Azitromicin PharmaS 500 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju

Izvanbolnička pneumonija u bolesnika koji zahtijevaju inicijalnu intravensku terapiju, a pogotovo kada je pneumonija uzrokovana atipičnim patogenim organizmima uključujući Legionella pneumophila.

Azitromicin bi se trebao koristiti u bolesnika preosjetljivih na penicilin ili kada je penicilin neprikladan za korištenje iz drugih razloga.

Urogenitalne infekcije poput endometritisa i salpingitisa uzrokovane bakterijama Chlamydia trachomatis ili gonokokom kod bolesnika koji zahtijevaju inicijalnu intravensku terapiju.

Potrebno je uzeti u obzir službene smjernice o pravilnoj uporabi antibiotika.

Doziranje

Izvanbolnički stečena pneumonija: 500 mg primijenjeno u intravenskoj infuziji jedanput na dan tijekom najmanje dva dana, nakon čega se liječenje nastavlja azitromicinom 500 mg oralno jedanput na dan, a ukupno trajanje liječenja je 7 do 10 dana.

Urogenitalne infekcije poput endometritisa i salpingitisa: 500 mg primijenjeno u intravenskoj infuziji jedanput na dan, nakon čega se liječenje nastavlja azitromicinom 250 mg oralno jedanput na dan, a ukupno trajanje liječenja je 7 dana.

Genitalne infekcije (uzrokovane bakterijom Neisseria gonorrhoeae): Liječenje ovih vrsta infekcija mora se provoditi pod nadzorom ili uz konzultaciju s liječnikom specijalistom, prema lokalnim

60492649815830

smjernicama. Izbor antibiotika i režime doziranja treba temeljiti na obrascu rezistentnosti uzročnog patogena.

Vrijeme prelaska na oralno liječenje određuje liječnik na temelju kliničkog odgovora bolesnika.

Starije osobe

Dozu nije potrebno prilagođavati u starijih bolesnika. S obzirom na to da se kod starijih bolesnika mogu javiti proaritmijska stanja, preporučuje se poseban oprez zbog rizika od nastanka srčanih aritmija i torsades de pointes (vidjeti dio 4.4.).

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Dozu nije potrebno prilagođavati u bolesnika s GFR > 10 ml/min. U bolesnika s GFR < 10 ml/min nije potrebna početna prilagodba doze, ali je bolesnike potrebno pratiti na razvoj mogućih nuspojava (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2.).

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre (vidjeti dio 4.4.).

Pedijatrijska populacija

Nema dovoljno iskustva o učinkovitosti i sigurnosti primjene azitromicin praška za koncentrat za otopinu za infuziju u liječenju infekcija kod djece.

Način primjene

Primjenjuje se kao intravenska infuzija tijekom 3 sata u koncentraciji od 1 mg/ml ili tijekom 1 sata u koncentraciji od 2 mg/ml. Veće koncentracije treba izbjegavati budući da je kod primjene koncentracija većih od 2 mg/ml u svih ispitanika primijećena lokalna reakcija na mjestu primjene infuzije.

Trajanje infuzije azitromicina ne smije biti kraće od 60 minuta.

Azitromicin prašak za koncentrat za otopinu za infuziju ne smije se primjenjivati kao bolus ili intramuskularna injekcija.

Za upute o rekonstituciji i razrjeđivanju lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na azitromicin, eritromicin, bilo koje od makrolidnih ili ketolidnih antibiotika, ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Rijetko su zabilježene ozbiljne alergijske reakcije, uključujući angioedem s anafilaksijom (rijetko sa smrtnim ishodom), kožne reakcije kao što su akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN) (rijetko sa smrtnim ishodom) i reakcije na lijek s eozinofilijom i sustavnim simptomima (DRESS) (vidjeti dio 4.8.). Neke su od ovih reakcija s azitromicinom rezultirale rekurentnim simptomima i zahtijevale dulje razdoblje promatranja i liječenja.

U bolesnika u kojih se pojave alergijske reakcije, potrebno je obustaviti primjenu lijeka i započeti odgovarajuću terapiju. Liječnici moraju biti svjesni činjenice da se simptomi alergije mogu vratiti

nakon završetka simptomatske terapije.

2

Hepatotoksičnost

Budući da je jetra glavni put eliminacije azitromicina, azitromicin je potrebno primjenjivati s oprezom u bolesnika s teškom bolešću jetre.

Slučajevi abnormalne funkcije jetre, hepatitisa (uključujući fulminantni hepatitis), nekroze jetre i zatajenja jetre (koje je u nekim slučajevima imalo smrtni ishod) zabilježeni su pri primjeni azitromicina (vidjeti dio 4.8.). Neki bolesnici su možda imali postojeću bolest jetre ili su uzimali druge hepatotoksične lijekove.

U slučaju pojave znakova i simptoma disfunkcije jetre, poput brzog razvoja astenije povezane sa žuticom, tamne mokraće, sklonosti krvarenjima ili jetrene encefalopatije, potrebno je odmah provesti jetrene testove. Primjenu azitromicina potrebno je odmah prekinuti, ako se jave znakovi disfunkcije jetre.

(IHPS)

(IHPS) je zabilježena u novorođenčadi do 42 dana starosti nakon terapije azitromicinom. Roditelje i skrbnike je potrebno savjetovati da se jave liječniku ako se tijekom hranjenja pojave povraćanje ili razdražljivost.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s GFR < 10 ml/min, zabilježena je 33% veća sistemska izloženost azitromicinu. Nije potrebno prilagođavanje doze, ali je bolesnike potrebno pratiti na poznate nuspojave uzrokovane azitromicinom.

