Garamycin 80 mg/2 ml otopina za injekciju/infuziju

Garamycin (gentamicin) je indiciran za liječenje teških sustavnih infekcija uzrokovanih osjetljivim aerobnim, Gram-negativnim bakterijama. Gentamicin djeluje i na penicilin-rezistentne sojeve stafilokoka.

Gentamicin se koristi kod:

- sepse i drugih teških sustavnih infekcija,

- teških neonatalnih infekcija, - infekcija mokraćnih putova, - upala donjih dišnih putova, - upala kože i mekih tkiva,

- upala središnjeg živčanog sustava (uključujući meningitis), - upale kostiju i zglobova,

- endokarditisa (obično u kombinaciji s beta-laktamskim antibiotikom), - sekundarnih infekcija opeklina, traumatskih i kirurških rana,

1

- infekcija u trbuhu (peritonitis, apscesi, holangitis) i njihove profilakse, posebno nakon kirurških zahvata na mokraćnim i crijevnim organima (obično u kombinaciji s metronidazolom ili klindamicinom).

Gentamicin je takoĎer lijek izbora u liječenju teških bakterijskih upala uzrokovanih neidentificiranim uzročnicima i pratećim upalama kada je bolesnikovo zdravlje ozbiljno narušeno (npr. leukemija, dijabetes, kortikoidna terapija). U takvim stanjima gentamicin se koristi zajedno s beta-laktamskim antibioticima.

Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnom korištenju antibakterijskih lijekova.

Doziranje

Primjena gentamicina u jednoj dnevnoj dozi rezultira jačim baktericidnim učinkom zbog visoke koncentracije. Zbog dugog postantibiotskog učinka gentamicina nakon primjene, učinkovitost svake sljedeće doze primijenjene tijekom razdoblja postantibiotskog učinka je slabija jer su bakterije manje osjetljive na učinak gentamicina u tom razdoblju. Stoga jedna dnevna doza ima dvostruku prednost u pogledu antibakterijske učinkovitosti gentamicina:

- snažniji baktericidni učinak zbog visokih početnih serumskih koncentracija gentamicina, - bolji antibakterijski učinak naknadne doze zbog dužeg intervala doziranja.

Davanje gentamicina jedanput na dan se ne preporučuje u:

- bolesnika s narušenim imunološkim sustavom (neutropenija)

- bolesnika s ozbiljnim oštećenjem bubrežne funkcije, cistična fibroza, ascites - bolesnika s endokarditisom

- bolesnika s velikim opeklinama (koji uključuju više od 20% površine kože) - trudnica.

Točna doza se odreĎuje prema tjelesnoj težini.

Za intramuskularno i intravensko doziranje preporučuje se isti raspored doziranja. Doziranje je povezano s težinom infekcije, osjetljivosti mikroorganizama na gentamicin, dobi bolesnika i bolesnikovom bubrežnom funkcijom. Maksimalna dnevna doza gentamicina je 7,5 mg/kg. Liječenje traje 7 do 10 dana.

Odrasli

Preporučena dnevna doza u odraslih s normalnom funkcijom bubrega je 4 mg do 7 mg po kilogramu tjelesne mase intramuskularno ili intravenski kao 1 (poželjno) do 3 doze.

Kad se gentamicin daje u nekoliko dnevnih doza, početna doza za odrasle, bez obzira na bubrežnu funkciju je 1,5 mg do 2 mg/kg tjelesne mase, što osigurava maksimalne odgovarajuće razine u serumu.

Pedijatrijska populacija Djeca i adolescenti

U djece u dobi od 1 godine i starijih te adolescenata s normalnom bubrežnom funkcijom preporučena dnevna doza je 3-6 mg/kg tjelesne težine dnevno kao 1 (prvenstveno) do 2 pojedinačne doze.

Dojenčad (starija od 1 mjesec)

Dnevna doza u dojenčadi nakon prvog mjeseca života je 4,5-7,5 mg/kg tjelesne mase dnevno kao 1 (prvenstveno) do 2 pojedinačne doze.

Novorođenčad

Dnevna doza u novoroĎenčadi (uključujući i nedonoščad) je 4-7 mg/kg tjelesne mase. NovoroĎenčadi se daje potrebna dnevna doza u 1 pojedinačnoj dozi zbog dužeg poluvijeka života.

60492649817100

Gentamicin treba dati novoroĎenčadi samo ako je prijeko potrebno. Razdoblje liječenja treba biti što kraće.

Starije osobe

Stariji bolesnici mogu biti podložniji toksičnosti aminoglikozida bilo da se radi o sekundarnom oštećenju na prethodno oštećenje osmog živca ili graničnom poremećaju bubrežne funkcije. Prema tome, terapija se mora pažljivo pratiti učestalim odreĎivanjem razina gentamicina u serumu, procjenom bubrežne funkcije i znakova ototoksičnosti.

Pretili bolesnici

U pretilih bolesnika početna doza treba se temeljiti na idealnoj tjelesnoj težini plus 40% suvišne težine.

Doziranje kod oštećenja funkcije bubrega

Potrebno je prilagoditi doziranje pri bubrežnom oštećenju. Početna doza je ista kao u bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom; meĎutim, u nastavku liječenja interval doziranja treba produžiti. Kako je klirens aminoglikozida jako povezan s klirensom kreatinina, potrebna doza gentamicina se može izračunati prema vrijednostima klirensa kreatinina.

835406-1390467Urea Klirens kreatinina Serumski kreatinin Doze i razmaci izmeĎu doza mg/100 ml mmol/l ml/min ml/s mg/100 ml µmol/l < 40 < 6,8 > 70 > 1,16 < 1,4 < 124 80 mg* svakih 8 sati 1,4–1,9 124–168 80 mg* svakih 12 sati 40–100 6,8–17 30–70 0,5–1,16 1,9–2,8 168–248 80 mg* svakih 18 sati 2,8–3,7 248–327 80 mg* svaka 24 sata 100–200 17–34 10–30 0,16–0,5 3,7–5,3 327–469 80 mg* svakih 36 sati > 200 > 34 5–10 0,08–0,16 5,3–7,2 469–636 80 mg* svakih 48 sati *Bolesnicima koji su lakši od 60 kg daje se 60 mg gentamicina.

