Bisobel 2,5 mg tablete

Liječenje stabilnog kroničnog zatajenja srca sa smanjenom sistoličkom funkcijom lijeve klijetke, uz liječenje ACE-inhibitorima i diureticima ili srčanim glikozidima (za dodatne informacije vidjeti dio 5.1.).

Standardno liječenje kroničnog zatajenja srca sastoji se od ACE inhibitora (ili blokatora angiotenzinskih receptora u slučaju intolerancije na ACE inhibitore), beta-blokatora, diuretika i, po potrebi, srčanih glikozida. Kod uvoĎenja bisoprolola, bolesnici trebaju biti u stabilnom stanju (bez akutnih zatajenja).

Preporučuje se da nadležni liječnik ima iskustvo u liječenju kroničnog zatajenja srca.

Tijekom razdoblja titriranja, ili nakon njega, može se pojaviti prolazno pogoršanje zatajenja srca, hipotenzija ili bradikardija.

Doziranje Titriranje

Liječenje stabilnog kroničnog zatajenja srca bisoprololom zahtjeva fazu titracije lijeka. Liječenje bisoprololom treba započeti postupnim povećanjem doze prema sljedećim koracima:  1,25 mg jednom dnevno tijekom tjedan dana, ako je podnošljivost dobra dozu povećati na

 2,5 mg jednom dnevno tijekom sljedećeg tjedna, ako je podnošljivost dobra dozu povećati na

60492649815830

 3,75 mg jednom dnevno tijekom sljedećeg tjedna, ako je podnošljivost dobra dozu povećati na  5 mg jednom dnevno tijekom sljedeća 4 tjedna, ako je podnošljivost dobra dozu povećati na

 7,5 mg jednom dnevno tijekom sljedeća 4 tjedna, ako je podnošljivost dobra dozu povećati na  10 mg jednom dnevno za održavanje terapije.

Najveća preporučena doza je 10 mg dnevno.

Tijekom faze titriranja preporučuje se pomno praćenje vitalnih znakova (puls, krvni tlak) i znakova pogoršanja zatajenja srca. Znakovi se mogu pokazati već prvi dan nakon uvoĎenja terapije.

Modifikacija liječenja

Ukoliko bolesnik ne podnosi dobro maksimalnu preporučenu dozu, treba razmotriti postupno smanjenje doze.

U slučaju prolaznog pogoršanja zatajenja srca, hipotenzije ili bradikardije, preporučuje se ponovo razmotriti doziranje lijekova koji se koriste istovremeno s bisoprololom. TakoĎer će možda biti potrebno privremeno smanjiti dozu bisoprolola ili razmotriti njegovo ukidanje.

Kad se kod bolesnika ponovo postigne stabilno stanje, treba razmotriti ponovno uvoĎenje ili povećanje doze bisoprolola.

Ukoliko se razmatra prekid liječenja, preporučuje se postupno smanjivanje doze jer bi naglo povlačenje lijeka moglo dovesti do akutnog pogoršanja bolesnikovog stanja.

Liječenje stabilnog kroničnog zatajenja srca je u pravilu dugotrajno.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre

Nema podataka o farmakokinetici bisoprolola u bolesnika s kroničnim zatajenjem srca i s oštećenom funkcijom jetre ili bubrega. U takvoj se populaciji povišenje doze treba provoditi uz dodatni oprez.

Starije osobe

Nije potrebno prilagoĎavanje doze.

Pedijatrijska populacija

Nema pedijatrijskog iskustva s primjenom bisoprolola te se njegova upotreba kod pedijatrijskih bolesnika ne može preporučiti.

Način primjene

BISOBEL tablete treba uzeti ujutro i mogu se uzeti uz hranu. Trebaju se progutati s tekućinom i ne smiju se žvakati.

Bisoprolol se ne smije primjenjivati kod bolesnika s kroničnim zatajenjem srca s:  preosjetljivosti na bisoprolol ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1

 akutnim zatajenjem srca ili tijekom epizoda dekompenzacije zatajenja srca koje zahtijevaju

intravensku inotropnu terapiju  kardiogenim šokom

 AV-blokom drugog i trećeg stupnja  sindromom bolesnog sinusa

 sinus-atrijskim blokom

 simptomatskom bradikardijom  simptomatskom hipotenzijom

 teškom bronhalnom astmom

 teškim oblicima periferne arterijske okluzivne bolesti ili teškim oblicima Raynaudovog sindroma  neliječenim feokromocitomom (vidjeti dio 4.4.)

 metaboličkom acidozom

Liječenje stabilnog kroničnog zatajenja srca bisoprololom zahtjeva fazu titracije lijeka.

Naročito kod bolesnika s ishemijskom bolesti srca, terapija bisoprololom ne smije se iznenada prekidati, osim ukoliko je to jasno indicirano, jer nagli prekid može dovesti do akutnog pogoršanja rada srca.

