Alopurinol Belupo 200 mg tablete

Odrasli

- svi oblici hiperuricemije koji se ne mogu kontrolirati dijetom, uključujući i sekundarnu hiperuricemiju različitih etiologija te kliničke komplikacije hiperuremičkih stanja kao što su giht (ulozi), uratna nefropatija, otapanje i sprječavanje nastajanja uratnih kamenaca

- liječenje rekurentnih kamenaca kalcijeva oksalata uz istovremenu hiperuricemiju u slučaju kad su unos tekućine, dijeta i slične mjere bile neučinkovite.

Djeca i adolescenti

- sekundarna hiperuricemija različite etiologije - uratna nefropatija tijekom liječenja leukemije

- nasljedni poremećaji nedostatka enzima, Lesch-Nyhanov sindrom (zbog potpunog ili djelomičnog nedostatka hipoksantin-gvanin fosforiboziltransferaze) i nedostatka adenin fosforiboziltransferaze.

Doziranje

Odrasli

2-10 mg/kg tjelesne mase dnevno ili 100-200 mg na dan u blažim stanjima, 300-600 mg na dan u umjereno teškim stanjima ili 700-900 mg na dan u teškim stanjima.

Liječenje alopurinolom potrebno je započeti niskim dozama, npr. 100 mg/dan, kako bi se smanjio rizik od nuspojava. Dozu treba povećati samo u slučaju da nije postignuta zadovoljavajuća vrijednost urata u serumu. Potreban je dodatni oprez ako je bubrežna funkcija loša.

Pedijatrijska populacija

Doziranje je 10 do 20 mg alopurinola/kg tjelesne mase do maksimalno 400 mg alopurinola na dan podijeljeno u 3 doze. Primjena u djece je rijetko indicirana, osim u slučaju malignih bolesti (posebice leukemije) i odreĎenih enzimskih poremećaja (kao što je Lesch-Nyhanov sindrom).

Starije osobe

Iako nema specifičnih preporuka, potrebno je primijeniti najnižu dozu koja dovodi do zadovoljavajućeg smanjenja urata. Provjeriti savjete o doziranju u dijelu Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega i dijelu 4.4. ovog sažetka.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Budući da se alopurinol i njegovi metaboliti izlučuju putem bubrega, oštećena funkcija bubrega može dovesti do retencije lijeka i/ili njegovih metabolita s posljedičnim produljenjem njihovih poluvremena eliminacije u plazmi. Preporučeno doziranje u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega prikazano je u tablici:

1509014-892155Klirens kreatinina Dnevna doza >20 ml/min uobičajena doza 10-20 ml/min 100-200 mg dnevno <10 ml/min 100 mg/dan ili veći razmak izmeĎu dviju doza

Kod oštećenja bubrežne funkcije potrebno je pažljivo razmotriti doziranje. Početna doza može biti najviše 100 mg na dan i smije se povećati samo u slučaju nezadovoljavajućeg smanjenja urata u serumu ili u urinu.

U teškoj insuficijenciji bubrega potrebno je primjenjivati doze manje od 100 mg alopurinola na dan ili primijeniti pojedinačnu dozu od 100 mg alopurinola u razmacima duljim od jednog dana.

Ako je dostupna oprema za praćenje koncentracije oksipurinola u plazmi, doza alopurinola se može prilagoditi održavanju razine oksipurinola u plazmi na razini ispod 100 µmol/l (15,2 µg/ml).

Alopurinol i njegovi metaboliti se uklanjaju putem dijalize. Ako je dijaliza potrebna, dva do tri puta tjedno treba razmotriti alternativni režim doziranja od 300 do 400 mg alopurinola neposredno nakon svake dijalize. U vremenu izmeĎu dijaliza, alopurinol se ne primjenjuje.

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

U bolesnika s oštećenjem funkcije jetre potrebno je smanjenje doze. Na početku terapije preporučuje se redovita kontrola testova jetrene funkcije.

Bolesti s povećanim stvaranjem urata (npr. neoplazija, Lesch-Nyhanov sindrom)

Preporučuje se korigirati postojeću hiperuricemiju i/ili hiperurikozuriju s alopurinolom prije započinjanja terapije citostaticima. Potrebno je osigurati adekvatnu hidraciju i održavati optimalnu diurezu te zaluživanjem mokraće pokušati povećati topljivost (izlučivanje) urata/mokraćne kiseline. Potrebno je smanjiti dozu alopurinola.

Ako se radi o uratnoj nefropatiji ili nekom drugom patološkom stanju koje štetno djeluje na funkciju bubrega, preporučuje se primjena alopurinola kako je opisano u dijelu Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega. Ovi koraci mogu smanjiti rizik nastanka komplikacija uzrokovanih depozitima ksantina i/ili oksipurinola (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.).

Preporuke za doziranje u slučaju kožnih reakcija

Primjenu alopurinola je potrebno odmah prekinuti u slučaju pojavljivanja kožne reakcije. Nakon oporavka od blagih kožnih reakcija, uz adekvatnu procjenu rizika, alopurinol se može ponovno uvesti u terapiju u maloj dozi (npr. 50 mg na dan) uz primjenu farmaceutskog oblika koji osigurava odgovarajuće doziranje, nakon čega se doza može postupno povećavati uz kontrolu kožnih reakcija i drugih mogućih nuspojava. Ukoliko se ponovno pojave ove nuspojave, primjena alopurinola se mora trajno prekinuti zbog moguće pojave ozbiljnijih reakcija preosjetljivosti (vidjeti dio 4.8.).

Preporuka za praćenje

Potrebno je praćenje koncentracije urata u serumu i soli mokraćne kiseline u urinu u odgovarajućim vremenskim razmacima te prilagodba doziranja alopurinola prema dobivenim rezultatima.

