Odrasli
- svi oblici hiperuricemije koji se ne mogu kontrolirati dijetom, uključujući i sekundarnu hiperuricemiju različite etiologije te kliničke komplikacije hiperuremičkih stanja kao što su giht (ulozi), uratna nefropatija, te otapanje i prevencija nastajanja uratnih kamenaca
- liječenje ponavljajućih bubrežnih kamenaca od kalcijevog oksalata u prisutnosti hiperuricemije, kada tekućina, prehrambene i slične mjere nisu uspjele.
Djeca i adolescenti
- sekundarna hiperuricemija različite etiologije - uratna nefropatija tijekom liječenja leukemije
- nasljedni poremećaji nedostatka enzima, Lesch-Nyhanov sindrom (potpuni ili djelomični nedostatak hipoksantin-gvanin fosforiboziltransferaze) i nedostatak adenin fosforiboziltransferaze.
Doziranje Odrasli
Kako bi se smanjio rizik od nastanka nuspojava, liječenje se mora započeti niskim dozama, npr. 100 mg alopurinola na dan. Doza se smije povećati samo ako nisu postignute zadovoljavajuće
serumske vrijednosti urata. Ako je bubrežna funkcija slaba, potreban je dodatni oprez (vidjeti dio 4.2. Oštećenje funkcije bubrega i dio 4.4.).
Preporučuje se slijedeći raspored doziranja:
– 100 do 200 mg na dan u blagim oboljenjima
– 300 do 600 mg na dan u umjereno teškim bolestima – 700 do 900 mg na dan u teškim bolestima.
1
60492649817100
Ako se alopurinol dozira prema tjelesnoj težini u mg/kg, onda je potrebno primijeniti 2 do 10 mg alopurinola po kilogramu tjelesne težine dnevno.
Pedijatrijska populacija i adolescenti
10 do 20 mg/kg tjelesne težine na dan do maksimalno 400 mg alopurinola dnevno podijeljeno u 3 doze. Primjena u djece je rijetko indicirana, osim u slučaju malignih bolesti (posebice leukemije) i odreĎenih enzimskih poremećaja kao što je Lesch-Nyhanov sindrom.
Stariji
U nedostatku specifičnih podataka, treba se koristiti najniža doza koja dovodi do zadovoljavajućeg smanjenja urata. Posebnu pažnju treba posvetiti dijelu 4.2. Oštećenje funkcije bubrega i dijelu 4.4.
Oštećenje funkcije bubrega
Budući da se alopurinol i njegovi metaboliti izlučuju putem bubrega, oštećena funkcija bubrega može dovesti do zadržavanja lijeka i/ili njegovih metabolita s posljedičnim produljenjem poluvremena eliminacije u plazmi.
Preporučeno doziranje u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega prikazano je u tablici:
936040-891653Klirens kreatinina Dnevna doza >20 ml/min uobičajena doza 10-20 ml/min 100-200 mg dnevno <10 ml/min 100 mg/dan ili veći razmak izmeĎu dviju doza
Kod oštećenja bubrežne funkcije potrebno je pažljivo razmotriti doziranje. Početna doza može biti najviše 100 mg na dan i smije se povećati samo u slučaju nezadovoljavajućeg smanjenja urata u serumu i/ili urinu.
U teškoj insuficijenciji bubrega, preporučljivo je primjenjivati doze niže od 100 mg na dan ili primijeniti pojedinačnu dozu od 100 mg u vremenskim razmacima duljim od jednog dana.
Ako je dostupna oprema za praćenje koncentracije oksipurinola u plazmi, dozu je potrebno prilagoditi kako bi se održala razina oksipurinola u plazmi na razini ispod 100 mikromola/l (15,2 mg/l).
Alopurinol i njegovi metaboliti se uklanjaju putem dijalize. Ako je dijaliza potrebna dva ili tri puta tjedno, treba razmotriti zamjenski raspored doziranja od 300 do 400 mg alopurinola neposredno nakon svake dijalize, bez primjene alopurinola u vremenu izmeĎu dijaliza.
Oštećenje funkcije jetre
U bolesnika s oštećenjem funkcije jetre potrebno je smanjenje doze. Na početku terapije preporučuje se periodična kontrola jetrene funkcije.
Liječenje bolesti s povećanim stvaranjem urata, npr. neoplazija, Lesch-Nyhanov sindrom Preporučuje se ispraviti postojeću hiperuricemiju i/ili hiperurikozuriju s alopurinolom prije početka citotoksične terapije. Važno je osigurati odgovarajuću hidraciju kako bi se održala optimalna diureza i pokušati alkalizirati urin kako bi se povećala topljivost urata/mokraćne kiseline. Alopurinol je potrebno primjenjivati u nižim dozama preporučenog režima doziranja.
Ako je uratna nefropatija ili neko drugo patološko stanje kompromitiralo funkciju bubrega, preporučuje se primjena alopurinola kako je opisano u dijelu 4.2. Oštećenje funkcije bubrega.
Ovi koraci mogu smanjiti rizik za nastanak kompliciranih kliničkih stanja koje mogu prouzročiti depoziti ksantina i/ili oksipurinola. Vidjeti takoĎer dijelove 4.5. i 4.8.
2
60492649817100
Pacijenti s kožnim reakcijama
Primjenu alopurinola je potrebno odmah prekinuti u slučaju pojavljivanja kožne reakcije. Nakon oporavka od blagih kožnih reakcija, uz adekvatnu procjenu rizika, alopurinol se može ponovno uvesti u terapiju u nižoj dozi (npr. 50 mg na dan) nakon čega se doza može postupno povećavati uz kontrolu kožnih reakcija i drugih mogućih nuspojava. Ukoliko se ponovno pojave ove nuspojave, primjena alopurinola se mora trajno prekinuti zbog moguće pojave ozbiljnijih reakcija preosjetljivosti (vidjeti dio 4.8.).
Savjet za praćenje
Potrebno je nadzirati koncentracije urata u serumu i urata/mokraćne kiseline u urinu u odgovarajućim intervalima te prema dobivenim rezultatima prilagoditi doziranje.
Način primjene Kroz usta.
Alopurinol Sandoz tablete su za primjenu kroz usta jednom dnevno nakon obroka.
