) izvanbolnički stečena pneumonija bolnički stečena pneumonija 50-100 mg/kg (maks. 4 g) jedanput na dan komplicirane infekcije kože i mekih tkiva infekcije kosti i zglobova liječenje bolesnika s neutropenijom i vrućicom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije 80-100 mg/kg (maks. 4 g) jedanput na dan bakterijski meningitis 100 mg/kg (maks. 4 g) jedanput na dan bakterijski endokarditis

* U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

** Ako se primjenjuju doze veće od 2 g na dan, može se razmotriti primjena lijeka dvaput dnevno (svakih 12 sati).

Indikacije za novoroĎenčad, dojenčad i djecu u dobi od 15 dana do 12 godina (< 50 kg) kod kojih su potrebni posebni režimi doziranja:

Akutni otitis media

Za početno liječenje akutnog otitisa media može se primijeniti jedna intramuskularna doza ceftriaksona od 50 mg/kg. Malobrojni podaci pokazuju da u djece s teškim oblikom bolesti ili u djece u kojih početno liječenje nije bilo uspješno, može biti djelotvorna primjena lijeka ceftriaksona u intramuskularnoj dozi od 50 mg/kg na dan tijekom 3 dana.

Prijeoperacijska profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata Jednokratna doza od 50-80 mg/kg prije kirurškog zahvata.

Sifilis

Uobičajene preporučene doze su 75-100 mg/kg (maks. 4 g) jedanput na dan tijekom 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na vrlo malobrojnim podacima. U obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.

Diseminirana lajmska borelioza (rana [stadij II] i kasna [stadij III])

50–80 mg jedanput na dan tijekom 14-21 dana. Preporučeno trajanje liječenja je različito pa u obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.

Novorođenčad u dobi od 0-14 dana

Lendacin je kontraindiciran u nedonoščadi čija je postmenstrualna dob ispod 41 tjedna (gestacijska dob + kronološka dob).

3

995476-2155571Doza ceftriaksona* Učestalost primjene Indikacije 20-50 mg/kg jedanput na dan intraabdominalne infekcije komplicirane infekcije kože i mekih tkiva komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis) izvanbolnički stečena pneumonija bolnički stečena pneumonija infekcije kosti i zglobova liječenje bolesnika s neutropenijom i vrućicom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije 50 mg/kg jedanput na dan bakterijski meningitis bakterijski endokarditis * U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

Ne smije se premašiti maksimalna dnevna doza od 50 mg/kg.

Indikacije za novoroĎenčad u dobi od 0-14 dana u koje su potrebni posebni režimi doziranja:

Akutni otitis media

Za početno liječenje akutnog otitisa media može se primijeniti jedna intramuskularna doza cefriaksona od 50 mg/kg.

Prijeoperacijska profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata Jednokratna doza od 20-50 mg/kg prije kirurškog zahvata.

Sifilis

Obično se preporučuje doza od 50 mg/kg jedanput na dan tijekom 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na vrlo malobrojnim podacima. U obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.

Trajanje terapije

Trajanje terapije varira ovisno o tijeku bolesti. Kao i kod drugih antibiotika, primjenu ceftriaksona treba nastaviti još 48-72 sata nakon što bolesnik postane afebrilan ili se utvrdi postizanje eradikacije bakterija.

Starije osobe

U starijih osoba nije potrebno prilagoĎavati preporučene doze za odrasle ako su im bubrežna i jetrena funkcija zadovoljavajuće.

Bolesnici s oštećenjem jetrene funkcije

Dostupni podaci ne ukazuju na potrebu za prilagodbom doze u slučaju blagog ili umjerenog oštećenja jetrene funkcije ako bubrežna funkcija nije oštećena.

Nema podataka iz ispitivanja u bolesnika s teškim oštećenjem jetrene funkcije (vidjeti dio 5.2).

Bolesnici s oštećenjem bubrežne funkcije

U bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom nije potrebno prilagoĎavati dozu ceftriaksona ako jetrena funkcija nije oštećena. Samo u slučajevima preterminalnog zatajenja bubrega (klirens kreatinina < 10 ml/min) doza ceftriaksona ne smije biti veća od 2 g na dan.

U bolesnika na dijalizi nije potrebna primjena dodatnih doza nakon dijalize. Ceftriakson se ne uklanja peritonejskom dijalizom niti hemodijalizom. Preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost

4

primjene i djelotvornost lijeka.

Bolesnici s teškim oštećenjem jetrene i bubrežne funkcije

U bolesnika koji imaju i tešku bubrežnu i tešku jetrenu insuficijenciju preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka.

Način primjene

Intramuskularna primjena

Lendacin se može primijeniti dubokom intramuskularnom injekcijom. Intramuskularne injekcije treba injicirati duboko u relativno velik mišić, ali na jednom se mjestu ne smije injicirati više od 1 g.

Ako se kao otapalo koristi lidokain, dobivena otopina nikada se ne smije primijeniti intravenski (vidjeti dio 4.3). Treba uzeti u obzir informacije sadržane u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain.

Intravenska primjena

Lendacin se može primijeniti intravenskom infuzijom tijekom najmanje 30 minuta (preporučeni put primjene) ili sporom intravenskom injekcijom tijekom 5 minuta, preporučeno je u veće vene. Intravensku intermitentnu injekciju treba primjenjivati tijekom 5 minuta, po mogućnosti u veće vene. Intravenske doze od 50 mg/kg ili više u dojenčadi i djece u dobi do 12 godina treba primjenjivati infuzijom. U novoroĎenčadi, intravenske doze treba primjenjivati tijekom 60 minuta kako bi se smanjio mogući rizik od bilirubinske encefalopatije (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Intramuskularnu primjenu treba razmotriti kada lijek nije moguće primijeniti intravenski ili kada je intravenski put primjene manje prikladan za bolesnika. Za doze veće od 2 g mora se koristiti intravenska primjena.

Ceftriakson je kontraindiciran u novoroĎenčadi (≤ 28 dana) ako im je potrebno (ili se očekuje da će im biti potrebno) liječenje intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, uključujući kontinuirane infuzije koje sadrže kalcij, poput parenteralne prehrane, zbog rizika od precipitacije ceftriaksona i kalcija (vidjeti dio 4.3).

RazrjeĎivači koji sadrže kalcij (npr. Ringerova otopina ili Hartmannova otopina) ne smiju se koristiti za rekonstituciju bočica ceftriaksona niti za daljnje razrjeĎivanje rekonstituirane bočice za intravensku primjenu jer može doći do precipitacije. Do precipitacije ceftriaksona i kalcija može doći i kada se ceftriakson miješa s otopinama koje sadrže kalcij u istoj intravenskoj liniji. Stoga se ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij ne smiju miješati niti istodobno primjenjivati (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 6.2).

Za prijeoperacijsku profilaksu infekcija na mjestu kirurškog zahvata ceftriakson treba primijeniti 30-90 minuta prije kirurškog zahvata.

Za uputu o rekonstituciji lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na ceftriakson, neki drugi cefalosporin ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Teška reakcija preosjetljivosti (npr. anafilaktička reakcija) na bilo koju drugu vrstu beta-laktamskih antibiotika (peniciline, monobaktame i karbapeneme) u anamnezi.

Ceftriakson je kontraindiciran kod:

 nedonoščadi do korigirane dobi od 41 tjedna (tjedni gestacije + tjedni nakon roĎenja) *  novoroĎenčadi roĎene na termin (do 28 dana starosti):

5

- s hiperbilirubinemijom, žuticom, ili koja imaju hipoalbuminemiju ili acidozu, jer su to stanja kod kojih postoji vjerojatnost poremećaja u vezanju bilirubina*

- kojoj je potrebno (ili se očekuje da će im biti potrebno) intravensko liječenje kalcijem ili infuzijama koje sadrže kalcij, zbog rizika od precipitacije ceftriaksona i soli kalcija (vidjeti dijelove 4.4, 4.8 i 6.2)

*In vitro ispitivanja pokazala su da ceftriakson može izmjestiti bilirubin s mjesta njegova vezivanja za albumin u serumu, što može dovesti do rizika od bilirubinske encefalopatije u tih bolesnika.

Prije intramuskularne injekcije ceftriaksona moraju se isključiti sve kontraindikacije za primjenu lidokaina, ako će se lidokain koristiti kao otapalo (vidjeti dio 4.4). Vidjeti informacije sadržane u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain, osobito kontraindikacije.

Otopine ceftriaksona koje sadrže lidokain ne smiju se nikada primijeniti intravenski.

