Ceftriakson Pontus 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

Ceftriakson Pontus je indiciran za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece, uključujući novoroĎenčad roĎenu u terminu (od roĎenja):

 Bakterijski meningitis

 Izvanbolnički stečena pneumonija  Bolnički stečena pneumonija

 Akutni otitis media

 Intraabdominalne infekcije

 Komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis)  Infekcije kosti i zglobova

 Komplicirane infekcije kože i mekih tkiva  Gonoreja

 Sifilis

 Bakterijski endokarditis

Ceftriakson Pontus se može koristiti:

 Za liječenje akutnih egzacerbacija kronične opstruktivne plućne bolesti u odraslih

 Za liječenje diseminirane lajmske borelioze (rane (stadij II) i kasne (stadij III)) u odraslih i djece, uključujući novoroĎenčad stariju od 15 dana

 Za preoperativnu profilaksu infekcija na mjestu kirurškog zahvata

 Liječenje bolesnika s febrilnom neutropenijom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije

 Liječenje bolesnika s bakterijemijom koja je povezana, ili se sumnja da je povezana, s bilo kojom od gore navedenih infekcija.

Ceftriakson Pontus treba primjenjivati zajedno s drugim antibioticima uvijek kada se mogući raspon bakterijskih uzročnika ne poklapa sa spektrom djelovanja lijeka Ceftriakson Pontus (vidjeti dio 4.4).

Potrebno je pridržavati se službenih smjernica o pravilnoj uporabi antibakterijskih lijekova.

Doziranje

Doza ovisi o težini, mjestu i vrsti infekcije te osjetljivosti uzročnika, kao i o dobi te jetrenoj i bubrežnoj funkciji bolesnika.

Doze preporučene u sljedećim tablicama su doze koje se općenito preporučuju u navedenim indikacijama. U izuzetno teškim slučajevima treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

Odrasli i djeca starija od 12 godina (≥ 50 kg)

904036-2381154Doza ceftriaksona* Učestalost primjene** Indikacije 1-2 g jedanput na dan izvanbolnički stečena pneumonija akutne egzacerbacije kronične opstruktivne plućne bolesti intraabdominalne infekcije komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis) 2 g jedanput na dan bolnički stečena pneumonija komplicirane infekcije kože i mekih tkiva infekcije kosti i zglobova 2-4 g jedanput na dan liječenje bolesnika s febrilnom neutropenijom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije bakterijski endokarditis bakterijski meningitis

* U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

** Ako se primjenjuju doze veće od 2 g na dan, može se razmotriti primjena lijeka dvaput dnevno (svakih 12 sati).

Indikacije za odrasle i djecu stariju od 12 godina (≥ 50 kg) kod kojih su potrebni posebni režimi doziranja:

Akutni otitis media

Može se dati jedna intramuskularna doza lijeka Ceftriakson Pontus od 1-2 g. Ograničeni podaci ukazuju na to da u bolesnika s teškim oblikom bolesti ili u onih u kojih prethodna terapija nije bila uspješna, može biti učinkovita primjena lijeka Ceftriakson Pontus u intramuskularnoj dozi od 1-2 g na dan tijekom 3 dana.

Prijeoperacijska profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata Jednokratna doza od 2 g prije kirurškog zahvata.

Gonoreja

Jednokratna doza od 500 mg intramuskularno.

1g/2g prašak za otopinu/injekciju nije odgovarajući za liječenje gonoreje. Potrebno je provjeriti raspoloživost drugih proizvoda koji sadrže manju količinu ceftriaksona.

Sifilis

Uobičajene preporučene doze su 500 mg do 1 g jedanput na dan, koje se u slučaju neurosifilisa povećavaju na 2 g jedanput na dan, u trajanju od 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na ograničenim podacima. Potrebno je uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.

Diseminirana lajmska borelioza (rana [stadij II] i kasna [stadij III])

2 g jedanput na dan tijekom 14-21 dana. Preporučeno trajanje liječenja je različito pa je potrebno u obzir uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.

Pedijatrijska populacija

Novorođenčad, dojenčad i djeca u dobi od 15 dana do 12 godina (< 50 kg)

U djece tjelesne težine 50 kg ili više, treba primjenjivati uobičajene doze za odrasle.

Doza ceftriaksona*	Učestalost primjene**	Indikacije
50-80 mg/kg	jedanput na dan	intraabdominalne infekcije
		komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis)
		izvanbolnički stečena pneumonija
		bolnički stečena pneumonija
50-100 mg/kg (maks. 4 g)	jedanput na dan	komplicirane infekcije kože i mekih tkiva
		infekcije kosti i zglobova
		liječenje bolesnika s febrilnom neutropenijom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije
80-100 mg/kg (maks. 4 g)	jedanput na dan	bakterijski meningitis
100 mg/kg (maks. 4 g)	jedanput na dan	bakterijski endokarditis

* U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

** Ako se primjenjuju doze veće od 2 g na dan, može se razmotriti primjena lijeka dvaput dnevno (svakih 12 sati).

Indikacije za novorođenčad, dojenčad i djecu u dobi od 15 dana do 12 godina (< 50 kg) kod kojih su potrebni posebni režimi doziranja:

Akutni otitis media

Za početno liječenje akutnog otitisa media može se primijeniti jedna intramuskularna doza lijeka Ceftriakson Pontus od 50 mg/kg. Ograničeni podaci pokazuju da u djece s teškim oblikom bolesti ili u djece u kojih početna terapija nije bila uspješna, može biti učinkovita primjena lijeka Ceftriakson Pontus u intramuskularnoj dozi od 50 mg/kg na dan tijekom 3 dana.

Preoperativna profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata Jednokratna doza od 50-80 mg/kg prije kirurškog zahvata.

Sifilis

Uobičajene preporučene doze su 75-100 mg/kg (maks. 4 g) jedanput na dan tijekom 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na veoma ograničenim podacima. Potrebno je uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.

Diseminirana lajmska borelioza (rana [stadij II] i kasna [stadij III])

50–80 mg/kg jedanput na dan tijekom 14-21 dana. Preporučeno trajanje liječenja je različito pa u obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.

Novorođenčad u dobi od 0-14 dana

Ceftriakson Pontus je kontraindiciran u nedonoščadi čija je postmenstrualna dob ispod 41 tjedna (gestacijska dob + kronološka dob).

723900-2154260Doza ceftriaksona* Učestalost liječenja Indikacije 20-50 mg/kg jedanput na dan intraabdominalne infekcije komplicirane infekcije kože i mekih tkiva komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis) izvanbolnički stečena pneumonija bolnički stečena pneumonija infekcije kosti i zglobova liječenje bolesnika s febrilnom neutropenijom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije 50 mg/kg jedanput na dan bakterijski meningitis bakterijski endokarditis * U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

Ne smije se premašiti maksimalna dnevna doza od 50 mg/kg.

Indikacije za novorođenčad u dobi od 0-14 dana u koje su potrebni posebni režimi doziranja:

Akutni otitis media

Za početno liječenje akutnog otitisa media može se primijeniti jedna intramuskularna doza lijeka Ceftriakson Pontus od 50 mg/kg.

Preoperativna profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata Jednokratna doza od 20-50 mg/kg prije kirurškog zahvata.

Sifilis

Obično se preporučuje doza od 50 mg/kg jedanput na dan tijekom 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na veoma ograničenim podacima. Potrebno je uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.

Trajanje terapije

Trajanje terapije varira ovisno o tijeku bolesti. Kao i kod drugih antibiotskih terapija, primjenu ceftriaksona treba nastaviti još 48-72 sata nakon što bolesnik postane afebrilan ili se utvrdi postizanje eradikacije bakterija.

Starije osobe

U starijih osoba nije potrebno prilagoĎavati preporučene doze za odrasle ako su im bubrežna i jetrena funkcija zadovoljavajuće.

Bolesnici s oštećenjem jetrene funkcije

Dostupni podaci ne ukazuju na potrebu za prilagodbom doze u slučaju blagog ili umjerenog oštećenja jetrene funkcije ako bubrežna funkcija nije oštećena.

Nema podataka iz ispitivanja u bolesnika s teškim oštećenjem jetrene funkcije (vidjeti dio 5.2).

Bolesnici s oštećenjem bubrežne funkcije

U bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom nije potrebno prilagoĎavati dozu ceftriaksona ako jetrena funkcija nije oštećena. Samo u slučajevima preterminalnog zatajenja bubrega (klirens kreatinina < 10 ml/min) doza ceftriaksona ne smije biti veća od 2 g na dan.

U bolesnika na dijalizi nije potrebna primjena dodatnih doza nakon dijalize. Ceftriakson se ne uklanja peritonealnom dijalizom niti hemodijalizom. Preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka.

Bolesnici s teškim oštećenjem jetrene i bubrežne funkcije

U bolesnika koji imaju i tešku bubrežnu i tešku jetrenu insuficijenciju preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka.

Način primjene

Intramuskularna primjena

2 g ceftriaksona treba otopiti u 7,0 ml 1% Lidokain injekcije. Otopinu treba primijeniti dubokom intramuskularnom injekcijom. Intramuskularnu injekciju treba injicirati duboko u relativno velik mišić, ali na jednom se mjestu ne smije injicirati više od 1 g.

Doze veće od 1 g treba podijeliti i injicirati na više od jednog mjesta.

Ako se kao otapalo koristi lidokain, dobivena otopina nikada se ne smije primijeniti intravenski (vidjeti dio 4.3). Treba uzeti u obzir informacije sadržane u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain.

