Za liječenje teških infekcija izazvanih bakterijama na koje djeluje gentamicin kada manje toksični antibiotici nisu učinkoviti.
Gentamicin B. Braun 3 mg/ml otopina za infuziju se za sve indikacije, s iznimkom kompliciranih infekcija urinarnog trakta, treba koristiti isključivo u kombinaciji s ostalim relevantnim antibioticima (pretežno zajedno s beta-laktamskim antibiotikom ili s antibiotikom s učinkovitim djelovanjem na anaerobne bakterije).
Pod tim se uvjetima Gentamicin B. Braun 3 mg/ml otopina za infuziju može koristiti u sljedećim slučajevima:
– Komplicirane i ponavljajuće infekcije urinarnog trakta
– Nosokomijalne infekcije donjeg respiratornog trakta uključujući tešku pneumoniju – Intraabdominalne infekcije uključujući peritonitis
– Infekcije kože i mekog tkiva uključujući teške opekline – Septikemija uključujući bakterijemiju
– Liječenje baterijskog endokarditisa – Liječenje kirurških infekcija
Potrebno je pridržavati se službenih uputa o primjerenoj uporabi antibiotika.
Doziranje
Doziranje kod bolesnika s normalnom renalnom funkcijom
Odrasli i adolescenti
Liječenje bakterijskih infekcija
6049264104979Za odrasle osobe i adolescente s normalnom renalnom funkcijom preporučena dnevna doza je 3 mg/kg
– 6 mg/kg tjelesne težine na dan, u obliku 1 (poželjnije) do 2 pojedinačne doze.
Maksimalna dnevna doza od 6 mg/kg može biti potrebna kod liječenja ozbiljnih infekcija, te ako je osjetljivost patogena relativno slaba.
Gentamicin ima dugotrajan post-antibiotski učinak (vidjeti dio 5.1.). Nedavna in vitro i in vivo istraživanja su pokazala da je unos aminoglikozida u renalni korteks ograničen te se stoga pri višim vršnim razinama gentamicina u serumu (nakon jednokratne dnevne doze) u bubrezima pohranjuju manje količine aminoglikozida nego kod doziranja više puta na dan. U slučaju kombiniranog liječenja (npr. s beta-laktamskim antibiotikom u normalnoj dozi) moguće je primijeniti ukupnu dnevnu dozu u obliku jednokratne doze jednom dnevno.
Zbog potrebe za prilagodbom doze, jednokratna dnevna doza gentamicina ne preporuča se za bolesnike s oslabljenim imunitetom (npr. neutropenija), teškim oštećenjem bubrega, ascitesom, bakterijskim endokarditisom, kod bolesnika s teškim opeklinama (više do 20% kože) i kod trudnica.
Trajanje liječenja trebalo bi biti ograničeno na 7 - 10 dana. Potreba za duljim trajanjem liječenja može se javiti kod teških i kompliciranih infekcija.
Pedijatrijska populacija
Dnevna doza za novorođenčad iznosi 4 mg/kg – 7 mg/kg tjelesne težine na dan. Zbog duljeg poluvijeka, novorođenčadi se daje potrebna dnevna doza u 1 pojedinačnoj dozi.
Dnevna doza za dojenčad nakon prvog mjeseca života je 4,5 mg/kg – 7,5 mg/kg tjelesne težine na dan kao 1 (poželjnije) do 2 pojedinačne doze.
Preporučena dnevna doza za stariju djecu s normalnom funkcijom bubrega je 3 mg/kg – 6 mg/kg tjelesne težine na dan kao 1 (poželjnije) do 2 pojedinačne doze.
Jedna bočica od 80 ml otopine za infuziju Gentamicin B. Braun 3 mg/ml sadrži 240 mg gentamicina. Kako bi se izbjeglo predoziranje, posebice kod djece, otopina za infuziju Gentamicin B. Braun
3 mg/ml ne smije se primjenjivati u djece koja trebaju manje od 240 mg gentamicina po dozi.
Posebne populacije bolesnika
Doziranje kod bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije
Kod oštećene funkcije bubrega, preporučenu dnevnu dozu treba smanjiti i prilagoditi funkciji bubrega.
Potreban je nadzor bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije kako bi se prilagodila terapeutska koncentracija u plazmi, i to smanjivanjem doze ili produživanjem intervala doziranja (vidjeti dio 4.4.).
Smanjivanje doze i produživanje intervala predstavljaju jednako primjerena rješenja. Ipak treba voditi računa o tome da su doze određene na način opisan dolje tek približne, te da jednake doze mogu rezultirati različitim koncentracijama u organizmima različitih bolesnika. Stoga je potrebno određivati serumske razine gentamicina u danog bolesnika tako da bi se doziranje potom moglo prilagoditi u skladu s tim.
1) Produživanje intervala doziranja uz normalnu dozu:
Obzirom da je klirens gentamicina izravno proporcionalan s klirensom kreatinina može se koristiti sljedeća približna jednadžba:
normalni interval doziranja × (normalni klirens kreatinina/klirens kreatinina kod bolesnika) = posljedični interval doziranja.
Na temelju normalnog klirensa kreatinina od 100 ml/min i klirensa kreatinina od 30 ml/min kod bolesnika, interval aplikacije s konstantnom dozom bi u ovom slučaju iznosio 26 sati (8 x 100/30 [h]).
6049264104325
832104165989Normalna doza (80 mg) pri produljenom intervalu doziranja Urea u krvi Klirens kreatinina Doziranje i interval (mmol/l) (ml/min) doziranja 10762484954651
8321042492832104179276832104346916832104514556822960680672 6,7 > 72 80 mg* svakih 8 sati 6,7 – 16,7 30 – 72 80 mg* svakih 12 sati 16,7 – 33,3 12 – 30 80 mg* svaka 24 sata > 33,3 6 – 12 80 mg* svakih 48 sati
*U slučaju da je težina bolesnika < 60 kg, dozu treba smanjiti na 60 mg.
2) Redukcija doze pri normalnom intervalu doziranja:
Nakon uobičajene inicijalne doze, normalna preporučena doza može se podijeliti s razinom kreatinina u serumu te uzeti kao gruba smjernica za određivanje reducirane doze koja se treba davati svakih 8 sati.
Stoga se 30 mg može davati svakih 8 sati bolesniku koji ima tjelesnu težinu od 60 kg s razinom kreatinina u serumu od 2.0 mg/100 ml nakon inicijalne doze od 60 mg (1 mg/kg; 60:2).
Nakon uobičajene inicijalne doze, kasnije doze koje se primjenjuju svakih 8 sati mogu se izračunati u skladu sa sljedećom formulom:
Normalna doza x klirens kreatinina kod bolesnika/normalni klirens kreatinina (100 ml/min) = posljedična doza
1076248164431Reducirana doza pri normalnom intervalu doziranja (svakih 8 sati)
kreatinin u serumu (mg/100 ml)
1,0 1,1 – 1,3 1,4 – 1,6 1,7 – 1,9 2,0 – 2,2 2,3 – 2,5 2,6 – 3,0 3,1 – 3,5 3,6 – 4,0 4,1 – 5,1 5,2 – 6,6 6,7 – 8,0
približni klirens kreatinina (ml/min)
>100
70 – 100 55 – 70 45 – 55 40 – 45 35 – 40 30 – 35 25 – 30 20 – 25 15 – 20 10 – 15 <10
postotak normalne doze
100 80 65 55 50 40 35 30 25 20 15 10
10671045821
Kreatinin klirens bi se trebao preferirati kao parametar posebice kod starijih bolesnika i bolesnika s fluktuacijama koncentracije kreatinina u serumu, što je uočeno kod teških infekcija (npr. sepse). Potrebno je naglasiti da postoji mogućnost promjene renalne funkcije za vrijeme terapije gentamicinom.
