Epilepsija
Odrasle osobe i adolescenti uzrasta od 13 godina i stariji
- Adjuvantna ili monoterapija parcijalnih napada i generalizovanih napada, uključujući tonično-klonične napade.
- Napadi povezani sa Lennox-Gastaut-ovim sindromom. Lek Lamictal se primenjuje kao adjuvantna terapija, ali može biti primenjen kao inicijalni antiepileptički lek (AEL) u početnoj terapiji Lennox-Gastaut sindroma.
Deca i adolescenti uzrasta od 2 do 12 godina
- Adjuvantna terapija parcijalnih i generalizovanih napada, uključujući tonično-klonične napade i napade udružene sa Lennox-Gastaut-ovim sindromom.
- Monoterapija tipičnih apsans napada.
Bipolarni poremećaj
Odrasle osobe uzrasta od 18 godinai starije
1 od 31
- Prevencija pojave depresivnih epizoda kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem tip I kod kojih prevashodno dominiraju depresivne epizode (videti odeljak 5.1).
Lek Lamictal nije indikovan za primenu u akutnoj terapiji maničnih ili depresivnih epizoda.
Doziranje
Lek Lamictal, tablete za žvakanje/oralnu disperziju, mogu se žvakati, dispergovati u maloj količini vode (dovoljnoje da prekrije barem celu tabletu za žvakanje/oralnu disperziju) ili progutati cele sa malo vode. Ne pokušavajte da primenite deo tablete za žvakanje/oralnu disperziju.
Ukoliko izračunata doza lamotrigina (na primer, za terapiju kod dece obolele od epilepsije ili pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre) ne odgovara dozi u celim tabletama, tabletu ne treba deliti već treba primeniti manji broj celih tableta.
Ponovno započinjanje terapije
Potrebno je da lekari koji propisuju lek procene potrebu za povećanjem doze do doze održavanja prilikom ponovog započinjanja terapije lekom Lamictal kod pacijenata koji su prekinuli sa primenom leka Lamictal iz bilo kog razloga, s obziromna toda je rizik od pojave ozbiljnog osipa povezansa primenom velikih inicijalnih doza i prekoračenjem preporučenog povećavanja terapijskih doza lamotrigina (videti odeljak 4.4). Što je protekao duži vremenski interval od primene prethodne doze, potrebno je u većoj meri obratiti pažnju na povećanje doze do doze održavanja. Ukoliko vremenski interval od prekida primene lamotrigina prevazilazi pet poluvremena eliminacije (videti odeljak 5.2), dozu leka Lamictal, u principu, je potrebno povećavati do doze održavanja u skladu sa odgovarajućom šemom doziranja.
Kod pacijenata kod kojih je prethodno prekinuta terapija lamotriginom zbog pojave osipa ne preporučuje se ponovno otpočinjanje terapije lekom Lamictalosim u slučaju kada potencijalna korist prevazilazi moguće rizike.
Epilepsija
Preporučeno povećanje doze i doze održavanja za odrasle osobe i adolescente uzrasta od 13 godina i starije (videti Tabelu 1) kao i za decu i adolescente uzrasta od 2 do 12 godina (videti Tabelu 2) navedenisu u daljem tekstu. Zbog rizika od pojave osipa netreba prekoračitiinicijalnu dozu, kaoi naknadna povećanja doze (videti odeljak4.4).
Ukoliko se iz terapijske šeme koja obuhvata primenu lamotrigina obustaviistovremeno primenjeni AEL ili se navedenoj šemi dodaju drugi AEL/lekovi, potrebno je obratiti pažnju na uticaj koji navedeni lekovi mogu imati na farmakokinetiku lamotrigina (videti odeljak 4.5).