Produljenje QT intervala

Produljena repolarizacija srca i produljenje QT intervala, koji nose rizik od razvoja srčanih aritmija i torsades de pointes, zabilježeni su pri liječenju makrolidima, uključujući azitromicin (vidjeti dio 4.8). S obzirom na to da sljedeće situacije mogu dovesti do povećanog rizika od ventrikularnih aritmija (uključujući torsades de pointes) koje mogu biti smrtonosne, azitromicin se mora primjenjivati s povećanim oprezom u bolesnika s postojećim proaritmijskim stanjima (posebno u žena i starijih bolesnika) kao što su bolesnici:

 s kongenitalnim ili dokumentiranim produljenjem QT intervala;

 koji se liječe drugim lijekovima za koje je poznato da produljuju QT interval, poput antiaritmika klase IA (kinidin i prokainamid) i klase III (dofetilid, amiodaron i sotalol), cisaprida, terfenadina, antipsihotika (npr. pimozid), antidepresiva (npr. citalopram) i fluorokinolona (npr. moksifloksacin i levofloksacin);

 s poremećenom ravnotežom elektrolita, a naročito u slučaju hipokalemije i hipomagnezemije;  s klinički značajnom bradikardijom, srčanom aritmijom ili teškom srčanom insuficijencijom.

Ergotizam

U bolesnika koji primaju derivate ergotamina, prijavljena je pojava ergotizma pri istodobnoj primjeni nekih makrolidnih antibiotika. Ne postoje podaci koji se odnose na moguću interakciju ergotamina i azitromicina. Zbog teoretske mogućnosti pojave ergotizma, azitromicin i derivati ergotamina ne smiju se primjenjivati istodobno (vidjeti dio 4.4.).

Miastenija gravis

Pogoršanje simptoma i novi početak miastenije gravis zabilježeni su u bolesnika koji su primali azitromicin (vidjeti dio 4.8.).

Superinfekcije

Kao i s drugim antibioticima, preporučuje se praćenje znakova superinfekcije neosjetljivim mikroorganizmima, uključujući i gljivične infekcije.

Proljev uzrokovan Clostridium difficile

Proljev/pseudomembranozni kolitis povezan s Clostridium difficile (CDAD, eng. Clostridium difficile-associated diarrhea), zabilježen je pri uporabi skoro svih antibakterijskih sredstava, uključujući i azitromicin, a po jačini se može kretati od blagog proljeva do smrtonosnog kolitisa (vidjeti dio 4.8.). Liječenje antibakterijskim sredstvima mijenja normalnu crijevnu floru, što može dovesti do pretjeranog rasta Clostridium difficile.

Clostridium difficile proizvodi toksine A i B koji pridonose razvoju proljeva povezanog s Clostridium difficile. Sojevi Clostridium difficile koji proizvode hipertoksine uzrokuju povećani morbiditet i mortalitet jer te infekcije mogu biti otporne na antimikrobnu terapiju i zahtijevati kolektomiju. Proljev povezan s Clostridium difficile mora se razmotriti u svih bolesnika s proljevom nakon primjene antibiotika.

Potrebno je pažljivo uzeti anamnezu jer je pojava proljeva povezanog s Clostridium difficile, CDAD, zabilježena i nekoliko tjedana nakon primjene antibakterijskih lijekova. Potrebno je razmotriti prekid terapije azitromicinom u slučaju kada se sumnja na ili je potvrđen proljev uzrokovan Clostridium difficile.

Ovaj lijek treba se rekonstituirati i razrijediti prema uputama i primijeniti kao intravenozna infuzija tijekom najmanje 60 minuta.

Ne smije se primijeniti kao intravenski bolus ili intramuskularna injekcija (vidjeti dijelove 4.2. i 6.6.).

Ovaj lijek sadrži 4,96 mmol (ili 114 mg) natrija po dozi, što odgovara 5,7% maksimalnog dnevnog unosa od 2g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu. To bi trebalo uzeti u obzir u bolesnika koji imaju propisanu dijetu s niskim sadržajem soli.

Farmakodinamičke interakcije

Azitromicin treba primjenjivati s oprezom u bolesnika koji primaju lijekove za koje je poznato da produljuju QT interval te potencijalno mogu izazvati srčanu aritmiju, npr. hidroksiklorokin (vidjeti dio 4.4.).

Srčana elektrofiziologija

Produljenje QTc intervala je ispitivano u randomiziranom, placebo-kontroliranom, paralelnom ispitivanju na 116 zdravih dobrovoljaca koji su dobivali samo klorokin (1000 mg) ili u kombinaciji s azitromicinom (500 mg, 1000 mg i 1500 mg jednom dnevno). Istodobna primjena azitromicina povisila je QTc interval, ovisno o dozi i koncentraciji.

U usporedbi sa samim klorokinom, maksimalna prosječna vrijednost (95% interval pouzdanosti) povećanja QTcF iznosila je 5 (10) ms, 7 (12) ms i 9 (14) ms uz istodobnu primjenu azitromicina u dozama od 500 mg, 1000 mg, odnosno 1500 mg.

Farmakokinetičke interakcije

Utjecaj drugih lijekova na azitromicin

Nelfinavir: Istodobna primjena 1200 mg azitromicina i nelfinavira u stanju ravnoteže (750 mg tri puta dnevno) rezultirala je s 16%-tnim prosječnim smanjenjem AUC-a nelfinavira, povećanjem AUC-a azitromicina od 113% i povećanjem Cmax od 136%. Podešavanje doze nije potrebno, ali je potrebno obratiti posebnu pažnju na poznate nuspojave azitromicina.

Antacidi: U farmakokinetičkom ispitivanju učinaka istodobne primjene antacida i azitromicina, nije zabilježen učinak na cjelokupnu bioraspoloživost iako su vršne koncentracije u serumu smanjene za oko 25%. Bolesnici koji oralno uzimaju azitromicin i antacide, ne smiju uzimati lijekove istodobno.

60492649815830

Ne očekuju se da će primjena oralnog antacida utjecati na raspodjelu azitromicina primijenjenog intravenskim putem.

Rifabutin: Istodobna primjena azitromicina i rifabutina nije utjecala na koncentracije bilo kojeg od ta dva lijeka u serumu. Neutropenija je zabilježena u ispitanika koji su istodobno primali azitromicin i rifabutin. Iako je neutropenija povezana s uporabom rifabutina, nije utvrđena uzročno-posljedična veza u kombinaciji s azitromicinom (vidjeti dio 4.8.).

