Deksametazon Krka 4 mg/ml otopina za injekciju/infuziju

Deksametazon se daje intravenski ili intramuskularno u hitnim slučajevima ili kada peroralna primjena nije moguća.

Endokrine bolesti:

Nadomjesno liječenje primarnog i sekundarnog (hipofiznog) zatajenja kore nadbubrežnih žlijezda (osim pri akutnom zatajenju nadbubrežnih žlijezda), kongenitalna adrenalna hiperplazija, subakutni tiroiditis i teži oblici radijacijskog tiroiditisa.

Reumatske bolesti:

Reumatoidni artritis uključujući juvenilni kronični artritis i izvanzglobne manifestacije juvenilnog artritisa (reumatska pluća, promjene na srcu, očima, kožni vaskulitis), premostivo liječenje (u razdoblju kada temeljni lijekovi još ne djeluju i to u bolesnika u kojih nesteroidnim antireumaticima nije dostignut zadovoljavajući analgetski i protuupalni učinak).

Sustavne bolesti vezivnog tkiva i vaskulitični sindromi

Kožne bolesti:

Pemfigus vulgaris, Stevens-Johnsonov sindrom, eksfolijativni dermatitis, herpetiformni bulozni dermatitis, erythema multiforme (teži oblici), nodozni eritem, seboroični dermatitis (teži oblici), psorijaza (teži oblici), urtikarija (koja ne reagira na standardno liječenje), fungoidna mikoza, dermatomiozitis, sklerodermija, Quinckeov edem.

Alergijske bolesti:

Alergijske bolesti koje ne reagiraju na konvencionalno liječenje (primjerice kontaktni ili atopijski dermatitis, serumska bolest, alergijski rinitis, urtikarija nakon transfuzije krvi) i alergijska reakcija na

lijek.

Očne bolesti:

Bolesti pri kojima je ugrožen vid (akutni središnji korioretinitis, neuritis optičkoga živca), konjunktivitis, uveitis, skleritis, keratitis, iritis, sustavne imunološke bolesti s okularnom

604926498171002

manifestacijom (temporalni arteritis), proliferativne promjene u orbiti (endokrina oftalmopatija, pseudotumor), simpatička oftalmija, imunosupresivno liječenje pri presaĎivanju rožnice.

Lijek se primjenjuje sustavno ili lokalno (subkonjunktivalno).

Bolesti probavnih organa:

Ulcerozni kolitis (teški napadi), Crohnova bolest (teški napadi), kronični autoimuni hepatitis, reakcija odbacivanja nakon presaĎivanja jetre.

Bolesti dišnih organa:

Sarkoidoza (simptomatska), akutni toksični bronhiolitis, kronični bronhitis i astma (akutna pogoršanja), berilioza (granulomska upala), radijacijski ili aspiracijski pneumonitis.

Hematološke bolesti:

PriroĎena ili stečena kronična čista aplastična anemija, autoimuna hemolitička anemija, sekundarna trombocitopenija odraslih, eritroblastopenija, idiopatska trombocitopenična purpura (samo intravenski, intramuskularno davanje je kontraindicirano).

Bolesti bubrega:

Imunosupresivno liječenje pri presaĎivanju bubrega, indukcija diureze ili smanjenje proteinurije kod idiopatskog nefrotskog sindroma (bez uremije) i oštećenja bubrega kod sistemskog eritemskog lupusa.

Maligne bolesti:

Palijativno liječenje leukemija i limfoma u odraslih, akutna leukemija u djece, hiperkalcemija pri malignim bolestima.

Moždani edem:

Moždani edem zbog primarnih ili metastatskih moždanih tumora, kraniotomije.

Infektologija:

Plućna tuberkuloza s težom općom kliničkom slikom i tuberkulozni meningitis sa subarahnoidalnim blokom (uz primjereno antituberkulozno liječenje), trihinoza s neurološkim simptomima ili trihinoza miokarda (uz primjereno liječenje antihelminticima).

Deksametazon Krka je indiciran za liječenje bolesti koronavirusa 2019 (COVID-19) u odraslih bolesnika i adolescenata (u dobi od 12 i više godina, tjelesne težine od najmanje 40 kg), kojima je potrebna dodatna terapija kisikom.

Šok:

Šok koji ne reagira na klasično liječenje, šok u bolesnika sa zatajenjem kore nadbubrežnih žlijezda, anafilaktički šok (intravenski, ali nakon adrenalina), preoperativno za sprječavanje šoka pri sumnji na zatajenje kore nadbubrežnih žlijezda ili pri već prisutnom zatajenju.

Indikacije za intraatrikularnu i periartikularnu primjenu:

Reumatoidni artritis (jaka upala pojedinoga zgloba), ankilozirajući spondilitis (kada upaljeni zglobovi ne reagiraju na uobičajeno liječenje), psorijatički artritis (oligoartikularna oboljelost i tendosinovitis), monoartritis (nakon ispražnjavanja zgloba), osteoartroza zglobova (samo pri sinovitisu i izljevu), izvanzglobni reumatizam (epikondilitis, tendosinovitis, burzitis).

Lokalna primjena (intralezijski):

Keloidi, hipertrofične, upaljene i infiltrirane lezije pri lichenu planusu, psorijazi, anularnom granulomu, folliculitis scleroticans nuchae, diskoidnom lupusu i kožnoj sarkoidozi, alopecija areata,

cistični tumor aponeuroze ili tetive (ganglion).

Doziranje

Za ispravnu sustavnu i lokalnu primjenu deksametazona potrebno je poznavanje farmakoterapijskih smjernica za primjenu farmakoloških doza glukokortikoida. Opseg i učestalost primjene ovise o vrsti i težini bolesti te individualnoj podnošljivosti i odgovoru bolesnika na liječenje.

Preporučene prosječne početne dnevne doze za intravensko ili intramuskularno liječenje jesu od 0,5 do 10 mg, po potrebi i više. Početne se doze deksametazona moraju davati do pojave kliničkog učinka, a zatim postupno smanjivati sve dok se ne naĎe najmanja doza lijeka koja još održava primjereni klinički učinak. Kada liječenje visokim dozama traje dulje od nekoliko dana, prilikom završetka liječenja dozu je potrebno smanjivati postupno tijekom više dana ili čak dulje razdoblje, kako bi se izbjegla pojava simptoma ustezanja (vidjeti dijelove 4.4. i 4.8.).

Pri doziranju deksametazona potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o korištenju glukokortikoida u liječenju pojedinih bolesti.

Sistemska primjena:

Endokrine bolesti:

Doze od 0,25 mg do 1,25 mg deksametazona obično su dovoljne za hormonsku zamjenu. U nekim slučajevima može biti potrebna primjena mineralokortikoida (kao što je fludrokortizon).

Reumatske bolesti:

Aktivne faze sistemskih reumatskih bolesti: sistemski eritemski lupus 6-16 mg/dnevno. Aktivni reumatoidni artritis s teškim progresivnim oblikom: kod brzo destruktivnih oblika 12-16 mg/dnevno, kod izvanartikularnih manifestacija 6-12 mg/dnevno.

Kožne bolesti:

Akutne kožne bolesti: Ovisno o vrsti i stupnju bolesti, dnevna doza od 8-40 mg i.v. Potom daljnje liječenje sa snižavanjem doze.

Bolesti dišnih organa:

Teški, akutni napad astme: Odrasli: 8-20 mg i.v. što je prije moguće. Djeca: 0,15-0,3 mg/kg tjelesne težine i.v. Dozu treba ponoviti ako je potrebno, na temelju individualnog odgovora i kliničke potrebe. Trajanje liječena deksametazonom u ovoj indikaciji je 1-2 dana.

Moždani edem:

Edem mozga: Odrasli: ovisno o uzroku i težini simptoma, inicijalno 8-10 mg (do 80 mg) i.v. jednokratno, a zatim 16-24 mg (do 48 mg) dnevno i.v., podijeljeno na 3-4 (do 6) pojedinačne doze tijekom 4-8 dana. Tijekom zračenja i u konzervativnom liječenju inoperabilnih tumora mozga može biti potrebna dugotrajna primjena lijeka Deksametazon Krka u nižim dozama.

Liječenje bolesti COVID-19:

Odrasli bolesnici 6 mg i.v., jednom dnevno tijekom najviše 10 dana. Pedijatrijska populacija:

Pedijatrijskim bolesnicima (adolescentima u dobi od 12 i više godina) preporučuje se davati 6 mg/dozi i.v. jednom dnevno tijekom najviše 10 dana.

