Cefotaksim-MIP 2 g prašak za otopinu za injekciju/infuziju

Teške infekcije uzrokovane bakterijama osjetljivim na cefotaksim (vidjeti dio 5.1):  Infekcije dišnog trakta

 Infekcije grla, nosa i uha

 Infekcije bubrega i urinarnog trakta  Infekcije kože i mekih tkiva

 Infekcije kostiju i zglobova

 Genitalne infekcije, uključujući gonoreju

 Infekcije abdominalne šupljine (uključujući i peritonitis)  Meningitis

 Lajmska bolest (osobito stadiji II i III)  Sepsa

 Endokarditis.

Perioperativna profilaksa u slučajevima povišenog rizika razvoja infekcija u pacijenata.

Pri primjeni Cefotaksima-MIP potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o odgovarajućem korištenju antibakterijskih lijekova.

Doziranje

Doziranje i način primjene ovise o težini infekcije, osjetljivosti uzročnika i zdravstvenom stanju pacijenta.

Kliničko iskustvo je pokazalo da se pri teškim i kompliciranim infekcijama cefotaksim treba davati intravenski.

Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina

Uobičajena doza u odraslih i adolescenata starijih od 12 godina iznosi 1 do 2 g cefotaksima svakih 12 sati. U težim slučajevima, dnevna doza se može povisiti do 12 g. Dnevne doze do 6 g mogu se primijeniti podijeljene na najmanje dvije pojedinačne doze u razmaku od 12 sati. Više dnevne doze moraju se primijeniti podijeljene na najmanje 3 do 4 pojedinačne doze u razmaku od 8, odnosno 6 sati.

Sljedeća tablica može služiti kao smjernica za doziranje:

832104-3080725Vrsta infekcije Pojedinačna doza cefotaksima Interval doziranja Dnevna doza cefotaksima Tipične infekcije kod kojih se može dokazati prisutnost ili se sumnja na prisutnost osjetljivih uzročnika 1 g 12 sati 2 g Infekcije, kod kojih se može dokazati prisutnost ili se sumnja na prisutnost više uzročnika visoke ili srednje osjetljivosti 2 g 12 sati 4 g Bakterijske infekcije nepoznatog uzročnika, koje se ne mogu lokalizirati kao i kod ugrožavajućih stanja pacijenata 2-3 g 8 sati do 6 sati do 4 sata 6 g do 8 g do 12 g

Djeca i adolescenti

Djeca starija od 12 godina i adolescenti primaju jednaku dozu kao odrasle osobe.

Dojenčad i djeca do 12 godina

Dojenčad i djeca do 12 godina primaju, ovisno o težini infekcije, 50-100-150 mg/kg/dan, podijeljeno na jednake pojedinačne doze, u razmaku od 12 do 6 sati. U pojedinim slučajevima, osobito u životno ugrožavajućim situacijama, doza se može povećati do 200 mg/kg/dan.

Nedonoščad

U nedonoščadi se, uzimajući u obzir da bubrežni klirens nije u potpunosti razvijen, ne smije prekoračiti doza od 50 mg/kg/dan.

Posebne preporuke za doziranje Gonoreja

Za liječenje gonoreje u odraslih primjenjuju se pojedinačne doze od 0.5 g cefotaksima intramuskularno. Kod manje osjetljivih uzročnika eventualno može biti potrebno povećanje doze. Prije početka liječenja potrebno je isključiti sifilis primjenjuje.

Perioperativna profilaksa infekcije

U perioperativnoj profilaksi, preporučuje se primjena 1 do 2 g cefotaksima, 30 do 60 minuta prije početka operacije. Ovisno o opasnosti razvoja infekcije, ista doza može se primijeniti iznova.

Lajmska bolest

Preporučena dnevna doza iznosi 6 g cefotaksima (u trajanju 14 do 21 dan). Dnevna doza najčešće je primijenjena podijeljena u 3 pojedinačne doze (2 g cefotaksima tri puta dnevno), u pojedinim

slučajevima podijeljena u 2 pojedinačne doze (3 g cefotaksima dvaput dnevno). Ove preporuke doziranja ne temelje se na kontroliranim kliničkim ispitivanjima, nego na zapažanjima u pojedinačnim slučajevima.

Kombinirana terapija

U slučaju teških, po život opasnih infekcija, indicirana je kombinirana terapija cefotaksimom i aminoglikozidima i prije nego je dostupan antibiogram. Pri kombiniranju s aminoglikozidima, potrebno je pratiti bubrežnu funkciju.

Aminoglikozidi se moraju primijeniti odvojeno od cefotaksima (vidjeti dio 6.2).

U slučaju infekcija s Pseudomonasom aeruginosa, takoĎer može biti indicirana kombinirana terapija s drugim antibioticima koji su učinkoviti protiv Pseudomonas aeruginosa.

Za profilaksu u pacijenata s oslabljenim imunološkim odgovorom takoĎer može biti indicirana kombinirana terapija s drugim odgovarajućim antibioticima.

Oštećenje funkcije bubrega

Nakon uobičajene početne doze, doza održavanja treba biti reducirana na polovicu uobičajene doze u pacijenata s klirensom kreatinina manjim od 10 ml/min, pri čemu interval doziranja ostaje nepromijenjen.

Pacijenti na hemodijalizi primaju, ovisno o težini infekcije, 1 do 2 g cefotaksima dnevno. Na dan hemodijalize, cefotaksim treba primijeniti nakon provedene dijalize.

Način primjene

Intravenska injekcija

Intravensku injekciju potrebno je injicirati direktno u venu kroz 3 do 5 minuta. Kod primjene brze injekcije putem centralnog venskog katetera, zabilježene su potencijalno životno ugrožavajuće srčane aritmije (vidjeti dio 4.4).

Infuzija

Za kratkotrajnu infuziju: nakon rekonstitucije, lijek se treba primijeniti intravenskom infuzijom kroz otprilike 20 minuta.

