Vivagrex® 10mg film tableta

  • Osnovne informacije

  • Sažetak karakteristika leka

  • Uputstvo za pacijente

Naziv leka
Vivagrex® 10mg film tableta
Opis chat-gpt
Vivagrex® 10mg je lek koji sadrži aktivnu supstancu prasugrel i koristi se za smanjenje rizika od srčanog ili moždanog udara kod pacijenata koji su već imali srčani udar ili nestabilnu anginu.
INN
Farmaceutski oblik
film tableta
Vrsta leka
Režim izdavanja
R - Lek se može izdavati samo uz lekarski recept
Lista RFZO
Lek nije na listi lekova RFZO
Nosioci dozvole
Datum poslednje izmene
12.10.2025.

Pakovanja

JKL
‍1068086
Maksimalna cena leka
2.292,40 RSD
(Službeni glasnik RS, broj 73/2024 od 30.08.2024.)
EAN
8606107531472
Rešenje o stavljanju leka u promet
Vrsta rešenja: Obnova
Broj rešenja: 001729841 2024 59010 007 000 515 021 04 001
Datum važenja: 11.04.2025 - 11.04.2075

Bezbednosne informacije

01.02.2022.
Vodic

Paralele

Dokumenta

Prijava neželjene reakcije na lek

Ukoliko sumnjate da ste imali neželjenu reakciju na lek, prijavu iste možete izvršiti na sledećem linku: Onlajn prijava

Izvori

4. KLINIČKI PODACI

Lek Vivagrex, primenjen istovremeno sa acetilsalicilnom kiselinom, indikovan je u prevenciji aterotrombotičkih događaja kod odraslih pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom (tj. nestabilnom anginom [engl. unstable angina, UA], infarktom miokarda bez elevacije ST segmenta [engl. non-ST segment elevation myocardial infarction, NSTEMI] ili infarktom miokarda sa elevacijom ST segmenta [engl. ST segment elevation myocardial infarction, STEMI]) koji se podvrgavaju primarnoj ili odloženoj perkutanoj koronarnoj intervenciji (engl. percutaneous coronary intervention, PCI).

Za dodatne informacije, videti odeljak 5.1.

Doziranje

Odrasli

Terapiju lekom Vivagrex treba započeti jednokratnom udarnom dozom od 60 mg, a zatim nastaviti dozom od 10 mg jednom dnevno. Kod pacijenata sa nestabilnom anginom pektoris ili infarktom miokarda bez elevacije ST segmenta, kada se koronarna angiografija sprovodi u toku 48 sati od prijema, udarnu dozu treba primeniti u vreme perkutane koronarne intervencije (videti odeljke 4.4, 4.8 i 5.1). Pacijenti koji uzimaju lek Vivagrex treba takođe da uzimaju acetilsalicilnu kiselinu (u dnevnoj dozi od 75 mg do 325 mg).

Kod pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom (engl. acute coronary syndrome, ACS) koji su podvrgnuti perkutanoj koronarnoj intervenciji, prevremeni prekid primene bilo kojeg antitrombocitnog leka, uključujući i lek Vivagrex, može povećati rizik od nastanka tromboze, infarkta miokarda ili smrtnog ishoda usled

1 od 17

komplikacije postojećeg oboljenja. Preporučuje se terapija u trajanju do 12 meseci, osim ukoliko prekid primene leka Vivagrex nije klinički indikovan (videti odeljke 4.4 i 5.1).

Pacijenti ≥ 75 godina

Primena leka Vivagrex kod pacijenata od 75 godina i starijih se generalno ne preporučuje. Ukoliko je ipak, posle pažljive lekarske procene koristi/rizika za individualnog pacijenta (videti odeljak 4.4), procenjeno da je primena ovog leka neophodna u ovoj starosnoj grupi, terapiju treba započeti udarnom dozom od 60 mg, a nastaviti sa smanjenom dnevnom dozom održavanja od 5 mg. Pacijenti od 75 godina i stariji pokazuju veću osetljivost prema krvarenju, kao i veću izloženost aktivnom metabolitu prasugrela (videti odeljke 4.4, 4.8, 5.1 i 5.2).

Pacijenti sa telesnom masom manjom od 60 kg

Kod ovih pacijenata terapiju lekom Vivagrex treba započeti jednokratnom udarnom dozom od 60 mg i zatim nastaviti sa dozom od 5 mg jednom dnevno. Ne preporučuje se primena doze održavanja od 10 mg. Razlog tome je povećana izloženost aktivnom metabolitu prasugrela, kao i povećan rizik od krvarenja kod pacijenata sa telesnom masom manjom od 60 kg kada se primenjuje dnevna doza od 10 mg, jednom dnevno, u odnosu na pacijente koji imaju 60 kg ili više (videti odeljke 4.4, 4.8 i 5.2).

Oštećenje funkcije bubrega

Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, uključujući i pacijente koji su u završnoj fazi bolesti bubrega (videti odeljak 5.2). Terapijsko iskustvo kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega je ograničeno (videti odeljak 4.4).

Oštećenje funkcije jetre

Nije neophodno prilagođavanje doze kod osoba sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre (Child Pugh klasa A i B) (videti odeljak 5.2). Terapijsko iskustvo kod pacijenata sa blagim do umerenim oštećenjem funkcije jetre je ograničeno (videti odeljak 4.4). Primena leka Vivagrex je kontraindikovana kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (Child Pugh klasa C).

Pedijatrijska populacija

Bezbednost i efikasnost primene leka Vivagrex kod dece mlađe od 18 godina nije utvrđena. Dostupni su ograničeni podaci za primenu leka kod dece sa anemijom srpastih ćelija (videti odeljak 5.1).

Način primene Oralna upotreba.

Lek Vivagrex se može primenjivati sa hranom ili bez nje. Primena udarne doze od 60 mg prasugrela natašte, može izazvati brži početak dejstva (videti odeljak 5.2).

Tableta se može podeliti na jednake doze. Tabletu nemojte drobiti.

Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1. Aktivno patološko krvarenje.

Moždani udar ili prolazni ishemijski napad (engl. transient ischaemic attack, TIA) u istoriji bolesti. Teško oštećenje funkcije jetre (Child-Pugh klasa C).

Rizik od krvarenja

U kliničkom ispitivanju faze III (TRITON) glavni kriterijumi za isključivanje bili su povećan rizik od krvarenja, anemija, trombocitopenija i patološki intrakranijalni nalazi u istoriji bolesti. Pacijenti sa akutnim koronarnim sindromom koji su bili podvrgnuti perkutanoj koronarnoj intervenciji i koji su bili na terapiji prasugrelom i acetilsalicilnom kiselinom su pokazali povećani rizik od većih i manjih krvarenja u skladu sa TIMI (engl. Thrombolysis In Myocardial Infarction) klasifikacijom. Prema tome, primenu leka Vivagrex, kod pacijenata sa povećanim rizikom od krvarenja, treba razmotriti samo u slučajevima kada se smatra da će

2 od 17

korist od prevencije ishemijskih događaja biti veća od rizika za nastanak ozbiljnih krvarenja. Ovo se posebno odnosi na pacijente:

koji imaju 75 iliviše godina (videti u nastavku)

koji su skloni krvarenju (npr. zbog nedavne traume, nedavnog hirurškog zahvata, nedavnog ili ponovnog gastrointestinalnog krvarenja ili aktivne peptičke ulkusne bolesti)

sa telesnom masom manjom od 60 kg (videti odeljke 4.2 i 4.8). Kod ovih pacijenata se ne preporučuje primena doze održavanja od 10 mg. U tim slučajevima treba primeniti dozu održavanja od 5 mg

koji istovremeno uzimaju lekove koji mogu povećati rizik od krvarenja, uključujući oralne antikoagulanse, klopidogrel, nesteroidneantiinflamatorne lekove (NSAIL) i fibrinolitike.

Kod pacijenata sa aktivnim krvarenjem kod kojih je potrebna inverzija farmakoloških dejstava prasugrela, transfuzija trombocita može biti adekvatna terapija.

Primena leka Vivagrex kod pacijenata koji imaju 75 ili više godina se generalno ne preporučuje i treba je početi sa oprezom i nakon pažljive lekarske procene koristi i rizika za individualnog pacijenta koja ukazuje da korist u pogledu prevencije ishemijskih događaja prevazilazi rizik od ozbiljnih krvarenja. Tokom kliničkog ispitivanja faze III ovi pacijenti su bili u većem riziku od krvarenja, uključujući krvarenja sa smrtnim ishodom, u odnosu na pacijente mlađe od 75 godina. Ukoliko se lek propiše, treba primeniti manju dozu održavanja, od 5 mg na dan; doza održavanja od 10 mg se ne preporučuje (videti odeljke 4.2 i 4.8).

Terapijsko iskustvo sa prasugrelom je ograničeno kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega (uključujući one u završnoj fazi bubrežne bolesti) kao i kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije jetre. Ovi pacijenti mogu imati povećan rizik od krvarenja. Stoga prasugrel kod tih pacijenata treba primenjivati sa oprezom.

Pacijente treba uputiti da vreme krvarenja može biti duže nego što je uobičajeno tokom primene prasugrela (u kombinaciji sa acetilsalicilnom kiselinom), i da treba da prijave svako neuobičajeno krvarenje (mesto ili trajanje) svom lekaru.