Trajanje liječenja potrebno je odrediti prema kliničkom odgovoru i potrebama pojedinačnog bolesnika. Stariji bolesnici, oštećena funkcija bubrega, oštećena funkcija jetre

Nije potrebna prilagodba doze.

Lokalna primjena:

60492647918233 Preporučena intraartikularna jednokratna doza deksametazona je od 0,4 do 4 mg. Doza je ovisna o veličini oboljelog zgloba. U velike se zglobove obično daje 2 do 4 mg deksametazona, a u male 0,8 do 1 mg. Davanje u zglob može se ponoviti nakon tri do četiri mjeseca. Injekcija se može dati najviše 3 do 4 puta u životu u pojedini zglob i ne u više od dva zgloba istodobno. Češće davanje može uzrokovati oštećenje zglobne hrskavice i nekrozu koštanog tkiva.

604926498171004

U burze se obično daje 2 do 3 mg deksametazona, u ovojnice tetiva 0,4 do 1 mg.

U lezije se deksametazon daje u jednakim dozama kao za intraartikularno liječenje. Istodobno se lijek smije infiltrirati u najviše dvije lezije.

Za infiltraciju u meka tkiva (periartikularno) preporučuje se doza od 2 do 6 mg deksametazona.

Pedijatrijska populacija

Pri intramuskularnoj primjeni, preporučena doza za nadomjesno liječenje je 0,02 mg po kg tjelesne mase odnosno 0,67 mg po m2 tjelesne površine, podijeljeno u tri doze svaki treći dan, odnosno 0,008 do 0,01 mg po kg tjelesne mase, tj. 0,2 do 0,3 mg po m2 tjelesne površine na dan.

Za druge se indikacije preporučuje primjena 0,02 do 0,1 mg po kg tjelesne mase odnosno 0,8 do 5 mg po m2 tjelesne površine svakih 12 do 24 sata.

Oštećenje funkcije bubrega

Bolesnici na aktivnoj hemodijalizi mogu imati povećani klirens lijeka kroz dijalizat i stoga im može biti potrebna prilagodba doze steroida.

Oštećenje funkcije jetre

U bolesnika s teškom bolešću jetre može biti potrebna prilagodba doze. U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre mogu biti pojačani biološki učinci deksametazona zbog njegova sporijega metabolizma (produljeni poluvijek u plazmi) i hipoalbuminemije (povećanih razina slobodnog lijeka u plazmi), što takoĎer može uzrokovati dodatne nuspojave.

Starije osobe

Liječenje starijih bolesnika, osobito ako je dugotrajno, treba planirati imajući na umu ozbiljnije posljedice čestih nuspojava kortikosteroida u starijoj dobi (osteoporoza, dijabetes melitus, hipertenzija, smanjen imunitet, psihološke promjene). U takvih bolesnika koncentracija deksametazona u plazmi može biti viša, a njegovo izlučivanje sporije nego u mlaĎih bolesnika, stoga njegovu dozu treba smanjiti u skladu s time.

Doza od 0,75 mg deksametazona terapijski je ekvivalentna: - istoj dozi betametazona

- dozama od 4 mg metilprednizolona i triamcinolona - dozama od 5 mg prednizona i prednizolona

- dozi od 20 mg hidrokortizona - dozi 25 mg kortizona.

Način primjene

Ovaj lijek primjenjuje se intravenski (kao injekcija ili kao intravenska infuzija s 5% ili 10% otopinom glukoze ili 0,9% NaCl), intramuskularno ili lokalno (intraartikularno, periartikularno, intralezijski ili subkonjunktivalno).

Preosjetljivost na deksametazonfosfat ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Deksametazon je takoĎer kontraindiciran pri akutnim virusnim, bakterijskim i sustavnim gljivičnim infekcijama (bez primjerenog liječenja), Cushingovu sindromu, cijepljenju živim cjepivima i pri dojenju (osim u hitnim stanjima).

Intramuskularno je davanje kontraindicirano u bolesnika s težim poremećajima hemostaze.

Intraartikularna injekcija je kontraindicirana kod:

- infekcija unutar ili u neposrednoj blizini zgloba koji se liječi

- bakterijskog artritisa

- nestabilnosti zgloba koji se liječi

- krvarenja (spontanog ili zbog antikoagulansa) - periartikularne kalcifikacije

- avaskularne nekroze kosti - rupture tetive

- Charchotovog zgloba.

Infiltracija bez dodatnog liječenja uzročnika kod infekcija je kontraindicirana, kao i subkonjuktivalna primjena kod virusnih ili bakterijskih očnih bolesti i mikoza oka te kod ozljeda i ulceroznih promjena rožnice.

U pojedinim slučajevima prilikom uzimanja lijeka Deksametazon Krka 4 mg/ml uočene su teške anafilaktičke reakcije s cirkulatornim kolapsom, srčanim zastojem, aritmijom, bronhospazmom i/ili hipotenzijom ili hipertenzijom.

U bolesnika koji su tijekom duljeg vremenskog razdoblja liječeni deksametazonom može se nakon prekida liječenja pojaviti (i bez očitih znakova nadbubrežne insuficijencije) apstinencijski sindrom (vrućica, iscjedak iz nosa, crvenilo očnih spojnica, glavobolja, omaglica, pospanost ili razdražljivost, bolovi u mišićima i zglobovima, povraćanje, mršavljenje, opća slabost, često i grčevi). Zato je dozu deksametazona nužno postepeno smanjivati (vidjeti dijelove 4.2. i 4.8.). Nagli prekid primjene lijeka može uzrokovati letalni ishod.

DoĎe li tijekom liječenja ili tijekom postupnog prekida primjene lijeka do težeg stresa (ozljeda, operacija ili teška bolest), doza deksametazona mora se povećati ili dati hidrokortizon ili kortizon. Bolesnicima koji su dulje vrijeme uzimali deksametazon i koji su nakon prekida liječenja doživjeli teži stres potrebno je ponovno početi davati deksametazon, budući da inducirana nadbubrežna insuficijencija može potrajati još nekoliko mjeseci nakon prekida liječenja.

Nagli prekid liječenja koje se primjenjivalo desetak dana može dovesti do egzacerbacije, odnosno recidiva osnovne bolesti, kao i do pojave akutne adrenalne insuficijencije/kortizon-apstinencijskog sindroma; stoga se kod planiranog prekida liječenja doza mora polako reducirati.

Uslijed imunosupresivnog djelovanja, primjena deksametazona može povećati rizik od bakterijskih, virusnih, parazitskih, oportunističkih i gljivičnih infekcija. Simptomi postojeće infekcije ili infekcije u razvoju mogu biti prikriveni i time otežavati postavljanje dijagnoze.

Deksametazon može uzrokovati egzacerbaciju sustavne gljivične infekcije ili prikrivene amebijaze, te reaktivaciju latentnih infekcija kao što su hepatitis B i tuberkuloza.

Bolesnicima s aktivnom plućnom tuberkulozom daje se deksametazon (zajedno s antituberkuloticima) samo pri fulminantnoj ili veoma raširenoj plućnoj tuberkulozi. Bolesnike s neaktivnom plućnom tuberkulozom koji se liječe deksametazonom ili bolesnike s pozitivnom tuberkulinskom reakcijom potrebno je zaštititi kemoprofilaktički.

Zbog opasnosti od gastrointestinalne perforacije, deksametazon se primjenjuje samo u nužnim indikacijama i uz odgovarajući nadzor kod:

- teškog ulceroznog kolitisa s prijetećom perforacijom, moguće i bez peritonejske iritacije - divertikulitisa

- entero-anastomoze (neposredno nakon operacije).

Znakovi peritonejske iritacije nakon gastrointestinalne perforacije mogu izostati u bolesnika koji primaju visoke doze glukokortikoida.

Poseban oprez i pažljiv liječnički nadzor potrebni su pri osteoporozi, hipertenziji, srčanoj insuficijenciji, tuberkulozi, glaukomu, zatajenju jetre, zatajenju bubrega, šećernoj bolesti, aktivnom

peptičkom ulkusu, svježim intestinalnim anastomozama, ulceroznom kolitisu i epilepsiji. Oprez je potreban u bolesnika u prvim tjednima nakon infarkta miokarda, u bolesnika s tromboembolijama, miastenijom gravis, glaukomom, hipotireozom, psihozom ili psihoneurozom i u starijih bolesnika.

Rizik od tendinitisa i puknuća tetive povećan je u bolesnika koji se istodobno liječe glukokortikoidima i fluorokinolonima.

Na početku liječenja deksametazonom moguće je inicijalno pogoršanje već postojeće miastenije gravis.