U dijaliziranih bolesnika s bakterijskom infekcijom, 1 do 1,5 mg gentamicina po kilogramu tjelesne maase treba dati na kraju dijalize. Kod peritonealne dijalize 1 mg gentamicina na kg tjelesne mase treba dodati u 2 litre tekućine za dijalizu.

Način primjene

Gentamicin se primjenjuje intramuskularno ili intravenski. Gentamicin ne treba miješati s drugim lijekovima u šprici.

Intravenska primjena

Gentamicin treba dati direktno intravenski ili u postojeći venski kateter. Trajanje primjene iznosi 2 do 3 minute. Ako se želi dati u kratkoj infuziji, volumen ne treba biti veći od 100 ml u odraslih (fiziološka otopina ili 5% glukoza); u djece volumen infuzije treba biti proporcionalno manji i treba lijek davati duže, 20 do 30 minuta. Ako se doza daje jedanput dnevno, infuziju treba davati tijekom 30 do 60 minuta.

Savjet pri praćenju

Kako iste doze gentamicina mogu rezultirati različitim koncentracijama gentamicina u serumu u različitih bolesnika, preporučeno je pratiti koncentracije gentamicina u serumu, a osobito u starijih osoba, u novoroĎenčadi, u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom te u trudnica i dojilja, te prema tome podešavati doze. Uzorci se uzimaju na kraju intervala doziranja (najniža koncentracija lijeka). Primjenom gentamicina dva puta dnevno najniže koncentracije lijeka ne smiju premašiti

2 μg/ml, a za jednu dnevnu dozu 1 μg/ml.

Željena koncentracija gentamicina u serumu 30 do 60 minuta nakon doziranja, bilo intravenskog ili

intramuskularnog, treba biti 5 do 10 µg/ml.

3

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. ili na druge aminoglikozidne antibiotike te miastenija gravis.

Bolesnike liječene gentamicinom treba klinički brižno nadzirati jer, kao i drugi aminoglikozidi, djeluje nefrotoksično, oštećuje ravnotežni i slušni organ te koči neuromuskularni prijenos. Treba obratiti pozornost na slabljenje sluha, vrtoglavicu i zvonjenje u ušima, te disanje. Potrebno je kontrolirati serumske koncentracije gentamicina, rad bubrega, vestibularnu funkciju i sluh.

Ototoksičnost (uključujući ireverzibilni gubitak sluha) zabilježen je nakon primjene aminoglikozida, uključujući gentamicin. Zbog ototoksičnog potencijala preporučuje se nadzor funkcije slušnog i vestibularnog sustava prije, za vrijeme i neposredno nakon liječenja (vidjeti dio 4.8.).

Mogućnost oštećenja sluha je veća ako razine gentamicina u serumu stalno prelaze 2 µg/ml. Povremeno povišene razine nisu povezane s pojavom oštećenja ako ne prelaze 10 µg/ml.

Oštećenje auditivnog i vestibularnog sustava ne nastupa često; meĎutim, značajno je zbog toga što je u pravilu ireverzibilno. Te dvije funkcije se takoĎer mogu pogoršati nakon prekida liječenja gentamicinom. Na početku je zahvaćen sluh u području visokih frekvencija. Oštećenje može biti utvrĎeno uz pomoć audiometrije, prije pojave kliničkih znakova. Prvi znakovi su tinitus i osjećaj pritiska u ušima. Kliničke manifestacije oštećenja vestibularnog sustava su mučnina, povraćanje, vertigo ili nistagmus.

Postoji povećani rizik od ototoksičnosti u bolesnika s mutacijama mitohondrijske DNA (osobito u slučaju supstitucije nukleotida 1555 A u G u genu za 12S rRNA), čak i ako su razine aminoglikozida u serumu unutar preporučenog raspona tijekom liječenja. U takvih bolesnika potrebno je razmotriti druge mogućnosti liječenja.

U bolesnika koji u obiteljskoj anamnezi s majčine strane imaju relevantne mutacije ili gubitak sluha izazvan aminoglikozidom, potrebno je razmotriti druge mogućnosti liječenja ili genetsko testiranje prije primjene.

Bolesnici s već od ranije postojećim oštećenjem auditivnog i vestibularnog sustava, bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega, bolesnici liječeni drugim ototoksičnim lijekovima, bolesnici koji nisu primjereno hidrirani ili koji su liječeni višim dozama gentamicina tijekom duljeg vremenskog razdoblja izloženi su većem riziku od oštećenja auditivnog i vestibularnog sustava.

Nefrotoksično djelovanje gentamicina je češće ako razine gentamicina u serumu stalno prelaze

2 µg/ml, u starijih bolesnika, žena, bolesnika s oštećenjem bubrega, neprimjereno hidriranih bolesnika, bolesnika s nefrotskim sindromom, dijabetičkom nefropatijom i bolesnika liječenih drugim nefrotoksičnim lijekovima. Oštećenje je reverzibilno. Manifestira se povećanim razinama kreatinina u serumu, a može se izbjeći primjerenom hidracijom.

Oprez je takoĎer potreban u bolesnika s hipokalcemijom, hipokalemijom ili hipomagnezemijom. U bolesnika s teškim oštećenjem bubrežne funkcije i u starijih bolesnika (starijih od 65 godina) doziranje se mora prilagoditi radu bubrega. Bolesnici moraju biti dobro hidrirani.

Liječenje gentamicinom može dovesti do prekomjernog rasta mikroorganizama rezistentnih na lijekove. U tom slučaju potrebno je uvesti odgovarajuće liječenje.