Utjecaj azitromicina na druge lijekove

Varfarin: U farmakokinetičkom ispitivanju interakcija, azitromicin nije izmijenio antikoagulacijski učinak varfarina primijenjenog u dozi od 15 mg u zdravih dobrovoljaca. Primijećen je pojačan antikoagulacijski učinak nakon istodobne primjene azitromicina i oralnih antikoagulansa. Iako nije utvrđena uzročno-posljedična veza, potrebno je razmotriti pažljivo praćenje protrombinskog vremena.

Zidovudin: Jednokratne doze od 1000 mg i višekratne doze od 600 mg ili 1200 mg azitromicina imale su manji učinak na farmakokinetiku u plazmi ili urinarno izlučivanje zidovudina i njegovog metabolita glukuronida. Međutim, primjena azitromicina povisila je koncentracije fosforiliranog zidovudina, klinički aktivnog metabolita, u mononuklearnim stanicama periferne krvi. Klinički značaj ovog nalaza nije jasan.

Azitromicin inhibira transportni protein P-glikoprotein (P-gp) te se ne može isključiti interakcija u želucu/crijevima s lijekovima koji su P-gp supstrati, što može dovesti do povećanih koncentracija u plazmi. Stoga je potreban oprez pri kombiniranju lijekova koji su P-gp supstrati uske terapijske širine (npr. digoksin i dabigatran).

Digoksin i kolhicin: Zabilježeno je da istodobna primjena makrolidnih antibiotika, uključujući azitromicin, s P-gp supstratima kao što su digoksin i kolhicin, dovodi do povećanja serumske koncentracije P-gp supstrata. Mehanizam vjerojatno uključuje da azitromicin inhibira P-gp. Stoga je u slučaju istodobne primjene azitromicina i supstrata P-gp kao što je digoksin potrebno razmotriti mogućnost porasta koncentracije digoksina u serumu. Potrebno je kliničko praćenje. Preporučuje se praćenje serumskih koncentracija digoksina kod liječenja bolesnika azitromicinom i nakon liječenja azitromicinom.

Iako se čini da azitromicin ne inhibira enzim CYP3A4, moguća inhibicija ovog enzima ne može se u potpunosti isključiti, stoga je potreban oprez u kombinacijama s ciklosporinima, terfenadinom, ergot alkaloidima, cisapridom, pimozidom, kinidinom, astemizolom i ostalim lijekovima uske terapijske širine čiji je metabolizam kataliziran s CYP3A4.

Azitromicin nema značajnih interakcija sa sustavom jetrenih enzima citokrom P450 i ne smatra se da stupa u iste farmakokinetičke interakcije kao eritromicin i drugi makrolidi. Indukcija citokroma P450 ili inaktivacija sustava putem kompleksa citokrom-metabolit nije zabilježena s azitromicinom.

Ciklosporin: U farmakokinetičkom ispitivanju na zdravim dobrovoljcima koji su primali dnevnu dozu od 500 mg azitromicina oralno tijekom 3 dana nakon čega je slijedila jednokratna doza od 10 mg/kg ciklosporina oralno, Cmax i AUC0-5 vrijednosti ciklosporina bile su značajno povišene. Stoga ove lijekove treba istodobno primjenjivati s oprezom. Tijekom istodobne primjene s ciklosporinom, preporučuje se praćenje razine ciklosporina i prilagodba doze kod uvođenja i isključivanja azitromicina.

Terfenadin: U farmakokinetičkim ispitivanjima nisu zabilježeni dokazi o interakcijama između azitromicina i terfenadina. Zabilježeno je nekoliko slučajeva u kojima se mogućnost takvih interakcija nije mogla potpuno isključiti. Ne postoje, međutim, specifični dokazi da je do takvih interakcija i

došlo.

Ergot alkaloidi: Makrolidni antibiotici mogu stupiti u interakciju s ergot alkaloidima što može dovesti do ergotizma. Interakcije između azitromicina i ergotamina nisu zabilježene, ali zbog teorijske mogućnosti interakcije, potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu (vidjeti dio 4.4.).

Atorvastatin: Istodobna primjena atorvastatina (10 mg dnevno) i azitromicina (500 mg dnevno) nije utjecala na plazmatske koncentracije atorvastatina (prema metodi koja se temelji na inhibiciji HMG CoA reduktaze). U razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet, zabilježeni su slučajevi rabdomiolize u bolesnika liječenih azitromicinom i statinima.

Odsutnost klinički značajnih interakcija:

Istodobna primjena azitromicina i sljedećih lijekova nije pokazala klinički relevantne farmakokinetičke ili farmakodinamičke interakcije: karbamazepin, cimetidin, didanosin, efavirenz, flukonazol, indinavir, metilprednizolon, midazolam, sildenafil, teofilin, triazolam i sulfametoksazol/trimetoprim.

Trudnoća

Nema adekvatnih podataka o primjeni azitromicina u trudnica. Ispitivanja reproduktivne toksičnosti na životinjama pokazala su da azitromicin prolazi kroz placentu, ali nisu uočeni teratogeni učinci. Sigurnost primjene azitromicina nije potvrđena s obzirom na primjenu djelatne tvari tijekom trudnoće. Azitromicin se treba koristiti tijekom trudnoće samo ako je korist veća od rizika.

Dojenje

Azitromicin se izlučuje u majčino mlijeko u količinama koje odgovaraju 10% ili manje od kliničke doze koja se primjenjuje u dojenčadi. Nuspojave kao što su proljev, gljivične infekcije sluznice i preosjetljivost mogu se pojaviti kod dojene novorođenčadi/dojenčadi, čak i kod subterapijskih doza.

Potrebno je donijeti odluku treba li prekinuti dojenje ili obustaviti liječenje azitromicinom, uzimajući u obzir dobrobiti dojenja za dijete i koristi liječenja za majku.

Plodnost

U ispitivanjima plodnosti u štakora, uočena je smanjena stopa trudnoće nakon primjene azitromicina. Značaj ovih nalaza za primjenu u ljudi nije poznat.