Tijekom liječenja deksametazonom može doći do pogoršanja šećerne bolesti odnosno prijelaza latentne u klinički manifestnu bolest.

Pri dugotrajnom liječenju potrebno je pratiti koncentraciju kalija u serumu.

Cijepljenje živim cjepivima tijekom liječenja deksametazonom je kontraindicirano. Imunizacija mrtvim virusnim ili bakterijskim cjepivom ne uzrokuje očekivani porast protutijela i nema očekivani zaštitni učinak. Deksametazon se ne preporučuje primijeniti 8 tjedana prije i 2 tjedna nakon cijepljenja.

Bolesnici koji dulje vrijeme dobivaju veće doze deksametazona trebaju izbjegavati kontakt s osobama oboljelim od ospica ili vodenih kozica; doĎe li ipak do kontakta, preporučuje se provesti profilaksu imunoglobulinom.

U bolesnika s bolešću COVID-19 ne smije se prekidati primjena sistemskih kortikosteroida u onih bolesnika koji se već liječe sistemskim (oralnim) kortikosteroidima iz drugih razloga (npr. u bolesnika s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću), ali im nije potreban dodatni kisik.

Oprez je potreban u bolesnika nakon svježih kirurških zahvata i lomova jer deksametazon može usporiti njihovo cijeljenje.

U bolesnika s cirozom jetre ili hipotireozom učinak glukokortikosteroida je pojačan.

Davanje kortikosteroida u zglob može imati lokalne i sustavne učinke. Češće davanje može uzrokovati oštećenje zglobne hrskavice i koštanu nekrozu.

Prije davanja injekcije u zglob potrebno je isprazniti zglob i pregledati zglobnu tekućinu radi isključenja lokalne infekcije. Davanje kortikosteroida u inficirani zglob potrebno je izbjegavati. DoĎe li nakon injekcije do septične upale zgloba, potrebno je početi s primjerenim antibiotskim liječenjem. Bolesnika je potrebno upozoriti da ne opterećuje zglobove u koje je dana injekcija sve dok se upalni proces potpuno ne smiri.

Ne preporučuje se davanje injekcija u nestabilne zglobove.

Kortikosteroidi mogu interferirati s kožnim testovima preosjetljivosti.

Kortikosteroidi se ne smiju primjenjivati ako postoji ozljeda glave jer vjerojatno neće biti koristi od njih ili čak mogu štetno djelovati.

Sindrom lize tumora

60492649525106 Nakon stavljanja lijeka u promet, sindrom lize tumora (TLS, engl. tumour lysis syndrome) prijavljen je u bolesnika s hematološkim zloćudnim bolestima, nakon primjene deksametazona samog ili u kombinaciji s drugim kemoterapijskim lijekovima. Bolesnici s visokim rizikom od razvoja TLS-a, poput bolesnika s visokom stopom proliferacije, velikim tumorskim opterećenjem i jakom osjetljivošću prema citotoksičnim lijekovima, trebali bi biti pažljivo praćeni uz prikladne mjere opreza.

Poremećaji vida

Pri sustavnoj i topikalnoj uporabi kortikosteroida moguća je pojava poremećaja vida. Ako bolesnik ima simptome kao što su zamućen vid ili neke druge poremećaje vida, potrebno je razmotriti upućivanje oftalmologu radi procjene mogućih uzroka, koji mogu uključivati kataraktu, glaukom ili rijetke bolesti kao što je centralna serozna korioretinopatija (CSCR), zabilježena nakon sustavne i topikalne uporabe kortikosteroida.

Feokromocitomna kriza

Feokromocitomna kriza, koja može biti fatalna, prijavljena je nakon primjene sistemskih kortikosteroida. Kortikosteroide se smije primjenjivati u bolesnika sa suspektnim ili identificiranim feokromocitomom samo nakon odgovarajuće procjene rizika/koristi.

Hipertrofična kardiomiopatija

Hipertrofična kardiomiopatija prijavljena je nakon sistemske primjene kortikosteroida, uključujući deksametazon, u nedonoščadi. U većini prijavljenih slučajeva učinak je bilo reverzibilan nakon prekida liječenja. U nedonoščadi liječene sistemskom primjenom deksametazona treba provesti dijagnostičku procjenu i praćenje srčane funkcije i strukture (dio 4.8.).

Lokalna primjena u oftalmologiji:

Cushingov sindrom i/ili adrenalna supresija povezana sa sistemskom apsorpcijom okularno primijenjenog deksametazona može se pojaviti nakon intenzivnog ili dugotrajnog liječenja u predisponiranih bolesnika, uključujući djecu i bolesnike liječene s CYP3A4 inhibitorima (uključujući ritonavir i kobicistat). U ovim slučajevima, liječenje se mora postupno prekinuti.

Savjetuje se oprez sa subkonjuktivnom primjenom steroida jer to može biti povezano s potencijalnim rizikom od stanjivanja ili otapanja bjeloočnice.

Pedijatrijska populacija

Djeca i adolescenti liječe se deksametazonom samo u slučaju stroge indikacije. Tijekom liječenja treba pažljivo pratiti rast i razvoj djeteta odnosno adolescenta.

Nakon početka liječenja (< 96 sati nakon poroda) nedonoščadi s kroničnom bolešću pluća pri početnoj dozi od 0,25 mg/kg dva puta dnevno, dostupni znanstveni dokazi ukazuje na pojavu dugotrajnih neurorazvojnih štetnih dogaĎaja.

Pomoćne tvari s poznatim učinkom

Ovaj lijek sadrži manje od 1mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

Istodobno davanje deksametazona i nesteroidnih protuupalnih lijekova, salicilata ili indometacina povećava rizik krvarenja iz probavnih organa i nastanak ulkusa.

Učinak deksametazona je smanjen pri istodobnom uzimanju rifampicina, karbamazepina, fenobarbitona, fenitoina (difenilhidantoin), primidona, efedrina i aminoglutetimida, stoga je u tim slučajevima potrebno povećati dozu deksametazona. Interakcije izmeĎu deksametazona i navedenih lijekova mogu ometati deksametazonski supresijski test. Ako je test napravljen tijekom istodobnog liječenja deksametazonom i kojim od navedenih lijekova, treba to imati u vidu pri vrednovanju nalaza.

Deksametazon je umjereni induktor CYP 3A4. Istodobna primjena s drugim lijekovima metaboliziranim putem CYP 3A4 (npr., indinavir, sakvinavir, eritromicin) može povećati njihov klirens, rezultirajući sniženjem koncentracije u plazmi.

60492643097207 Lijekovi koji inhibiraju CYP 3A4 (npr., ketokonazol, makrolidni antibiotici) imaju potencijal povisiti koncentraciju kortikosteroida u plazmi. Uz to, sam ketokonazol može inhibirati adrenalnu sintezu

kortikosteroida i prouzročiti adrenalnu insuficijenciju tijekom ustezanja od kortikosteroida.

Očekuje se da će istodobna primjena inhibitora CYP3A, uključujući lijekove koji sadrže kobicistat, povećati rizik pojave sistemskih nuspojava. Kombinaciju treba izbjegavati, osim kada korist nadmašuje povećani rizik od sistemskih nuspojava kortikosteroida, a u tom slučaju je bolesnike potrebno posebno pratiti radi otkrivanja sistemskih nuspojava kortikosteroida.

ACE inhibitori: povećan rizik od nastanka promjene krvne slike.

Deksametazon slabi terapijski učinak antidijabetika, antihipertenziva, prazikvantela i natriuretika (potrebno je povećati dozu navedenih lijekova), a jača djelovanje heparina, albendazola i kaliuretika (po potrebi je potrebno smanjiti doze navedenih lijekova).

Deksametazon može promijeniti učinak kumarinskih antikoagulansa, zbog čega se tijekom istodobnog liječenja preporučuje češća provjera protrombinskoga vremena.

Istodobna primjena velikih doza glukokortikosteroida i agonista β2 –receptora povećava rizik od hipokalijemije. U bolesnika s hipokalijemijom povećavaju se aritmogenost i toksičnost srčanih glikozida.

Hipokalijemijski učinak može biti pojačan kod primjene diuretika Henleove petlje, tijazidnih diuretika i laksativa.

Glukokortikosteroidi povećavaju bubrežni klirens salicilata, zbog čega je ponekad teško dostići terapijsku koncentraciju salicilata u serumu. Oprez je potreban u bolesnika u kojih se postupno smanjuje doza kortikosteroida, budući da može doći do povećanja koncentracija salicilata u serumu i intoksikacije salicilatima.