Reakcije preosjetljivosti

Kao i kod svih drugih beta-laktamskih antibiotika, prijavljene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti koje su ponekad imale smrtni ishod (vidjeti dio 4.8). Reakcije preosjetljivosti mogu se razviti u Kounisov sindrom, ozbiljnu alergijsku reakciju koja može dovesti do infarkta miokarda (vidjeti dio 4.8). U slučaju teških reakcija preosjetljivosti mora se odmah prekinuti primjena ceftriaksona i uvesti odgovarajuće mjere hitnog liječenja. Prije početka liječenja potrebno je utvrditi ima li bolesnik u anamnezi teške reakcije preosjetljivosti na ceftriakson, neki drugi cefalosporin ili bilo koju drugu vrstu beta-laktamskih lijekova. Potreban je oprez kada se ceftriakson primjenjuje u bolesnika koji su prethodno imali blage reakcije preosjetljivosti na druge beta-laktamske lijekove.

Prijavljene su teške kožne nuspojave (Stevens-Johnsonov sindrom ili Lyellov sindrom/toksična epidermalna nekroliza); te reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima [engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS]), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne; meĎutim, učestalost tih nuspojava nije poznata (vidjeti dio 4.8).

Interakcija s proizvodima koji sadrže kalcij

Opisani su slučajevi smrtonosnih reakcija na precipitate ceftriakson-kalcij u plućima i bubrezima kod nedonoščadi i terminske novoroĎenčadi mlaĎe od 1 mjeseca. Barem jedno od njih primilo je ceftriakson i kalcij u različito vrijeme i kroz različite intravenske linije. MeĎu dostupnim znanstvenim podacima nema izvješća o potvrĎenim intravaskularnim precipitacijama u bolesnika, osim novoroĎenčadi, liječenih ceftriaksonom i otopinama koje sadrže kalcij ili bilo kojim drugim proizvodima koji sadrže kalcij. In vitro ispitivanja pokazala su da u novoroĎenčadi postoji povećan rizik od precipitacije ceftriakson-kalcij u usporedbi s drugim dobnim skupinama.

Neovisno o dobi bolesnika, ceftriakson se ne smije miješati niti primjenjivati istodobno s drugim intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, čak niti putem različitih infuzijskih linija ili na različitim mjestima primjene infuzije. MeĎutim, u bolesnika starijih od 28 dana ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij mogu se primjenjivati jedna nakon druge ako se primjenjuju infuzijskim linijama na različitim mjestima ili ako se infuzijske linije zamijene ili temeljito isperu izmeĎu dviju infuzija fiziološkom otopinom natrijeva klorida kako bi se izbjegla precipitacija. U bolesnika kojima je potrebna kontinuirana infuzija otopina za potpunu parenteralnu prehranu koje sadrže kalcij, zdravstveni djelatnici mogu razmotriti primjenu drugih antibiotika koji sa sobom ne nose sličan rizik od precipitacije. Ako se primjena ceftriaksona smatra neophodnom u bolesnika kojima je potrebna kontinuirana prehrana, otopine za potpunu parenteralnu prehranu i ceftriakson mogu se primjenjivati istodobno, ali kroz različite infuzijske linije i na različitim mjestima. Druga mogućnost je prekinuti infuziju otopine za potpunu parenteralnu prehranu tijekom infuzije ceftriaksona te isprati infuzijske linije izmeĎu primjene tih dviju otopina (vidjeti dijelove 4.3, 4.8, 5.2 i 6.2).

6

60492649815830

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost ceftriaksona u novoroĎenčadi, dojenčadi i djece ustanovljene su za doze opisane u dijelu 'Doziranje i način primjene' (vidjeti dio 4.2). Ispitivanja su pokazala da ceftriakson, kao i neki drugi cefalosporini, može izmjestiti bilirubin s mjesta njegova vezivanja za albumin u serumu.

Ceftriakson je kontraindiciran u nedonoščadi i novoroĎenčadi roĎene u terminu u koje postoji rizik od razvoja bilirubinske encefalopatije (vidjeti dio 4.3).

Imunološki posredovana hemolitička anemija

U bolesnika koji su primali antibiotike iz skupine cefalosporina, uključujući ceftriakson, primijećena je imunološki posredovana hemolitička anemija (vidjeti dio 4.8). Teški slučajevi hemolitičke anemije, uključujući smrtne slučajeve, prijavljeni su tijekom liječenja ceftriaksonom i u odraslih i u djece.

Ako se tijekom liječenja ceftriaksonom u bolesnika razvije anemija, treba razmotriti dijagnozu anemije povezane s primjenom cefalosporina te prekinuti liječenje ceftriaksonom dok se ne utvrdi etiologija.

Dugotrajno liječenje

Tijekom dugotrajnog liječenja treba redovito kontrolirati kompletnu krvnu sliku.

Kolitis/prekomjeran rast neosjetljivih mikroorganizama

Kolitis povezan s primjenom antibiotika i pseudomembranski kolitis prijavljeni su kod primjene gotovo svih antibiotika, uključujući ceftriakson, a težinom mogu varirati od blagih do opasnih po život. Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu u bolesnika u kojih se tijekom ili nakon primjene

ceftriaksona pojavi proljev (vidjeti dio 4.8). Treba razmotriti prekid liječenja ceftriaksonom i uvoĎenje specifičnog liječenja protiv Clostridium difficile. Ne smiju se primjenjivati lijekovi koji inhibiraju peristaltiku.

Kao i kod drugih antibiotika, moguća je pojava superinfekcija neosjetljivim mikroorganizmima.

Teška bubrežna i jetrena insuficijencija

U slučaju teške bubrežne i jetrene insuficijencije preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka (vidjeti dio 4.2).

Encefalopatija

Uz primjenu ceftriaksona prijavljena je encefalopatija (vidjeti dio 4.8.), osobito u bolesnika starije dobi s teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2.) ili s poremećajima središnjeg živčanog sustava. Ako se sumnja na encefalopatiju povezanu s ceftriaksonom (npr. smanjena razina svijesti, promijenjeno mentalno stanje, mioklonus, konvulzije), potrebno je razmotriti prekid primjene ceftriaksona.

Interferencija sa serološkim testovima

Može doći do interferencije s Coombsovim testovima jer ceftriakson može izazvati lažno pozitivan nalaz. Ceftriakson takoĎer može izazvati lažno pozitivan nalaz testa na galaktozemiju (vidjeti dio 4.8). Neenzimske metode odreĎivanja glukoze u mokraći mogu dati lažno pozitivne nalaze. Tijekom liječenja lijekom ceftriakson glukozu u mokraći treba odreĎivati enzimskim metodama (vidjeti dio 4.8). Prisutnost ceftriaksona može dati lažno negativne nalaze pri nekim metodama odreĎivanja glukoze u krvi. Molimo pogledati upute za uporabu za svaku metodu.

Alternativne metode ispitivanja treba koristiti ako je potrebno.

Natrij

Ovaj lijek sadrži 83 mg natrija po bočici, što odgovara 4,2% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija

prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Antibakterijski spektar

7

Ceftriakson ima ograničen spektar antibakterijskog djelovanja pa možda neće biti prikladan kao monoterapija za liječenje nekih vrsta infekcija, osim ako patogen već nije potvrĎen (vidjeti dio 4.2). U slučaju polimikrobnih infekcija, kod kojih suspektni patogeni uključuju mikroorganizme rezistentne na ceftriakson, treba razmotriti primjenu još jednog antibiotika.

Primjena lidokaina

Ako se kao otapalo koristi otopina lidokaina, otopine ceftriaksona smiju se primijeniti samo intramuskularnom injekcijom. Prije primjene moraju se razmotriti kontraindikacije za primjenu lidokaina, upozorenja i druge relevantne informacije navedene u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain (vidjeti dio 4.3). Otopina lidokaina nikada se ne smije primijeniti intravenski.

Žučni kamenci

Ako se na ultrazvuku vide zasjenjenja, treba razmotriti mogućnost da se radi o precipitatima ceftriaksonkalcija. Na ultrazvuku žučnog mjehura ponekad se primijete zasjenjenja (koja se ponekad pogrešno očitaju kao žučni kamenci) i to češće kod primjene doza ceftriaksona od 1 g na dan i više. Osobit oprez potreban je u pedijatrijskoj populaciji. Ti precipitati nestaju nakon prekida liječenja ceftriaksonom. Precipitati ceftriaksonkalcija rijetko su bili povezani sa simptomima. U simptomatskim se slučajevima preporučuje konzervativno nekirurško liječenje, a liječnik treba razmotriti i prekid liječenja ceftriaksonom na temelju specifične ocjene omjera koristi i rizika (vidjeti dio 4.8).