Intravenska primjena

Ceftriakson se može primijeniti intravenskom infuzijom tijekom najmanje 30 minuta (preporučeni put primjene) ili sporom intravenskom injekcijom tijekom 5 minuta. Intravensku intermitentnu injekciju treba primjenjivati tijekom 5 minuta, po mogućnosti u veće vene. Intravenske doze od 50 mg/kg ili više u dojenčadi i djece u dobi do 12 godina treba primjenjivati infuzijom. U novoroĎenčadi, intravenske doze treba primjenjivati tijekom 60 minuta kako bi se smanjio mogući rizik od bilirubinske encefalopatije (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4). Intramuskularnu primjenu treba razmotriti kada lijek nije moguće primijeniti intravenski ili kada je intravenski put primjene manje prikladan za bolesnika. Za doze veće od 2 g mora se koristiti intravenska primjena.

Ceftriakson je kontraindiciran u novoroĎenčadi (≤ 28 dana) ako im je potrebno (ili se očekuje da će im biti potrebno) liječenje intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, uključujući kontinuirane infuzije koje sadrže kalcij, poput parenteralne prehrane, zbog rizika od precipitacije ceftriaksona i kalcija (vidjeti dio 4.3).

Otopine koji sadrže kalcij (npr. Ringerova otopina ili Hartmannova otopina) ne smiju se koristiti za rekonstituciju bočica ceftriaksona niti za daljnje razrjeĎivanje rekonstituirane bočice za intravensku primjenu jer može doći do precipitacije. Do precipitacije ceftriaksona i kalcija može doći i kada se ceftriakson miješa s otopinama koje sadrže kalcij u istoj intravenskoj liniji. Stoga se ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij ne smiju miješati niti istodobno primjenjivati (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 6.2).

Za preoperativnu profilaksu infekcija na mjestu kirurškog zahvata ceftriakson treba primijeniti 30-90 minuta prije kirurškog zahvata.

Za uputu o rekonstituciji lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na ceftriakson, ili na neki drugi cefalosporin.

Teška reakcija preosjetljivosti (npr. anafilaktička reakcija) na bilo koju drugu vrstu beta-laktamskih antibiotika (peniciline, monobaktame i karbapeneme) u povijesti bolesti.

Ceftriakson je kontraindiciran u:

Nedonoščadi postmenstrualne dobi do 41 tjedna (gestacijska dob + kronološka dob)*

Terminske novoroĎenčadi (u dobi do 28 dana):

- s hiperbilirubinemijom, žuticom, ili koji imaju hipoalbuminemiju ili acidozu, jer su to stanja kod kojih postoji vjerojatnost poremećaja u vezanju bilirubina*

- kojoj je potrebno (ili se očekuje da će im biti potrebno) intravensko liječenje kalcijem ili infuzijama koje sadrže kalcij, zbog rizika od precipitacije ceftriaksona i soli kalcija (vidjeti dijelove 4.4, 4.8 i 6.2).

*In vitro ispitivanja pokazala su da ceftriakson može izmjestiti bilirubin s mjesta njegova vezivanja za albumin u serumu, što može dovesti do rizika od bilirubinske encefalopatije u tih bolesnika.

Prije intramuskularne injekcije ceftriaksona moraju se isključiti kontraindikacije za primjenu lidokaina kada se kao otapalo koristi otopina lidokaina (vidjeti dio 4.4). Vidjeti informacije sadržane u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain, osobito kontraindikacije.

Otopine ceftriaksona koje sadrže lidokain nikada se ne smiju primijeniti intravenski.

Reakcije preosjetljivosti

Kao i kod svih drugih beta-laktamskih antibiotika, prijavljene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti koje su ponekad imale smrtni ishod (vidjeti dio 4.8). Reakcije preosjetljivosti mogu se razviti u Kounisov sindrom, ozbiljnu alergijsku reakciju koja može dovesti do infarkta miokarda (vidjeti dio 4.8). U slučaju teških reakcija preosjetljivosti mora se odmah prekinuti liječenje ceftriaksonom i uvesti odgovarajuće mjere hitnog liječenja. Prije početka liječenja potrebno je utvrditi ima li bolesnik u povijesti bolesti teške reakcije preosjetljivosti na ceftriakson, neki drugi cefalosporin ili bilo koju drugu vrstu beta-laktamskih lijekova. Potreban je oprez kada se ceftriakson primjenjuje u bolesnika koji su prethodno imali blage reakcije preosjetljivosti na druge beta-laktamske lijekove.

Prijavljene su teške kožne nuspojave (Stevens-Johnsonov sindrom ili Lyellov sindrom/toksična epidermalna nekroliza) te reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima [DRESS; engl. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms, DRESS]), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne; meĎutim, učestalost tih nuspojava nije poznata (vidjeti dio 4.8).

Interakcija s proizvodima koji sadrže kalcij

Opisani su slučajevi smrtonosnih reakcija na precipitate ceftriakson-kalcija u plućima i bubrezima kod nedonoščadi i terminske novoroĎenčadi mlaĎe od 1 mjeseca. Barem jedno od njih primilo je ceftriakson i kalcij u različito vrijeme i kroz različite intravenske linije. MeĎu dostupnim znanstvenim podacima nema izvješća o potvrĎenim intravaskularnim precipitacijama u bolesnika, osim novoroĎenčadi, liječenih ceftriaksonom i otopinama koje sadrže kalcij ili bilo kojim drugim proizvodima koji sadrže kalcij. In vitro ispitivanja pokazala su da u novoroĎenčadi postoji povećan rizik od precipitacije ceftriakson-kalcij u usporedbi s drugim dobnim skupinama.

Neovisno o dobi bolesnika, ceftriakson se ne smije miješati niti primjenjivati istodobno s drugim intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, čak niti putem različitih infuzijskih linija ili na različitim mjestima primjene infuzije. MeĎutim, u bolesnika starijih od 28 dana ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij mogu se primjenjivati jedna nakon druge ako se primjenjuju infuzijskim linijama na različitim mjestima ili ako se infuzijske linije zamijene ili temeljito isperu izmeĎu dviju infuzija fiziološkom otopinom natrijeva klorida kako bi se izbjegla precipitacija. U bolesnika kojima je potrebna kontinuirana infuzija otopina za potpunu parenteralnu prehranu koje sadrže kalcij, zdravstveni djelatnici mogu razmotriti primjenu drugih antibiotika koji sa sobom ne nose sličan rizik od precipitacije. Ako se primjena ceftriaksona smatra neophodnom u bolesnika kojima je potrebna kontinuirana prehrana, otopine za potpunu parenteralnu prehranu i ceftriakson mogu se primjenjivati istodobno, ali kroz različite infuzijske linije i na različitim mjestima. Druga mogućnost je prekinuti

60492649815830

infuziju otopine za potpunu parenteralnu prehranu tijekom infuzije ceftriaksona te isprati infuzijske linije izmeĎu primjene tih dviju otopina (vidjeti dijelove 4.3, 4.8, 5.2 i 6.2).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i učinkovitost lijeka Ceftriakson Pontus u novoroĎenčadi, dojenčadi i djece ustanovljene su za doze opisane u dijelu 'Doziranje i način primjene' (vidjeti dio 4.2). Ispitivanja su pokazala da ceftriakson, kao i neki drugi cefalosporini, može izmjestiti bilirubin s mjesta njegova vezivanja za albumin u serumu.

Ceftriakson Pontus je kontraindiciran u nedonoščadi i novoroĎenčadi roĎene u terminu u koje postoji rizik od razvoja bilirubinske encefalopatije (vidjeti dio 4.3).

Imunološki posredovana hemolitička anemija

U bolesnika koji su primali antibiotike iz skupine cefalosporina, uključujući Ceftriakson Pontus, primijećena je imunološki posredovana hemolitička anemija (vidjeti dio 4.8). Teški slučajevi hemolitičke anemije, uključujući smrtne slučajeve, prijavljeni su tijekom liječenja lijekom Ceftriakson Pontus i u odraslih i u djece.

Ako se tijekom liječenja ceftriaksonom u bolesnika razvije anemija, treba razmotriti dijagnozu anemije povezane s primjenom cefalosporina te prekinuti liječenje ceftriaksonom dok se ne utvrdi etiologija.

Dugotrajno liječenje

Tijekom dugotrajnog liječenja treba redovito kontrolirati kompletnu krvnu sliku.

Kolitis/prekomjeran rast neosjetljivih mikroorganizama

Kolitis povezan s primjenom antibiotika i pseudomembranski kolitis prijavljeni su kod primjene gotovo svih antibiotika, uključujući ceftriakson, a težinom mogu varirati od blagih do opasnih po život. Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu u bolesnika u kojih se tijekom ili nakon primjene ceftriaksona pojavi proljev (vidjeti dio 4.8). Treba razmotriti prekid terapije ceftriaksonom i primjena specifičnog liječenja protiv Clostridium difficile. Ne smiju se primjenjivati lijekovi koji inhibiraju peristaltiku.

Kao i kod drugih antibiotika, moguća je pojava superinfekcija neosjetljivim mikroorganizmima.

Teška bubrežna i jetrena insuficijencija

U slučaju teške bubrežne i jetrene insuficijencije preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka (vidjeti dio 4.2).

Interferencija sa serološkim testovima

Može doći do interferencije s Coombsovim testovima jer Ceftriakson Pontus može izazvati lažno pozitivan nalaz. Ceftriakson Pontus takoĎer može izazvati lažno pozitivan nalaz testa na galaktozemiju (vidjeti dio 4.8).

Neenzimske metode odreĎivanja glukoze u mokraći mogu dati lažno pozitivne nalaze. Tijekom terapije lijekom Ceftriakson Pontus glukozu u mokraći treba odreĎivati enzimskim metodama (vidjeti dio 4.8).