Tijekom primjene gentamicina u kombinaciji s drugim antibioticima zabilježeni su proljev i pseudomembranozni kolitis. Te je dijagnoze potrebno uzeti u obzir u svih bolesnika koji razviju proljev tijekom liječenja ili neposredno nakon liječenja. Ako bolesnik ima teški proljev i/ili krvavi proljev tijekom liječenja, potrebno je ukinuti gentamicin te uvesti odgovarajuće liječenje. Ne smiju se primjenjivati lijekovi koji inhibiraju peristaltiku (vidjeti dio 4.8.).

Poseban je oprez potreban u bolesnika s Parkinsonovom bolešću, budući da može doći do blokade neuromuskularnog prijenosa. Blokada se može spriječiti polaganijim intravenskim davanjem.

Zbog izbjegavanja štetnih dogaĎaja preporučuje se kontinuirano (prije, tijekom i nakon primjene lijeka) praćenje bubrežne funkcije (kreatinin u serumu, klirens kreatinina), kontrola funkcije vestibuluma i kohleje kao i parametara jetre i laboratorijskih parametara.

Metilparahidroksibenzoat i propilparahidroksibenzoat

Ovaj lijek sadrži metilparahidroksibenzoat i propilparahidroksibenzoat, koji mogu uzrokovati alergijske reakcije (moguće i reakcije odgoĎene preosjetljivosti) i, iznimno, bronhospazam.

Natrijev metabisulfit

Ovaj lijek sadrži natrijev metabisulfit. Rijetko može uzrokovati teške reakcije preosjetljivosti i bronhospazam.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po ampuli, tj. zanemarive količine natrija.

Gentamicin ne treba davati zajedno s jakim diureticima kao što su etakrinatna kiselina ili furosemid jer mogu povećati ototoksičnost aminoglikozida.

Gentamicin može pojačati djelovanje mišićnih relaksansa ako se daju zajedno.

Aminoglikozidni antibiotici (uključujući gentamicin) mogu pojačati učinak botulinskog toksina na neuromuskularnu transmisiju.

Treba izbjegavati davanje gentamicina zajedno ili uzastopno s drugim neurotoksičnim i nefrotoksičnim antibioticima, naročito ne sa streptomicinom, neomicinom, kanamicinom, tobramicinom, cefaloridinom, paromomicinom, viomicinom, polimiksinom B, kolistinom, amikacinom i vankomicinom.

Ako se gentamicin primjenjuje zajedno s amfotericinom B, ciklosporinom, klindamicinom, piperacilinom, metoksifluranom, foskarnetom, intravenskim radiokontrastnim sredstvima i cisplatinom povećava se opasnost od oštećenja bubrega, slušnog i ravnotežnog organa.

Daje li se gentamicin istodobno s neuromuskularnim blokatorima (sukcinilkolin ili tubokurarin), pojačava se neuromuskularna blokada i može doći do paralize disanja. Antidoti jesu kalcij i neostigmin.

Beta-laktamski antibiotici mogu in vitro inaktivirati gentamicin, zato se ne smiju zajedno miješati u istoj šprici ili u boci za intravensko davanje.

Isto tako gentamicin se ne smije miješati zajedno s eritromicinom, heparinom i natrijevim hidrogenkarbonatom.

Trudnoća

Budući da gentamicin prolazi kroz placentalnu barijeru, u trudnoći se može primjenjivati samo u strogo indiciranim slučajevima kada, prema procjeni liječnika, moguća korist za majku prevladava mogući rizik za fetus. Nema dovoljno podataka koji bi opravdali jednokratnu dnevnu primjenu gentamicina u trudnica.

U slučaju izloženosti trudnice gentamicinu tijekom trudnoće, preporučuje se praćenje funkcije sluha i bubrega u novoroĎenčeta.

Dojenje

Gentamicin se izlučuje u majčino mlijeko u malim količinama. Zbog mogućeg razvoja ozbiljnih nuspojava na gentamicin u dojenčadi, potrebno je prekinuti primjenu lijeka ili dojenje, uzimajući pritom u obzir važnost lijeka za dojilju.

Bolesnika treba upozoriti na to da gentamicin može uzrokovati prolazne smetnje ravnoteže. Stanje se može pogoršati i nakon prekida liječenja.

Gentamicin ima toksično djelovanje na vestibularni i auditivni sustav, bubrege, te inhibira neuromuskularni prijenos.

Ostale moguće nuspojave uključuju reakcije preosjetljivosti, povišenu tjelesnu temperaturu, proteinuriju, glavobolju, umor, parestezije, poremećaje vida, palpitacije, povišenje razina uree, kreatinina i bilirubina, te povišenu aktivnost transaminaza. Pored toga, prijavljena je i mogućnost perzistentnog proljeva zbog superinfekcije rezistentnim bakterijama (pseudomembranozni kolitis).

Nuspojave koji se mogu pojaviti tijekom liječenja gentamicinom razvrstani su prema učestalosti u sljedeće frekvencijske skupine:

- Vrlo često (1/10)

- Često (1/100 i <1/10)

- Manje često (1/1000 i <1/100) - Rijetko (1/10 000 i <1/1000)

- Vrlo rijetko (<1/10 000)

- Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

Unutar svake grupe učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

832104-6493368 Manje često Rijetko Vrlo rijetko Nepoznato konvulzije, letargiju, encefalopatiju), periferna neuropatija Poremećaji oka poremećaji vida Poremećaji uha i labirinta oštećenje sluha i ravnoteže (vidjeti dio 4.4.), osjećaj pritiska u ušima, nistagmus, vertigo prolazni gubitak sluha, nepovratni gubitak sluha, gluhoća (vidjeti dio 4.4.) Srčani poremećaji palpitacije Poremećaji probavnog sustava mučnina, povraćanje, proljev stomatitis Poremećaji jetre i žuči povišenje razina bilirubina i povišena aktivnost transaminaza (ukazuju na oštećenje jetre) Poremećaji kože i potkožnog tkiva Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava povišenje razina uree i kreatinina (vidjeti dio 4.4.), proteinurija akutno zatajenje bubrega, sindrom nalik Fanconijevu sindromu u bolesnika koji su dugotrajno liječeni visokim dozama lijeka nefrotoksičnost (obično reverzibilna) Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene povišena tjelesna temperatura

*Ona se uglavnom pojavljuje kod brze intravenske primjene ili kada se visoke doze gentamicina daju u pleuralni ili peritonealni prostor.