Način primjene

Alopurinol tablete se uzimaju kroz usta, jedanput na dan. Kako bi se smanjile probavne smetnje, lijek se uzima nakon obroka. U slučajevima kad ukupna dnevna doza prelazi 300 mg alopurinola može doći do pojave probavnih smetnji. Kako bi se to izbjeglo, preporučuje se primjena u podijeljenim dozama.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Sindrom preosjetljivosti, SJS i TEN

Reakcije preosjetljivosti mogu se manifestirati na više načina, uključujući makulopapulozni osip, sindrom preosjetljivosti (tzv. DRESS – eng. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms) i Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) / toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN). Ove reakcije su kliničke dijagnoze i daljnje odluke ovise o njihovoj kliničkoj prezentaciji. Ako se takve reakcije pojave tijekom terapije, primjenu alopurinola treba odmah prekinuti. Alopurinol se ne smije ponovno uvoditi u terapiju u bolesnika sa sindromom preosjetljivosti i SJS/TEN.

Kortikosteroidi mogu biti korisni u liječenju reakcija preosjetljivosti kože.

HLA-B*5801 alel

Pokazano je da je HLA-B*5801 alel povezan s rizikom od razvoja sindroma preosjetljivosti i SJS/TEN povezanih s alopurinolom. Učestalost alela HLA-B*5801 značajno varira izmeĎu etničkih populacija: javlja se u do 20% Han Kineza, 8-15% TajlanĎana, približno 12% Korejaca i 1-2% pojedinaca japanskog ili europskog podrijetla.

Prije početka liječenja alopurinolom u populacijskim podskupinama za koje je poznata visoka prevalencija ovog alela treba se razmotriti skrining na HLA-B*5801. Kronična bolest bubrega može dodatno povećati rizik u tih bolesnika. U slučaju da genotipizacija HLA-B*5801 nije dostupna za bolesnike kineskog (Han Kinezi), tajlandskog ili korejskog podrijetla, koristi liječenja se moraju temeljito

ocijeniti i razmotriti prevaga mogućih većih rizika prije početka liječenja. Korist primjene genotipizacije za druge populacije bolesnika nije utvrĎena.

Ako je bolesnik poznati nositelj HLA-B*5801, (posebice oni koji su kineskog (Han Kinezi), tajlandskog ili korejskog podrijetla) ne smije se početi s primjenom alopurinola osim ako ne postoje druge razumne opcije liječenja i smatra se da koristi premašuju rizik. Potreban je dodatan oprez u svrhu praćenja pojave znakova sindroma preosjetljivosti ili SJS/TEN, a bolesnik treba biti informiran da odmah mora prekinuti liječenje kod pojave prvih simptoma.

U bolesnika koji se pokažu negativni na HLA-B*5801 bez obzira na etničko podrijetlo i dalje se može javiti SJS/TEN.

Akutni napadaj gihta

Liječenje alopurinolom se ne smije započeti dok se akutni napadaj gihta potpuno ne smiri jer se mogu izazvati daljnji napadaji. U ranim fazama liječenja s alopurinolom, kao i s urikozuričnim lijekovima, može se pojaviti akutni napadaj uričnog artritisa. Stoga je preporučljivo dati profilaksu odgovarajućim protuupalnim lijekom ili kolhicinom tijekom najmanje jednog mjeseca. U literaturi treba potražiti detalje o odgovarajućem doziranju, mjerama opreza i upozorenjima. Ako se u bolesnika koji su već na terapiji alopurinolom razviju akutni napadaji gihta, treba ih liječiti odgovarajućim protuupalnim lijekom, a liječenje alopurinolom nastaviti u istoj dozi.

Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu alopurinola sa 6-merkaptopurinom ili azatioprinom jer su prijavljeni slučajevi sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.5.).

Alopurinol se ne smije primjenjivati u bolesnika koji uzimaju azatioprin ili 6-merkaptopurin, osim u slučaju kad je doza tih lijekova smanjena na jednu četvrtinu (25%) njihove počete doze (vidjeti dio 4.5.). U slučaju pojave kožnog osipa ili preosjetljivosti drugog oblika potrebno je odmah prekinuti primjenu alopurinola (vidjeti dio 4.8.).

Oštećenje funkcije jetre ili bubrega

Snižene doze potrebno je primjenjivati u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre ili bubrega. Bolesnici s hipertenzijom ili insuficijencijom srca, primjerice bolesnici koji primjenjuju diuretike ili ACE inhibitore mogu istodobno imati oštećenu funkciju bubrega te se alopurinol u ovih bolesnika mora primjenjivati s oprezom.

Istodobna primjena diuretika (uključujući tiazidne diuretike) kod bolesnika s kroničnim oštećenjem funkcije bubrega može povećati rizik od pojave lijekom izazvanog SJS/TEN sindroma, kao i drugih teških reakcija preosjetljivosti. Preporučuje se pažljivo praćenje takvih bolesnika uz prilagodbu doze alopurinola ukoliko se ustanovi smanjena funkcija bubrega (vidjeti dio 4.2.).

Asimptomatska hiperuricemija

Asimptomatska hiperuricemija nije indikacija za primjenu alopurinola. U svrhu poboljšanja stanja bolesnika nužni su nadoknada tekućine, prilagodba prehrane i liječenje uzroka asimptomatske hiperuricemije.

Depoziti ksantina

U stanjima u kojima je prisutna visoka razina urata (npr. u malignim bolestima i tijekom njihova liječenja, Lesch-Nyhanovom sindromu) apsolutna koncentracija ksantina u urinu može u rijetkim slučajevima dostići razinu koja dovodi do taloženja u urinarnom traktu. Rizik nastanka ove pojave može se smanjiti odgovarajućom hidracijom kako bi se postiglo optimalno razrjeĎenje mokraće.

Impakcija (zaglavljivanje) uratnih bubrežnih kamenaca

Odgovarajuća terapija alopurinolom može dovesti do otapanja velikih kamenaca mokraćne kiseline u bubrezima, ali s malom vjerojatnošću njihovog zaglavljivanja u ureteru.

U liječenju gihta i uratnih bubrežnih kamenaca, volumen urina mora biti najmanje 2 litre na dan, a pH urina u rasponu od 6,4 do 6,8.