Zastoj žuči

U bolesnika liječenih ceftriaksonom prijavljeni su slučajevi pankreatitisa, koji bi mogli biti posljedica opstrukcije žučnih vodova (vidjeti dio 4.8). Većina bolesnika imala je faktore rizika za zastoj žuči i nastanak taloga u žučnom mjehuru, npr. prethodno veće liječenje, tešku bolest i potpunu

parenteralnu prehranu. Ne može se isključiti mogućnost da je okidač ili kofaktor bilijarna precipitacija povezana s ceftriaksonom.

Nefrolitijaza

Prijavljeni su slučajevi nefrolitijaze, koja je reverzibilna po prekidu liječenja ceftriaksonom (vidjeti dio 4.8). U simptomatskim slučajevima treba napraviti ultrazvučnu pretragu. U bolesnika koji u anamnezi imaju nefrolitijazu ili hiperkalciuriju, liječnik mora razmotriti primjenu lijeka na temelju specifične ocjene omjera koristi i rizika.

Jarisch-Herxheimerova reakcija (JHR)

U nekih bolesnika s infekcijom uzrokovanom spirohetama može se ubrzo nakon početka liječenja ceftriaksonom javiti Jarisch-Herxheimerova reakcija (JHR). JHR je obično samo ograničavajuća reakcija, no može se i zbrinuti simptomatskim liječenjem. U slučaju nastupa takve reakcije ne treba prekinuti liječenje antibioticima.

Otapala koja sadrže kalcij, poput Ringerove otopine ili Hartmannove otopine, ne smiju se koristiti za rekonstituciju Lendacin bočica niti za daljnje razrjeĎivanje rekonstituirane bočice za intravensku primjenu jer može doći do stvaranja precipitata. Do precipitacije ceftriakson-kalcij može doći i kada se ceftriakson miješa s otopinama koje sadrže kalcij u istoj intravenskoj liniji. Ceftriakson se ne smije primjenjivati istodobno s intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, uključujući kontinuirane infuzije koje sadrže kalcij, poput parenteralne prehrane putem Y katetera. MeĎutim, u bolesnika, osim nedonoščadi, ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij mogu se primjenjivati jedna nakon druge ako se infuzijske linije izmeĎu dviju infuzija temeljito isperu odgovarajućom otopinom. Ispitivanja in vitro na plazmi odraslih i plazmi novoroĎenčadi iz krvi pupčane vrpce pokazala su da u novoroĎenčadi postoji povećan rizik od precipitacije ceftriakson-kalcij (vidjeti dijelove 4.2, 4.3, 4.4, 4.8 i 6.2).

8

60492649815830

Istodobna primjena s oralnim antikoagulansima može pojačati antagonistički učinak spram vitamina K i povećati rizik od krvarenja. Preporučuje se česta kontrola internacionalnog normaliziranog omjera (INR) te odgovarajuća prilagodba doze lijekova antagonista vitamina K tijekom liječenja ceftriaksonom i po njegovu završetku (vidi dio 4.8).

Dokazi o mogućem povećanju bubrežne toksičnosti kod primjene aminoglikozida u kombinaciji s cefalosporinima nisu jednoznačni. U takvim slučajevima treba se strogo pridržavati preporučenog praćenja razina aminoglikozida (i bubrežne funkcije) u kliničkoj praksi.

U in vitro ispitivanju u kojem se primjenjivala kombinacija kloramfenikola i ceftriaksona primijećeni su antagonistički učinci. Klinički značaj ovog nalaza nije poznat.

Nisu prijavljene interakcije izmeĎu ceftriaksona i oralnih lijekova koji sadrže kalcij niti interakcije izmeĎu intramuskularnog ceftriaksona i lijekova koji sadrže kalcij (ni intravenskih ni peroralnih).

U bolesnika liječenih ceftriaksonom Coombsov test može dati lažno pozitivan nalaz.

Kao i drugi antibiotici, ceftriakson može uzrokovati lažno pozitivan nalaz testa na galaktozemiju.

Neenzimske metode odreĎivanja glukoze u mokraći takoĎer mogu dati lažno pozitivne nalaze. Zbog toga se tijekom liječenja ceftriaksonom glukoza u mokraći mora odreĎivati enzimskim metodama.

Nakon istodobne primjene velikih doza ceftriaksona i snažnih diuretika (npr. furosemida) nije primijećeno oštećenje bubrežne funkcije.

Istodobna primjena probenecida ne smanjuje eliminaciju ceftriaksona.

Trudnoća

Ceftriakson prolazi kroz placentarnu barijeru. Podaci o primjeni ceftriaksona u trudnica su malobrojni. Istraživanja na životinjama ne ukazuju na izravne niti neizravne štetne učinke na razvoj embrija/ploda, perinatalni razvoj i postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3). Ceftriakson se u trudnoći, osobito u prvome tromjesečju, smije primjenjivati samo ako koristi liječenja nadmašuju rizike.

Dojenje

Male koncentracije ceftriaksona izlučuju se u majčino mlijeko, ali se kod primjene terapijskih doza ceftriaksona ne očekuju nikakvi učinci na dojenčad. MeĎutim, ne može se isključiti rizik od proljeva i gljivične infekcije sluznica. U obzir treba uzeti i mogućnost senzitizacije. Uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i dobrobit liječenja za majku, mora se donijeti odluka hoće li se prekinuti dojenje ili privremeno ili trajno prekinuti liječenje ceftriaksonom.

Plodnost

Ispitivanja učinaka lijeka na reprodukciju nisu ukazala ni na kakve štetne učinke na plodnost muškaraca ni žena.

Tijekom liječenja ceftriaksonom mogu se javiti nuspojave (npr. omaglica), koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.8). Bolesnici moraju biti oprezni

kada upravljaju vozilom ili rade sa strojevima.

9

63075823812545

Najčešće prijavljene nuspojave kod liječenja ceftriaksonom su eozinofilija, leukopenija, trombocitopenija, proljev, osip i povišene vrijednosti jetrenih enzima.

Podaci za utvrĎivanje učestalosti nuspojava povezanih s primjenom ceftriaksona prikupljeni su u

kliničkim ispitivanjima.

Za odreĎivanje učestalosti korištene su sljedeće kategorije: vrlo često (≥ 1/10)

često (≥ 1/100 - < 1/10)

manje često (≥ 1/1000 - < 1/100) rijetko (≥ 1/10 000 - < 1/1000)

nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

Organski Često Manje često sustav

Infekcije i gljivična infekcija infestacije genitalnog trakta

Rijetko

pseudomembranski kolitisb

Nepoznatoa

superinfekcijab

Poremećaji krvi i limfnog sustava

eozinofilija, leukopenija, trombocitopenija

granulocitopenija, anemija, koagulopatija

hemolitička anemijab, agranulocitoza

Poremećaji imunološkog sustava

anafilaktički šok, anafilaktička reakcija, anafilaktoidna reakcija, preosjetljivostb, Jarisch-Herxheimerova reakcijab

Poremećaji živčanog sustava

glavobolja, encefalopatija konvulzija omaglica

Poremećaji uha i labirinta Srčani poremećaji

vrtoglavica

Kounisov sindrom

992428-4077118Poremećaji bronhospazam dišnog sustava,

prsišta i sredoprsja Poremećaji probavnog sustava

Poremećaji jetre i žuči

proljevb, meke stolice

povišene razine jetrenih enzima

mučnina, povraćanje

pankreatititsb, stomatitis, glositis

6331966159917 precipitacija u žučnom mjehuru,b kernikterus hepatitisc

kolestatski hepatitis b, c

10

995476-6080506 Poremećaji kože i potkožnog tkiva osip Pruritus urtikarija Stevens-Johnsonov sindromb, toksična epidermalna nekrolizab, multiformni eritem, akutna generalizirana egzantematozna pustuloza, reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS)b Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava hematurija, glikozurija oligurija, precipitacija u bubrezima (reverzibilna) Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene flebitis, bol na mjestu injekcije pireksija edem, zimica Pretrage povišena vrijednost kreatinina u krvi lažno pozitivan nalaz Coombsova testab, lažno pozitivan nalaz testa na galaktozemijub, lažno pozitivan nalaz kod neenzimskih metoda za odreĎivanje razine glukozeb 1114348434599 a Na temelju prijava nakon stavljanja lijeka u promet. Budući da je te nuspojave dobrovoljno prijavila populacija neodreĎene veličine, nije moguće pouzdano odrediti njihovu učestalost, pa ih se stoga svrstava u kategoriju 'nepoznato'.

bVidjeti dio 4.4.

cObično reverzibilan nakon prekida primjene ceftriaksona

Opis pojedinih nuspojava Infekcije i infestacije

Prijavljeni slučajevi proljeva nakon primjene ceftriaksona mogu biti povezani s bakterijom Clostridium difficile. Potrebno je odgovarajuće održavati ravnotežu tekućine i elektrolita (vidjeti dio 4.4).