Ako se pojave teške nuspojave, liječenje se mora prekinuti.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5865241325529900988487073Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Pri prevelikom doziranju može doći do nepovratnog oštećenja sluha i ravnoteže, prolaznog pogoršanja

604926492435H 37435791632117 bubrežne funkcije i neuromuskularne blokade. Treba pažljivo pratiti osobito disanje, audiogram i A L M E D

vestibulogram, diurezu te serumske koncentracije gentamicina, uree, kreatinina, kalcija, magnezija i kalija. Bolesnik mora biti dobro hidriran. Neuromuskularna blokada se može smanjiti injiciranjem kalcija i neostigmina. Izlučivanje gentamicina iz tijela može se, naročito pri istodobno smanjenom radu bubrega, pospješiti hemodijalizom.

Farmakoterapijska skupina: Lijekovi za liječenje sustavnih bakterijskih infekcija; ostali aminoglikozidi; ATK oznaka: J01GB03.

Mehanizam djelovanja

Gentamicin djeluje baktericidno. Koči sintezu proteina u bakterijskoj stanici tako da se veže na veće i manje podjedinice ribosoma. Ipak, to vezanje još ne objašnjava baktericidno djelovanje gentamicina. Gentamicin aktivno prelazi kroz staničnu stjenku u unutrašnjost bakterije, što rezultira bitno većom koncentracijom gentamicina u bakteriji u odnosu na njezinu okolinu. Pri anaerobnom procesu, povećanoj osmolarnosti i niskom pH, gradijent je manji, transport je zakočen, nastane relativna otpornost bakterije na gentamicin. I velike koncentracije kalcija i magnezija koče transport gentamicina u bakteriju.

Gentamicin može u koncentracijama koje doseže u kori bubrega i perilimfnoj tekućini unutrašnjeg uha smanjiti sintezu mikrosomalnih proteina. Time se objašnjava toksičnost za čovjeka.

Klinička djelotvornost i sigurnost Antibakterijska djelotvornost

Gentamicin djeluje na aerobne Gram-negativne bakterije, stafilokoke i Listeriu monocytogenes.

Gram pozitivne bakterije na koje djeluje gentamicin jesu:

- Staphylococcus aureus, Staphylococcus epidermidis, Staphylococcus saprophyticus spp. (i sojevi koji su rezistentni na penicilin i meticilin),

- Listeria monocytogenes.

Djelotvoran je prema sljedećim Gram-negativnim bakterijama:

- skoro na sve enterobakterije: E. coli, Enterobacter spp., Klebsiella, Proteus (indol-pozitivni, indol-negativni), Salmonella, Shigella, Providentia, Serratia, Citrobacter, Hafnia, Edwardsiella i Arizona spp.,

- Pseudomonas aeruginosa,

- Brucella, Moraxella, Pasteurella multocida, Francisella tularensis, Acinetobacter calcoaceticus, Aeromonas spp.,

- Campylobacter pylori, C. jejuni.

Rezistencija

Do rezistencije bakterija na gentamicin dolazi zbog najmanje tri mehanizama: promjeni ribosoma, neučinkovitom transportu gentamicina u stanicu te razgradnji gentamicina različitim enzimima. Prilikom uvoĎenja gentamicina u liječenje samo je malo enterobakterija bilo otporno na nj. Čestom primjenom, posebice u jedinicama intenzivne skrbi i na odjelima za opekline, njihov je broj narastao. Značajno je da se rezistencija brzo smanjuje ako odreĎena bolnička jedinica ili bolnica ograniči primjenu gentamicina.

Rezistencija na gentamicin vrlo rijetko nastaje tijekom liječenja.

Preporučene granične vrijednosti minimalnih inhibitornih koncentracija (MIC) za gentamicin prema European Committee on Antimicrobial Susceptibly Testing (EUCAST, verzija 10.0, važeće od 01.01.2020.) definirane su na sljedeći način:

Apsorpcija

Intramuskularno dani gentamicin brzo se i potpuno apsorbira i doseže nakon 30 do 90 minuta najveću koncentraciju u serumu. Slaba prokrvljenost mišića smanjuje apsorpciju.

Nakon infuzije koja traje 20 do 30 minuta, koncentracija u serumu je jednaka kao nakon intramuskularnog davanja jednake doze.

Kod intraperitonealne ili intrapleuralne primjene gentamicin se brzo apsorbira. Ako se pak daje intratekalno ili intraventrikularno, skoro se uopće ne apsorbira.

Prosječna najveća koncentracija u serumu nakon doze od 80 mg dane intramuskularno jest 7 µg/ml nakon 0,5 do 2 sata. Udvostruči li se doza i najveća se koncentracija udvostručuje. Optimalna najveća koncentracija je 7 do 10 µg/ml.

U novoroĎenčeta u dobi od 7 dana dobije se najveća serumska koncentracija od 4 µg/ml nakon doze od 2,5 mg/kg tjelesne mase nakon 30 do 60 minuta.

Distribucija

Volumen distribucije gentamicina je podjednak volumenu izvanstanične tekućine. U novoroĎenčeta tekućina čini 70 do 75% tjelesne težine u usporedbi s 50 do 55% u odraslih. Odjeljak izvanstanične tekućine je veći (40% tjelesne težine u usporedbi s 25% tjelesne težine u odraslih). Stoga ovo utječe na volumen distribucije gentamicina po kg tjelesne mase koji se smanjuje s porastom dobi, od 0,5 do

0,7 l/kg za nedonošče do 0,25 l/kg za adolescenta. Veći volumen distribucije po kg tjelesne mase znači da se za odgovarajuću vršnu koncentraciju u krvi treba primijeniti veća doza po kg tjelesne mase.