Iako je u kliničkim ispitivanjima zabilježena somnolencija kao manje česta nuspojava (pri intravenskoj primjeni), nema dokaza koji bi indicirali da azitromicin ima ikakav utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Pri intravenskoj i oralnoj primjeni azitromicina za liječenje izvanbolnički stečene pneumonije, najčešće prijavljene nuspojave bile su: proljev/meka stolica, mučnina, bol u abdomenu i povraćanje. Kod intravenske primjene azitromicina, zabilježene su lokalne upale/bolovi na mjestu primjene infuzije. Učestalost i ozbiljnost ovih nuspojava bila je jednaka kada se primijenilo 500 mg azitromicina infuzijom kroz 1 sat (2 mg/ml kao 250 ml infuzije) ili 3 sata (1 mg/ml kao 500 ml infuzije).

Pri intravenskoj i oralnoj primjeni azitromicina za liječenje urogenitalnih infekcija poput endometritisa i salpingitisa u odraslih žena, najčešće prijavljene nuspojave bile su: proljev, mučnina, vaginitis, bol u abdomenu, anoreksija, osip i svrbež. Pri istodobnoj primjeni azitromicina i metronidazola u većoj su

mjeri kod žena zabilježene nuspojave kao što su: mučnina, bolovi u abdomenu, povraćanje, iritacija na mjestu primjene infuzije, stomatitis, omaglica ili dispneja.

U tablici u nastavku navedene su nuspojave prijavljene tijekom kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet, a navedene su po organskim sustavima i učestalosti. Učestalost je definirana na sljedeći način: vrlo često (≥ 1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Nuspojave koje su možda ili vjerojatno povezane s azitromicinom na temelju kliničkih ispitivanja ili postmarketinškog praćenja lijeka:

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

3633851334418Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Toksičnost: Niska akutna toksičnost; ograničena iskustva s predoziranjem.

Simptomi: Mučnina, povraćanje, proljev, bol u abdomenu. Također su moguće i alergijske reakcije, poremećaj funkcije jetre i reverzibilan gubitak sluha.

Liječenje: Simptomatsko liječenje.

Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje bakterijskih infekcija za sustavnu primjenu; makrolidi, ATK oznaka: J01FA10

Mehanizam djelovanja

Azitromicin je azalid, koji pripada grupi makrolidnih antibiotika. Kemijski se razlikuje od eritromicina. Azitromicin se razvio iz eritromicina A, a dobiva se umetanjem jednog atoma dušika u laktonski prsten eritromicina A.

Azitromicin se veže na 23S rRNA 50 S podjedinice ribosoma. Lijek blokira sintezu proteina inhibirajući fazu transpeptidaze/translokacije peptida tijekom sinteze proteina i inhibirajući rekonstrukciju 50 S ribosomske podjedinice.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos

Aktivnost azitromicin in vivo u boljoj je korelaciji s konstantno visokom razinom u tkivima nego s razinom u plazmi. Azitromicin se koncentrira intracelularno u makrofagima i polimorfonuklearnim limfocitima i izlučuje se polako na mjestu infekcije. Omjer površine ispod krivulje ovisnosti vremena

9680448565134

o koncentraciji te minimalna inhibicijska koncentracija (AUC/MIK) farmakodinamički je parametar koji najbolje korelira s učinkom azitromicina in vivo.

Mehanizam rezistencije

Dva najčešća mehanizma rezistencije na makrolidne antibiotike, uključujući i azitromicin, su modifikacija ciljane strukture (obično metilacija 23 S rRNA) i efluks aktivnog lijeka. Prisutnost tih mehanizama otpornosti varira između vrsta. U okviru iste vrste stupanj otpornosti se razlikuje prema geografskom položaju.

Glavna ribosomska modifikacija koja dovodi do smanjenog vezanja makrolida, sastoji se od posttranskripcijske (N6) - dimetilacije adenin nukleotida A2058 u 23S rRNA pod utjecajem metilaze kodirane erm-genima (eritromicin ribosom metilaza geni). Ribosomska modifikacija često određuje prisutnost križne rezistencije (MLSB fenotip) s drugim antibioticima iste klase, čija se ribosomska vezna mjesta preklapaju s veznim mjestima makrolida: linkozamidi (uključujući klindamicin) i streptogramin B. Različiti erm-geni pronađeni su u različitim vrstama bakterija, osobito među streptokokima i stafilokokima. Osjetljivost na makrolide također može biti pod utjecajem manje čestih mutacija.

Povećani endogeni efluks može uzrokovati više MIK vrijednosti kod velikog broja vrsta uključujući gram negativne bakterije kao što su Haemophilus influenzae i stafilokoki. U streptokoka i enterokoka kodirana je efluks pumpa koja određuje makrolide s 14 i 15 atoma u strukturi laktonskog prstena MEF (A)-gena, što uključuje eritromicin i azitromicin.

Azitromicin pokazuje križnu rezistenciju s eritromicin rezistentnim gram-pozitivnim izolatima bakterija. Neke ribosomske mutacije također dovode do križne rezistencije s linkozamidima (uključujući klindamicin) i streptogramin B.

Posebno Streptococcus pneumoniae i Staphylococcus aureus, ali i viridans streptokoki i Streptococcus agalactiae, tijekom vremena pokazuju manju osjetljivost na makrolidne antibiotike.

Granične koncentracije

Granice osjetljivosti azitromicina za tipične bakterijske patogene (S=osjetljiv; R=rezistencija).

EUCAST:

- Staphylococcus spp.: - Haemophilus spp.:

S ≤ 1 mg/l; R > 2 mg/l

S ≤ 0,12 mg/l; R > 4 mg/l

- Streptococcus pneumoniae i Streptococcus A, B, C, G: S ≤ 0,25 mg/l; R ≥ 0,5 mg/l - Moraxella catarrhalis: S ≤0,25 mg/l; R >0,5 mg/l - Neisseria gonorrhoeae: S ≤0,25 mg/l; R >0,5 mg/l

Prevalencija rezistencije može za odabrane vrste varirati geografski i vremenski te su lokalni podaci o rezistenciji poželjni, posebice pri liječenju teških infekcija. Ova informacija služi samo kao smjernica kolika je vjerojatnost osjetljivosti organizma na azitromicin.

Tablica: Antibakterijski spektar azitromicina

Klinička djelotvornost i sigurnost

Liječenje izvanbolnički stečene (domicilne) pneumonije

U otvorenom, randomiziranom i komparativnom ispitivanju nisu zabilježene statistički značajne razlike između primjene azitromicina (intravenska infuzija i zatim oralna terapija) i cefuroksima (intravenska infuzija, i zatim oralna primjena, i eritromicin po potrebi) u liječenju domicilnih pneumonija.