Za kontinuiranu infuziju: nakon rekonstitucije, lijek se treba primijeniti intravenskom infuzijom kroz 50 do 60 minuta.

Intramuskularna injekcija

Intramuskularne injekcije treba primijeniti duboko u gluteus. Na jednom mjestu se ne smije primijeniti više od 4 ml otopine (1 g cefotaksima).

Ako dnevna doza prelazi 2 g cefotaksima ili ako se cefotaksim injicira češće od dvaput dnevno, preporuča se intravenska primjena.

Ako se kao otapalo koristi lidokain, dobivena otopina se ne smije primijeniti intravenski, budući da lidokain pri intravenskoj primjeni može dovesti do nemira, tahikardije, poremećaja provodljivosti, te povraćanja i konvulzija.

Otopina cefotaksima u lidokainu ne smije se primjenjivati u djece mlaĎe od 30 mjeseci. Pri tome treba uzeti u obzir informacije navedene u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain.

Trajanje liječenja ovisi o tijeku bolesti.

Za upute o rekonstituciji lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na cefotaksim ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Zbog rizika pojave anafilaktičkog šoka, cefotaksim je kontraindiciran u slučajevima od prije poznatih trenutnih ili teških reakcija preosjetljivosti na cefotaksim ili druge cefalosporine, kao i kod anafilaksije uz penicilline ili druge beta-laktamske antibiotike. 60492649815830

Primjena cefotaksima s lidokainom u intramuskularnoj injekciji nije indicirana u djece mlaĎe od 30 mjeseci. Pri tome treba uzeti u obzir informacije navedene u Sažetku opisa svojstava lijeka za lidokain.

Anafilaktičke reakcije

Uz primjenu cefotaksima mogu nastupiti teške akutne (čak i smrtonosne) reakcije preosjetljivosti (npr. angioedem, bronhospazam, reakcije anafilaksije do reakcija anafilaktičkog šoka) (vidjeti dijelove 4.3 i 4.8). U ovim slučajevima, treba prekinuti liječenje cefotaksimom i započeti prikladno liječenje (npr. terapiju anafilaktičkog šoka).

Poseban oprez potreban je prije primjene cefotaksima u pacijenata preosjetljivih na peniciline i druge beta-laktamske antibiotike zbog moguće križne preosjetljivosti (za kontraindikacije kod poznatih reakcija preosjetljivosti vidjeti dio 4.3).

U pacijenata s alergijskom reaktivnošću druge vrste (npr. s peludnom groznicom ili bronhalnom astmom) takoĎer je potrebno cefotaksim primjenjivati s posebnim oprezom, budući da je u ovim slučajevima povišen rizik nastupa reakcija preosjetljivosti.

Teške kožne reakcije

Teške kožne reakcije (engl. severe cutaneous adverse reaction, SCAR), uključujući akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (engl. acute generalized exanthematous pustulosis, AGEP), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), koje mogu biti opasne po život ili smrtonosne, prijavljene su nakon stavljanja lijeka u promet u vezi s liječenjem cefotaksimom.

U trenutku propisivanja lijeka bolesnike je potrebno obavijestiti o znakovima i simptomima kožnih reakcija.

Ako se pojave znakovi i simptomi koji upućuju na te reakcije, terapiju cefotaksimom je potrebno odmah obustaviti. Ako je bolesnik razvio AGEP, SJS, TEN ili DRESS kod liječenja cefotaksimom, liječenje cefotaksimom ne smije se ponovno započeti i mora se trajno prekinuti.

U djece se pojava osipa može zamijeniti s osnovnom infekcijom ili drugim infektivnim procesom, a liječnici trebaju razmotriti mogućnost reakcije na cefotaksim u djece kod koje se tijekom terapije cefotaksimom razviju simptomi osipa i vrućice.

Bolest povezana s Clostridium difficile (npr. pseudomembranozni kolitis)

Dijareja, osobito teška i/ili perzistentna, tijekom liječenja ili u početnim tjednima nakon liječenja, može biti simptomatska za bolest povezanu s Clostridium difficile, koja u svom najtežem obliku pseudomembranoznog kolitisa može biti smrtonosna. Dijagnoza se može potvrditi endoskopskim ili histološkim pregledom. Već pri sumnji na pseudomembranozni kolitis treba odmah prekinuti liječenje cefotaksimom i odmah započeti s odgovarajućim liječenjem (npr. primjena posebnih antibiotika/kemoterapeutika klinički potvrĎene djelotvornosti). Ne smiju se primjenjivati lijekovi koji inhibiraju peristaltiku crijeva. Bolest povezana s Clostridium difficile može se dodatno pogoršati fekalnom stazom.

Hematološke reakcije

Leukopenija, neutropenija i, rjeĎe, supresija koštane srži, pancitopenija ili agranulocitoza mogu se razviti tijekom liječenja cefotaksimom, osobito tijekom dulje primjene. Stoga, kod liječenja duljeg od 7 do 10 dana potrebno je kontrolirati krvnu sliku. U slučaju promjene krvne slike, treba razmotriti prekid liječenja cefotaksimom. Zabilježeni su pojedini slučajevi eozinofilije i trombocitopenije, rapidno reverzibilni po prestanku liječenja cefotaksimom, kao i slučajevi hemolitičke anemije (vidjeti

dio 4.8).

60492649815830

Neurotoksičnost

Nakon primjene visokih doza beta laktamskih antibiotika, uključujući cefotaksim, posebno u pacijenata s renalnom insuficijencijom, može nastupiti encefalopatija, koja može dovesti do poremećaja svijesti, poremećaja kretanja i konvulzija (vidi dio 4.8). Pacijente treba savjetovati da se u slučaju pojave ovih reakcija odmah konzultiraju s liječnikom. U slučaju konvulzija, indicirane su uobičajene interventne mjere i prekid liječenja cefotaksimom nakon procjene omjera koristi i rizika.

Pacijenti s renalnom insuficijencijom

U pacijenata s oštećenom bubrežnom funkcijom, dozu treba prilagoditi prema klirensu kreatinina (vidjeti dio 4.2).