Doziranje kod bolesnika koji se podvrgavaju hemodijalizi
Gentamicin se može ukloniti dijalizom. U slučaju hemodijalize koja traje 4-5 sati može se očekivati redukcija koncentracije od 50 - 60%, a u slučaju hemodijalize koja traje 8 -12 sati redukcija koncentracije iznosi 70 - 80%. Doza se mora individualno prilagoditi nakon svake dijalize na temelju koncentracije gentamicina u serumu u to vrijeme.
Normalna preporučena doza nakon dijalize iznosi 1 mg/kg – 1,7 mg/kg tjelesne težine.
Starije osobe
Kod starijih bolesnika će zbog oštećenja bubrežne funkcije možda trebati niža doza za održavanje, nego kod mlađih odraslih osoba.
Pretili bolesnici
604926417228H A Kod pretilih bolesnika početna doza treba se temeljiti na idealnoj tjelesnoj težini plus 40% suvišne L M E D 3 19 - 07 - 2024
težine.
Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre Nije potrebna prilagodba doze.
Savjet za praćenje bolesnika:
Preporučuje se praćenje serumskih koncentracija gentamicina, posebice kod starijih osoba, novorođenčadi te bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. Uzorci krvi uzimaju se prije početka sljedećeg intervala doziranja (najniža razina). Najniže razine ne smiju prekoračiti 2 μg/ml prilikom primjene gentamicina dva puta na dan i 1 μg/ml prilikom doziranja jednom na dan. Proučite dio 4.4.
Način primjene
Samo za primjenu u venu.
Gentamicin B. Braun 3 mg/ml otopina za infuziju daje se intravenskom infuzijom u trajanju od 30 - 60 minuta. Gentamicin B. Braun 3 mg/ml otopina za infuziju nije primjerena za intramuskularne ili spore intravenske injekcije.
– Preosjetljivost na djelatnu tvar, druge aminoglikozide ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
– Mijastenija gravis
Kod bolesnika s napredovalim oštećenjem bubrežne funkcije ili s već postojećim oštećenjem sluha (unutarnje uho), gentamicin se smije koristiti isključivo ako ga liječnik smatra neophodnim. Kod bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije dozu je potrebno smanjiti ili interval doziranja produžiti (vidjeti dio 4.2.).
Nefrotoksičnost i ototoksičnost
U svrhu redukcije rizika od nefrotoksičnosti i ototoksičnosti pridržavajte se sljedećeg:
– Redovita provjera auditorne, vestibularne i renalne funkcije posebice je od važnosti kod
–
–
–
–
–
–
–
–
bolesnika s dodatnim faktorima rizika. Poznati su slučajevi povećanog rizika od ototoksičnosti kod bolesnika s oštećenom funkcijom jetre ili slušnom funkcijom, bakterijemijom i povišenom temperaturom. Prijavljeni su slučajevi povećanog rizika od nefrotoksičnosti kod gubitka volumena ili hipotenzije i bolesti jetre.
Neophodan je nadzor renalne funkcije prije, za vrijeme i nakon terapije.
Doziranje strogo sukladno klirensu kreatinina (ili koncentraciji seruma kreatinina). Kod bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega doziranje je potrebno prilagoditi sukladno renalnoj funkciji (vidjeti dio 4.2.).
Kod bolesnika s oštećenom renalnom funkcijom, koji dodatno primaju gentamicin lokalno (inhalacija, intratrahealno, ukapavanjem), količina gentamicina koja se apsorbira nakon lokalne primjene također se mora uzeti u obzir kod prilagodbe doziranja radi sistemskog liječenja. Nadzor koncentracija seruma gentamicina za vrijeme terapije u svrhu izbjegavanja vršnih razina većih od 10 µg/ml -12 µg/ml (prag toksičnosti za sustav pužnice i vestibuluma) primjenjivanjem konvencionalnog doziranja više puta dnevno ili izbjegavanja najnižih razina koje prelaze 2 µg/ml (vidjeti dio 4.2.).
Kod bolesnika s već postojećim oštećenjem unutarnjeg uha (oštećenje sluha ili oštećenje ravnoteže) ili kod dugotrajne terapije potrebno je dodatno praćenje funkcije ravnoteže i sluha. Potrebno je izbjegavati produženu terapiju. Ako je moguće terapija bi trebala trajati najviše 7-10 dana (vidjeti dio 4.2.).
Terapija aminoglikozidima trebala bi se izbjegavati ako joj neposredno prethodi ranija terapija aminoglikozidima; ako je moguće između terapija trebao bi biti razmak od 7 - 14 dana.
Ako je moguće izbjegavati istovremenu terapiju s drugim potencijalno ototoksičnim i
6049264-2279234 19 - 07 - 2024
nefrotoksičnim tvarima. Ako to nije moguće, indicirano je posebice pomno praćenje renalne funkcije (vidjeti dio 4.5.).
– Osigurati adekvatnu hidraciju i proizvodnju urina.
Oštećenje funkcije bubrega
Kod približno 10% bolesnika liječenih gentamicinom primijećeno je oštećenje funkcije bubrega poput smanjenja glomerularne filtracije koje je obično reverzibilno. Najvažniji čimbenici rizika su visoka ukupna doza, dugotrajna terapija, povišene razine u serumu (visoka najniža razina); osim ovih, drugi mogući čimbenici rizika su dob, hipovolemija i šok. Klinički znakovi oštećenja bubrega su: proteinurija, cilindrurija, hematurija, oligurija, povišena koncentracija kreatinina i ureje u serumu. U izoliranim slučajevima moguće je akutno zatajivanje bubrega (vidjeti također dio 4.8.).
Neuromuskularni poremećaji
Budući da gentamicin može izazvati neuromuskularnu blokadu, poseban oprez potreban je kod liječenja bolesnika s već postojećim neuromuskularnim oboljenjima (npr. Parkinsonova bolest). Obavezno je izrazito pažljivo praćenje. (Vidjeti također dio 4.8.).
Neuromuskularna blokada i respiratorna paraliza poznate su kod primjene aminoglikozida u bolesnika koji su za vrijeme anestezije primili mišićne relaksanse tipa kurare. I ove je bolesnike potrebno vrlo pažljivo pratiti. (Vidjeti također dio 4.8.).