U otvorenom ne-komparativnom ispitivanju, bolesnici s domicilnom pneumonijom, u kojih je utvrđena i Legionella All pneumophila (sero-grupa 1), liječeni su intravenskom infuzijom azitromicina praćenom oralnim liječenjem. Nakon 10-14 dana, 16 od 17 procijenjenih bolesnika klasificirani su kao klinički izliječeni, a nakon 4-6 tjedana, 20 od 20 procijenjenih bolesnika klasificirani su kao klinički izliječeni.

Liječenje urogenitalnih infekcija kao što su endometritis i salpingitis

Rezultati otvorenog ispitivanja pokazuju da su tri različita terapijska režima (azitromicin naspram azitromicin/metronidazol naspram doksiciklin, metronidazol, cefoksitin i probenecid) bila usporediva s obzirom na djelotvornost i neškodljivost u bolesnica s akutnom upalnom bolešću zdjelice (salpingitis, endometritis itd.).

U drugom otvorenom komparativnom ispitivanju u koje su bile uključene bolesnice s akutnom upalnom bolešću zdjelice (salpingitis, endometritis, itd.), bolesnice su primale bilo azitromicin oralno/infuzijom u venu, azitromicin infuzijom u venu uz metronidazol u venu/oralno ili doksiciklin oralno uz koamoksiklav u venu/oralno. Ti terapijski režimi bili su također usporedivi u pogledu djelotvornosti i sigurnosti.

Podaci iz tih ispitivanja pokazali su klinički odgovor (izlječenje i poboljšanje stanja) od ≥ 97% u svim skupinama na kraju liječenja, a postotak eradikacije uzročnika bio je ≥ 96%. U periodu praćenja ≥ 90% uzročnika je eradicirano.

Pedijatrijska populacija

Nakon procjene ispitivanja provedenih kod djece, primjena azitromicina se ne preporučuje za liječenje malarije, bilo kao monoterapija bilo u kombinaciji s klorokinom ili lijekovima na bazi artemisinina,

budući da nije utvrđena neinferiornost lijeka u odnosu na antimalarike preporučene za liječenje nekomplicirane malarije.

Apsorpcija

U bolesnika hospitaliziranih radi izvanbolnički stečene (domicilne) pneumonije, koji su primali 500 mg azitromicina intravenskom infuzijom jedanput na dan tijekom jednog sata u koncentraciji od 2 mg/ml, srednja vrijednost Cmax ± SD bila je 3,63 ± 1,60 μg/ml, dok je najniža koncentracija (24 sata) bila 0,2 ± 0,15 μg/ml, a AUC24 vrijednost bila je 9,6 ± 4,80 μg·h/ml.

U zdravih dobrovoljaca koji su primali trosatnu infuziju u venu od 500 mg azitromicina, u koncentraciji od 1 mg/ml, srednja Cmax vrijednost bila je 1,14 ± 0,14 μg/ml, najniža koncentracija (24 sata) bila je 0,18 ± 0,02 μg/ml, a AUC24 vrijednost bila je 8,03±0,86 μg·h/ml.

Distribucija

Nakon oralne primjene, znatno više vrijednosti azitromicina zabilježene su u različitim tkivima, primjerice plućima, tonzilama ili prostati, gdje je koncentracija azitromicina bila i do 50 puta viša nego u plazmi. Visoke koncentracije azitromicina zabilježene su u ginekološkim tkivima 96 sati nakon primjene jednokratne doze od 500 mg azitromicina kroz usta.

Visoke koncentracije su također izmjerene u granulocitima i makrofagima. Srednja vrijednost maksimalne koncentracije u perifernim leukocitima bila je 140 μg/ml, koja se zadržala iznad 32 μg/ml 60 sati nakon jedne oralne doze od 1200 mg. Azitromicin u manjoj mjeri prelazi krvno moždanu barijeru.

Volumen distribucije iznosi oko 30 l/kg.

Biotransformacija

Djelatna tvar se metabolizira demetilacijom, hidroksilacijom i hidrolizom.

Eliminacija

Poluvrijeme eliminacije je 2-4 dana i u plazmi i u tkivima.

Plazmatski klirens je oko 600 ml/min. Glavni put eliminacije azitromicina je putem jetre. Visoke koncentracije nepromijenjene supstance nađene su u žuči, zajedno s brojnim mikrobiološki neaktivnim metabolitima. Oko 12% doze primijenjene u venu izlučuje se u nepromijenjenom obliku urinom u roku od 3 dana nakon primjene, a glavni dio tijekom prvog dana.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos(i)

Farmakokinetika azitromicina u ispitanika s blagim do teškim oštećenjem funkcije bubrega (GFR 10-80 ml/min) nije bila promijenjena nakon primjene jednokratne doze od 1 g azitromicina s trenutačnim oslobađanjem. U istom ispitivanju, statistički značajne razlike u AUC0-120 (11,7 mg x h/ml naprema 8,8 mg x h/ml), Cmax (1,6 mg/ml naprema 1,0 mg/ml) i CLr (0,2 ml/min/kg naprema 2,3 ml/min/kg) zabilježene su između skupine s krajnjim stadijem oštećenja funkcije bubrega i koji su na dijalizi (GFR < 10 ml/min) i skupine s normalnom bubrežnom funkcijom.

Nema promjene u farmakokinetici kod blago do umjerenog oštećenja jetrene funkcije.

U ispitivanjima na životinjama, zabilježena je fosfolipidoza nakon intravenske primjene doze koja odgovara razini AUC do 4 puta većoj od očekivane kliničke razine. Reverzibilna fosfolipidoza je također zabilježena u studijama s oralno primijenjenom dozom koja odgovara koncentraciji za 40 puta

većoj od klinički očekivane. Nema dokaza da su ovi rezultati relevantni za ljude u uvjetima normalne primjene. Ostala neklinička ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksikološke studije te studije reproduktivne toksičnosti nisu pokazale štetne događaje relevantne za ljude koji već nisu spomenuti u drugim dijelovima sažetka opisa svojstava lijeka. Testovi na genotoksičan potencijal bili su negativni za azitromicin.

citratna kiselina, bezvodna natrijev hidroksid

Azitromicin rekonstituirana otopina se može razrijediti prema uputama i kompatibilnim otopinama za infuziju (vidjeti dio 6.6.).