Rizik od krvarenja povezan sa vremenom primene udarne doze kod pacijenata sa infarktom miokarda bez elevacije ST segmenta (NSTEMI)

U kliničkom ispitivanju kod pacijenata sa NSTEMI (studija ACCOAST), u kojoj su pacijenti bili podvrgnuti koronarnoj angiografiji tokom 2 do 48 sati nakon randomizacije, primena udarne doze prasugrela prosečno 4 sata pre koronarne angiografije povećala je rizik od većih i manjih periproceduralnih krvarenja u poređenju sa udarnom dozom prasugrela primenjenom u vreme perkutane koronarne intervencije. Prema tome, kod pacijenata sa nestabilnom anginom pektoris/infarktom miokarda bez elevacije ST segmenta, kod kojih se koronarna angiografija primenjuje u toku 48 sati po prijemu, udarnu dozu leka treba primeniti u vreme perkutane koronarne intervencije (videti odeljke 4.2, 4.8 i 5.1).

Hirurška intervencija

Pacijente treba savetovati da obaveste lekara ili stomatologa da uzimaju prasugrel pre planiranja bilo kog hirurškog zahvata i pre početka uzimanja bilo kog drugog leka. Ako se kod pacijenata planira elektivni operativni zahvat pri kome nije poželjno antitrombotsko dejstvo, primena leka Vivagrex se mora prekinuti najmanje 7 dana pre intervencije. Povećana učestalost (trostruko) i težina krvarenja se mogu javiti kod pacijenata podvrgnutih hirurškoj revaskularizaciji miokarda (engl. coronary artery bypass grafting, CABG) ako se prasugrel ukine tokom perioda unutar 7 dana (videti odeljak 4.8). Korist i rizik od primene prasugrela treba pažljivo razmotriti kod pacijenata kod kojih nije definisana anatomska struktura koronarnih krvnih sudova, a urgentna hirurška revaskularizacija miokarda (CABG) postoji kao mogućnost.

Reakcije preosetljivosti uključujući angioedem

Reakcije preosetljivosti uključujući angioedem su prijavljene kod pacijenata koji su primali prasugrel, uključujući pacijente koji su ranije imali reakciju preosetljivosti na klopidogrel u istoriji bolesti. Preporučuje se praćenje znakova preosetljivosti kod pacijenata sa poznatom alergijom na tienopiridine (videti odeljak 4.8).

3 od 17

Trombotična trombocitopenična purpura (TTP)

Pri primeni prasugrela prijavljena je TTP. Trombotična trombocitopenična purpura je ozbiljno stanje i zahteva brzu primenu terapije.

Saharoza-stearat

Lek Vivagrex sadrži saharozu. Pacijenti sa retkim naslednim oboljenjem intolerancije fruktoze, glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ili insuficijencijom saharaza-izomaltaze ne smeju da uzimaju ovaj lek.

Morfin i drugi opioidi

Smanjena efikasnost prasugrela uočena je kod pacijenata koji su istovremeno uzimali prasugrel i morfin (videti odeljak 4.5).

Varfarin:

Nije ispitivana istovremena primena prasugrela sa derivatima kumarina osim varfarina. Zbog mogućeg povećanog rizika od krvarenja, istovremena primena varfarina (ili drugih derivata kumarina) i prasugrela mora se odvijati sa oprezom (videti odeljak 4.4).

Nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL):

Istovremena hronična primena NSAIL sa prasugrelom nije ispitivana. Zbog mogućeg povećanog rizika od krvarenja, hronična primena NSAIL (uključujući COX-2 inhibitore) i prasugrela treba da bude sa povećanim oprezom (videti odeljak 4.4).

Prasugrel se može primenjivati istovremeno sa lekovima koji se metabolšu pomoću enzima citohroma P450 (uključujući statine), ili sa lekovima koji su induktori ili inhibitori enzima citohroma P450. Prasugrel se takođe može primenjivati istovremeno sa acetilsalicilnom kiselinom, heparinom, digoksinom i lekovima koji povećavaju pH u želucu, uključujući inhibitore protonske pumpe i blokatore H2 receptora. Iako nisu sprovedene specifične studije interakcija, prasugrel je istovremeno primenjivan tokom kliničkih ispitivanja faze III zajedno sa heparinom male molekulske mase, bivalirudinom i GPIIb/IIIa inhibitorima (nema dostupnih podataka o tipu primenjenih GPIIb/IIIa inhibitora) bez dokaza o klinički značajnim štetnim interakcijama.

Uticaji drugih lekova na prasugrel Acetilsalicilna kiselina:

Prasugrel treba primenjivati zajedno sa acetilsalicilnom kiselinom (ASK). Iako je moguća farmakodinamska interakcija sa ASK koja dovodi do povećanog rizika od krvarenja, dokazi o efikasnosti i bezbednosti prasugrela potiču upravo od pacijenata koji su istovremeno lečeni sa ASK.

Heparin:

Pojedinačna intravenska bolus doza nefrakcionisanog heparina (100 jedinica/kg) nije značajno promenila prasugrelom posredovanu inhibiciju agregacije trombocita. Isto tako, prasugrel nije značajno promenio dejstvo heparina na parametre koagulacije. Stoga je moguća istovremena primena ova dva leka. Moguć je povećan rizik od krvarenja kada se prasugrel primenjuje istovremeno sa heparinom.

Statini:

Atorvastatin (80 mg dnevno) nije promenio farmakokinetiku prasugrela ni njegovu inhibiciju agregacije trombocita. Stoga, ne očekuje se da će statini koji su supstrati CYP3A uticati na farmakokinetiku prasugrela ili na inhibiciju agregacije trombocita ovim lekom.

Lekovi koji povećavaju pH želuca:

Svakodnevna istovremena primena ranitidina (blokator H2-receptora) ili lansoprazola (inhibitor protonske pumpe) nije dovela do promene PIK i Tmax aktivnog metabolita prasugrela, ali je smanjila njegov Cmax za 14% odnosno 29%. U fazi III kliničih ispitivanja prasugrel je primenjivan bez obzira na istovremenu primenu inhibitora protonske pumpe ili blokatora H2- receptora. Primenom udarne doze prasugrela od 60 mg bez istovremene primene inhibitora protonske pumpe može imati kao posledicu brži početak dejstva.

4 od 17

Inhibitori CYP3A:

Ketokonazol (400 mg dnevno), selektivni i potentni inhibitor CYP3A4 i CYP3A5, nije uticao na inhibiciju agregacije trombocita posredovanu prasugrelom ili vrednosti PIK-a i Tmax aktivnog metabolita prasugrela, ali je smanjio Cmax za 34% do 46%. Prema tome, CYP3A inhibitori kao što su antimikotici iz grupe azola, inhibitori proteaze HIV, klaritromicin, telitromicin, verapamil, diltiazem, indinavir, ciprofloksacin i sok od grejpfruta ne bi trebalo da imaju značajan uticaj na farmakokinetiku aktivnog metabolita.

Induktori citohroma P450:

Rifampicin (600 mg dnevno), potentni induktor CYP3A i CYP2B6 i induktor CYP2C9, CYP2C19 i CYP2C8, nije značajno promenio farmakokinetiku prasugrela. Stoga, ne očekuje se da poznati induktori CYP3A poput rifampicina, karbamazepina kao i drugi induktori citohroma P450 mogu da imaju značajan uticaj na farmakokinetiku aktivnog metabolita.

Morfin i drugi opioidi:

Kod pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom koji su koristili morfin uočena je odložena i smanjena izloženost oralnim inhibitorima P2Y12, uključujući prasugrel i njegov aktivni metabolit. Ova interakcija može biti povezana sa smanjenim gastrointestinalnim motilitetom i može se primenjivati na druge opioide. Klinički značaj je nepoznat, ali podaci ukazuju na mogućnost smanjenja efikasnosti prasugrela kod pacijenata koji su istovremeno uzimali prasugrel i morfin. Kod pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom, kod kojih se morfin ne može zadržati a brza inhibicija P2Y12 se smatra ključnom, može se razmotriti upotreba parenteralnog inhibitora P2Y12.

Uticaji prasugrela na druge lekove Digoksin:

Prasugrel nema klinički značajan uticaj na farmakokinetiku digoksina.

Lekovi koji se metabolišu putem CYP2C9:

Prasugrel nije inhibirao CYP2C9, jer nije uticao na farmakokinetiku S-varfarina. Zbog potencijalnog povećanog rizika od krvarenja, varfarin i prasugrel treba primenjivati istovremeno sa oprezom (videti odeljak 4.4).

Lekovi koji se metabolišu putem CYP2B6:

Prasugrel je slab inhibitor CYP2B6. Kod zdravih osoba, prasugrel je za 23% smanjio izloženost hidroksibupropionu, metabolitu bupropiona metabolisanog putem CYP2B6. To dejstvo će verovatno biti klinički relevantno samo kada se prasugrel primenjuje istovremeno sa lekovima čiji je jedini metabolički put CYP2B6 i koji imaju malu terapijsku širinu (npr. ciklofosfamid, efavirenz).

Nisu sprovedene kliničke studije kod trudnica ilidojilja.

Trudnoća

Studije na životinjama ne ukazuju na direktna štetna dejstva na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, porođaj ili postnatalni razvoj (videti odeljak 5.3). S obzirom na to da se na osnovu reproduktivnih studija na životinjama ne može uvek predvideti odgovor kod ljudi, lek Vivagrex treba koristiti tokom trudnoće samo ukoliko potencijalna korist za majku opravdava potencijalni rizik za fetus.