Tabela 1: Odrasle osobe i adolescenti uzrasta od 13 godina i stariji– preporučena terapijska šema doziranja u lečenju epilepsije
Terapijska šema
Monoterapija:
1.+2. nedelja
25 mg/dnevno (jednom dnevno)
3.+4. nedelja
50 mg/dnevno (jednom dnevno)
Uobičajena doza održavanja
100–200 mg/dnevno (jednom dnevno ili
2 od 31
podeljeno u dve doze)
Da bi se postigla doza održavanja, doze se mogu povećavati za maksimalno 50-100 mg svake do svake druge nedelje do postizanja optimalnog terapijskog odgovora
Kod pojedinih pacijenata bila je potrebna primena 500 mg/dnevno kako bi se postigao željeni terapijski odgovor
Adjuvantna terapija SA valproatom(inhibitor glukuronidacije lamotrigina – videti odeljak 4.5):
Navedena šema doziranja primenjuje se sa valproatom bez obzira na konkomitantnu primenu drugih lekova
12,5 mg/dnevno (primenjeno kao 25 mg svakog drugog dana)
25 mg/dnevno (jednom dnevno)
100–200 mg/dnevno (jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
Da bi se postigla doza održavanja, doze se mogu povećavati za maksimalno 25-50 mg svake do svake druge nedelje do postizanja optimalnog terapijskog odgovora
Adjuvantna terapija BEZvalproata i SA induktorima glukuronidacije lamotrigina(videti odeljak 4.5):
Navedena šema doziranja primenjuje se bez valproata ali uz:
fenitoin karbamazepin fenobarbiton primidon rifampicin lopinavir/ritonavir
50 mg/dnevno (jednom dnevno)
100 mg/dnevno (podeljeno u dve doze)
200–400 mg/dnevno
(podeljeno u dve doze)
Da bi se postigla doza održavanja, doze se mogu povećavati za maksimalno 100 mg svake do svake druge nedelje do postizanja optimalnog terapijskog odgovora
Kod pojedinih pacijenata bila je potrebna primena 700 mg/dnevno kako bi se postigao željeni terapijski odgovor
3 od 31
Adjuvantna terapija BEZ valproata i BEZ induktora glukuronidacije lamotrigina(videti odeljak 4.5):
Navedena šema doziranja primenjuje se u terapiji sa drugim lekovima koji značajno ne inhibiraju ili indukuju glukuronidaciju lamotrigina.
25 mg/dnevno (jednom dnevno)
50 mg/dnevno (jednom dnevno)
100–200 mg/dnevno (jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
Da bi se postigla doza održavanja, doze se mogu povećavati za maksimalno 50-100 mg svake do svake druge nedelje do postizanja optimalnog terapijskog odgovora
Pacijenti koji uzimaju lekove čija farmakokinetička interakcija sa lamotriginom za sada još uvek nije poznata (videti odeljak 4.5), potrebno je primeniti terapijsku šemu doziranja preporučenu za istovremenu primenu lamotrigina i valproata.
Tabela 2: Deca i adolescenti uzrasta od 2 do 12 godina – preporučena terapijska šema doziranja u lečenju epilepsije (ukupna dnevna dozaje izražena u mg/kg telesne mase/dnevno)**
Terapijska šema
Monoterapija tipičnih apsans napada:
1.+2. nedelja
0,3 mg/kg/dnevno (jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
3.+4. nedelja
0,6 mg/kg/dnevno (jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
Uobičajena doza održavanja
1-15 mg/kg/dnevno (jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
Da bi se postigla doza održavanja, doze se mogu povećavati za maksimalno 0,6 mg/kg/dnevno
svake do svake druge nedelje do postizanja optimalnog terapijskog odgovora sa maksimalnom dozom održavanja od
200 mg/dnevno.