3 godine

Rekonstituirana otopina (prema uputama)

Dokazana je kemijska i fizička stabilnost otopine nakon rekonstitucije tijekom 24 sata na temperaturi do 30°C. S mikrobiološkog stajališta otopina se mora odmah upotrijebiti, osim ako rekonstitucija spriječava rizik od mikrobiološke kontaminacije. Ako se otopina ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja otopine prije upotrebe su odgovornost korisnika.

Razrijeđena otopina (prema uputama)

Dokazana je kemijska i fizička stabilnost razrijeđene otopina tijekom 24 sata do 30°C, odnosno tijekom 7 dana u hladnjaku (2°-8°C).

S mikrobiološkog stajališta otopina se mora odmah upotrijebiti. Ako se otopina ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja otopine prije upotrebe su odgovornost korisnika i ne bi smjeli biti dulji od 24 sata na 2°C–8°C, osim ako se razrjeđivanje provodilo u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije i razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

Bezbojna bočica od stakla tipa I s brombutilnim gumenim čepom i aluminijskom kapicom s plastičnim flip-off zatvaračem.

Pakiranje od 1 bočice s praškom za otopinu za infuziju.

Azitromicin prašak za koncentrat za otopinu za infuziju pakiran je u bočice za jednokratnu upotrebu.

Priprema rekonstituirane otopine

Rekonstituirana otopina se priprema dodavanjem 4,8 ml sterilne vode za injekcije sadržaju bočice pomoću standardne štrcaljke od 5 ml (ne-automatske) i mućkanjem bočice do potpunog otapanja lijeka. Jedan mililitar rekonstituirane otopine sadrži 100 mg azitromicina (u obliku azitromicin dihidrata) (100 mg/ml).

Rekonstituirana otopina je bistra i bezbojna, bez vidljivih čestica.

Rekonstituirana otopina se mora dodatno razrijediti prije primjene.

Razrjeđivanje rekonstituirane otopine

Kako bi se dobila koncentracija azitromicina u rasponu od 1,0-2,0 mg/ml, potrebno je prenijeti 5 ml koncentrirane otopine azitromicina (100 mg/ml) u odgovarajuću količinu bilo koje od navedenih otopina za razrjeđivanje.

Rekonstituirane otopine se mogu razrijediti sa sljedećim otopinama: Natrijev klorid 0,9%-tna otopina

Natrijev klorid 0,45%-tna otopina 5%-tna glukoza u vodi

Otopina Ringerovog laktata

5%-tna otopina glukoze u 0,3%-tnoj otopini natrijevog klorida 5%-tna otopina glukoze u 0,45%-tnoj otopini natrijevog klorida

Lijekove za parenteralnu primjenu potrebno je prije primjene pregledati na prisutnost vidljivih čestica. Ako su u rekonstituiranoj otopini prisutne čestice, otopinu lijeka je potrebno odbaciti.

Azitromicin u dozi od 500 mg kao prašak za koncentrat za otopinu za infuziju pripremljen prema gore navedenim uputama, preporučuje se primijeniti kao intravenska infuzija tijekom najmanje 60 minuta. Azitromicin nije namijenjen za primjenu intravenskom bolus ili intramuskularnom injekcijom.

Neiskorišten lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Azitromicin PharmaS pripada skupini lijekova koji se nazivaju makrolidni antibiotici, a djeluje tako da inhibira sintezu bakterijskih proteina i na taj način sprječava umnožavanje bakterija.

Azitromicin se koristi u liječenju infekcija mokraćnog sustava, upale sluznice maternice i jajovoda uzrokovanih bakterijama Chlamydia trachomatis ili gonokokom.

Bolesnici koji su alergični na penicilin ili koji iz nekog drugog razloga ne mogu primiti penicilin, mogu dobiti Azitromicin PharmaS za liječenje upale pluća.

Azitromicin kojeg sadrži Azitromicin PharmaS može biti propisan za liječenje drugih bolesti koje nisu navedene u ovoj uputi. Pitajte svog liječnika, ljekarnika ili drugog zdravstvenog radnika ako imate dodanih pitanja i uvijek slijedite njihove upute.

Nemojte primjenjivati Azitromicin PharmaS:

- ako ste alergični na azitromicin, ili srodne antibiotike (kao što je eritromicin), ili na neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.);

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego primijenite Azitromicin PharmaS.

Potreban je poseban oprez kod primjene lijeka Azitromicin PharmaS:

- ako imate ili ste imali oštećenu funkciju bubrega, obratite se svom liječniku prije početka terapije;

- ako imate ili ste imali probleme s jetrom: Vaš liječnik će možda morati pratiti Vašu jetrenu funkciju ili obustaviti liječenje;

- ako imate produljeni i/ili neugodan proljev, obavijestite svog liječnika. Tijekom liječenja

lijekom Azitromicin PharmaS može se javiti proljev izazvan bakterijama. - ako imate problema sa srcem, kao što su nepravilni ili spori otkucaji srca;

- ako imate miasteniju gravis;

- Ukoliko se u novorođenčeta koje se liječi azitromicinom javi povraćanje ili nelagoda prilikom hranjenja, potrebno je odmah obavijestiti liječnika.

Odmah obavijestite svoga liječnika ako imate bilo koji od sljedećih simptoma (angioedem): - oticanje lica, jezika ili grla,

- otežano gutanje,

- koprivnjaču i otežano disanje.

Djeca

Nema dovoljno iskustva o učinkovitosti i sigurnosti primjene Azitromicin PharmaS praška za koncentrat za otopinu za infuziju u liječenju infekcija kod djece.

Drugi lijekovi i Azitromicin PharmaS

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako primjenjujete, nedavno ste primijenili ili biste mogli primijeniti bilo koje druge lijekove.

Istovremena primjena azitromicina i drugih lijekova može utjecati na učinak liječenja.