Prisutnost ceftriaksona može lažno sniziti vrijednosti glukoze u krvi dobivene mjerenjem odreĎenim glukometrima. Molimo pogledajte uputstva za upotrebu svakog ureĎaja. Potrebno je primijeniti druge metode mjerenja ukoliko se smatra potrebnim.

Natrij

60492649815830

Ovaj lijek sadrži 82,8 mg natrija po dozi od 1 g, što odgovara 4,15 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Antibakterijski spektar

Ceftriakson ima ograničen spektar antibakterijske aktivnosti pa možda neće biti prikladan kao monoterapija za liječenje nekih vrsta infekcija, osim ako patogen već nije potvrĎen (vidjeti dio 4.2). U slučaju polimikrobnih infekcija, kod kojih suspektni patogeni uključuju mikroorganizme rezistentne na ceftriakson, treba razmotriti primjenu još jednog antibiotika.

Primjena lidokaina

Ako se kao otapalo koristi otopina lidokaina, otopine ceftriaksona smiju se primijeniti samo intramuskularnom injekcijom. Prije primjene moraju se razmotriti kontraindikacije za primjenu lidokaina, upozorenja i druge relevantne informacije navedene u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain (vidjeti dio 4.3). Otopina lidokaina nikada se ne smije primijeniti intravenski.

Žučni kamenci

Ako se na ultrazvuku vide zasjenjenja, treba razmotriti mogućnost da se radi o precipitatima ceftriaksonkalcija. Na ultrazvuku žučnog mjehura ponekad se primijete zasjenjenja (koja se ponekad pogrešno očitaju kao žučni kamenci) i to češće kod primjene doza ceftriaksona od 1 g na dan i više. Osobit oprez potreban je u pedijatrijskoj populaciji. Ti precipitati nestaju nakon prekida terapije ceftriaksonom. Precipitati ceftriaksonkalcija rijetko su bili povezani sa simptomima. U simptomatskim se slučajevima preporučuje konzervativno nekirurško liječenje, a liječnik treba razmotriti i prekid liječenja ceftriaksonom na temelju specifične ocjene omjera koristi i rizika (vidjeti dio 4.8).

Zastoj žuči

U bolesnika liječenih lijekom Ceftriakson Pontus prijavljeni su slučajevi pankreatitisa, koji bi mogli biti posljedica opstrukcije žučnih vodova (vidjeti dio 4.8). Većina bolesnika imala je faktore rizika za zastoj žuči i nastanka taloga u žučnom mjehuru, npr. prethodno veće liječenje, tešku bolest i potpunu parenteralnu prehranu. Ne može se isključiti mogućnost da je okidač ili kofaktor bilijarna precipitacija povezana s lijekom Ceftriakson Pontus.

Nefrolitijaza

Prijavljeni su slučajevi nefrolitijaze, koja je reverzibilna po prekidu liječenja ceftriaksonom (vidjeti dio 4.8). U simptomatskim slučajevima treba napraviti ultrazvučnu pretragu. U bolesnika koji u povijesti bolesti imaju nefrolitijazu ili hiperkalciuriju, liječnik mora razmotriti primjenu lijeka na temelju specifične ocjene omjera koristi i rizika.

Jarisch-Herxheimerova reakcija (JHR)

U nekih bolesnika s infekcijom uzrokovanom spirohetama može se ubrzo nakon početka liječenja ceftriaksonom javiti Jarisch-Herxheimerova reakcija (JHR). JHR je obično samoograničavajuća reakcija, no može se i zbrinuti simptomatskim liječenjem. U slučaju nastupa takve reakcije ne treba prekinuti liječenje antibioticima.

Encefalopatija

Uz primjenu ceftriaksona prijavljena je encefalopatija (vidjeti dio 4.8.), osobito u bolesnika starije dobi s teškim oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2.) ili s poremećajima središnjeg živčanog sustava. Ako se sumnja na encefalopatiju povezanu s ceftriaksonom (npr. smanjena razina svijesti, promijenjeno mentalno stanje, mioklonus, konvulzije), potrebno je razmotriti prekid primjene

ceftriaksona.

8

Otopine koja sadrže kalcij, poput Ringerove otopine ili Hartmannove otopine, ne smiju se koristiti za rekonstituciju Ceftriakson Pontus bočica niti za daljnje razrjeĎivanje rekonstituirane bočice za intravensku primjenu jer može doći do stvaranja precipitata. Do precipitacije ceftriakson-kalcij može doći i kada se ceftriakson miješa s otopinama koje sadrže kalcij u istoj intravenskoj liniji. Ceftriakson se ne smije primjenjivati istodobno s intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, uključujući kontinuirane infuzije koje sadrže kalcij, poput parenteralne prehrane putem Y katetera. MeĎutim, u bolesnika osim nedonoščadi ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij mogu se primjenjivati jedna nakon druge ako se infuzijske linije izmeĎu dviju infuzija temeljito isperu odgovarajućom otopinom. Ispitivanja in vitro na plazmi odraslih i plazmi novoroĎenčadi iz krvi pupčane vrpce pokazala su da u novoroĎenčadi postoji povećan rizik od precipitacije ceftriakson-kalcij (vidjeti dijelove 4.2, 4.3, 4.4, 4.8 i 6.2).

Istodobna primjena s oralnim antikoagulansima može pojačati antagonistički učinak spram vitamina K i povećati rizik od krvarenja. Preporučuje se česta kontrola internacionalnog normaliziranog omjera (INR) te odgovarajuća prilagodba doze lijekova antagonista vitamina K tijekom liječenja ceftriaksonom i po njegovu završetku (vidjeti dio 4.8).

Dokazi o mogućem povećanju bubrežne toksičnosti kod primjene aminoglikozida u kombinaciji s cefalosporinima nisu jednoznačni. U takvim slučajevima treba se strogo pridržavati preporučenog praćenja razina aminoglikozida (i bubrežne funkcije) u kliničkoj praksi.

U in vitro ispitivanju u kojem se primjenjivala kombinacija kloramfenikola i ceftriaksona primijećeni su antagonistički učinci. Klinički značaj ovog nalaza nije poznat.

Nisu prijavljene interakcije izmeĎu ceftriaksona i oralnih lijekova koji sadrže kalcij niti interakcije izmeĎu intramuskularnog ceftriaksona i lijekova koji sadrže kalcij (ni intravenskih ni oralnih).

U bolesnika liječenih ceftriaksonom Coombsov test može dati lažno pozitivan nalaz.

Kao i drugi antibiotici, ceftriakson može uzrokovati lažno pozitivan nalaz testa na galaktozemiju.

Neenzimske metode odreĎivanja glukoze u mokraći takoĎer mogu dati lažno pozitivne nalaze. Zbog toga se tijekom liječenja ceftriaksonom glukoza u mokraći mora odreĎivati enzimskim metodama.

Nakon istodobne primjene velikih doza ceftriaksona i snažnih diuretika (npr. furosemida) nije primijećeno oštećenje bubrežne funkcije.

Istodobna primjena probenecida ne smanjuje eliminaciju ceftriaksona.

Trudnoća

Ceftriakson prolazi kroz placentarnu barijeru. Podaci o primjeni ceftriaksona u trudnica su malobrojni. Istraživanja na životinjama ne ukazuju na izravne niti neizravne štetne učinke na razvoj embrija/ploda, perinatalni razvoj i postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3). Ceftriakson se u trudnoći, osobito u prvome tromjesečju, smije primjenjivati samo ako koristi liječenja nadmašuju rizike.

Dojenje

Male koncentracije ceftriaksona izlučuju se u majčino mlijeko, ali se kod primjene terapijskih doza ceftriaksona ne očekuju nikakvi učinci na dojenčad. MeĎutim, ne može se isključiti rizik od proljeva i gljivične infekcije sluznica. U obzir treba uzeti i mogućnost senzitizacije. Uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i dobrobit liječenja za majku, mora se donijeti odluka hoće li se prekinuti dojenje ili privremeno ili trajno prekinuti liječenje ceftriaksonom.

Plodnost

Ispitivanja učinaka lijeka na reprodukciju nisu ukazala ni na kakve štetne učinke na plodnost muškaraca ni žena.

Tijekom liječenja ceftriaksonom mogu se javiti nuspojave (npr. omaglica), koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.8). Bolesnici moraju biti oprezni kada upravljaju vozilom ili rade sa strojevima.

Najčešće prijavljene nuspojave kod liječenja ceftriaksonom su eozinofilija, leukopenija, trombocitopenija, proljev, osip i povišene vrijednosti jetrenih enzima.

Podaci za utvrĎivanje učestalosti nuspojava povezanih s primjenom ceftriaksona prikupljeni su u kliničkim ispitivanjima.