Dojenje

Nije poznato da li se prasugrel izlučuje u majčino mleko kod ljudi. Studije na životinjama su pokazale da se prasugrel izlučuje putem mleka. Primena prasugrela se ne preporučuje tokom dojenja.

Plodnost

Prasugrel nije uticao na plodnost mužjaka i ženki pacova koji su primali oralne doze do izloženosti koja je bila 240 puta veća od preporučenih dnevnih doza održavanja kod ljudi (na osnovu mg/m2).

5 od 17

Očekuje se da prasugrel nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Sažetak bezbednosnog profila

Bezbednost primene leka kod pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom koji su podvrgnuti perkutanoj koronarnoj intervenciji je procenjivana u jednoj studiji kontrolisanoj klopidogrelom (TRITON) u kojoj je 6741 pacijent lečen prasugrelom (60 mg udarna doza i 10 mg jednom dnevno doza održavanja) sa medijanom trajanja od 14,5 meseci (5802 pacijenta su bila na terapiji preko 6 meseci, 4136 pacijenata su bili na terapiji preko 1 godine). Procenat pacijenata kod kojih je prekinuta terapija zbog neželjenih događaja je bio 7,2% za prasugrel i 6,3% za klopidogrel. Od ovih neželjenih događaja, krvarenje je bila najčešća neželjena reakcija, u slučaju oba leka i bila je razlog prekida primene leka (2,5% za prasugrel, a 1,4% za klopidogrel).

Krvarenje

Krvarenje koje nije povezano sa hirurškom revaskularizacijom miokarda (engl. coronary artery bypass graft, CABG)

U studiji TRITON, učestalost pacijenata kod kojih je došlo do krvarenja koje nije bilo u vezi sa CABG prikazana je u Tabeli 1. Incidenca značajnih krvarenja (prema TIMI - engl. Thrombolysis In Myocardial Infarction kriterijumu) koja nisu povezana sa CABG, uključujući opasna po život i sa smrtnim ishodom, kao i manjih krvarenja (prema TIMI kriterijumu), bila je statistički značajno veća kod onih ispitanika koji su bili na terapiji prasugrelom u odnosu na one na klopidogrelu, i to u grupi pacijenata sa nestabilnom anginom pektoris/infarktom miokarda bez elevacije ST segmenta (UA/NSTEMI) kao i u populaciji svih pacijenata sa akutnim koronarnim sindromom (ACS). Nije bilo statistički značajnih razlika u grupi pacijenata koji su imali infarkt miokarda sa ST elevacijom (STEMI). Najčešće mesto spontanog krvarenja je bio gastrointestinalni trakt (1,7% kod primene prasugrela i 1,3% kod primene klopidogrela); najčešća lokalizacija izazvanog krvarenja je bilo mesto arterijske punkcije (1,3% kod primene prasugrela i 1,2% kod primene klopidogrela).

Tabela 1: Incidenca krvarenja nepovezanih sa CABGa (% pacijenata)

Događaj Svi pacijenti s akutnim UA/NSTEMI STEMI

koronarnim sindromom

Prasugrelb Klopidogrel b Prasugrelb +ASK +ASK +ASK

Klopidogrelb +ASK

Prasugrelb +ASK

Klopidogrelb +ASK

(N = 6741) (N = 6716) (N = 5001) (N = 4980) (N = 1740) (N = 1736)

Značajno krvarenje 2,2 1,7 2,2 1,6 2,2 2,0 prema TIMI c

Životno 1,3 0,8 1,3 0,8 1,2 1,0 ugrožavajućed

Smrtonosno 0,3 0,1 0,3 0,1 0,4 0,1 Simptomatska ICHe 0,3 0,3 0,3 0,3 0,2 0,2

Neophodna 0,3 0,1 0,3 0,1 0,3 0,2 inotropna terapija

Neophodna intervencija Neophodna

hirurška 0,3 0,3 0,3 0,3 0,1 0,2

0,7 0,5 0,6 0,3 0,8 0,8

transfuzija (≥ 4 jedinice)

TIMI fmanje 2,4 1,9 2,3 1,6 2,7 2,6 krvarenje

6 od 17

a Centralno određeni događaji definisani prema kriterijumima studijske grupe za trombolizu kod infarkta miokarda (engl. Thrombolysis in Myocardial Infarction, TIMI).

b Drugi standardni vidovi terapije primenjivani su po potrebi.

c Svako intrakranijalno krvarenje ili svako klinički vidljivo krvarenje udruženo sa padom vrednosti hemoglobina od ≥ 5 g/dL.

d Krvarenje opasno po život je podgrupa značajnih krvarenja prema TIMI kriterijumima i uključuje sve tipove krvarenja koji su dole navedeni. Pacijenti mogu biti uključeni u više od jednog reda.

e ICH=intrakranijalna hemoragija (engl. intracranial haemorrhage).

f Klinički vidljivo krvarenje udruženo sa padom hemoglobina od ≥ 3 g/dL, ali < 5 g/dL.

Pacijenti starosti 75 i više godina

Stope značajnih odnosno manjih krvarenja prema TIMI kriterijumima koja nisu u vezi sa CABG:

Uzrast

≥ 75 godina (N=1785)* < 75 godina (N=11672)* < 75 godina (N=7180)**

≥ 75 godina (N=2060)**

Prasugrel 10 mg

9,0% (1,0% smrtonosna) 3,8% (0,2% smrtonosna) 2,0% (0,1% smrtonosna)3 Prasugrel 5 mg

2,6% (0,3% smrtonosna)

Klopidogrel 75 mg 6,9% (0,1% smrtonosna) 2,9% (0,1% smrtonosna) 1,3% (0,1% smrtonosna) Klopidogrel 75 mg 3,0% (0,5% smrtonosna)

*Studija TRITON je sprovedena kod pacijenata sa ACS koji su podvrgnuti PCI **studija TRILOGY-ACS kod pacijenata koji nisu podvrgnuti PCI (videti odeljak 5.1): a10 mg prasugrela; 5 mg prasugrela ako je telesna masa <60 kg

Pacijenti telesne mase manje od 60 kg

Stope značajnih odnosno manjih krvarenja (prema TIMI kriterijumima) koja nisu u vezi sa CABG:

Telesna masa

< 60 kg (N = 664)* ≥ 60 kg (N=12672)* ≥ 60 kg (N=7845)**

< 60 kg (N=1391)**

Prasugrel 10 mg

10,1% (0% smrtonosna) 4,2% (0,3% smrtonosna) 2,2% (0,2% smrtonosna)a Prasugrel 5 mg

1,4% (0,1% smrtonosna)

Klopidogrel 75 mg 6,5% (0,3% smrtonosna) 3,3% (0,1% smrtonosna) 1,6% (0,2% smrtonosna) Klopidogrel 75 mg 2,2% (0,3% smrtonosna)

*Studija TRITON sprovedena kod pacijenata sa ACS koji su podvrgnuti PCI

**Studija TRILOGY-ACS kod pacijenata koji nisu podvrgnuti PCI (videti odeljak 5.1): a10 mg prasugrela; 5 mg prasugrela ako su pacijenti starosti≥ 75 godina

Pacijenti telesne mase veće od 60 kg i mlađi od 75 godina

Kod pacijenata telesne mase veće od 60 kg i mlađih od 75 godina, stopa značajnih ili manjih krvarenja (prema TIMI kriterijumima) koja nisu bila u vezisa CABG iznosila je 3,6% pri primeni prasugrela i 2,8% pri primeni klopidogrela, dok je stopa smrtonosnih krvarenja bila 0,2% pri primeni prasugrela i 0,1% pri primeni klopidogrela.

Krvarenje povezano sa CABG

U fazi III kliničkog ispitivanja kod 437 pacijenata tokom studije je urađen CABG. Kod tih pacijenata je stopa značajnih ili manjih krvarenja (prema TIMI kriterijumima) koja su bila u vezi sa CABG bila 14,1% u grupi koja je primala prasugrel i 4,5% u grupi koja je primala klopidogrel. Veći rizik za epizode krvarenja kod ispitanika lečenih prasugrelom održao se do najviše 7 dana od uzimanja poslednje doze ispitivanog leka. Među pacijentima koji su primili tienopiridin tokom 3 dana pre CABG, učestalost značajnih ili manjih krvarenja prema TIMI kriterijumima iznosila je 26,7% (12 od 45 pacijenata) u grupi koja je primala prasugrel u odnosu na 5,0% (3 od 60 pacijenata) u grupi koja je primala klopidogrel. Među pacijentima koji su primili poslednju dozu tienopiridina u periodu od 4 do 7 dana pre CABG, učestalost se smanjila na 11,3% (9 od 80 pacijenata) u grupi koja je primala prasugrel, odnosno na 3,4% (3 od 89 pacijenata) u grupi koja je primala klopidogrel. Više od 7 dana nakon prekida primene leka zabeležene stope krvarenja koje je u vezi sa CABG bile su slične kod obe terapijske grupe (videti odeljak 4.4).