Učinak na vestibulokohlearni živac
Moguće je oštećenje vestibulokohlearnog živca (osmog kranijalnog živca), pri čemu mogu biti zahvaćeni ravnoteža i sluh. Vestibularno oštećenje najčešća je ototoksična reakcija. Gubitak sluha u početku se očituje oslabljenim sluhom kod visokih frekvencija te je obično nepovratan. Važni su čimbenici rizika već postojeće oštećenje funkcije bubrega ili ranije oštećenje osmog kranijalnog živca; rizik dodatno raste proporcionalno razini ukupne i dnevne doze ili pri kombinaciji s potencijalno ototoksičnim tvarima. Simptomi ototoksičnih učinaka su: nesvjestica, zvonjava/zujanje u ušima (tinitus), vrtoglavica i rjeđe gubitak sluha.
Kod primjene gentamicina može biti zahvaćen vestibularni aparat ako se prekorače najniže razine od 2 µg/ml. Posljedice je obično moguće ukloniti ako se brzo primijete i doza prilagodi (vidjeti također dio 4.8.).
Ototoksičnost
Postoji povećani rizik od ototoksičnosti u bolesnika s mutacijama mitohondrijske DNA (osobito u slučaju supstitucije nukleotida 1555 A u G u genu za 12S rRNA), čak i ako su razine aminoglikozida u serumu unutar preporučenog raspona tijekom liječenja. U takvih bolesnika potrebno je razmotriti druge mogućnosti liječenja.
U bolesnika koji u obiteljskoj anamnezi s majčine strane imaju relevantne mutacije ili gubitak sluha izazvan aminoglikozidom, potrebno je razmotriti druge mogućnosti liječenja ili genetsko testiranje prije primjene.
Superinfekcije
Liječenje gentamicinom može uzrokovati pojačan rast mikroorganizama rezistentnih na lijekove. Ako do toga dođe, potrebno je započeti odgovarajuće liječenje.
Proljev povezan s antibioticima, pseudomembranozni kolitis
Kod primjene gentamicina zajedno s drugim antibioticima opaženi su slučajevi dijareje i pseudomembranoznog kolitisa. Spomenute dijagnoze potrebno je uzeti u obzir u svakog bolesnika kod kojeg se javi dijareja za vrijeme ili odmah nakon liječenja. Liječenje gentamicinom je potrebno prekinuti ako se javi teška i/ili krvava dijareja za vrijeme liječenja te je potrebno primijeniti odgovarajuće liječenje. Ne smiju se davati lijekovi koji inhibiraju peristaltiku (vidjeti dio 4.8.).
Trudnoća i dojenje
6049264105401Gentamicin se u trudnoći i za vrijeme dojenja smije primjenjivati tek nakon detaljne procjene
prednosti i rizika (vidjeti dio 4.6.).
Jednokratna dnevna doza kod starijih bolesnika
Iskustva s jednokratnim dnevnim dozama kod starijih bolesnika su ograničena. Jednokratna dnevna doza gentamicina možda nije primjerena te iz tog razloga treba pomno pratiti tu skupinu bolesnika.
Praćenje
Kako bi se izbjegle nuspojave, preporučuje se neprekidno praćenje (prije, tijekom i nakon liječenja) funkcije bubrega (serumski kreatinin, klirens kreatinina), kontrola funkcije vestibuluma i pužnice, kao i jetrenih i laboratorijskih parametara.
Križna alergenost/rezistencija
Postoji mogućnost nastanka križne rezistencije i preosjetljivosti na aminoglikozide.
Pomoćne tvari
Ovaj lijek sadrži 283 mg/425 mg natrija po boci otopine za infuziju od 80 ml/120 ml, što odgovara 14,2%/21,3% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Mišićni relaksansi i eter
Neuromuskularne blokade uzrokovane aminoglikozidima pojačane su pod utjecajem etera i mišićnih relaksansa.
Ako se gentamicin primjenjuje za vrijeme ili neposredno nakon operacije neuromuskularna blokada može biti pojačana i produžena ako se koriste nedepolarizirajući mišićni relaksaansi. Navedene interakcije mogu uzrokovati neuromuskularnu blokadu i respiratornu paralizu. Zbog povećanog rizika takvi bolesnici trebaju biti pod pojačanim nadzorom.
Injekcije kalcij klorida mogu poništiti neuromuskularnu blokadu izazvanu aminoglikozidima.
Anestezija metoksifluranom
Aminoglikozidi mogu povećati oštećenja bubrega uzrokovana metoksifluranom. Kod istovremenog korištenja postoji mogućnost izrazito teške nefropatije. Prije kirurškog zahvata anesteziolog treba biti obaviješten o terapiji aminoglikozidima.
Potencijalno nefrotoksični ili ototoksični lijekovi
Zbog povećanog rizika od neželjenih učinaka potreban je strogi nadzor bolesnika koji istovremeno ili u nastavku primaju terapiju potencijalno nefrotoksičnim ili ototoksičnim lijekovima kao što su npr. amfotericin B, kolistin, ciklosporin, cisplatin, vancomicin, streptomicin, viomicin, drugi aminoglikozidi, neki cefalosporini, diuretici Henleove petlje poput etakrinske kiseline i furosemida. U slučaju da lijekovi sadrže cisplatin, treba voditi računa o tome da nefrotoksičnost gentamicina može biti povećana čak 3 do 4 tjedna nakon primjene tih lijekova.
Ostali antibiotici
Redukcija poluvijeka gentamicina u serumu zabilježena je kod bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije koji su istovremeno primali terapiju karbenicilina i gentamicina.
Trudnoća
Nema odgovarajućih podataka o primjeni gentamicina u trudnica.
Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.). Gentamicin prolazi kroz placentu. Zbog potencijalnog rizika od oštećenja unutarnjeg uha i oštećenja bubrega kod fetusa, gentamicin se ne bi smio koristiti u trudnoći osim u slučaju indikacija koje ugrožavaju život, te ako ne postoji ni jedna druga mogućnost liječenja.
U slučaju izloženosti gentamicinu za vrijeme trudnoće preporuča se pregled slušne i bubrežne funkcije kod novorođenčadi.
Dojenje
Gentamicin se izlučuje u majčino mlijeko te je otkrivena njegova niska koncentracija u serumu dojene djece. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje gentamicinom. Dijareja i gljivične infekcije membrana sluznice mogu se javiti kod dojene djece, stoga će možda biti potrebo prekinuti dojenje. Potrebno je voditi računa o mogućnosti senzibilizacije.
Nisu provedena nikakva istraživanja o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. U slučaju ambulantne terapije, preporuča se oprez kod vožnje i rada sa strojevima obzirom na mogućnost nuspojava poput omamljenosti i vrtoglavice.
U određenim okolnostima gentamicin pokazuje ototoksične i nefrotoksične učinke. Oštećenje bubrežnih funkcija često se javlja kod bolesnika koji primaju terapiju gentamicina. Stanje je obično reverzibilno nakon prestanka uzimanja lijeka. U većini slučajeva nefrotoksičnost je povezana sa suviše visokom dozom ili produženom terapijom, već postojećim bubrežnim abnormalnostima ili s lijekovima za koje je dokazano da su nefrotoksični.
