Amoksiklav 500 mg/100 mg prašak za otopinu za injekciju/infuziju

Amoksiklav je namijenjen za liječenje sljedećih infekcija u odraslih i djece (vidjeti dijelove 4.2., 4.4. i 5.1.):

 Teških infekcija uha, nosa i grla (kao što su mastoiditis, peritonzilarne infekcije, epiglotitis i sinusitis kada je praćen teškim sustavnim znakovima i simptomima)

 Akutnih egzacerbacija kroničnog bronhitisa (odgovarajuće dijagnosticiranih)  Izvanbolničke pneumonije

 Cistitisa

 Pijelonefritisa

 Infekcija kože i mekog tkiva posebice celulitisa, ugriza životinja, teških dentalnih apscesa sa širećim celulitisom

 Infekcija kostiju i zglobova, posebice osteomijelitisa  Intraabdominalnih infekcija

 Infekcija spolnih organa u žena

Profilaksa infekcija povezanih s većim kirurškim zahvatima kod odraslih poput onih koji uključuju: – Gastrointestinalni trakt

– Pelvičnu šupljinu – Glavu i vrat

– Bilijarni trakt

1

60492649815830

Potrebno je pridržavati se službenih smjernica o odgovarajućoj uporabi antibiotika.

Doze su u tekstu izražene kao sadržaj amoksicilina i klavulanske kiseline osim kada su doze navedene samo za zasebne komponente.

Kod odabira doze lijeka Amoksiklav u liječenju pojedinačnih infekcija treba uzeti u obzir:  očekivane patogene i njihovu vjerojatnu osjetljivost na antibiotike (vidjeti dio 4.4.)

 težinu i mjesto infekcije

 dob, tjelesnu težinu i bubrežnu funkciju bolesnika kao što je dolje prikazano.

Ako je potrebno, treba razmotriti primjenu drugih doza i oblika lijeka amoksicilin (npr. onih koji osiguravaju veće doze amoksicilina i/ili druge omjere amoksicilina u odnosu na klavulansku kiselinu) (vidjeti dijelove 4.4. i 5.1).

Kada se primjenjuje kako je dolje preporučeno Amoksiklav prašak za otopinu za injekciju ili infuziju osigurava ukupnu dnevnu dozu od 3000 mg amoksicilina i 600 mg klavulanske kiseline. Ako se smatra da je potrebna viša dnevna doza amoksicilina, preporučuje se odabir amoksicilina i klavulanske kiseline s drugim omjerom djelatnih tvari, kako bi se izbjegla primjena nepotrebnih visokih dnevnih doza klavulanske kiseline.

Trajanje liječenja trebalo bi odrediti prema reakciji bolesnika na liječenje. Neke infekcije (npr. osteomijelitis) zahtijevaju dulje liječenje. Liječenje ne smije biti dulje od 14 dana bez ponovnog liječničkog pregleda (vidjeti dio 4.4. koji se odnosi na produljeno liječenje).

Potrebno je pridržavati se lokalnih smjernica o odgovarajućoj učestalosti doziranja amoksicilina i klavulanske kiseline.

Odrasli i djeca ≥ 40 kg

Za liječenje infekcija koje su navedene u dijelu 4.1: 1000 mg/ 200 mg svakih 8 sati.

900988-1935889Za kiruršku profilaksu Za kirurške zahvate koji traju manje od 1 sata, preporučena doza lijeka Amoksiklav je od 1000 mg/ 200 mg do 2000 mg/ 200 mg pri uvoĎenju u anesteziju (doze od 2000 mg/ 200 mg mogu se postići primjenom drugih doza i oblika lijeka amoksicilin). Za kirurške zahvate koji traju dulje od 1 sata, preporučena doza lijeka Amoksiklav je od 1000 mg/ 200 mg do 2000 mg/ 200 mg pri uvoĎenju u anesteziju, do 3 doze od 1000 mg/ 200 mg unutar 24 sata. Jasni klinički znakovi infekcije pri zahvatu zahtijevat će uobičajen način intravenskog ili oralnog postoperativnog liječenja.

Djeca < 40 kg Preporučene doze:

 Djeca stara 3 mjeseca i starija: 25 mg + 5 mg po kg tjelesne težine svakih 8 sati.

 Djeca mlađa od 3 mjeseca ili lakša od 4 kg: 25 mg + 5 mg po kg tjelesne težine svakih 12 sati.

Starije osobe

Nije potrebno prilagoĎavanje doze.

2

Poremećena funkcija bubrega

PrilagoĎavanje doze se temelji na najvećoj preporučenoj razini amoksicilina.

Nije potrebno prilagoĎavanje doze u bolesnika s klirensom kreatinina većim od 30 ml/min.

Odrasli i djeca ≥ 40 kg

900988-1411450Klirens kreatinina: 10 – 30 ml/min Početna doza je od 1000 mg/ 200 mg, a zatim 500 mg/ 100 mg dva puta na dan Klirens kreatinina: < 10 ml/min Početna doza je od 1000 mg/ 200 mg, a zatim 500 mg/ 100 mg svakih 24 sata Hemodijaliza Početna doza je od 1000 mg/ 200 mg, a zatim 500 mg/ 100 mg svakih 24 sata, te dodatna doza od 500 mg/ 100 mg na kraju svake dijalize (obzirom da su koncentracije amoksicilina i klavulanske kiseline u serumu smanjene).

Djeca < 40 kg

900988-1306662Klirens kreatinina: 10 – 30 ml/min 25 mg + 5 mg po kg svakih 12 sati Klirens kreatinina: < 10 ml/min 25 mg + 5 mg po kg svakih 24 sata Hemodijaliza 25 mg + 5 mg po kg svakih 24 sata te dodatna doza od 12,5 mg + 2,5 mg po kg na kraju svake dijalize (obzirom da su koncentracije amoksicilina i klavulanske kiseline u serumu smanjene).

Poremećena funkcija jetre

Oprezno odrediti režim doziranja. Funkciju jetre treba pratiti u pravilnim razmacima (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Način primjene

Amoksiklav se primjenjuje intravenski.

Amoksiklav se može primijeniti bilo sporom intravenskom injekcijom u trajanju od 3 do 4 minute direktno u venu ili putem intravenske kanile, ili intravenskom infuzijom u trajanju od 30 do 40 minuta. Amoksiklav nije prikladan za intramuskularnu primjenu.

Djeci mlaĎoj od 3 mjeseca Amoksiklav treba davati samo kao intravensku infuziju. Liječenje započeto intravenskom primjenom lijeka Amoksiklav, može se dovršiti odgovarajućim oralnim oblikom koji se smatra prikladnim za pojedinog bolesnika.

Preosjetljivost na djelatne tvari, bilo koji penicilin ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Teška reakcija rane preosjetljivost (npr. anafilaksija) na drugi beta-laktamski antibiotik (npr. cefalosporin, karbapenem ili monobaktam) u anamnezi.

Žutica ili drugi poremećaji funkcije jetre povezani s primjenom amoksicilina i klavulanske kiseline u anamnezi (vidjeti dio 4.8.).