Poremećaji štitne žlijezde

Kod bolesnika na dugotrajnom liječenju alopurinolom (5,8%) u dugoročnom otvorenom nastavku ispitivanja primijećene su povećane vrijednosti TSH-a (>5,5 μIU/ml). Potreban je oprez prilikom primjene alopurinola u bolesnika s promjenom u funkcioniranju štitne žlijezde.

Laktoza

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, nepodnošenja galaktoze, galaktozemijom ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

6-merkaptopurin i azatioprin

Azatioprin se metabolizira u 6-merkaptopurin koji se inaktivira djelovanjem ksantin oksidaze.

Kada se 6-merkaptopurin ili azatioprin primjenjuju istodobno s alopurinolom, koji je inhibitor ksantin oksidaze, njihovo će se djelovanje produljiti zbog inhibicije ksantin oksidaze. Serumske koncentracije 6-merkaptopurina ili azatioprina mogu dosegnuti toksične vrijednosti uz posljedičnu po život opasnu pancitopeniju i mijelosupresiju kad se ti lijekovi primjenjuju istodobno s alopurinolom. Stoga je potrebno izbjegavati istodobnu primjenu alopurinola sa 6-merkaptopurinom ili azatioprinom. Ako se utvrdi da je istodobna primjena sa 6-merkaptopurinom ili azatioprinom klinički potrebna, dozu 6-merkaptopurina odnosno azatioprina potrebno je smanjiti na jednu četvrtinu (25%) uobičajene doze te osigurati često praćenje hematoloških parametara (vidjeti dio 4.4.).

Bolesnicima je potrebno savjetovati da prijave bilo koje znakove ili simptome supresije koštane srži (neobjašnjivo stvaranje modrica ili krvarenje, grlobolju, vrućicu).

Vidarabin (adenin arabinozid)

Poluvrijeme eliminacije vidarabina iz plazme može biti produljeno pri istodobnoj primjeni ovih lijekova, zbog čega se mogu javiti toksični učinci lijeka. Potrebno je pojačano praćenje nuspojava kako bi se prepoznali pojačani toksični učinci.

Salicilati i urikozurici

Oksipurinol, glavni aktivni metabolit alopurinola, izlučuje se putem bubrega slično kao i urati. Uslijed toga, lijekovi s urikozuričnom aktivnošću kao što je probenecid ili velike doze salicilata mogu ubrzati izlučivanje oksipurinola. To može dovesti do smanjenog terapijskog učinka alopurinola, ali značajnost je potrebno procijeniti u svakog pojedinačnog bolesnika.

Klorpropamid

Istodobna primjena alopurinola s klorpropamidom u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega može povećati rizik od produljenja hipoglikemijske aktivnosti jer se alopurinol i klorpropamid natječu u izlučivanju u bubrežnim tubulima.

Kumarinski antikoagulansi

Rijetko su opisani slučajevi s jačim učinkom varfarina i ostalih kumarinskih antikoagulansa pri istovremenoj primjeni s alopurinolom. Preporučuje se pažljivo praćenje svih bolesnika koji uzimaju antikoagulanse.

Fenitoin

Alopurinol može inhibirati oksidaciju fenitoina u jetri, ali bez dokazanog kliničkog značaja.

Teofilin

Zabilježena je inhibicija metabolizma teofilina. Mehanizam ove interakcije može se objasniti uključivanjem ksantin oksidaze u biotransformaciju teofilina. Potrebno je pratiti razinu teofilina u bolesnika koji su počeli uzimati ili povećavaju dozu alopurinola.

Amoksicilin ili ampicilin

Uočena je veća učestalost pojave osipa u bolesnika koji su istodobno uzimali alopurinol i ove lijekove u odnosu na bolesnike koji su uzimali samo antibiotik ili samo alopurinol. Uzrok ove povezanosti nije utvrĎen, ali se u skladu s tim preporučuje, kad je to moguće, primjena drugih lijekova u zamjenu za amoksicilin ili ampicilin u bolesnika na terapiji alopurinolom.

Citostatici

Primjenom alopurinola i citostatika (npr. ciklofosfamida, doksorubicina, bleomicina, prokarbazina, alkil-halogenida), krvna diskrazija javlja se češće nego kad se te djelatne tvari primjenjuju same.

Stoga se praćenje krvne slike mora raditi u redovitim intervalima.

Ciklosporin

Zabilježeno je povećanje plazmatske koncentracije ciklosporina pri istodobnoj primjeni s alopurinolom. Treba uzeti u obzir mogućnost povećane toksičnosti ciklosporina u slučaju istodobne primjene.

Didanozin

U zdravih dobrovoljaca i HIV pozitivnih bolesnika koji su uzimali didanozin, vršna koncentracija didanozina i AUC vrijednosti su bile približno udvostručene pri istodobnoj primjeni alopurinola u dozi od 300 mg dnevno, a bez učinka na terminalno poluvrijeme eliminacije. Istodobna primjena ovih dvaju lijekova općenito se ne preporučuje. Ukoliko je neophodna istovremena primjena didanozina s alopurinolom, moguća je potreba smanjenja doze didanozina, a bolesnike je potrebno pojačano nadzirati.

Aluminijev hidroksid

Ako se istodobno uzima aluminijev hidroksid, alopurinol može imati oslabljen učinak. Neophodan je interval od najmanje 3 sata izmeĎu uzimanja ta dva lijeka.

Diuretici

Istovremena primjena alopurinola i furosemida može povećati koncentraciju urata u serumu i koncentraciju oksipurinola u plazmi. Preporučuje se pažljivo praćenje bolesnika uz moguću prilagodbu doze alopurinola u skladu s rezultatima testova funkcije bubrega i kliničkog stanja bolesnika (vidjeti dio 4.2.).

Kronično zatajenje bubrega uz istodobnu primjenu diuretika (uključujući tiazidne diuretike) može povećati rizik od pojave alopurinolom izazvanog SJS/TEN sindroma i drugih teških reakcija preosjetljivosti. Potrebno je pažljivo praćenje takvih bolesnika uz moguću prilagodbu doze alopurinola ukoliko se ustanovi smanjena funkcija bubrega (vidjeti dio 4.2.).

Inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori)

Istovremena primjena alopurinola i kaptoprila može povećati vjerojatnost pojave kožnih reakcija, posebice u bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem. Istovremena primjena s ACE inhibitorima može povećati rizik od leukopenije, posebice u bolesnika sa smanjenjem funkcije bubrega.

Plodnost

Nema dovoljno kliničkih podataka o utjecaju primjene alopurinola na plodnost.

Trudnoća

Nema dovoljno podataka o sigurnosti primjene alopurinola tijekom trudnoće. Eksperimentalne studije na životinjama pokazale su teratogene učinke u jednoj studiji (vidjeti dio 5.3). Primjena ovog lijeka u trudnoći preporučuje se samo kada ne postoji sigurniji alternativni lijek i kad korist liječenja majke nadmašuje rizik za neroĎeno dijete.

Dojenje

Alopurinol i njegov metabolit oksipurinol izlučuju se u majčino mlijeko. Koncentracije od 1,4 mg/l

alopurinola i 53,7 mg/l oksipurinola pronaĎene su u mlijeku dojilje koja je uzimala 300 mg alopurinola na dan. MeĎutim, ne postoje podaci o učincima alopurinola ili njegovih metabolita na dojeno dijete. Alopurinol se ne preporučuje za vrijeme dojenja.

U bolesnika koji uzimaju alopurinol zabilježene su nuspojave poput pospanosti, vrtoglavice i ataksije. Stoga bi bolesnici trebali biti oprezni pri upravljanju vozilom, radu na strojevima ili sudjelovanju u opasnim aktivnostima sve dok nisu sigurni da alopurinol ne utječe na njihove sposobnosti.

Za alopurinol ne postoji novija klinička dokumentacija koja bi pomogla utvrĎivanju učestalosti nuspojava. Učestalost nuspojava može varirati ovisno o primljenoj dozi i primjeni u kombinaciji s drugim lijekovima.

Kategorije učestalosti su okvirne; za većinu nuspojava ne postoje prikladni podaci za izračunavanje incidencije. Postmarketinška ispitivanja su pokazala rijetku ili vrlo rijetku pojavu nuspojava. Za klasifikaciju učestalosti pojavljivanja nuspojava koristi se sljedeća konvencija:

Vrlo često: ≥1/10 Često: ≥1/100 i <1/10

Manje često: ≥1/1000 i <1/100 Rijetko: ≥1/10000 i <1/1000 Vrlo rijetko: <1/10000

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Učestalost nuspojava veća je u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega i/ili jetre.

Tablični popis nuspojava

(1)Vrlo rijetko su zaprimljena izvješća od trombocitopeniji, agranulocitozi i aplastičnoj anemiji, posebice za pojedince s oštećenom funkcijom bubrega i/ili jetre, što pojačava potrebu za posebnom skrbi u ovoj skupini bolesnika.

(2) OdgoĎeni multiorganski poremećaj preosjetljivosti (poznat kao sindrom preosjetljivosti ili DRESS) s vrućicom, osipom, vaskulitisom, limfadenopatijom, pseudolimfomom, artralgijom, leukopenijom, eozinofilijom, hepatosplenomegalijom, abnormalnim testovima funkcije jetre i sindromom nestajanja žučovoda (uništavanje i nestajanje intrahepatičnog dijela žučovoda) javlja se u raznim kombinacijama. Ostali organi takoĎer mogu biti zahvaćeni (npr. jetra, pluća, bubrezi, gušterača, miokard i debelo crijevo). Ako se navedene reakcije pojave, u bilo koje vrijeme tijekom liječenja, uzimanje alopurinola se mora odmah prekinuti i više se ne smije primijeniti. Ne smiju se provoditi imunološka ispitivanja u bolesnika sa sindromom preosjetljivosti i SJS/TEN.

Kortikosteroidi mogu imati koristan učinak u liječenju kožnih reakcija preosjetljivosti. U slučajevima pojave generaliziranih reakcija preosjetljivosti, većinom je bio prisutan poremećaj rada bubrega i/ili jetre, osobito u slučajevima smrtnog ishoda.

(3) Vrlo rijetko je opisan angioimunoblastični T-stanični limfom nakon biopsije generalizirane limfadenopatije. Čini se da su promjene reverzibilne nakon prestanka uzimanja alopurinola.

(4) U ranijim kliničkim ispitivanjima opisane su mučnina i povraćanje. Novija izvješća ukazuju da te reakcije nisu značajne te da se mogu izbjeći ako se alopurinol uzima iza obroka.

(5) Zabilježeni su poremećaji jetre bez vidljivih znakova generalizirane reakcije preosjetljivosti.

(6) Kožne reakcije su najčešće nuspojave i mogu se pojaviti bilo kad tijekom liječenja alopurinolom. One mogu biti u obliku svrbeža, makulopapularnog osipa, ponekad ljuštenja, purpure i rijetko eksfolijacije (npr. Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza (SJS/TEN)).

U slučaju pojave simptoma SJS/TEN sindroma ili bilo koje teške reakcije preosjetljivosti, potrebno je odmah prekinuti primjenu alopurinola. Rizik razvoja simptoma SJS/TEN sindroma najveći je prvih nekoliko tjedana liječenja. Najbolji pristup takvim reakcijama preosjetljivosti uključuje ranu dijagnozu i neposredno ukidanje suspektne terapije.

Nakon oporavka od blagih reakcija (tj. bez znakova SJS/TEN ili drugih ozbiljnih reakcija preosjetljivosti), alopurinol se može ponovno uvesti u maloj dozi (npr. 50 mg na dan) uz primjenu farmaceutskog oblika koji osigurava odgovarajuće doziranje i postupno povećavati (vidjeti dio 4.2.). Pokazalo se da je HLA-B*5801 alel povezan s rizikom od razvoja sindroma preosjetljivosti i SJS/TEN povezanih s alopurinolom. Korist genotipizacije kao alata za donošenje odluke o liječenju alopurinolom nije ustanovljena (vidjeti dio 4.4.).