Biotransformacija

Gentamicin se ne metabolizira u organizmu.

Eliminacija

Gentamicin se ne metabolizira u organizmu već se nepromijenjen izlučuje u mikrobiološki djelatnom obliku prvenstveno putem bubrega. U bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom, poluvijek eliminacije je oko 2 do 3 sata. Brzina eliminacije u novoroĎenčadi je smanjena zbog nezrele bubrežne funkcije.

U novoroĎenčadi u gestacijskoj dobi od 26 do 34 tjedana, poluvijek eliminacije dostiže prosjek oko 8 sati u usporedbi s oko 6,7 sati u novoroĎenčadi u gestacijskoj dobi od 35 do 37 tjedana.

Sukladno tome, vrijednosti klirensa se povećavaju oko 0,05 l/h u novoroĎenčadi u gestacijskoj dobi od 27 tjedana do 0,2 l/h u novoroĎenčadi u gestacijskoj dobi od 40 tjedana.

Ispitivanja toksičnosti pojedinačne doze pokazala su nisku toksičnost gentamicina u miševa, štakora, zečeva, mačaka i pasa: vrijednosti LD50 nakon intravenske primjene bile su izmeĎu 20 i 180 mg/kg, dok su nakon intramuskularnog doziranja bile izmeĎu 430 i 780 mg/kg. Ponovljenim intramuskularnim dozama gentamicina u štakora, zečeva, pasa, zamoraca i majmuna tijekom do

50 dana s dozama do 200 mg/kg dnevno utvrĎeno je da tkivo bubrega i slušnog sustava predstavlja metu za toksično djelovanje lijeka. Izgleda da je toksičnost gentamicina ponajprije posljedica

60492649817100

nakupljanja lijeka u ciljnim tkivima. Lokalna primjena injekcije gentamicina može uzrokovati blage do teške toksične učinke na mjestu primjene.

Nije zabilježen utjecaj na fertilitet i reproduktivnu sposobnost, meĎutim utvrĎeno je da gentamicin ima embriotoksične učinke u laboratorijskih životinja.

Mutageno djelovanje pripisivo gentamicinu nije utvrĎeno, a evaluacijom su predočeni dokazi po kojima mogućnost karcinogenog djelovanja gentamicina nije vjerojatna.

Pretklinički učinci ispitani su pri izloženosti koja dovoljno premašuje maksimalnu izloženost u ljudi, što ukazuje na mali značaj za kliničku primjenu.

metilparahidroksibenzoat propilparahidroksibenzoat dinatrijev edetat

natrijev metabisulfit voda za injekcije

Općenito, injekcije gentamicina se ne smiju miješati.

Osobito, sljedeće otopine su inkopatibilne u otopinama pomiješanim s gentamicinom: - penicilini

- cefalosporini - eritromicin

- heparini

- natrijev hidrogenkarbonat

*RazrjeĎivanje u tijelu otklonit će opasnost od fizikalne i kemijske inkompatibilnosti i omogućiti davanje gentamicina istodobno s gore navedenim lijekovima u obliku bolusne injekcije u cjevčicu za ukapavanje, uz adekvatno ispiranje ili na odvojenim mjestima. U slučaju karbenicilina primjena bi trebala biti samo na zasebnom mjestu.

Pri dodavanju dvije otopine može se oslobaĎati ugljikov dioksid. Obično se on otapa u otopini, ali pod odreĎenim okolnostima mogu se formirati mali mjehurići.

5 godina

Rok valjanosti i uvjeti čuvanja otopine u primjeni i razrijeĎene otopine:

S mikrobiološkog stajališta, otopinu gentamicina za injekcije treba upotrijebiti odmah nakon otvaranja ili razrijeĎivanja. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja u primjeni odgovornost su korisnika i obično ne bi trebali biti dulji od 24 sata pri temperaturi ispod 25°C.

Čuvati na temperaturi ispod 25C.

Rok valjanosti nakon otvaranja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

10

Ampula: 10 ampula po 2 ml otopine za injekciju ili infuziju (80 mg/2 ml), u kutiji. Ampula: 10 ampula po 1,5 ml otopine za injekciju ili infuziju (120 mg/1,5 ml), u kutiji.

Gentamicin se za kraću intravensku infuziju otopi u 100 ml sterilne fiziološke otopine ili sterilne 5%-tne glukoze. Koncentracija gentamicina u otopini ne smije biti veća od 1 mg/ml.

Gentamicin djeluje baktericidno na široki spektar Gram-pozitivnih i Gram-negativnih bakterija kao što su Escherichia, Enterobacter, Klebsiella, Salmonella, Serratia, Shigella, Staphylococcus aureus, Proteus i Pseudomonas aeruginosa. Gentamicin djeluje na penicilin-rezistentne sojeve stafilokoka, dok vrlo rijetko djeluje na sojeve streptokoka.

Gentamicin se koristi kod teških upala kao što su: - sepsa (čak i u novoroĎenčadi),

- teške recidivirajuće upale mokraćnih putova, - upale donjih dišnih putova,

- upale kože i mekih tkiva,

- upale središnjeg živčanog sustava (uključujući meningitis), - upale kostiju i zglobova,

- endokarditis,

- upale opekotina, povreda i kirurških rana,

- upale u trbuhu i sprječavanje upala, posebno nakon operacije na mokraćnim organima i na crijevima.

Gentamicin je takoĎer lijek izbora u liječenju teških bakterijskih upala uzrokovanih neidentificiranim uzročnicima i pratećim upalama kada je bolesnikovo zdravlje ozbiljno narušeno (npr. leukemija, dijabetes, kortikoidna terapija). U takvim se stanjima gentamicin koristi zajedno s beta-laktamskim antibioticima.

Nemojte primjenjivati Garamycin otopinu za injekciju/infuziju

- ako ste alergični na gentamicin ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.), - ako ste alergični na druge aminoglikozidne antibiotike,

- ako imate miasteniju gravis.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego primijenite Garamycin otopinu za injekciju/infuziju.