Precipitacija ceftriaksona i soli kalcija

U nedonoščadi i terminske novoroĎenčadi (u dobi < 28 dana) liječene intravenskim ceftriaksonom i kalcijem rijetko su prijavljene teške nuspojave koje su ponekad imale smrtni ishod. Precipitati ceftriakson-soli kalcija primijećeni su nakon smrti u plućima i bubrezima. Visok rizik od precipitacije u

11

novoroĎenčadi posljedica je malog volumena krvi i duljeg poluvijeka ceftriaksona u usporedbi s odraslima (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.2).

Prijavljeni su slučajevi precipitacije ceftriaksona u urinarnom traktu, prvenstveno u djece starije od 3 godine koja su liječena ili visokim dnevnim dozama (npr. ≥ 80 mg/kg/dan) ili ukupnim dozama većima od 10 mg i koja su imala neke druge faktore rizika (npr. smanjeni unos tekućine ili imobilizaciju). Taj dogaĎaj može biti simptomatski ili asimptomatski te može dovesti do opstrukcije uretre i postrenalnog akutnog zatajenja bubrega, ali je obično reverzibilan nakon prekida uzimanja ceftriaksona (vidjeti dio 4.4).

Primijećena je precipitacija ceftriaksona i soli kalcija u žučnom mjehuru, prvenstveno u bolesnika liječenih dozama većima od preporučene standardne doze. Prospektivna ispitivanja ukazala su na varijabilnu incidenciju precipitacije kod intravenske primjene u djece - u nekim je ispitivanjima ona bila veća od 30%. Čini se da je incidencija manja kod sporije infuzije (20-30 minuta). Taj je učinak obično asimptomatski, no precipitacije su u rijetkim slučajevima pratili klinički simptomi poput boli, mučnine i povraćanja. U tim se slučajevima preporučuje simptomatsko liječenje. Precipitacija je obično reverzibilna nakon prekida primjene ceftriaksona (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

6033262325501936039485521Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

U slučaju predoziranja mogu se pojaviti nuspojave poput mučnine, povraćanja i proljeva. Koncentracije ceftriaksona ne mogu se smanjiti hemodijalizom niti peritonealnom dijalizom. Nema specifičnog antidota. Liječenje predoziranja treba biti simptomatsko.

Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu, cefalosporini III. generacije, ATK oznaka: J01DD04

Mehanizam djelovanja

Ceftriakson se veže na proteine koji vezuju penicilin te tako inhibira sintezu stanične stijenke bakterije. To dovodi do prekida biosinteze stanične stijenke (peptidoglikana), što uzrokuje lizu i smrt bakterijske stanice.

Rezistencija

Rezistencija bakterija na ceftriakson može biti posljedica jednoga ili više sljedećih mehanizama:  hidrolize posredovane beta-laktamazama, uključujući beta-laktamaze proširenog spektra,

karbapenemaze i AmpC enzime, do čije indukcije ili stabilne derepresije može doći u nekih aerobnih Gram-negativnih bakterijskih vrsta.

 smanjenog afiniteta proteina koji vežu penicilin za ceftriakson

 nepropusnosti vanjske membrane u gram-negativnih organizama  bakterijske efluks pumpe

12

Granične vrijednosti testova osjetljivosti

U nastavku se navode granične vrijednosti minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) koje je uspostavilo Europsko povjerenstvo za testiranje osjetljivosti na antibiotike (engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing, EUCAST):

99547698303 Patogen Test razrjeĎivanja (MIK, mg/l) Osjetljiv Rezistentan Enterobacteriaceae ≤ 1 > 2 Staphylococcus spp. a. a. Streptococcus spp. (skupine A, B, C i G) b. b. Streptococcus pneumoniae ≤ 0,5c. > 2 streptokoki iz skupine Viridans ≤ 0,5 >0,5 Haemophilus influenzae ≤ 0,12c. > 0,12 Moraxella catarrhalis ≤ 1 > 2 Neisseria gonorrhoeae ≤ 0,12 > 0,12 Neisseria meningitidis ≤ 0,12c. > 0,12 Nevezano za vrstu ≤ 1d > 2

a. Osjetljivost utvrĎena posredno na temelju osjetljivosti na cefoksitin. b. Osjetljivost utvrĎena posredno na temelju osjetljivosti na penicilin.

c. Izolati u kojih je MIK ceftriaksona iznad granične vrijednosti za osjetljivost su rijetki; ako se takvi izolati pronaĎu, treba ih ponovno testirati i u slučaju pozitivnog nalaza poslati u referentni laboratorij.

d. Granične vrijednosti odnose se na dnevnu intravensku dozu od 1 g x 1 i visoku dozu od najmanje 2 g x 1.

Klinička djelotvornost protiv specifičnih patogena

Prevalencija stečene rezistencije za odreĎene vrste može se razlikovati po geografskim regijama i vremenskim razdobljima pa je poželjno imati lokalne podatke o rezistenciji, osobito kod liječenja teških infekcija. Prema potrebi treba potražiti savjet stručnjaka ako je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korist ceftriaksona upitna barem u nekim vrstama infekcija.

13

995476863853£ £ Vrste koje su obično osjetljive Gram-pozitivni aerobi Staphylococcus aureus (osjetljiv na meticilin) koagulaza negativni stafilokoki (osjetljivi na meticilin) Streptococcus pyogenes (skupina A) Streptococcus agalactiae (skupina B) Streptococcus pneumoniae streptokoki iz skupine Viridans Gram-negativni aerobi Borrelia burgdorferi Haemophilus influenzae Haemophilus parainfluenzae Moraxella catarrhalis Neisseria gonorrhoea Neisseria meningitidis Proteus mirabilis Providencia spp. Treponema pallidum Vrste kod kojih stečena rezistencija može predstavljati problem Gram-pozitivni aerobi Staphylococcus epidermidis+ Staphylococcus haemolyticus+ Staphylococcus hominis+

14

995476863853 Gram-negativni aerobi Citrobacter freundii Enterobacter aerogenes Enterobacter cloacae Escherichia coli% Klebsiella pneumoniae% Klebsiella oxytoca% Morganella morganii Proteus vulgaris Serratia marcescens Anaerobi Bacteroides spp. Fusobacterium spp. Peptostreptococcu spp. Clostridium perfringens Inhererentno rezistentni organizmi Gram-pozitivni aerobi Enterococcus spp. Listeria monocytogenes Gram-negativni aerobi Acinetobacter baumannii Pseudomonas aeruginosa Stenotrophomonas maltophilia Anaerobi Clostridium difficile Ostali: Chlamydia spp. Chlamydophila spp. Mycoplasma spp. Legionella spp. Ureaplasma urealyticum

101071694747+ % £ Svi stafilokoki rezistentni na meticilin rezistentni su i na ceftriakson. Stope rezistencije od > 50% u najmanje jednoj regiji.

Sojevi koji proizvode beta-laktamaze proširenog spektra uvijek su rezistentni.

15

60492649815830

Apsorpcija

Intramuskularna primjena

Nakon intramuskularne injekcije srednje vrijednosti vršnih koncentracija ceftriaksona u plazmi su približno upola manje od onih primijećenih nakon intravenske primjene ekvivalentne doze. Maksimalna koncentracija u plazmi nakon jedne intramuskularne doze od 1 g iznosi približno 81 mg/l, a postiže se 2-3 sata nakon primjene.

Površina ispod krivulje koncentracija u plazmi-vrijeme nakon intramuskularne primjene jednaka je onoj nakon intravenske primjene ekvivalentne doze.

Intravenska primjena

Nakon intravenske bolusne primjene ceftriaksona u dozi od 500 mg odnosno 1 g, vršne koncentracije ceftriaksona u plazmi iznose približno 120 mg/l odnosno 200 mg/l. Nakon intravenske infuzije ceftriaksona u dozi od 500 mg, 1 g odnosno 2 g, koncentracije ceftriaksona u plazmi iznose približno 80 mg/l, 150 mg/l odnosno 250 mg/l.