UvoĎenje i prekid liječenja bisoprololom zahtijeva redovito praćenje.

Nema terapijskog iskustva u liječenju zatajenja srca bisoprololom u bolesnika sa sljedećim bolestima ili stanjima:

 dijabetes melitus ovisan o inzulinu (tip I)  teško oštećenje funkcije bubrega

 teško oštećenje funkcije jetre  restriktivna kardiomiopatija  priroĎena bolest srca

 hemodinamski značajna organska bolest zalistaka  infarkt miokarda unutar prethodna 3 mjeseca

Bisoprolol se mora primjenjivati s oprezom kod:

 bronhospazma (bronhalne astme, opstruktivne bolesti pluća)

 dijabetesa melitusa s velikim promjenama vrijednosti glukoze u krvi; simptomi hipoglikemije mogu biti prikriveni

 strogog gladovanja

 desenzibilizacijskog liječenja koje je u tijeku. Kao i kod drugih beta-blokatora, bisoprolol može pojačati osjetljivost na alergene i težinu anafilaktičke reakcije. U tim slučajevima primjena adrenalina ne daje uvijek očekivani terapijski učinak.

 AV bloka prvog stupnja

 Prinzmetalove angine. Uočeni su slučajevi koronarnog vazospazma. Unatoč njegovoj visokoj beta-1 selektivnosti, napadi angine ne mogu se u potpunosti isključiti tijekom primjene bisoprolola u bolesnika s Prinzmetalovom anginom.

 periferne arterijske okluzivne bolesti. Pogoršanje simptoma može se pojaviti naročito na početku liječenja.

 opće anestezije

Kod bolesnika u općoj anesteziji beta-blokada smanjuje pojavu aritmija i ishemije miokarda tijekom indukcije i intubacije te postoperativnog perioda. Preporučuje se nastavak perioperativnog održavanja beta-blokade. Anesteziolog mora znati da bolesnik uzima beta-blokatore zbog potencijalnog rizika od interakcija s drugim lijekovima, što bi kao posljedicu moglo imati bradiaritmije, slabljenje refleksne tahikardije i smanjenje refleksne sposobnosti kompenziranja izgubljene krvi. Ako se smatra da je ukidanje liječenja beta-blokatorima prije operacije neophodno, dozu treba reducirati postupno, tako da beta-blokada prestane otprilike 48 sati prije operacije.

Općenito se ne preporučuje kombinacija bisoprolola s antagonistima kalcija tipa verapamila ili diltiazema s antiaritmicima skupine I i s antihipertenzivima koji djeluju centralno. Za detalje, vidjeti dio 4.5.

60492649815830

Iako kardioselektivni beta-blokatori (beta-1), poput bisoprolola, mogu imati manji učinak na funkciju pluća od neselektivnih beta-blokatora, kao i u slučaju svih ostalih blokatora beta receptora, potrebno je izbjegavati njihovu primjenu u bolesnika s kroničnom opstruktivnom bolešću pluća, osim ako nema kliničke opravdanosti za njihovu primjenu. U takvom slučaju, bisoprolol je potrebno uzimati s oprezom. U bolesnika s opstruktivnom bolešću pluća, liječenje bisoprololom treba započeti najmanjom mogućom dozom, a bolesnike treba pažljivo pratiti zbog uočavanja pojave novih simptoma (npr. dispneja, nepodnošenje fizičke aktivnosti, kašalj).

Kod bronhalne astme ili drugih kroničnih opstruktivnih bolesti pluća koje mogu izazvati simptome, treba istodobno primijeniti i bronhodilatacijsko liječenje. Povremeno se u bolesnika s astmom može pojaviti povećanje rezistencije dišnih putova što zahtijeva višu dozu beta2-stimulansa.

Bolesnicima sa psorijazom ili anamnezom psorijaze, beta-blokatore treba davati samo nakon pažljive procjene koristi nad rizikom.

Kod bolesnika s feokromocitomom bisoprolol se ne smije primjenjivati dok se ne izvrši blokada alfa-receptora.

Liječenje bisoprololom može prikriti simptome tireotoksikoze.

Ovaj lijek sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Kombinacije koje se ne preporučuju

Antagonisti kalcija verapamilskog tipa i, u manjoj mjeri, diltiazemskog tipa: negativan utjecaj na kontraktilnost i atrioventrikularnu provodljivost. Intravenska primjena verapamila kod bolesnika koji se liječe beta-blokatorima može dovesti do naglašene hipotenzije i atrioventrikularnog bloka.

Antiaritmici skupine I (npr. kinidin, disopiramid, lidokain, fenitoin, flekainid, propafenon): moguća pojava produljenja vremena atrioventrikularnog provoĎenja i negativnog inotropnog učinka.