Kako bi se smanjile probavne smetnje, lijek se uzima nakon obroka. U slučajevima kada ukupna dnevna doza prelazi 300 mg i pojave se probavne smetnje, dozu treba podijeliti i primijeniti u nekoliko pojedinačnih doza.
Preosjetljivost na alopurinol ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.
Sindrom preosjetljivosti, Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza (SJS i TEN) Reakcije preosjetljivosti na alopurinol se mogu manifestirati na različite načine, uključujući makulopapulozni egzantem, sindrom preosjetljivosti (takoĎer poznat kao DRESS - osip uzrokovan lijekom uz eozinofiliju i sustavne simptome) i SJS/TEN.
Te reakcije su kliničke dijagnoze, a njihova klinička prezentacija ostaje temelj za donošenje odluka. Ako se takve reakcije pojave u bilo kojem trenutku tijekom liječenja, uzimanje alopurinola se mora odmah prekinuti. Lijek se ne smije ponovno uvoditi u terapiju (engl. rechallenge) bolesnicima sa sindromom preosjetljivosti i SJS/TEN. Kortikosteroidi mogu biti korisni u liječenju kožnih reakcija preosjetljivosti.
HLA-B*5801 alel
Pokazano je da je HLA-B*5801 alel povezan s rizikom od razvoja sindroma preosjetljivosti i SJS/TEN povezanih s alopurinolom. Učestalost alela HLA-B*5801 značajno varira izmeĎu etničkih populacija: javlja se u do 20% Han Kineza, 8-15 % TajlanĎana, oko 12% Korejaca i 1-2% pojedinaca japanskog ili europskog podrijetla. Nije uspostavljena primjena genotipizacije kao sredstva probira s ciljem donošenja odluka o liječenju alopurinolom.
Prije početka liječenja alopurinolom u populacijskim podskupinama za koje je poznata visoka prevalencija ovog alela treba se razmotriti skrining na HLA-B*5801. Kronična bolest bubrega može dodatno povećati rizik u tih bolesnika. U slučaju da genotipizacija HLA-B*5801 nije dostupna za bolesnike kineskog (Han Kinezi), tajlandskog ili korejskog podrijetla, koristi liječenja se moraju temeljito ocijeniti i razmotriti prevaga mogućih većih rizika prije početka liječenja. Primjena genotipizacije za druge populacije bolesnika nije utvrĎena.
Ako je bolesnik poznati nositelj HLA-B*5801 alela, (posebice oni koji su kineskog (Han Kinezi), tajlandskog ili korejskog podrijetla) ne smije se početi s primjenom alopurinola osim ako ne postoje druge razumne opcije liječenja i smatra se da koristi premašuju rizik. Potreban je dodatan oprez pri praćenju pojave znakova sindroma preosjetljivosti ili SJS/TEN, a bolesnik mora biti informiran da odmah prekine liječenje kod pojave prvih simptoma.
3
60492649817100
U bolesnika koji se pokažu negativni na HLA-B*5801 bez obzira na etničko podrijetlo i dalje se može javiti SJS/TEN.
Oštećenje funkcije bubrega ili jetre
Smanjene doze treba koristiti u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre (vidjeti dio 4.2.). Bolesnici koji se liječe zbog hipertenzije ili srčane insuficijencije, npr. diureticima ili ACE inhibitorima, mogu imati istodobno oštećenje funkcije bubrega, te je alopurinol potrebno primjenjivati s oprezom u toj skupini bolesnika.
Bolesnici s kroničnim zatajenjem bubrega i istodobnim uzimanjem diuretika, posebno tiazida, mogu biti pod povećanim rizikom od razvoja reakcija preosjetljivosti povezanih s primjenom alopurinola, uključujući SJS/TEN. Bolesnike treba pažljivo pratiti i prilagoditi dozu alopurinola ukoliko se uoči oštećenje funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2.).
Asimptomatska hiperuricemija
Asimptomatska hiperuricemija, per se, se općenito ne smatra indikacijom za primjenu alopurinola. Dovoljan unos tekućine i promjena načina prehrane te liječenje podležećeg uzroka može poboljšati to stanje.
Akutni napadaj gihta
Liječenje alopurinolom se ne smije započeti dok se akutni napadaj gihta potpuno ne smiri, jer se mogu izazvati daljnji napadaji.
U ranim fazama liječenja s alopurinolom, kao i s urikozuričnim lijekovima, može se izazvati akutni napadaj uričnog artritisa. Stoga je preporučljivo primijeniti profilaksu s odgovarajućim protuupalnim lijekom ili kolhicinom tijekom najmanje jednog mjeseca. U literaturi treba potražiti detalje o odgovarajućem doziranju i mjerama opreza i upozorenjima.
Ako se akutni napadaji razviju u bolesnika koji primaju alopurinol, liječenje treba nastaviti u istoj dozi, dok se akutni napadaj liječi s odgovarajućim protuupalnim lijekom.
Alopurinol se ne smije primjenjivati u bolesnika koji uzimaju azatioprin ili 6-merkaptopurin, osim u slučaju kad je doza tih lijekova smanjena na jednu četvrtinu (25%) njihove početne doze (vidjeti dio 4.5.).
U slučaju pojave kožnog osipa ili drugih znakova preosjetljivosti potrebno je odmah prekinuti primjenu alopurinola (vidjeti dio 4.8.).
Depoziti ksantina
U stanjima u kojima je brzina stvaranja urata znatno povećana (npr. u malignim bolestima i njihovom liječenju, Lesch-Nyhanov sindromu) apsolutna koncentracija ksantina u urinu može se u rijetkim slučajevima dovoljno podići i na taj način dovesti do taloženja u urinarnom traktu. Ovaj rizik može biti smanjen odgovarajućom hidracijom kako bi se postiglo optimalno razrjeĎivanje urina.
Uratni bubrežni kamenci
Odgovarajuća terapija alopurinolom može dovesti do otapanja velikih kamenaca mokraćne kiseline u bubrezima, s malom vjerojatnošću njihovog zaglavljivanja u ureteru.
U liječenju gihta i uratnih bubrežnih kamenaca, volumen urina mora biti najmanje 2 litre na dan, a pH urina u rasponu od 6,4 do 6,8.
Poremećaji štitnjače
Kod bolesnika na dugotrajnom liječenju alopurinolom (5,8%) u dugoročnom otvorenom nastavku ispitivanja primijećene su povećane vrijednosti TSH-a (>5,5 μIU/ml). Potreban je oprez prilikom primjene alopurinola u bolesnika s promjenom u funkcioniranju štitnjače.