Rizik od nastanka krvarenja povezan sa vremenom uzimanja udarne doze kod pacijenata sa NSTEMI

7 od 17

U kliničkoj studiji kod pacijenata sa NSTEMI (studija ACCOAST), u kojoj su pacijenti bili podvrgnuti koronarnoj angiografiji tokom 2 do 48 sati nakon randomizacije, pacijenti koji su primili udarnu dozu od 30 mg u proseku 4 sata pre koronarne angiografije a zatim udarnu dozu od 30 mg u vreme perkutane koronarne intervencije imali su povećan rizik od krvarenja koje nije u vezi sa CABG tokom postupka, a nisu imali nikakve dodatne koristi u odnosu na pacijente koji su primili udarnu dozu od 60 mg u vreme perkutane koronarne intervencije (videti odeljke 4.2 i 4.4). Stope krvarenja koje nisu u vezi sa CABG prema TIMI kriterijumima tokom 7 dana bile su sledeće:

Neželjena reakcija Prasugrel pre koronarne

angiografijea (N=2037) %

Prasugrel u vreme perkutane koronarne intervencijea (N=1996) %

Veliko krvarenje prema TIMIb 1,3 0,5 Životno ugrožavajućec 0,8 0,2 Smrtonosno 0,1 0,0 Simptomatsko ICHd 0,0 0,0 Potrebna primena inotropnih lekova 0,3 0,2 Potrebna hirurška intervencija 0,4 0,1 Potrebna transfuzija (≥ 4 jedinice) 0,3 0,1 Manje krvarenje prema TIMI kriterijumimae 1,7 0,6

a Druge standardne terapije primenjivane su po potrebi. Protokolom kliničke studije bilo je predviđeno da svi pacijenti primaju acetilsalicilnu kiselinui dnevnu dozu održavanja prasugrela.

b Svako intrakranijalno krvarenje ili svako klinički očigledno krvarenje udruženo sa padom vrednosti hemoglobina ≥ 5 g/dL.

c Krvarenje opasno po život je podgrupa značajnih krvarenja prema TIMI Major kriterijumima i obuhvata sve tipove krvarenja koji su prikazani u uvučenim redovima. Pacijenti mogu biti uključeni u više od jednog reda. d ICH=intrakranijalna hemoragija (engl. intracranial haemorrhage).

e Klinički očigledno krvarenje udruženo sa padom vrednosti hemoglobina od ≥3 g/dL ali <5 g/dL.

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

U Tabeli 2 su sažeto prikazane hemoragijske i nehemoragijske neželjene reakcije u studiji TRITON ili iz spontanih prijava, klasifikovane prema učestalosti i klasama sistema organa. Učestalost je definisana na sledeći način:

Veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100), retko (≥ 1/10000 do < 1/1000), veoma retko (< 1/10000), nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).

Tabela 2: Hemoragijske i nehemoragijske neželjene reakcije

Klasa sistema organa Često Povremeno Retko Nepoznato

Poremećaji krvi i Anemija limfnog sistema

Trombocitopenija Trombotična trombocitopenična purpura (TTP) -videti odeljak 4.4

Poremećaji imunskog sistema

Reakcija preosetljivost, uključujući angioedem

Poremećaji oka Krvarenje oka Vaskularni Hematom

poremećaji

8 od 17

Respiratorni, torakalni Epistaksa Hemoptizija i medijastinalni

poremećaji

Gastrointestinalni poremećaji

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Poremećaji bubrega i urinarnog sistema

Gastrointestinalna hemoragija

Osip Ekhimoza

Hematurija

Retroperitonealna hemoragija, rektalna hemoragija, hematohezija, gingivalno krvarenje

Opšti poremećaji i Hematom na mestu reakcije na mestu uboda u krvni sud

primene

Povrede, trovanja i proceduralne komplikacije

Hemoragija mestu uboda Kontuzija

na

Postproceduralna Supkutani hematom hemoragija

Kod pacijenata koji imaju odnosno nemaju TIA ili moždani udar u anamnezi, incidenca moždanog udara u fazi III kliničkog ispitivanja bila je sledeća (videti odeljak 4.4):

TIA ili moždani udar u anamnezi Da (N = 518)

Ne (N = 13 090)

* ICH=intrakranijalna hemoragija (engl. intracranial haemorrhage).

Prasugrel

6,5% (2,3% ICH*) 0,9% (0,2% ICH*)

Klopidogrel 1,2% (0% ICH*)

1,0% (0,3% ICH*)

Prijavljivanje neželjenihreakcija

Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lekAgenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):

Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd

Republika Srbija

fax: +381 11 39 51 131 website: www.alims.gov.rs

e-mail: [email protected]

Predoziranje lekom Vivagrex može dovesti do produženja vremena krvarenja i naknadnih komplikacija krvarenja. Nema raspoloživih podataka o reverziji farmakološkog dejstva prasugrela, međutim, ukoliko je potrebna brza korekcija produženog vremena krvarenja, može se razmotriti transfuzija trombocita i/ili drugih produkata krvi.

5. FARMAKOLOŠKI PODACI

9 od 17

Farmakoterapijska grupa: antitrombotična sredstva; inhibitori agregacije trombocita, isključujući heparin

ATC šifra: B01AC22

Mehanizam dejstva/farmakodinamska dejstva

Prasugrel je inhibitor aktivacije i agregacije trombocita preko ireverzibilnog vezivanja svog aktivnog metabolita za ADP receptore tipa P2Y12 na trombocitima. Pošto trombociti učestvuju u nastanku i/ili razvoju trombotičkih komplikacija aterosklerotične bolesti, inhibicija funkcije trombocita može da dovede do smanjenja stope kardiovaskularnih događaja poput smrti, infarkta miokarda ili moždanog udara.

Po primeni udarne doze od 60 mg prasugrela, inhibicija ADP indukovane agregacije trombocita počinje posle 15 minuta sa 5 mikroM ADP-a, odnosno 30 minuta sa 20 mikroM ADP-a. Maksimalna inhibicija ADP-om indukovane agregacije trombocita prasugrelom je 83% sa 5 mikroM ADP i 79% sa 20 mikroM ADP, u oba slučaja kod 89% zdravih osoba i pacijenata sa stabilnom aterosklerozom kod kojih se postiže inhibicija agregacije trombocita od najmanje 50% za 1 sat. Prasugrelom posredovana inhibicija agregacije trombocita pokazuje malu interindividualnu (9%) i intraindividualnu (12%) varijabilnost sa 5 mikroM i 20 mikroM ADP-a. Prosečna inhibicija agregacije trombocita u stanju ravnoteže je bila 74%, odnosno 69%, sa 5 mikroM ADP-a, odnosno 20 mikroM ADP-a i bila je postignuta posle 3 do 5 dana od primene 10 mg prasugrela kao doze održavanja posle primene udarne doze od 60 mg. Kod više od 98% ispitanika je došlo do ≥ 20% inhibicije agregacije trombocita tokom doze održavanja.

Agregacija trombocita se postepeno vratila na početne vrednosti nakon terapije 7 do 9 dana nakon primene udarne pojedinačne doze od 60 mg prasugrela, odnosno posle 5 dana nakon prestanka primene doze održavanja u stanju ravnoteže.

Podaci o prelasku sa jednog leka na drugi: Nakon primene 75 mg klopidogrela jednom dnevno tokom 10 dana, 40 zdravih osoba je prevedeno na 10 mg prasugrela jednom dnevno, sa udarnom dozom od 60 mg ili bez nje. Slična ili veća inhibicija agregacije trombocita je primećena sa prasugrelom. Direktnim prelaskom na udarnu dozu prasugrela od 60 mg došlo je do bržeg početka inhibicije trombocita. Nakon primene udarne doze klopidogrela od 900 mg (sa acetilsalicilnom kiselinom), 56 ispitanika sa akutnim koronarnim sindromom je bilo ili na terapiji prasugrelom u dozi od 10 mg jednom dnevno ili klopidogrelom u dozi od 150 mg jednom dnevno, tokom 14 dana, a zatim je prešlo, u narednih 14 dana ili na kloidogrel u dozi od 150 mg ili prasugrel u dozi od 10 mg. Veća inhibicija agregacije trombocita primećena je kod pacijenata koji su prevedeni na 10 mg prasugrela u odnosu na one koji su lečeni klopidogrelom u dozi od 150 mg. U studiji kod 276 pacijenata sa ACS koji su podvrgnuti PCI, prevođenje sa početne udarne doze klopidogrela od 600 mg ili placeba, primenjenih na prijemu u bolnicu, a pre koronarne angiografije, na udarnu dozu od 60 mg prasugrela primenjenu u vreme PCI, dovelo je do sličnog povećanja inhibicije agregacije trombocita tokom 72 sata trajanja studije.

Klinička efikasnost i bezbednost

Akutni koronarni sindrom (engl. acute coronary syndrome, ACS)

Klinička studija faze III TRITON je poredila prasugrel sa klopidogrelom. Oba leka primenjena su istovremeno sa acetilsalicilnom kiselinom i drugom standardnom terapijom. TRITON je bila multicentrična, internacionalna, randomizovana, dvostruko slepa studija sa paralelnim grupama i ukupno 13608 pacijenata. Pacijenti su imali ACS sa umerenom do visokorizičnom nestabilnom anginom (UA), NSTEMI ili STEMI i bili su podvrgnuti perkutanoj koronarnoj intervenciji (PCI).

Pacijenti sa UA/NSTEMI simptomima prisutnim tokom 72 sata ili STEMI simptomima prisutnim u periodu između 12 sati do 14 dana, su randomizovani po uvidu u anatomiju koronarnog stabla. Pacijenti sa STEMI u toku 12 sati od nastanka simptoma i planirani primarno za PCI su mogli biti randomizovani i bez ovih podataka. U slučaju svih pacijenata, udarna doza je mogla biti primenjena u bilo kom trenutku između randomizacije i 1 sata po izlasku pacijenta iz sale za kateterizaciju.