Prije započinjanja liječenja amoksicilinom i klavulanskom kiselinom treba pažljivo ispitati postojanje prijašnjih reakcija preosjetljivosti na peniciline, cefalosporine ili na druge beta-laktamske antibiotike (vidjeti dijelove 4.3. i 4.8.).

U bolesnika liječenih penicilinom prijavljene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti (uključujući anafilaktoidne reakcije i teške kožne nuspojave) koje su u nekim slučajevima imali smrtni ishod. Reakcije preosjetljivosti mogu progredirati i do Kounisova sindroma, ozbiljne alergijske reakcije koja može dovesti do infarkta miokarda (vidjeti dio 4.8). Vjerojatnije je da će te reakcije nastupiti u bolesnika koji u anamnezi imaju reakcije preosjetljivosti na penicilin i u bolesnika s atopijom. Ako se pojavi alergijska reakcija, mora se prekinuti liječenje amoksicilinom i klavulanskom kiselinom i uvesti prikladna alternativna terapija.

Prijavljeni su slučajevi sindroma enterokolitisa izazvanog lijekom (engl. drug-induced enterocolitis syndrome, DIES), prvenstveno u djece liječene amoksicilinom (vidjeti dio 4.8). DIES je alergijska reakcija čiji je glavni simptom dugotrajno povraćanje (1-4 sata nakon primjene lijeka) uz izostanak alergijskih kožnih ili respiratornih simptoma. Dodatni simptomi mogu uključivati bol u abdomenu, proljev, hipotenziju ili leukocitozu praćenu neutrofilijom. Zabilježeni su teški slučajevi, uključujući progresiju do šoka.

U slučaju kada je dokazano da je infekcija uzrokovana mikroorganizmima osjetljivim na amoksicilin treba razmotriti prijelaz s liječenja amoksicilinom i klavulanskom kiselinom na liječenje samo amoksicilinom u skladu sa službenim smjernicama.

Amoksiklav u obliku injekcije ili infuzije možda neće biti prikladan za primjenu kada postoji visok rizik da mogući uzročnici imaju rezistenciju na beta-laktamske antibiotike koja nije posredovana betalaktamazama osjetljivima na inhibiciju klavulanskom kiselinom. Budući da nema specifičnih podataka za T>MIC, a da su podaci s usporednim oralnim oblikom granični, ovaj oblik lijeka (bez dodatnog amoksicilina) može biti neprikladan za liječenje S. pneumoniae rezistentne na penicilin.

Konvulzije se mogu javiti u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega ili u onih koji dobivaju velike doze (vidjeti dio 4.8.).

Amoksicilin i klavulansku kiselinu treba izbjegavati ako se sumnja na infektivnu mononukleozu s obzirom da se pojava morbiliformnog osipa povezuje s tim stanjem nakon primjene amoksicilina.

Istodobna primjena alopurinola tijekom liječenja amoksicilinom može povećati vjerojatnost alergijskih kožnih reakcija.

Produljena primjena može povremeno rezultirati pretjeranim rastom neosjetljivih mikroorganizama.

Pojava generaliziranog eritema praćenog groznicom povezanog s pustulom na početku liječenja može biti simptom akutne generalizirane egzantematozne pustuloze (AGEP) (vidjeti dio 4.8.). Ova reakcija zahtijeva prestanak liječenja lijekom Amoksiklav i kontraindicira bilo kakvu daljnju primjenu amoksicilina.

U bolesnika s dokazom poremećene funkcije jetre amoksicilin i klavulansku kiselinu potrebno je s oprezom primjenjivati (vidjeti dijelove 4.2., 4.3. i 4.8.).

DogaĎaji povezani s jetrom zabilježeni su pretežno u muškaraca i starijih bolesnika i mogu biti povezani s produljenim liječenjem. Ovakvi dogaĎaji vrlo su rijetko zabilježeni u djece. U svim populacijama znakovi i simptomi se obično javljaju tijekom ili kratko nakon prestanka liječenja, ali u nekim slučajevima ne postaju očiti do nekoliko tjedana nakon završetka liječenja. Uglavnom su reverzibilni. Problemi s jetrom mogu biti ozbiljni i u izuzetno rijetkim slučajevima prijavljeni su

smrtni ishodi. To se obično javlja u bolesnika s ozbiljnom osnovnom bolesti ili u onih koji su istodobno uzimali lijekove za koje se zna da utječu na jetru (vidjeti dio 4.8.).

Kolitis povezan s primjenom antibiotika prijavljen je kod gotovo svih antibakterijskih agensa, uključujući amoksicilin, i može imati raspon ozbiljnosti od blagog do po život opasnog (vidjeti dio 4.8.). Stoga je važno razmotriti ovu dijagnozu u bolesnika s dijarejom tijekom ili nakon primjene bilo kojeg antibiotika. Ako se pojavi kolitis povezan s primjenom antibiotika, liječenje lijekom Amoksiklav treba odmah prekinuti, posavjetovati se s liječnikom i započeti prikladnu terapiju. U ovom slučaju kontraindicirani su antiperistaltici.

Tijekom dugotrajnog liječenja preporučuje se periodično provjeravati funkciju organskih sustava, uključujući bubrežnu, jetrenu i hematopoetsku funkciju.

Rijetko je zabilježeno produljeno protrombinsko vrijeme u bolesnika koji su primaju amoksicilin i klavulansku kiselinu. Treba primijeniti propisno praćenje kod istodobne primjene antikoagulansa. Može biti potrebno prilagoditi dozu antikoagulansa kako bi se održala željena razina antikoagulacije (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.).

U bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega, doziranje treba prilagoditi stupnju poremećaja (vidjeti dio 4.2.).

U bolesnika sa smanjenim izlučivanjem mokraće, vrlo je rijetko zabilježena kristalurija (uključujući akutno oštećenje bubrega), pretežno kod parenteralne terapije. Tijekom primjene visokih doza amoksicilina preporučuje se održavati odgovarajući unos tekućine i izlučivanje mokraće kako bi se smanjila mogućnost razvoja kristalurije uzrokovane primjenom amoksicilinom. U bolesnika s mokraćnim kateterom treba redovito provjeravati prohodnost katetera (vidjeti dijelove 4.8 i 4.9.).

Tijekom liječenja amoksicilinom treba primijeniti enzimsku metodu glukoza-oksidaze za ispitivanje prisutnosti glukoze u urinu zbog mogućih lažno pozitivnih rezultata prilikom primjene neenzimskih metoda.

Prisutnost klavulanske kiseline u Amoksiklavu može uzrokovati nespecifično vezanje IgG i albumina na membrane eritrocita što dovodi do lažno pozitivnog Coombsovog testa.

Zabilježeni su pozitivni rezultati Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testova u bolesnika koji uzimaju kombinaciju amoksicilina i klavulanske kiseline, a u kojih je naknadno dokazano da nemaju Aspergillus infekciju. Zabilježene su križne reakcije polisaharida koji ne potječu od roda Aspergillus i polifuranoza u Bio-Rad Laboratories Platelia Aspergillus EIA testovima. Stoga se pozitivni rezultati testova u bolesnika koji primaju amoksicilin i klavulansku kiselinu trebaju tumačiti s oprezom i potvrditi s drugim dijagnostičkim metodama.