Pri istodobnom davanju oralnih kontraceptiva može doći do produljenja poluvijeka eliminacije glukokortikoida, što jača njihov biološki učinak i povećava učestalost nuspojava.

Nedepolarizirajući miorelaksansi: učinak opuštanja mišića može biti produžen.

Atropin, drugi antikolinergici: dodatno povećanje intraokularnog tlaka je moguće kod istodobne primjene.

Klorokin, hidroksiklorokin, meflokin: postoji povećan rizik od pojave miopatije i kardiomiopatije.

Protirelin: moguće je smanjeno povećanje TSH tijekom primjene protirelina.

Istodobno davanje ritodrina i deksametazona tijekom poroĎaja je kontraindicirano, budući da može uzrokovati smrt majke zbog plućnog edema.

Istodobno uzimanje s talidomidom nužno je prakticirati s oprezom, s obzirom na to da je toksična epidermalna nekroliza prijavljena pri istodobnoj primjeni.

Imunosupresivi: povećana osjetljivost na infekcije i moguće pogoršanje ili manifestacija latentnih infekcija.

Dodatno za ciklosporin: razina ciklosporina u krvi se povećava: postoji povećan rizik od napadaja.

Fluorokinoloni mogu povećati rizik od poremećaja tetiva.

Učinak na pretrage: kožne reakcije na alergijskim testiranjima mogu biti umanjene.

60492646308338 Potencijalno korisne interakcije: istodobna primjena deksametazona i metoklopramida, difenhidramina, proklorperazina ili antagonista 5-HT3 - receptora (serotoninskih odnosno 5-hidroksitriptaminskih receptora tipa 3, kao što su ondasetron i granisetron) djelotvorno sprječava mučninu i povraćanje koje uzrokuje kemoterapija (cisplatin, ciklofosfamid, metotreksat, fluorouracil).

Trudnoća

Deksametazon prolazi kroz posteljicu. Tijekom trudnoće, osobito tijekom prva tri mjeseca, liječenje se smije primijeniti tek nakon pažljive procjene koristi i rizika.

Kod dugotrajnog liječenja glukokortikoidima tijekom trudnoće ne mogu se isključiti poremećaji fetalnog rasta.

Primjena kortikosteroida na trudnim životinjama može izazvati poremećaj fetalnog razvoja uključujući rascjep nepca, usporeni intrauterini razvoj te učinke na rast i razvoj mozga. Nema dokaza da kortikosteroidi dovode do povećane incidencije kongenitalnih poremećaja kao što su rascjep nepca ili usnice u čovjeka (vidjeti dio 5.3.).

Ako se glukokortikoidi primjenjuju na kraju trudnoće, kod fetusa postoji rizik od atrofije kore nadbubrežne žlijezde, zbog kojeg je potrebna nadomjesna terapija novoroĎenčeta, koja se mora polako smanjivati.

Ispitivanja su pokazala kako postoji povećani rizik od neonatalne hipoglikemije nakon antenatalne primjene kratkog ciklusa kortikosteroida, uključujući deksametazon, u žena kod kojih postoji rizik od kasnog prijevremenog poroĎaja.

Dojenje

Kortikosteroidi se izlučuju u majčino mlijeko. Štetan utjecaj na dojenčad još nije utvrĎen. Ipak, tijekom dojenja mora se strogo držati indikacija. Ako je zbog prirode bolesti nužna primjena većih doza, dojenje se mora prekinuti.

Zasad nema podataka da Deksametazon Krka 4 mg/ml otopina za injekciju/infuziju narušava sposobnost upravljanja vozilima ili upravljanja strojevima; isto vrijedi i za potencijalno opasne poslove.

Uočene nuspojave tijekom liječenja deksametazonom razvrstane su prema sljedećoj učestalosti: - Vrlo često (1/10)

- Često (1/100 i <1/10)

- Manje često (1/1000 i <1/100) - Rijetko (1/10 000 i <1/1000)

- Vrlo rijetko (<1/10 000)

- Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

Učestalost nuspojava ovisna je o dozi i trajanju liječenja.

Česte nuspojave kratkotrajnog liječenja jesu pojačan apetit i povećanje tjelesne mase, psihički poremećaji, intolerancija glukoze i prolazno zatajenje nadbubrežnih žlijezda. Manje česte nuspojave uključuju reakcije preosjetljivosti, hipertrigliceridemija, peptički vrijed i akutni pankreatitis.

Tijekom dugotrajnog liječenja često se pojavljuju pretilost centralnog tipa, ranjivost kože, mišićna atrofija, osteoporoza, usporen rast i dugotrajno zatajenje nadbubrežnih žlijezda, a manje su česte aseptična nekroza kostiju, katarakta, glaukom, hipertenzija, oslabljen imunitet te povećana sklonost infekcijama.

60492641053699 U bolesnika koji su dulje vrijeme liječeni deksametazonom, nakon prekida liječenja može se pojaviti

(bez očitih znakova insuficijencije nadbubrežnih žlijezda) apstinencijski sindrom (vrućica, iscjedak iz nosa, crvenilo očnih spojnica, glavobolja, omaglica, pospanost ili razdražljivost, bolovi u mišićima ili zglobovima, povraćanje, mršavljenje, slabost, često i grčevi).

Tablični popis nuspojava

6049264981710011 9009889672777

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5865241324499900988486043Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Izvješća o akutnom predoziranju s posljedičnim smrtnim ishodom su rijetka. Pri predoziranju, obično tek nakon višetjedne primjene, može se pojaviti većina navedenih nuspojava (vidjeti dio 4.8.), osobito Cushingov sindrom.

Jednokratna primjena veće količine deksametazona ne uzrokuje klinički značajnu intoksikaciju. Specifični antidot nije poznat. Liječenje je održavajuće i simptomatsko. Hemodijaliza nije djelotvorna metoda za ubrzanu eliminaciju deksametazona iz plazme.

Farmakoterapijska skupina: kortikosteroidi za sustavnu primjenu, glukokortikoidi. ATK oznaka: H02AB02

Mehanizam djelovanja

Deksametazon je monofluorni glukokortikoid s izraženim antialergijskim i protuupalnim djelovanjem te djelovanjem na stabilizaciju stanične membrane i takoĎer učinkom na metabolizam ugljikohidrata, bjelančevina i masti.

Glukokortikoidni učinak deksametazona je oko 7,5 puta jači od prednizolona i prednizona i 30 puta učinkovitiji od hidrokortizona; deksametazon nema mineralokortikoidne učinke.

Biološki učinci glukokortikoida kao što je deksametazon očituju se aktiviranjem transkripcije kortikosteroid-senzitivnih gena. Protuupalni, imunosupresivni i antiproliferativni učinci postižu se smanjenjem stvaranja, oslobaĎanja i aktivnosti upalnih medijatora inhibicijom specifičnih funkcija i migracije upalnih stanica. Osim toga, kortikosteroidi mogu spriječiti učinke senzibilnih T- limfocita i makrofaga na ciljne stanice.

Kad je potrebno dugotrajno liječenje kortikosteroidima u obzir se mora uzeti moguća indukcija prolazne adrenokortikalne insuficijencije. Supresija osovine hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde izmeĎu ostaloga ovisi i o individualnim faktorima.

Ispitivanje RECOVERY (engl. Randomised Evaluation of COVid-19 thERapY)1 je individualno randomizirano, kontrolirano, otvoreno ispitivanje s adaptivnom platformom, koje pokreće ispitivač, a koje procjenjuje učinke mogućih liječenja u hospitaliziranih bolesnika s bolešću COVID-19. Ispitivanje je provedeno u 176 bolničkih organizacija u Ujedinjenom Kraljevstvu.

6425 bolesnika randomizirano je da primaju deksametazon (2104 bolesnika) ili uobičajenu skrb (4321 bolesnika). 89% bolesnika imalo je laboratorijski potvrĎenu infekciju virusom SARS-CoV-2.

U vrijeme randomizacije 16% bolesnika bilo je na invazivnoj mehaničkoj ventilaciji ili ekstrakorporalnoj membranskoj oksigenaciji, 60% primalo je samo kisik (s neinvazivnom ventilacijom ili bez nje), a 24% nije primalo ništa od toga.

Srednja vrijednost dobi bolesnika bila je 66,1+/-15,7 godina. 36% bolesnika činile su žene. 24% bolesnika imalo je dijabetes u anamnezi, 27% bolest srca, a 21% kroničnu bolest pluća.