Distribucija

Volumen distribucije ceftriaksona iznosi 7-12 l. Koncentracije znatno iznad minimalnih inhibitornih koncentracija za najrelevantnije patogene bile su mjerljive u tkivu, uključujući pluća, srce, žučni trakt/jetru, tonzile, srednje uho i nosnu sluznicu, kost te cerebrospinalnu, pleuralnu, prostatičnu i sinovijsku tekućinu. Nakon primjene ponovljenih doza primijećeno je povećanje srednje vrijednosti vršne koncentracije u plazmi (Cmax) od 8-15%; stanje dinamičke ravnoteže u većini se slučajeva postiže unutar 48-72 sata, ovisno o putu primjene.

Prodiranje u određena tkiva

Ceftriakson prodire kroz moždane ovojnice. Penetracija je najveća kada su moždane ovojnice upaljene. Prijavljeno je da srednje vršne koncentracije ceftriaksona u cerebrospinalnoj tekućini bolesnika s bakterijskim meningitisom iznose do 25% koncentracija u plazmi, u usporedbi s 2% u bolesnika u kojih moždane ovojnice nisu upaljene. Vršne koncentracije ceftriaksona u cerebrospinalnoj tekućini postižu se približno 4-6 sati nakon intravenske injekcije. Ceftriakson prolazi placentarnu barijeru i u malim se koncentracijama izlučuje u majčino mlijeko (vidjeti dio 4.6).

Vezanje za proteine

Ceftriakson se reverzibilno veže za albumin. Vezanje za proteine u plazmi iznosi približno 95% pri koncentracijama u plazmi manjima od 100 mg/l. Vezanje je saturabilno, a udio vezanog lijeka smanjuje se s povećanjem koncentracije (do 85% pri koncentraciji u plazmi od 300 mg/l).

Biotransformacija

Ceftriakson se ne metabolizira sistemski, već ga crijevna flora pretvara u neaktivne metabolite.

Eliminacija

Plazmatski klirens ukupnog ceftriaksona (vezanog i nevezanog) iznosi 10-22 ml/min. Bubrežni klirens iznosi 5-12 ml/min. 50-60% ceftriaksona izlučuje se u nepromijenjenu obliku u mokraći, prvenstveno glomerularnom filtracijom, a 40-50% izlučuje se u neizmijenjenu obliku putem žuči. Poluvrijeme eliminacije ukupnog ceftriaksona u odraslih iznosi približno 8 sati.

Bolesnici s oštećenjem bubrežne ili jetrene funkcije

U bolesnika s oštećenjem bubrežne ili jetrene funkcije farmakokinetika ceftriaksona mijenja se minimalno, pri čemu je poluvijek samo blago produljen (manje nego dvostruko), čak i u bolesnika s

teškim oštećenjem bubrežne funkcije.

16

60492649815830

Relativno blago produljenje poluvijeka u bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije objašnjava se kompenzatornim povećanjem nebubrežnog klirensa, koji je posljedica smanjenog vezanja za proteine i posljedičnog povećanja nebubrežnog klirensa ukupnog ceftriaksona.

U bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije poluvijek eliminacije nije produljen zbog kompenzatornog povećanja bubrežnog klirensa. To je takoĎer posljedica povećanja udjela nevezanog ceftriaksona u plazmi, koje pridonosi primijećenom paradoksalnom povećanju ukupnog klirensa lijeka, pri čemu dolazi do povećanja volumena distribucije, koje je paralelno ukupnom klirensu.

Starije osobe

U starijih osoba u dobi iznad 75 godina prosječan poluvijek eliminacije obično je dvostruko ili

trostruko dulji nego u mladih odraslih osoba.

Pedijatrijska populacija

Poluvijek ceftriaksona produljen je u novoroĎenčadi. Od roĎenja do 14 dana starosti koncentracije slobodnog ceftriaksona mogu dodatno povećati faktori poput smanjene glomerularne filtracije i izmijenjena vezanja za proteine. U djetinjstvu je poluvijek kraći nego u novoroĎenčadi ili odraslih. Klirens iz plazme i volumen distribucije ukupnog ceftriaksona veći su u novoroĎenčadi, dojenčadi i djece nego u odraslih osoba.

Linearnost/nelinearnost

Farmakokinetika ceftriaksona je nelinearna, a svi osnovni farmakokinetički parametri, osim poluvijeka eliminacije, ovise o dozi ako se temelje na ukupnim koncentracijama lijeka, pa je njihovo povećanje manje od proporcionalnog u odnosu na povećanje doze. Nelinearnost je posljedica zasićenja vezanja za proteine u plazmi i stoga je primijećena kod ukupnog ceftriaksona u plazmi, ali ne i kod slobodnog (nevezanog) ceftriaksona.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos

Kao i kod drugih beta-laktama, farmakokinetičko-farmakodinamički indeks koji pokazuje najbolju korelaciju s djelotvornošću in vivo predstavlja onaj postotak intervala doziranja u kojemu je koncentracija nevezanog lijeka veća od minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) ceftriaksona za pojedine ciljne vrste (tj. %T > MIK).

Postoje dokazi iz istraživanja na životinjama koji pokazuju da visoke doze ceftriakson-soli kalcija dovode do stvaranja konkremenata i precipitata u žučnom mjehuru pasa i majmuna, a pojava je reverzibilna. Istraživanja na životinjama nisu ukazala na reproduktivnu toksičnost niti na genotoksičnost. Nisu provedena ispitivanja kancerogenosti ceftriaksona.

Nema.

Na temelju podataka iz stručne literature, ceftriakson nije kompatibilan s amsakrinom, vankomicinom,

flukonazolom ili aminoglikozidima.

17

Otopine koje sadrže ceftriakson ne smiju se miješati s drugim lijekovima niti dodavati drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6. Osobito se otapala koja sadrže kalcij (npr. Ringerova otopina ili Hartmannova otopina) ne smiju koristiti za rekonstituciju bočica ceftriaksona niti za daljnje razrjeĎivanje rekonstituirane bočice za intravensku primjenu jer može doći do precipitacije. Ceftriakson se ne smije miješati niti primjenjivati istodobno s otopinama koje sadrže kalcij uključujući otopinu za potpunu parenteralnu prehranu (vidjeti dijelove 4.2, 4.3, 4.4 i 4.8).

Ako se namjerava nastaviti liječenje kombinacijom ceftriaksona sa drugim antibiotikom, primjena navedenog lijeka se ne smije odvijati putem iste injekcijske štrcaljke ili iste infuzijske otopine.

Ceftriakson se ne smije miješati u istoj štrcaljki s drugim lijekovima, osim navedenih u dijelu 6.6.

Prašak za otopinu za injekciju ili infuziju: 3 godine. Rekonstituiranu otopinu treba odmah primijeniti.

Prašak za otopinu za injekciju ili infuziju: čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Rekonstituirana otopina je fizikalno-kemijski stabilna 24 sata, na temperaturi od 2 – 8 °C.

S mikrobiološkog gledišta, pripremljena otopina se mora primijeniti odmah.

Ako se lijek ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja lijeka u primjeni odgovornost su korisnika, a čuvanje ne smije trajati dulje od 24 sata na temperaturi od 2 – 8 °C.

1, 5 ili 10 bezbojnih staklenih bočica (15 ml) s 1 g praška za otopinu za injekciju ili infuziju, s gumenim čepom, aluminijskim prstenom i plastičnim poklopcem, u kutiji.

Lendacin se primjenjuje parenteralno: intramuskularno, intravenski ili u infuziji.

Koncentracije za intravensku injekciju: 100mg/ml Koncentracije za intravensku infuziju: 50 mg/ml (vidjeti dio 4.2 za dodatne informacije).

Lendacin se ne smije miješati u istoj štrcaljki s drugim lijekom, osim s 1 %-tnom otopinom lidokainklorida (samo za intramuskularnu injekciju).

Lendacin se ne smije otapati s otopinama koje sadrže kalcij, poput Ringerove ili Hartmannove otopine, zbog mogućeg stvaranja precipitata (taloga).

Priprema otopine

Intramuskularna injekcija

Lendacin 1 g prašak za otopinu za injekciju ili infuziju treba otopiti u 3,5 ml 1 %-tne otopine lidokainklorida.

Injekcija se daje duboko u glutealni mišić.

Doze veće od 1 g treba podijeliti i injicirati na više mjesta.