U nastavku su navedene sve moguće nuspojave koje bi mogle biti vezane uz liječenje, i to prema utjecaju na organe tjelesnog sustava i apsolutnoj učestalosti.
| Klasifikacija organskih sustava | Često (≥1/100 i <1/10) | Manje često (≥1/1000 i <1/100) | Rijetko (≥1/10 000 i <1/1000) | Vrlo rijetko (<1/10 000) | Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka) | ||
| Infekcije i infestacije | superinfekcija (uzrokovana bakterijama rezistentnima na gentamicin), pseudomembr anozni kolitis | ||||||
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | diskrazija | trombocitopenija, retikulocitopenija, leukopenija, eozinofilija, granulocitopenija, anemija | |||||
| Poremećaji imunološkog sustava | anafilaktička reakcija (uključujući anafilaktički šok) i preosjetljivost | ||||||
| Poremećaji metabolizma i prehrane | hipokalijemija, hipokalcijemija, hipomagnezijemija, pseudo-Bartterov sindrom u bolesnika liječenih | hipofosfatemija | |||||
| 7 | H A L M E D 19 - 07 - 2024 | ||||||
| visokim dozama tijekom dugog razdoblja (više od 4 tjedna), gubitak apetita | |||||||
| Psihijatrijski poremećaji | zbunjenost, halucinacije, mentalna depresija | ||||||
| Poremećaji živčanog sustava | polineuropatije, periferne parestezije | encefalopatija, konvulzije, neuromuskularna blokada, nesvjestica, poremećaj ravnoteže, glavobolja (vidjeti također dio 4.4) | |||||
| Poremećaji oka | poremećaji vida | ||||||
| Poremećaji uha i labirinta | vestibularno oštećenje, gubitak sluha, Ménièreova bolest, tinitus vrtoglavica (vidjeti također dio 4.4) | Nepovratni gubitak sluha, gluhoća | |||||
| Krvožilni poremećaji | hipotenzija, hipertenzija | ||||||
| Poremećaji probavnog sustava | povraćanje, mučnina, pojačana salivacija, stomatitis | ||||||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | alergijski kožni ekcemi | crvenilo kože | Erythema multiforme1, alopecija | Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza | |||
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva | bol u mišićima (mialgija) | amiostazija | |||||
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | oštećenje funkcije bubrega (vidjeti također dio 4.4) | akutno zatajenje bubrega, hiperfosfaturija, aminoacidurija, sindrom nalik Fanconijevu sindromu u bolesnika koji su dugotrajno liječeni visokim dozama lijeka (vidjeti također dio 4.4) | |||||
| Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene | povišena tjelesna temperatura | bol na mjestu injekcije | |||||
| Pretrage | povišena aspartat aminotransferaza (AST), povišena alanin | ||||||
| 8 | H A L M E D 19 - 07 - 2024 |
505968-1294765aminotransferaza (ALT), povišena alkalna fosfataza (ALP), povećana ureja u krvi (sve reverzibilno), gubitak tjelesne težine
1Mogu se javiti kao reakcije preosjetljivosti.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
5830189325500900988485520Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u
Simptomi
Gentamicin ima usku terapijsku širinu. U slučaju akumulacije (npr. kao posljedica oštećene bubrežne funkcije) moguća su bubrežna oštećenja i oštećenja vestibularnog i kohlearnog živca.
Liječenje u slučaju predoziranja
Prekinuti terapiju. Ne postoji specifičan protulijek. Gentamicin se može ukloniti iz krvi putem hemodijalize (eliminacija je sporija i više diskontinuirana kod peritonealne dijalize).
Liječenje neuromuskularne blokade
U slučaju neuromuskularne blokade (obično uzrokovana interakcijom, vidjeti dio 4.5.) preporuča se primjena kalcijevog klorida te umjetnog disanja prema potrebi.
Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu, ostali aminoglikozidi, ATK oznaka: J01GB03
Gentamicin je aminoglikozidni antibiotik dobiven iz Micromonospora purpurea. Predstavlja mješavinu strukturno vrlo sličnih homologa gentamicina C1, C1a i C2. Gentamicin homolog C2 se klasificira kao komponenta s najvišom toksičnosti. Antibakterijska aktivnost gentamicin sulfata se određuje i na temelju jedinica i na temelju mase (težine). Vrijede sljedeći omjeri:
1 mg je ekvivalentan 628 I.J. ili 1 I.J. je ekvivalentna 0.00159 mg gentamicin sulfata.
Svjetska zdravstvena organizacija navodi specifičnu aktivnost od 614 I.J./mg gentamicin sulfata kao internacionalni standard tvari.
Mehanizam djelovanja
Gentamicin je baktericidno učinkovit kako u proliferaciji, tako i u fazi mirovanja bakterija. Stvara vezu s proteinima 30S podjedinica bakterijskih ribosoma, koji uzrokuje "pogrešno očitavanje" mRNK.
PK/PD veza
Aminoglikozidi pokazuju antibakterijski učinak ovisno o koncentraciji.
6049264252502H A L Gentamicin i drugi aminoglikozidi pokazuju jasan post-antibiotski učinak in vitro i in vivo kod većine eksperimentalnih modela infekcije. Pod uvjetom da je primijenjena dovoljno visoka doza ti lijekovi su M E D
učinkoviti u suzbijanju infekcija uzrokovanih mnogim osjetljivim mikroorganizmima, čak i ako je koncentracija u plazmi i tkivima ispod MIC u jednom periodu intervala doziranja. Post-antibiotski učinak dozvoljava da se interval doziranja produži bez gubitka učinkovitosti za većinu gram - negativnih bacila.
Mehanizam rezistentnosti
Rezistentnost može biti posljedica izostanka permeacije, niske sklonosti bakterijskih ribosoma ili neaktivacije gentamicina od strane mikrobskih enzima. Nastanak rezistentnosti za vrijeme terapije je neuobičajen.
Prijelomne točke
Prema EUCAST-u za gentamicine vrijede sljedeće granične vrijednosti:
Patogen Osjetljiv Reziste ntan
Enterobacteriaceae 2 mg/l > 4 mg/l
Pseudomonas spp. 4 mg/l > 4 mg/l
Acinetobacter spp. 4 mg/l > 4 mg/l
Staphylococcus spp. 1 mg/l > 1 mg/l
Granične vrijednosti koje 2 mg/l > 4 mg/l nisu povezane s vrstom
Prevladavanje stečene rezistentnosti može varirati ovisno o geografskom položaju te s vremenom i za odabranu vrstu. Lokalne informacije o rezistentnosti su poželjne, pogotovo kod liječenja teških infekcija. Prema potrebi zatražiti savjet stručnjaka kada je lokalno prevladavanje rezistentnosti takvo da je korisnost agensa kod barem nekih tipova infekcija upitna. Posebice u takvim uvjetima potrebno je skupiti uzorke kako bi se identificirali uzročni mikroorganizmi i izmjerila njihova osjetljivost na gentamicin.