Antihipertenzivi koji djeluju centralno (npr. klonidin, metildopa, moksonidin, rilmenidin): istodobna primjena antihipertenziva koji djeluju centralno može pogoršati zatajenje srca smanjenjem centralnog simpatičkog tonusa (usporenje pulsa i minutnog volumena, vazodilatacija). Nagli prekid liječenja, naročito prije prekida liječenja beta-blokatorom, može povećati rizik od povratne („rebound“) hipertenzije.

Kombinacije koje treba primjenjivati s oprezom:

Antagonisti kalcija dihidropiridinskog tipa (npr. felodipin i amlodipin): istodobna primjena može povećati rizik od hipotenzije, a kod bolesnika sa zatajenjem srca ne može se isključiti niti povećani rizik od daljnjeg pogoršanja istisne funkcije ventrikula.

Antiaritmici skupine III (npr. amiodaron): moguća pojava produljenja atrioventrikularnog vremena provoĎenja.

Beta-blokatori za vanjsku primjenu (npr. kapi za oči kod liječenja glaukoma): mogu dodatno pridonijeti sistemskom učinku bisoprolola.

Parasimpatomimetici: istodobna primjena može produljiti atrioventrikularno vrijeme provoĎenja i

pojačati rizik od bradikardije.

Inzulin i oralni antidijabetici: pojačan učinak na smanjenje vrijednosti šećera u krvi. Blokada beta-adrenoreceptora može prikriti simptome hipoglikemije.

Anestetici: slabljenje refleksne tahikardije i povećanje rizika od hipotenzije (za daljnje informacije vezane uz opću anesteziju vidjeti dio 4.4.).

Glikozidi digitalisa: usporenje pulsa, produljenje atrioventrikularnog vremena provoĎenja.

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIDs): mogu smanjiti hipotenzivni učinak bisoprolola.

Beta-simpatomimetici (npr. izoprenalin, dobutamin): kombinacija s bisoprololom može umanjiti učinak oba lijeka.

Simpatomimetici koji aktiviraju i beta- i alfa-adrenoreceptore (npr. noradrenalin, adrenalin): kombinacije s bisoprololom mogu istaknuti njihov vazokonstrikcijski učinak posredovan alfa-adrenoreceptorima, što može dovesti do povišenja tlaka i egzacerbacije interminentne klaudikacije. Smatra se da su ove interakcije vjerojatnije s neselektivnim beta-blokatorima.

Istodobna primjena s antihipertenzivima, kao i drugim lijekovima koji mogu sniziti krvni tlak (npr. triciklički antidepresivi, barbiturati, fenotiazini) mogu povećati rizik od hipotenzije.

Kombinacije koje treba imati na umu Meflokin: povećan rizik od bradikardije.

Inhibitori monoaminooksidaze (osim MAO-B inhibitora): povećan hipotenzivni učinak beta-blokatora, ali i rizik od hipertenzivne krize.

Trudnoća

Bisoprolol ima farmakološke učinke koji mogu štetno djelovati na trudnoću i/ili na fetus/novoroĎenče.

Općenito, blokatori beta-adrenoreceptora smanjuju placentarnu perfuziju što može biti povezano sa zaostajanjem u rastu, intrauterinom smrću, pobačajem ili prijevremenim porodom. U fetusa ili novoroĎenčeta mogu se javiti nuspojave poput hipoglikemije i bradikardije. Ako je liječenje betablokatorima nužno, prednost treba dati beta1-selektivnim blokatorima adrenoreceptora.

Bisoprolol se ne smije uzimati tijekom trudnoće, osim ako je to neophodno. Ako je liječenje bisoprololom nužno, treba provjeravati uteroplacentarni protok krvi i fetalni rast. U slučaju štetnog djelovanja na trudnoću ili plod treba razmotriti druge načine liječenja. NovoroĎenče mora biti pod strogim medicinskim nadzorom. Simptomi hipotenzije i bradikardije općenito se očekuju u prva tri dana života.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se bisoprolol u majčino mlijeko. Stoga se tijekom dojenja liječenje bisoprololom ne preporučuje.

U ispitivanju s bolesnicima s koronarnom bolesti, bisoprolol nije pokazao utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima. MeĎutim, zbog varijabilnog individualnog odgovora na lijek, sposobnost upravljanja vozilima i strojevima može biti narušena. Na to treba obratiti pozornost naročito na početku liječenja bisoprololom, nakon promjena u liječenju ili u zajedničkom djelovanju s alkoholom.

60492649815830

Učestalost je definirana prema sljedećoj terminologiji: Vrlo često (≥1/10)

Često (≥1/100 i <1/10)

Manje često (≥1/1 000 i <1/100) Rijetko (≥1/10 000 i <1/1000) Vrlo rijetko (<1/10 000)

Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Srčani poremećaji

Vrlo često: bradikardija.