- ako imate smanjenu bubrežnu funkciju, - ako imate problema sa sluhom,

- ako imate vestibularne poremećaje,

- ako Vi imate ili u obiteljskoj anamnezi s majčine strane imate bolest uzrokovanu mitohondrijskom mutacijom (genetska bolest) ili gubitak sluha zbog uzimanja antibiotika, savjetuje se da prije uzimanja aminoglikozida obavijestite svog liječnika ili ljekarnika; odreĎene mitohondrijske mutacije mogu povećati rizik od gubitka sluha s ovim lijekom. Liječnik Vam može preporučiti genetsko testiranje prije primjene Garamycina.

- ako imate Parkinsonovu bolest,

- ako imate manjak kalcija, kalija ili magnezija, - ako ste dehidrirani,

- ako imate problema s bubrezima, ako ste stariji od 65 godina ili je bolesnik mlaĎi od godinu dana.

To je zato što će Vas liječnik morati pažljivo pratiti tijekom liječenja kako bi spriječio oštećenje ušiju. Možda će provjeriti Vaš sluh, ravnotežu, rad bubrega i količinu Garamycina u krvi.

U slučaju teškog proljeva, obratite se svom liječniku ili ljekarniku.

Drugi lijekovi i Garamycin otopina za injekciju/infuziju

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Gentamicin ne treba davati zajedno s jakim diureticima kao što je etakrinska kiselina ili furosemid jer mogu povećati ototoksičnost aminoglikozida.

Gentamicin može potencirati djelovanje mišićnih relaksansa ako se daju zajedno.

Aminoglikozidni antibiotici (uključujući gentamicin) mogu pojačati učinak botulinskog toksina na neuromuskularni prijenos.

Treba izbjegavati davanje gentamicina zajedno ili uzastopno s drugim neurotoksičnim i nefrotoksičnim antibioticima, posebno ne sa streptomicinom, neomicinom, kanamicinom, tobramicinom, cefaloridinom, paromomicinom, viomicinom, polimiksinom B, kolistinom, amikacinom i vankomicinom.

Ako se gentamicin injicira zajedno s amfotericinom B, ciklosporinom, klindamicinom, piperacilinom, metoksifluranom, foskarnetom, intravenskim radiokontrastnim sredstvima i cisplatinom povećava se opasnost od oštećenja bubrega, slušnog i ravnotežnog organa.

Daje li se gentamicin istodobno sa živčano-mišićnim blokatorima (sukcinilkolin ili tubokurarin), pojačava se neuromuskularna blokada i može doći do paralize disanja. Antidoti jesu kalcij i neostigmin.

Beta-laktamski antibiotici mogu in vitro inaktivirati gentamicin, zato se ne smiju zajedno miješati u istoj šprici ili u boci za intravensko davanje. Isto tako, gentamicin se ne smije miješati zajedno s eritromicinom, heparinom i natrijevim hidrogenkarbonatom.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Gentamicin se koristi u trudnoći samo u po život opasnim situacijama kada nema prikladnijeg antibiotika.

Dojenje

Zbog mogućih nuspojava u dojenčeta, dojenje se ne preporučuje.

Upravljanje vozilima i strojevima

Velike doze gentamicina mogu u pojedinaca uzrokovati vestibularne promjene (oštećenje ravnotežnog organa), praćene mučninom i omaglicom. Tegobe mogu postati gore nakon prestanka liječenja.

Garamycin otopina za injekciju/infuziju sadrži metilparahidroksibenzoat, propilparahidroksibenzoat, natrijev metabisulfit i natrij

Metilparahidroksibenzoat i propilparahidroksibenzoat mogu uzrokovati alergijske reakcije (moguće i reakcije odgoĎene) i, iznimno, bronhospazam.

Sadrži natrijev metabisulfit. Rijetko može uzrokovati teške reakcije preosjetljivosti i bronhospazam. Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po ampuli, tj. zanemarive količine natrija.

Uvijek primijenite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Doziranje

Korištenje gentamicina u jednoj dnevnoj dozi rezultira jačim baktericidnim učinkom zbog visoke koncentracije. Zbog dugog postantibiotskog učinka gentamicina nakon primjene, učinkovitost svake sljedeće doze primijenjene tijekom razdoblja postantibiotskog učinka je slabija jer su bakterije manje osjetljive na učinak gentamicina u tom razdoblju. Stoga jedna dnevna doza ima dvostruku prednost u pogledu antibakterijske učinkovitosti gentamicina:

- snažniji baktericidni učinak zbog visokih početnih serumskih koncentracija gentamicina, - bolji antibakterijski učinak naknadne doze zbog dužeg intervala doziranja.

Davanje gentamicina jedanput na dan se ne preporučuje u:

- bolesnika s narušenim imunološkim sustavom (neutropenija),

- bolesnika s ozbiljnim oštećenjem bubrežne funkcije, cistična fibroza, ascites, - bolesnika s endokarditisom,

- bolesnika s velikim opeklinama (koji uključuju više od 20% površine kože), - trudnih žena.

Točna doza se odreĎuje prema tjelesnoj težini.

Vaš liječnik će obratiti posebnu pažnju na odgovarajuću prilagodbu Vaše doze ovog lijeka.

Za doziranje u mišić i u venu preporučuje se isti raspored doziranja. Doziranje je povezano s težinom infekcije, osjetljivosti mikroorganizama na gentamicin, dobi bolesnika i bolesnikovom bubrežnom funkcijom. Maksimalna dnevna doza gentamicina je 7,5 mg/kg. Liječenje traje 7 do 10 dana.

Odrasli

Preporučena dnevna doza u odraslih s normalnom funkcijom bubrega je 4 mg do 7 mg po kilogramu tjelesne težine intramuskularno ili intravenski kao 1 (poželjno) do 3 doze.