Amoksiklav 500 mg/ 100 mg prašak za otopinu za injekciju ili infuziju

Ovaj lijek sadrži 31,4 mg (1,4 mmola) natrija po bočici. O tome treba voditi računa u bolesnika na dijeti s ograničenjem unosa natrija.

Ovaj lijek sadrži 19,6 mg (0,5 mmola) kalija po bočici. O tome treba voditi računa u bolesnika sa smanjenom bubrežnom funkcijom bubrega ili u bolesnika na dijeti s ograničenjem unosa kalija.

Amoksiklav 1000 mg/ 200 mg prašak za otopinu za injekciju ili infuziju

Ovaj lijek sadrži 62,9 mg (2,7 mmola) natrija po bočici. O tome treba voditi računa u bolesnika na dijeti s ograničenjem unosa natrija.

Ovaj lijek sadrži 39,3 mg (1,0 mmola) kalija po bočici. O tome treba voditi računa u bolesnika sa smanjenom bubrežnom funkcijom bubrega ili u bolesnika na dijeti s ograničenjem unosa kalija.

Oralni antikoagulansi

Oralni antikoagulansi i penicilinski antibiotici se široko primjenjuju u praksi bez prijavljenih interakcija. MeĎutim, u literaturi postoje slučajevi s povišenim INR-om (international normalised ratio) u bolesnika koji su na liječenju acenokumarolom ili varfarinom i kojima je propisano liječenje amoksicilinom. Ako je potrebna istodobna primjena, treba pažljivo pratiti protrombinsko vrijeme ili INR pri dodavanju ili prekidu davanja amoksicilina. Osim toga, možda će biti potrebna prilagodba doze oralnih antikoagulansa (vidjeti dijelove 4.4. i 4.8.).

Metotreksat

Penicilini mogu smanjiti izlučivanje metotreksata, što može dovesti do povećanja toksičnosti.

Probenecid

Istodobna primjena probenecida se ne preporučuje. Probenecid smanjuje bubrežnu tubularnu sekreciju amoksicilina. Istodobna primjena probenecida može dovesti do povišenih i produljenih razina amoksicilina u krvi.

Mofetilmikofenolat

Nakon početka peroralnog uzimanja amoksicilina i klavulanske kiseline kod bolesnika koji primaju mofetilmikofenolat prijavljeno je 50%-tno smanjenje koncentracije aktivnog metabolita mikofenolne kiseline izmjerene neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka. Promjena razine izmjerene neposredno prije primjene sljedeće doze lijeka ne mora biti točan pokazatelj promjene u ukupnoj izloženosti mikofenolnoj kiselini. Stoga, u odsutnosti kliničkih dokaza disfunkcije presatka promjena doze mofetilmikofenolata obično nije potrebna. MeĎutim, poman klinički nadzor mora biti proveden tijekom kombinacije i kratko nakon liječenja antibiotikom.

Trudnoća

Ispitivanja na životinjama ne upućuju na to da lijek ima izravne ili neizravne štetne učinke na trudnoću, razvoj embrija/fetusa, poroĎaj ili na postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3.).

Ograničeni podaci o primjeni amoksicilina i klavulanske kiseline tijekom trudnoće u ljudi ne ukazuju na povećani rizik od kongenitalnih malformacija.

U jednom ispitivanju u žena koje su imale prsnuće plodnih ovojnica prije termina, zabilježeno je da profilaktička primjena amoksicilina i klavulanske kiseline može biti povezana s povećanim rizikom od nekrotizirajućeg enterokolitisa u novoroĎenčadi. Treba izbjegavati primjenu u trudnoći, osim u slučaju kada liječnik smatra da je to neophodno potrebno.

Dojenje

Obje djelatne tvari se izlučuju u majčino mlijeko (nisu poznati učinci klavulanske kiseline u majčinu mlijeku na dojenče). Posljedično, mogući su proljev i gljivična infekcija sluznica u dojenčeta tako da će možda trebati prekinuti dojenje. Amoksicilin i klavulanska kiselina smiju se primjenjivati u dojilja samo ako liječnik procjeni da je korist liječenja veća od mogućeg rizika.

Nisu provedena ispitivanja o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima. Ipak, mogu se javiti nuspojave (npr. alergijske reakcije, omaglica, konvulzije) koje mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima (vidjeti dio 4.8.).

Najčešće prijavljene nuspojave su proljev, mučnina i povraćanje.

6049264119948

60492649815830

Prijavljene nuspojave proizlaze iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet i razvrstane su prema organskim sustavima (MedDRA) niže u tekstu.

Nuspojave su klasificirane prema sljedećoj učestalosti pojave: Vrlo često (≥1/10)

Često (≥1/100 do <1/10)

Manje često (≥1/1000 do <1/100) Rijetko (≥1/10000 do <1/1000) Vrlo rijetko (<1/10000)

Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

900988-6905103Infekcije i infestacije Često: mukokutana kandidijaza Nepoznato: pretjeran rast neosjetljivih mikroorganizmima Poremećaji krvi i limfnog sustava Rijetko: reverzibilna leukopenija (uključujući neutropeniju), trombocitopenija Nepoznato: reverzibilna agranulocitoza, hemolitička anemija, produljeno vrijeme krvarenja i protrombinsko vrijeme (vidjeti dijelove 4.4.i 4.5.) Poremećaji imunološkog sustava (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.) Nepoznato: angioneurotski edem, anafilaksija, sindrom sličan serumskoj bolesti, hipersenzitivni vaskulitis Poremećaji živčanog sustava Manje često: omaglica, glavobolja Nepoznato: konvulzije (vidjeti dio 4.4.), aseptični meningitis Srčani poremećaji Nepoznato: Kounisov sindrom Krvožilni poremećaji Rijetko: tromboflebitis (reakcije na mjestu primjene) Poremećaji probavnog sustava Često: proljev Manje često: mučnina, povraćanje, indigestija Nepoznato: kolitis uzrokovan primjenom antibiotika (uključujući pseudomembranozni kolitis i hemoragijski kolitis, vidjeti dio 4.4.), sindrom enterokolitisa izazvanog lijekom, akutni pankreatitis Poremećaji jetre i žuči Manje često: povećanje vrijednosti AST i/ili ALT (umjereno povećanje primijećeno je u bolesnika liječenih beta-laktamskim antibioticima, ali značaj ovih nalaza nije poznat) Nepoznato: hepatitis, kolestatska žutica (zabilježeni su kod primjene drugih penicilina i cefalosporina, vidjeti dio 4.4.) Poremećaji kože i potkožnog tkiva Ako se pojavi bilo kakva reakcija preosjetljivosti u obliku dermatitisa, liječenje treba prekinuti (vidjeti dio 4.4.). Manje često: kožni osip, pruritus, urtikarija Rijetko: multiformni eritem Nepoznato: linearna Ig bolest, Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, bulozni eksfolijativni dermatitis, akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP), reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) (vidjeti dio 4.4.) Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Nepoznato: intersticijski nefritis, kristalurija (uključujući akutno oštećenje bubrega) (vidjeti dio 4.9.)