Adjuvantna terapija SA valproatom(inhibitor glukuronidacije lamotrigina – videti odeljak 4.5):
Navedena šema doziranja primenjuje se sa valproatom bez obzira na istovremenu primenu drugih lekova
0,15 mg/kg/dnevno* (jednom dnevno)
0,3 mg/kg/dnevno (jednom dnevno)
1-5 mg/kg/dnevno (jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
Da bi se postigla doza održavanja, doze se mogu povećavati za maksimalno 0,3 mg/kg/dnevno svake do svake druge nedelje do postizanja optimalnog
4 od 31
terapijskog odgovora sa maksimalnom dozom održavanja od 200 mg/dnevno
Adjuvantna terapija BEZ valproata i SA induktorima glukuronidacije lamotrigina(videti odeljak 4.5):
Navedena šema doziranja primenjuje se bez valproata,ali uz:
fenitoin karbamazepin fenobarbital primidon rifampicin lopinavir/ritonavir
0,6 mg/kg/dnevno (podeljeno u dve doze)
1,2 mg/kg/dnevno (podeljeno u dve doze)
5-15 mg/kg/dnevno (jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
Da bi se postigla doza održavanja, doze se mogu povećavati za maksimalno 1,2 mg/kg/dnevno svake do svake druge nedelje do postizanja optimalnog terapijskog odgovora sa maksimalnom dozom održavanja od
400 mg/dnevno
Adjuvantna terapija BEZ valproata i BEZ induktora glukuronidacije lamotrigina(videti odeljak 4.5):
Navedena šema doziranja primenjuje se u terapiji sa drugim lekovima koji značajno ne inhibiraju ili indukuju glukuronidaciju lamotrigina.
0,3 mg/kg/dnevno (jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
0,6 mg/kg/dnevno (jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
1-10 mg/kg/dnevno (jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
Da bi se postiglo održavanje, doze se mogu povećavati za maksimalno 0,6 mg/kg/dnevno svake do svake druge nedelje do postizanja optimalnog terapijskog odgovora sa maksimalnom dozom održavanja od
200 mg/dnevno
Kod pacijenata koji primenjuju lekove čija farmakokinetička interakcija sa lamotriginom za sada još uvek nije poznata (videti odeljak 4.5), potrebno je primeniti terapijsku šemu doziranja preporučenu za istovremenu primenu lamotrigina i valproata.
*(Kad su tablete od 2 mg najmanja doza na tržištu) NAPOMENA: Ukoliko je izračunata dnevna doza kod pacijenata koji uzimaju valproat 1 mg ili veća, ali manja od 2 mg, tada se lek Lamictal od 2 mg, tablete za žvakanje/oralnu disperziju mogu uzimati svaki drugi dantokom prve dve nedelje. Ukoliko je izračunata dnevna doza kod pacijenata koji uzimaju valproat manja od 1 mg, tada se lek Lamictal ne sme uzimati. NEMOJTE da pokušavate da primenitedeo tablete za žvakanje/oralnu disperziju.
*(Kad su tablete od 5 mg najmanja doza na tržištu) NAPOMENA: Ukoliko je izračunata dnevna doza kod pacijenata koji uzimaju valproat od 2,5 mg do 5 mg, tada se lek Lamictal od 5 mg, tablete za žvakanje/oralnu disperziju mogu uzimati svaki drugi dan tokom prve dve nedelje. Ukoliko je izračunata dnevna doza kod pacijenata koji uzimaju valproat manja od 2,5 mg , tada se lek Lamictal ne sme uzimati. NEMOJTE da pokušavate da primenite deo tablete za žvakanje/oralnu disperziju.
5 od 31
** Ako se izračunata doza lamotrigina ne može postići primenom cele tablete, dozu treba zaokružiti na najbližu celu tabletu.
Kako bi se obezbedilo održavanje terapijske doze potrebno je pratiti telesnu masu deteta i u slučaju promene telesne mase prilagoditi dozu leka koja se primenjuje. Veća je verovatnoća da će kod pacijenata uzrasta od 2 do 6 godina biti potrebna primena doze održavanja koja se nalazi u nivou najveće doze održavanja u preporučenomrasponu vrednosti doza.
U slučaju da je kontrola epilepsije postignuta primenom adjuvantne terapije, može se prekinuti sa istovremenom primenom AEL i nastaviti monoterapiju lekom Lamictal.
Deca uzrastaispod2 godine
Postoje ograničeni podaci o bezbednosti i efikasnosti primene lamotrigina u adjuvantnoj terapiji parcijalnih napada kod dece uzrasta od mesec dana do 2 godine (videti odeljak 4.4). Nema podataka o primeni lamotrigina kod dece mlađe od mesec dana. Zbog toga se ne preporučuje primena leka Lamictalkod dece mlađe od 2 godine. Ukoliko se, ipak, na osnovu kliničke slike donese odluka o potrebiterapijske primene lamotrigina, videti odeljke4.4, 5.1 i 5.2.