Potreban je oprez u slučaju istodobne primjene cefotaksima s aminoglikozidima, probenecidom ili drugim nefrotoksičnim lijekovima (vidjeti dio 4.5). U ovih pacijenata, kao i u starijih i onih s postojećim oštećenjem bubrega, potrebno je nadzirati bubrežnu funkciju.

Mjere opreza kod primjene

U pojedinih bolesnika nakon primjene brze injekcije cefotaksima putem centralnog venskog katetera prijavljene su potencijalno životno ugrožavajuće aritmije. Stoga je potrebno pridržavati se preporučene brzine injektiranja (vidjeti dio 4.2).

Praćenje

Kao i kod primjene drugih antibiotika, primjena cefotaksima (osobito tijekom dugotrajnog liječenja), može rezultirati povećanjem broja patogena neosjetljivih na primijenjene lijekove. Potrebno je obratiti pažnju na simptome moguće sekundarne infekcije izazvane ovim uzročnicima. Sekundarne infekcije potrebno je odgovarajuće liječiti.

Cefotaksim nije pogodan za liječenje sifilisa.

Nije dostupno odgovarajuće kliničko iskustvo s infekcijama uzrokovanim Salmonellom typhi, paratyphi A i paratyphi B.

Utjecaji na laboratorijske testove

Kao i s drugim cefalosporinima, Coombsov test može biti pozitivan u nekih pacijenata liječenih cefotaksimom. Ovo može utjecati i na tipizaciju krvi.

Testiranje glukoze u urinu s nespecifičnim reducirajućim reagensima može rezultirati lažno pozitivnim rezultatima. Ovaj fenomen nije uočen u testovima na bazi glukoza-oksidaze.

Unos natrija

Ovaj lijek sadrži 2,1 mmol (ili 48 mg) natrija u 1000 mg cefotaksima, odnosno 4,2 mmol (ili 96 mg) natrija u 2000 mg cefotaksima. O tome treba voditi računa u bolesnika s ograničenjem unosa natrija.

Ostali antibiotici

Cefotaksim se ne smije kombinirati s bakteriostatskim antibioticima (npr. tetraciklinima, eritromicinom, kloramfenikolom ili sulfonamidima), budući da je in vitro opažen antagonistički efekt na antibakterijski učinak. U kombinaciji s aminoglikozidima moguć je sinergistički učinak.

Urikozurici

Probenecid utječe na renalni tubularni transfer cefotaksima i u terapijskim dozama rezultira otprilike dvostruko višom izloženosti cefotaksimu i upola smanjenim bubrežnim klirensom. Zbog široke terapijske širine cefotaksima, nije potrebno reducirati dozu u pacijenata s normalnom bubrežnom funkcijom, dok u pacijenata s oštećenom bubrežnom funkcijom može biti potrebna prilagodba doze

(vidjeti dijelove 4.2. i 4. 4).

5

Aminoglikozidi i diuretici

U kombinaciji s potencijalno nefrotoksičnim lijekovima (npr. aminoglikozidnim antibioticima, polimiksinom B i kolistinom) ili potentnim diureticima (npr.furosemidom), kao i kod drugih cefalosporina, potrebno je pratiti bubrežnu funkciju, budući da se može povećati toksičnost navedenih lijekova (vidjeti dio 4.4).

Trudnoća

Sigurnost primjene cefotaksima u trudnoći nije ustanovljena. Ispitivanja na životinjama nisu pokazala reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.). MeĎutim, odgovarajuća kontrolirana ispitivanja u trudnica nisu provedena.

Cefotaksim prelazi placentarnu barijeru. Stoga cefotaksim ne bi trebalo primjenjivati tijekom trudnoće, osim ako očekivana korist ne nadmašuje potencijalni rizik.

Dojenje

Cefotaksim se izlučuje u majčinom mlijeku.

Može utjecati na fiziološku intestinalnu floru dojenčeta te uzrokovajući dijareju, kolonizaciju gljivicama poput kvasaca, a moguće i senzibilizacijom.

Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili odustati od liječenja cefotaksimom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije za ženu.

Prema dosadašnjim iskustvima, cefotaksim u nižim i srednjim dozama ne utječe na koncentraciju i sposobnost reagiranja.

Vrlo rijetko (< 1/10 000) je uz primjenu visokih doza cefotaksima posebno u pacijenata s istodobnom renalnom insuficijencijom, zabilježena encefalopatija (npr. poremećaj svijesti, konvulzije (toničke/kloničke) i poremećaje kretanja)) Mogu se javiti i vrtoglavice. U ovim okolnostima treba odustati od upravljanja vozilima ili rada sa strojevima. (vidjeti dio 4.4)

* Postmarketinško iskustvo

**Tijekom liječenja spirohetama izazvanih infekcija (npr. borelioza) može se razviti Jarisch-Herxheimerova reakcija s vrućicom, groznicom, glavoboljom i bolovima u zglobovima.

Nakon višetjednog liječenja borelioze prijavljeni su jedan ili više sljedećih simptoma: kožni osip, svrbež, vrućica, leukopenija, povišenje jetrenih enzima, otežano disanje, bolovi u zglobovima. Ove pojave djelomično odgovaraju simptomima osnovne bolesti liječenih pacijenata.

***Povišenje jetrenih enzima, odnosno bilirubina rijetko prelazi dvostruku vrijednost gornje granice normalnog raspona i ukazuje na različite oblike oštećenja jetre (obično kolestatska, uglavnom asimptomatska).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5947918325480Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

7

60492649815830

U slučaju predoziranja, osim prestanka primjene lijeka, potrebno je provesti mjere koje ubrzavaju eliminaciju lijeka (npr. kao hemodijaliza ili peritonealna dijaliza). Ne postoje antidoti.