Otopina Lendacina u lidokainu ne smije se dati intravenski. 18

Intravenska injekcija

Lendacin 1 g prašak za otopinu za injekciju ili infuziju treba otopiti u 10 ml vode za injekcije. Injekcija se daje polako u trajanju od najmanje 2 – 4 minute, izravno u venu ili putem sustava za intravensku infuziju.

Intravenska infuzija

1 do 2 g Lendacin praška za otopinu za injekciju ili infuziju treba otopiti u 20 do 40 ml jedne od sljedećih infuzijskih otopina koje ne sadrže kalcij: 0,9 %-tni natrijev klorid, 0,45 %-tni natrijev klorid i 2,5 %-tna glukoza, 5 % ili 10 %-tna glukoza; 6 %-tni dekstran u 5 %-tnoj glukozi; 6 – 10 %-tni hidroksietilškrob. Infuzija se daje najmanje 30 minuta.

Za inkompatibilnosti vidjeti dio 6.2.

Pripremljena otopina je svijetlo žute ili jantarne boje. Pripremljena otopina se mora vizualno pregledati. Smije se primijeniti samo bistra otopina koja ne sadrži čestice.

Zbrinjavanje preostale količine lijeka

Pripremljeni lijek služi samo za jednokratnu primjenu.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Lendacin je antibiotik koji se daje odraslim osobama i djeci (uključujući novorođenčad). Djeluje tako da uništava bakterije koje uzrokuju infekcije. Pripada skupini lijekova koji se zovu cefalosporini.

Lendacin se koristi za liječenje infekcija:  mozga (meningitis)

 pluća

 srednjeg uha

 trbuha i trbušne stijenke (peritonitis)  mokraćnog sustava i bubrega

 kostiju i zglobova  kože i mekih tkiva  krvi

 srca.

Može se primjenjivati za:

 liječenje specifičnih spolno prenosivih infekcija (gonoreja i sifilis)

 liječenje bolesnika s niskim brojem bijelih krvnih stanica (neutropenija) koji imaju vrućicu uzrokovanu bakterijskom infekcijom

 liječenje infekcija prsnog koša u odraslih s kroničnim bronhitisom

 liječenje lajmske bolesti (uzrokovane ugrizom krpelja) u odraslih i djece, uključujući novorođenčad stariju od 15 dana

 sprječavanje infekcija tijekom kirurškog zahvata

Ne smijete primati Lendacin:

 ako ste alergični (preosjetljivi) na ceftriakson ili bilo koji drugi sastojak ovoga lijeka (naveden u dijelu 6.)

 ako ste ikada imali naglu ili tešku alergijsku reakciju na penicilin ili slične antibiotike (poput cefalosporina, karbapenema ili monobaktama). Znakovi uključuju iznenadno oticanje grla ili lica, koje može otežati disanje ili gutanje, iznenadno oticanje šaka, stopala i gležnjeva, bol u prsnom košu i težak osip koji se brzo razvija.

 ako ste alergični (preosjetljivi) na lidokain, a trebate primiti Lendacin injekciju u mišić.

Lendacin se ne smije dati djetetu:  ako je rođeno prerano

 ako se radi o novorođenčetu (mlađem od 28 dana) koje ima određene poremećaje krvne slike ili žuticu (žutu boju kože ili bjeloočnica) ili koje treba primiti lijek koji sadrži kalcij u venu.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili medicinskoj sestri prije nego primite Lendacin:  ako ste nedavno primili ili trebate primiti lijekove koji sadrže kalcij

 ako ste nedavno imali proljev nakon uzimanja antibiotika; ako ste ikada imali crijevnih tegoba, osobito kolitis (upalu crijeva)

 ako imate problema s jetrom ili bubrezima (vidjeti dio 4.)  ako imate žučne ili bubrežne kamence

 ako imate neke druge bolesti, poput hemolitičke anemije (smanjenje broja crvenih krvnih stanica koje može uzrokovati blijedo žutu boju kože, slabost ili nedostatak zraka)

 ako ste na prehrani s niskim unosom natrija.

 ako trenutno imate ili ste ikada imali kombinaciju bilo kojih od sljedećih simptoma:

osipa, crvenila kože, mjehurića na usnama, očima i u ustima, ljuštenje kože, visoke vrućice, simptoma nalik gripi, povišenih razina jetrenih enzima u nalazima krvnih pretraga i povećanog broja jedne vrste bijelih krvnih stanica (eozinofilija) te povećanih limfnih čvorova (znakovi teških kožnih reakcija, pogledajte i dio

Lendacin obično daje liječnik ili medicinska sestra. Može se dati

 ukapavanjem (infuzijom u venu) ili injekcijom izravno u venu ili  u mišić.

Lendacin će za primjenu pripremiti liječnik, ljekarnik ili medicinska sestra, a neće se miješati niti davati istodobno s injekcijama koje sadrže kalcij.

Uobičajena doza

Liječnik će odrediti točnu dozu lijeka Lendacin za Vas. Doza će ovisiti o težini i vrsti infekcije; o tome primate li neke druge antibiotike; o Vašoj tjelesnoj težini i dobi; o tome koliko dobro Vam rade bubrezi i jetra. Broj dana ili tjedana tijekom kojih ćete primati Lendacin ovisi o vrsti infekcije koju imate.

Odrasli, starije osobe i djeca u dobi od 12 i više godina tjelesne težine 50 ili više kilograma:

 1 do 2 g jedanput na dan, ovisno o težini i vrsti infekcije. Ako imate tešku infekciju, liječnik će Vam dati veću dozu (do 4 g jedanput na dan). Ako je dnevna doza veća od 2 g, možda ćete je primiti kao jednu dozu jedanput na dan ili kao dvije zasebne doze.

NovoroĎenčad, dojenčad i djeca u dobi od 15 dana do 12 godina tjelesne težine manje od 50 kg:  50-80 mg lijeka Lendacin po kilogramu tjelesne težine djeteta jedanput na dan, ovisno o težini

i vrsti infekcije. Ako dijete ima tešku infekciju, liječnik će dati veću dozu od najviše 100 mg po kg tjelesne težine, do maksimalnih 4 g jedanput na dan. Ako je dnevna doza veća od 2 g, možda ćete je primiti kao jednu dozu jedanput na dan ili kao dvije zasebne doze.

 Djeca tjelesne težine 50 kg ili više primit će uobičajenu dozu za odrasle.

NovoroĎenčad (0-14 dana):

 20-50 mg lijeka Lendacin po kilogramu tjelesne težine djeteta jedanput na dan, ovisno o težini i vrsti infekcije.

 Maksimalna dnevna doza ne smije biti veća od 50 mg po kilogramu tjelesne težine djeteta.

Osobe s poremećajem funkcije jetre i bubrega

Možda ćete primiti dozu drugačiju od uobičajene. Liječnik će odlučiti koliko Vam lijeka Lendacin treba te će Vas pažljivo nadzirati u skladu s težinom jetrene i bubrežne bolesti.

Ako primite više lijeka Lendacin nego što ste trebali

Ako slučajno primite dozu veću od propisane, obratite se svom liječniku ili se odmah javite u najbližu bolnicu.

Ako ste zaboravili primiti Lendacin

Ako propustite injekciju, morate je primiti što je prije moguće. Međutim, ako je uskoro vrijeme za sljedeću injekciju, preskočite propuštenu injekciju. Nemojte primiti dvostruku dozu (dvije injekcije odjednom) kako biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako prestanete primati Lendacin

Nemojte prestati primati Lendacin, osim ako Vam tako ne kaže liječnik. U slučaju bilo kakvih nejasnoća ili pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se svom liječniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi drugi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Kod primjene ovog lijeka mogu javiti sljedeće nuspojave:

Teške alergijske reakcije (nepoznato, učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka). Ako imate tešku alergijsku reakciju, odmah se obratite liječniku.

Znakovi mogu uključivati:

 iznenadno oticanje lica, grla, usana ili usta, koje može otežati disanje ili gutanje  iznenadno oticanje šaka, stopala i gležnjeva

 bol u prsnom košu u sklopu alergijskih reakcija, koja može biti simptom srčanog udara izazvanog alergijom (Kounisov sindrom).

Teške kožne reakcije (nepoznato, učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka). Ako dobijete tešku kožnu reakciju, odmah se obratite liječniku.