Bipolarni poremećaj
Preporučeno povećanje doze i doza održavanja za odrasle osobe uzrasta od 18 godina i starije navedene su u tabelama u daljem tekstu. Prelazna terapijska šema podrazumeva povećanje doze lamotrigina tokom šest nedelja do postizanja doze održavanja tj. stabilizacije simptoma bolesti (Tabela 3), nakon čega se može prekinuti sa primenom druge psihotropne terapije i/ili AEL ukoliko je to klinički indikovano (Tabela 4). U daljem tekstu su takođe navedena prilagođavanja doze nakon uvođenja u terapiju drugih psihotropnih lekova i/ili AEL (Tabela 5). Zbog rizika od pojave osipa, ne treba prekoračitiinicijalnu dozu, kao i naknadna povećanja doze (videti odeljak4.4).
Tabela 3: Odrasle osobe uzrasta od 18 godina i stariji – preporučeno povećanje doze do održavanja ukupne dnevne doze i stabilizacije simptoma u terapijibipolarnog poremećaja
Terapijska šema 1.+2. nedelja 3.+4. nedelja 5. nedelja Ciljna doza za postizanje stabilizacije (6. nedelja)*
Monoterapija lamotriginom ILI adjuvantna terapija BEZ valproata i BEZ induktora glukuronidacije lamotrigina (videti odeljak4.5):
Navedena šema doziranja primenjuje se u terapiji sa drugim lekovima koji značajno ne inhibiraju ili ne indukuju glukuronidaciju lamotrigina.
25 mg/dnevno (jednom dnevno)
50 mg/dnevno (jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
100 mg/dnevno (jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
200 mg/dnevno –uobičajena ciljna doza za postizanje optimalnog terapijskog odgovora
(jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
Opseg doza
6 od 31
100-400 mg/dnevno primenjen u kliničkim ispitivanjima
Adjuvantna terapija SA valproatom (inhibiror glukuronidacije lamotrigina – videti odeljak 4.5):
Navedena šema doziranja primenjuje se sa valproatom bez obzira na konkomitantnu primenu drugih lekova
12,5 mg/dnevno (25 mg svakog drugog dana)
25 mg/dnevno (jednom dnevno)
50 mg/dnevno (jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
100 mg/dnevno –uobičajena ciljna doza za postizanje optimalnog terapijskog odgovora
(jednom dnevno ili podeljeno u dve doze)
Može se primeniti maksimalno
200 mg/dnevno u zavisnosti od kliničkog odgovora
Adjuvantna terapija BEZ valproata i SA induktorima glukuronidacije lamotrigina (videti odeljak 4.5):
Navedena šema doziranja primenjuje se bez valproata ali uz:
fenitoin karbamazepin fenobarbital primidon rifampicin lopinavir/ritonavir
50 mg/dnevno (jednom dnevno)
100 mg/dnevno (podeljeno u dve doze)
200 mg/dnevno (podeljeno u dve doze)
300 mg/dnevno tokom 6. nedelje, ukoliko je neophodno povećanje do uobičajene ciljne doze od
400 mg/dnevno tokom 7. nedelje za postizanje optimalnog terapijskog odgovora (podeljeno u dve doze)
Kod pacijenata koji uzimaju lekove čija farmakokinetička interakcija sa lamotriginom za sada još uvek nije poznata (videti odeljak 4.5), za povećanje doze koristiti terapijsku šemu preporučenu za istovremenu primenu lamotrigina i valproata.
*Ciljna doza za postizanje stabilizacije simptoma će se menjati u zavisnosti od kliničkog odgovora
Tabela 4: Odrasle osobe uzrasta od 18 i više godina –ukupna dnevna doza održavanja nakon obustave konkomitantne terapije u terapijibipolarnog poremećaja
Nakon postizanja ciljne dnevne doze održavanja stabilizacije simptoma, može se prekinuti primena drugih lekova u skladu sa preporukama navedenim u nastavku.