Simptomi

Intoksikacije u užem smislu u ljudi nisu poznate. Simptomi predoziranja uglavnom odgovaraju profilu nuspojava. U slučaju specifičnih rizičnih izloženosti ili primjene vrlo visokih doza, može doći do reverzibilne encefalopatije s ekscitacijama središnjeg živčanog sustava, mioklonijama i konvulzijama, kao što je opisano i za druge beta-laktamske antibiotike. U pacijenata s teškim oštećenjem bubrežne funkcije, epilepsijom i meningitisom, povišen je rizik nastupa ovih neželjenih učinaka.

Upravljanje predoziranjem

Centralno potaknute konvulzije mogu se tretirati diazepamom ili fenobarbitalom, ali ne i fenitoinom. Kod anafilaktičkih reakcije treba poduzeti uobičajene hitne mjere, po mogućnosti već kod prvih znakova šoka. Inače je preporučeno simptomatsko liječenje nuspojava, ako je potrebno.

Farmakoterapijska skupina: Antibiotici za sustavnu primjenu. Cefalosporini treće generacije ATK oznaka: J01DD01

Mehanizam djelovanja

Mehanizam djelovanja cefotaksima temelji se na inhibiciji sinteze bakterijske stanične stjenke (u fazi rasta) inhibicijom penicillin-vezućih proteina (PBP; engl. penicillin-binding proteins) kao npr. transpeptidaze. To rezultira baktericidnim učinkom.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos(i):

Djelotvornost uglavnom ovisi o vremenu, kroz koje je koncentracija lijeka iznad minimalne inhibitorne koncentracije (MIC) za pojedini patogen.

Mehanizam rezistencije

Rezistencija na cefotaksim može se temeljiti na slijedećim mehanizmima: - Inaktivacija beta-laktamazama:

Cefotaksim se može hidrolizirati odreĎenim beta-laktamazama, posebno beta-laktamazama proširenog spektra (ESBLs, engl. extended-spectrum beta-lactamases), naĎenim u sojevima Escherichiae coli ili Klebsiellae pneumoniae, ili kromosomski kodiranim beta-laktamazama AmpC tipa, naĎenim u Enterobacter cloacae. Kod infekcija uzrokovanih bakterijama s inducibilnom AmpC beta-laktamazom i dokazanom in vitro osjetljivošću na cefalosporine postoji opasnost, da tijekom liječenja budu selektirani mutanti koji proizvode konstitutivnu de-represiranu AmpC-beta-laktamazu.

- Reducirani afinitet PBP-a prema cefotaksimu:

Stečena rezistencija pneumokoka i drugih streptokoka temelji se na modifikacijama postojećih PBP-a kao posljedica mutacije. Za razliku od meticilin-(oksacilin) rezistentnih stafilokoka, formiranje dodatnog PBP-a sa smanjenim afinitetom prema cefotaksimu odgovorno je za rezistenciju.

- Nedostatna penetracija cefotaksima kroz vanjsku staničnu membranu gram-negativnih bakterija može dovesti do nedovoljne inhibicije PBP-a.

- Cefotaksim se može efluksnim pumpama aktivno transportirati iz stanice.

Potpuna križna rezistencija cefotaksima postoji s ceftriaksonom, kao i djelomično s ostalim penicilinima i cefalosporinima.

Granične vrijednosti

8

Ispitivanje cefotaksima odvija se primjenom uobičajenih razrijeĎenja. Slijedeće minimalne inhibitorne koncentracije definirane su za osjetljive i rezistentne uzročnike:

EUCAST (European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing) granične vrijednosti

900988-1815437Patogen Osjetljiv Rezistentan Enterobacteriaceae ≤ 1 mg/l > 2 mg/l Staphylococcus spp.1) -1) -1) Streptococcus (grupa A, B, C, G) 2) -2) -2) Streptococcus pneumoniae ≤ 0.5 mg/l # > 2 mg/l Haemophilus influenzae ≤ 0.12 mg/l # > 0.12 mg/l Moraxella catarrhalis ≤ 1 mg/l > 2 mg/l Neisseria gonorrhoeae ≤ 0.12 mg/l > 0.12 mg/l Neisseria meningitidis ≤ 0.12 mg/l # > 0.12 mg/l Granične vrijednosti koje nisu specifične za odreĎenu vrstu3)* ≤ 1 mg/l3) > 2 mg/l3) 1) Za Staphylococcus spp. preuzeti su rezultati ispitivanja s oksicilinom i cefoksitinom.

Meticilin-(oksacilin) rezistentni stafilokoki smatraju se otpornima, neovisno o rezultatu ispitivanja.

2) Za Streptococcus spp. (streptokoka grupe A, B, C i G) preuzima se rezultat ispitivanja s penicilinom G.

3) Granične vrijednosti odnose se na intravensku dnevnu dozu od 1g x 3 i najveću dozu od minimalno 2 g x 3

* Uglavnom se temelji na serumskoj farmakokinetici.

Prevalencija stečene rezistencije

Prevalencija stečene rezistencije može varirati geografski i vremenski za pojedine vrste. Stoga su, osobito za adekvatno liječenje teških infekcija, poželjne lokalne informacije o rezistenciji. Ako je upitna učinkovitost cefotaksima zbog lokalne prevalencije rezistencije, potrebno je tražiti mišljenje stručnjaka kod izbora terapije.

Posebno u ozbiljnih infekcija ili neuspjeha terapije, poželjno je težiti mikrobiološkoj dijagnozi, uključujući potvrdu uzročnika i njegove osjetljivosti na cefotaksim.