4
60492649817100
Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu alopurinola sa 6-merkaptopurinom ili azatioprinom jer su prijavljeni slučajevi sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.5).
6-merkaptopurin i azatioprin
Azatioprin se metabolizira u 6-merkaptopurin koji se inaktivira djelovanjem ksantin oksidaze. Kada se 6-merkaptopurin ili azatioprin primjenjuju istodobno s alopurinolom, koji je inhibitor ksantin oksidaze, njihovo će se djelovanje produljiti zbog inhibicije ksantin oksidaze. Serumske koncentracije 6-merkaptopurina ili azatioprina mogu dosegnuti toksične vrijednosti uz posljedičnu po život opasnu pancitopeniju i mijelosupresiju kad se ti lijekovi primjenjuju istodobno s alopurinolom. Stoga je potrebno izbjegavati istodobnu primjenu alopurinola sa 6-merkaptopurinom ili azatioprinom. Ako se utvrdi da je istodobna primjena sa 6-merkaptopurinom ili azatioprinom klinički potrebna, dozu 6-merkaptopurina odnosno azatioprina potrebno je smanjiti na jednu četvrtinu (25%) uobičajene doze te osigurati često praćenje hematoloških parametara (vidjeti dio 4.4).
Bolesnicima je potrebno savjetovati da prijave bilo koje znakove ili simptome supresije koštane srži (neobjašnjivo stvaranje modrica ili krvarenje, grlobolju, vrućicu).
Vidarabin (adenin arabinozid)
Postoje dokazi da je poluvrijeme vidarabina u plazmi produljeno u prisutnosti alopurinola. Kada se ova dva lijeka primjenjuju istodobno, nužan je dodatan oprez kako bi se prepoznali pojačani toksični učinci.
Salicilati i urikozurični lijekovi
Oksipurinol, glavni metabolit alopurinola koji je i sam terapijski aktivan, izlučuje se preko bubrega na sličan način kao i urati. Stoga, lijekovi sa urikozuričnom aktivnosti kao što su probenecid ili velike doze salicilata mogu ubrzati izlučivanje oksipurinola. To može smanjiti terapijsku aktivnost alopurinola, ali značajnost se mora ocjenjivati u svakom pojedinom slučaju.
Klorpropamid
Ako se alopurinol daje istodobno s klorpropamidom u bolesnika sa oštećenom funkcijom bubrega, postoji povećan rizik od produljene hipoglikemijske aktivnosti jer se alopurinol i klorpropamid natječu u izlučivanju u bubrežnim tubulima.
Kumarinski antikoagulansi
Zabilježeni su rijetki slučajevi povećanog učinka varfarina i drugih kumarinskih antikoagulansa kada se primjenjuju istodobno s alopurinolom. Stoga je potrebno pratiti sve bolesnike koji uzimaju antikoagulanse.
Fenitoin
Alopurinol može inhibirati oksidaciju fenitoina u jetri, ali klinička značajnost nije utvrĎena.
Teofilin
Zabilježena je inhibicija metabolizma teofilina. Mehanizam ove interakcije može se objasniti time što je ksantin oksidaza uključena u biotransformaciju teofilina u čovjeka. Potrebno je pratiti razinu teofilina u bolesnika koji počinju uzimati alopurinol ili povećavaju dozu alopurinola.
Ampicilin/Amoksicilin
Povećanje učestalosti kožnog osipa prijavljeno je u bolesnika koji su primali ampicilin ili amoksicilin istodobno s alopurinolom u usporedbi s bolesnicima koji nisu primali oba lijeka. Uzrok prijavljenih povezanosti nije utvrĎen. MeĎutim, preporučuje se, kad god je to moguće, primjena zamjenskih lijekova za ampicilin i amoksicilin u bolesnika koji uzimaju alopurinol.
5
60492649817100
Citostatici
Primjenom alopurinola i citostatika (npr. ciklofosfamida, doksorubicina, bleomicina, prokarbazina, alkil-halogenida), krvna diskrazija javlja se češće nego kad se te djelatne tvari primjenjuju same. Stoga se praćenje krvne slike mora raditi u redovitim intervalima.
Ciklosporin
Izvješća pokazuju da se koncentracija ciklosporina u plazmi može povećati tijekom istodobne primjene alopurinola. Potrebno je uzeti u obzir mogućnost pojačane toksičnosti ciklosporina ako se oba lijeka primjenjuju istodobno.
Didanozin
U zdravih dobrovoljaca i bolesnika s HIV-om koji su uzimali didanozin vrijednosti Cmax i AUC didanozina u plazmi približno su bile udvostručene tijekom istodobne primjene alopurinola (300 mg dnevno), bez utjecaja na krajnje poluvrijeme eliminacije. Istodobna primjena ovih dvaju lijekova općenito se ne preporučuje. Ako je istodobna primjena neizbježna, potrebno je smanjiti dozu didanozina i bolesnike pažljivo pratiti.
Diuretici
Zabilježena je interakcija izmeĎu alopurinola i furosemida koja rezultira povećanjem urata u serumu i koncentracije oksipurinola u plazmi.
Pacijente treba pažljivo pratiti te prilagoditi dozu alopurinola na temelju rezultata testa bubrežne funkcije i kliničke slike pacijenta (vidjeti dio 4.2.). Kronično bubrežno zatajenje i istodobno uzimanje diuretika (uključujući tiazide) može dovesti do povećanog rizika od razvoja reakcija preosjetljivosti povezanih s primjenom alopurinola, uključujući SJS/TEN. Bolesnike treba pažlijvo pratiti i prilagoditi dozu alopurinola ukoliko se uoči oštećenje funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2.).
Inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE)
Istodobna primjena alopurinola i kaptoprila može povećati rizik od pojave kožnih reakcija, posebice u bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem. Istodobna primjena s ACE inhibitorima može povećati rizik od leukopenije, posebice u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.
Aluminijev hidroksid
Ako se istodobno uzima aluminijev hidroksid, alopurinol može imati oslabljen učinak. Neophodan je interval od najmanje 3 sata izmeĎu uzimanja ta dva lijeka.