Znakovi mogu uključivati

 težak osip koji se brzo razvija i uz koji se pojavljuju mjehurići na koži ili ljuštenje kože, a moguća je i pojava mjehurića u ustima. Stevens-Johnson sindrom i toksična epidermalna nekroliza, koji su poznati poznata i kao SJS i TEN.

 kombinacija bilo kojih od sljedećih simptoma: proširenog osipa, visoke tjelesne temperature, povišenih vrijednosti jetrenih enzima, poremećaja krvi (eozinofilija), povećani limfni čvorovi i zahvaćenosti drugih organa (reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima, koja je poznata i kao DRESS ili sindrom preosjetljivosti na lijek).

 Jarisch –Herxheimerovu reakciju, koja uzrokuje vrućicu, zimicu, glavobolju, bol u mišićima i kožni osip te koja je obično samo ograničavajuća. To se reakcija javlja ubrzo nakon početka primjene lijeka Lendacin za liječenje infekcija uzrokovanih spirohetama, kao što je lajmska bolest.

U rijetkim slučajevima, osobito u bolesnika starije dobi s ozbiljnim problemima s bubrezima ili živčanim sustavom, liječenje ceftriaksonom može uzrokovati smanjenju razinu svijesti, neuobičajene pokrete, uznemirenost i konvulzije.

Druge moguće nuspojave:

Često (mogu se javiti u do 1 na 10 osoba)

 odstupanja u vrijednostima bijelih krvnih stanica (poput smanjenja broja leukocita i povećanja broja eozinofila) i krvnih pločica (smanjenje broja trombocita)

 meka stolica ili proljev

 promjene u krvnim nalazima povezane s funkcijom jetre  osip.

Manje često (javljaju se u do 1 na 100 osoba)

 gljivične infekcije (primjerice, mliječac)

 smanjen broj bijelih krvnih stanica (granulocitopenija)  smanjen broj crvenih krvnih stanica (anemija)

 tegobe povezane sa zgrušavanjem krvi; znakovi mogu uključivati sklonost nastanku modrica te bol i oticanje zglobova

 glavobolja  omaglica

 mučnina ili povraćanje  svrbež (pruritus)

 bol ili osjećaj žarenja duž vene u koju je Lendacin ubrizgan; bol na mjestu primjene injekcije  visoka temperatura (vrućica)

 odstupanja u nalazima testova bubrežne funkcije (povišene vrijednosti kreatinina u krvi).

Rijetko (mogu se javiti u do 1 na 1000 osoba)

 upala debelog crijeva; znakovi uključuju proljev, u kojem obično ima krvi i sluzi, bol u trbuhu i vrućicu

 otežano disanje (bronhospazam)

 izdignut osip koji svrbi (koprivnjača) i koji može prekrivati velik dio tijela, svrbež i natečenost  krv ili šećer u mokraći

 edem (nakupljanje tekućine)  drhtanje.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

 sekundarna infekcija koja možda ne odgovara na liječenje prethodno propisanim antibiotikom  vrsta anemije kod koje dolazi do uništavanja crvenih krvnih stanica (hemolitička anemija)

 teško smanjenje broja bijelih krvnih stanica (agranulocitoza)  konvulzije

 vrtoglavica (osjećaj da se sve oko Vas okreće)

 upala gušterače (pankreatitis); znakovi uključuju jaku bol u trbuhu koja se širi prema leđima  upala sluznice u usnoj šupljini (stomatitis)

 upala jezika (glositis); znakovi uključuju oticanje, crvenilo i bolnost u jeziku

 problemi sa žučnim mjehurom i/ili jetrom koji mogu izazvati bol, mučninu povraćanje, žutilo kože, svrbež, neuobičajeno tamnu mokraću i stolicu boje gline

 neurološko stanje koje se može javiti u novorođenčadi s teškom žuticom (kernikterus)

 bubrežni problemi izazvani taloženjem ceftriakson-kalcija; možete osjećati bol pri mokrenju ili mokrenje može biti smanjeno

 lažno pozitivan nalaz Coombsova testa (testa za utvrđivanje određenih krvnih problema)  lažno pozitivan nalaz testa na galaktozemiju (prekomjerno nakupljanje šećera galaktoze)

 Lendacin može utjecati na neke vrste testova za utvrđivanje šećera u krvi – molimo provjerite sa svojim liječnikom.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. Ovo uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Ovaj lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Prašak za otopinu za injekciju ili infuziju: čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Rekonstituirana otopina je fizikalno-kemijski stabilna 24 sata na temperaturi od 2 – 8 °C.

Pripremljena otopina je svijetlo žute ili jantarne boje. Pripremljena otopina se mora vizualno pregledati. Smije se primijeniti samo bistra otopina koja ne sadrži čestice.

S mikrobiološkog gledišta, pripremljena otopina se mora primijeniti odmah.

Ako se lijek ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja lijeka u primjeni odgovornost su korisnika, a čuvanje ne smije trajati dulje od 24 sata na temperaturi od 2 – 8 °C.

Što Lendacin sadrži Djelatna tvar je ceftriakson.

1 bočica (prašak za otopinu za injekciju ili infuziju) sadrži 1 g ceftriaksona u obliku ceftriaksonnatrija. Lijek ne sadrži pomoćne tvari.

Kako Lendacin izgleda i sadržaj pakiranja

Prašak za otopinu za injekciju ili infuziju je bijeli do žućkastobijeli prašak.

1, 5 ili 10 bezbojnih staklenih bočica (15 ml) s 1 g praška za otopinu za injekciju ili infuziju, s gumenim čepom, aluminijskim prstenom i plastičnim poklopcem, u kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač Sandoz d.o.o., Maksimirska 120, Zagreb, Hrvatska

ProizvoĎač lijeka

Sandoz GmbH, Biochemiestrasse 10, 6250 Kundl, Austrija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u srpnju 2024.

……………………………………………………………………………………………………….

Sljedeće informacije namijenjene su isključivo zdravstvenim radnicima

INFORMACIJE ZA ZDRAVSTVENE DJELATNIKE

Lendacin 1 g prašak za otopinu za injekciju ili infuziju

ceftriakson

Dodatne informacije potražite u Sažetku opisa svojstava lijeka.

Što Lendacin sadrži Djelatna tvar je ceftriakson.

1 bočica (prašak za otopinu za injekciju ili infuziju) sadrži 1 g ceftriaksona u obliku ceftriaksonnatrija. Lijek ne sadrži pomoćne tvari.

Kako Lendacin izgleda i sadržaj pakiranja

Prašak za otopinu za injekciju ili infuziju je bijeli do žućkastobijeli prašak.

1, 5 ili 10 bezbojnih staklenih bočica (15 ml) s 1 g praška za otopinu za injekciju ili infuziju, s gumenim čepom, aluminijskim prstenom i plastičnim poklopcem, u kutiji.

Doziranje i način primjene Lendacina

Doziranje

Doza ovisi o težini, mjestu i vrsti infekcije te osjetljivosti uzročnika, kao i o dobi te jetrenoj i bubrežnoj funkciji bolesnika.

Doze preporučene u sljedećim tablicama su doze koje se općenito preporučuju u navedenim indikacijama. U izuzetno teškim slučajevima treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

Odrasli i djeca starija od 12 godina (≥ 50 kg)

* U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

** Ako se primjenjuju doze veće od 2 g na dan, može se razmotriti primjena lijeka dvaput dnevno (svakih 12 sati).

Indikacije za odrasle i djecu stariju od 12 godina (≥ 50 kg) kod kojih su potrebni posebni režimi doziranja:

Akutni otitis media

Može se dati jedna intramuskularna doza Lendacina od 1-2 g. Malobrojni podaci ukazuju na to da u bolesnika s teškim oblikom bolesti ili u onih u kojih prethodno liječenje nije bilo uspješno, može biti djelotvorna primjena ceftriaksona u intramuskularnoj dozi od 1-2 g na dan tijekom 3 dana.

Prijeoperacijska profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata Jednokratna doza od 2 g prije kirurškog zahvata.

Gonoreja

Jednokratna doza od 500 mg intramuskularno.

Sifilis

Uobičajene preporučene doze su 500 mg do 1 g jedanput na dan, koje se u slučaju neurosifilisa povećavaju na 2 g jedanput na dan, u trajanju od 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na malobrojnim podacima. U obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.

Diseminirana lajmska borelioza (rana [stadij II] i kasna [stadij III])

2 g jedanput na dan tijekom 14-21 dana. Preporučeno trajanje liječenja je različito pa u obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.

Pedijatrijska populacija

Novorođenčad, dojenčad i djeca u dobi od 15 dana do 12 godina (< 50 kg)

U djece tjelesne težine 50 kg ili više treba primjenjivati uobičajene doze za odrasle.