1 www.recoverytrial.net

6049264981710012 9009889556953

Primarna mjera ishoda

Smrtnost nakon 28 dana bila je značajno manja u skupini koja je primala deksametazon nego u skupini koja je dobivala uobičajenu skrb, pri čemu je zabilježena smrt 482 bolesnika od ukupno

2104 bolesnika (22,9%), odnosno 1110 od ukupno 4321 bolesnika (25,7%) (omjer stopa, 0,83; interval pouzdanosti 95% [CI], 0,75 do 0,93; P<0,001).

U skupini koja je primala deksametazon incidencija smrti bila je niža nego u skupini koja je dobivala uobičajenu skrb, u bolesnika koji su bili na invazivnoj mehaničkoj ventilaciji (29,3% naspram 41,4%; omjer stopa, 0,64; 95% CI, 0,51 do 0,81) i onima koji su primali dodatni kisik bez invazivne mehaničke ventilacije (23,3% naspram 26,2%; omjer stopa, 0,82; 95% CI, 0,72 do 0,94).

Nije bilo jasnog učinka deksametazona u bolesnika koji nisu primali nikakvu respiratornu potporu u vrijeme randomizacije (17,8% naspram 14,0%; omjer stopa, 1,19; 95% CI, 0,91 do 1,55).

Sekundarne mjere ishoda

Bolesnici u skupini koja je primala deksametazon imali su kraće trajanje hospitalizacije od skupine koja je dobivala uobičajenu skrb (medijan, 12 dana u odnosu na 13 dana) te veću vjerojatnost da budu otpušteni iz bolnice živi unutar 28 dana (omjer stopa, 1,10; 95% CI, 1,03 do 1,17).

U skladu s primarnom mjerom ishoda, najveći učinak vezan uz otpuštanje iz bolnice unutar 28 dana zabilježen je meĎu bolesnicima koji su bili na invazivnoj mehaničkoj ventilaciji u vrijeme randomizacije (omjer stopa 1,48; 95% CI 1,16; 1,90), a nakon toga u onih koji su primali samo kisik (omjer stopa, 1,15; 95% CI 1,06-1,24), bez zabilježenog blagotvornog učinka u bolesnika koji nisu primali kisik (omjer stopa, 0,96; 95% CI 0,85-1,08).

832104-2307913Ishod Deksametazon (N = 2104) Uobičajena skrb (N = 4321) Omjer ili stopa rizika (95% CI)* Broj/ukupni broj bolesnika (%) Primarni ishod Smrtnost nakon 28 dana 482/2104 (22,9) 1110/4321 (25,7) 0,83 (0,75-0,93) Sekundarni ishodi Otpušteni iz bolnice unutar 28 dana 1413/2104 (67,2) 2745/4321 (63,5) 1,10 (1,03-1,17) Invazivna mehanička ventilacija ili smrt† 456/1780 (25,6) 994/3638 (27,3) 0,92 (0,84-1,01) Invazivna mehanička ventilacija 102/1780 (5,7) 285/3638 (7,8) 0,77 (0,62-0,95) Smrt 387/1780 (21,7) 827/3638 (22,7) 0,93 (0,84-1,03) * Omjeri stopa korigirani su za dob s obzirom na ishode smrtnosti tijekom 28 dana i otpuštanja iz bolnice. Omjeri rizika korigirani su za dob s obzirom na ishod primanja invazivne mehaničke ventilacije ili smrt i njezine podkomponente.

† Iz ove su kategorije isključeni bolesnici koji su bili na invazivnoj mehaničkoj ventilaciji u vrijeme randomizacije.

Sigurnost

Zabilježena su četiri ozbiljna štetna dogaĎaja povezana s ispitivanim lijekom: dva ozbiljna štetna dogaĎaja hiperglikemije, jedan steroidima izazvane psihoze i jedno krvarenje u gornjem dijelu gastrointestinalnog trakta. Svi štetni dogaĎaji su sanirani.

Analize podskupina

Učinci primanja DEKSAMETAZONA na 28−dnevnu smrtnost prema dobi i respiratornoj potpori primanoj u vrijeme randomizacije2

2 (Izvor: Horby P. et al., 2020; https://www.medrxiv.org/content/10.1101/2020.06.22.20137273v1 ; doi: https://doi.org/10.1101/2020.06.22.20137273)

832104-3135615<70 ≥70 <80 ≥80 Podzbroj 10/197 (5,1%) 25/114 (21,9%) 54/190 (28,4%) 89/501 (17,8%) 18/462 (3,9%) 35/224 (15,6%) 92/348 (26,4%) 145/1034 (14,0%) 1,31 (0,60-2,83) 1,46 (0,88-2,45) 1,06 (0,76-1,49) 1,19 (0,91-1,55) Samo kisik (x12= 2,54; p=0,11) <70 ≥70 <80 ≥80 Podzbroj 53/675 (7,9%) 104/306 (34,0%) 141/298 (47,3%) 298/1279 (23,3%) 193/1473 (13,1%) 178/531 (33,5%) 311/600 (51,8%) 682/2604 (26,2%) 0,58 (0,43-0,78) 0,98 (0,77-1,25) 0,85 (0,70-1,04) 0,82 (0,72-0,94) Mehanička ventilacija (x12= 0,28; p=0,60) <70 ≥70 <80 ≥80 Podzbroj 66/269 (24,5%) 26/49 (53 ,1%) 3/6 (50,0%) 95/324 (29,3%) 217/569 (38,1%) 58/104 (55,8%) 8/10 (80,0%) 283/683 (41,4%) 0,61 (0,46-0,81) 0,85 (0,53-1,34) 0,39 (0,10-1,47) 0,64 (0,51-0,81) Svi sudionici 482/2104 (22,9%) 1110/4321 (25,7%) 0,83 (0,75-0,93) p <0,001 Deksametazon bolji Uobičajena skrb bolja

Učinci primanja DEKSAMETAZONA na 28−denvnu smrtnost prema respiratornoj potpori primanoj u vrijeme randomizacije i anamnezi kroničnih bolesti

832104-3131085 Deksametazon Uobičajena skrb RR (95% C l) Bez kisika (x12= 0,08; p=0,78) Prethodna bolest Bez prethodne bolesti Podzbroj 65/313 (20,8%) 24/188 (12,8%) 89/501 (17,8%) 100/598 (16,7%) 45/436 (10,3%) 145/1034 (14,0%) 1,22 (0,89–1,66) 1,12 (0,68–1,83) 1,19 (0,91-1,55) Samo kisik (x12= 2,05; p=0,15) Prethodna bolest Bez prethodne bolesti Podzbroj 221/702 (31,5%) 77/577 (13,3%) 298/1279 (23,3%) 481/1473 (32,7%) 201/1131 (17,8%) 682/2604 (26,2%) 0,88 (0,75–1,03) 0,70 (0,54–0,91) 0,82 (0,72-0,94) Mehanička ventilacija (x12= 1,52; p=0,22) Prethodna bolest Bez prethodne bolesti Podzbroj 51/159 (32,1 %) 44/165 (26,7 %) 95/324 (29,3 %) 150/346 (43,4 %) 133/337 (39,5 %) 283/683 (41,4%) 0,75 (0,54–1,02) 0,56 (0,40–0,78 0,64 (0,51-0,81) Svi sudionici 482/2104 (22,9%) 1110/4321 (25,7%) 0,83 (0,75-0,93) p <0,001 Deksametazon bolji Uobičajena skrb bolja

Apsorpcija

Deksametazonfosfat dostiže vršnu koncentraciju u plazmi nakon intravenske primjene već unutar pet minuta, a nakon intramuskularne primjene nakon jednog sata. Nakon lokalne primjene u zglob ili meka tkiva (lezije) apsorpcija je sporija nego nakon intramuskularne injekcije. Početak djelovanja je brz nakon intravenske primjene, a nakon intramuskularne primjene do kliničkog učinka dolazi nakon 8 sati. Djelovanje je dugotrajno, po intramuskularnoj primjeni 17 do 28 dana, a po lokalnoj od 3 dana do 3 tjedna. Biološko poluvrijeme eliminacije je izmeĎu 24 i 72 sata. Promjena deksametazonfosfata u deksametazon u plazmi i sinovijalnoj tekućini je brza.

Distribucija

604926414024713 U plazmi se oko 77% deksametazona veže na bjelančevine, osobito na albumin, samo se mala količina

6049264981710014

deksametazona veže na nealbuminske bjelančevine. Deksametazon je liposolubilan, zbog čega može prelaziti u meĎustanični i unutarstanični prostor. U središnjem živčevlju (hipotalamus, hipofiza) veže se i djeluje preko membranskih receptora, a u perifernim se tkivima veže na citoplazmatske receptore i djeluje preko njih.