U slučaju ponovne pojave originalnih simptoma potrebno je trajno prekinuti primjenu alopurinola kako ne bi došlo do pojave težih reakcija preosjetljivosti (vidjeti 4.8 Poremećaji imunološkog sustava). Ako se SJS/TEN ili druge ozbiljne reakcije preosjetljivosti ne mogu isključiti, alopurinol se NE SMIJE ponovno uvoditi zbog potencijalne ozbiljne ili čak fatalne reakcije. Klinička dijagnoza SJS/TEN ili drugih ozbiljnih reakcija preosjetljivosti ostaje temelj za donošenje odluka.

(7) Angioedem je zabilježen sa ili bez znakova i simptoma generalizirane reakcije preosjetljivosti.

(8) Zabilježena je pojava vrućice sa ili bez simptoma generalizirane reakcije preosjetljivosti (vidjeti dio 4.8. Poremećaji imunološkog sustava).

(9) Pojava povećanja stimulirajućeg hormona štitne žlijezde (TSH) u relevantnim ispitivanjima nije pokazala nikakav utjecaj na razine slobodnog T4 niti je imala razine TSH-a indikativne za subklinički hipotireoidizam.

60507889812655

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5408041319545 navedenog u Dodatku VNakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava:

Zabilježena je primjena alopurinola do 22,5 g bez pojave nuspojava. U bolesnika koji su uzimali 20 g alopurinola zabilježeni su simptomi poput mučnine, povraćanja, proljeva i omaglice. Nakon primjene općih mjera za održavanje funkcije organizma došlo je do oporavka. Masivna apsorpcija alopurinola može dovesti do značajne inhibicije aktivnosti ksantin oksidaze što ne bi trebalo nepovoljno utjecati osim ako ne utječe na istodobnu primjenu drugih lijekova, posebno s 6-merkaptopurinom i/ili azatioprinom. Odgovarajuća hidracija i održavanje optimalne diureze olakšava izlučivanje alopurinola i njegovih metabolita. Ako je potrebno, može se primijeniti hemodijaliza. Ovo je primjenjivo samo ako se predoziranje utvrdi odmah.

Farmakoterapijska skupina: pripravci za liječenje uloga (gihta), pripravci koji inhibiraju stvaranje uričke kiseline, ATK oznaka: M04AA01.

Alopurinol je inhibitor ksantin oksidaze. Alopurinol i njegov glavni metabolit oksipurinol smanjuju razinu mokraćne kiseline u plazmi i urinu pomoću inhibicije ksantin oksidaze, enzima koji katalizira oksidaciju hipoksantina u ksantin i ksantina u mokraćnu kiselinu. Pored inhibicije razgradnje purina u nekih bolesnika s hiperuricemijom, ponovna biosinteza purina je smanjena putem povratne inhibicije hipoksantin-gvanin-fosforibozil transferaze. Drugi metaboliti alopurinola su alopurinol-ribozid i oksipurinol-7-ribozid.

Apsorpcija

Alopurinol postiže svoju aktivnost nakon oralne primjene i brzo se apsorbira u gornjem dijelu probavnog sustava. Ispitivanja su detektirala alopurinol u krvi 30–60 minuta nakon doziranja. Procjene bioraspoloživosti variraju od 67% do 90%. Vršne koncentracije alopurinola u plazmi nakon primjene kroz usta općenito se javljaju nakon otprilike sat i pol po uzimanju, ali brzo se spuštaju i teško odreĎuju nakon 6 sati. Vršne koncentracije oksipurinola obično se postižu 3-5 sati nakon oralne primjene alopurinola i znatno su stabilnije.

Distribucija

Alopurinol se zanemarivo veže za proteine plazme pa zato varijacije u vezivanju na proteine ne utječu na promjenu klirensa. Prividni volumen distribucije alopurinola je približno 1,6 l/kg, što ukazuje na razmjerno opsežnu distribuciju u tkiva. Nema podataka o koncentracijama alopurinola u tkivima, no vjerojatno je da su alopurinol i oksipurinol prisutni u najvećim koncentracijama u jetri i crijevnoj sluznici gdje je aktivnost ksantin oksidaze velika.

Biotransformacija

Najvažniji metabolit alopurinola je oksipurinol. Dodatni metaboliti alopurinola su alopurinol-ribozid i

oksipurinol-7-ribozid.

Eliminacija

60507889812655

Otprilike 20% primijenjenog alopurinola izlučuje se fecesom kroz 48 do 72 sata. Eliminacija alopurinola ide uglavnom putem metaboličke pretvorbe u oksipurinol pomoću ksantin oksidaze i aldehid oksidaze, a manje od 10% neizmijenjenog lijeka izlučuje se putem urina. Poluvrijeme alopurinola u plazmi je otprilike 0,5-1,5 sati.

Oksipurinol je slabiji inhibitor ksantin oksidaze od alopurinola, ali je poluvrijeme eliminacije oksipurinola u plazmi mnogo dulje. U čovjeka je procijenjeno na 13 do 30 sati. Zbog toga se učinkovita inhibicija ksantin oksidaze može održati tijekom 24 sata nakon jedne doze alopurinola. U bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom dolazi do postupnog nakupljanja oksipurinola sve dok njegova koncentracija u plazmi ne postigne stanje dinamičke ravnoteže. Takvi bolesnici će, uzimajući 300 mg alopurinola na dan, općenito imati koncentracije oksipurinola u plazmi 5-10 mg/l.

Oksipurinol se neizmijenjen izlučuje urinom, ali mu je poluvrijeme eliminacije dugo jer podliježe tubularnoj reapsorpciji. Zabilježene su vrijednosti za poluvrijeme eliminacije od 13 do 30 sati. Velike razlike u tim vrijednostima mogle bi se pripisati varijacijama u tipu studija i/ili u klirensu kreatinina u bolesnika.