Trudnoća
Nema dovoljno kliničkih podataka o sigurnosti primjene alopurinola tijekom trudnoće. Eksperimentalne studije na životinjama pokazale su teratogene učinke u jednoj studiji (vidjeti dio 5.3.).
Primjena ovog lijeka u trudnoći preporučuje se samo kada ne postoji sigurnija alternativa i kada prednost liječenja majke nadilazi rizik za neroĎeno dijete.
Dojenje
Alopurinol i njegov metabolit oksipurinol izlučuju se u majčino mlijeko. Alopurinol se ne preporučuje za vrijeme dojenja.
Plodnost
Nema dovoljno kliničkih podataka o utjecaju alopurinola na plodnost.
6
60492649817100
Tijekom uporabe alopurinola zabilježene su nuspojave poput somnolencije, vrtoglavice i ataksije. Bolesnici bi stoga trebali biti oprezni pri upravljanju vozilima, rukovanju sa strojevima ili prilikom sudjelovanja u potencijalno opasnim aktivnostima sve dok nisu u dovoljnoj mjeri sigurni da alopurinol ne utječe na njihove sposobnosti.
Za ovaj lijek nema novije kliničke dokumentacije koja se može koristiti za odreĎivanje učestalosti nuspojava. Učestalost nuspojava varira ovisno o primljenoj dozi i primjeni u kombinaciji s drugim terapijskim sredstvima.
Kategorije učestalosti niže navedenih nuspojava su procjene: za većinu nuspojava, prikladni podaci za izračunavanje incidencije nisu dostupni. Nuspojave koje su identificirane putem nadzora nakon stavljanja lijeka u promet smatrane su rijetkim ili vrlo rijetkim nuspojavama.
Za klasifikaciju učestalosti pojavljivanja nuspojava dogovorena je sljedeća podjela:
Vrlo često: ≥1/10 Često: ≥ 1/100 i <1/10
Manje često: ≥ 1/1000 i <1/100 Rijetko: ≥ 1/10 000 i <1/1000 Vrlo rijetko: <1/10 000
Nepoznato: ne može se procijeniti iz dostupnih podataka
Učestalost njihovog pojavljivanja je veća u bolesnika s poremećajima bubrega i/ili jetre.
Tablični popis nuspojava
| Klasifikacije organskih sustava | Učestalost | Nuspojave |
| Infekcije i infestacije | Vrlo rijetko | furunkuloza |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | Vrlo rijetko | agranulocitoza1, aplastična anemija1, trombocitopenija1, granulocitoza, leukopenija, leukocitoza, eozinofilija, aplazija crvenih krvnih stanica |
| Poremećaji imunološkog sustava | Manje često | reakcije preosjetljivosti2 |
| Vrlo rijetko | angioimunoblastični T-stanični limfom3, anafilaktička reakcija | |
| Poremećaji metabolizma i prehrane | Vrlo rijetko | dijabetes melitus, hiperlipidemija |
| Psihijatrijski poremećaji | VrIo rijetko | depresija |
| Poremećaji živčanog sustava | Vrlo rijetko | koma, paraliza, ataksija, periferna neuropatija, parestezija, somnolencija, glavobolja, poremećaj okusa |
| Nepoznato | aseptični meningitis | |
| Poremećaji oka | Vrlo rijetko | katarakta, poremećaji vida, makularne promjene |
| Poremećaji uha i labirinta | Vrlo rijetko | vrtoglavica |
| Srčani poremećaji | Vrlo rijetko | angina pektoris, bradikardija |
| Krvožilni poremećaji | Vrlo rijetko | hipertenzija |
| Poremećaji probavnog sustava | Manje često | mučnina4, povraćanje4, proljev |
7
60492649817100
867460-4565650 Vrlo rijetko hematemeza, steatoreja, stomatitis, promijenjeno pražnjenje crijeva Poremećaji jetre i žuči Manje često poremećene vrijednosti testova jetrene funkcije5 Rijetko hepatitis (uključujući nekrozu jetre i granulomatozni hepatitis)5 Poremećaji kože i potkožnog tkiva Često osip Rijetko Stevens-Johnsonov sindrom/toksična epidermalna nekroliza6 Vrlo rijetko angioedem7, izbijanje kožnih promjena uzrokovano lijekom, alopecija, promjena boje kose Nepoznato lihenoidna reakcija na lijek Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva Vrlo rijetko bol u mišićima Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Rijetko urolitijaza Vrlo rijetko hematurija, azotemija Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki Vrlo rijetko neplodnost u muškaraca, erektilna disfunkcija, ginekomastija Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Vrlo rijetko edem, opća malaksalost, astenija, vrućica8 Pretrage Često povećanje stimulirajućeg hormona štitnjače u krvi*
1Vrlo rijetko su zaprimljena izvješća o trombocitopeniji, agranulocitozi i aplastičnoj anemiji, posebice za pojedince s oštećenom funkcijom bubrega i/ili jetre, što pojačava potrebu za posebnom skrbi u ovoj skupini bolesnika.
2OdgoĎeni multiorganski poremećaj preosjetljivosti (poznat kao sindrom preosjetljivosti ili DRESS) s vrućicom, osipom, vaskulitisom, limfadenopatijom, pseudolimfomom, artralgijom, leukopenijom, eozinofilijom, hepatosplenomegalijom, abnormalnim testovima funkcije jetre i sindromom nestajanja žučovoda (uništavanje i nestajanje intrahepatičnog dijela žučovoda) se javlja u raznim kombinacijama. Ostali organi takoĎer mogu biti zahvaćeni (npr. jetra, pluća, bubrezi, gušterača, miokard i debelo crijevo). Ako se navedene reakcije pojave, što može biti u bilo koje vrijeme tijekom liječenja, liječenje alopurinolom se mora prekinuti ODMAH i TRAJNO.
Pacijenti s hipersenzitivnim sindromom te Stevens-Johnsonovim sindromom i toksičnom epidermalnom nekrolizom (SJS/TEN) ne bi smjeli ponovo uzimati lijek.
Kortikosteroidi mogu biti korisni u liječenju kožnih reakcija preosjetljivosti. Kada doĎe do pojave generalizirane reakcije preosjetljivosti, većinom je već prisutan poremećaj rada bubrega i/ili jetre, posebno kada je ishod fatalan.
3Vrlo rijetko je opisan angioimunoblastični T-stanični limfom nakon učinjene biopsije generalizirane limfadenopatije. Čini se da su promjene reverzibilne nakon ukidanja alopurinola.