Obavijestite svog liječnika prije primjene drugih lijekova, primjerice: - nekih lijekova za liječenje HIV infekcije (nelfinavir, zidovudin)

- nekih lijekova za sprječavanje zgrušavanja krvi (varfarin, dabigatran) - nekih lijekova za liječenje srca (digoksin, kinidin)

- kolhicin (koristi se za liječenje gihta i obiteljske mediteranske groznice)

- lijekova za potiskivanje imunološkog sustava, npr. nakon transplantacije organa (ciklosporin) - lijekova za liječenje alergije koji sadrže terfenadin

- nekih lijekova za liječenje migrene (ergotamin) - lijekova za liječenje visokog kolesterola (statini)

- hidroksiklorokin (koristi se za liječenje upalnih bolesti i malarije).

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se Vašem liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Podaci o upotrebi azitromicina u trudnoći su ograničeni. Obratite se svom liječniku prije primjene lijeka Azitromicin PharmaS u trudnoći.

Dojenje

Azitromicin prelazi u majčino mlijeko. Stoga, Azitromicin PharmaS se treba koristiti tijekom dojenja samo ako liječnik smatra da su koristi za majku veći od mogućeg rizika za dijete.

Upravljanje vozilima i strojevima

Vaša je odgovornost da procijenite jeste li u stanju upravljati vozilima i strojevima ili obavljati druge aktivnosti koje zahtijevaju pozornost. Jedan od faktora koji mogu utjecati na Vašu sposobnost u tom pogledu su nuspojave lijeka. Opis nuspojava može se naći u dijelu 4. ove upute. Pročitajte sve informacije o lijeku u ovoj uputi. Ako ste niste sigurni, posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom.

Azitromicin PharmaS sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži 4,96 mmol (114 mg) natrija u jednoj dozi. To odgovara 5,7% preporučenog maksimalnog dnevnog unosa soli za odraslu osobu. To bi trebalo uzeti u obzir kod bolesnika koji imaju propisanu dijetu s niskim sadržajem soli.

Uvijek primijenite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Provjerite s liječnikom ako niste sigurni.

Doziranje

Upala pluća

500 mg primijenjeno jednom dnevno u venu tijekom najmanje 2 dana; nakon čega slijedi primjena azitromicina 500 mg kroz usta jednom dnevno (ukupno trajanje liječenja je 7-10 dana).

Infekcija mokraćnog sustava, sluznice maternice i jajovoda

500 mg primijenjeno jednom dnevno u venu; nakon čega slijedi primjena azitromicina 250 mg kroz usta jednom dnevno (ukupno trajanje liječenja je 7 dana).

Vaš će liječnik, ovisno o Vašem odgovoru na liječenje, odlučiti kada je odgovarajuće vrijeme za prelazak na primjenu lijeka kroz usta.

Stariji bolesnici

Nije potrebno prilagođavati dozu u starijih bolesnika.

Bolesnici s problemima bubrega ili jetre

Obavijestite Vašeg liječnika ako imate probleme s bubrezima ili jetrom jer će Vam možda morati promijeniti dozu.

Kako će Vam se primijeniti Azitromicin PharmaS

Azitromicin PharmaS se primjenjuje kao infuzija u venu kroz 3 sata uz koncentraciju od 1 mg/ml ili kroz 1 sat uz koncentraciju od 2 mg/ml.

Vrijeme infuzije za azitromicin ne smije biti kraće od 60 minuta.

Rekonstituirana otopina je namijenjena za primjenu kao infuzija u venu.

Azitromicin se ne smije primjenjivati u obliku bolusa ili intramuskularne injekcije (injekcije u mišić).

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Vrlo česte nuspojave (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba): - proljev.

Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba): - glavobolja

- povraćanje, bol u trbuhu, mučnina

- bol i upala na mjestu primjene infuzije

- abnormalne vrijednosti laboratorijskih testova (npr. krvni testovi ili testovi funkcije jetre i bubrega).

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba): - upala vagine, gljivične infekcije usta

- niska razina leukocita (vrsta bijelih krvnih stanica)

- reakcije preosjetljivosti, oticanje lica, jezika ili grla, ponekad s otežanim gutanjem i kratkim dahom (angioedem)

- gubitak apetita

- nervoza, nesanica

- omaglica, pospanost, poremećaji okusa, utrnulost - oštećenje vida

- problemi s uhom, vrtoglavica - osjećaj lupanja srca

- navale vrućine (valunzi)

- kratkoća daha, krvarenje iz nosa

- zatvor, vjetrovi, gastritis, upala sluznice želuca, poteškoće s gutanjem, nadimanje trbuha, suha usta, podrigivanje, stvaranje ranica u ustima, pojačano stvaranje sline

- osip, svrbež, koprivnjača, dermatitis, suha koža, znojenje

- upala kosti i zglobova, bol u mišićima, bol u leđima, bol u vratu - bolno i otežano mokrenje, bol u bubrezima

- krvarenje iz maternice, poremećaj funkcije testisa

- oticanje, opća slabost, malaksalost, umor, bol u prsima, vrućica, bol, oticanje lica, stopala i nogu - komplikacije nakon operacije.

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba): - uznemirenost

- poremećaji srčanog ritma

- abnormalna funkcija jetre, upala jetre

- jaka sunčeva svjetlost može izazvati iritaciju kože

- ozbiljna reakcija na lijek (AGEP) popraćena osipom, vrućicom, promijenjenim vrijednostima krvnih pretraga i gnojnim nakupinama (veličine oko milimetar)

- ozbiljne reakcije na lijek (DRESS) popraćene osipom, vrućicom, otečenim limfnim čvorovima i promijenjenim vrijednostima krvnih pretraga.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): - proljev koji uzrokuje bakterija Clostridium difficile

- smanjenje broja trombocita (krvne pločice), smanjen broj crvenih krvnih stanica - anafilaktičke reakcije, uključujući anafilaktički šok i edem

- agresija, smetenost, halucinacije, tjeskoba

- napadaji, kratkotrajni gubitak svijesti, smanjena osjetljivost na dodira ili osjeta, nemir, gubitak osjeta mirisa ili okusa, promjena u osjetu mirisa, miastenija gravis (bolest koja uzrokuje slabost mišića)