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

7

60492649815830

5865241325577900988485901Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Simptomi i znakovi predoziranja

Mogu se javiti gastrointestinalni simptomi i poremećaji ravnoteže tekućine i elektrolita. Zabilježena je amoksicilinom izazvana kristalurija, koja u nekim slučajevima može dovesti do zatajenja bubrega (vidjeti dio 4.4.).

Konvulzije se mogu javiti u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega ili u onih koji primaju visoke doze lijeka.

Amoksicilin se precipitira u urinarnim kateterima, pogotovo nakon intravenske primjene visokih doza. Trebalo bi provoditi redovite provjere prohodnosti (vidjeti dio 4.4.).

Liječenje intoksikacije

Gastrointestinalni simptomi se mogu liječiti simptomatski, pazeći na ravnotežu tekućine i elektrolita. Amoksicilin i klavulanska kiselina se iz cirkulacije mogu odstraniti hemodijalizom.

Farmakoterapijska skupina: kombinacije penicilinskog antibiotika i inhibitora betalaktamaze ATK oznaka: J01CR02

Mehanizam djelovanja

Amoksicilin je polusintetski penicilin (betalaktamski antibiotik) koji inhibira jedan ili više enzima (često se odnosi na penicilin-vezujuće proteine, PBP) u biosintezi bakterijskog peptidoglikana, sastavnog dijela bakterijske stanične stjenke. Inhibicija sinteze peptidoglikana dovodi do oslabjele stanične stjenke nakon čega obično slijedi liza i smrt stanice.

Amoksicilin je osjetljiv na razgradnju betalaktamazama koje proizvode otporne bakterije tako da spektar njegovog djelovanja kada je primijenjen samostalno ne obuhvaća bakterije koje proizvode te enzime.

Klavulanska kiselina je betalaktam strukturno sličan penicilinu. Inaktivira neke betalaktamaze i time sprječava inaktivaciju amoksicilina. Sama klavulanska kiselina nema klinički koristan antibakterijski učinak.

PK/PD odnos

Vrijeme iznad minimalne inhibitorne koncentracije (T>MIC) se smatra najznačajnijom odrednicom djelotvornosti amoksicilina.

Mehanizam otpornosti

Dva glavna mehanizma otpornosti na amoksicilin i klavulansku kiselinu su:

 Inaktivacija onim bakterijskim betalaktamazama koje same nisu inhibirane klavulanskom kiselinom, uključujući razred B, C i D.

 Promjena u penicilin-vezujućim proteinima (PBP) koja smanjuje afinitet antibiotika.

Nepropusnost bakterija ili mehanizam izbacivanja posredstvom pumpe mogu uzrokovati bakterijsku otpornost ili joj doprinijeti, posebno kod Gram-negativnih bakterija.

Granične koncentracije

8

Granične minimalne inhibitorne koncentracije (MIC) za amoksicilin i klavulansku kiselinu su one odreĎene od EUCAST-a (od engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing)

904036-3617708Mikroorganizmi Granične koncentracije osjetljivosti (µg/ml) Osjetljiv Srednje osjetljiv Otporan Haemophilus influenzae1 ≤ 1 / > 1 Moraxella catarrhalis1 ≤ 1 / > 1 Staphylococcus aureus2 ≤ 2 / > 2 Koagulaza negativni stafilokok2 ≤ 0,25 > 0,25 Enterococcus1 ≤ 4 8 > 8 Streptococcus A, B, C, G5 ≤ 0,25 / > 0,25 Streptococcus pneumoniae3 ≤ 0,5 1 – 2 > 2 Enterobacteriaceae1,4 / / > 8 Gram-negativni anaerobi1 ≤ 4 8 > 8 Gram-pozitivni anaerobi1 ≤ 4 8 > 8 Granične koncentracije nevezane za bakterijsku vrstu1 ≤ 2 4 – 8 > 8 1 Prikazane vrijednosti se odnose na koncentracije amoksicilina. U svrhu ispitivanja osjetljivosti, koncentracija klavulanske kiseline bila je fiksna i iznosila je 2 mg/l.

2 Prikazane vrijednosti se odnose na koncentracije oksacilina.

3 Vrijednosti graničnih koncentracija u tablici su temeljene na graničnim koncentracijama za ampicilin.

4 Granična koncentracija otpornosti (rezistencije) R > 8 mg/L osigurava da su svi izolati s mehanizmima otpornosti zabilježeni kao otporni.

5 Vrijednosti graničnih koncentracija u tablici su temeljene na graničnim koncentracijama za benzilpenicilin.

Prevalencija otpornosti za navedene vrste može varirati geografski i u vremenu, te su poželjne lokalne informacije o otpornosti, posebno u liječenju teških infekcija. Ako je potrebno, treba potražiti mišljenje stručnjaka kada je lokalna prevalencija otpornosti tolika da je korist lijeka za neke vrste infekcija upitna.

980236-5865241Pasteurella multocida Anaerobni mikroorganizmi Bacteroides fragilis Fusobacterium nucleatum Prevotella spp. Vrste čija stečena otpornost može biti problematična Aerobni, Gram-pozitivni mikroorganizmi Enterococcus faecium* Aerobni, Gram-negativni mikroorganizmi Escherichia coli Klebsiella oxytoca Klebsiella pneumoniae Proteus mirabilis Proteus vulgaris Prirodno otporni mikroorganizmi Aerobni, Gram-negativni mikroorganizmi Acinetobacter sp. Citrobacter freundii Enterobacter sp. Legionella pneumophila Morganella morganii Providencia spp. Pseudomonas sp. Serratia sp. Stenotrophomonas maltophilia Ostali mikroorganizmi Chlamydia trachomatis Chlamydophila pneumoniae Chlamydophila psittaci Coxiella burnetti Mycoplasma pneumoniae

* Prirodna srednja osjetljivost u nedostatku stečenog mehanizma otpornosti.

** Svi meticilin otporni stafilokoki otporni su na amoksicilin i klavulansku kiselinu.

*** Svi sojevi s otpornošću na amoksicilin koja nije posredovana betalaktamazama, otporni su na amoksicilin i klavulansku kiselinu.

1 Za Streptococcus pneumoniae koji su otporni na peniciline, liječenje ovakvom kombinacijom amoksicilina i klavulanske kiseline možda neće biti prikladno (vidjeti dijelove 4.2. i 4.4.).

2 Sojevi sa smanjenom osjetljivošću zabilježeni su u nekim zemljama Europe s učestalošću većom od 10 %.

Apsorpcija

Dolje su prikazani farmakokinetički rezultati studija u kojima su primjenjivani amoksicilin i klavulanska kiselina u zdravih dobrovoljaca u dozama od 500 mg/ 100 mg ili 1000 mg/ 200 mg kao bolus intravenske injekcije.

60492649815830

899464-2243836serumu (µg /ml) recovery) (%, 0 – 6 h) Amoksicilin AMX/CA 500 mg/ 100 mg 500 mg 32,2 1,07 25,5 66,5 AMX/CA 1000 mg/ 200 mg 1000 mg 105,4 0,9 76,3 77,4 Klavulanska kiselina AMX/CA 500 mg/ 100 mg 100 mg 10,5 1,12 9,2 46,0 AMX/CA 1000 mg/ 200 mg 200 mg 28,5 0,9 27,9 63,8 AMX – amoksicilin; CA – klavulanska kiselina

Distribucija

Od ukupnog sadržaja u plazmi na bjelančevine se veže oko 25 % klavulanske kiseline i 18 % amoksicilina. Prividni volumen distribucije je oko 0,3 – 0,4 l/kg za amoksicilin te oko 0,2 L/kg za klavulansku kiselinu.