4U ranijim kliničkim ispitivanjima opisane su mučnina i povraćanje. Novija izvješća pokazuju da te reakcije nisu značajan problem te da se mogu izbjeći uzimanjem alopurinola nakon obroka.
5Zabilježena je disfunkcija jetre bez vidljivih znakova generalizirane reakcije preosjetljivosti.
8
60492649817100
6Kožne reakcije su najčešće reakcije i mogu se pojaviti u bilo koje vrijeme tijekom liječenja. One se mogu manifestirati svrbežom, u makulopapularnoj, ponekad skvamoznoj, ponekad purpuričnoj, a rijetko u eksfolijativnoj formi, kao što je Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza (SJS/TEN). Najveći rizik za SJS i TEN, ili druge ozbiljne reakcije preosjetljivosti, je unutar prvih nekoliko tjedana liječenja. Najbolji rezultati u liječenju takvih reakcija postižu se ranom dijagnozom i neposrednim prekidom bilo kojeg sumnjivog lijeka.
Ako se takve reakcije pojave, mora se odmah prekinuti primjena alopurinola. Nakon oporavka od blagih reakcija, alopurinol se može ponovo uvesti u malim dozama (npr. 50 mg dnevno) i postepeno povećavati ako je to potrebno (vidjeti dio 4.2.). Pokazalo se da je HLA-B * 5801 alel povezan s rizikom razvoja sindroma preosjetljivosti na alopurinol i SJS/TEN. Nije utvrĎeno korištenje genotipizacije kao alata za skrining za donošenje odluka o liječenju alopurinolom (vidjeti dio 4.4.). U slučaju da se osip ponovo pojavi, mora se trajno prekinuti primjena alopurinola jer je moguća pojava težih reakcija preosjetljivosti (vidjeti dio 4.8. Poremećaji imunološkog sustava). Ako se SJS/TEN ili druge ozbiljne reakcije preosjetljivosti ne mogu isključiti, NEMOJTE ponovno uvesti alopurinol zbog potencijalne ozbiljne ili čak fatalne reakcije. Klinička dijagnoza SJS/TEN ostaje temelj za donošenje odluka. Ako se takve reakcije pojave u bilo koje vrijeme tijekom liječenja, alopurinol se mora odmah prekinuti i više se ne smije primijeniti.
7Pojava angioedema je zabilježena sa ili bez znakova i simptoma generalizirane reakcije preosjetljivosti.
8Zabilježena je pojava vrućice sa ili bez znakova i simptoma generalizirane reakcije preosjetljivosti na alopurinol (vidjeti dio 4.8. Poremećaji imunološkog sustava).
*Pojava povećanja stimulirajućeg hormona štitnjače (TSH) u relevantnim ispitivanjima nije pokazala nikakav utjecaj na razine slobodnog T4 niti je imala razine TSH-a indikativne za subklinički hipotireoidizam.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
5840857326022936039486042Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u
Zabilježena je primjena alopurinola do 22,5 g bez pojave nuspojava. U bolesnika koji je uzeo 20 g alopurinola zabilježeni su simptomi i znakovi koji uključuju mučninu, povraćanje, proljev i vrtoglavicu. Nakon primjene općih suportivnih mjera došlo je do oporavka. Masivna apsorpcija alopurinola može dovesti do značajne inhibicije aktivnosti ksantin oksidaze što ne bi trebalo nepovoljno utjecati, osim ako ne utječe na istodobnu primjenu drugih lijekova, posebno s 6-merkaptopurinom i/ili azatioprinom. Odgovarajuća hidracija potrebna za održavanje optimalne diureze olakšava izlučivanje alopurinola i njegovih metabolita. Ako je potrebno, može se primijeniti hemodijaliza. To ima smisla samo ukoliko se odmah uoči predoziranje.
Farmakoterapijska skupina: pripravci za liječenje uloga (gihta), pripravci koji inhibiraju stvaranje urične (mokraćne) kiseline
ATK oznaka: M04AA01
9
60492649817100
Alopurinol je inhibitor ksantin oksidaze. Alopurinol i njegov glavni metabolit oksipurinol snizuju koncentraciju mokraćne kiseline u plazmi i urinu, tako što inhibiraju ksantin oksidazu, enzim koji katalizira oksidaciju hipoksantina u ksantin i ksantina u mokraćnu kiselinu. Osim inhibicije razgradnje purina u nekih, ali ne u svih bolesnika s hiperuricemijom, ponovna biosinteza purina je smanjena putem povratne inhibicije hipoksantin-gvanin-fosforibozil transferaze. Drugi metaboliti alopurinola su alopurinol-ribozid i oksipurinol-7-ribozid.
Apsorpcija
Alopurinol postiže svoju aktivnost kod oralne primjene i brzo se apsorbira u gornjem dijelu probavnog sustava. Ispitivanja su detektirala alopurinol u krvi 30-60 minuta nakon doziranja. Procjene bioraspoloživosti variraju od 67% do 90%. Vršne koncentracije alopurinola u plazmi nakon oralne primjene općenito se javljaju nakon sat i pol po uzimanju, ali brzo se spuštaju i teško odreĎuju nakon 6 sati. Vršne koncentracije oksipurinola obično se postižu 3-5 sati nakon oralne primjene alopurinola i znatno su stabilnije.
Distribucija
Vezanje alopurinola za proteine plazme je zanemarivo, pa stoga varijacije u vezivanju za proteine ne mijenjaju značajno klirens. Prividni volumen distribucije alopurinola je oko 1,6 l/kg, što ukazuje na relativno opsežnu distribuciju u tkiva. Nema podataka o koncentracijama alopurinola u tkivima, no vjerojatno je da su alopurinol i oksipurinol prisutni u najvećim koncentracijama u jetri i crijevnoj sluznici, gdje je aktivnost ksantin oksidaze velika.
Biotransformacija
Glavni metabolit alopurinola je oksipurinol. Ostali metaboliti alopurinola uključuju alopurinol-ribozid i oksipurinol-7-ribozid.
Eliminacija
Oko 20% primijenjenog alopurinola izlučuje se fecesom unutar 48 do72 sata. Eliminacija alopurinola odvija se uglavnom putem metaboličke pretvorbe u oksipurinol pomoću ksantin oksidaze i aldehid oksidaze, a manje od 10% nepromijenjenog lijeka izlučuje se putem urina. Poluvrijeme eliminacije alopurinola u plazmi je oko 0,5 do 1,5 sata.