Za odreĎivanje učestalosti korištene su sljedeće kategorije: vrlo često (≥ 1/10)

često (≥ 1/100 i < 1/10)

manje često (≥ 1/1000 i < 1/100) rijetko (≥ 1/10000 i < 1/1000)

nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Organski sustav	Često	Manje često	Rijetko	Nepoznatoa
Infekcije i infestacije		gljivična infekcija genitalnog trakta	pseudomembranski	superinfekcijab
Poremećaji krvi i limfnog sustava	eozinofilija leukopenija trombocitopenija	granulocitopenija anemija koagulopatija		hemolitička anemijab agranulocitoza
Poremećaji imunološkog sustava				anafilaktički šok anafilaktička reakcija anafilaktoidna reakcija preosjetljivostb Jarisch-
Poremećaji živčanog sustava		glavobolja omaglica	encefalopatija	konvulzija
Poremećaji uha i labirinta				vrtoglavica
Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja			bronhospazam
Srčani poremećaji				Kounisov sindrom
Poremećaji probavnog sustava	proljevb meke stolice	mučnina povraćanje		pankreatititsb stomatitis glositis
Poremećaji jetre i žuči	povišene razine jetrenih enzima			precipitacija u žučnom mjehurub kernikterus
Poremećaji kože i potkožnog tkiva	osip	pruritus	urtikarija	Stevens-Johnsonov sindromb
Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava			hematurija glikozurija	oligurija precipitacija u bubrezima (reverzibilna)
Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene		flebitis	edem zimica
Pretrage		povišena		lažno pozitivan nalaz Coombsova testab

a Na temelju prijava nakon stavljanja lijeka u promet. Budući da je te nuspojave dobrovoljno prijavila populacija neodreĎene veličine, nije moguće pouzdano odrediti njihovu učestalost, pa ih se stoga svrstava u kategoriju 'nepoznato'.

b Vidjeti dio 4.4.

Opis odabranih nuspojava

Infekcije i infestacije

Prijavljeni slučajevi proljeva nakon primjene ceftriaksona mogu biti povezani s bakterijom Clostridium difficile. Potrebno je odgovarajuće održavati ravnotežu tekućine i elektrolita (vidjeti dio 4.4).

Precipitacija ceftriaksona i soli kalcija

U nedonoščadi i terminske novoroĎenčadi (u dobi < 28 dana) liječene intravenskim ceftriaksonom i kalcijem rijetko su prijavljene teške nuspojave koje su ponekad imale smrtni ishod. Precipitati ceftriakson-soli kalcija primijećeni su nakon smrti u plućima i bubrezima. Visok rizik od precipitacije u novoroĎenčadi posljedica je malog volumena krvi i duljeg poluvijeka ceftriaksona u usporedbi s odraslima (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.2).

Prijavljeni su slučajevi precipitacije ceftriaksona u mokraćnom sustavu, prvenstveno kod djece koja su liječena visokim dnevnim dozama (npr. ≥ 80 mg/kg/dan ili ukupnim dozama koje prelaze 10 g) i koja su imala neke druge faktore rizika (npr. dehidracija ili imobilizaciju). Taj dogaĎaj može biti simptomatski ili asimptomatski te može uzrokovati opstrukciju uretera i postrenalnu akutnu insuficijenciju bubrega, a obično se povlači nakon prekida primjene ceftriaksona (vidjeti dio 4.4).

Primijećena je precipitacija ceftriaksona i soli kalcija u žučnom mjehuru, prvenstveno u bolesnika liječenih dozama većima od preporučene standardne doze. Prospektivna ispitivanja ukazala su na varijabilnu incidenciju precipitacije kod intravenske primjene u djece - u nekim je ispitivanjima ona bila veća od 30 %. Čini se da je incidencija manja kod sporije infuzije (20-30 minuta). Taj je učinak obično asimptomatski, no precipitacije su u rijetkim slučajevima pratili klinički simptomi poput boli, mučnine i povraćanja. U tim se slučajevima preporučuje simptomatsko liječenje. Precipitacija je obično reverzibilna nakon prekida primjene ceftriaksona (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5863717324058899464485602Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

U slučaju predoziranja mogu se pojaviti nuspojave poput mučnine, povraćanja i proljeva. Koncentracije ceftriaksona ne mogu se smanjiti hemodijalizom niti peritonealnom dijalizom. Nema specifičnog protulijeka. Liječenje predoziranja treba biti simptomatsko.

Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu, cefalosporini III. generacije, ATK oznaka: J01DD04.

Mehanizam djelovanja

Ceftriakson se veže na proteine koji vezuju penicilin te tako inhibira sintezu stanične stijenke bakterije. To dovodi do prekida biosinteze stanične stijenke (peptidoglikana), što uzrokuje lizu i smrt bakterijske stanice.

Rezistencija

Rezistencija bakterija na ceftriakson može biti posljedica jednoga ili više sljedećih mehanizama:

• hidrolize posredovane beta-laktamazama, uključujući beta-laktamaze proširenog spektra, karbapenemaze i Amp C enzime, do čije indukcije ili stabilne derepresije može doći u nekih aerobnih Gram-negativnih bakterijskih vrsta.

• smanjenog afiniteta proteina koji vežu penicilin za ceftriakson

• nepropusnosti vanjske membrane u gram-negativnih organizama

• bakterijske efluks pumpe.

Granične vrijednosti testova osjetljivosti

U nastavku se navode granične vrijednosti minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) koje je uspostavilo Europsko povjerenstvo za testiranje osjetljivosti na antibiotike (EUCAST; engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing, EUCAST):

969568-2926391 Patogen Test razrjeĎivanja (MIK, mg/l) Osjetljiv Rezistentan Enterobacterales (indikacije različite od meningitisa) ≤ 1 > 2 Enterobacterales (meningitis) ≤ 1 > 1 Staphylococcus spp. a,b a. a. Streptococcus spp. (skupine A, B, C i G) c. c. Streptococcus pneumoniae (indikacije različite od meningitisa) ≤ 0,5 > 2 Streptococcus pneumoniae (meningitis) ≤ 0,5 > 0,5 Streptokoki iz skupine Viridans ≤ 0,5 >0,5 Haemophilus influenzaed ≤ 0,125 > 0,125 Moraxella catarrhalis ≤ 1 > 2 Neisseria gonorrhoeae ≤ 0,125 > 0,125 Neisseria meningitidis ≤ 0,125e > 0,125 Nevezano za vrstu ≤ 1 > 2 a. Osjetljivost utvrĎena posredno na temelju osjetljivosti na cefoksitin.

b. Osjetljivost meticilin-osjetljivih stafilokoka treba navesti kao „osjetljivost, povećana izloženost (I)“. c. Osjetljivost utvrĎena posredno na temelju osjetljivosti na benzilpenicilin.

d. Prijelomne točke odnose se i na meningitis.

e. Izolati u kojih je MIK ceftriaksona iznad granične vrijednosti za osjetljivost su rijetki; ako se takvi izolati pronaĎu, treba ih ponovno testirati i u slučaju pozitivnog nalaza poslati u referentni laboratorij. f. Prijelomne točke cefalosporina za Enterobacterales otkrit će sve klinički važne mehanizme otpornosti (uključujući ESBL i AmpC posredovan plazmidom). Neki izolati koji proizvode beta-laktamaze osjetljivi su na cefalosporine 3. ili 4. generacije s ovim prijelomnim točkama i treba ih prijaviti kao testirane, tj. prisutnost ili odsutnost ESBL-a sama po sebi ne utječe na kategorizaciju osjetljivosti. Detekcija i karakterizacija ESBL-a preporučuju se u svrhu javnog zdravlja i kontrole infekcije.

Klinička djelotvornost protiv specifičnih patogena

1041196260451610411964159377104119663785751041196734174310411969269984

Prevalencija stečene rezistencije za odreĎene vrste može se razlikovati po geografskim regijama i vremenskim razdobljima pa je poželjno imati lokalne podatke o rezistenciji, osobito kod liječenja teških infekcija. Prema potrebi treba potražiti savjet stručnjaka ako je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korist ceftriaksona upitna barem u nekim vrstama infekcija.

Vrste koje su obično osjetljive

Gram-pozitivni aerobi

Vrste kod kojih stečena rezistencija može predstavljati problem

Gram-pozitivni aerobi

969568-4204589 Clostridium perfringens Inherentno rezistentni organizmi Gram-pozitivni aerobi Enterococcus spp. Listeria monocytogenes Gram-negativni aerobi Acinetobacter baumannii Pseudomonas aeruginosa Stenotrophomonas maltophilia Anaerobi Clostridium difficile Ostali: Chlamydia spp. Chlamydophila spp. Mycoplasma spp. Legionella spp. Ureaplasma urealyticum

£ Svi stafilokoki rezistentni na meticilin rezistentni su i na ceftriakson. + Stope rezistencije od > 50% u najmanje jednoj regiji.

% Sojevi koji proizvode beta-laktamaze proširenog spektra uvijek su rezistentni.

Apsorpcija

Intramuskularna primjena

Nakon intramuskularne injekcije srednje vrijednosti vršnih razina ceftriaksona u plazmi su približno upola manje od onih primijećenih nakon intravenske primjene ekvivalentne doze. Maksimalna koncentracija u plazmi nakon jedne intramuskularne doze od 1 g iznosi približno 81 mg/l, a postiže se 2-3 sata nakon primjene.

Površina ispod krivulje koncentracija u plazmi-vrijeme nakon intramuskularne primjene jednaka je onoj nakon intravenske primjene ekvivalentne doze.

Intravenska primjena

Nakon intravenske bolusne primjene ceftriaksona u dozi od 500 mg odnosno 1 g, vršne koncentracije razina ceftriaksona u plazmi iznose približno 120 mg/l odnosno 200 mg/l. Nakon intravenske infuzije ceftriaksona u dozi od 500 mg, 1 g odnosno 2 g, razine ceftriaksona u plazmi iznose približno 80 mg/l, 150 mg/l odnosno 250 mg/l.

Distribucija

Volumen distribucije ceftriaksona iznosi 7-12 l. Koncentracije znatno iznad minimalnih inhibitornih koncentracija za najrelevantnije patogene bile su mjerljive u tkivu, uključujući pluća, srce, žučni

trakt/jetru, tonzile, srednje uho i nosnu sluznicu, kost te cerebrospinalnu, pleuralnu, prostatičnu i sinovijsku tekućinu. Nakon primjene ponovljenih doza primijećeno je povećanje srednje vrijednosti vršne koncentracije u plazmi (Cmax) od 8-15%; stanje dinamičke ravnoteže u većini se slučajeva postiže unutar 48-72 sata, ovisno o putu primjene.