* U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

** Ako se primjenjuju doze veće od 2 g na dan, može se razmotriti primjena lijeka dvaput dnevno (svakih 12 sati).

Indikacije za novorođenčad, dojenčad i djecu u dobi od 15 dana do 12 godina (< 50 kg) kod kojih su potrebni posebni režimi doziranja:

Akutni otitis media

Za početno liječenje akutnog otitisa media može se primijeniti jedna intramuskularna doza ceftriaksona od 50 mg/kg. Malobrojni podaci pokazuju da u djece s teškim oblikom bolesti ili u djece u kojih početno liječenje nije bilo uspješno, može biti djelotvorna primjena lijeka ceftriaksona u intramuskularnoj dozi od 50 mg/kg na dan tijekom 3 dana.

Prijeoperacijska profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata Jednokratna doza od 50-80 mg/kg prije kirurškog zahvata.

Sifilis

Uobičajene preporučene doze su 75-100 mg/kg (maks. 4 g) jedanput na dan tijekom 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na vrlo malobrojnim podacima. U obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.

Diseminirana lajmska borelioza (rana [stadij II] i kasna [stadij III])

50–80 mg jedanput na dan tijekom 14-21 dana. Preporučeno trajanje liječenja je različito pa u obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.

Novorođenčad u dobi od 0-14 dana

Lendacin je kontraindiciran u nedonoščadi čija je postmenstrualna dob ispod 41 tjedna (gestacijska dob + kronološka dob).

* U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

Ne smije se premašiti maksimalna dnevna doza od 50 mg/kg.

Indikacije za novorođenčad u dobi od 0-14 dana u koje su potrebni posebni režimi doziranja:

Akutni otitis media

Za početno liječenje akutnog otitisa media može se primijeniti jedna intramuskularna doza cefriaksona od 50 mg/kg.

Prijeoperacijska profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata Jednokratna doza od 20-50 mg/kg prije kirurškog zahvata.

Sifilis

Obično se preporučuje doza od 50 mg/kg jedanput na dan tijekom 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na vrlo malobrojnim podacima. U obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.

Trajanje terapije

Trajanje terapije varira ovisno o tijeku bolesti. Kao i kod drugih antibiotika, primjenu ceftriaksona treba nastaviti još 48-72 sata nakon što bolesnik postane afebrilan ili se utvrdi postizanje eradikacije bakterija.

Starije osobe

U starijih osoba nije potrebno prilagođavati preporučene doze za odrasle ako su im bubrežna i jetrena

funkcija zadovoljavajuće.

Bolesnici s oštećenjem jetrene funkcije

Dostupni podaci ne ukazuju na potrebu za prilagodbom doze u slučaju blagog ili umjerenog oštećenja jetrene funkcije ako bubrežna funkcija nije oštećena.

Nema podataka iz ispitivanja u bolesnika s teškim oštećenjem jetrene funkcije (vidjeti dio 5.2).

Bolesnici s oštećenjem bubrežne funkcije

U bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom nije potrebno prilagođavati dozu ceftriaksona ako jetrena funkcija nije oštećena. Samo u slučajevima preterminalnog zatajenja bubrega (klirens kreatinina < 10 ml/min) doza ceftriaksona ne smije biti veća od 2 g na dan.

U bolesnika na dijalizi nije potrebna primjena dodatnih doza nakon dijalize. Ceftriakson se ne uklanja peritonejskom dijalizom niti hemodijalizom. Preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka.

Bolesnici s teškim oštećenjem jetrene i bubrežne funkcije

U bolesnika koji imaju i tešku bubrežnu i tešku jetrenu insuficijenciju preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka.

Način primjene

Intramuskularna primjena

Lendacin se može primijeniti dubokom intramuskularnom injekcijom. Intramuskularne injekcije treba injicirati duboko u relativno velik mišić, ali na jednom se mjestu ne smije injicirati više od 1 g.

Ako se kao otapalo koristi lidokain, dobivena otopina nikada se ne smije primijeniti intravenski (vidjeti dio 4.3). Treba uzeti u obzir informacije sadržane u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain.

Intravenska primjena

Lendacin se može primijeniti intravenskom infuzijom tijekom najmanje 30 minuta (preporučeni put primjene) ili sporom intravenskom injekcijom tijekom 5 minuta, preporuča se u veće vene. Intravensku intermitentnu injekciju treba primjenjivati tijekom 5 minuta, po mogućnosti u veće vene. Intravenske doze od 50 mg/kg ili više u dojenčadi i djece u dobi do 12 godina treba primjenjivati infuzijom. U novorođenčadi, intravenske doze treba primjenjivati tijekom 60 minuta kako bi se smanjio mogući rizik od bilirubinske encefalopatije (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4). Intramuskularnu primjenu treba razmotriti kada lijek nije moguće primijeniti intravenski ili kada je intravenski put primjene manje prikladan za bolesnika. Za doze veće od 2 g mora se koristiti intravenska primjena.

Ceftriakson je kontraindiciran u novorođenčadi (≤ 28 dana) ako im je potrebno (ili se očekuje da će im biti potrebno) liječenje intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, uključujući kontinuirane infuzije koje sadrže kalcij, poput parenteralne prehrane, zbog rizika od precipitacije ceftriaksona i kalcija (vidjeti dio 4.3).

Razrjeđivači koji sadrže kalcij (npr. Ringerova otopina ili Hartmannova otopina) ne smiju se koristiti za rekonstituciju bočica ceftriaksona niti za daljnje razrjeđivanje rekonstituirane bočice za intravensku primjenu jer može doći do precipitacije. Do precipitacije ceftriaksona i kalcija može doći i kada se ceftriakson miješa s otopinama koje sadrže kalcij u istoj intravenskoj liniji. Stoga se ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij ne smiju miješati niti istodobno primjenjivati (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 6.2).

Za prijeoperacijsku profilaksu infekcija na mjestu kirurškog zahvata ceftriakson treba primijeniti 30-90 minuta prije kirurškog zahvata.

Upute za pripremu

Preporučuje se korištenje svježe pripremljenih otopina.

Samo za jednokratnu primjenu. Neiskorišteni sadržaj treba baciti.

Rekonstituirana otopina je fizikalno-kemijski stabilna 24 sata, na temperaturi od 2 – 8 °C. Lijek se mora čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Lendacin se ne smije miješati u istoj štrcaljki s drugim lijekom, osim 1 % otopinom lidokainklorida (samo za intramuskularnu injekciju).

Lendacin se ne smije miješati ili primjenjivati istodobno s otopinama koje sadrže kalcij.

Intramuskularna injekcija: 1 g Lendacina otopiti u 3,5 ml 1 % otopine lidokainklorida. Otopinu treba primijeniti dubokom intramuskularnom injekcijom. Doze veće od 1 g potrebno je podijeliti i injicirati na više mjesta.

Otopina Lendacina u lidokainu ne smije se primijeniti intravenski.

Intravenska injekcija: 1 g Lendacina otopiti u 10 ml sterilne vode za injekcije. Injekciju treba primijeniti u trajanju od najmanje 2 do 4 minute, izravno u venu ili putem sustava za intravensku infuziju.

Intravenska infuzija: 1 do 2 g Lendacina treba otopiti u 20 do 40 ml jedne od sljedećih otopina koje ne sadrže kalcij: 0,9 %-tni natrijev klorid, 0,45 %-tni natrijev klorid i 2,5 %-tna glukoza, 5 % ili 10 %-tna glukoza; 6 %-tni dekstran u 5 %-tnoj glukozi; 6 – 10 %-tni hidroksietilškrob.

Infuziju treba davati u trajanju od najmanje 30 minuta.

Inkompatibilnosti

Na temelju podataka iz stručne literature, ceftriakson nije kompatibilan s amsakrinom, vankomicinom, flukonazolom i aminoglikozidima.

Otopine koje sadrže Lendacin ne smiju se miješati ni dodavati otopinama koje sadrže druge lijekove, osim navedenih u ovoj Uputi o lijeku.

Osobito se otapala koja sadrže kalcij (npr. Ringerova otopina ili Hartmannova otopina) ne smiju koristiti za rekonstituciju bočica ceftriaksona niti za daljnje razrjeđivanje rekonstituirane bočice za intravensku primjenu jer može doći do precipitacije. Ceftriakson se ne smije miješati niti primjenjivati istodobno s otopinama koje sadrže kalcij uključujući otopinu za potpunu parenteralnu prehranu.

Ceftriakson se ne smije miješati u istoj štrcaljki s drugim lijekovima.