Oksipurinol je manje potentan inhibitor ksantin oksidaze od alopurinola, ali je poluvrijeme eliminacije oksipurinola u plazmi mnogo dulje. U čovjeka je procijenjeno na 13 do 30 sati. Zbog toga se učinkovita inhibicija ksantin oksidaze može održati tijekom 24 sata nakon jedne doze alopurinola. U bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom dolazi do postupnog nakupljanja oksipurinola, sve dok njegova koncentracija u plazmi ne postigne stanje dinamičke ravnoteže. Takvi bolesnici će, uzimajući 300 mg alopurinola na dan, općenito imati koncentracije oksipurinola u plazmi od 5 do10 mg/l.
Oksipurinol se nepromijenjen izlučuje urinom, ali mu je poluvrijeme eliminacije dulje jer podliježe tubularnoj reapsorpciji. Zabilježene su vrijednosti za poluvrijeme eliminacije od 13 do 30 sati. Velike razlike u tim vrijednostima mogle bi se pripisati varijacijama u dizajnu studija i/ili klirensu kreatinina u bolesnika.
Farmakokinetika u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega
Klirens alopurinola i oksipurinola značajno je smanjen u bolesnika sa oslabljenom funkcijom bubrega, što ima za posljedicu više koncentracije u plazmi kod dugotrajnog liječenja. Bolesnici s bubrežnim oštećenjem, gdje su vrijednosti klirensa kreatinina bile izmeĎu 10 i 20 ml/min, su imali koncentracije oksipurinola u plazmi od oko 30 mg/l nakon produljenog liječenja s 300 mg alopurinola na dan. To je približna koncentracija koja bi se postigla s dozama od 600 mg/dan kod
10
60492649817100
osoba s normalnom funkcijom bubrega. Zbog toga se u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega zahtijeva smanjenje doze alopurinola.
Farmakokinetika u starijih bolesnika
Mala je vjerojatnost da bi se farmakokinetika lijeka promijenila zbog nekog drugog razloga, osim zbog pogoršanja funkcije bubrega (vidi dio 5.2. Farmakokinetika u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega).
A. Mutagenost
Citogenetska ispitivanja pokazala su da alopurinol ne izaziva aberacije kromosoma u krvnim stanicama čovjeka in vitro pri koncentracijama do 100 mikrograma/ml, te in vivo u dozama do 600 mg/dan, u prosječnom razdoblju od 40 mjeseci.
Alopurinol ne proizvodi nitrozo spojeve in vitro, niti utječe na transformaciju limfocita in vitro.
Dokazi iz biokemijskih i drugih citoloških istraživanja uvjerljivo ukazuju da alopurinol nema štetnih učinaka na DNK u bilo kojoj od faza staničnog ciklusa, kao i da nije mutagen.
B. Kancerogenost
U miševa i štakora tretiranih alopurinolom do 2 godine, nije bilo dokaza kancerogenog učinka.
C. Teratogenost
U studiji s miševima koji su primali intraperitonealne doze alopurinola od 50 ili 100 mg/kg tijekom 10. ili 13. dana gestacije uočene su abnormalnosti fetusa. S druge strane, u sličnoj studiji sa štakorima koji su primali dozu od 120 mg/kg tijekom 12. dana gestacije, nisu uočene abnormalnosti. Opsežna ispitivanja velikih oralnih doza alopurinola u miševa (doze do 100 mg/kg/dan), štakora (doze do 200 mg/kg/dan) i kunića (doze do 150 mg/kg/dan) tijekom razdoblja od 8. do 16. dana gestacije, pokazala su da nema teratogenih učinaka.
Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i kancerogenosti.
celuloza, mikrokristalična celuloza
krospovidon makrogol 4000 magnezijev stearat povidon (Mw 29000) talk
Nije primjenjivo.
5 godina.
11
60492649817100
Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
9177521945
50 (5x10) tableta u blister (PVC/Al ili PP/Al blister) pakiranju 100 (10x10) tableta u blister (PVC/Al ili PP/Al blister) pakiranju
Nema posebnih zahtjeva za zbrinjavanje.
Alopurinol Sandoz tablete sadrže djelatnu tvar alopurinol, koja pripada skupini lijekova koji se koriste za liječenje uloga (gihta), a djeluje tako da usporava brzinu odreĎenih kemijskih reakcija u Vašem tijelu da bi se smanjila razina mokraćne kiseline u krvi i u urinu.
Alopurinol Sandoz tablete primjenjuju se da se smanji ili spriječi stvaranje taloženja urata/mokraćne kiseline u uvjetima gdje Vaše tijelo proizvodi previše mokraćne kiseline. To može uključivati giht, bubrežne kamence ili druge probleme s bubrezima, odreĎene poremećaje enzima (npr. Lesch-Nyhanov sindrom), te kada se liječite od nekih zloćudnih bolesti (posebno leukemije (raka krvnih stanica)).
Obavezno se obratite svom liječniku ako se ne osjećate bolje ili ako se osjećate lošije.
Nemojte uzimati Alopurinol Sandoz:
ako ste alergični na alopurinol ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.).
Nemojte uzimati Alopurinol Sandoz tablete ako se gore navedeno odnosi na Vas. Ako niste sigurni, obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego što uzmete ovaj lijek.
Upozorenja i mjere opreza
Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Alopurinol Sandoz ako:
imate problema s jetrom ili bubrezima. Vaš liječnik Vam može propisati nižu dozu ili Vam reći da uzmete lijek u vremenskim razmacima duljim od jednog dana. U tim slučajevima će liječnik pažljivo pratiti Vaše stanje.
imate problema sa srcem ili visoki krvni tlak i uzimate diuretike i/ili lijekove zvane ACE- inhibitori.
trenutno imate napadaj gihta. Liječenje ovim lijekom treba započeti samo ako je napadaj gihta potpuno završen.
imate problema sa štitnjačom.
ako ste kineskog (Han Kinezi), afričkog ili indijskog podrijetla.