Pacijenti koji su randomizovani da prime prasugrel (udarna doza od 60 mg, praćena dozom od 10 mg jednom dnevno) ili klopidogrel (udarna doza od 300 mg, praćena dozom od 75 mg jednom dnevno) su bili na terapiji sa medijanom od 14,5 meseci (najviše 15 meseci, a najmanje 6 meseci praćenja). Pacijenti su takođe dobijali

10 od 17

i acetilsalicilnu kiselinu (75 mg do 325 mg jednom dnevno). Kao kriterijum za isključivanje iz studije je bila primena bilo kojeg tienopiridina tokom 5 dana pre početka studije. Druga vrsta terapije, kao što su heparin i GPIIb/IIIa inhibitori, je bila primenjivana po odluci lekara. Približno 40% pacijenata (u svakoj od terapijskih grupa) su primali GPIIb/IIIa inhibitore u cilju farmakološke podrške PCI (nema dostupnih informacija o vrsti primenjenog GPIIb/IIIa inhibitora). Približno 98% pacijenata (u svakoj terapijskoj grupi) je primalo antitrombotičke lekove (heparin, heparin male molekulske mase, bivalirudin ili drugi lek) direktno kao podršku PCI-u.

Kao parametar za merenje primarnog krajnjeg ishoda u studiji je bilo vreme do prve pojave kardiovaskularnog uzroka smrti, nesmrtonosnog infarkta miokarda ili nesmrtonosnog moždanog udara. Analiza objedinjenih parametara praćenja ishoda u celoj populaciji sa ACS (kombinovane UA/NSTEMI i STEMI kohorte) je pokazala statističku superiornost prasugrela u odnosu na klopidogrel u UA/NSTEMI kohorti (p ˂ 0,05).

Celokupna populacija sa ACS-om

Prasugrel je pokazao veću efikasnost u odnosu na klopidogrel u smanjenju primarnih objedinjenih krajnjih ishoda kao i prethodno definisanih sekundarnih krajnjih ishoda, uključujući trombozu stenta (videti Tabelu 3). Korist od primene prasugrela je bila primetna tokom prva 3 dana i trajala je do kraja studije. Veća efikasnost je bila praćena povećanjem broja većih krvarenja (videti odeljke 4.4 i 4.8).

U populaciji je bilo 92% pacijenata bele rase, 26% žena i 39% pacijenata ≥ 65 godina. Koristi od primene prasugrela su bile nezavisne od primene neke druge akutne i dugotrajne kardiovaskularne terapije, uključujući heparin/heparin male molekulske mase, bivalirudin, intravenske inhibitore GPIIb/IIIa, hipolipemike, beta blokatore i ACE inhibitore. Efikasnost prasugrela je bila nezavisna od doze acetilsalicilne kiseline (75 mg do 325 mg jednom dnevno). U TRITON studiji nije bila dozvoljena primena oralnih antikoagulanasa, antiagregacionih lekova koji nisu bili predmet studije kao ni hronična primena NSAIL-a. U celokupnoj populaciji sa ACS, primena prasugrela je bila povezana sa manjom incidencom smrti usled kardiovaskularnih uzroka, nesmrtonosnog infarkta miokarda ili nesmrtonosnog moždanog udara u poređenju sa primenom klopidogrela, nezavisno od početnih karakteristika ispitivane populacije, kao što su uzrast, pol, telesna masa, geografsko poreklo, primena GPIIb/IIIa inhibitora i tipa stenta. Korist je pre svega, bila usled značajnog smanjenja broja nesmrtonosnih infarkta miokarda (videti Tabelu 3). Pacijenti sa dijabetesom su imali značajno smanjenje primarnih i svih sekundarnih kombinovanih objedinjenih parametara praćenja ishoda.

Korist od primene prasugrela je bila manja kod pacijenata od 75 godina i starijih u odnosu na onu zapaženu kod pacijenata mlađih od 75 godina. Pacijenti od 75 godina i stariji su bili u povećanom riziku od krvarenja, uključujući i smrtonosna (videti odeljke 4.2, 4.4 i 4.8). Pacijenti od 75 godina i stariji kod kojih je korist sa primenom prasugrela bila više izražena uključuju one sa dijabetesom, STEMI, povećanim rizikom od tromboze stenta ili događajima koji se ponavljaju.

Pacijenti koji su u istoriji bolesti imali trazitorni ishemijski napad (TIA) ili ishemijski moždani udar u periodu više od 3 meseca pre početka terapije prasugrelom, nisu pokazali smanjenje primarnog objedinjenog ishoda.

Tabela 3: Pacijenti sa krajnjim ishodima u primarnoj analizi studije TRITON

Krajnji ishodi

Svi slučajevi ACS

Prasugrel + acetilsalicilna kiselina

(N = 6813)

%

Klopidogrel + acetilsalicilna kiselina

(N = 6795)

%

Hazard p- vrednost ratio (HR) (95% CI)

Primarni 9,4 objedinjeni krajnji

ishod kardiovaskularni uzrok smrti,

0,812 < 0,001 11,5

(0,732; 0,902)

11 od 17

nesmrtonosni miokarda ili moždani udar

infarkt nesmrtonosni

Primarni individualni krajnji ishod

smrt usled kardiovaskularnog uzroka

nesmrtonosni infarkt miokarda

nesmrtonosni moždani udar

UA/NSTEMI Primarni objedinjeni krajnji ishod

smrt usled kardiovaskularnog uzroka,

nesmrtonosni infarkt miokarda ili nesmrtonosni moždani udar

smrt usled kardiovaskularnog uzroka

nesmrtonosni infarkt miokarda

nesmrtonosni moždaniudar

STEMI

Primarni objedinjeni krajnji ishod

smrt usled kardiovaskularnog uzroka,

2,0

7,0

0,9

(N=5044)

%

9,3

1,8

7,1

0,8

(N = 1769)

%

9,8

2,2

9,1

0,9

(N=5030)

%

11,2

1,8

9,2

0,8

(N = 1765)

%

12,2

0,886 (0,701; 1,118) 0,757 (0,672; 0,853) 1,016 (0,712; 1,451)

0,820

(0,726; 0,927)

0,979 (0,732; 1,309) 0,761

(0,663; 0,873) 0,979 (0,633; 1,513)

0,793

(0,649;

0,307

< 0,001

0,930

0,002

0,885

< 0,001

0,922

0,019

nesmrtonosni infarkt 0,968)

miokarda ili nesmrtonosni moždani udar

smrt 2,4 3,3 usled

kardiovaskularnog uzroka

nesmrtonosni 6,7 8,8 infarkt miokarda

nesmrtonosni 1,2 1,1 moždani udar

0,738 0,129 (0,497;

1,094)

0,746 0,016

(0,588; 0,948)

1,097 0,770

(0,590; 2,040)

12 od 17

U celokupnoj populaciji sa ACS, analiza svakog sekundarnog parametra praćenja ishoda je pokazala značajnu korist (p ˂ 0,001) od primene prasugrela u odnosu na klopidogrel. Ovo je uključivalo sigurnu ili verovatnu trombozu stenta na kraju studije (0,9% prema 1,8%; HR (engl. Hazard ratio) 0,498; interval pouzdanosti 0,364; 0,683); smrt usled kardiovaskularnog uzroka, nesmrtonosni infarkt miokarda ili hitna revaskularizacija ciljnog krvnog suda do 30 dana (5,9% prema 7,4%; HR 0,784; interval pouzdanosti 0,688; 0,894); smrt zbog bilo kog uzroka, nesmrtonosni infarkt miokarda ili nesmrtonosni moždani udar do kraja studije (10,2% prema 12,1%; HR 0,831; interval pouzdanosti 0,751; 0,919); smrt usled kardiovaskularnog uzroka, nesmrtonosni infarkt miokarda, nesmrtonosni moždani udar ili rehospitalizacija zbog srčanog ishemijskog događaja do kraja studije (11,7% prema 13,8%; HR 0,838; interval pouzdanosti 0,762; 0,921). Analiza svih uzroka smrti nije pokazala bilo koju značajnu razliku između prasugrela i klopidogrela u ukupnoj populaciji sa ACS (2,76% prema 2,90%), u UA/NSTEMI populaciji (2,58% prema 2,41%) i u STEMI populaciji (3,28% prema 4,31%).

Primena prasugrela je bila udružena sa smanjenjem tromboze stenta od 50% tokom perioda praćenja od 15 meseci. Smanjenje tromboze stenta sa prasugrelom je primećeno i na početku i posle više od 30 dana i za stentove neobložene lekom (engl. metal bare stent) kao i za one koji oslobađaju lek (engl. drug eluting stent).

U analizi pacijenata koji su preživeli ishemijski događaj, uočena je povezanost prasugrela sa smanjenjem incidence naknadnog razvoja događaja obuhvaćenih primarnim parametrima praćenja ishoda (7,8% za prasugrel prema 11,9% za klopidogrel).

Iako je krvarenje bilo povećano primenom prasugrela, analiza objedinjenih parametara praćenja ishoda: smrti usled bilo kog uzroka, nesmrtonosnih infarkta miokarda, nesmrtonosnih moždanih udara i velikih krvarenja (prema TIMI kriterijumima) koja nisu bila povezana sa CABG, je pokazala da je prasugrel efikasniji u odnosu na klopidogrel (HR 0,87; 95% interval pouzdanosti 0,79 do 0,95; p = 0,004). U TRITON studiji, na svakih 1000 pacijenata koji su dobijali prasugrel, bilo je 22 pacijenta manje sa infarktom miokarda i 5 pacijenata više sa velikim krvarenjem (prema TIMI kriterijumima) koje nije bilo povezano sa CABG, u odnosu na pacijente koji su lečeni klopidogrelom.