Nakon intravenske primjene i amoksicilin i klavulanska kiselina naĎeni su u žučnom mjehuru, abdominalnom tkivu, koži, masnom i mišićnom tkivu, sinovijalnoj i peritonealnoj tekućini, žuči i gnoju. Amoksicilin se ne distribuira adekvatno u cerebrospinalnoj tekućini.

Iz ispitivanja na životinjama ne postoje dokazi o značajnom zadržavanju tvari u tkivu koje potječu od obje komponente lijeka. Amoksicilin se, kao i većina penicilina može naći u majčinom mlijeku. Klavulanska kiselina se u tragovima može naći u majčinom mlijeku (vidjeti dio 4.6.).

Biotransformacija

Amoksicilin se djelomično izlučuje urinom kao neaktivna peniciloična kiselina u količinama ekvivalentnim 10 do 25 % početne doze. Klavulanska kiselina se ekstenzivno metabolizira u ljudi i eliminira urinom i fecesom te kao ugljični dioksid u izdahu.

Eliminacija

Amoksicilin se u najvećoj mjeri eliminira mokraćom, a klavulanska kiselina i bubrežnim i ne bubrežnim putem.

Srednje poluvrijeme eliminacije amoksicilina i klavulanske kiseline je približno 1 sat, a srednji ukupni klirens je približno 25 l/h u zdravih ljudi. Tijekom 6 sati nakon primjene jedne intravenske bolus injekcije u dozi od 500 mg/ 100 mg ili 1000 mg/ 200 mg, u nepromijenjenom se obliku izluči približno 60 – 70 % amoksicilina i približno 40 – 65 % klavulanske kiseline. Različita ispitivanja su pokazala da se urinom izlučuje 50 – 85 % amoksicilina i 27 – 60 % klavulanske kiseline tijekom perioda od 24 sata. Najveća količina klavulanske kiseline izluči se tijekom prva 2 sata nakon primjene.

Istodobna primjena probenecida usporava izlučivanje amoksicilina, ali ne odgaĎa izlučivanje klavulanske kiseline putem bubrega (vidjeti dio 4.5.).

Dob

Poluvrijeme eliminacije amoksicilina slično je u djece u dobi od oko 3 mjeseca do 2 godine kao i u starije djece i u odraslih. U vrlo male djece (uključujući nedonoščad) u prvom tjednu života, interval primjene lijeka ne smije biti veći od dvaput na dan, zbog nedovoljno razvijene bubrežne eliminacije. Budući da je u starijih bolesnika veća vjerojatnost smanjene bubrežne funkcije, oprez je potreban kod odabira doze te može biti korisno pratiti funkciju bubrega.

Poremećena funkcija bubrega

11

60492649815830

Ukupni klirens amoksicilina i klavulanske kiseline iz seruma smanjuje se proporcionalno sa smanjenjem bubrežne funkcije. Smanjenje klirensa je izraženije za amoksicilin nego za klavulansku kiselinu, jer se veći udio amoksicilina izlučuje putem bubrega. Doziranje u bolesnika s poremećenom funkcijom bubrega treba spriječiti pretjeranu akumulaciju amoksicilina uz održavanje dovoljne količine klavulanske kiseline (vidjeti dio 4.2.).

Poremećena funkcija jetre

U bolesnika s poremećenom funkcijom jetre, lijek treba oprezno dozirati i u pravilnim razmacima pratiti funkciju jetre

Neklinički podaci ne pokazuju poseban rizik za ljude na temelju ispitivanja sigurnosne farmakologije, genotoksičnosti i toksičnog učinka na reprodukciju.

Kod ispitivanja toksičnosti ponovljenih doza amoksicilina i klavulanske kiseline u pasa zabilježena je nadraženost želuca, povraćanje i diskoloracija jezika.

Nisu provedena ispitivanja kancerogenosti amoksicilina, klavulanske kiseline ili njihovih komponenti.

Pomoćnih tvari nema.

Amoksiklav prašak za otopinu za injekciju ili infuziju ne smije se miješati s otopinama aminokiselina, emulzijama lipida, krvnim pripravcima ili s otopinama koje sadržavaju glukozu.

Amoksiklav prašak za otopinu za injekciju ili infuziju manje je postojan u infuzijskim otopinama koje sadrže dekstran ili hidrogenkarbonat. Pripremljena otopina se ne smije dodavati ovim infuzijskim otopinama, ali se može dati kao intravenska injekcija u trajanju od 3 do 4 min putem intravenske kanile.

Zbog inaktivacije aminoglikozida amoksicilinom miješanje in vitro treba izbjegavati.

2 godine

Rekonstituirana otopina: S mikrobiološkog stajališta, pripremljenu otopinu treba odmah primijeniti. Ako se pripremljena otopina ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika.

Ne čuvati na temperaturi iznad 25°C. Spremnik čuvati u vanjskom pakiranju.

Uvjeti čuvanja nakon rekonstitucije: Ne čuvati na temperaturi iznad 25°C.

12

Amoksiklav 500 mg / 100 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju:

bezbojne staklene bočice od 20 ml (staklo tip II) s gumenim čepom od halogeniranog butila i „flip-off“ aluminijskom kapicom;

Veličina pakiranja: 5 bočica

Amoksiklav 1000 mg / 200 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju:

bezbojne staklene bočice od 20 ml (staklo tip II) s gumenim čepom od halogeniranog butila i „flip-off“ aluminijskom kapicom;

Veličina pakiranja: 5 bočica

Rekonstituciju treba pripremiti u aseptičkim uvjetima. Prije primjene, pripremljenu otopinu treba vizualno pregledati ima li vidljivih čestica. Smije se primijeniti samo bistra otopina bez vidljivih čestica.

Preostalu neupotrijebljenu otopinu treba ukloniti. Samo za jednokratnu primjenu.

Amoksiklav 500 mg / 100 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju

Priprema otopine za intravensku injekciju:

Bočice od 500 mg / 100 mg treba otopiti u 10 ml ili do 20 ml vode za injekcije.

899464-656984Bočica od Voda za injekcije Volumen nakon rekonstitucije * Koncentracija nakon rekonstitucije* 500 mg / 100 mg 500 mg / 100 mg 10 ml 20 ml 10,0 ml 20,2 ml 50,0 mg + 10,0 mg/ml 24,8 mg + 5,0 mg/ml * podaci prema laboratorijskim ispitivanjima

Priprema otopine za intravensku infuziju:

Rekonstitucija otopine za infuziju spremne za primjenu mora se odvijati u dva koraka kako bi se postigla rekonstitucija potrebnog volumena otopine za infuziju:

Bočica od 500 mg / 100 mg se prvo rekonstituira s jednom od kompatibilnih intravenskih tekućina u svojoj bočici. Ova otopina se zatim prenese u prikladnu vrećicu za infuziju koja sadrži istu kompatibilnu tekućinu kao onu korištenu za rekonstituciju. Potrebno je paziti na kontrolirane i validirane aseptičke uvjete.