6049264126135929944-3684499Uobičajene osjetljive vrste (prema EUCAST-u) Aerobni gram-pozitivni mikroorganizmi Listeria monocytogenes Staphylococcus aureus (MSSA) Aerobni gram-negativni mikroorganizmi Campylobacter coli Campylobacter jejuni Citrobacter koseri Enterobacter aerogenes Enterobacter cloacae Escherichia coli Francisella tularensis Klebsiella oxytoca Klebsiella pneumoniae Proteus vulgaris Salmonella enterica subsp. enterica Serratia marcescens Yersinia enterolitica Yersinia pseudotuberculosis
929944-2520315Vrste za koje stečena rezistencija može predstavljati problem Aerobni gram-pozitivni mikroorganizmi Staphylococcus aureus (MRSA) Staphylococcus epidermidis Staphylococcus haemolyticus Staphylococcus hominis Aerobni gram-negativni mikroorganizmi Acinetobacter spp. Citrobacter freundii Morganella morganii Proteus mirabilis Pseudomonas aeruginosa
929944-3357863Inherentno rezistentni organizmi Aerobni gram-pozitivni mikroorganizmi Enterococcus faecalis Enterococcus faecium Streptococcus spp. Aerobni gram-negativni mikroorganizmi Burkholderia cepacia Legionella pneumophila Stenotrophomonas maltophilia Anaerobni mikroorganizmi Bacteroides spp. Clostridium difficile Ostali Atipični patogeni Chlamydia spp. Chlamydophila spp. Mycoplasma spp. Ureaplasma urealyticum
Skraćenice:
MSSA = Meticilin osjetljivi Staphylococcus aureus, MRSA = Meticilin rezistentni Staphylococcus aureus
Infekcije uzrokovane streptokokima ili enterokokima:
Aminoglikozidi su primjereni kombinacijski partneri za druge antibiotike u liječenju gram-pozitivnih koka. Kod nekih indikacija (septikemija, endokarditis) opisani su sinergijski učinci s beta-laktamima. Sinergija se ukida kada streptokoki ili enterokoki pokazuju visoku razinu stečene rezistentnosti na gentamicin.
Ostale napomene:
Sinergijski učinci opisani su kod primjene acilamino penicilina (npr. piperacilin) na Pseudomonas aeruginosa i kod primjene cefalosporina na Klebsiella pneumoniae.
Apsorpcija
6049264150093Poput svih aminoglikozidnih antibiotika, gentamicin se gotovo ne apsorbira putem zdrave intestinalne
sluznice nakon oralne primjene. Stoga je terapeutska aplikacija parenteralna.
Više vršne razine i niže najniže razine javljaju se kada se ukupna dnevna doza daje putem jedne dnevne infuzije. Kada se gentamicin primjenjuje putem intravenske kratke infuzije u trajanju od 30 minuta u dozi od 4 mg/kg tjelesne težine na dan u tri odvojene doze, vršna koncentracija i najniža koncentracija gentamicina izmjerene kod odraslih bolesnika iznosile su 4.7 µg/ml, odnosno 1.0 µg/ml. Kod primjene jednake dnevne doze koja se primjenjuje jednom dnevno izmjerene su vršna koncentracija i najniža koncentracija od 9.5 µg/ml i 0.4 µg/ml.
Terapeutske koncentracije u serumu načelno iznose između 2 µg/ml i 8 µg/ml. Terapeutske vršne koncentracije u serumu iznose 5 µg/ml -10 µg/ml kod doziranja nekoliko puta na dan i 20 µg/ml -30 µg/ml kod jednokratne dnevne doze. Maksimalne koncentracije u serumu od 10 µg/ml -12 µg/ml ne bi se smjele prekoračiti ako se primjenjuju na konvencionalan način od nekoliko doza tokom dana. U slučaju primjene lijeka na konvencionalan način, u nekoliko doza na dan, koncentracija u serumu trebala bi pasti ispod 2 µg/ml prije primjene iduće doze.
Distribucija
Volumen distribucije gentamicina otprilike je jednak volumenu izvanstanične tekućine. Kod novorođenčadi volumen raspodjele čini 70-75% tjelesne težine u usporedbi s 50-55% u odraslih. Izvanstanični odjeljak vode kod novorođenčadi je također veći (40% tjelesne težine u usporedbi s 25% tjelesne težine u odraslih). Stoga to utječe na volumen distribucije gentamicina po kg tjelesne težine i on se smanjuje s porastom dobi od 0,5 do 0,7 l/kg za nedonošče do 0,25 l/kg za adolescenta. Veći volumen distribucije po kg tjelesne težine znači da je za odgovarajuću vršnu koncentraciju lijeka u krvi potrebna primjena više doze po kg tjelesne težine.
Distribucija gentamicina do pojedinačnih organa rezultira različitim koncentracijama u tkivu; čini se da su najviše koncentracije u bubrežnom tkivu. Manje koncentracije nalaze se u jetri i žučnoj vrećici, plućima i slezeni.
Gentamicin prolazi kroz placentu; koncentracije kod fetusa mogu iznositi 30% od koncentracije u plazmi majke. Gentamicin se u malim količinama izlučuje u mlijeko (ovdje pronalazimo 1/3 koncentracije koja se nalazi u plazmi majke).
Nakon nekoliko injekcija gentamicina približno 50% koncentracije postignute u plazmi može se izmjeriti u sinovijalnoj, pleuralnoj, perikardijalnoj i peritonealnoj tekućini. Penetracija gentamicina u cerebrospinalnu tekućinu slaba je kod moždane opne koja nije upaljena. Kod upaljene moždane opne koncentracije dosežu do 30% koncentracije izmjerene u plazmi.
Vezanje za proteine: manje od 10%.
Biotransformacija
Gentamicin se ne metabolizira u organizmu ali se izlučuje nepromijenjen u mikrobiološki aktivnom obliku.
Eliminacija
Gentamicin se izlučuje nepromijenjeno u mikrobiološki aktivnom obliku i to prvenstveno putem bubrega glomerularnom filtracijom. Dominantni poluvijek eliminacije kod bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom iznosi od 2 - 3 sata.
Eliminacija gentamicina sporija je u starijih nego u mlađih odraslih bolesnika.
U djece je poluvijek gentamicina kraći i stopa klirensa viša u usporedbi s odraslim bolesnicima.
Poluvijek u serumu novorođenčadi u dobi do 3 tjedna produljen je za otprilike 1/3, a brzina eliminacije smanjena zbog nezrele funkcije bubrega. Prosječni poluvijek eliminacije iznosi približno 8 sati u
6049264104997novorođenčadi gestacijske dobi od 26 do 34 tjedna u usporedbi s otprilike 6,7 sati u novorođenčadi
gestacijske dobi od 35 do 37 tjedana. Sukladno tome, vrijednosti klirensa povećavaju se od približno 0,05 l/sat u novorođenčadi gestacijske dobi od 27 tjedana do 0,2 l/sat u novorođenčadi gestacijske dobi od 40 tjedana.
Akumulacija gentamicina odvija se u tubularnim stanicama renalnog korteksa. Terminalni poluvijek od 100-150 sati posljedica je otpuštanja gentamicina iz tog dubokog pretinca.
Eliminacija se vrši neovisno o dozi. Veliki višak od 90% tvari se eliminira putem bubrega. Tek oko 2% primijenjene doze se izlučuje ekstrarenalno putem normalne bubrežne funkcije. Totalni klirens iznosi približno 0,73 ml × min-1 × kg-1.
Kod bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom poluvijek eliminacije je produžen ovisno o stupnju oštećenja bubrežne funkcije. Pridržavanjem standardnog programa liječenja dolazi do akumulacije lijeka.