Posebne populacije

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

Klirens alopurinola i oksipurinola znatno je smanjen u bolesnika sa slabom funkcijom bubrega, što ima za posljedicu više koncentracije u plazmi kod dugotrajnog liječenja. Bolesnici s bubrežnim oštećenjem gdje su vrijednosti klirensa kreatinina bile izmeĎu 10 i 20 ml/min imali su koncentracije oksipurinola u plazmi od otprilike 30 mg/l, a nakon produljenog liječenja s 300 mg alopurinola na dan. To je približna koncentracija koja bi se postigla s dozama od 600 mg/dan kod osoba s normalnom funkcijom bubrega. Zbog toga se u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega zahtjeva smanjenje doze alopurinola.

Starije osobe

Mala je vjerojatnost da bi se kinetika lijeka u starijih bolesnika promijenila zbog nekog drugog razloga, osim zbog pogoršanja funkcije bubrega (vidjeti dio Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega).

Karcinogeneza, mutageneza

Citogenetska ispitivanja pokazala su da alopurinol ne izaziva aberaciju kromosoma u krvnim stanicama čovjeka in vitro pri koncentracijama do 100 μg/ml, te in vivo u dozama do 600 mg/dan u prosječnom razdoblju od 40 mjeseci.

Alopurinol ne stvara nitrozo-spojeve in vitro niti utječe na transformaciju limfocita in vitro.

Dokazi dobiveni biokemijskim i citološkim istraživanjima uvjerljivo ukazuju da alopurinol nije mutagen i nema štetnih utjecaja na DNK u bilo kojoj fazi staničnog ciklusa.

U miševa i štakora tretiranih alopurinolom do 2 godine nije bilo dokaza kancerogenog učinka.

Teratogenost

U studiji s miševima koji su primali intraperitonealne doze alopurinola od 50 ili 100 mg/kg desetog ili trinaestog dana graviditeta uočene su abnormalnosti fetusa. S druge strane, u sličnoj studiji sa štakorima (doza 120 mg/kg, 12. dana graviditeta), nije bilo abnormalnosti. Opsežna ispitivanja učinka velikih oralnih doza alopurinola u miševa (doze do 100 mg/kg/dan), štakora (doze do 200 mg/kg/dan) i kunića (doze do 150 mg/kg/dan) izmeĎu osmog i šesnaestog dana graviditeta pokazala su da nema teratogenih učinaka.

Drugi neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i kancerogenosti.

laktoza hidrat povidon kukuruzni škrob magnezijev stearat

Nije primjenjivo.

3 godine.

Lijek ne zahtjeva posebne uvjete čuvanja.

ALOPURINOL Belupo 100 mg tablete:

100 tableta u bijeloj plastičnoj bočici zatvorenoj sigurnosnim zatvaračem sa zaštitnom polietilenskom prevlakom.

ALOPURINOL Belupo 200 mg tablete: 30 (3x10) tableta u PVC//Al blisteru. 100 (10x10) tableta u PVC//Al blisteru.

Nema posebnih zahtjeva za zbrinjavanje.

ALOPURINOL Belupo sadrži djelatnu tvar alopurinol.

Alopurinol pripada skupini lijekova pod nazivom enzimski inhibitori koji kontroliraju brzinu kojom se u Vašem organizmu odvijaju određeni procesi.

ALOPURINOL Belupo se koristi za dugotrajno liječenje gihta (uloga) i može se koristiti za liječenje poremećaja koji nastaju uslijed stvaranja previše mokraćne kiseline u tijelu, uključujući bubrežne kamence i druge bolesti bubrega, enzimske poremećaje (npr. Lesch-Nyhanov sindrom) te određene zloćudne bolesti ili karcinome (naročito krvi).

Nemojte uzimati ALOPURINOL Belupo ako ste alergični na alopurinol ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.).

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete ALOPURINOL Belupo.

Budite posebno oprezni s lijekom ALOPURINOL Belupo:

- ako imate poremećaj funkcije jetre i/ili bubrega. Vaš liječnik Vam može preporučiti uzimanje manje doze lijeka ili uzimanje lijeka u razmacima duljim od jedanput na dan. U tim slučajevima potrebno je pažljivo praćenje Vašeg stanja.

- ako bolujete od bolesti srca ili povišenog krvnog tlaka te u slučaju da uzimate diuretike i/ili lijekove koji se zovu ACE inhibitori

- ako imate akutni napad gihta. Primjena lijeka ALOPURINOL Belupo smije se započeti nakon prestanka simptoma akutnog napada gihta.

- ako pripadate skupini kineskog (Han Kinezi), afričkog ili indijskog podrijetla - ako imate poremećaj funkcije štitnjače

- ako imate rak ili bolujete od Lesch-Nyhanov sindroma može doći do povećanja koncentracije mokraćne kiseline u urinu. Kako biste to spriječili, morate unositi dovoljno tekućine čime se urin razrjeđuje.

- ako imate bubrežne kamence. Primjenom lijeka bubrežni kamenci će se smanjiti i ući u mokraćne puteve.

Slučajevi ozbiljnih kožnih osipa (sindrom preosjetljivosti, Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza) zabilježeni su prilikom uzimanja lijeka ALOPURINOL Belupo. Osip često može biti popraćen nastankom ulkusa (vrijeda, čireva) u ustima, grlu, nosu, spolovilu i oku (konjunktivitis - crvene i otečene oči). Ozbiljnim oblicima osipa često prethode simptomi slični gripi (vrućica, glavobolja i bolovi u tijelu) s kasnijom pojavom kožnih mjehurića (plikova) i ljuštenjem kože. Ove ozbiljne kožne reakcije mogu biti učestalije u osoba kineskog (Han Kinezi), tajlandskog ili korejskog podrijetla. Kronična bolest bubrega može dodatno povećati rizik kod tih bolesnika. U slučaju da dođe do pojave osipa ili navedenih simptoma, odmah prestanite s uzimanjem lijeka i obratite se svom liječniku.

Ukoliko se bilo što od navedenog odnosi na Vas, nemojte primjenjivati ovaj lijek. Ako niste sigurni odnosi li se nešto od gore navedenog na Vas, obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete lijek ALOPURINOL Belupo.