900988135921Uobičajeno osjetljive vrste Gram-pozitivni aerobi Staphylococcus aureus (meticillin-osjetljivi) Streptococcus agalactiae ° Streptococcus pneumoniae (uključ. penicillin-rezistentne sojeve) Streptococcus pyogenes ° Gram-negativni aerobi Borrelia burgdorferi ° Haemophilus influenzae Klebsiella oxytoca % Moraxella catarrhalis ° Neisseria gonorrhoeae Neisseria meningitidis ° Proteus mirabilis % Proteus vulgaris ° Vrste kod kojih bi stečena rezistencija mogla predstavljati problem kod primjene Gram-pozitivni aerobi Staphylococcus aureus 3 Staphylococcus epidermidis + Staphylococcus haemolyticus + Staphylococcus hominis+ Gram-negativni aerobi

900988-4397756Citrobacter freundii Enterobacter aerogenes Enterobacter cloacae Escherichia coli % Klebsiella pneumoniae % Morganella morganii Serratia marcescens Anaerobi Bacteroides fragilis Inherentno rezistentne vrste Gram-pozitivni aerobi Enterococcus spp. Listeria monocytogenes Staphylococcus aureus (methicillin-rezistentni) Gram-negativni aerobi Acinetobacter spp. Legionella pneumophila Pseudomonas aeruginosa Stenotrophomonas maltophilia Anaerobi Clostridium difficile Ostali Chlamydia spp. Chlamydophila spp. Mycoplasma spp. Treponema pallidum

o U vrijeme publiciranja tablice, nisu bili dostupni noviji podaci. U primarnoj literaturi, standardiziranim udžbenicima i preporukama terapije pretpostavlja se osjetljivost.

+ U barem jednoj regiji stopa rezistencije je > 50%.

% Sojevi koji proizvode beta-laktamaze proširenog spektra (ESBL, engl. Extended Spectrum Beta-Lactamase;) su uvijek rezistentni.

3 U ambulantnom sektoru rezistencije je < 10%

Apsorpcija

Cefotaksim se primjenjuje parenteralno. 5 minuta nakon intravenske injekcije 1 g cefotaksima serumske koncentracije iznosile su oko 81-102 mg/l, a nakon 15 minuta 46 mg/l.

8 minuta nakon intravenske injekcije 2 g cefotaksima izmjerene su serumske koncentracije od 167-214 mg/l.

Nakon intramuskularne primjene maksimalne serumske koncentracije (20 mg/l nakon 1g) postižu se unutar 30 minuta.

Distribucija

Cefotaksim dobro penetrira u tkiva, prelazi placentarnu barijeru i postiže visoke koncentracije u fetalnim tkivima (do 6 mg/kg). Samo u malom postotku izlučuje se majčinim mlijekom (koncentracije u majčinom mlijeku: 0,4 mg/ml nakon 2g).

Kod upale moždanih ovojnica cefotaksim i desacetil-cefotaksim penetriraju u likvor i postižu terapijski aktivne koncentracije (npr. kod infekcija izazvanih gram negativnim bakterijama i pneumokokima).

Prividni volumen distribucije je 21-37 l. Vezanje za serumske iznosi otprilike 25-40%.

6049264153343

Biotransformacija

Cefotaksim se u značajnoj mjeri metabolizira u ljudi. Otprilike 15-25% parenteralne doze izlučuje se kao O-desacetil-cefotaksim. Metabolit ima dobru antibakterijsku aktivnost protiv različitih patogena.

Uz desacetil-cefotaksim, naĎena su dva dodatna inaktivna laktona. Iz desacetil-cefotaksima nastaje lakton kao kratkoživući intermedijer, koji se ne može detektirati niti u urinu niti u plazmi, jer je podvrgnut brzoj konverziji u stereoizomere laktona otvorenog prstena (beta-laktamski prsten). Isti se takoĎer izlučuju u urinu.

Eliminacija

Cefotaksim i desacetil-cefotaksima prvenstveno se izlučuju bubrezima. Samo mali postotak (oko 2%) izlučuje se putem žuči. U urinu sakupljenom kroz 6 sati, 40-60% doze izlučuje se u nepromijenjenom obliku, a 20% u obliku desacetil-cefotaksima. Nakon intravenske primjene radioaktivno obilježenog cefotaksima, nešto više od 80% pronaĎeno je u urinu, od čega 50-60% čini nepromijenjeni izvorni lijek, a ostatak tri metabolita.

Ukupni klirens cefotaksima iznosi 240-390 ml/min, a bubrežni klirens 130-150 ml/min.

Poluvrijeme života u serumu iznosi 50-80 minuta. Poluvrijeme života u starijih pacijenata iznosi 120-150 min.

Kod teškog oštećenja bubrežne funkcije (klirens kreatinina 3-10 ml/min), poluvrijeme života cefotaksima može se produljiti na 2.5- 10 sati.

U ovim okolnostima cefotaksim se nakuplja samo u maloj količini, za razliku od aktivnih i inaktivnih metabolita.

I cefotaksim i desacetil-cefotaksim se u značajnoj mjeri uklanjaju iz krvi hemodijalizom.

Toksičnost cefotaksima je vrlo niska. LD50 je nakon intravenske primjene u životinja različit, ovisno o vrsti. U miševa i štakora iznosi 9 do 11 g/kg tjelesne težine. Kod supkutane primjene LD50 vrijednosti za 7 dana stare miševe i štakore iznose 6.1 do 7.4 g/kg tjelesne težine, a kod ženki miševa 18.7 g/kg tjelesne težine.

Mutageni potencijal

In vivo pokusi na koštanoj srži štakora i miševa ne ukazuju na mutageni potencijal cefotaksima.

Reproduktivna toksičnost

Cefotaksim prolazi kroz placentu. Nakon intravenske primjene 1 g cefotaksima, pri porodu su u prvih 90 minuta nakon primjene u pupčanoj krvi izmjerene vrijednosti od 14 μg/ml, koje su se do kraja drugog sata nakon primjene spustile na otprilike 2.5 μg/ml. U amnijskoj tekućini najviše koncentracije od 6.9 μg/ml izmjerene su nakon 3-4 sata, ova vrijednost prelazi MIK za većinu gram-negativnih bakterija.

Studije na miševima i štakorima nisu ukazale na teratogena svojstva cefotaksima. Nije zabilježen utjecaj na plodnost izloženih životinja.

Nema.