Često: pogoršanje zatajenja srca. Manje često: smetnje AV provoĎenja.

Pretrage

Rijetko: povišena razina triglicerida, povišena razina jetrenih enzima (ALT, AST).

Poremećaji živčanog sustava Često: omaglica, glavobolja. Rijetko: sinkopa.

Poremećaji oka

Rijetko: smanjena količina suza (uzeti u obzir ako bolesnik nosi kontaktne leće). Vrlo rijetko: konjunktivitis.

Poremećaji uha i labirinta Rijetko: oštećenje sluha.

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja

Manje često: bronhospazam kod bolesnika s bronhalnom astmom ili anamnezom opstruktivne plućne bolesti.

Rijetko: alergijski rinitis.

Poremećaji probavnog sustava

Često: problemi s probavnim sustavom kao što su mučnina, povraćanje, proljev, konstipacija.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Rijetko: reakcije osjetljivosti (svrbež, crvenilo, osip i angioedem).

Vrlo rijetko: alopecija. Beta-blokatori mogu potaknuti nastanak psorijaze, pogoršati simptome ili izazvati psorijatični osip.

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva Manje često: mišićna slabost i grčevi.

Krvožilni poremećaji

Često: osjećaj hladnoće ili trnjenja u ekstremitetima, hipotenzija. Manje često: ortostatska hipotenzija.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Često: astenija, umor.

60492649815830

Poremećaji jetre i žuči Rijetko: hepatitis.

Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki Rijetko: erektilna disfunkcija.

Psihijatrijski poremećaji

Manje često: smetnje spavanja, depresija. Rijetko: noćne more, halucinacije.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5441569325831Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Simptomi

Kod predoziranja (npr. dnevna doza od 15 mg umjesto od 7,5 mg) opisani su AV blok trećeg stupnja, bradikardija i vrtoglavica. Najčešći znakovi koji se očekuju pri predoziranju beta-blokatorima su bradikardija, hipotenzija, bronhospazam, akutna srčana insuficijencija i hipoglikemija. Do danas je opisano nekoliko slučajeva predoziranja bisoprololom (najviše 2000 mg) u bolesnika koji boluju od arterijske hipertenzije i/ili koronarne bolesti. Simptomi su bili bradikardija i/ili hipotenzija. Svi su se oporavili. Postoji velika individualna razlika u osjetljivosti na pojedinačnu visoku dozu bisoprolola, a bolesnici sa zatajenjem srca su vjerojatno vrlo osjetljivi. Iz tih je razloga kod početka liječenja potrebna titracija doze prema shemi iz dijela 4.2.

Liječenje

Općenito, u slučaju predoziranja treba prekinuti s davanjem bisoprolola i početi sa suportivnim i simptomatskim liječenjem. Ograničeni podaci govore da se bisoprolol teško dijalizira. Prema očekivanom farmakološkom djelovanju i preporukama za beta-blokatore, ako je klinički opravdano, potrebno je provesti sljedeće opće mjere:

 bradikardija: intravenski dati atropin. Ako je odgovor neadekvatan, oprezno se može dati i izoprenalin ili neki drugi lijek s pozitivnim kronotropnim svojstvima. U nekim slučajevima može biti neophodna ugradnja transvenskog pacemakera.

 hipotenzija: intravenski dati tekućinu i vazopresore. Intravenska primjena glukagona može biti korisna.

 AV blok (drugog ili trećeg stupnja): bolesnike treba pažljivo pratiti i liječiti infuzijom izoprenalina ili ugradnjom transvenskog pacemakera.

 akutno pogoršanje zatajenja srca: intravenska primjena diuretika, inotropnih sredstava i vazodilatatora.

 bronhospazam: treba dati bronhodilatacijsku terapiju poput izoprenalina, beta2-simpatomimetika i/ili aminofilina.

 hipoglikemija: intravenska primjena glukoze.

Farmakoterapijska skupina: selektivni beta-blokatori, ATK oznaka: C07AB07

Mehanizam djelovanja

Bisoprolol je visoko beta1-selektivni blokator adrenoreceptora, koji ne pokazuje niti intrinzičku stimulacijsku aktivnost niti odgovarajuću aktivnost stabilizacije membrane. On pokazuje samo nizak afinitet prema beta2-receptorima u glatkom mišićju bronha i krvnih žila kao i beta2-receptorima koji su zaduženi za metaboličku regulaciju. Stoga se, u pravilu, ne očekuje utjecaj bisoprolola na dišni otpor i na metaboličke procese posredovane beta2 receptorima. Beta1-selektivnost bisoprolola proteže se izvan dosega terapijskih doza.