Biotransformacija i eliminacija

RazgraĎuje se na mjestu djelovanja, u stanicama. Metabolizira se uglavnom u jetri, zatim u bubrezima i drugim tkivima. Izlučuje se uglavnom urinom.

U istraživanjima na životinjama, rascjep nepca primijećen je na štakorima, miševima, hrčcima, zečevima, psima i primatima, ali ne u konja i ovaca. U nekim su slučajevima ove abnormalnosti bile u kombinaciji s oštećenjima živčanog sustava i srca. U primata, učinci na mozak primijećeni su nakon izlaganja lijeku. Štoviše, intrauterini razvoj može biti usporen. Svi ovi učinci primijećeni su kod visokih doza.

glicerol dinatrijev edetat

natrijev hidrogenfosfat dihidrat voda za injekcije

Do tvorbe precipitata došlo je miješanjem deksametazona i klorpromazina, difenhidramina, doksaprama, doksorubicina, daunorubicina, idarubicina, hidromorfana, ondansetrona, proklorperazina, galijevog nitrata i vankomicina.

Približno 16% deksametazona razgradilo se u 2,5%-tnoj otopini glukoze i 0,9%-tnoj otopini NaCl s amikacinom.

Neke je lijekove, npr. lorazepam, potrebno miješati s deksametazonom u staklenim bočicama, a ne u plastičnim vrećicama (koncentracija lorazepama snizila se ispod 90% u 3–4 sata ako je otopina bila pohranjena u polivinilkloridnim vrećicama na sobnoj temperaturi).

Neki lijekovi, npr. metaraminol, u 24 sata razviju tzv."inkompatibilnost koja sporo nastaje" ako se pomiješaju s deksametazonom.

Deksametazon i glikopirolat: konačna pH vrijednost otopine jest 6,4, što je izvan područja stabilnosti.

5 godina

Nakon razrjeĎivanja s infuzijskim otopinama (0,9%-tna otopina natrijevog klorida, 5% -tna otopina glukoze ili 10%-tna otopina glukoze):

Kemijska i fizikalna stabilnost otopine dokazana je tijekom 48 sati uz čuvanje pri 15-25°C.

S mikrobiološkog stajališta, osim ako metoda rekonstitucije ne isključuje rizik od mikrobiološkog onečišćenja, lijek se mora upotrijebiti odmah.

Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja lijeka tijekom primjene odgovornost su korisnika.

Čuvati na temperaturi ispod 25C.

Ampula (staklo): 25 ampula sa po 1 ml otopine za injekciju/infuziju, u blister pakiranju, u kutiji.

Nema posebnih zahtjeva.

Otopina za injekciju/infuziju može se davati intravenski (kao injekcija ili infuzija s 5%-tnom ili 10%-tnom otopinom glukoze ili 0,9%-tnom otopinom natrijevog klorida), intramuskularno i lokalno (intraartikularno, periartikularno, intralezijski ili subkonjunktivalno).

Deksametazon Krka sadrži djelatnu tvar deksametazon, koja je sintetski kortikosteroid (glukokortikoid). Prirodni glukokortikoidi su hormoni koje proizvodi kora nadbubrežnih žlijezda, s učinkom na metabolizam, ravnotežu elektrolita i funkcije tkiva te protuupalnim i potiskujućim djelovanjem na imunološki sustav. Isto djelovanje ima i deksametazon.

Deksametazon otopina za injekciju ili infuziju daje se u hitnim slučajevima i bolesnicima u kojih liječenje tabletama nije moguće.

Ovaj lijek se koristi u nadomjesnom liječenju nedovoljnog izlučivanja prirodnih kortikosteroida pri zatajenju kore nadbubrežnih žlijezda i pri priroĎenoj bolesti kore nadbubrežnih žlijezda (kongenitalna adrenalna hiperplazija).

Radi protuupalnog, analgetskog i protualergijskog učinka te potiskivanja imunološkog sustava koristi se i za liječenje reumatskih, sustavnih vezivno-tkivnih, alergijskih i kožnih bolesti te bolesti očiju, probavnih organa, dišnih organa, krvi, bubrega, nekih oblika raka, reakcija odbacivanja nakon presaĎivanja organa te šoka.

U slučaju upalnih reumatskih bolesti (naročito reumatoidnog artritisa) preporučuje se osobito za simptomatsko i premostivo liječenje (u razdoblju kada temeljni lijekovi još ne djeluju ili u razdoblju kada uvedenim lijekovima još nije dostignut zadovoljavajući učinak).

Deksametazon Krka se primjenjuje za liječenje bolesti koronavirusa 2019 (COVID-19) u odraslih bolesnika i adolescenata (u dobi od 12 i više godina, tjelesne težine od najmanje 40 kg) koji imaju otežano disanje i potrebna im je terapija kisikom.

Nemojte primjenjivati Deksametazon Krka

- ako ste alergični na deksametazonfosfat ili neki drugi sastojak lijeka Deksametazon Krka (naveden u dijelu 6.),

- imate li akutnu virusnu, bakterijsku ili sustavnu gljivičnu infekciju te se primjereno ne liječite, - imate li posljedice djelovanja prekomjernih količina kortikosteroida (Cushingov sindrom),

- ako ste cijepljeni živim cjepivima,

- ako dojite.

Injekcija u zglobove ne smije se dati kod:

- infekcija unutar ili u neposrednoj blizini zgloba koji se liječi - bakterijskog artritisa

- nestabilnosti zgloba koji se liječi

- sklonosti krvarenju (spontana ili zbog lijekova protiv zgrušavanja krvi) - kalcifikacije u blizini zgloba

- avaskularne nekroze kosti - rupture tetive

- Charchotovog zgloba

Infiltracija bez dodatne terapije uzročnika ne smije se provoditi u slučaju infekcija na mjestu primjene, kao ni subkonjuktivalne primjene kod očnih bolesti uzrokovanih virusima, bakterijama i gljivicama te kod ozljeda i čireva rožnice.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego što primite Deksametazon Krka.

Upozorite liječnika ako imate kakvu kroničnu bolest, poremećaj metabolizma, ako ste skloni alergijskim reakcijama ili uzimate kakve druge lijekove.

U pojedinim slučajevima prilikom uzimanja lijeka Deksametazon Krka uočene su teške reakcije preosjetljivosti (anafilaktičke reakcije) s kolapsom cirkulacije, srčanim zastojem, poremećajem srčanog ritma, nedostatkom zraka (bronhospazam) i/ili smanjenjem ili povećanjem krvnog tlaka.

Prije početka liječenja deksametazonom osobito recite liječniku:

- ako ste tijekom liječenja deksametazonom ili bilo kojim kortikosteroidom u prošlosti imali teške nuspojave,

- ako imate kronično zatajenje bubrega,

- ako imate cirozu jetre ili kroničnu upalu jetre,

- ako imate ili se sumnja da imate feokromocitom (tumor nadbubrežne žlijezde), - ako imate smanjeno djelovanje štitnjače (hipotireozu),

- ako imate povišeni krvni tlak,

- ako se liječite zbog srčanog popuštanja, - ako ste nedavno imali srčani infarkt,

- ako bolujete od šećerne bolesti,

- ako imate neku bolest probavnih organa, - ako se liječite zbog tuberkuloze,

- ako imate padavicu (epilepsiju),

- ako imate začepljene krvne žile krvnim ugrušcima (tromboemboliju), - ako bolujete od miastenije gravis,

- ako imate povišeni očni tlak (glaukoma), - ako se liječite zbog psihičkih smetnji,

- ako ste trudni ili namjeravate zatrudnjeti.

Savjetujte se s liječnikom ako se nakon završenog liječenja deksametazonom pojave vrućica, iscjedak iz nosa, crvene spojnice, glavobolja, omaglica, pospanost ili razdražljivost, bolovi u mišićima i zglobovima, povraćanje, mršavljenje, oslabjelost ili grčevi.

S liječnikom se obavezno savjetujte ako se tijekom liječenja deksametazonom razbolite i imate znakove infekcije (npr. vrućicu, kašalj, glavobolju, bolove u zglobovima ili mišićima, probavne tegobe ili teškoće s izlučivanjem mokraće).

Ne savjetuje se opterećivanje zglobova u koje ste dobili injekciju dok se upalni proces ne smiri.

DoĎe li nakon injekcije u zglob do bolova, otekline ili crvenila zgloba, obavezno se posavjetujte s liječnikom.