Kad se gentamicin daje u nekoliko dnevnih doza, početna doza za odrasle, bez obzira na bubrežnu funkciju je 1,5 mg do 2 mg/kg tjelesne težine, što osigurava maksimalne odgovarajuće razine u serumu.

Pedijatrijska populacija Djeca i adolescenti

U djece u dobi od 1 godine i starijih te adolescenata s normalnom bubrežnom funkcijom preporučena dnevna doza je 3-6 mg/kg tjelesne težine dnevno kao 1 (prvenstveno) do 2 pojedinačne doze.

Dojenčad (starija od 1 mjesec)

Dnevna doza u dojenčadi nakon prvog mjeseca života je 4,5-7,5 mg/kg tjelesne težine dnevno kao 1 (prvenstveno) do 2 pojedinačne doze.

Novorođenčad

Dnevna doza u novoroĎenčadi (uključujući i nedonoščad) je 4-7 mg/kg tjelesne težine. NovoroĎenčadi se daje potrebna dnevna doza u 1 pojedinačnoj dozi zbog dužeg poluvijeka života.

Gentamicin treba dati novoroĎenčadi samo ako je prijeko potrebno. Razdoblje liječenja treba biti što kraće.

Starije osobe

Stariji bolesnici mogu biti podložniji toksičnosti aminoglikozida, bilo da se radi o sekundarnom oštećenju na prethodno oštećenje osmog živca ili graničnom poremećaju bubrežne funkcije. Prema tome, terapija se mora pažljivo pratiti učestalim odreĎivanjem razina gentamicina u serumu, procjenom bubrežne funkcije i znakova ototoksičnosti.

Pretile osobe

U pretilih bolesnika početna doza bi se trebala temeljiti na idealnoj tjelesnoj težini plus 40% prekomjerne težine.

Doziranje kod oštećenja funkcije bubrega

Potrebno je prilagoditi doziranje pri bubrežnom oštećenju. Početna doza je ista kao u bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom; meĎutim, u nastavku liječenja interval doziranja treba produžiti. Kako je klirens aminoglikozida jako povezan s klirensom kreatinina, potrebna doza gentamicina se može izračunati prema vrijednostima klirensa kreatinina.

Intravensko doziranje

Doze su identične kao i kod doziranja u mišić.

Maksimalna dnevna doza gentamicina je 7,5 mg/kg u tri podijeljene doze.

Liječenje traje 7 do 10 dana.

Način primjene

Gentamicin se primjenjuje u mišić i u venu. Gentamicin ne treba miješati s drugim lijekovima u šprici.

Ako smatrate da je učinak lijeka prejak ili preslab, posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom.

Ako primite više Garamycin otopine za injekciju/infuziju nego što ste trebali

U slučaju predoziranja ili toksične reakcije sa simptomima neurotoksičnosti, nefrotoksičnosti ili neuromuskularne blokade praćene zatajenjem disanja, gentamicin treba odstraniti iz krvi hemodijalizom. U novoroĎenčadi se preporučuje izmjena krvi transfuzijom. Odstranjenje gentamicina je jako važno u bolesnika sa smanjenom bubrežnom funkcijom.

Ako ste zaboravili primijeniti Garamycin otopinu za injekciju/infuziju Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete primjenjivati Garamycin otopinu za injekciju/infuziju Ako prebrzo prestanete s liječenjem, može doći do ponovne upale.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Obavijestite svog liječnika ili medicinsku sestru što je prije moguće ako se dogodi neka od sljedećih nuspojava.

- Postaje teško održavati ravnotežu, osjećate omaglicu ili Vam sluh postaje slab. Gentamicin ponekad može oštetiti uho. To će se vjerojatnije dogoditi ako bubrezi ne rade najbolje.

- Ako primijetite bilo što neobično dok mokrite, kao što je znak krvi u mokraći ili primijetite da mokrite manje nego obično. To može značiti da imate problema s bubrezima.

- Proljev, sa ili bez krvi i/ili grčevi u želucu.

- Ako imate neuobičajene poteškoće u kretanju koje se prije nisu dogaĎale, osjećate se slabo ili neobično umorno ili imate bilo kakvih poteškoća s disanjem što se prije nije dogaĎalo. To može značiti da imate problema sa živcima ili mišićima.

- Utrnulost, slabost i bol u rukama i nogama (periferna neuropatija).

- Alergijske reakcije (uključujući ozbiljne alergijske reakcije poput anafilaksije), koje mogu uključivati: naticanje šaka, stopala, gležnjeva, lica, usana ili grla, koje može uzrokovati otežano gutanje ili disanje. Ako sumnjate na ozbiljnu alergijsku reakciju, odmah potražite liječničku pomoć.

- Nesvjestica, omaglica, osjećaj ošamućenosti (nizak krvni tlak).

Teška alergijska reakcija kože i sluznica praćena mjehurićima i crvenilom kože, koja u vrlo teškim slučajevima može zahvatiti i unutarnje organe te biti opasna po život (Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroza).

Ako primijetite bilo što od navedenog, što prije razgovarajte sa svojim liječnikom ili medicinskom sestrom.

Ostale nuspojave koje se javljaju su:

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

- slušna i vestibularna disfunkcija, zujanje u ušima i osjećaj pritiska u ušima, nistagmus - mučnina, povraćanje, proljev

- povećana razina uree i kreatinina, proteinurija

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

- smanjena razina kalcija, kalija i magnezija u serumu

- poremećen neuromišićni prijenos (neuromuskularna blokada)

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba): - smanjeni broj trombocita i neutrofila

- anemija

- povećan broj eozinofila

- snižene razine hemoglobina - glavobolja, parastezije

- smetnje vida - palpitacije

- akutno zatajenje bubrega

- visoke razine fosfata i aminokiselina u mokraći (takozvani sindrom nalik Fanconijevu sindromu, povezan s dugotrajnom primjenom visokih doza)

- povišena tjelesna temperatura

- povišene razine enzima jetrene funkcije

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): - prolazni i nepovratni gubitak sluha, gluhoća

- osip s uzdignućima na koži popraćen svrbežom ili koprivnjača

- infekciju drugim mikroorganizmima otpornima na gentamicin - umor

- smetenost - depresija

- čudne vizije ili zvukovi (halucinacije) - čir u ustima

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Čuvati na temperaturi ispod 25C.