Bočice od 500 mg / 100 mg treba otopiti u 25 ml ili do 50 ml vode za injekcije ili u nekoj od sljedećih tekućina: fiziološka otopina, natrijev laktat 167 mmol/l, Ringerova otopina, Hartmanova otopina. Ukoliko je lijek otopljen u vodi za injekcije kao što je navedeno, ova otopina se može miješati s sljedećim otapalima: voda za injekcije, fiziološka otopina, natrijev laktat 167 mmol/l, Ringerova otopina, Hartmannova otopina.

Amoksiklav 1000 mg / 200 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju

Priprema otopine za intravensku injekciju:

* podaci prema laboratorijskim ispitivanjima

Priprema otopine za intravensku infuziju:

Rekonstitucija otopine za infuziju spremne za primjenu mora se odvijati u dva koraka kako bi se postigla rekonstitucija potrebnog volumena otopine za infuziju:

Bočica od 1000 mg / 200 mg se prvo rekonstituira s jednom od kompatibilnih intravenskih tekućina u svojoj bočici. Ova otopina se zatim prenese u prikladnu vrećicu za infuziju koja sadrži istu kompatibilnu tekućinu kao onu korištenu za rekonstituciju. Potrebno je paziti na kontrolirane i validirane aseptičke uvjete.

Bočice od 1000 mg / 200 mg treba otopiti u 50 ml ili do 100 ml vode za injekcije ili u nekoj od sljedećih tekućina: fiziološka otopina, natrijev laktat 167 mmol/l, Ringerova otopina, Hartmanova otopina.

Ukoliko je lijek otopljen u vodi za injekcije kao što je navedeno, ova otopina se može miješati s sljedećim otapalima: voda za injekcije, fiziološka otopina, natrijev laktat 167 mmol/l, Ringerova otopina, Hartmannova otopina.

Otopine za intravensku infuziju treba u potpunosti primijeniti unutar 60 minuta od pripreme.

Nakon otapanja u vodi za injekcije, otopina može prolazno postati ružičaste boje, ali ubrzo ponovo postaje bezbojna.

Amoksiklav je antibiotik koji djeluje tako da ubija bakterije koje uzrokuju infekcije.

Sadrži dva različita lijeka koji se zovu amoksicilin i klavulanska kiselina. Amoksicilin pripada skupini lijekova koje zovemo penicilini i njihovo djelovanje ponekad može biti prekinuto (postanu neaktivni). Drugi djelatni sastavni dio lijeka Amoksiklav je klavulanska kiselina koja to sprječava.

Amoksiklav se koristi u odraslih i djece za liječenje sljedećih infekcija:

– teških infekcija uha, nosa i grla – infekcija dišnog sustava

– infekcija mokraćnog sustava

– infekcija kože i mekog tkiva, uključujući infekcije zuba i desni – infekcija kostiju i zglobova

– infekcija u trbuhu

– infekcija spolnih organa u žena.

Amoksiklav se koristi u odraslih i djece za sprječavanje infekcija nakon većih kirurških zahvata.

Nemojte primjenjivati Amoksiklav:

 ako ste alergični na amoksicilin, klavulansku kiselinu, peniciline ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)

 ako ste ikad imali tešku alergijsku reakciju (reakciju preosjetljivosti) na bilo koji drugi antibiotik. Ovo može uključivati kožni osip ili oticanje lica ili vrata.

 ako ste ikad imali problema s jetrom ili žuticu (žutilo kože) tijekom uzimanja antibiotika.

Ne smijete dobivati Amoksiklav ako se bilo što od gore navedenog odnosi na Vas. Ako niste sigurni, obratite se Vašem liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego dobijete ovaj lijek.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se Vašem liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego primijenite Amoksiklav:  ako imate vrućicu s otečenim limfnim čvorovima (infektivnu mononukleozu)

 ako se liječite zbog problema s jetrom ili bubrezima  ako neredovito mokrite.

Ako niste sigurni odnosi li se nešto od navedenog na Vas, razgovarajte s Vašim liječnikom, ljekarnikom ili medicinskom sestrom prije početka primjene lijeka Amoksiklav.

U određenim slučajevima Vaš liječnik će istražiti koji tip bakterija uzrokuje Vašu infekciju. Ovisno o rezultatima može Vam propisati drugu dozu lijeka Amoksiklav ili drugi lijek.

Stanja na koja treba obratiti pažnju

Amoksiklav može pogoršati neka stanja ili uzrokovati ozbiljne nuspojave. To uključuje alergijske reakcije, konvulzije (napadaje) i upalu debelog crijeva. Kako bi smanjili rizik bilo kakvih problema, obratite pažnju na određene simptome tijekom uzimanja ovog lijeka. Pogledajte „Stanja na koja treba obratiti pažnju“ u dijelu 4.

Pretrage krvi i urina

Ako radite neke krvne pretrage (kao što su broj crvenih krvnih stanica ili jetrene probe) ili pretrage urina (zbog glukoze – šećera), recite liječniku ili medicinskoj sestri da uzimate Amoksiklav. To je zbor toga što Amoksiklav može utjecati na rezultate ovih vrsta pretraga.

Drugi lijekovi i Amoksiklav

Obavijestite Vašeg liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove. To uključuje i lijekove koji se mogu nabaviti bez recepta kao i biljne lijekove.

Provjerite s Vašim liječnikom ako uzimate sljedeće lijekove:

– alopurinol (lijek za liječenje gihta); veća je vjerojatnost da ćete dobiti kožnu alergijsku reakciju

– probenecid (koristi se za liječenje gihta), istodobna primjena probenecida može smanjiti izlučivanje amoksicilina pa se ne preporučuje

– lijekove za sprječavanje zgrušavanja krvi (poput varfarina); može biti potrebno provesti dodatne krvne pretrage

– metotreksat (koristi se za liječenje raka i teške psorijaze), penicilini mogu smanjiti izlučivanje metotreksata, što može pojačati nuspojave

– mofetilmikofenolat (lijek koji se koristi za sprječavanje odbacivanja transplantiranih organa), Amoksiklav može utjecati na djelovanje mofetilmikofenolata

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego primite ovaj lijek.

Upravljanje vozilima i strojevima

Amoksliklav može imati nuspojave i simptome koji mogu utjecati na Vašu sposobnost vožnje. Nemojte voziti ili upravljati vozilima i strojevima ako se ne osjećate dobro.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka

Amoksiklav 500 mg/ 100 mg prašak za otopinu za injekciju ili infuziju sadrži 31,4 mg (1,4 mmol) natrija. O tome treba voditi računa ako ste na dijeti s kontroliranim unosom natrija.

Amoksiklav 500 mg/ 100 mg prašak za otopinu za injekciju ili infuziju sadrži 19,6 mg (0,5 mmol) kalija. O tome treba voditi računa ako ste na dijeti s kontroliranim unosom kalija.