Gentamicin se može ukloniti dijalizom.
Za vrijeme ekstrakorporalne hemodijalize iz seruma se uklanja od 50% do 80% gentamicina, ovisno o trajanju dijalize.
Peritonealna dijaliza je također moguća; ovdje poluvjekovi eliminacije iznose između 12,5 i 28,5 sati te se 25% doze uklanja u roku od 48 do 72 sata (vidjeti dio 4.2).
Kronična toksičnost
Istraživanja o kroničnoj toksičnosti (i.m. aplikacija) provedena na raznim životinjskim vrstama, pokazuju nefrotoksične i ototoksične učinke kod visokih doza.
Mutageni i kancerogeni potencijal
Gentamicin nije imao mutageni učinak u in vitro i in vivo testovima. Ne postoje dugoročna istraživanja na životinjama vezana uz kancerogeni potencijal gentamicina.
Reproduktivna toksičnost
Za razred aminoglikozidnih antibiotika uočen je potencijalni rizik od oštećenja unutarnjeg uha i bubrega kod fetusa. Dokumentirane su renalne abnormalnosti kod fetusa štakora i zamoraca nakon terapije gentamicinom.
dinatrijev edetat natrijev klorid voda za injekcije
Ovaj se lijek ne smije miješati s drugim lijekovima. Aminoglikozidi se nikako ne smiju miješati u otopini za infuziju koja sadrži beta-laktamske antibiotike (npr. penicilini, cefalosporini), eritromicin ili lipifisan obzirom da to može uzrokovati fizikalno-kemijsku deaktivaciju. Jednako vrijedi i za kombinaciju gentamicina s diazepamom, furosemidom, flekainidom ili heparinom.
Sljedeće aktivne tvari ili otopine za rastvaranje/razrjeđivanje ne smiju se primjenjivati istovremeno: Gentamicin nije kompatibilan s amfotericinom B, cefalotinom, nitrofurantoinom, sulfadiazinom i teraciklinima.
Dodavanjem gentamicina u otopine koje sadrže bikarbonat može nastati otpuštanje ugljičnog dioksida.
6049264104919
Neotvoreno 3 godine
Nakon prvog otvaranja
S mikrobiološkog stajališta proizvod se mora odmah upotrijebiti.
Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme čuvanja i uvjeti prije uporabe su odgovornost korisnika i u normalnoj situaciji ne bi trebali biti dulji od 24 sata na 2°C do 8°C.
Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Ecoflac Plus bočice od polietilena niske gustoće s Twin cap zatvaračem, zapremine 80 ml ili 120 ml.
20 x 80 ml/kutija 20 x 120 ml/kutija
U prometu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
Gentamicin B. Braun 3 mg/ml otopina za infuziju je gotov lijek te se ne treba razrjeđivati prije upotrebe.
Otopina se treba primjenjivati uz upotrebu sterilnih sistema koristeći aseptičku tehniku. Sisteme je potrebno prethodno isprati s otopinom kako bi se spriječio ulazak zraka u sustav.
Namijenjeno isključivo za jednokratnu uporabu. Nemojte ponovno spajati djelomično upotrijebljene spremnike.
Neiskorištena otopina se treba ukloniti sukladno propisima.
Prije upotrebe potrebno je vizualno provjeriti nalaze li se u otopini čestice, te je li otopina promijenila boju. Otopina se smije koristiti samo ako je bistra i ne sadrži čestice.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.
Ovaj lijek je antibiotik iz skupine aminoglikozida. Koristi se za liječenje teških bakterijskih infekcija uzrokovanih uzročnicima osjetljivim na djelovanje gentamicina.
Ovaj lijek bi se trebao koristiti samo u kombinaciji s drugim antibioticima za liječenje svih u nastavku navedenih bolesti osim kompliciranih infekcija mokraćnih puteva.
Možete primati ovaj lijek za liječenje sljedećih bolesti:
● Komplicirane i ponavljajuće infekcije bubrega, mokraćnih putova i mjehura ● Upale pluća i dišnih putova koje se dogaĎaju dok boravite u bolnici
● Trbušne infekcije, uključujući upalu tkiva koje oblaže trbušnu stjenku i pokriva većinu organa u trbuhu (potrbušnica)
● Infekcije kože i mekog tkiva, uključujući teške opekline ● Sepse (infekcije cijelog tijela), bakterija u krvi
● Infekcije unutrašnje ovojnice srca
● Infekcije nakon što ste se podvrgnuli operaciji
Nemojte primiti Gentamicin B. Braun
– ako ste alergični na gentamicin, druge slične tvari ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)
– ako imate miasteniju gravis.
Upozorenja i mjere opreza
Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego primite Gentamicin B. Braun.
Obavijestite svog liječnika: – ako ste trudni ili dojite
– ako imate oštećenu bubrežnu funkciju ili gluhoću (unutarnjeg) uha
– ako Vi imate ili u obiteljskoj anamnezi s majčine strane imate bolest uzrokovanu
mitohondrijskom mutacijom (genetska bolest) ili gubitak sluha zbog uzimanja antibiotika, A L M E D 1 19 - 07 - 2024
savjetuje se da prije uzimanja aminoglikozida obavijestite svog liječnika ili ljekarnika; odreĎene mitohondrijske mutacije mogu povećati rizik od gubitka sluha s ovim lijekom. Liječnik Vam može preporučiti genetsko testiranje prije primjene Gentamicina B. Braun.
Ako se nešto od navedenog odnosi na Vas, dobit ćete ovaj lijek samo ako Vaš liječnik to smatra neophodnim za liječenje Vaše bolesti.
Vaš liječnik će obratiti posebnu pažnju na odgovarajuću prilagodbu Vaše doze ovog lijeka.
Vaš liječnik će biti posebno oprezan ako imate neku od bolesti koje utječu na Vaše funkcioniranje živaca i mišića poput Parkinsonove bolesti ili ako primite sredstvo za opuštanje mišića tijekom kirurškog zahvata, jer ovaj lijek može imati učinak na funkcioniranje živaca i mišića.
Obratite se svom liječniku ili ljekarniku ako dobijete jaki proljev.
Vaša infekcija možda neće reagirati na liječenje ovim lijekom ako nije reagirala na liječenje drugim sličnim lijekovima (aminoglikozidi) te Vam se može pojaviti alergijska reakcija na ovaj lijek ako ste već alergični na druge aminoglikozide.
Postoji ograničeno iskustvo vezano uz doziranje otopine ovog lijeka jednom dnevno kod starijih bolesnika.
U odreĎenim uvjetima ovaj lijek pokazuje štetni utjecaj na bubrege i slušni živac. Rizik za oštećenje funkcije bubrega tijekom korištenja ovog lijeka se povećava:
- ako već imate probleme s bubrezima (koji se mogu pogoršati) - s većom dobi
- ako imate nizak krvni tlak
- ako imate nizak volumen krvi - ako doživite šok
- ako imate problema s jetrom
Rizik za razvoj toksičnih učinaka na slušni živac tijekom korištenja ovog lijeka se povećava: - ako imate problema s jetrom
- ako imate probleme sa sluhom
- ako imate bakterije u krvi (sepsa) - ako imate vrućicu
Kako bi se smanjio rizik oštećenja slušnog živca i bubrega Vaš će liječnik pažljivo razmotriti sljedeće: ● Pratit će Vaš sluh, ravnotežu i bubrežnu funkciju prije, tijekom i nakon liječenja.