Sa cefotaksimom nisu kompatibilni:

- Otopina natrijevog hidrogenkarbonata

- Otapalo za infuziju kojem je pH viši od 7 - Aminoglikozidi

Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6. Inkompatibilnost s drugim antibioticima / kemoterapeuticima

Na temelju fizikalno – kemijske inkompatibilnosti sa svim aminoglokozidima cefotaksim ne bi trebalo miješati s aminoglikozidima u istoj injekciji ili otopini za infuziju.

Ako treba primijeniti i cefotaksim i aminoglikozid, ove bi lijekove trebalo primijeniti odvojeno, odvojenim sistemima, na različitim mjestima.

2 godine

Rok valjanosti pripremljene otopine

Kemijska i fizikalna stabilnost pripremljene otopine je 3 sata na 25°C i 6 sati na 2-8°C. S mikrobiološkog stajališta, pripremljenu otopinu treba odmah upotrijebiti. Ako nije odmah upotrijebljena, vrijeme i uvjeti čuvanja pripremljene otopine prije upotrebe su odgovornost korisnika.

Ne čuvati na temperaturi iznad 25°C. Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

Prašak za otopinu za injekciju/infuziju u bezbojnoj staklenoj bočici (vrsta I) od 15 ml s gumenim brombutilnim čepom, aluminijskom kapicom i plastičnim flip-off poklopcem, u kutiji.

Veličina pakiranja: 10 bočica u kutiji.

Lijek je namijenjen samo za jednokratnu upotrebu.

Ostatke pripremljene otopine treba odbaciti. Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Upute za uporabu i rukovanje

Kompatibilnost s parenteralnim otopinama

Sljedeća otapala su pogodna za pripremu otopine cefotaksima: voda za injekcije, 5%-tna otopina glukoze, 0,9%-tna otopina natrijevog klorida, 1%-tna otopina lidokaina (samo za intramuskularnu primjenu).

Kao i za sve parenteralne lijekove, prije upotrebe vizualno pregledajte rekonstituiranu otopinu zbog mogućih lebdećih čestica ili promjene boje. Otopina se smije koristiti samo ako je čista, bezbojna do

svijetlo žućkasta i bez vidljivih čestica.

Priprema otopine za injekciju i infuziju

Intravenska infuzija

12

1 g cefotaksima otopiti u 40-50 ml odgovarajuće otopine. 2 g cefotaksima otopiti u 100 ml odgovarajuće otopine.

Intravenska injekcija

Za intravensku injekciju, 1 g cefotaksima treba otopiti u 4 ml vode za injekciju, a 2 g cefotaksima treba otopiti u 10 ml vode za injekciju.

Intramuskularna injekcija

Za intramuskularnu primjenu, 1 g cefotaksima se otapa u 4 ml vode za injekciju. Kako bi se spriječila bol od injekcije, lijek se može otopiti u istoj količini 1% -tne otopine lidokainklorida (samo kod odraslih). Otopinu lidokaina se ne smije primijeniti intravenski. Pažljivo pročitati uputu za izabrani lidokain.

Cefotaksim (antibiotik iz skupine cefalosporina) je lijek koji se koristi za liječenje bakterijskih infekcija.

Koristi se kod teških infekcija uzrokovanih bakterijama osjetljivim na cefotaksim:  Infekcije dišnih puteva,

 Infekcije grla, nosa i uha,

 Infekcije bubrega i mokraćnog sustava,  Infekcije kože i mekih tkiva,

 Infekcije kostiju i zglobova,

 Infekcije spolnih organa (uključujući gonoreju),

 Infekcije trbušne šupljine (uključujući upalu potrbušnice - peritonitis),  Infekcije moždanih ovojnica (meningitis),

 Lajmska borelioza (pogotovo stupanjevi II i III) (bolest prvenstveno uzrokovana ubodom krpelja)

 Trovanje krvi (sepsa)

 Infekcija endokarda i srčanih zalisaka (endokarditis)

kao i za prevenciju infekcija tijekom kirurških zahvata u slučajevima povišenog rizika razvoja infekcija u pacijenta.

Nemojte primjenjivati Cefotaksim-MIP:

 ako ste alergični na cefotaksim ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)

 ako ste dokazano alergični na druge cefalosporine.

 ako ste prethodno imali naglu ili tešku reakciju preosjetljivosti na peniciline ili druge beta-laktamske antibiotike. IzmeĎu penicilina i cefalosporina mogu postojati križne reakcije preosjetljivosti.

 ste ikada imali težak osip na koži ili ljuštenje kože, mjehuriće i/ili ranice u ustima nakon uzimanja cefotaksima ili drugih cefalosporina

Primjena cefotaksima s lidokainom za intramuskularnu injekciju nije indicirana u djece mlaĎe od 30 mjeseci.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego primati Cefotaksim-MIP

 ako ste alergični na peniciline ili druge beta-laktamske antibiotike (za kontraindikacije kod poznatih reakcija preosjetljivosti vidjeti dio iznad “Nemojte primjenjivati Cefotaksim-MIP”)

 ako ste skloni alergijskim reakcijama (npr. peludna groznica, bronhijalna astma, koprivnjača) ili je zabilježena u Vašoj povijesti bolesti. Tada imate povećan rizik pojave ozbiljnih (u iznimnim slučajevima smrtonosnih) reakcija preosjetljivosti. Ako osjećate stezanje u prsima, vrtoglavicu, neugodu ili slabost, to mogu biti znakovi takve reakcije preosjetljivosti (vidjeti takoĎer dio

Ovaj lijek je uvijek potrebno primijeniti točno onako kako je rekao liječnik.

Doziranje, način primjene i vremenski razmak izmeĎu primjene injekcija ovise o težini infekcije, osjetljivosti uzročnika i stanju pacijenta.

Ukoliko liječnik nije drugačije propisao, uobičajena doza je:

Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina

Obično primaju 1 do 2 g cefotaksima svakih 12 sati. U teškim slučajevima dnevna doza može se povisiti do 12 g. Dnevne doze do 6 g mogu se podijeliti na najmanje dvije pojedinačne doze u razmaku od 12 sati. Više dnevne doze moraju se podijeliti na najmanje 3 do 4 pojedinačne doze u razmaku od 8, odnosno 6 sati.