Rezultati farmakodinamske/farmakogenomske studije sa 720 pacijenata azijskog porekla, sa ACS podvrgnutih PCI pokazali su da prasugrel dovodi do većeg nivoa inhibicije trombocita nego klopidogrel i da je udarna doza od 60 mg prasugrela i doza održavanja od 10 mg predstavlja odgovarajući režim doziranja kod pacijenata azijskog porekla koji su imali telesnu masu od najmanje 60 kg i bili mlađi od 75 godina (videti odeljak 4.2).

Tokom kliničke studije koja je trajala 30 meseci (TRILOGY-ACS) na 9326 pacijenata sa UA/NSTEMI ACS koji su medicinski zbrinuti bez revaskularizacije (neodobrena indikacija), prasugrel nije značajno smanjio učestalost objedinjenih parametara praćenja ishoda: smrti zbog kardiovaskularnih uzroka, infarkta miokarda ili moždanog udara, u odnosu na klopidogrel. Stope velikih krvarenja (prema TIMI kriterijumima) (uključujući po život opasnu, smrtonosnu i intrakranijalnu hemoragiju) su bile slične kod pacijenata lečenih prasugrelom i onih lečenih klopidogrelom. Pacijenti od 75 godina ili stariji ili oni sa manje od 60 kg (N=3022) su bili randomizovani da dobijaju 5 mg prasugrela. Kao i kod pacijenata mlađih od 75 godina i telesne mase 60 kg ili više koji su bili na terapiji sa 10 mg prasugrela, nije bilo razlike između 5 mg prasugrela i 75 mg klopidogrela u pogledu kardiovaskularnih ishoda. Stope velikih krvarenja su bile slične kod pacijenata lečenih sa 5 mg prasugrela i onih na terapiji sa 75 mg klopidogrela. Doza od 5 mg prasugrela je omogućila veće antitrombocitno dejstvo nego klopidogrel 75 mg. Prasugrel treba primenjivati sa oprezom kod pacijenata od 75 godina ili starijih i kod pacijenata telesne mase manje od 60 kg (videti odeljke 4.2, 4.4 i 4.8).

Tokom studije koja je trajala 30 dana (ACCOAST) na 4033 pacijenta sa NSTEMI i sa povišenim troponinom, koji su bili podvrgnuti koronarnoj angiografiji, a zatim i perkutanoj koronarnoj intervenciji (PCI) tokom 2 do 48 sati posle randomizacije, pacijenti koji su primali udarnu dozu od 30 mg prasugrela u proseku 4 sata pre koronarne angiografije, a zatim udarnu dozu od 30 mg u vreme PCI (N=2037) imali su povećani rizik od periproceduralnog krvarenja koje nije bilo povezano sa CABG i bez dodatne koristi u odnosu na pacijente koji su primali udarnu dozu od 60 mg u vreme sprovođenja PCI (N=1996). Specifično, prasugrel nije značajno smanjio učestalost objedinjenih parametara praćenja ishoda: smrti usled

13 od 17

kardiovaskularnog uzroka, infarkta miokarda, moždanog udara, hitne revaskularizacije ili neophodnu primenu inhibitora glikoproteina (GP)IIb/IIIa tokom 7 dana od randomizacije, kod pacijenata koji su primali prasugrel pre koronarne angiografije u odnosu na pacijente koji su primali punu udarnu dozu prasugrela u vreme PCI. Stopa glavnih bezbednosnih parametara za sva TIMI velika krvarenja (CABG i ne-CABG događaji) tokom 7 dana od randomizacije kod svih pacijenata na terapiji je bila značajno veća kod ispitanika koji su dobijali prasugrel pre koronarne angiografije u odnosu na pacijente koji su primali punu udarnu dozu prasugrela u vreme PCI. Prema tome, kod UA/NSTEMI pacijenata, kod kojih je koronarna angiografija sprovedena u toku 48 sati po prijemu, udarnu dozu leka treba primeniti u vreme PCI (videti odeljke 4.2, 4.4 i 4.8).

Pedijatrijska populacija

Studija TADO je bila studija faze III u kojoj se ispitivala primena prasugrela (n=171) u poređenju sa placebom (n=170) u terapiji anemije srpastih ćelija za smanjenje vazookluzivne krize kod pacijenata uzrasta od 2 godine do manje od 18 godina. Ispitivanje nije postiglo nijedan od primarnih i sekundarnih parametara praćenja ishoda. Sveukupno, nisu utvrđeni novi bezbednosni nalazi za monoterapiju prasugrelom u ovoj populaciji pacijenata.

Prasugrel je prolek koji se brzo metaboliše in vivo do aktivnog metabolita i neaktivnih metabolita. Izloženost aktivnom metabolitu (PIK) pokazuje umerenu do malu interindividualnu (27%) i intraindividualnu (19%) varijabilnost. Farmakokinetika prasugrela je slična kod zdravih osoba, pacijenata sa stabilnom aterosklerozom i pacijenata koji se podvrgavaju PCI.

Resorpcija

Resorpcija i metabolizam prasugrela su brzi, sa najvećom koncentracijom aktivnog metabolita u plazmi (Cmax) koji se javlja za približno 30 minuta. Izloženost aktivnom metabolite (PIK) se povećava proporcionalno u opsegu terapijskih doza. U studiji na zdravim osobama, na PIK aktivnog metabolita nije uticalo uzimanje obroka sa visokim sadržajem masti i kalorija, ali je vrednost Cmax bio smanjen za 49%, a vreme do postizanja Cmax (Tmax) bilo je povećano sa 0,5 do 1,5 sati. Prasugrel je bio primenjivan nezavisno od obroka u TRITON studiji. Prema tome, prasugrel se može primenjivati nezavisno od obroka. Međutim, primena udarne doze prasugrela našte može uticati na brži početak dejstva leka (videti odeljak 4.2).

Distribucija

Vezivanje aktivnog metabolita za humani serumski albumin (4% puferovani rastvor) je 98%.

Biotransformacija

Prasugrel se ne može otkriti u plazmi posle oralne upotrebe. Brzo se hidrolizuje u crevima do tiolaktona, koji se zatim pretvara u aktivni metabolit u jednom koraku preko citohroma P450, primarno preko CYP3A4 i CYP2B6 i u manjoj meri preko CYP2C9 i CYP2C19. Aktivni metabolit se dalje metaboliše do dva neaktivna jedinjenja putem S-metilacije ili konjugacijom sa cisteinom.

Kod zdravih osoba, pacijenata sa stabilnom aterosklerozom i pacijenata sa ACS koji su primali prasugrel, nije bilo značajnog uticaja na farmakokinetiku leka ili sposobnost inhibicije agregacije trombocita u slučaju genetske varijacije CYP3A5, CYP2B6, CYP2C9 iliCYP2C19.

Eliminacija

Približno 68% doze prasugrela se eliminiše preko urina i 27% preko fecesa u obliku neaktivnih metabolita. Aktivni metabolit ima poluvreme eliminacije od oko 7,4 sata (opseg 2 do 15 sati).

Farmakokinetika kod posebnih populacija Starije osobe:

U studiji na zdravim osobama starosti između 20 i 80 godina, uzrast nije imao značajniji uticaj na farmakokinetiku prasugrela ili njegovu inhibiciju agregacije trombocita. U velikoj kliničkoj studiji III faze, prosečna procenjena izloženost (PIK) aktivnog metabolita je bila 19% veća kod veoma starih pacijenata (75 godina ili više) u odnosu na pacijente mlađe od 75 godina. Prasugrel treba oprezno primenjivati kod

14 od 17

pacijenata od 75 godina ili više zbog potencijalnog rizika od krvarenja u ovoj populaciji (videti odeljke 4.2 i 4.4). U studiji na ispitanicima sa stabilnom aterosklerozom, srednja vrednost PIK-a aktivnog metabolita kod pacijenata sa 75 godina ili više koji su uzimali 5 mg prasugrela je bila oko polovine vrednosti u odnosu na onu kod pacijenata mlađih od 65 godina koji su uzimali 10 mg prasugrela, dok je antitrombocitno dejstvo doze od 5 mg bilo smanjeno, ali ne i inferiornou odnosu na 10 mg.

Oštećenje funkcije jetre:

Nije neophodno prilagođavanje doze kod pacijenata sa blago do umereno oštećenom funkcijom jetre (Child Pugh klase A i B). Farmakokinetika prasugrela i njegova inhibicija agregacije trombocita bile su slične kod osoba sa blago do umereno oštećenom funkcijom jetre u odnosu na zdrave osobe.

Farmakokinetika i farmakodinamika prasugrela kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre nije ispitivana. Prasugrel se ne sme koristiti kod pacijenta sa teškim oštećenjem funkcije jetre (videti odeljak 4.3).

Oštećenje funkcije bubrega:

Nije neophodno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega, uključujući pacijente u završnoj fazi bolesti bubrega. Farmakokinetika prasugrela i njegova inhibicija agregacije trombocita su slične kod pacijenata sa umerenim oštećenjem funkcije bubrega (GFR 30-< 50 mL/min/1,73m2) i zdravih osoba. Prasugrelom posredovana inhibicija agregacije trombocita takođe je bila slična kod pacijenata u završnoj fazi bolesti bubrega kojima je bila neophodna hemodijaliza u odnosu na zdrave osobe, iako su vrednosti Cmax i PIK aktivnog metabolita bile smanjene za 51%, odnosno 42% kod pacijenta u završnoj fazi bolesti bubrega.