● Doziranje će se prilagoditi strogo u skladu s funkcijom Vaših bubrega.
● Imate li oštećenu bubrežnu funkciju, ukupna doza će takoĎer uzeti u obzir antibiotike koji su primijenjeni na mjesto infekcije.
● Koncentracije ovog lijeka u krvi treba mjeriti tijekom terapije ovisno o pojedinom bolesniku. ● Ako već imate oštećenje slušnog živca (oštećenje sluha ili ravnoteže) ili u slučaju dugotrajnog
liječenja, Vaš će liječnik provesti dodatno praćenje funkcije ravnoteže i sluha.
● Ako je moguće, dobivat ćete terapiju otopine gentamicina najdulje 10 – 14 dana (obično 7 – 10 dana).
● Trebalo bi proći dovoljno vremena, 7 – 14 dana, izmeĎu pojedinačnih liječenja ovim lijekom ili drugim blisko povezanim antibioticima.
● Potrebno je izbjeći primanje ovog lijeka zajedno s drugim tvarima s potencijalno štetnim djelovanjem na slušni živac ili bubrege. Ako se to ne može izbjeći, potrebno je posebno pažljivo pratiti funkcioniranje bubrega.
● Vaša razina tjelesnih tekućina i proizvodnje mokraće trebale bi biti u okviru normalnih vrijednosti.
Drugi lijekovi i Gentamicin B. Braun
Obavijestite svog liječnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.
Treba obratiti posebnu pažnju kod primjene sljedećih lijekova:
eter, sredstva za opuštanje mišića
Eter i mišićni relaksansi pojačavaju blokadu funkcije živaca i mišića uzrokovanu aminoglikozidnim antibioticima. Stoga će Vas pratiti s posebnom pozornošću kada primate takve tvari.
Anestezija metoksifluranom
Anesteziolog mora biti obaviješten ako ste prije anestezije metoksifluranom (anestetski plin) primili ili primate aminoglikozidne antibiotike. To je važno jer ako se primjenjuju zajedno, to može uzrokovati povećani rizik od oštećenja bubrega.
Drugi lijekovi koji bi mogli imati štetne učinke na slušni živac i bubrege
Pažljivo će Vas se pratiti ako primate ovaj lijek prije, tijekom ili nakon liječenja lijekovima koji sadrže sljedeće tvari:
amfotericin B (koristi se za liječenje gljivičnih infekcija)
ciklosporin (koristi se za smanjenje aktivnosti imunološkog sustava) cisplatin (koristi se za liječenje raka)
vankomicin, streptomicin, viomicin, karbenicilin, drugi aminoglikozidi, cefalosporini, kolistin (antibiotici).
etakrinska kiselina i furosemid (lijekovi za pojačano mokrenje).
Trudnoća i dojenje
Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.
Trudnoća
Ovaj lijek se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće osim ako to nije nužno.
Dojenje
Obavijestite Vašeg liječnika ako dojite. Vaš liječnik će pažljivo razmotriti je li potrebno prekinuti dojenje ili davanje ovog lijeka.
Upravljanje vozilima i strojevima
Savjetuje se oprez prilikom upravljanja vozilima i rada sa strojevima zbog mogućih nuspojava poput ošamućenosti i vrtoglavice.
Gentamicin B. Braun sadrži natrij.
Ovaj lijek sadrži 283 mg natrija (glavni sastojak kuhinjske soli) u jednoj boci od 80 ml odnosno 425 mg natrija u jednoj boci od 120 ml.
To odgovara 14,2% odnosno 21,3% preporučenog maksimalnog dnevnog unosa soli za odraslu osobu.
Ovaj lijek se daje izravno u venu (intravenska infuzija). Otopina za infuziju iz polietilenske bočice daje se tijekom 30 do 60 minuta.
Ovaj lijek nije primjeren za davanje injekcijom u mišić ili venu (intramuskularna ili intravenozna injekcija).
Doziranje kod bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom
Odrasli/adolescenti
Dnevna doza koja se preporučuje u adolescenata i odraslih s normalnom funkcijom bubrega je od 3 mg/kg do 6 mg/kg ,tjelesne težine dnevno u obliku 1 (poželjnije) do 2 pojedinačne doze.
Uobičajeno, dobivat ćete terapiju ovim lijekom u periodu od 7 – 10 dana. U slučajevima teških ili kompliciranih infekcija, terapiju možete primati dulje od 10 dana.
Razina ovog lijeka u Vašoj krvi bit će pažljivo praćena. Uzorci krvi uzet će se nekoliko puta tijekom terapije, uglavnom radi kontrole bubrežne funkcije. Vaša će doza biti pažljivo prilagoĎena, kako bi se izbjeglo oštećenje bubrega.
Primjena u djece
Dnevna doza za novoroĎenčad je 4 mg/kg – 7 mg/kg tjelesne težine dnevno. NovoroĎenčadi se daje potrebna dnevna doza u jednoj pojedinačnoj dozi.
Dnevna doza za dojenčad nakon prvog mjeseca života je 4,5 mg/kg – 7,5 mg/kg tjelesne težine dnevno kao 1 (poželjnije) ili 2 pojedinačne doze.
Preporučena dnevna doza za stariju djecu s normalnom funkcijom bubrega je 3 mg/kg – 6 mg/kg tjelesne težine dnevno u obliku 1 (poželjnije) do 2 pojedinačne doze.
Doziranje kod bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije
Ako imate oštećenu bubrežnu funkciju, bit ćete pažljivo praćeni u svrhu odgovarajućeg prilagoĎavanja koncentracije ovog lijeka u krvi, bilo smanjivanjem doze ili produljenjem vremena izmeĎu pojedinačnih doza. Vaš će liječnik znati kako prilagoditi raspored doziranja u tom slučaju.
Doziranje kod bolesnika liječenih dijalizom
U tom će se slučaju Vaša doza pažljivo prilagoditi u skladu s razinom ovog lijeka u krvi.
Kod starijih bolesnika mogu biti potrebne manje doze nego kod mlaĎih odraslih osoba kako bi se postigla zadovoljavajuća razina ovog lijeka u krvi.
Kod pretilih bolesnika početna doza bi se trebala temeljiti na idealnoj tjelesnoj težini plus 40% prekomjerne težine.
Kod bolesnika s oštećenom funkcijom jetre nije potrebna nikakva prilagodba doze.
Ako primite više Gentamicina B. Braun nego što ste trebali
U slučaju nakupljanja lijeka u Vašem tijelu (primjerice, ako Vaši bubrezi ne rade kako treba), može doći do daljnjeg oštećenja bubrega i oštećenja slušnog živca.
U slučaju predoziranja liječenje se mora odmah prekinuti. Ne postoji specifičan protu-lijek. Ovaj lijek se može ukloniti iz krvi putem hemodijalize (proces uklanjanja otpadnih tvari i prekomjerne vode iz krvi uz pomoć ureĎaja). Ako su Vam zahvaćeni živci i mišići, možda ćete primiti kalcijev klorid i može Vam biti potrebno umjetno disanje.