Klinička djelotvornost i sigurnost

U ispitivanje CIBIS II bilo je uključeno ukupno 2647 bolesnika, od kojih 83% (n=2202) sa zatajenjem srca NYHA III stupnja, a 17% (n=445) sa zatajenjem srca NYHA IV stupnja. Svi su imali stabilno simptomatsko zatajenje srca (ejekcijska frakcija ≤35%, nalaz temeljen na ehokardiografiji). Ukupni mortalitet smanjen je sa 17,3%, na 11,8% (relativno smanjenje 34%).

Zabilježeno je smanjenje učestalosti iznenadne smrti (3,6% prema 6,3%, relativno smanjenje 44%) i smanjen broj epizoda zatajenja srca koja zahtijevaju prijem u bolnicu (12% u odnosu na 17,6%, relativno smanjenje 36%). Konačno, prikazano je i značajno poboljšanje funkcionalnog statusa prema NYHA klasifikaciji. Tijekom inicijacije i titracije bisoprolola zabilježeno je 0,53% prijema u bolnicu zbog bradikardije, 0,23% zbog hipotenzije i 4,97% zbog akutne dekompenzacije, ali to nije bilo učestalije nego u skupini koja je primala placebo (0%, 0,3%, 6,74%). Broj srčanih udara s fatalnim ishodom ili s invaliditetom bio je 20 u skupini koja je primala bisoprolol i 15 u skupini koja je primala placebo.

U ispitivanju CIBIS III ispitivano je 1010 bolesnika starosti ≥65 godina s blagim do umjerenim kroničnim zatajenjem srca (CHF; NYHA II ili III) i lijevom ventrikularnom ejekcijskom frakcijom ≤35%, a koji prethodno nisu bili liječeni ACE inhibitorima, beta-blokatorima ili blokatorima angiotenzinskih receptora. Bolesnici su inicijalno liječeni bisoprololom ili enalaprilom u trajanju od 6 mjeseci, a nakon toga kombinacijom bisoprolola i enalaprila u trajanju od 6 do 24 mjeseci.

Kod inicijalne primjene bisoprolola u trajanju od 6 mjeseci, postojao je trend prema većoj učestalosti pogoršanja kroničnog zatajenja srca. Nakon procjene podataka prema protokolu ispitivanja, nije dokazana inferiornost liječenja bisoprololom ili enalaprilom, iako su dva pristupa liječenju zatajenja srca pokazala sličan stupanj primarno kombiniranog krajnjeg ishoda smrti i hospitalizacije na kraju ispitivanja (32,4% u grupi koja je prvo koristila bisoprolol prema 33,1% u grupi koja je prvo koristila enalapril). Ispitivanje takoĎer pokazuje da se bisoprolol može primjenjivati kod starijih bolesnika s blagim do umjerenim kroničnim zatajenjem srca.

Bisoprolol se takoĎer koristi u liječenju arterijske hipertenzije i angine.

Kod kratkotrajne primjene kod bolesnika s koronarnom srčanom bolesti bez kroničnog zatajenja srca, bisoprolol smanjuje srčanu frekvenciju i udarni volumen te stoga reducira srčani izbačaj i potrošnju kisika. Kod dugotrajne primjene smanjuje se početno povišeni periferni otpor.

Apsorpcija

Nakon oralne primjene, bisoprolol se apsorbira iz probavnog sustava i ima bioraspoloživost od oko 90%.

Distribucija

Volumen distribucije je 3,5 l/kg. Vezanje za proteine plazme je oko 30%.

Biotransformacija i eliminacija

Bisoprolol se izlučuje iz tijela preko dva puta: 50% se metabolizira u jetri u inaktivne metabolite koji se

604926426063H A L M potom izlučuju bubrezima. Ostalih 50% izlučuje se bubrezima u nemetaboliziranom obliku. Ukupan E D

60492649815830

klirens bisoprolola je otprilike 15 l/h. Poluvrijeme života u plazmi od 10-12 sati omogućuje 24 satni učinak nakon jedne dnevne doze.

Linearnost

Farmakokinetika bisoprolola je linearna i neovisna o dobi.

Posebne populacije

Kako se eliminacija odvija jednakim obimom u jetri i u bubrezima, prilagoĎavanje doze za bolesnike sa smanjenom funkcijom jetre ili bubrega u pravilu nije potrebno. Farmakokinetika kod bolesnika sa stabilnim kroničnim zatajenjem srca i sa smanjenom jetrenom ili bubrežnom funkcijom nije bila proučavana.

Kod bolesnika s kroničnim zatajenjem srca (NYHA III razred) vrijednosti bisoprolola u plazmi su više i vrijeme poluživota je dulje u odnosu na zdrave dobrovoljce. Najveća koncentracija u plazmi je 64±21 ng/ml uz dnevnu dozu od 10 mg, a vrijeme poluživota je 17±5 sati.

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i kancerogenog potencijala.