Tijekom liječenja deksametazonom može doći do pogoršanja šećerne bolesti. U bolesnika sa šećernom bolešću mora se stoga redovito pratiti razina glukoze u krvi i uzeti u obzir moguću povećanu potrebu za lijekovima koji se koriste u liječenju šećerne bolesti.

Znakovi nadražaja potrbušnice nakon puknuća želučano-crijevnog organa mogu izostati u bolesnika koji primaju visoke doze glukokortikoida. Stoga se Deksametazon Krka primjenjuje samo ako postoje uvjerljivi medicinski razlozi i uz odgovarajući nadzor u stanjima u kojima postoji povećan rizik od pucanja želučano-crijevne stijenke.

Bolesnici s jako visokim krvnim tlakom i/ili teškim srčanim zatajenjem moraju biti pod pomnim nadzorom jer postoji rizik od pogoršanja stanja.

Rizici od upale tetiva i puknuća tetiva povećavaju se kada se fluorokinoloni (skupina antibiotika) i Deksametazon Krka primjenjuju zajedno.

Tijekom liječenja odreĎenog oblika mišićne paralize (mijastenija gravis) na početku može doći do pogoršanja simptoma.

Posebice kod duljeg liječenja visokim dozama ovog lijeka potrebno je paziti na dovoljan unos kalija (npr. povrće bogato kalijem, banane) i ograničen unos soli. Liječnik će Vam nadzirati razine kalija u krvi.

Prije cijepljenja živim virusnim cjepivom obavezno recite liječniku da se liječite deksametazonom. Prije cijepljenja mrtvim virusnim cjepivom recite liječniku ako ste liječenje deksametazonom završili manje od 14 dana prije cijepljenja.

Ako niste preboljeli vodene kozice ili ospice, tijekom liječenja deksametazonom izbjegavajte kontakt s osobama koje imaju vodene kozice ili ospice. DoĎe li ipak do kontakta, o tome se obavezno čim prije savjetujte s liječnikom.

Ako primate liječenje za COVID-19, ne smijete prestati uzimati druge steroidne lijekove, osim ako Vas je liječnik tako uputio.

Ako tijekom liječenja ili nakon prekida liječenja doĎe do teže ozljede, bolesti ili operacije, recite liječniku da se liječite odnosno da ste se liječili deksametazonom jer deksametazon može usporiti zacjeljenje rana ili lomova.

Prije planiranog kožnog alergijskog testiranja napomenite liječniku da se liječite deksametazonom.

Morate obavijestiti svog liječnika ako imate bilo koje simptome sindroma lize tumora, kao što su: grčevi mišića, slabost mišića, smetenost, gubitak ili poremećaji vida i nedostatak zraka, u slučaju da patite od hematoloških zloćudnih bolesti.

Liječenje ovim lijekom može uzrokovati feokromocitomnu krizu koja može biti fatalna. Feokromocitom je rijedak tumor nadbubrežne žlijezde. Kriza se može javiti sa sljedećim simptomima: glavobolje, znojenje, osjećaj lupanja srca te povišeni krvni tlak. Odmah se obratite svom liječniku ako osjetite bilo koji od ovih znakova.

Lokalna primjena kod bolesti oka:

Obratite se svom liječniku ako primijetite oticanje i povećanje tjelesne težine u području trupa i lica, jer su to obično prvi znaci sindroma koji se zove Cushingov sindrom. Supresija (potiskivanje) funkcije nadbubrežne žlijezde može se razviti nakon prestanka dugotrajnog ili intenzivnog liječenja lijekom Deksametazon Krka. Obratite se svom liječniku prije nego što samoinicijativno prekinete liječenje. Ovi rizici posebno su važni u djece i bolesnika koji se liječe lijekovima koji se zovu ritonavir ili kobicistat (lijekovi koji se koriste u liječenju HIV infekcije).

Obratite se liječniku u slučaju zamućenja vida ili drugih poremećaja vida.

Djeca i adolescenti

Liječi li se deksametazonom Vaše dijete, tijekom liječenja pratite njegov rast i razvoj te se o tome savjetujte s liječnikom. Deksametazon se ne smije rutinski primjenjivati u nedonoščadi s problemima disanja.

Ako se deksametazon daje nedonoščetu (prerano roĎenom djetetu), potrebno je praćenje funkcije i strukture srca.

Drugi lijekovi i Deksametazon Krka

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli li biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Neki lijekovi mogu povećati učinke lijeka Deksametazon Krka i ako uzimate takve lijekove (uključujući neke lijekove za HIV: ritonavir, kobicistat), liječnik će Vas možda htjeti pažljivije pratiti.

Posebno obavijestite liječnika ili ljekarnika ako uzimate:

- lijekove protiv bolova ili za snižavanje temperature (i acetilsalicilatnu kiselinu), - rifampicin (lijek za liječenje tuberkuloze),

- lijekove za liječenje epilepsije (npr. karbamazepin, fenitoin, fenobarbiton, primidon), - aminoglutetimid (lijek za liječenje raka dojke),

- efedrin (lijek za smanjivanje začepljenosti nosa), - lijekove za liječenje šećerne bolesti,

- lijekove za liječenje povišenog krvnog tlaka,

- lijekove koji povećavaju izlučivanje mokraće (diuretici), - klorokin, hidroksiklorokin i meflokin (za malariju),

- protirelin (TRH, hormon koji proizvodi hipotalamus),

- ciklosporin koji se koristi za prevenciju odbacivanja nakon presaĎivanja, - antibiotike, uključujući eritromicin i fluorokinolone,

- albendazol (lijek za liječenje infekcija crijevnim parazitima), - glikozide digitalisa (lijekove za liječenje srčanog zatajenja), - antacide (lijekove za smanjenje kiselosti želučanog soka),

- lijekove za sprječavanje nastanka krvnih ugrušaka,

- lijekove za sprječavanje začeća (kontracepcijske tablete).

Kako Deksametazon Krka utječe na djelovanje drugih ljekova

- Deksametazon Krka može produljiti djelovanje odreĎenih lijekova (nedepolarizirajućih miorelaksanasa) na opuštanje mišića.

- Deksametazon Krka može uzrokovati povećanje očnog tlaka izazvanog odreĎenim lijekovima (atropinom i drugim antikolinergicima).

Učinak na pretrage

Glukokortikoidi mogu umanjiti kožne reakcije na alergijskim testiranjima.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Deksametazon prolazi kroz posteljicu. Tijekom trudnoće, osobito u prva tri mjeseca, liječenje smije uslijediti samo nakon pažljive procjene koristi i rizika. Stoga žene moraju obavijestiti liječnika o postojećoj trudnoći ili trudnoći koja je tek nastupila. Kod dugotrajnog liječenja glukokortikoidima tijekom trudnoće ne može se isključiti zaostajanje u rastu neroĎenog djeteta. Ako se glukokortikoidi primjenjuju na kraju trudnoće, u novoroĎenčadi se može pojaviti smanjena funkcija kore nadbubrežne

žlijezde zbog koje je potrebna nadomjesna terapija u novoroĎenčeta koja se mora postepeno smanjivati.

NovoroĎenčad majki koje su pred kraj trudnoće primile deksametazon mogu imati nisku razinu šećera u krvi nakon roĎenja.

Dojenje

Glukokortikoidi, uključujući i deksametazon, izlučuju se u majčino mlijeko. Štetan utjecaj na dojenčad još nije zabilježen. Ipak, potreba za liječenjem tijekom dojenja mora se pomno ispitati. Ako su zbog zdravstvenih razloga potrebne veće doze, dojenje se mora prekinuti. Odmah se obratite liječniku.

Prije uzimanja/korištenja bilo kakvih lijekova, upitajte svog liječnika ili ljekarnika za savjet.

Upravljanje vozilima i strojevima

Nije poznato da Deksametazon Krka utječe na sposobnost upravljanja motornim vozilima ili rada sa strojevima ili rada bez sigurnog uporišta.

Deksametazon Krka sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

Uvijek primijenite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Vaš će liječnik odlučiti koliko dugo trebate primati deksametazon. Provjerite s liječnikom ako niste sigurni.

Deksametazon injekcije mogu se dati u venu, u mišić, u zglob, uz zglob ili u drugo tkivo koje zahtijeva liječenje.

Preporučene prosječne početne dnevne doze za liječenje injekcijama u venu ili mišić jesu od 0,5 do 10 mg, po potrebi i više.

Preporučena doza za liječenje injekcijama u zglob je od 0,4 do 4 mg. Doza je ovisna o veličini bolesnog zgloba.