- oštećenje sluha uključujući gluhoću i/ili zujanje u ušima (tinitus) - nizak krvni tlak

- upala gušterače, promjene u boji jezika - zatajenje jetre, oštećenje stanica jetre

- iznimno snažna reakcija na lijek s kožnim osipom u obliku mjehurića ili rana u usnoj šupljini i na očima te ostalim sluznicama, poput sluznica genitalija (Stevens - Johnsonov sindrom)

- vrlo ozbiljna reakcija na lijek s iscjetkom na koži i sluznici (toksična epidermalna nekroliza) - kožni osip (multiformni eritem)

- bol u zglobovima

- zatajenje bubrega, upala bubrega.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Rekonstituirana otopina (prema uputama)

Dokazana je kemijska i fizička stabilnost otopine nakon rekonstitucije tijekom 24 sata na temperaturi do 30°C. S mikrobiološkog stajališta otopina se mora odmah upotrijebiti, osim ako rekonstitucija spriječava rizik od mikrobiološke kontaminacije. Ako se otopina ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja otopine prije upotrebe su odgovornost korisnika.

Razrijeđena otopina (prema uputama)

Dokazana je kemijska i fizička stabilnost razrijeđene otopina tijekom 24 sata do 30°C, odnosno tijekom 7 dana u hladnjaku (2°-8°C).

S mikrobiološkog stajališta otopina se mora odmah upotrijebiti. Ako se otopina ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja otopine prije upotrebe su odgovornost korisnika i ne bi smjeli biti dulji od 24 sata na 2°C-8°C, osim ako se razrjeđivanje provodilo u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti ako primijetite bilo kakve promjene u izgledu (npr. vidljive čestice u otopini).

Svaki neiskorišteni lijek se mora odbaciti.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Azitromicin PharmaS sadrži

- Djelatna tvar je azitromicin (u obliku azitromicin dihidrata). Jedna bočica sadrži 500 mg azitromicina (u obliku 524,1 mg azitromicin dihidrata).

- Drugi sastojci su: bezvodna citratna kiselina i natrijev hidroksid.

Kako Azitromicin PharmaS izgleda i sadržaj pakiranja

Azitromicin PharmaS je bijeli ili gotovo bijeli prašak za koncentrat za otopinu za infuziju. Pakiran je u bezbojnoj staklenoj bočici (staklo vrste I) za jednokratnu upotrebu s gumenim čepom i aluminijskom/plastičnom kapicom.

Azitromicin PharmaS je dostupan u pakiranju koje sadrži 1 bočicu.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet PharmaS d.o.o.

Radnička cesta 47

10000 Zagreb

ProizvoĎač Anfarm Hellas S.A

53-57 Perikleous str. Gerakas

Atena 15344 Grčka

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u lipnju 2023.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Azitromicin PharmaS se mora rekonstituirati i razrijediti prema ovim uputama i mora se primijeniti kao infuzija u venu tijekom najmanje 60 minuta.

Ne smije se davati intravenozno bolusnom ili intramuskularnom injekcijom.

Azitromicin PharmaS kao prašak za koncentrat za otopinu za infuziju je pakiran u bočici za jednokratnu upotrebu.

Faza 1: Priprema rekonstituirane otopine

Ovaj se lijek mora pripremati u aseptičkim uvjetima.

Rekonstituirana otopina se priprema dodavanjem 4,8 ml sterilne vode za injekcije sadržaju bočice pomoću standardne štrcaljke od 5 ml (ne-automatske) i mućkanjem bočice do potpunog otapanja lijeka. Jedan mililitar rekonstituirane otopine sadrži azitromicin dihidrat koji odgovara 100 mg azitromicina (100 mg/ml).

Rekonstituirana otopina se mora dodatno razrijediti prije primjene.

Faza 2: RazrjeĎivanje rekonstituirane otopine Otopina azitromicina koncentracije 1,0 mg/ml:

Prenijeti 5 ml koncentrirane otopine azitromicina pripremljene u fazi 1 (100 mg/ml) u 500 ml dolje navedene otopine za razrjeđivanje.

Otopina azitromicina koncentracije 2,0 mg/ml:

Prenijeti 5 ml koncentrirane otopine azitromicina pripremljene u fazi 1 (100 mg/ml) u 250 ml dolje navedene otopine za razrjeđivanje.

Rekonstituirana otopina se može razrijediti s: 0,9%-tnom otopinom natrijevog klorida, 0,45%-tnom otopinom natrijevog klorida, 5%-tnom otopinom glukoze u vodi, otopinom Ringerovog laktata, 5%-tnom otopinom glukoze u 0,3%-tnoj otopini natrijevog klorida i 5%-tnom otopinom glukoze u 0,45%-tnoj otopini natrijevog klorida.

Rekonstituirana otopina (prema uputama)

Dokazana je kemijska i fizička stabilnost otopine nakon rekonstitucije tijekom 24 sata na temperaturi do 30°C. S mikrobiološkog stajališta otopina se mora odmah upotrijebiti, osim ako rekonstitucija spriječava rizik od mikrobiološke kontaminacije. Ako se otopina ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja otopine prije upotrebe su odgovornost korisnika.

Razrijeđena otopina (prema uputama)

Dokazana je kemijska i fizička stabilnost razrijeđene otopine tijekom 24 sata do 30°C, odnosno tijekom 7 dana u hladnjaku (2°-8°C).

S mikrobiološkog stajališta otopina se mora odmah upotrijebiti. Ako se otopina ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja otopine prije upotrebe su odgovornost korisnika i ne bi smjeli biti dulji od 24 sata na 2°C-8°C, osim ako se razrjeđivanje provodilo u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.

Lijekove za parenteralnu primjenu potrebno je prije primjene pregledati na prisutnost vidljivih čestica. Ako su u rekonstituiranoj otopini prisutne čestice, otopinu lijeka je potrebno odbaciti.

Sav neiskorišteni lijek treba odbaciti.

Druge tvari za primjenu u venu, aditivi ili drugi lijekovi se ne smiju dodavati lijeku Azitromicin PharmaS ili davati u infuziji kroz istu intravensku liniju.