Telesna masa:

Prosečna izloženost (PIK) aktivnog metabolita prasugrela bila je približno 30 do 40% veća kod zdravih osoba i pacijenata sa telesnom masom manjom od 60 kg u odnosu na one sa telesnom masom od 60 kg ili većom. Prasugrel treba primenjivati sa oprezom kod pacijenata sa telesnom masom manjom od 60 kg zbog potencijalnog rizika od krvarenja u ovoj populaciji (videti odeljak 4.4). U studiji kod pacijenata sa stabilnom aterosklerozom, srednja vrednost PIK-a aktivnog metabolita kod pacijenata sa telesnom masom manjom od 60 kg koji su uzimali 5 mg prasugrela je bila 38% manja nego kod pacijenata sa telesnom masom od 60 kg ili većom koji su uzimali 10 mg prasugrela, a antitrombocitno dejstvo doze od 5 mg je bilo slično dejstvu doze od 10 mg.

Etnička pripadnost:

U kliničko-farmakološkim studijama, posle prilagođavanja u pogledu telesne mase, PIK aktivnog metabolita je bio približno 19% veći kod osoba iz Kine, Japana i Koreje u odnosu na pripadnike bele rase, pre svega zbog veće izloženosti koja se javila kod osoba iz Azije sa telesnom masom manjom od 60 kg. Nema razlike u izloženosti kod osoba iz Kine, Japana i Koreje. Izloženost kod osoba poreklom iz Afrike i Latinske Amerike je bila slična kao kod osoba bele rase. Ne preporučuje se podešavanje doze samo na osnovu etničke pripadnosti.

Pol:

Kod zdravih osoba i pacijenata, farmakokinetika prasugrela je slična kod osoba muškog i ženskog pola.

Pedijatrijska populacija:

Farmakokinetika i farmakodinamika prasugrela nisu ispitivane u pedijatrijskoj populaciji (videti odeljak 4.2).

Pretklinički podaci dobijeni na osnovu konvencionalnih studija bezbednosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, karcinogenog potencijala ili reproduktivne toksičnosti, ne ukazuju na posebne rizike pri primeni leka kod ljudi.

Dejstva u pretkliničkim studijama su primećena samo pri izloženosti leku koja je procenjena dovoljno većom od maksimalne izloženosti kod ljudi, što ukazuje na mali značaj za kliničku primenu.

15 od 17

Studije toksičnosti na embriofetalni razvoj kod pacova i kunića nisu pružile dokaze o malformacijama koje bi bile posledica primene prasugrela. Pri primeni veoma velikih doza (> 240 puta većim od preporučene dnevne doze održavanja kod ljudi na osnovu mg/m2) koje su izazvale uticaje na maternalnu telesnu masu i/ili unos hrane, došlo je do blagog smanjenja telesne mase potomaka (u odnosu na kontrolnu grupu). U prenatalnim i postnatalnim ispitivanjima kod pacova, primena leka kod majki nije imala uticaj na ponašanje ili reproduktivni razvoj potomaka u dozama do 240 puta većim od preporučenih dnevnih doza održavanja kod ljudi (na osnovu mg/m2).

Nije primećena pojava tumora izazvanih lekom tokom 2-godišnje studije na pacovima sa izloženostima prasugrelu koje su bile i 75 puta veće od preporučenih terapijskih izloženosti kod ljudi (zasnovano na izloženosti u plazmi aktivnog i glavnih cirkulišućih metabolita). Kod miševa koji su bili izloženi tokom 2 godine velikim dozama (˃ 75 puta izloženosti kod ljudi), registrovana je povećana incidencija tumora (hepatocelularni adenomi) ali se smatra da je to posledica prasugrelom uzrokovane enzimske indukcije. Ova povezanost tumora jetre i lekom izazvane enzimske indukcije, koja je specifična kod glodara, je dobro dokumentovana u literaturi. Povećanje broja tumora jetre primenom prasugrela kod miševa se ne smatra relevantnim rizikom za ljude.

6. FARMACEUTSKI PODACI

Celuloza, mikrokristalna Manitol

Hipromeloza

Hidroksipropilceluloza, niskosupstituisana Gliceroldibehenat

Saharoza-stearat

Film (obloga) tablete:

Polivinilalkohol, delimično hidrolizovan (E1203) Titan-dioksid (E171)

Makrogol/Polietilenglikol 3350 (E1521) Talk

Gvožđe(III)-oksid, žuti (E172) Gvožđe(III)-oksid, crveni (E172)

Nije primenjivo.

2 godine

Čuvati na temepraturi do 25 C.

Unutrašnje pakovanje je OPA/Al/PVC-Aluminijumski blister i OPA/Al/PE +desikant – Al/PE blister u kome se nalazi 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 3 blistera sa po 10 film tableta (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lek.

16 od 17

Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Lek Vivagrex, koji sadrži aktivnu supstancu prasugrel, pripada grupi lekova koji se nazivaju antitrombocitni lekovi. Trombociti (krvne pločice) su vrlo male ćelije koje cirkulišu u krvi. Kad dođe do oštećenja krvnog suda, npr. ako se posečete, trombociti se međusobno slepljuju i stvaraju krvni ugrušak (tromb). Zato su trombociti neophodni za zaustavljanje krvarenja. Ukoliko dođe do stvaranja ugrušaka u zadebljalim krvnim sudovima, posebno ako je to slučaj sa arterijama, to može dovesti do naglog prestanka dotoka krvi u određeni organ i izazvati srčani udar (infarkt miokarda), moždani udar ili čak i smrt. Ukoliko je zbog prisustva ugrušaka smanjen protok krvi kroz arterije koji snabdevaju srce krvlju, može doći do pojave nestabilne angine (jak bol ugrudima).

Lek Vivagrex sprečava slepljivanje trombocita i tako smanjuje verovatnoću za nastanak krvnihugrušaka.

Lekar Vam je propisao lek Vivagrex zato što ste već imali srčani udar ili nestabilnu anginu (jak bol u grudima) i kao posledica ovoga ste bili podvrgnuti proceduri ponovnog uspostavljanja protoka kroz začepljene arterije srca. Vaš lekar Vam može ugraditi stent u začepljenu ili suženu arteriju kako bi se ponovo uspostavio pravilan protok krvi kroz arterije koje ishranjuju srčani mišić. Lek Vivagrex smanjuje verovatnoću za ponovni nastanak srčanog udara, moždanog udara ili smrtnog ishoda kao posledice ovih aterotrombotskih događaja. Vaš lekar će Vam istovremeno propisati i acetilsalicilnu kiselinu, kao drugi antitrombocitnilek.

Lek Vivagrex ne smete uzimati:

- ukoliko ste alergični na prasugrel ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog leka (navedene u odeljku 6). Alergijska reakcija se manifestuje pojavom osipa, svraba, otoka lica, usana ili otežanim disanjem. Ukoliko kod Vas dođe do pojave alergijske reakcije, obratite se odmahlekaru.

- ukolikoimate neko medicinskostanje koje izaziva krvarenje, kao što je krvarenje iz želuca ili creva. - ukoliko ste ikada imali moždaniudar ili tranzitorni ishemijski napad(TIA).

- ukoliko imate teško oštećenje funkcijejetre.

Upozorenja i mere opreza

Pre nego što uzmete lekVivagrex

Razgovarajte sa svojim lekarom pre nego što uzmete lek Vivagrex.

Pre nego što uzmete lek Vivagrex, obavestitesvog lekara ako se neko od sledećih stanja odnosi na Vas: Ako kod Vas postoji povećan rizik od krvarenja, odnosno u sledećimslučajevima:

- ako imate 75 ili više godina. Vaš lekar će Vam u tom slučaju propisati dnevnu dozu od 5 mg jer pacijenti stariji od 75 godina imaju povećan rizik odkrvarenja.

- ako ste nedavno imali ozbiljnupovredu

- ako ste nedavno imali hiruršku intervenciju (uključujući i neke stomatološkezahvate)

- skorije ili ponavljajuće krvarenje iz želuca ili creva (npr. zbog čira na želucu ili polipa ucrevima) - ako Vam je telesna masa manja od 60 kg. Lekar će Vam propisati dnevnu dozu leka Vivagrex od

5 mg, ukoliko imate manje od 60kg.

- ako imate oboljenje bubrega ili umereno oštećenje funkcijejetre

- istovremeno uzimanje određenih lekova (videti odeljak “Drugi lekovi ilek Vivagrex”)

- ako imate zakazanu hiruršku intervenciju (uključujući i neke stomatološke zahvate) u narednih 7 dana. Vaš lekar može zatražiti da privremeno prestanete da uzimate lek Vivagrex zbog povećanog rizika odkrvarenja.

Ako imate alergijske reakcije (reakcije preosetljivosti) na klopidogrel ili bilo koji drugi antitrombocitni lek recite to svom lekaru pre početka lečenja lekom Vivagrex. Ukoliko počnete da uzimate lek Vivagrex i dobijete alergijske reakcije, koje mogu da se manifestuju osipom, svrabom, otokom lica, otokom usana i otežanim disanjem, morate odmah da se obratite lekaru.