Poput drugih beta-blokatora, bisoprolol je u visokim dozama uzrokovao majčinsku (smanjeni unos hrane i smanjena tjelesna masa) i embrio/fetalnu toksičnost (smanjenu učestalost resorpcije, smanjenu poroĎajnu težinu novoroĎenčeta, zakašnjeli psihički razvoj), ali nije djelovao teratogeno.

laktoza hidrat

celuloza, mikrokristalična magnezijev stearat krospovidon

Nije primjenjivo.

3 godine.

Čuvati na temperaturi ispod 30ºC.

BISOBEL 2,5 mg tablete: 30 (1 x 30) tableta u PVC/PVDC/Al blisteru

60 (2 x 30) tableta u PVC/PVDC/Al blisteru

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Djelatna tvar lijeka BISOBEL je bisoprolol. Bisoprolol pripada skupini lijekova koja se naziva beta-blokatori. Ova skupina lijekova djeluje tako da utječe na odgovor tijela na neke živčane impulse, naročito u srcu. Kao rezultat, bisoprolol usporava otkucaje srca i omogućuje učinkovitije pumpanje krvi kroz tijelo.

Do zatajenja srca dolazi kada je srčani mišić oslabljen i nije u mogućnosti pumpati dovoljno krvi za potrebe tijela. BISOBEL 2,5 mg tablete se primjenjuju za liječenje stabilnog kroničnog zatajenja srca. Obično se primjenjuju u kombinaciji s drugim lijekovima prikladnim za liječenje ovog stanja (ACE inhibitorima, diureticima ili srčanim glikozidima).

Nemojte uzimati BISOBEL

Nemojte uzimati BISOBEL ako se neko od sljedećih stanja odnosi na Vas:

- alergija (preosjetljivost) na bisoprolol ili neki drugi sastojak ovog lijeka (vidjeti dio 6.) - teška astma

- teški problemi s cirkulacijom u Vašim udovima (kao što je Raynaudov sindrom), stanje koje može uzrokovati da prsti Vaših ruku i nogu trnu ili postanu blijedi ili poplave

- neliječeni feokromocitom, rijedak tumor nadbubrežne žlijezde - metabolička acidoza, stanje kod kojeg je previše kiseline u krvi

Nemojte uzimati BISOBEL ako imate neki od sljedećih problema sa srcem: - akutno zatajenje srca

- pogoršanje zatajenja srca koje zahtijeva injekciju lijeka u venu, što pojačava sposobnost kontrakcije

- usporeni puls

- nizak krvni tlak

- odreĎena srčana stanja pri kojima dolazi do vrlo usporenog pulsa ili nepravilnog ritma srca

- kardiogeni šok koji je ozbiljno akutno stanje srca koje uzrokuje nizak krvni tlak i zatajenje cirkulacije

Upozorenje i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete BISOBEL.

Ukoliko se neko od sljedećih stanja odnosi na Vas, posavjetujte se sa svojim liječnikom prije uzimanja lijeka BISOBEL; liječnik će možda odrediti dodatne mjere (npr. uvesti dodatno liječenje ili češće kontrole):

- šećerna bolest

- strogo gladovanje

- odreĎena stanja kao što su poremećaji srčanog ritma ili teški bolovi u prsima pri mirovanju (Prinzmetalova angina)

- problemi s bubrezima ili jetrom

- blaži problemi s cirkulacijom u rukama i nogama - kronična bolest pluća ili manje teška astma

- u povijesti bolesti imate ljuskav osip (psorijazu) - tumor nadbubrežne žlijezde (feokromocitom)

- poremećaj rada štitnjače

Dodatno, recite svom liječniku:

- ako ste planirani za desenzibilizacijsko liječenje (npr. za sprječavanje alergijskog rinitisa) jer BISOBEL može pojačati vjerojatnost pojave alergijske reakcije ili njenu težinu

- ako trebate biti podvrgnuti anesteziji (npr. radi operacije) jer BISOBEL može imati utjecaja na reakciju Vašeg tijela u ovoj situaciji

Odmah obavijestite svog liječnika ukoliko bolujete od kronične bolesti pluća ili manje teške astme, a nakon uzimanja lijeka BISOBEL osjetite poteškoće poput otežanog disanja, kašlja, dahtanja nakon fizičke aktivnosti itd.

Djeca i adolescenti

Ne preporučuje se primjena lijeka BISOBEL u djece i adolescenata.