Amoksiklav 1000 mg/ 200 mg prašak za otopinu za injekciju ili infuziju sadrži 62,9 mg (2,7 mmol) natrija. O tome treba voditi računa ako ste na dijeti s kontroliranim unosom natrija.

Amoksiklav 1000 mg/ 200 mg prašak za otopinu za injekciju ili infuziju sadrži 39,3 mg (1,0 mmol) kalija. O tome treba voditi računa ako imate bubrežne probleme ili ako ste na dijeti s kontroliranim unosom kalija.

Nikada nećete sami primjenjivati ovaj lijek, već će Vam ga dati liječnik ili medicinska sestra.

Uobičajene doze su:

Odrasli i djeca teška 40 kg i više

Djeca lakša od 40 kg

Sve doze su temeljene na tjelesnoj težini djece u kilogramima.

Bolesnici s problemima bubrega ili jetre

 Ako imate problema s bubrezima, liječnik Vam može promijeniti dozu ili preporučiti drugi lijek.  Ako imate problema s jetrom, liječnik će Vas pažljivo pratiti i može Vam češće provesti redovite

pretrage jetre.

Kako će Vam se dati Amoksiklav

 Amoksiklav se daje kao injekcija u venu ili kao intravenska infuzija.

 Pobrinite se da pijete dovoljno tekućine dok se liječite lijekom Amoksiklav.

 Obično ne dobivate Amoksiklav dulje od 2 tjedna bez ponovne liječničke kontrole terapije.

Ako primite više lijeka Amoksiklav nego što ste trebali

Nije vjerojatno da ćete dobiti preveliku dozu, no ako mislite da ste dobili previše lijeka Amoksiklav, odmah recite svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri. Simptomi mogu biti probavni poremećaji (osjećate mučninu, povraćate ili imate proljev) ili konvulzije.

Ako imate bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se Vašem liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće pojaviti kod svakoga.

Stanja na koja treba obratiti pažnju Alergijske reakcije

 kožni osip

 upala krvnih žila (vaskulitis) koja može biti vidljiva kao crvene ili purpurne uzdignute točkice na koži, ali mogu zahvatiti i ostale dijelove tijela

 vrućica, bolovi u zglobovima, natečene žlijezde na vratu, pazuhu ili preponama  oticanje, ponekad lica ili usta (angioedem), koje uzrokuje poteškoće u disanju  kolaps

 bol u prsnom košu u sklopu alergijskih reakcija, koja može biti simptom srčanog udara izazvanog alergijom (Kounisov sindrom).

Odmah se obratite liječniku ako razvijete bilo koji od ovih simptoma. Prestanite uzimati Amoksiklav.

Upala debelog crijeva

Upala debelog crijeva uzrok je vodenastog proljeva, uobičajeno praćenog krvlju i sluzi, boli u trbuhu i/ili vrućicom.

Akutna upala gušterače (akutni pankreatitis)

Ako imate jaku i dugotrajnu bol u području trbuha, to bi mogao biti znak akutne upale gušterače.

Sindrom enterokolitisa izazvanog lijekom (engl. drug-induced enterocolitis syndrome, DIES): DIES je prijavljen prvenstveno u djece liječene amoksicilinom i amoksicilinom/klavulanskom kiselinom.. Radi se o vrsti alergijske reakcije čiji je glavni simptom ponavljajuće povraćanje (1-4 sata nakon primjene lijeka). Dodatni simptomi mogu uključivati bol u trbuhu, letargiju, proljev i nizak krvni tlak.

Obratite se svom liječniku za savjet što je prije moguće ako razvijete te simptome.

Česte nuspojave (javljaju se najviše u 1 od 10 liječenih)

 kandidijaza – gljivična infekcija rodnice, usta ili kožnih nabora  proljev.

Manje česte nuspojave (javljaju se najviše u 1 od 100 liječenih)  kožni osip, svrbež

 koprivnjača (uzdignuti osip koji svrbi)

 mučnina, posebice ako uzimate visoke doze – ako se ovo odnosi na Vas, uzmite Amoksiklav prije obroka

 povraćanje  loša probava  omaglica

 glavobolja.

Manje česte nuspojave koje se mogu pojaviti u krvnim pretragama: – povišene vrijednosti jetrenih enzima.

Rijetke nuspojave (javljaju se najviše u 1 od 1000 liječenih)

– kožni osip koji može imati mjehuriće i izgleda kao male mete (središnja tamna točka okružena svjetlijom površinom i s tamnim prstenom na rubu – multiformni eritem)

Nepoznata učestalost (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka) – kristali u mokraći koji mogu dovesti do akutnog oštećenja bubrega

– osip praćen mjehurićima koji mogu biti raspoređeni kružno s krastom u sredini ili nanizani

jedan do drugoga (linearna IgA bolest)

– upala membrana koje okružuju mozak i kralježničnu moždinu (aseptični meningitis)

Hitno se javite svom liječniku ako primijetite bilo koji od ovih simptoma. – oticanje i crvenilo duž vene koja izrazito osjetljiva na dodir.

Rijetke nuspojave koje se mogu pojaviti u krvnim pretragama: – smanjen broj stanica koje su uključene u zgrušavanje krvi – smanjen broj bijelih krvnih stanica.

Ostale nuspojave

Ostale nuspojave su zabilježene u vrlo malom broju ljudi, no točna učestalost njihovog pojavljivanja nije poznata.

 Alergijske reakcije (vidjeti gore)

 Upala debelog crijeva (vidjeti gore)

 Upala zaštitne membrane koja okružuje mozak (aseptički meningitis)  Ozbiljne kožne reakcije:

 široko rasprostranjeni osip s mjehurićima i ljuštećom kožom, posebno oko usta, nosa, očiju i spolovila (Stevens-Johnsonov sindrom), kao i teži oblik koji uzrokuje obilno ljuštenje kože (više od 30 % površine kože – toksična epidermalna nekroliza)

 široko rasprostranjeni crveni kožni osip s malim gnojnim mjehurićima (bulozni eksfolijativni dermatitis)

 crveni, ljuskasti osip s potkožnim izbočinama i mjehurićima (egzantematozna pustuloza)  simptomi nalik gripi s osipom, vrućicom, natečenim žlijezdama te odstupanjem u

rezultatima krvnih pretraga (uključujući povećani broj bijelih krvnih stanica (eozinofilija) i jetrenih enzima) (Reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS))

Odmah se javite svom liječniku ako primijetite bilo koji od ovih simptoma.  upala jetre (hepatitis)

 žutica uzrokovana porastom vrijednosti bilirubina u krvi (tvar koju proizvodi jetra) koji može uzrokovati da Vaša koža i bjeloočnice poprime žutu boju

 upala kanala (tubula) u bubrezima

 potrebno je više vremena da se krv zgruša

 konvulzije (u ljudi koji uzimaju visoke doze lijeka Amoksiklav ili imaju problema s bubrezima).

Nuspojave koje se mogu pojaviti u pretragama krvi ili urina:  ozbiljno smanjenje broja bijelih krvnih stanica

 mali broj crvenih krvnih stanica (hemolitička anemija)  kristali u urinu.

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, obratite se Vašem liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Ovaj lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Ne čuvati na temperaturi iznad 25C.