2 od 6

Dok uzimate lek Vivagrex:

Morate odmah obavestiti svog lekara ako se kod Vas javi medicinsko stanje poznato pod nazivom trombotična trombocitopenična purpura (ili TTP) koje uključuje povišenu telesnu temperaturu (groznicu) i pojavu potkožnih modrica, koje mogu da izgledaju kao sitne crvene tačkice, sa ili bez neobjašnjive velike iscrpljenosti, zbunjenosti, žute prebojenosti kože ili beonjača (žutica) (videti odeljak4).

Deca i adolescenti

Lek Vivagrex ne treba koristiti kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina.

Drugi lekovi i lek Vivagrex

Obavestite Vašeglekara ukolikouzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge lekove, uključujući i one koji se nabavljaju bez recepta, dodatke ishrani i biljne preparate.

Posebno je važno da obavestite lekara ako se lečite: klopidogrelom (antitrombocitni lek),

varfarinom(antikoagulans),

nesteroidnim antiinflamatornim lekovima za ublažavanje bola ili povišene telesne temperature (kao što su ibuprofen, naproksen, etorikoksib).

Ukoliko se uzimaju istovremeno sa lekom Vivagrex, može doći do povećanja rizika od krvarenja.

Recite svom lekaru ako uzimate morfin ili druge opioide (koriste se za lečenje jakog bola).

Tokom terapije lekom Vivagrex druge lekove uzimajte samo ako Vam lekar to dozvoli.

Trudnoća, dojenje i plodnost

Akoste trudni ili pokušavate da zatrudnite tokom uzimanja leka Vivagrex, morate o tome da obavestite svog lekara. Lek Vivagrex treba da uzmete samo posle konsultacije sa Vašim lekarom o mogućoj koristi lečenja u odnosu na mogući rizik za plod.

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu za savet pre nego što uzmete ovaj lek.

Upravljanje vozilima i rukovanje mašinama

Malo je verovatno da će lek Vivagrex da utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama

Lek Vivagrex sadrži saharozu-stearat

Ako Vam je lekar rekao da ne podnositepojedine šećere, obratite se Vašem lekaru pre upotrebe ovog leka.

Uvek uzimajte ovaj lek tačno onako kako Vam je to objasnio Vaš lekar. Ukoliko niste sigurni proverite sa Vašim lekarom ilifarmaceutom.

Uobičajena doza leka Vivagrex je 10 mg na dan. Na početku terapije dobićete od Vašeg lekara pojedinačnu dozu od 60 mg. Ukoliko je Vaša telesna masa manja od 60 kg ili ukoliko imate 75 godina ili više, uobičajena doza leka Vivagrex je 5 mg na dan. Vaš lekar će Vam takođe propisati acetilsalicilnu kiselinu u dozi koju on odredi (najčešće između 75 mg i 325 mg na dan).

Lek Vivagrex možete uzimati sa hranom ili bez nje. Uzimajte dozu leka u približno isto vreme svakog dana.

3 od 6

Tableta se može podeliti na dve jednake doze. Tabletu nemojte drobiti.

Važno je da kažete svom lekaru, stomatologu i farmaceutu da uzimate lek Vivagrex.

Ako ste uzeli više leka Vivagrex nego što treba

Ukoliko ste uzeli više tableta od onoga što Vam je preporučeno (predoziranje) ili je neko drugi slučajno uzeo Vaš lek, odmah se obratite Vašem lekaru, ili najbližoj zdravstvenoj ustanovi zbog povećanog rizika od krvarenja. Pokažite lekaru pakovanje leka Vivagrex.

Ako ste zaboravili da uzmete lek Vivagrex

Ukoliko propustite planiranu dnevnu dozu leka, uzmite lek Vivagrex kada se setite. Ukoliko zaboravite da uzmete dozu leka tokom celog dana, jednostavno nastavite sa uzimanjem leka Vivagrex u uobičajenoj dozi sledećeg dana. Ne uzimajte duplu dozu da biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako naglo prestanete da uzimate lek Vivagrex

Ne prekidajte lečenje lekom Vivagrex bez saveta Vašeg lekara; ako prerano prekinete lečenje lekom Vivagrex, rizik od srčanog udara može bitiveći.

Ako imate dodatnih pitanja o upotrebi ovog leka, obratite se svom lekaru ili farmaceutu.

Kao i svi lekovi, ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lek.

Odmahse obratite svom lekaru u slučaju da se kod Vas javi neki od sledećih simptoma:

iznenadna utrnulost ili slabost ruke, noge ili lica, posebno ako je zahvaćena samo jedna stranatela; iznenadna pojava zbunjenosti (konfuzija), otežan govor ili razumevanje tuđeggovora;

iznenadne teškoće pri hodu ili gubitak ravnoteže ili koordinacijepokreta; iznenadna vrtoglavica ili iznenadna jaka glavobolja bez jasnog uzroka.

Svi navedeni simptomi mogu biti znaci moždanog udara. Moždani udar je neželjeno dejstvo leka Vivagrex koje se može javiti sa povremenom učestalošću kod pacijenata koji nikada nisu imali moždani udar ili tranzitorni ishemijski napad(TIA).

Takođe se morate odmah obratiti svom lekaru u slučaju da se kod Vas javi neki od sledećih simptoma:

povišena telesna temperatura i pojava potkožnog krvarenja koje se mogu pojaviti kao okrugle, crvene tačkice veličine glave od čiode, sa ili bez neobjašnjivo izrazitim zamorom, zbunjenošću (konfuzijom) žutom prebojenošću kože i beonjača (žutica) (vidite odeljak 2 “Šta treba da znate pre nego što uzmete lek Vivagrex”)

osip, svrab na koži ili oticanje lica, oticanje usana ili jezika ili osećaj nedostatka vazduha. Ovo mogu biti znaciteškealergijskereakcije(videtiodeljak2 “Šta treba da znateprenegoštouzmetelek Vivagrex”).

Što pre obavestite lekara ako primetite neki od sledećih simptoma: prisustvo krvi u mokraći

krvarenje iz rektuma (završni deo creva), prisustvo krvi u stolici ili crno obojenastolica krvarenje koje se ne može zaustaviti, npr. izposekotine

Sve to mogu biti znaci krvarenja, koje je najčešće neželjeno dejstvo leka Vivagrex. Iako se javlja samo povremeno, jako krvarenje može biti opasno po život.

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek): krvarenje u želucu ilicrevima

krvarenje na mestu ubodaiglom

krvarenje iznosa osip po koži

mala tačkasta krvarenja po koži(ekhimoze) pojava krvi u mokraći

pojava hematoma (potkožno krvarenje na mestu primene injekcije, ili krvarenje u mišiću, izazivajući

4 od 6

oticanje)

mala koncentracija hemoglobina ili mali broj crvenih krvnih zrnaca(anemija) pojava modrica

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lek): alergijska reakcija (osip, svrab, oticanje usana ili jezika, ili osećaj nedostatkavazduha)

pojava spontanog krvarenja iz oka, rektuma, desni ili oko unutrašnjih organa uabdomenu krvarenje nakon hirurških intervencija

iskašljavanje krvi

pojava krvi u stolici

Retka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lek): smanjen broj trombocita (krvnihpločica)

supkutani hematom (krvarenje ispod kože koje izaziva oticanje).

Prijavljivanje neželjenih reakcija

Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara ili farmaceuta. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):

Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221Beograd

Republika Srbija

website: www.alims.gov.rs

e-mail:[email protected]

Pravo mesto za Vašu reklamu, kontaktirajte nas na [email protected]

Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.

Ne smete koristiti lek Vivagrex posle isteka roka upotrebe naznačenog na spoljašnjem pakovanju nakon „Važi do:”. Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog meseca.

Čuvati na temepraturi do 25 C.

Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.

Šta sadrži lekVivagrex

- Aktivna supstanca je prasugrel (u obliku prasugrel-hidrobromida).

Jedna film tableta sadrži10 mg prasugrela (u obliku prasugrel-hidrobromida).

- Pomoćne supstancesu:

Jezgro tablete: celuloza, mikrokristalna; manitol; hipromeloza; hidroksipropilceluloza, niskosupstituisana; gliceroldibehenat; saharoza-stearat.

Film (obloga) tablete: polivinilalkohol, delimično hidrolizovan (E1203); titan-dioksid (E171); makrogol/polietilenglikol 3350 (E1521); talk; gvožđe(III)-oksid, žuti (E172) i gvožđe(III)-oksid, crveni (E172).

Kako izgleda lek Vivagrex i sadržaj pakovanja

Bež, ovalne film tablete na kojima je sa jedne strane utisnuta oznaka “P10” i podeonom linijom sa druge

5 od 6

strane tablete. Dimenzije: približno 11 x 6 mm.

Unutrašnje pakovanje je OPA/Al/PVC-Aluminijumski blister i OPA/Al/PE +desikant – Al/PE blister u kome se nalazi 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 3 blistera sa po 10 film tableta (ukupno 30 film tableta) i Uputstvo za lek.

Nosilac dozvole

ACTAVIS D.O.O. BEOGRAD Đorđa Stanojevića 12,Beograd

Ovo uputstvo je poslednji put odobreno

April, 2025.

Režim izdavanja leka:

Lek se izdaje uz lekarski recept.

Broj i datum dozvole:

001729841 2024 od 11.04.2025.

6 od 6

Pravo mesto za Vašu reklamu

Kontaktirajte nas na [email protected]