U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.
Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.
Sljedeće nuspojave mogu biti ozbiljne. Ako dobijete bilo koju od sljedećih nuspojava, odmah zatražite hitnu liječničku pomoć:
Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):
• oštećenje funkcije bubrega (obično nestaje nakon prestanka liječenja)
Problemi s bubrezima najvjerojatnije će se pojaviti kada primite visoku dozu lijeka ili ako primate lijek dulje vrijeme.
Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):
● ako manje mokrite ili uopće ne mokrite (oligurija, anurija), pretjerano mokrite noću, te
zadržavate tekućinu, možda imate akutno zatajenje bubrega.
Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka): ● nepovratni gubitak sluha, gluhoća
● proljev, sa ili bez krvi i/ili želučanih grčeva
● teška alergijska reakcija kože i sluznica popraćena plikovima i crvenilom kože koja u vrlo teškim slučajevima može zahvatiti unutarnje organe te može biti opasna po život (Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroza)
● alergijske reakcije (uključujući teške alergijske reakcije kao što je anafilaksa), koje mogu
obuhvaćati: ● ●
●
osip u obliku plikova praćen svrbežom ili koprivnjaču (urtikariju)
oticanje šaka, stopala, gležnjeva, lica, usana ili grla, koje može uzrokovati otežano gutanje ili disanje
nesvjesticu, omaglicu, omamljenost (nizak krvni tlak)
Druge nuspojave uključuju:
Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba): ● abnormalni sastav krvi (promjene u krvnoj slici)
● alergijski osip na koži, svrbež
Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):
● niske razine kalija, kalcija i/ili magnezija u krvi, krv Vam postaje kisela (pseudo-Bartterov sindrom, povezan s visokim dozama davanim dulje od 4 tjedna)
● gubitak apetita, gubitak tjelesne težine
● oštećenje perifernih živaca (u rukama i/ili nogama), oštećenje ili gubitak osjeta ● povraćanje, mučnina, povećana količina sline, upala usne šupljine
● povišene razine jetrenih enzima u krvi (sve povratno) ● crvenilo kože
● bol u mišićima (mialgija)
● povišene razine ureje u krvi (povratno) ● povišena tjelesna temperatura
Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba): ●
● nizak broj različitih vrsta krvnih stanica, povećan broj odreĎene skupine bijelih krvnih stanica (eozinofilija), anemija
● niske razine fosfata u krvi (povezane s visokim dozama davanim tijekom duljeg vremena) ● zbunjenost, halucinacije, mentalna depresija
● bolesti mozga, konvulzije (nekontrolirani pokreti rukama i nogama), blokada funkcije živaca i mišića, nesvjestica, poremećaj ravnoteže, glavobolja
● problemi s vidom
● snižen krvni tlak, povišen krvni tlak ● gubitak kose
● poteškoće sa stajanjem zbog tresavice mišića
● visoke razine fosfata i aminokiselina u mokraći (takozvani sindrom nalik Fanconijevu sindromu, povezan s dugotrajnom primjenom visokih doza)
● bol na mjestu injekcije
● oštećenje slušnog živca, gubitak sluha, gubitak ravnoteže (vrtoglavica), zvonjava/zujanje u ušima (takoĎer i Ménièreova bolest)
Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka):
● infekcija drugim mikroorganizmima (otpornim na ovaj lijek)
Prijavljivanje nuspojava
Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti
izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava; .
Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.
Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na bočici i vanjskom pakiranju iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.
Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Otopina se treba upotrijebiti odmah. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme čuvanja i uvjeti prije uporabe su odgovornost korisnika i u normalnoj situaciji ne bi trebali biti dulji od 24 sata na 2°C do 8°C.
Lijek je namijenjen za jednokratnu uporabu.
Neiskorištenu otopinu potrebno je zbrinuti sukladno propisima.
Što Gentamicin B. Braun sadrži
– Djelatna tvar je gentamicin.
1 ml otopine za infuziju Gentamicin B. Braun 3 mg/ml sadrži 3 mg gentamicina, u obliku gentamicinsulfata.
1 bočica od 80 ml sadrži 240 mg gentamicina. 1 bočica od 120 ml sadrži 360 mg gentamicina.
– Drugi sastojci su dinatrijev edetat (3 mg/ml otopina), natrijev klorid, voda za injekcije
Kako Gentamicin B. Braun izgleda i sadržaj pakiranja
Gentamicin B. Braun 3 mg/ml je otopina za infuziju, tj. daje se kao drip kroz malu cjevčicu ili kanilu uvedenu u venu.
Gentamicin B. Braun 3 mg/ml je bistra bezbojna otopina.
Otopina za infuziju Gentamicin B. Braun 3 mg/ml pakirana je u Ecoflac plus polietilenskim bočicama od 80 ml i 120 ml s Twin cap zatvaračem.
20 x 80 ml/kutija; 20 x 120 ml/kutija.
Sve veličine pakiranja ne moraju biti dostupne na tržištu.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač
Nositelj odobrenja: B. Braun Adria d.o.o. Hondlova 2/9
10000 Zagreb
Proizvođač:
B. Braun Medical SA Ctra. de Terrassa 121 08191 Rubi (Barcelona)
Španjolska
Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.
Ova uputa je posljednji put revidirana u srpnju 2024.
Ostali izvori informacija
Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:
Gentamicin B. Braun 3 mg/ml otopina za infuziju je otopina spremna za upotrebu, te nije potrebno njeno razrjeĎivanje prije upotrebe.
Aminoglikozidi se nikako ne smiju miješati u infuzijskoj otopini s beta-laktamskim antibioticima (npr. penicilinima, cefalosporinima), eritromicinom ili lipifizanom jer to može uzrokovati fizikalno-kemijsku inaktivaciju. To se takoĎer odnosi na kombinaciju gentamicina s diazepamom, furosemidom, flekainidazom ili heparinom.
Sljedeće djelatne tvari ili otopina za rekonstituciju/razrjeĎivanje ne bi se smjeli davati istovremeno: Gentamicin nije kompatibilan s amfotericinom B, cefalotin, nitrofurantoinom, sulfadiazinom i tetraciklinima.
Dodavanje gentamicina u otopine koje sadrže bikarbonat može dovesti do otpuštanja ugljičnog-dioksida.
S mikrobiološkog stajališta, proizvod bi se trebao upotrijebiti odmah. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme čuvanja i uvjeti prije uporabe odgovornost su korisnika te normalno ne bi trebali biti dulji od 24 sata pri temperaturi od 2°C do 8°C.
Otopina bi se trebala davati sterilnim priborom uz primjenu aseptične tehnike. Pribor bi trebao biti unaprijed pripremljen s otopinom kako bi se spriječio ulazak zraka u sustav.
Samo za jednokratnu uporabu.
Neiskorištenu otopinu potrebno je zbrinuti sukladno propisima. Otopinu treba vizualno pregledati prije primjene kako bi se uočile eventualne čestice ili gubitak boje. Otopina bi se trebala koristiti samo ako je bistra i ne sadrži čestice.
Za potpune informacije o ovom lijeku proučite Sažetak opisa svojstava lijeka.