Spremnik čuvati u vanjskom pakiranju.

Za uvjete čuvanja pripremljenog/razrijeđenog lijeka, vidjeti dio upute o lijeku „Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim djelatnicima“.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte Vašeg ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Amoksiklav sadrži?

Amoksiklav 500 mg / 100 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju

Jedna bočica sadrži 500 mg amoksicilina (u obliku natrijeve soli) i 100 mg klavulanske kiseline (u obliku kalijeve soli).

Amoksiklav 1000 mg / 200 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju

Jedna bočica sadrži 1000 mg amoksicilina (u obliku natrijeve soli) i 200 mg klavulanske kiseline (u obliku kalijeve soli).

- Djelatne tvari su amoksicilin (u obliku natrijeve soli) i klavulanska kiselina (u obliku kalijeve soli).

- Nema drugih sastojaka. Međutim, vidjeti dio 2 za važne informacije o sadržaju natrija i kalija u Amoksiklavu.

Kako Amoksiklav izgleda i sadržaj pakiranja

Amoksiklav 500 mg / 100 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju

Bezbojna staklena bočica od 20 ml (staklo tip II) s gumenim čepom od halogeniranog butila i „flip-off“ aluminijskom kapicom.

Veličina pakiranja: 5 bočica.

Amoksiklav 1000 mg / 200 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju

Bezbojna staklena bočica od 20 ml (staklo tip II) s gumenim čepom od halogeniranog butila i „flip-off“ aluminijskom kapicom.

Veličina pakiranja: 5 bočica.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

Sandoz d.o.o., Maksimirska 120, 10000 Zagreb

Proizvođač

Sandoz GmbH, Biochemiestrasse 10, 6250 Kundl, Austrija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u kolovozu 2023.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim djelatnicima:

Amoksiklav 500 mg/ 100 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju Amoksiklav 1000 mg/ 200 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju

Ovaj dio je preuzet iz Sažetka opisa svojstava lijeka kako bi pomogao pri primjeni lijeka Amoksiklav. Za odlučivanje o prikladnosti primjene u odreĎenih pacijenata, liječnik mora pogledati Sažetak opisa svojstava lijeka.

PRIMJENA

Amoksiklav 500 mg / 100 mg, 1000 mg / 200 mg prašak za otopinu za injekciju ili infuziju, se može primijeniti bilo sporom intravenskom injekcijom kroz 3 do 4 minute direktno u venu ili putem intravenske kanile, ili intravenskom infuzijom kroz 30 do 40 minuta. Amoksiklav nije prikladan za intramuskularnu primjenu.

Inkompatibilnosti s otapalima i drugim lijekovima

Amoksiklav prašak za otopinu za injekciju ili infuziju ne smije se miješati s otopinama aminokiselina, emulzijama lipida, krvnim pripravcima ili s otopinama koje sadržavaju glukozu. Amoksiklav prašak za otopinu za injekciju ili infuziju manje je stabilan u infuzijskim otopinama koje sadrže dekstran ili hidrogenkarbonat. Rekonstituirana otopina se stoga ne smije dodavati ovim infuzijskim otopinama, ali se može dati kao intravenska injekcija u trajanju od 3 do 4 min putem intravenske kanile.

Zbog inaktivacije aminoglikozida amoksicilinom miješanje in vitro treba izbjegavati.

Upute za uporabu i rukovanje i posebne mjere za uklanjanje neiskorištenog lijeka ili otpadnih materijala koji potječu od lijeka

Rekonstituciju treba pripremiti u aseptičkim uvjetima. Prije primjene, pripremljenu otopinu treba vizualno pregledati ima li vidljivih čestica. Smije se primijeniti samo bistra otopina bez vidljivih čestica. Preostalu neupotrijebljenu otopinu treba baciti.

S mikrobiološkog stajališta, pripremljenu otopinu treba odmah primijeniti. Ako se pripremljena otopina ne primijeni odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika.

Samo za jednokratnu primjenu.

Amoksiklav 500 mg/ 100 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju

Priprema otopine za intravensku injekciju:

Bočice od 500 mg/ 100 mg treba otopiti u 10 ml ili do 20 ml vode za injekcije.

* podaci prema laboratorijskim ispitivanjima

Priprema otopine za intravensku infuziju:

Rekonstitucija otopine za infuziju spremne za primjenu mora se odvijati u dva koraka kako bi se postigla rekonstitucija potrebnog volumena otopine za infuziju:

Bočica od 500 mg/ 100 mg se prvo rekonstituira s jednom od kompatibilnih intravenskih tekućina u svojoj bočici. Ova otopina se zatim prenese u prikladnu vrećicu za infuziju koja sadrži istu kompatibilnu tekućinu kao onu korištenu za rekonstituciju. Potrebno je paziti na kontrolirane i validirane aseptičke uvjete.

Bočice od 500 mg/ 100 mg treba otopiti u 25 ml ili do 50 ml vode za injekcije ili u nekoj od sljedećih tekućina: fiziološka otopina, natrijev laktat 167 mmol/l, Ringerova otopina, Hartmanova otopina. Ukoliko je lijek otopljen u vodi za injekcije kao što je navedeno, ova otopina se može miješati s sljedećim otapalima: voda za injekcije, fiziološka otopina, natrijev laktat 167 mmol/l, Ringerova otopina, Hartmannova otopina.

Amoksiklav 1000 mg/ 200 mg prašak za otopinu za injekciju / infuziju

Priprema otopine za intravensku injekciju:

Bočice od 1000 mg/ 200 mg treba otopiti u 20 ml vode za injekcije.

Intravenska injekcija se daje polako tijekom 3 – 4 minute. Injekciju treba dati odmah nakon pripreme otopine.

* podaci prema laboratorijskim ispitivanjima

Priprema otopine za intravensku infuziju:

Rekonstitucija otopine za infuziju spremne za primjenu mora se odvijati u dva koraka kako bi se postigla rekonstitucija potrebnog volumena otopine za infuziju:

Bočica od 1000 mg/ 200 mg se prvo rekonstituira s jednom od kompatibilnih intravenskih tekućina u svojoj bočici. Ova otopina se zatim prenese u prikladnu vrećicu za infuziju koja sadrži istu kompatibilnu tekućinu kao onu korištenu za rekonstituciju. Potrebno je paziti na kontrolirane i validirane aseptičke uvjete.

Bočice od 1000 mg/ 200 mg treba otopiti u 50 ml ili do 100 ml vode za injekcije ili u nekoj od sljedećih tekućina: fiziološka otopina, natrijev laktat 167 mmol/l, Ringerova otopina, Hartmanova otopina.

Ukoliko je lijek otopljen u vodi za injekcije kao što je navedeno, ova otopina se može miješati s sljedećim otapalima: voda za injekcije, fiziološka otopina, natrijev laktat 167 mmol/l, Ringerova otopina, Hartmannova otopina.

Otopine za intravensku infuziju treba u potpunosti primijeniti unutar 60 minuta od pripreme.

Nakon otapanja u vodi za injekcije, otopina može prolazno postati ružičaste boje, ali ubrzo ponovo postaje bezbojna.