Drugi lijekovi i BISOBEL

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Nemojte uzimati sljedeće lijekove uz BISOBEL bez posebnog savjeta svojeg liječnika:

- odreĎeni lijekovi za liječenje nepravilnog ritma rada srca (klasa I antiaritmika kao što su kinidin, disopiramid, lidokain, fenitoin, flekainid, propafenon)

- odreĎeni lijekovi za liječenje visokog krvnog tlaka, angine pectoris ili nepravilnih otkucaja srca (antagonisti kalcija kao što su verapamil i diltiazem)

- odreĎeni lijekovi za snižavanje krvnog tlaka kao što su klonidin, metildopa, moksonidin, rilmenidin. MeĎutim, nemojte prestati uzimati ove lijekove bez prethodnog savjetovanja sa svojim liječnikom.

Provjerite sa svojim liječnikom prije uzimanja sljedećih lijekova uz BISOBEL; Vaš liječnik će možda trebati češće provjeravati Vaše stanje:

- odreĎeni lijekovi koji se primjenjuju pri liječenju visokog krvnog tlaka ili angine pectoris (antagonisti kalcija dihidropiridinskog tipa kao što su felodipin i amlodipin)

- odreĎeni lijekovi koji se primjenjuju za liječenje nepravilnih ili abnormalnih otkucaja srca

(antiaritmici klase III kao što je amiodaron)

- beta-blokatori za vanjsku primjenu (npr. timolol kapi za oči kod liječenja glaukoma)

- odreĎeni lijekovi za liječenje npr. Alzheimerove bolesti ili glaukoma (parasimpatomimetici kao što su takrin ili karbakol) ili lijekovi za liječenje akutnih problema sa srcem (simpatomimetici kao što su izoprenalin i dobutamin)

- antidijabetici, uključujući inzulin

- anestetici (npr. tijekom operativnih zahvata) - digitalis, lijek za liječenje zatajenja srca

- nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIDs) za liječenje artritisa, boli ili upala (npr. ibuprofen ili diklofenak)

- bilo koji lijekovi koji mogu sniziti krvni tlak kao željeni ili neželjeni učinak kao što su antihipertenzivi, lijekovi za liječenje depresije (triciklički antidepresivi kao što su imipramin ili amitriptilin), odreĎeni lijekovi za liječenje epilepsije ili tijekom anestezije (barbiturati kao što je fenobarbital) ili odreĎeni lijekovi za liječenje mentalnih bolesti karakteriziranih gubitkom kontakta sa stvarnošću (fenotiazini kao što je levomepromazin)

- meflokin, lijek koji se primjenjuje za profilaksu ili liječenje malarije

- lijekovi za liječenje depresije koji se nazivaju inhibitori monoaminooksidaze (osim MAO-B inhibitora) kao što je moklobemid

BISOBEL s hranom, pićem i alkoholom BISOBEL tablete možete uzimati sa ili bez hrane.

Omaglica i ošamućenost, koje se mogu javiti pri primjeni ovog lijeka, mogu se pogoršati konzumacijom alkoholnih pića. Ako se to dogodi, izbjegavajte alkohol dok ste na terapiji lijekom BISOBEL.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Postoji rizik da bi lijek BISOBEL mogao naškoditi Vašem djetetu. Liječnik će odlučiti smijete li uzimati BISOBEL tijekom trudnoće.

Dojenje

Nije poznato prelazi li bisoprolol u majčino mlijeko. Stoga se dojenje tijekom liječenja ovim lijekom ne preporučuje.

Upravljanje vozilima i strojevima

Ovisno o tome kako podnosite lijek, sposobnost upravljanja vozilima i strojevima može biti narušena. Budite naročito oprezni na početku liječenja, nakon promjena u liječenju kao i u kombinaciji s alkoholom.

BISOBEL sadrži laktozu.

Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Liječenje lijekom BISOBEL 2,5 mg zahtijeva redovno praćenje od strane Vašeg liječnika. Ovo je naročito potrebno na početku liječenja, tijekom povećanja doze i kada prestajete s liječenjem.

Tabletu uzmite ujutro s vodom, neovisno o obroku. Tabletu nemojte drobiti ili žvakati. Tableta s

razdjelnim urezom može biti podijeljena u dvije jednake doze. Liječenje lijekom BISOBEL obično je dugotrajno.

Odrasli, uključujući starije osobe

Liječenje lijekom BISOBEL 2,5 mg započinje niskim dozama koje se postupno povećavaju. O povećanju doze odlučuje liječnik, i to se obično radi na sljedeći način:

- 1,25 mg bisoprolola jednom dnevno tijekom tjedan dana - 2,5 mg bisoprolola jednom dnevno tijekom tjedan dana - 3,75 mg bisoprolola jednom dnevno tijekom tjedan dana - 5 mg bisoprolola jednom dnevno tijekom četiri tjedna

- 7,5 mg bisoprolola jednom dnevno tijekom četiri tjedna - 10 mg bisoprolola jednom dnevno za održavanje terapije

Najveća preporučena doza je 10 mg dnevno.