Rok valjanosti i uvjeti čuvanja otopine u primjeni i razrijeđene otopine:

S mikrobiološkog stajališta, otopinu gentamicina za injekcije treba upotrijebiti odmah nakon otvaranja ili razrijeĎivanja. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja u primjeni odgovornost su korisnika i obično ne bi trebali biti dulji od 24 sata pri temperaturi ispod 25°C.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Garamycin otopina za injekciju/infuziju sadrži - Djelatna tvar je gentamicin.

2 ml otopine za injekciju/infuziju (1 ampula) sadrži 80 mg gentamicina u obliku gentamicinsulfata. 1 ml otopine za injekciju/infuziju sadrži 40 mg gentamicina u obliku gentamicinsulfata.

1,5 ml otopine za injekciju/infuziju (1 ampula) sadrži 120 mg gentamicina u obliku gentamicinsulfata. 1 ml otopine za injekciju/infuziju sadrži 80 mg gentamicina u obliku gentamicinsulfata.

- Drugi sastojci (pomoćne tvari) su metilparahidroksibenzoat, propilparahidroksibenzoat, dinatrijev edetat, natrijev metabisulfit i voda za injekcije. Vidjeti dio 2. „Garamycin otopina za injekciju/infuziju sadrži metilparahidroksibenzoat, propilparahidroksibenzoat, natrijev metabisulfit i natrij“.

Kako Garamycin otopina za injekciju/infuziju izgleda i sadržaj pakiranja

Garamycin 80 mg/2 ml otopina za injekciju/infuziju: bistra, bezbojna do blago žuta otopina. Garamycin 120 mg/1,5 ml otopina za injekciju/infuziju: bistra, bezbojna do blago žuta otopina; gotovo bez čestica.

Garamycin 80 mg/2 ml je dostupan u kutiji po 10 ampula, a svaka ampula sadrži ukupno 2 ml otopine za injekciju/infuziju.

Garamycin 120 mg/1,5 ml je dostupan u kutiji po 10 ampula, a svaka ampula sadrži ukupno 1,5 ml otopine za injekciju/infuziju.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

Nositelj odobrenja

KRKA - FARMA d.o.o., Radnička cesta 48, 10 000 Zagreb

Proizvođač

KRKA, d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u listopadu 2024.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim djelatnicima:

Doziranje kod oštećenja funkcije bubrega

Potrebno je prilagoditi doziranje pri bubrežnom oštećenju. Početna doza je ista kao u bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom; meĎutim, u nastavku liječenja interval doziranja treba produžiti. Kako je klirens aminoglikozida jako povezan s klirensom kreatinina, potrebna doza gentamicina se može izračunati prema vrijednostima klirensa kreatinina.

*Bolesnicima koji su lakši od 60 kg daje se 60 mg gentamicina

Kako iste doze gentamicina mogu rezultirati različitim koncentracijama gentamicina u različitih bolesnika, treba odreĎivati serumsku koncentraciju gentamicina i prema tome podešavati doze. Željena koncentracija gentamicina u serumu 30 do 60 minuta nakon doziranja, bilo u venu ili u mišić, treba biti 5 do 10 µg/ml.

U dijaliziranih bolesnika s bakterijskom infekcijom, 1 do 1,5 mg gentamicina po kilogramu tjelesne težine treba dati na kraju dijalize. Kod peritonealne dijalize 1 mg gentamicina na kilogram tjelesne težine treba dodati u 2 litre tekućine za dijalizu.

Način primjene

Gentamicin se obično dozira u mišić i u venu. Doza i način davanja, kao i intervali izmeĎu individualnih doza ovise o vrsti i ozbiljnosti upale, osjetljivosti na mikroorganizme i bolesnikovom stanju.

Intravenska primjena

Gentamicin treba dati direktno u venu ili u postojeći venski kateter. Trajanje primjene iznosi 2 do 3 minute. Ako se želi dati u kratkoj infuziji, volumen ne treba biti veći od 100 ml u odraslih

(fiziološka otopina ili 5% glukoza); u djece volumen infuzije treba biti proporcionalno manji i treba lijek davati duže, 20 do 30 minuta.

Ako se doza daje jedanput dnevno, infuziju treba davati tijekom 30 do 60 minuta. Koncentracija ne smije prelaziti 1 mg/ml (0,1%).

Gentamicin ne treba miješati s drugim lijekovima u šprici.

Općenito, injekcije gentamicina se ne smiju miješati.

Osobito, sljedeće otopine su inkopatibilne u otopinama pomiješanim s gentamicinom:

- penicilini

- cefalosporini - eritromicin

- heparini

- natrijev hidrogenkarbonat

*RazrjeĎivanje u tijelu otklonit će opasnost od fizikalne i kemijske inkompatibilnosti i omogućiti davanje gentamicina istodobno s gore navedenim lijekovima u obliku bolusne injekcije u cjevčicu za ukapavanje, uz adekvatno ispiranje ili na odvojenim mjestima. U slučaju karbenicilina primjena bi trebala biti samo na zasebnom mjestu.

Pri dodavanju dvije otopine može se oslobaĎati ugljikov dioksid. Obično se on otapa u otopini, ali pod odreĎenim okolnostima mogu se formirati mali mjehurići.

Savjet pri praćenju:

Preporučeno je pratiti koncentracije gentamicina u serumu, posebno u starijih osoba, u novoroĎenčadi i u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom. Uzorci se uzimaju na kraju intervala doziranja (najniža koncentracija lijeka). Primjenom gentamicina dva puta dnevno najniže koncentracije lijeka ne smiju premašiti 2 μg/ml, a za jednu dnevnu dozu 1 μg/ml.