U kožna bolesna oštećenja deksametazon se daje u jednakim dozama kao u zglob. Preporučena doza za injekciju uz zglob je od 2 do 6 mg deksametazona.

Dozu će liječnik prilagoditi svakom pojedinom bolesniku ovisno o njegovoj bolesti, predviĎenom trajanju liječenja, podnošljivosti lijeka i reakciji na liječenje. Stoga točno doziranje, učestalost davanja injekcija i trajanje liječenja uvijek odreĎuje liječnik.

Liječenje bolesti COVID-19

Odraslim bolesnicima preporučuje se davati 6 mg intravenski jednom dnevno tijekom najviše 10 dana. Primjena u adolescenata: pedijatrijskim bolesnicima (adolescentima u dobi od 12 i više godina) preporučuje se davati 6 mg intravenski jednom dnevno tijekom najviše 10 dana.

Primjena u djece

Pri davanju injekcija u mišić, doza koja se daje za nadomjesno liječenje iznosi 0,02 mg po kg tjelesne mase odnosno 0,67 mg po m2 tjelesne površine, podijeljena na tri doze svaki treći dan. Za druge se indikacije preporučuje 0,02 do 0,1 mg po kg tjelesne mase odnosno 0,8 do 5 mg po m2 tjelesne površine svakih 12 do 24 sata.

Točno doziranje i trajanje liječenja odredit će liječnik.

Ako primijenite više lijeka Deksametazon Krka nego što ste trebali

Za dozu koju ćete primiti i trajanje liječenja brine se liječnik. Pri prevelikom doziranju, obično tek nakon višetjedne primjene, mogu se pojaviti nuspojave (vidjeti dio

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Do nuspojava dolazi većinom pri dugotrajnom liječenju velikim dozama deksametazona.

Odmah potražite hitnu liječničku pomoć ako primijetite simptome teških alergijskih reakcija (reakcije preosjetljivosti), koji uključuju osip na koži, koprivnjaču, oticanje tkiva, grč dišnih putova i otežano disanje.

TakoĎer se smjesta obratite liječniku primijetite li bilo što od sljedećeg: - iznenadno povišenje krvnog tlaka, jaka glavobolja, povraćanje

- promjene u srčanom ritmu (osjećaj dodatnih otkucaja srca ili usporednog rada srca), bolove s lijeve strane prsnog koša uz mogući osjećaj nedostatka zraka (znakovi zatajenja srca ili rupture srca)

- krvarenje iz probavnih organa (povraćanje krvi, crna stolica) - bolovi u trbuhu

- žutilo kože

- iznenadni jaki bolovi u ekstremitetima ili u leĎima - iznenadno pojavljivanje oteklina

- teške psihičke smetnje (euforija, razdražljivost, depresija, psihoza) ili promjene osobnosti - iznenadne infekcije.

Opazite li bilo što od sljedećeg, obavijestite svog liječnika: - nesanicu

- vrtoglavicu, grčeve i glavobolju

- zamućenje vida, gubitak vida, „izbuljenje“ očiju - štucanje

- mišićnu slabost - otekline

- točkasta krvarenja u koži ili veća potkožna krvarenja - puknuće tetiva

- pretjeranu dlakavost

- poremećaje menstrualnog ciklusa ili impotenciju - usporen rast djeteta.

Tijekom uzimanja deksametazona može doći do promjena u krvnoj slici (porast broja bijelih krvnih stanica uz smanjen broj/udio pojedinih vrsta, kao što su eozinofili, monociti i limfociti, porast broja crvenih krvnih stanica, pad broja krvnih pločica).

Sve iznad spomenute nuspojave javljaju se s nepoznatom učestalošću (učestalost nije moguće procijeniti iz dostupnih podataka).

Česte nuspojave kratkotrajnog liječenja su:

- pojačan apetit i povećanje tjelesne mase - psihički poremećaji

- intolerancija glukoze

- prolazno zatajenje nadbubrežnih žlijezda.

MeĎu manje česte nuspojave kratkotrajne primjene ubrajaju se: - reakcije preosjetljivosti

- povećanje triglicerida (vrsta masnoće) u krvi - nastanak peptičkog vrijeda

- akutna upala gušterače.

Tijekom dugotrajnog liječenja često se pojavljuju: - debljina centralnog tipa

- usporeno cijeljenje rana

- stanjivanje i manja elastičnost kože, pruge u koži (strije) - crvenilo lica i obilnije znojenje

- smanjenje gustoće kostiju (osteoporoza)

- dugotrajno zatajenje nadbubrežnih žlijezda.

Manje često kod dugotrajnog liječenja dolazi do: - aseptične nekroze kostiju

- pojave sive mrene - porasta očnog tlaka

- porasta krvnog tlaka

- oslabljenja imuniteta i posljedične povećane sklonosti infekcijama.

Nepoznato: zadebljanje srčanog mišića (hipertrofična kardiomiopatija) u nedonoščadi, koje se obično vraća na normalne vrijednosti nakon prestanka liječenja.

Nuspojave zbog naglog prekida liječenja deksametazonom uključuju vrućicu, iscjedak iz nosa, crvenilo očnih spojnica, glavobolju, omaglicu, pospanost ili razdražljivost, bolove u mišićima ili zglobovima, povraćanje, mršavljenje, slabost i grčeve.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Čuvati na temperaturi ispod 25C.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nakon razrjeĎivanja s infuzijskim otopinama (0,9%-tna otopina natrijevog klorida, 5% -tna otopina glukoze ili 10% -tna otopina glukoze):

Kemijska i fizikalna stabilnost tijekom primjene dokazana je tijekom 48 sati na 15-25°C.

S mikrobiološkog stajališta, osim ako metoda rekonstitucije ne isključuje rizik od mikrobiološkog onečišćenja, lijek se mora upotrijebiti odmah. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja

otopine tijekom primjene odgovornost su korisnika.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Deksametazon Krka sadrži

- Djelatna tvar je deksametazonfosfat. 1 ml otopine za injekciju/infuziju (1 ampula) sadrži 4 mg deksametazonfosfata u obliku natrijeve soli.

- Pomoćne tvari su: glicerol; dinatrijev edetat; natrijev hidrogenfosfat dihidrat i voda za injekcije. Vidjeti dio 2. „Deksametazon Krka sadrži natrij“.

Kako Deksametazon Krka izgleda i sadržaj pakiranja

Otopina za injekciju/infuziju (injekcija/infuzija) je bezbojna do svijetlo žuta, bistra otopina.

Deksametazon Krka je dostupan u blister pakiranju po 25 ampula s po 1 ml otopine za injekciju/infuziju, u kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač

Nositelj odobrenja

KRKA - FARMA d.o.o., Radnička cesta 48, 10 000 Zagreb

Proizvođač

KRKA, d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Uputa je posljednji put revidirana u travnju 2022.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Otopina za injekciju/infuziju može se davati intravenski (kao injekciju ili kao infuziju s 5%-tnom ili 10%-tnom otopinom glukoze ili 0,9%-tnom otopinom natrijevog klorida), intramuskularno i lokalno (intraartikularno, periartikularno, intralezijski ili subkonjunktivalno).

Inkompatibilnosti

Do tvorbe precipitata došlo je pri miješanju deksametazona i klorpromazina, difenhidramina, doksaprama, doksorubicina, daunorubicina, idarubicina, hidromorfana, ondansetrona, proklorperazina, galijevog nitrata i vankomicina.

Približno 16% deksametazona razgradilo se u otopini 2,5%-tne glukoze i 0,9%-tnoj otopini NaCl s amikacinom.

Neke lijekove, npr. lorazepam, potrebno je miješati s deksametazonom u staklenim bočicama, a ne u plastičnim vrećicama (koncentracija lorazepama snizila se ispod 90% u 3–4 sata, ako je otopina bila pohranjena u polivinilkloridnim vrećicama na sobnoj temperaturi).

Neki lijekovi, npr. metaraminol, u 24 sata razviju tzv. "inkompatibilnost koja sporo nastaje", ukoliko se pomiješaju s deksametazonom.

Deksametazon i glikopirolat: konačna pH vrijednost otopine je 6,4 što je izvan područja stabilnosti.

Nakon rekonstitucije:

Kemijska i fizikalna stabilnost tijekom primjene dokazana je tijekom 48 sati na 15–25°C.

S mikrobiološkog stajališta, osim ako metoda rekonstitucije ne isključuje rizik od mikrobiološkog onečišćenja, lijek se mora upotrijebiti odmah.

Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja otopine tijekom primjene odgovornost su

korisnika.