Prodiranje u određena tkiva

Ceftriakson prodire kroz moždane ovojnice. Penetracija je najveća kada su moždane ovojnice upaljene. Prijavljeno je da srednje vrijednosti vršne koncentracije ceftriaksona u cerebrospinalnoj tekućini bolesnika s bakterijskim meningitisom iznose do 25% razine u plazmi, u usporedbi s 2% u bolesnika u kojih moždane ovojnice nisu upaljene. Vršne koncentracije ceftriaksona u cerebrospinalnoj tekućini postižu se približno 4-6 sati nakon intravenske injekcije. Ceftriakson prolazi placentarnu barijeru i u malim se koncentracijama izlučuje u majčino mlijeko (vidjeti dio 4.6).

Vezanje za proteine

Ceftriakson se reverzibilno veže za albumin. Vezanje za proteine u plazmi iznosi približno 95% pri koncentracijama u plazmi manjima od 100 mg/l. Vezanje je saturabilno, a udio vezanog lijeka smanjuje se s povećanjem koncentracije (do 85% pri koncentraciji u plazmi od 300 mg/l).

Biotransformacija

Ceftriakson se ne metabolizira sistemski, već ga crijevna flora pretvara u neaktivne metabolite.

Eliminacija

Plazmatski klirens ukupnog ceftriaksona (vezanog i nevezanog) iznosi 10-22 ml/min. Bubrežni klirens iznosi 5-12 ml/min. 50-60% ceftriaksona izlučuje se u nepromijenjenu obliku u mokraći, prvenstveno glomerularnom filtracijom, a 40-50% izlučuje se u neizmijenjenu obliku putem žuči. Poluvrijeme eliminacije ukupnog ceftriaksona u odraslih iznosi približno 8 sati.

Bolesnici s oštećenjem bubrežne ili jetrene funkcije

U bolesnika s oštećenjem bubrežne ili jetrene funkcije farmakokinetika ceftriaksona mijenja se minimalno, pri čemu je poluvijek samo blago produljen (manje nego dvostruko), čak i u bolesnika s teškim oštećenjem bubrežne funkcije.

Relativno umjereno produljenje poluvijeka u bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije objašnjava se kompenzatornim povećanjem nebubrežnog klirensa, koji je posljedica smanjenog vezanja za proteine i posljedičnog povećanja nebubrežnog klirensa ukupnog ceftriaksona.

U bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije poluvijek eliminacije nije produljen zbog kompenzatornog povećanja bubrežnog klirensa. To je takoĎer posljedica povećanja udjela nevezanog ceftriaksona u plazmi, koje pridonosi primijećenom paradoksalnom povećanju ukupnog klirensa lijeka, pri čemu dolazi do povećanja volumena distribucije, koje je paralelno ukupnom klirensu.

Starije osobe

U starijih osoba u dobi iznad 75 godina prosječan poluvijek eliminacije obično je dvostruko ili trostruko dulji nego u mladih odraslih osoba.

Pedijatrijska populacija

Poluvijek ceftriaksona produljen je u novoroĎenčadi. Od roĎenja do 14 dana starosti razine slobodnog ceftriaksona mogu dodatno povećati faktori poput smanjene glomerularne filtracije i izmijenjena vezanja za proteine. U djetinjstvu je poluvijek kraći nego u novoroĎenčadi ili odraslih.

Klirens iz plazme i volumen distribucije ukupnog ceftriaksona veći su u novoroĎenčadi, dojenčadi i djece nego u odraslih osoba.

Linearnost/nelinearnost

Farmakokinetika ceftriaksona je nelinearna, a svi osnovni farmakokinetički parametri, osim poluvijeka eliminacije, ovise o dozi ako se temelje na ukupnim koncentracijama lijeka, pa je njihovo povećanje manje od proporcionalnog u odnosu na povećanje doze. Nelinearnost je posljedica zasićenja vezanja za proteine u plazmi i stoga je primijećena kod ukupnog ceftriaksona u plazmi, ali ne i kod slobodnog (nevezanog) ceftriaksona.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos

Kao i kod drugih beta-laktama, farmakokinetičko-farmakodinamički indeks koji pokazuje najbolju korelaciju s djelotvornošću in vivo predstavlja onaj postotak intervala doziranja u kojemu je koncentracija nevezanog lijeka veća od minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) ceftriaksona za pojedine ciljne vrste (tj. %T > MIK).

Postoje dokazi iz istraživanja na životinjama koji pokazuju da visoke doze ceftriakson-soli kalcija dovode do stvaranja konkremenata i precipitata u žučnom mjehuru pasa i majmuna, a pojava je reverzibilna. Istraživanja na životinjama nisu ukazala na reproduktivnu toksičnost niti na genotoksičnost. Nisu provedena ispitivanja kancerogenosti ceftriaksona.

Nema.

Na temelju podataka iz literature, ceftriakson nije kompatibilan s amsakrinom, vankomicinom, flukonazolom, aminoglikozidima i labetalolom.

Otopine koje sadrže ceftriakson ne smiju se miješati s drugim lijekovima niti dodavati drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6. Osobito se otapala koja sadrže kalcij (npr. Ringerova otopina, Hartmannova otopina) ne smiju koristiti za rekonstituciju bočica ceftriaksona niti za daljnje razrjeĎivanje rekonstituirane bočice za intravensku primjenu jer može doći do precipitacije. Ceftriakson se ne smije miješati niti primjenjivati istodobno s otopinama koje sadrže kalcij uključujući otopinu za potpunu parenteralnu prehranu (vidjeti dijelove 4.2, 4.3, 4.4 i 4.8).

Ukoliko se namjerava liječenje kombinacijom drugog antibiotika s Ceftriaksonom Pontus, ne smije se primijeniti u istoj štrcaljki ili istoj infuzijskoj otopini.

Ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

2 godine

Rok valjanosti nakon rekonstitucije i razrjeĎivanja:

Dokazana je fizikalna i kemijska stabilnost rekonstituiranog lijeka do 6 sati na temperaturi od 25°C ili 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C.

S mikrobiološkog stajališta, osim ako metoda rekonstitucije isključuje rizik od mikrobiološke kontaminacije, otopina se mora odmah upotrijebiti. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme primjene i uvjeti čuvanja odgovornost su korisnika i ne bi smjeli biti duži od gore navedenih vremenskih perioda za fizikalno-kemijsku stabilnost u primjeni.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Za uvjete čuvanja rekonstituiranog lijeka vidjeti dio 6.3.

Ceftriakson Pontus 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

20 ml bočice od lijevanog prozirnog stakla (tip II); zatvorene sa 20 mm sivim brombutilnim gumenim čepom sa aluminijskom „flip-off“ kapicom od 20 mm (plave boje), koje sadrže 1 g ceftriaksona u obliku ceftriaksonnatrija.

Ceftriakson Pontus 2 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

50 ml bočice od lijevanog prozirnog stakla (tip II); zatvorene sa 20 mm sivim brombutilnim gumenim čepom sa aluminijskom „flip-off“ kapicom od 20 mm (bijele boje), koje sadrže 2 g ceftriaksona u obliku ceftriaksonnatrija.

Lijek je dostupan u veličinama pakiranja od 1 bočice, 5 bočica ili 10 bočica.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Otpadni materijal potrebno je zbrinuti na siguran način. Neiskorištenu otopinu antibiotika, kao i sav otpadni materijal korišten za primjenu lijeka, potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima. Priprema otopine za injekciju i infuziju

Preporuča se primjena svježe pripremljenih otopina. Za uvjete čuvanja nakon rekonstitucije lijeka vidjeti dio 6.3.

Ceftriakson Pontus se ne smije miješati u istoj štrcaljki s niti jednim drugim lijekom osim 1% otopinom lidokainklorida (samo za intramuskularnu injekciju).

Infuzijska linija se mora isprati nakon svake primjene.

Intramuskularna injekcija

Ceftriakson Pontus 1 g prašak treba otopiti u 3,5 ml 1% otopine lidokainklorida .

Ceftriakson Pontus 2 g prašak treba otopiti u 7,0 ml 1% otopine lidokainklorida.

Otopina se primjenjuje dubokom intramuskularnom injekcijom.

Doze veće od 1 g treba podijeliti i injicirati na više od jednog mjesta.

Otopina lidokaina ne smije se primijeniti intravenski.

Intravenska injekcija

Ceftriakson Pontus 1 g prašak treba otopiti u 10 ml vode za injekcije.

Injekciju se mora primijeniti tijekom 5 minuta, izravno u venu ili putem cjevčice intravenske infuzije.

Volumen istiskivanja 1 g ceftriaksona je 0,71 ml u vodi za injekcije i 1% otopini lidokain hidroklorida. Kada se doda 10 ml vode za injekcije, konačna koncentracija rekonstituirane otopine je 93,37 mg/ml. Kada se doda 3,5 ml 1% otopine lidokain hidroklorida, konačna koncentracija rekonstituirane otopine je 237,53 mg/ml.

Volumen istiskivanja 2 g ceftriaksona je 1,4 ml u 1% otopini lidokain hidroklorida. Kada se doda 7 ml 1% otopine lidokain hidroklorida, konačna koncentracija rekonstituirane otopine je 238,09 mg/ml.