Ovisno o tome kako podnosite lijek, Vaš liječnik može odlučiti produljiti vrijeme izmeĎu povećanja doza. Ako se Vaše stanje pogorša ili više ne podnosite lijek, dozu će možda trebati ponovno smanjiti ili liječenje prekinuti. Nekim bolesnicima dovoljna doza održavanja terapije može biti niža od 10 mg bisoprolola. Vaš liječnik će Vam objasniti kako trebate postupiti.

Ako je potreban prekid liječenja, Vaš liječnik će Vam obično savjetovati postepeno ukidanje doze jer se u suprotnom Vaše zdravstveno stanje može pogoršati.

Primjena u djece i adolescenata BISOBEL se ne smije primjenjivati u djece.

Ako uzmete više lijeka BISOBEL nego što ste trebali

Ako ste uzeli više lijeka BISOBEL nego što ste trebali, odmah obavijestite svog liječnika. Vaš liječnik će odlučiti o potrebnim mjerama.

Znakovi predoziranja uključuju usporene otkucaje srca, teške probleme s disanjem, osjećaj vrtoglavice ili drhtanje (uslijed smanjenja šećera u krvi).

Ako ste zaboravili uzeti BISOBEL

Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu. Svoju uobičajenu dozu uzmite sljedeće jutro.

Ako prestanete uzimati BISOBEL

Nikada nemojte prestati s uzimanjem lijeka BISOBEL, osim ako Vam to nije savjetovao Vaš liječnik. U suprotnom, Vaše zdravstveno stanje bi se moglo ozbiljno pogoršati.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Kako biste izbjegli ozbiljne reakcije, odmah razgovarajte s Vašim liječnikom ako su nuspojave teške, pojavljuju se iznenada ili se naglo pogoršavaju.

Najozbiljnije nuspojave odnose se na funkciju srca:

- usporavanje rada srca (mogu se pojaviti u više od 1 na 10 osoba) - pogoršanje zatajenja srca (mogu se pojaviti u do 1 na 10 osoba)

- polagani ili nepravilan rad srca (mogu se pojaviti u do 1 na 100 osoba)

Ako osjetite vrtoglavicu i slabost ili imate probleme s disanjem, obratite se Vašem liječniku što je prije moguće.

Ostale nuspojave opisane su prema učestalosti pojavljivanja:

Često (mogu se pojaviti u do 1 na 10 osoba):

- umor, osjećaj slabosti, omaglica, glavobolja

- osjećaj hladnoće i gubitka osjeta u rukama i nogama - nizak krvni tlak

- probavne tegobe kao što su mučnina, povraćanje, proljev, zatvor

Manje često (mogu se pojaviti u do 1 na 100 osoba): - poremećaji sna

- depresija

- omaglica prilikom ustajanja

- problemi s disanjem kod bolesnika s astmom ili kroničnom opstruktivnom bolesti pluća - mišićna slabost i grčevi

Rijetko (mogu se pojaviti u do 1 na 1000 osoba): - oslabljen sluh

- alergijski rinitis (curenje nosa) - smanjena količina suza

- upala jetre koja može biti uzrokom žutila kože ili bjeloočnica

- odstupanje od normalnih vrijednosti krvnih testova jetrene funkcije ili razine masnoća u krvi

- reakcije slične alergiji kao što su svrbež, crvenilo, osip. Morate odmah posjetiti svog liječnika ako osjetite ozbiljnije alergijske reakcije, koje mogu uključivati oticanje lica, vrata, jezika, usta ili grla ili otežano disanje.

- smetnje potencije

- noćne more, halucinacije - nesvjestica

Vrlo rijetko (mogu se pojaviti u do 1 na 10 000 osoba): - iritacija i crvenilo oka (konjunktivitis)

- gubitak kose

- pojava ili pogoršanje ljuskavog osipa (psorijaze); osip sličan psorijazi

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Čuvati na temperaturi ispod 30C.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što BISOBEL sadrži BISOBEL 2,5 mg tablete

 Djelatna tvar je bisoprololfumarat; jedna tableta sadrži 2,5 mg bisoprololfumarata.

 Druge pomoćne tvari su laktoza hidrat; mikrokristalična celuloza; magnezijev stearat i krospovidon.

Kako BISOBEL izgleda i sadržaj pakiranja

BISOBEL 2,5 mg tablete su bijele, duguljaste tablete s urezom na obje strane, dimenzija 8 x 4 mm. Na jednoj strani tablete otisnute su oznake „BI“ i „2,5“. Tableta se može razdijeliti na jednake doze.

BISOBEL 2,5 mg tablete:

30 (1 x 30) tableta u PVC/PVDC/Al blisteru, u kutiji. 60 (2 x 30) tableta u PVC/PVDC/Al blisteru, u kutiji.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač BELUPO lijekovi i kozmetika d.d.

Ulica Danica 5

48 000 Koprivnica

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u kolovozu 2025.