Budite posebno oprezni s alopurinolom:
Ozbiljni kožni osipi (sindrom preosjetljivosti, Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza) su prijavljeni tijekom primjene alopurinola. Često, osip može uključivati čireve u ustima, grlu, nosu, spolnim organima i konjunktivitis (crvene i natečene oči). Navedenim ozbiljnim kožnim osipima često prethode simptomi poput gripe uključujući vrućicu, glavobolju i bolove u tijelu. Osip može napredovati do masovnog stvaranja mjehura i ljuštenja kože. Ove ozbiljne kožne reakcije mogu se javiti češće u osoba kineskog (Han Kinezi), tajlandskog ili korejskog podrijetla. Kronična bolest bubrega može dodatno povećati rizik kod tih bolesnika. Ako primijetite osip ili navedene kožne simptome, prekinite uzimati alopurinol i javite se odmah svom liječniku.
Ako imate rak ili Lesch-Nyhanov sindrom, količina mokraćne kiseline može se povećati u mokraći. Da biste to spriječili, morate se uvjeriti da ćete dovoljno piti za razrjeĎivanje urina.
U slučaju da imate bubrežne kamence, bubrežni kamenci će postati manji i moći će ući u vaš urinarni trakt.
Djeca i adolescenti (mlaĎi od 18 godina)
Uporaba u djece je rijetko indicirana, osim u nekim vrstama raka (osobito leukemije) i odreĎenim poremećajima enzima kao što je Lesch-Nyhanov sindrom.
Drugi lijekovi i Alopurinol Sandoz
Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.
To je važno zato što alopurinol može utjecati na mehanizam djelovanja nekih lijekova, te drugi lijekovi mogu utjecati na mehanizam djelovanja alopurinola.
Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova: acetilsalicilatnu kiselinu, lijek protiv bolova, vrućice i upale
teofilin, lijek za liječenje astme i drugih respiratornih bolesti (Vaš liječnik će izmjeriti razine teofilina u krvi, osobito na početku liječenja Alopurinol Sandoz tabletama ili nakon prilagodbe doze)
fenitoin, lijek za liječenje epilepsije
vidarabin, lijek za liječenje herpesa ili vodenih kozica
ampicilin ili amoksicilin, lijekove za liječenje bakterijskih infekcija (preporučuje se, kad god je to moguće, primjena zamjenskih lijekova za ampicilin i amoksicilin u bolesnika koji uzimaju alopurinol jer su alergijske reakcije češće)
didanozin, lijek za liječenje HIV infekcije
6-merkaptopurin, lijek za liječenje raka krvnih stanica (leukemije)
azatioprin, lijek za smanjivanje imunološkog odgovora (imunosupresiv)
Istodobnu primjenu 6-merkaptopurina ili azatioprina s alopurinolom potrebno je izbjegavati. Kad se 6-merkaptopurin ili azatioprin primjenjuju istodobno s lijekom Alopurinol Sandoz, dozu 6-merkaptopurina odnosno azatioprina potrebno je smanjiti jer će se njihovo djelovanje produljiti. To može povećati rizik od ozbiljnih krvnih poremećaja. U tom će slučaju liječnik pomno pratiti Vašu krvnu sliku tijekom liječenja. Odmah zatražite savjet liječnika ako primijetite bilo kakvo neobjašnjivo stvaranje modrica ili krvarenje, vrućicu ili grlobolju.
ciklosporin (lijek za smanjivanje imunološkog odgovora). Primjena lijeka Alopurinol Sandoz može povećati učestalost nuspojava ciklosporina.
klorpropamid, lijek za liječenje šećerne bolesti (smanjenje doze klorpropamida može biti potrebno, osobito kod bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega)
lijekove za liječenje srčanih problema ili povišenog krvnog tlaka kao što su ACE inhibitori (npr. kaptopril) ili diuretici (lijekovi za povećano izlučivanje mokraće)
lijekove za sprječavanje zgrušavanja krvi (antikoagulansi), kao što je varfarin (Vaš liječnik će češće ispitivati vrijednosti koagulacije krvi i, ako je potrebno, smanjiti dozu tih lijekova)
druge lijekove za liječenje gihta (npr. probenecid).
Ako se istodobno uzima aluminijev hidroksid, alopurinol može imati slabiji učinak. Neophodan je razmak od najmanje 3 sata izmeĎu uzimanja ta dva lijeka.
Kod primjene alopurinola i citostatika (npr. ciklofosfamida, doksorubicina, bleomicina, prokarbazina, alkil-halogenida), češće se javlja krvna diskrazija nego kad se te djelatne tvari primjenjuju same.
Stoga se praćenje krvne slike mora raditi u redovitim razmacima.
Alopurinol Sandoz s hranom i pićem
Uzmite Alopurinol Sandoz tablete s hranom i vodom.
Trudnoća, dojenje i plodnost
Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.
Nema dovoljno podataka o sigurnosti primjene alopurinola tijekom trudnoće. Primjena ovog lijeka se preporučuje samo uz savjet liječnika ukoliko koristi liječenja nadmašuju rizik za neroĎeno dijete. Alopurinol se izlučuje u majčino mlijeko. Alopurinol se ne preporučuje za vrijeme dojenja.
Upravljanje vozilima i strojevima
Tijekom uzimanja alopurinola možete se osjećati pospano, imati vrtoglavicu ili probleme s koordinacijom. U tom slučaju nemojte upravljati vozilima i strojevima.
Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.
Uzimanje lijeka
Tabletu progutajte s vodom.
Uzmite lijek s hranom ili neposredno nakon obroka.
Sve dok uzimate ovaj lijek morate piti dovoljno tekućine (2-3 litre dnevno).
Odrasli (uključujući i starije osobe) Početna doza je 100 – 300 mg dnevno.
Vaš će liječnik najčešće započeti liječenje niskom dozom alopurinola (npr. 100 mg/dan) kako bi se smanjio rizik od mogućih nuspojava. Ako bude potrebno, doza će se povećati.
Na početku liječenja Vaš liječnik Vam može propisati i protuupalnu terapiju ili kolhicin tijekom mjesec dana ili više radi sprječavanja akutnih napadaja gihta.
Doza lijeka prilagoĎava se ovisno o ozbiljnosti Vašeg stanja. Doza održavanja je: - 100 do 200 mg na dan u blagim oboljenjima
- 300 do 600 mg na dan u umjereno teškim bolestima - 700 do 900 mg na dan u teškim bolestima.