Intravenska infuzija

Ceftriakson Pontus 1 g prašak i Ceftriakson 2 g prašak treba otopiti u 20 do 40 ml jedne od sljedećih infuzijskih otopina koje ne sadrže kalcij:

0,9%-tne (9 mg/ml) otopine natrijevog klorida, 0,45%-tne (4,5 mg/ml) otopine natrijevog klorida + 2,5% tna (25 mg/ml) otopina dekstroze, 5%-tne (50 mg/ml) dekstroze, 10% (100 mg/ml) dekstroze, 6%-tnom (60 mg/ml) dekstranu u 5%-tnoj (50mg/ml) otopini dekstroze, 6-10%-tnoj

(60-100 mg/ml) otopini hidroksietilnog škroba, vodi za injekcije.

Infuziju treba primijeniti tijekom najmanje 30 minuta.

Vidjeti takoĎer informacije u dijelu 6.2.

Volumen istiskivanja 2 g ceftriaksona je 1,37 ml u vodi za injekcije. Kada se doda 40 ml vode za injekcije, konačna koncentracija rekonstituirane otopine je 48,34 mg/ml.

U novoroĎenčadi intravenska primjena treba trajati najmanje 60 minuta da bi se smanjio mogući rizik od bilirubinske encefalopatije.

Nakon primjene, preporučuje se ispiranje intravenske linije otopinom natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9%) za injekciju kako bi se osigurala primjena cijele doze.

Ovo je neophodno jer je ukupni volumen kratke infuzije (40-50 ml) samo malo veći od mrtvog prostora volumetrijske pumpe ili gravitacijskog infuzijskog seta koji je obično u rasponu od 20-30 ml (za više informacija molimo pogledajte:. Posljedično, nakon primjene, znatan dio kratke infuzije i dalje će biti u infuzijskom setu ili cjevčici. Ovaj rezidualni volumen može ugroziti terapiju bolesnika koja zahtijeva potpunu propisanu količinu ceftriaksona.

Ceftriakson Pontus je antibiotik koji se daje odraslim osobama i djeci (uključujući novoroĎenčad). Djeluje tako da uništava bakterije koje uzrokuju infekcije. Pripada skupini lijekova koji se zovu cefalosporini.

Ceftriakson Pontus se koristi za liječenje infekcija:

• mozga (meningitis)

• pluća

• srednjeg uha

• trbuha i trbušne stijenke (peritonitisa)

• mokraćnog sustava i bubrega

• kostiju i zglobova

• kože i mekih tkiva

• krvi

• srca.

Može se primjenjivati za:

• liječenje specifičnih spolno prenosivih infekcija (gonoreja i sifilis)

• liječenje bolesnika s niskim brojem bijelih krvnih stanica (neutropenija) koji imaju vrućicu uzrokovanu bakterijskom infekcijom

• liječenje infekcija prsnog koša u odraslih s kroničnim bronhitisom

• liječenje lajmske bolesti (uzrokovane ugrizom krpelja) u odraslih i djece, uključujući novoroĎenčad stariju od 15 dana

• sprječavanje infekcija tijekom kirurškog zahvata.

Nemojte primjenjivati Ceftriakson Pontus:

• ako ste alergični na ceftriakson.

• ako ste ikada imali naglu ili tešku alergijsku reakciju na penicilin ili slične antibiotike (poput cefalosporina, karbapenema ili monobaktama). Znakovi uključuju iznenadno oticanje grla ili lica, koje može otežati disanje ili gutanje, iznenadno oticanje šaka, stopala i gležnjeva, bol u prsnom košu te težak osip koji se brzo razvija.

• ako ste alergični na lidokain, a trebate primite Ceftriakson Pontus injekcijom u mišić.

Ceftriakson Pontus se ne smije dati djetetu:

• ako je roĎeno prerano

• ako se radi o novoroĎenčetu (mlaĎem od 28 dana) koje ima odreĎene poremećaje krvne slike ili žuticu (žutu boju kože ili bjeloočnica) ili koje treba primiti lijek koji sadrži kalcij u venu.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego primijenite lijek Ceftriakson Pontus:

• ako ste nedavno primili ili trebate primiti lijekove koji sadrže kalcij

• ako ste nedavno imali proljev nakon uzimanja antibiotika; ako ste ikada imali crijevnih tegoba, osobito kolitis (upalu crijeva)

• ako imate problema s jetrom ili bubrezima (vidjeti dio 4.)

• ako imate žučne ili bubrežne kamence

• ako imate neke druge bolesti, poput hemolitičke anemije (smanjenje broja crvenih krvnih

stanica koje može uzrokovati blijedo žutu boju kože, slabost ili nedostatak zraka)

• ako ste na prehrani s niskim unosom natrija

• ako trenutno imate ili ste ikada imali kombinaciju bilo kojih od sljedećih simptoma: osipa, crvenila kože, mjehurića na usnama, očima i u ustima, ljuštenja kože, visoke vrućice, simptoma nalik gripi, povišenih razina jetrenih enzima u nalazima krvnih pretraga i

povećanog broja jedne vrste bijelih krvnih stanica (eozinofilija) te povećanih limfnih

čvorova (znakovi teških kožnih reakcija, pogledajte i dio

U rijetkim slučajevima, osobito u bolesnika starije dobi s ozbiljnim problemima s bubrezima ili živčanim sustavom, liječenje ceftriaksonom može uzrokovati smanjenu razinu svijesti, neuobičajene pokrete, uznemirenost i konvulzije.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Kod primjene ovog lijeka mogu se javiti sljedeće nuspojave:

Stanja na koja trebate obratiti pažnju Alergijske reakcije:

Bol u prsnom košu u sklopu alergijskih reakcija, koja može biti simptom srčanog udara izazvanog alergijom (Kounisov sindrom).

Teške alergijske reakcije (nepoznato, učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka). Ako imate tešku alergijsku reakciju, odmah se obratite liječniku.

Znakovi mogu uključivati:

• iznenadno oticanje lica, grla, usana ili usta, koje može otežati disanje ili gutanje

• iznenadno oticanje šaka, stopala i gležnjeva.

Teške kožne reakcije (nepoznato, učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka). Ako dobijete tešku kožnu reakciju, odmah se obratite liječniku. Znakovi mogu uključivati:

- težak osip koji se brzo razvija i uz koji se pojavljuju mjehurići na koži ili ljuštenje kože, a moguća je i pojava mjehurića u ustima (Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza, koji su poznati i kao SJS i TEN).

- kombinaciju bilo kojih od sljedećih simptoma: proširenog osipa, visoke tjelesne temperature, povišenih vrijednosti jetrenih enzima, poremećaja krvi (eozinofilija), povećanih limfnih čvorova i zahvaćenosti drugih organa (reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima, koja je poznata i kao DRESS ili sindrom preosjetljivosti na lijek).

- Jarisch-Herxheimerovu reakciju, koja uzrokuje vrućicu, zimicu, glavobolju, bol u mišićima i kožni osip te koja je obično samo-ograničavajuća. Ta se reakcija javlja ubrzo nakon početka primjene lijeka Ceftriakson Pontus za liječenje infekcija uzrokovanih spirohetama, kao što je lajmska bolest.

Druge moguće nuspojave:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)

• odstupanja u vrijednostima bijelih krvnih stanica (poput smanjenja broja leukocita i povećanja broja eozinofila) i krvnih pločica (smanjenje broja trombocita)

• meka stolica ili proljev

• promjene u krvnim nalazima povezane s funkcijom jetre

• osip.

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)

• gljivične infekcije (primjerice, mliječac)

• smanjen broj bijelih krvnih stanica (granulocitopenija)

• smanjen broj crvenih krvnih stanica (anemija)

• tegobe povezane sa zgrušavanjem krvi; znakovi mogu uključivati sklonost nastanku modrica te bol i oticanje zglobova

• glavobolja

• omaglica

• mučnina ili povraćanje

• svrbež (pruritus)

• bol ili osjećaj žarenja duž vene u koju je Ceftriakson Pontus ubrizgan; bol na mjestu primjene injekcije

• visoka temperatura (vrućica)

• odstupanja u nalazima testova bubrežne funkcije (povišene vrijednosti kreatinina u krvi).

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)

• upala debelog crijeva; znakovi uključuju proljev, u kojem obično ima krvi i sluzi, bol u trbuhu i vrućicu

• otežano disanje (bronhospazam)

• izdignut osip koji svrbi (koprivnjača) i koji može prekrivati velik dio tijela, svrbež i natečenost

• krv ili šećer u mokraći

• edem (nakupljanje tekućine)

• drhtanje.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

• sekundarna infekcija koja možda ne odgovara na liječenje prethodno propisanim antibiotikom

• vrsta anemije kod koje dolazi do uništavanja crvenih krvnih stanica (hemolitička anemija)

• značajno smanjenje broja bijelih krvnih stanica (agranulocitoza)

• konvulzije

• vrtoglavica (osjećaj da se sve oko Vas okreće)

• upala gušterače (pankreatitis); znakovi uključuju jaku bol u trbuhu koja se širi prema leĎima

• upala sluznice u usnoj šupljini (stomatitis)

• upala jezika (glositis); znakovi uključuju oticanje, crvenilo i bolnost u jeziku

• problemi sa žučnim mjehurom, koji mogu izazvati bol, mučninu i povraćanje

• neurološko stanje koje se može javiti u novoroĎenčadi s teškom žuticom (kernikterus)

• bubrežni problemi izazvani taloženjem ceftriakson-kalcija; možete osjećati bol pri mokrenju ili mokrenje može biti smanjeno

• lažno pozitivan nalaz Coombsova testa (testa za utvrĎivanje odreĎenih krvnih problema)

• lažno pozitivan nalaz testa na galaktozemiju (prekomjerno nakupljanje šećera galaktoze)

• Ceftriakson Pontus može utjecati na neke vrste testova za utvrĎivanje šećera u krvi – molimo provjerite sa svojim liječnikom.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: . Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji i naljepnici na bočici iza oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Rok valjanosti nakon rekonstitucije i razrjeĎivanja:

Dokazana je fizikalna i kemijska stabilnost rekonstituiranog lijeka do 6 sati na temperaturi od 25°C ili 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C.