Ukoliko primijetite osip i/ili bilo koji od gore navedenih kožnih simptoma, odmah prekinite primjenu lijeka ALOPURINOL Belupo i obratite se liječniku.

Djeca i adolescenti

Primjena lijeka ALOPURINOL Belupo u djece rijetko je indicirana, osim u izuzetnim slučajevima (zloćudne bolesti, pogotovo leukemija) te urođeni poremećaji metabolizma purina (Lesch-Nyhanov sindrom)).

Drugi lijekovi i ALOPURINOL Belupo

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Obavijestite liječnika ako uzimate sljedeće lijekove:

- 6-merkaptopurin (lijek za liječenje raka krvi – leukemije)

- azatioprin (lijek za smanjivanje imunološkog odgovora - imunosupresiv)

Istodobnu primjenu 6-merkaptopurina ili azatioprina s alopurinolom potrebno je izbjegavati. Kad se 6-merkaptopurin ili azatioprin primjenjuju istodobno s ALOPURINOL Belupo, dozu 6-merkaptopurina odnosno azatioprina potrebno je smanjiti jer će se njihovo djelovanje produljiti. To može povećati rizik od ozbiljnih krvnih poremećaja. U tom će slučaju liječnik pomno pratiti Vašu krvnu sliku tijekom liječenja.

Odmah zatražite savjet liječnika ako primijetite bilo kakvo neobjašnjivo stvaranje modrica ili krvarenje, vrućicu ili grlobolju.

- ciklosporin (lijek za smanjivanje imunološkog odgovora). Primjena lijeka ALOPURINOL Belupo može povećati učestalost nuspojava ciklosporina.

- vidarabin (lijek za liječenje herpesa ili vodenih kozica). Primjena lijeka ALOPURINOL Belupo može povećati učestalost nuspojava vidarabina. Stoga je nužan poseban oprez pri istodobnoj primjeni ovih lijekova.

- salicilate (lijekove protiv bolova, povišene tjelesne temperature ili upale, npr. acetilsalicilatna kiselina)

- druge lijekove za liječenje uloga (gihta), npr. probenecid

- klorpropamid (lijek za liječenje šećerne bolesti). U nekim slučajevima liječnik će smanjiti dozu klorpropamida, pogotovo kod bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega.

- antikoagulanse (lijekove za sprječavanje zgrušavanja krvi), npr. varfarin, fenprokumon ili acenokumarol. U slučaju istodobne primjene, Vaš liječnik će češće provjeravati parametre koji ukazuju na zgrušavanje krvi i, po potrebi, prilagoditi dozu ovih lijekova.

- lijekove za liječenje epilepsije, npr. fenitoin

- teofilin (lijek za ublažavanje problema s disanjem). Vaš liječnik će provjeravati koncentraciju teofilina u krvi, pogotovo na početku terapije lijekom ALOPURINOL Belupo ili nakon prilagodbe doze lijekova.

- ampicilin ili amoksicilin (lijekovi za liječenje bakterijskih infekcija). Po mogućnosti, Vaš liječnik će možda prepisati upotrebu drugih antibiotika zbog česte pojave alergijskih reakcija.

- didanozin (lijek za liječenje HIV infekcije)

- lijekove za liječenje poremećaja rada srca ili povišenog krvnog tlaka: ACE inhibitori (npr. kaptopril) ili diuretici – lijekovi za izmokravanje

- aluminijev hidroksid (lijek za smanjivanje pretjerane kiselosti želučanog soka). Ako se istodobno uzima aluminijev hidroksid, alopurinol može imati slabiji učinak. Neophodan je razmak od najmanje 3 sata između uzimanja ta dva lijeka.

- lijekove za liječenje karcinoma. Kod primjene alopurinola i citostatika (npr. ciklofosfamida, doksorubicina, bleomicina, prokarbazina, alkil-halogenida), češće se javlja krvna diskrazija nego kad se te djelatne tvari primjenjuju same. Stoga se praćenje krvne slike mora raditi u redovitim razmacima.

ALOPURINOL Belupo s hranom i pićem

Uzimajte ALOPURINOL Belupo tablete s vodom. Uzimanje lijeka neposredno nakon jela smanjuje moguće probavne smetnje (vidjeti dio

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Provjerite s liječnikom ili

ljekarnikom ako niste sigurni.

Tabletu progutajte cijelu, po mogućnosti s čašom vode, nakon obroka.

Tablete se ne smiju lomiti niti žvakati. Prilikom uzimanja lijeka morate konzumirati dovoljne količine tekućine (2-3 litre dnevno).

Odrasli (uključujući starije osobe)

Vaš će liječnik najčešće započeti liječenje niskom dozom alopurinola (npr. 100 mg/dan) kako bi se smanjio rizik od mogućih nuspojava. Ako bude potrebno, doza će se povećati.

Kako bi spriječio napadaje gihta, na početku primjene lijeka ALOPURINOL Belupo Vaš liječnik Vam može propisati istodobno korištenje protuupalnih lijekova ili kolhicina tijekom sljedećih mjesec dana ili dulje.

Doza lijeka prilagođava se ovisno o ozbiljnosti Vašeg stanja. Doza održavanja je: - 100 do 200 mg na dan u blagim stanjima

- 300 do 600 mg na dan u umjereno teškim stanjima - 700 do 900 mg na dan u teškim stanjima.

Ako ste starija osoba ili ako imate smanjenu funkciju jetre ili bubrega, Vaš liječnik Vam može propisati nižu dozu lijeka.

U slučaju da uzimate dozu veću od 300 mg na dan i patite od nuspojava probavnog sustava kao što su mučnina i povraćanje (vidjeti dio

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće pojaviti kod svakoga.

Preosjetljivost

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)

Ako imate reakciju preosjetljivosti (alergijske reakcije), prestanite uzimati alopurinol i odmah potražite liječnika. Znakovi mogu uključivati:

- ljuštenje kože, gnojne čireve na bolnoj sluznici usne šupljine i usnica - oticanje ruku, lica, usana, jezika ili grla

- poteškoće pri gutanju ili disanju

- vrlo rijetko znakovi mogu uključivati iznenadno piskanje (pri disanju, u plućima), uznemirenost, stezanje u prsima te nesvjesticu (kolaps).