Ako ste starija osoba ili ako imate smanjenu funkciju jetre ili bubrega, Vaš liječnik Vam može propisati nižu dozu ili reći da je uzimate u dužim intervalima
Ako je dnevna doza veća od 300 mg i pojavile su se probavne nuspojave kao što su mučnina i povraćanje (vidjeti dio
Kao i svi drugi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće pojaviti kod svakoga.
S ovim lijekom mogu se javiti sljedeće nuspojave:
Preosjetljivost
Ako imate reakciju preosjetljivosti (alergijske reakcije), prestanite uzimati alopurinol i odmah potražite liječnika. Znakovi mogu uključivati:
Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)
ljuštenje kože, gnojni čirevi na bolnoj sluznici usne šupljine i usana oticanje lica, ruku, usana, jezika ili grla
poteškoće s gutanjem ili disanjem
vrlo rijetko znakovi mogu uključivati iznenadno pištanje i kratkoću daha, uznemirenost, stezanje u prsima te nesvjesticu (kolaps).
Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)
vrućica i zimica, glavobolja, bolovi u mišićima (simptomi nalik gripi) i opće loše osjećanje
bilo kakva promjena na koži i/ili sluznici, npr. čirevi u ustima, grlu, nosu, spolnim organima, konjunktivitis (crvene i natečene oči), masovno stvaranje mjehurića ili ljuštenje kože
ozbiljne alergijske reakcije koje uključuju vrućicu, kožni osip, bolove u zglobovima i/ili upalu oka (Stevens-Johnsonov sindrom)
krvarenje u usnama, očima, ustima, nosu ili spolovilu.
Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)
ozbiljna alergijska reakcija koja uzrokuje oticanje lica ili grla,
teška, po život opasna alergijska reakcija (anafilaktička reakcija).
Ne uzimajte više tablete alopurinola osim ako Vam liječnik to ne kaže.
Ostale nuspojave
Ako primijetite neku od sljedećih nuspojava u nastavku trebali biste prestati uzimati tablete i odmah se javiti svom liječniku.
Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba) osip
povišena razina stimulirajućeg hormona štitnjače u krvi.
Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba) mučnina, povraćanje i proljev
asimptomatsko povećanje vrijednosti testova jetrene funkcije.
Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)
problemi s jetrom kao što je hepatitis (upalna bolest jetre) kamenci mokraćnog sustava.
Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)
povremeno, tablete alopurinola mogu utjecati na Vašu krv, što se može očitovati u vidu lakšeg stvaranja modrica nego inače ili Vam se može javiti grlobolja ili drugi znakovi infekcije. Ti učinci se obično javljaju u osoba s problemima bubrega ili jetre. Obavijestite svog liječnika što je prije moguće.
bolest limfnih čvorova
visoka temperatura (vrućica) krv u urinu (hematurija)
povišene vrijednosti kolesterola u krvi (hiperlipidemija) opće loše osjećanje i osjećaj slabosti (malaksalost)
slabost, ukočenost, nesigurnost na nogama, osjećaj nesposobnosti za pomicanje mišića (paraliza) ili gubitak svijesti
glavobolja, vrtoglavica, pospanost ili poremećaj Vaše vizije
bol u prsima (angina), visoki krvni tlak ili (spori puls) usporen rad srca muška neplodnost ili erektilna disfunkcija
proširenje dojki, kod muškaraca i žena
promjena u normalnom radu Vaših crijeva
promjena okusa
katarakta (očna mrena) i drugi poremećaji vida gubitak kose ili promjena boje
depresija
nedostatak dobrovoljne koordinacije pokreta mišića (ataksija)
osjećaj trnjenja, škakljanja, gušenja ili peckanja kože (parestezija)
nakupljanje tekućine u tkivu koja dovodi do oticanja (edema) naročito Vaših gležnjeva
abnormalni metabolizam glukoze (šećerna bolest). Vaš će liječnik možda htjeti mjeriti razinu šećera u Vašoj krvi kako bi provjerio da li se išta dogaĎa.
bol u mišićima
poremećeni osjećaj u rukama i nogama povezan sa slabošću, utrnulošću i boli (periferna neuropatija)
povraćanje krvi (hematemeza)
povećana količina masnoće u stolici (promjena boje stolice) upala sluznice usne šupljine
izbijanje kožnih promjena uzrokovano lijekom
visoka razina dušika u krvi zbog oslabljene funkcije bubrega opća slabost (astenija)
gnojni čir na koži (furunkul)
Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka):
aseptični meningitis (upala ovojnica koje obavijaju mozak i kralježničnu moždinu): simptomi uključuju ukočenost vrata, glavobolju, mučninu, vrućicu ili pomućenu svijest. U slučaju pojave tih simptoma odmah zatražite liječničku pomoć.
lihenoidni kožni osip (crvenkasto-purpurni kožni osip koji svrbi i/ili bijelo-sive crte nalik nitima na sluznicama)
Prijavljivanje nuspojava
Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.
Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.
Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji iza oznake "EXP". Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.
Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.
Što Alopurinol Sandoz sadrži Djelatna tvar je alopurinol.
Jedna tableta Alopurinol Sandoz 100 mg sadrži 100 mg alopurinola.
Pomoćne tvari: mikrokristalična celuloza, celuloza, krospovidon, makrogol 4000, magnezijev stearat
povidon (Mw 29000), talk.
Kako Alopurinol Sandoz izgleda i sadržaj pakiranja
Bijele, okrugle, bikonveksne tablete promjera 8,1 ±0,2 mm s urezom na jednoj strani. Tableta se može razdijeliti na jednake doze.
50 (5x10) tableta u blister (PVC/Al ili PP/Al blister) pakiranju, u kutiji. 100 (10x10) tableta u blister (PVC/Al ili PP/Al blister) pakiranju, u kutiji.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač
Nositelj odobrenja:
Sandoz d.o.o., Maksimirska 120, 10000 Zagreb
ProizvoĎači:
Lek Pharamaceuticals d.d., Verovškova 57, Ljubljana, Slovenija Salutas Pharma GmbH, Otto-von-Guericke-Alle 1, Barleben, Njemačka Lek S.A., Ul Podlipie 16, Strykow, Poljska
Lek Pharmaceuticals d.d., Trimlini 2D, 9220 Lendava, Slovenija
Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.
Ova uputa je zadnji puta revidirana u veljači 2025.