S mikrobiološkog stajališta, osim ako metoda rekonstitucije isključuje rizik od mikrobiološke kontaminacije, otopina se mora odmah upotrijebiti. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme primjene i uvjeti čuvanja odgovornost su korisnika i ne bi smjeli biti duži od gore navedenih vremenskih perioda za fizikalno-kemijsku stabilnost u primjeni.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Ceftriakson Pontus sadrži

Ceftriakson Pontus 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju: Djelatna tvar je ceftriakson.

Jedna bočica sadrži 1 g ceftriaksona u obliku ceftriaksonnatrija.

Svaki 1 gram ceftriaksonnatrija sadrži približno 3,6 mmola (82,8 mg) natrija. Bočica ne sadrži pomoćne tvari.

Volumen istiskivanja 1 g ceftriaksona je 0,71 ml u vodi za injekcije i 1% otopini lidokainklorida. Kada se doda 10 ml vode za injekcije, konačna koncentracija rekonstituirane otopine je 93,37 mg/ml. Kada se doda 3,5 ml 1% otopine lidokainklorida, konačna koncentracija rekonstituirane otopine je 237,53 mg/ml.

Ceftriakson Pontus 2 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju: Djelatna tvar je ceftriakson.

Jedna bočica sadrži 2 g ceftriaksona u obliku ceftriaksonnatrija.

Svaka 2 grama ceftriaksonnatrija sadrže približno 7,2 mmola (165,6 mg) natrija. Bočica ne sadrži pomoćne tvari.

Volumen istiskivanja 2 g ceftriaksona je 1,37 ml u vodi za injekcije. Kada se doda 40 ml vode za injekcije, konačna koncentracija rekonstituirane otopine je 48,34 mg/ml.

Infuzijska linija se mora isprati nakon svake primjene.

Kako Ceftriakson Pontus izgleda i sadržaj pakiranja

Ceftriakson Pontus je prašak za otopinu za injekciju ili infuziju u staklenoj bočici s gumenim čepom, koja je zatvorena aluminijskom plavom (1 g bočica) ili bijelom (2 g bočica) „flip-off “ kapicom. Ceftriakson Pontus je bjelkasti ili žućkasti, kristalinični prašak.

Nakon razrjeĎivanja dobiva se bistra otopina.

Ceftriakson Pontus je dostupan u pakiranjima od 1 bočice, 5 bočica i 10 bočica. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač Nositelj odobrenja

Pontus Pharma d.o.o. Ulica kralja Zvonimira 62 10000 Zagreb

ProizvoĎač

Venus Pharma GmbH Am-Bahnhof 1-3 59368 Werne Njemačka

European Pharma Hub Kft. Gorcsev Iván utca 5, Gyál, 2360,

MaĎarska

Ovaj lijek odobren je u državama članicama Europskog gospodarskog prostora pod sljedećim nazivima:

Malta : Ceftriaxone Venus Pharma Nizozemska : Ceftriaxone Venus Pharma Njemačka : Ceftriaxone Venus Pharma Portugal : Ceftriaxone Venus Pharma Cipar : Ceftriaxone Venus Pharma Estonija : Ceftriaxone Venus Pharma Latvija : Ceftriaxone Venus Pharma Litva : Ceftriaxone Venus Pharma Slovenija : Ceftriakson Pontus

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u kolovozu 2024.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

INFORMACIJE ZA ZDRAVSTVENE RADNIKE

Ceftriakson Pontus 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju Ceftriakson Pontus 2 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

ceftriakson (u obliku ceftriaksonnatrija)

Dodatne informacije potražite u Sažetku opisa svojstava lijeka.

Kako Ceftriakson Pontus izgleda i sadržaj pakiranja Ceftriakson Pontus 1 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

20 ml bočice od lijevanog prozirnog stakla (tip II); zatvorene sa 20 mm sivim brombutilnim gumenim čepom sa aluminijskom „flip-off“ kapicom od 20 mm (plave boje), koje sadrže 1 g ceftriaksona u obliku ceftriaksonnatrija.

Ceftriakson Pontus 2 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

50 ml bočice od lijevanog prozirnog stakla (tip II); zatvorene sa 20 mm sivim brombutilnim gumenim čepom sa aluminijskom „flip-off“ kapicom od 20 mm (bijele boje), koje sadrže 2 g ceftriaksona u obliku ceftriaksonnatrija.

Bočice sadrže sterilni, bjelkasti ili žućkasti, kristalinični prašak. Nema pomoćnih tvari. 1 g ceftriaksona sadrži približno 82,8 mg (3,6 mmol) natrija.

Pakiranje sadrži 1 bočicu, 5 bočica ili 10 bočica.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Doziranje

Doza ovisi o težini, mjestu i vrsti infekcije te osjetljivosti uzročnika, kao i o dobi te jetrenoj i bubrežnoj funkciji bolesnika.

Doze preporučene u sljedećim tablicama su doze koje se općenito preporučuju u navedenim indikacijama. U izuzetno teškim slučajevima treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

Odrasli i djeca starija od 12 godina (≥ 50 kg)

* U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

** Ako se primjenjuju doze veće od 2 g na dan, može se razmotriti primjena lijeka dvaput dnevno (svakih 12 sati).

Indikacije za odrasle i djecu stariju od 12 godina (≥ 50 kg) kod kojih su potrebni posebni režimi doziranja:

Akutni otitis media

Može se dati jedna intramuskularna doza lijeka Ceftriakson Pontus od 1-2 g. Malobrojni podaci ukazuju na to da u bolesnika s teškim oblikom bolesti ili u onih u kojih prethodna terapija nije bila uspješna, može biti djelotvorna primjena lijeka Ceftriakson Pontus u intramuskularnoj dozi od 1-2 g na dan tijekom 3 dana.

Preoperativna profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata

Jednokratna doza od 2 g prije kirurškog zahvata.

Gonoreja

Jednokratna doza od 500 mg intramuskularno.

1g/2g prašak za otopinu/injekciju nije odgovarajući za liječenje gonoreje. Potrebno je provjeriti raspoloživost drugih proizvoda koji sadrže manju količinu ceftriaksona.

Sifilis

Uobičajene preporučene doze su 500 mg do 1 g jedanput na dan, koje se u slučaju neurosifilisa povećavaju na 2 g jedanput na dan, u trajanju od 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na ograničenim podacima. Potrebno je uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.

Diseminirana lajmska borelioza (rana [stadij II] i kasna [stadij III])

2 g jedanput na dan tijekom 14-21 dana. Preporučeno trajanje liječenja je različito pa u obzir treba uzeti nacionalne ili lokalne smjernice.

Pedijatrijska populacija

Novorođenčad, dojenčad i djeca u dobi od 15 dana do 12 godina (< 50 kg)

U djece tjelesne težine 50 kg ili više, treba primjenjivati uobičajene doze za odrasle.

Doza ceftriaksona*	Učestalost primjene**	Indikacije
50-80 mg/kg	jedanput na dan	intraabdominalne infekcije
		komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući pijelonefritis)
		izvanbolnički stečena pneumonija
		bolnički stečena pneumonija
50-100 mg/kg (maks. 4 g)	jedanput na dan	komplicirane infekcije kože i mekih tkiva
		infekcije kosti i zglobova
		liječenje bolesnika s febrilnom neutropenijom za koju se sumnja da je posljedica bakterijske infekcije
80-100 mg/kg (maks. 4 g)	jedanput na dan	bakterijski meningitis
100 mg/kg (maks. 4 g)	jedanput na dan	bakterijski endokarditis

* U slučaju dokumentirane bakterijemije treba razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

** Ako se primjenjuju doze veće od 2 g na dan, može se razmotriti primjena lijeka dvaput dnevno (svakih 12 sati).

Indikacije za novorođenčad, dojenčad i djecu u dobi od 15 dana do 12 godina (< 50 kg) kod kojih su potrebni posebni režimi doziranja:

Akutni otitis media

Za početno liječenje akutnog otitisa media može se primijeniti jedna intramuskularna doza lijeka Ceftriakson Pontus od 50 mg/kg. Malobrojni podaci pokazuju da u djece s teškim oblikom bolesti ili u djece u kojih početno liječenje nije bilo uspješno, može biti učinkovita primjena lijeka Ceftriakson Pontus u intramuskularnoj dozi od 50 mg/kg na dan tijekom 3 dana.

Preoperativna profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata

Jednokratna doza od 50-80 mg/kg prije kirurškog zahvata.

Sifilis

Uobičajene preporučene doze su 75-100 mg/kg (maks. 4 g) jedanput na dan tijekom 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na veoma ograničenim podacima. Potrebno je uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.

Diseminirana lajmska borelioza (rana [stadij II] i kasna [stadij III])

50–80 mg/kg jedanput na dan tijekom 14-21 dana. Preporučeno trajanje liječenja je različito pa je potrebno uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.

Novorođenčad u dobi od 0-14 dana

Ceftriakson Pontus je kontraindiciran u nedonoščadi čija je postmenstrualna dob ispod 41 tjedna (gestacijska dob + kronološka dob).

* U slučaju dokumentirane bakterijemije mora se razmotriti primjenu doza u gornjem dijelu preporučenog raspona.

Ne smije se premašiti maksimalna dnevna doza od 50 mg/kg.