Sljedeća tablica može služiti kao smjernica za doziranje:

Gonoreja

Za liječenje gonoreje u odraslih primjenjuju se pojedinačne doze od 0.5 g cefotaksima u mišić. Kod manje osjetljivih uzročnika eventualno može biti potrebno povećanje doze. Prije početka liječenja potrebno je isključiti sifilis.

Prevencija infekcije prije operacije

Tijekom pripreme pacijenta za operaciju, preporučuje se primjena 1 do 2 g cefotaksima 30 do 60 minuta prije početka operacije. Ovisno o opasnosti od infekcije, ista doza može se primijeniti iznova.

Lajmska bolest

Preporučuje se dnevna doza od 6 g cefotaksima (kroz 14 do 21 dan). Dnevna doza je najčešće podijeljena u 3 pojedinačne doze (2 g cefotaksima tri puta dnevno), ali u pojedinim slučajevima su primijenjene 2 pojedinačne doze (3 g cefotaksima dvaput dnevno).

Kombinirana terapija

U slučaju teških, po život opasnih infekcija, indicirana je kombinirana terapija cefotaksimom i aminoglikozidima i prije nego je dostupan antibiogram. Pri kombiniranju s aminoglikozidima, potrebno je pratiti bubrežnu funkciju. U slučaju infekcija s Pseudomonas aeruginosa, takoĎer može biti potrebno kombinirati ovaj lijek s drugim antibioticima koji su djeluju na Pseudomonas aeruginosa.

Za zaštitu pacijenata s oslabljenim imunološkim sustavom, takoĎer može biti potrebno ovaj lijek kombinirati s drugim odgovarajućim antibioticima.

Oštećenja funkcija bubrega

U pacijenata s jakim oštećenjem funkcije bubrega, nakon uobičajene početne doze, doza održavanja treba biti smanjena na polovicu uobičajene doze. Razmak izmeĎu doziranja se ne mijenja. Ako su na hemodijalizi,

pacijenti primaju, ovisno o težini infekcije, 1-2 g cefotaksima dnevno. Na dan hemodijalize, cefotaksim treba primijeniti nakon provedene dijalize.

Dojenčad i djeca do 12 godina

Ovisno o težini infekcije, doza iznosi 50-100-150 mg/kg/dan, podijeljeno na jednake pojedinačne doze, u razmaku od 12 do 6 sati. U pojedinim slučajevima, osobito u životno ugrožavajućim situacijama doza se može povećati do 200 mg/kg/dan.

Nedonoščad

Uzimajući u obzir da bubrežna funkcija u nedonoščadi nije u potpunosti razvijena, ne smije se

prekoračiti doza od 50 mg/kg/dan.

Način primjene:

Injekcija za primjenu u venu

Primjenjuje se direktno u venu kroz 3 do 5 minuta.

Infuzija za primjenu u venu

Kod kratkotrajne infuzije primjenjuje se direktno u venu kroz otprilike 20 minuta. Kod kontinuirane infuzije primjenjuje se kroz 50 - 60 minuta

Injekcija za primjenu u mišić

Injekciju treba primijeniti duboko u mišić stražnjice. Na jednom mjestu se ne smije primijeniti više od 4 ml otopine (1 g cefotaksima). Ako dnevna doza prelazi 2 g cefotaksima ili ako se cefotaksim primjenjuje češće od dvaput dnevno, preporučuje se primjena injekcije u venu.

Ako se za otapanje praška koristi lidokain, injekcija se ne smije primjenjivati u venu, budući da lidokain tada može dovesti do nemira, ubrzanog rada srca, poremećaja provodljivosti te do povraćanja i konvulzija. Otopina cefotaksima u lidokainu ne smije se primjenjivati u djece mlaĎe od 30 mjeseci.

Trajanje liječenja ovisi o tijeku bolesti.

Ako se primijeni više Cefotaksim-MIP-a nego je trebalo

U vrlo rijetkim slučajevima, cefalosporini u visokim dozama mogu dovesti do epileptičkih konvulzija, grčenja mišića i poremećaja srčanog ritma.

Ako mislite da ste dobili više Cefotaxima-MIP nego što je potrebno, odmah razgovarajte s liječnikom ili medicinskom sestrom.

Ako imate bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovoga lijeka, obratite se liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće pojaviti kod svakoga.

Ako primijetite neku od sljedećih ozbiljnih nuspojava, odmah obavijestite liječnika ili medicinsko osoblje i prekinite s primjenom cefotaksima, jer će Vam biti potrebna hitna liječnička intervencija:

 Konvulzije

 Teške reakcije preosjetljivosti. Ako osjećate oticanje usta ili lica, stezanje u prsima, vrtoglavicu, neugodu ili slabost, to mogu biti znakovi takve reakcije preosjetljivosti.

 Teški, dugotrajni proljev koji može biti životno ugrožavajući

 Raspadanje crvenih krvnih stanica (hemolitička anemija), pri čemu je urin smeĎkasto-crvene boje.

 Zatajenje rada bubrega

Prestane uzimati cefotaksim i odmah obavijestite svojeg liječnika ako primijetite bilo koji od sljedećih simptoma:

 crvenkaste ravne mrlje u obliku mete ili kružne mrlje na trupu, često sa središnjim mjehurićima, ljuštenje kože, čireve u ustima, grlu, nosu, na spolnim organima i očima. Tim ozbiljnim kožnim osipima mogu prethoditi vrućica i simptomi nalik gripi (Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza)

 široko rasprostranjen osip, povišenu tjelesnu temperaturu i povećane limfne čvorove (sindrom DRESS ili sindrom preosjetljivosti na lijek).

 crveni, ljuskavi, rasprostranjeni osip s izbočinama ispod kože i mjehurićima, popraćen vrućicom. Simptomi se obično pojavljuju na početku liječenja (akutna generalizirana egzantematozna pustuloza).