7 od 31
Terapijska šema Trenutna doza lamotrigina za
postizanje stabilizacije simptoma (pre obustave
drugih lekova)
1. nedelja 2. nedelja (početak obustave)
3. nedelja nadalje*
Obustava valproata (inhibitor glukuronidacije lamotrigina – videti odeljak4.5), u zavisnosti od osnovne doze
lamotrigina:
Nakon obustave 100 mg/dnevno 200 mg/dnevno valproata iz terapije,
udvostručiti dozu
Održavanje navedene doze (200 mg/dnevno) (podeljeno u dve doze)
održavanja, ne 200 mg/dnevno 300 mg/dnevno prekoračujućipovećanje
doze za više od 100 mg/nedeljno
400 mg/dnevno Održavanje navedene doze (400 mg/dnevno)
Obustava induktora glukuronidacije lamotrigina (videti odeljak4.5), u zavisnosti od osnovne doze lamotrigina:
Navedenu šemu doziranja primenjivati prilikom obustave iz terapijeu nastavku navedenih lekova:
400 mg/dnevno
300 mg/dnevno
200 mg/dnevno
400 mg/dnevno
300 mg/dnevno
200 mg/dnevno
300 mg/dnevno
225 mg/dnevno
150 mg/dnevno
200 mg/dnevno
150 mg/dnevno
100 mg/dnevno
fenitoin karbamazepin fenobarbital primidon rifampicin lopinavir/ritonavir
Obustava iz terapije lekova koji značajno NE inhibiraju ili indukuju glukuronidaciju lamotrigina (videti
odeljak4.5): Navedenu šemu doziranja primenjivati prilikom povlačenja iz terapije lekova koji značajno ne inhibiraju ili indukuju glukuronidaciju lamotrigina
Održavanje ciljne doze postignute povećanjem doze (200 mg/dnevno; podeljeno u dve doze)
(opseg doza 100-400 mg/dnevno)
Kod pacijenata koji uzimaju lekove čija farmakokinetička interakcija salamotriginom za sada još uvek nije poznata (videti odeljak4.5), preporučena terapijska šema lamotrigina podrazumeva inicijalno održavanje trenutno primenjene doze i prilagođavanjeterapije lamotriginom na osnovu kliničkog odgovora.
* Prema potrebi moguće povećanje doze do 400 mg/dnevno
Tabela 5: Odrasle osobe uzrasta od 18 godina i starije– prilagođavanje dnevne doze lamotrigina nakon uvođenja drugih lekova u terapiju bipolarnog poremećaja
8 od 31
Nema kliničkog iskustva u prilagođavanju dnevne doze lamotrigina nakon uvođenja u terapiju drugih lekova. Međutim, na osnovu kliničkih ispitivanja interakcije sa drugim lekovima moguće je dati u nastavku navedene preporuke:
Terapijska šema Trenutna doza lamotrigina za postizanje stabilizacije simptoma (pre uvođenja
drugih lekova u terapiju)
1. nedelja 2. nedelja (početak
uvođenja drugih lekova u terapiju)
3. nedelja nadalje
Uvođenje valproata (inhibitor glukuronidacije lamotrigina – videti odeljak4.5), u zavisnosti od osnovne doze lamotrigina:
Navedena šema doziranja primenjuje se prilikom uvođenja valproata u terapiju bez obzira na istovremenu primenu drugih lekova
200 mg/dnevno
300 mg/dnevno
400 mg/dnevno
100 mg/dnevno
150 mg/dnevno
200 mg/dnevno
Održavanje navedene doze (100 mg/dnevno) Održavanje navedene doze (150 mg/dnevno) Održavanje navedene doze (200 mg/dnevno)
Uvođenje induktora glukuronidacije lamotrigina kod pacijenata koji NE primenjuju valproat (videti odeljak4.5), u zavisnosti od osnovne doze lamotrigina:
Navedenu šemu doziranja treba primenjivati prilikom uvođenja sledećih lekova u terapiju, bez primene valproata:
200 mg/dnevno
150 mg/dnevno
100 mg/dnevno
200 mg/dnevno
150 mg/dnevno
100 mg/dnevno
300 mg/dnevno
225 mg/dnevno
150 mg/dnevno
400 mg/dnevno
300 mg/dnevno
200 mg/dnevno
fenitoin karbamazepin fenobarbital primidon rifampicin lopinavir/ritonavir
Uvođenje u terapiju lekova koji značajno NE inhibiraju ili indukuju glukuronidaciju lamotrigina (videti
odeljak4.5): Navedenu šemu doziranja treba primenjivati prilikom uvođenja u terapiju drugih lekova koji značajno ne inhibiraju ili neindukuju glukuronidaciju lamotrigina
Održavanje ciljne doze postignute povećanjem doze (200 mg/dnevno; opseg doza 100-400 mg/dnevno)
Kod pacijenata koji uzimaju lekove čija farmakokinetička interakcija sa lamotriginom za sada još uvek nije poznata (videti odeljak4.5), za povećanje doze koristiti terapijsku šemu preporučenu za istovremenu primenu
9 od 31
lamotrigina i valproata.