Indikacije za novorođenčad u dobi od 0-14 dana u koje su potrebni posebni režimi doziranja:

Akutni otitis media

Za početno liječenje akutnog otitisa media može se primijeniti jedna intramuskularna doza lijeka Ceftriakson Pontus od 50 mg/kg.

Preoperativna profilaksa infekcija na mjestu kirurškog zahvata Jednokratna doza od 20-50 mg/kg prije kirurškog zahvata.

Sifilis

Obično se preporučuje doza od 50 mg/kg jedanput na dan tijekom 10-14 dana. Preporuke za doziranje u liječenju sifilisa, uključujući neurosifilis, temelje se na veoma ograničenim podacima. Potrebno je uzeti u obzir nacionalne ili lokalne smjernice.

Trajanje terapije

Trajanje terapije varira ovisno o tijeku bolesti. Kao i kod drugih antibiotika, primjenu ceftriaksona se mora nastaviti još 48-72 sata nakon što bolesnik postane afebrilan ili se utvrdi postizanje eradikacije bakterija.

Starije osobe

U starijih osoba nije potrebno prilagoĎavati preporučene doze za odrasle ako su im bubrežna i jetrena funkcija zadovoljavajuće.

Bolesnici s oštećenjem jetrene funkcije

Dostupni podaci ne ukazuju na potrebu za prilagodbom doze u slučaju blagog ili umjerenog oštećenja jetrene funkcije ako bubrežna funkcija nije oštećena.

Nema podataka iz ispitivanja u bolesnika s teškim oštećenjem jetrene funkcije.

Bolesnici s oštećenjem bubrežne funkcije

U bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom nije potrebno prilagoĎavati dozu ceftriaksona ako jetrena funkcija nije oštećena. Samo u slučajevima preterminalnog zatajenja bubrega (klirens kreatinina < 10 ml/min) doza ceftriaksona ne smije biti veća od 2 g na dan.

U bolesnika na dijalizi nije potrebna primjena dodatnih doza nakon dijalize. Ceftriakson se ne uklanja peritonealnom dijalizom niti hemodijalizom. Preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka.

Bolesnici s teškim oštećenjem jetrene i bubrežne funkcije

U bolesnika koji imaju i tešku bubrežnu i tešku jetrenu insuficijenciju preporučuje se pomno klinički nadzirati sigurnost primjene i djelotvornost lijeka.

Način primjene

Intramuskularna primjena

2 g ceftriaksona treba otopiti u 7,0 ml 1% Lidokain injekcije. Otopinu treba primijeniti dubokom intramuskularnom injekcijom. Intramuskularnu injekciju treba injicirati duboko u relativno velik mišić, ali na jednom se mjestu ne smije injicirati više od 1 g.

Doze veće od 1 g treba podijeliti i injicirati na više od jednog mjesta.

Ako se kao otapalo koristi lidokain, dobivena otopina nikada se ne smije primijeniti intravenski. Potrebno je uzeti u obzir informacije sadržane u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain.

Intravenska primjena

Ceftriakson se može primijeniti intravenskom infuzijom tijekom najmanje 30 minuta (preporučeni put primjene) ili sporom intravenskom injekcijom tijekom 5 minuta. Intravensku intermitentnu injekciju treba primjenjivati tijekom 5 minuta, po mogućnosti u veće vene. Intravenske doze od 50 mg/kg ili više u dojenčadi i djece u dobi do 12 godina treba primjenjivati infuzijom. U novoroĎenčadi, intravenske doze treba primjenjivati tijekom 60 minuta kako bi se smanjio mogući rizik od bilirubinske encefalopatije. Intramuskularnu primjenu treba razmotriti kada lijek nije moguće primijeniti intravenski ili kada je intravenski put primjene manje prikladan za bolesnika. Za doze veće od 2 g mora se koristiti intravenska primjena.

Ceftriakson je kontraindiciran u novoroĎenčadi (≤ 28 dana) ako im je potrebno (ili se očekuje da će im biti potrebno) liječenje intravenskim otopinama koje sadrže kalcij, uključujući kontinuirane infuzije koje sadrže kalcij, poput parenteralne prehrane, zbog rizika od precipitacije ceftriaksona i kalcija.

Otopine koje sadrže kalcij (npr. Ringerova otopina ili Hartmannova otopina) ne smiju se koristiti za rekonstituciju bočica ceftriaksona niti za daljnje razrjeĎivanje rekonstituirane bočice za

intravensku primjenu jer može doći do precipitacije. Do precipitacije ceftriaksona i kalcija može doći i kada se ceftriakson miješa s otopinama koje sadrže kalcij u istoj intravenskoj liniji. Stoga se ceftriakson i otopine koje sadrže kalcij ne smiju miješati niti istodobno primjenjivati.

Za preoperativnu profilaksu infekcija na mjestu kirurškog zahvata ceftriakson treba primijeniti 30-90 minuta prije kirurškog zahvata.

Upute za pripremu

Preporuča se primjena svježe pripremljenih otopina. Za daljnje informacije vidjeti dio 5. Upute o lijeku.

Ceftriakson Pontus se ne smije miješati u istoj štrcaljki s niti jednim drugim lijekom osim 1% (10 mg/ml) otopinom lidokainklorida (samo za intramuskularnu injekciju).

Intramuskularna injekcija

Ceftriakson Pontus 1 g prašak treba otopiti u 3,5 ml 1% (10 mg/ml) otopine lidokainklorida.

Ceftriakson Pontus 2 g prašak treba otopiti u 7,0 ml 1% (10 mg/ml) otopine lidokainklorida.

Otopina se primjenjuje dubokom intramuskularnom injekcijom.

Doze veće od 1 g treba podijeliti i injicirati na više od jednog mjesta.

Otopina lidokaina ne smije se primijeniti intravenski.

Intravenska injekcija

Ceftriakson Pontus 1 g prašak treba otopiti u 10 ml vode za injekcije.

Injekciju se mora primijeniti tijekom 5 minuta, izravno u venu ili putem cjevčice intravenske infuzije.

Volumen istiskivanja 1 g ceftriaksona je 0,71 ml u vodi za injekcije i 1% otopini lidokainklorida. Kada se doda 10 ml vode za injekcije, konačna koncentracija rekonstituirane otopine je 93,37 mg/ml. Kada se doda 3,5 ml 1% otopine lidokainklorida, konačna koncentracija rekonstituirane otopine je 237,53 mg/ml.

Volumen istiskivanja 2 g ceftriaksona je 1,4 ml u 1% otopini lidokainklorida. Kada se doda 7 ml 1% otopine lidokainklorida, konačna koncentracija rekonstituirane otopine je 238,09 mg/ml.

Intravenska infuzija

Ceftriakson Pontus 1 g prašak i Ceftriakson 2 g prašak treba otopiti u 20 do 40 ml jedne od sljedećih infuzijskih otopina koje ne sadrže kalcij:

0,9%-tne (9 mg/ml) otopine natrijevog klorida, 0,45%-tne (4,5 mg/ml) otopine natrijevog klorida + 2,5% tna (25 mg/ml) otopina dekstroze, 5%-tne (50 mg/ml) dekstroze, 10% (100 mg/ml) dekstroze, 6%-tnom (60 mg/ml) dekstranu u 5%-tnoj (50mg/ml) otopini dekstroze, 6-10%-tnoj

(60-100 mg/ml) otopini hidroksietilnog škroba, vodi za injekcije.

Infuziju treba primijeniti tijekom najmanje 30 minuta.

Vidjeti takoĎer informacije u djelu 6.2.

Volumen istiskivanja 2 g ceftriaksona je 1,37 ml u vodi za injekcije. Kada se doda 40 ml vode za injekcije, konačna koncentracija rekonstituirane otopine je 48,34 mg/ml.

U novoroĎenčadi intravenska primjena treba trajati najmanje 60 minuta da bi se smanjio mogući rizik od bilirubinske encefalopatije.

Nakon primjene, preporučuje se ispiranje intravenske linije otopinom natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9%) za injekciju kako bi se osigurala primjena cijele doze.

Ovo je neophodno jer je ukupni volumen kratke infuzije (40-50 ml) samo malo veći od mrtvog prostora volumetrijske pumpe ili gravitacijskog infuzijskog seta koji je obično u rasponu od 20-30 ml (za više informacija molimo pogledajte: https://nivas.org.uk/contentimages/main/NIVAS-Infusion-flushing-guidelines-2021-Version-3-2-FINAL.pdf). Posljedično, nakon primjene, znatan dio kratke infuzije i dalje će biti u infuzijskom setu ili cjevčici. Ovaj rezidualni volumen može ugroziti terapiju bolesnika koja zahtijeva potpunu propisanu količinu ceftriaksona.

Inkompatibilnosti

Na temelju podataka iz literature, ceftriakson nije kompatibilan s amsakrinom, vankomicinom, flukonazolom, aminoglikozidima i labetalolom.

Otopine koje sadrže ceftriakson ne smiju se miješati s drugim lijekovima niti dodavati drugim lijekovima osim onih navedenih u ovoj Uputi o lijeku. Osobito se otapala koja sadrže kalcij (npr. Ringerova otopina, Hartmannova otopina) ne smiju koristiti za rekonstituciju bočica ceftriaksona niti za daljnje razrjeĎivanje rekonstituirane bočice za intravensku primjenu jer može doći do precipitacije. Ceftriakson se ne smije miješati niti primjenjivati istodobno s otopinama koje sadrže kalcij uključujući otopinu za potpunu parenteralnu prehranu.

Rok valjanosti

2 godine.

Za rok valjanosti razrijeĎenog lijeka vidjeti Uputu o lijeku.

Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Čuvati bočicu u kartonskoj kutiji radi zaštite od svjetla.