Ako primijetite neku od sljedećih ozbiljnih nuspojava, odmah obavijestite liječnika ili medicinsko osoblje, jer će Vam vjerojatno biti potrebna lječnička intervencija:

Nepoznato: učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka  Žutica kao znak moguće upalne bolesti jetre (hepatitis)

 Značajno sniženje odreĎenog broja bijelih krvnih stanica (agranulocitoza), koje se očituje pojavom akutnih znakova infekcija kao i upalama u ustima, nosu grlu, genitalnom i analnom području.

 Značajno sniženje broja svih krvnih stanica kao i supresija koštane srži. Pritom se mogu javiti akutni znakovi infekcije i upale (vidjeti gore), krvarenja, krvni podljevi (zbog smanjenja broja krvnih pločica), umor, bljedilo ili nedostatak zraka (zbog smanjenja broja crvenih krvnih zrnaca).

Obavjestite liječnika, pogotovo ako Vas jedna od navedenih nuspojava značajno ometa ili traje dulje od nekoliko dana:

Vrlo često: mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba

 Bol na mjestu injekcije, otvrdnuće nakon primjene u mišić.

Često: mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba

 Tegobe sa zglobovima (npr. oticanje zglobova)

Rijetko: mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba

 Povišenje broja eozinofilnih krvnih stanica (eozinofilija)

 Sniženje broja krvnih pločica (trombocitopenija) i odreĎenih bijelih krvnih stanica (leukopenija, granulocitopenija)

 Jarisch-Herxheimerova reakcija (pogledajte niže za objašnjenje)  Proljev

 Gubitak apetita

 Povišenje razine bilirubina i/ili jetrenih enzima u krvi

 Alergijska reakcija u obliku crvenila kože, koprivnjače, svrbež

 Smanjenje bubrežne funkcije, porast koncentracija kreatinina i ureje u krvi  Vrućica

 Upalne reakcije na mjestu primjene lijeka uključujući upale vene

Nepoznato: učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka

 Naknadne infekcije bakterijama ili gljivicama (npr. u ustima ili rodnici)  Smanjenje broja odreĎenih bijelih krvnih stanica (neutropenija)

 Lupanje srca, nepravilni otkucaji srca (nakon brze injekcije lijeka kroz centralni venski kateter)  PobuĎenost središnjeg živčanog sustava, poremećaj svijesti, poremećaji kretanja, trzaji mišića

(osobito kod oštećenja bubrežne funkcije)  Glavobolja

 Vrtoglavica

 Mučnina, povraćanje, bol u trbuhu

 Upala bubrega (intersticijski nefritis)

 Osjećaj vrućine ili mučnine tijekom brze injekcije u venu

Jarisch-Herxheimerova reakcija: Može se razviti na početku liječenja infekcija izazvanih spirohetama (npr. Borelioze) i biti praćena vrućicom, groznicom, glavoboljom i bolovima u zglobovima. Simptomi: kožni osip, svrbež, vrućica, leukopenija, povišenje jetrenih enzima, otežano disanje, bolovi u zglobovima. Ovi simptomi djelomično odgovaraju simptomima osnovne bolesti liječenih pacijenata.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V. Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Ne čuvati na temperaturi iznad 25°C. Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kartonskoj kutiji. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Rok valjanosti pripremljene otopine:

Kemijska i fizikalna stabilnost pripremljene otopine je 3 sata na 25°C i 6 sati na 2-8°C. S mikrobiološkog stajališta, pripremljenu otopinu treba odmah upotrijebiti. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja pripremljene otopine prije upotrebe su odgovornost korisnika.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Cefotaksim-MIP sadrži

- Djelatna tvar je cefotaksim u obliku cefotaksimnatrija. - Nema drugih sastojaka.

Kako Cefotaksim-MIP izgleda i sadržaj pakiranja

Cefotaksim-MIP je bijeli do svijetlo žuti prašak za otopinu za injekciju/infuziju u bezbojnoj staklenoj bočici od 15 ml s gumenim brombutilnim čepom, aluminijskom kapicom i plastičnim flip-off poklopcem.

10 bočica pakirano je u kutiju.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač

Nositelj odobrenja MIP Pharma Croatia d.o.o. Mihanovićeva 14 10 000 Zagreb Hrvatska Telefon: + 385 1 4828 703

ProizvoĎač Chephasaar

Chem.-pharm. Fabrik GmbH Mühlstr. 50

D-66386 St. Ingbert Njemačka

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u travnju 2024.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Kompatibilnost s parenteralnim otopinama

Slijedeća otapala su pogodna za pripremu otopine cefotaksima: voda za injekcije, 5%-tna otopina glukoze, 0,9%-tna otopina natrijevog klorida, 1%-tna otopina lidokaina (samo za intramuskularnu primjenu).

Kao i za sve parenteralne lijekove, prije upotrebe vizualno pregledajte rekonstituiranu otopinu zbog mogućih lebdećih čestica ili promjene boje. Otopina se smije koristiti samo ako je čista, bezbojna do svijetlo žućkasta i bez vidljivih čestica.

Priprema otopine za injekciju i infuziju

Intravenska infuzija

1 g cefotaksima otopiti u 40-50 ml odgovarajuće otopine. 2 g cefotaksima otopiti u 100 ml odgovarajuće otopine.

Intravenska injekcija

Za intravensku injekciju, 1 g cefotaksima treba otopiti u 4 ml vode za injekciju, a 2 g cefotaksima treba otopiti u 10 ml vode za injekciju.

Intramuskularna injekcija

Za intramuskularnu primjenu, 1 g cefotaksima se otapa u 4 ml vode za injekciju. Kako bi se spriječila bol od injekcije, lijek se može otopiti u istoj količini 1% -tne otopine lidokainklorida (samo kod odraslih). Otopinu lidokaina se ne smije primijeniti intravenski. Pažljivo pročitati uputu za izabrani lidokain.