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)

- vrućica i zimica, glavobolja, bol u mišićima (simptomi slični gripi) i opće loše osjećanje

- bilo kakve promjene na koži i/ili sluznici, npr. čirevi u ustima, grlu, nosu i/ili genitalijama, te konjunktivitis (crvene i otečene oči), stvaranje kožnih mjehurića ili ljuštenje kože

- krvarenje usnica, očiju, usta, nosa ili genitalija

- ozbiljne reakcije preosjetljivosti koje uključuju vrućicu, kožni osip, bol u zglobovima i/ili upalu oka (Stevens-Johnsonov sindrom).

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)

- ozbiljna alergijska reakcija koja uzrokuje oticanje lica ili grla

- teška, po život opasna alergijska reakcija (anafilaktička reakcija).

U slučaju pojave bilo kojeg od gore navedenih simptoma alergijske reakcije, trebate odmah prekinuti primjenu lijeka ALOPURINOL Belupo i obratiti se liječniku.

Nemojte više uzimati ovaj lijek osim u slučaju preporuke Vašeg liječnika.

Ostale nuspojave

Ako primijetite neku od sljedećih nuspojava prestanite uzimati ovaj lijek i odmah se javite svom liječniku.

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba) - kožni osip

- povišena razina stimulirajućeg hormona štitne žlijezde (TSH) u krvi.

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba) - povraćanje, mučnina, proljev

- abnormalne vrijednosti u nalazima laboratorijskih testova funkcije jetre.

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)

- problemi s jetrom kao što je hepatitis (upalna bolest jetre) - kamenci mokraćnog sustava (urolitijaza).

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)

- tablete alopurinola mogu utjecati na Vašu krv, što se može očitovati u vidu lakšeg stvaranja modrica nego inače, ili Vam se može javiti grlobolja ili drugi znakovi infekcije. Ti učinci se obično javljaju u osoba s problemima bubrega ili jetre. Obavijestite svog liječnika što je prije moguće.

- utjecaj na limfne čvorove (T-stanični limfom) - povišena tjelesna temperatura (vrućica)

- krv u urinu (hematurija)

- promjena u normalnom pražnjenju crijeva/stolici

- povišene vrijednosti kolesterola u krvi (hiperlipidemija) - opće loše osjećanje i osjećaj slabosti (malaksalost)

- slabost, utrnulost, nesigurnost na nogama, nemogućnost pomicanja mišića (paraliza), gubitak svijesti, osjećaj trnaca i bockanja u udovima (parestezija)

- depresija

- glavobolja, omaglica, omamljenost ili poremećaj vida

- bol u prsima (angina pektoris), povišeni krvni tlak ili usporeni srčani puls - nakupljanje tekućine sa stvaranjem oteklina, osobito oko gležnjeva (edemi)

- neplodnost u muškaraca, nesposobnost postizanja ili održavanja erekcije ili ejakulacije tijekom sna (tzv.“mokri snovi“)

- povećanje grudi u žena i u muškaraca (ginekomastija) - poremećaj osjeta okusa

- očna mrena (katarakta) i drugi poremećaji vida - ispadanje ili promjena boje kose

- nedostatak voljne koordinacije pokreta mišića (ataksija)

- abnormalni metabolizam glukoze (šećerna bolest). Vaš će liječnik možda odrediti mjerenje razine šećera u krvi kako bi pratio Vaše stanje.

- bol u mišićima

- neobičan osjećaj u rukama i nogama povezan s osjećajem slabosti, utrnulosti i bolom (periferna neuropatija)

- povraćanje krvi (hematemeza)

- povećana količina masnoće u stolici (promjena boje stolice) - upala sluznice usne šupljine (stomatitis)

- oticanje lica, usta, jezika ili grla, ponekad praćeno svrbežom ili boli, što može dovesti do otežanog disanja, osjećaja ošamućenosti ili povraćanja (angioedem)

- izbijanje kožnih promjena uzrokovano lijekom

- visoka razina dušika u krvi zbog oslabljene funkcije bubrega - opća slabost ili nedostatak energije (astenija)

- gnojni čir na koži (furunkul).

Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

- aseptični meningitis (upala ovojnica koje obavijaju mozak i kralježničnu moždinu): simptomi uključuju ukočenost vrata, glavobolju, mučninu, vrućicu ili pomućenu svijest. U slučaju pojave tih simptoma odmah zatražite liječničku pomoć.

- lihenoidni kožni osip (crvenkasto-purpurni kožni osip koji svrbi i/ili bijelo-sive crte nalik nitima na sluznicama).

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek ne zahtjeva posebne uvjete čuvanja.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što ALOPURINOL Belupo sadrži - Djelatna tvar je alopurinol.

Jedna ALOPURINOL Belupo 100 mg tableta sadrži 100 mg alopurinola. Jedna ALOPURINOL Belupo 200 mg tableta sadrži 200 mg alopurinola.

- Pomoćne tvari su: laktoza hidrat; kukuruzni škrob; povidon; magnezijev stearat.

Kako ALOPURINOL Belupo izgleda i sadržaj pakiranja

ALOPURINOL Belupo 100 mg tableta je bijela, okrugla, plosnata tableta s ukošenim rubovima i bez oznaka na obje strane, promjera 7 mm.

100 tableta u bijeloj plastičnoj bočici zatvorenoj sigurnosnim zatvaračem sa zaštitnom polietilenskom prevlakom.

ALOPURINOL Belupo 200 mg tableta je bijela, okrugla, bikonveksna tableta bez oznaka na obje strane, promjera 9,5 mm.

30 (3x10) tableta u PVC//Al blisteru, u kutiji. 100 (10x10) tableta u PVC//Al blisteru, u kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač BELUPO lijekovi i kozmetika, d.d.

Ulica Danica 5

48 000 Koprivnica

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u siječnju 2025.