Prekid terapije lekom Lamictal kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem
U kliničkim ispitivanjima nije zabeleženo povećanje incidence, težineili tipa neželjenih dejstava koja su se javljala nakon iznenadnog prekida uzimanja lamotrigina u odnosu na placebo. Zbog toga, pacijenti mogu prekinuti sa primenom leka Lamictalbez postepenog smanjenja doze.
Deca i adolescenti uzrasta ispod 18 godina
Ne preporučuje se primena leka Lamictalkod dece mlađe od 18 godina, jer sprovedenim randomizovanim kliničkim ispitivanjem obustaveterapije nije dokazana značajna efikasnost a zabeležena je povećana prijava suicidalnosti (videti odeljke4.4 i 5.1).
Opšte preporuke za doziranje leka Lamictal u posebnim populacijamapacijenata
Žene koje koriste hormonsku kontraceptivnu terapiju
Primena terapijske kombinacije etiniloestradiol/levonorgestrel (30 mikrograma/150 mikrograma) približno dvostruko povećava klirens lamotrigina, dovodeći do smanjenja koncentracije lamotrigina. Nakon titracije, može biti potrebna primena većih (do dvostukih) doza održavanja lamotrigina kako bi se postigao maksimalni terapijski odgovor. Tokom jednonedeljnog prekida primene kontraceptiva (engl. pill-free week), uočeno je dvostruko povećanje koncentacije lamotrigina. Nije moguće isključiti pojavu dozno-zavisnih neželjenih dejstava. Zbog toga, treba savetovati pacijenta da kao prvi izbor kontraceptivnih lekova koristi one koji ne zahtevaju jednonedeljni prekid (npr. kontinuirana primena hormonske kontraceptivne terapije ili nehormonskih metoda; videti odeljke4.4 i 4.5).
Započinjanje primene hormonske kontraceptivne terapije kod pacijentkinja koje primenjuju doze održavanja lamotrigina i NE primenjuju induktore glukuronidacije lamotrigina
U najvećem broju slučajeva biće potrebno da se doza održavanja lamotrigina poveća do dvostruko (videti odeljke4.4 i 4.5). Preporučuje se da se od trenutka započinjanja primene hormonske kontraceptivne terapije doza lamotrigina povećava za 50 do 100 mg/dnevno svake nedelje, u skladu sa individualnim kliničkim odgovorom pacijenta. Povećanja doze ne treba da prekorače navedene vrednosti, izuzev u slučaju da klinički odgovor podržava veća povećanja.
Može se razmotriti merenje koncentracija lamotrigina u serumu pre i nakon započinjanja primene hormonske kontraceptivne terapije, u cilju potvrde održavanja početnih koncentracija lamotrigina u serumu. Ukoliko je neophodno, potrebno je prilagoditi dozu. Kod žena koje primenjuju hormonsku kontraceptivnu terapiju koja uključuje jednonedeljniprekid primene kontraceptiva (engl. pill-free week), tokom 3. nedelje aktivne terapije potrebno je pratiti koncentraciju lamotrigina u serumu, npr. od 15. do 21. dana primene kontraceptivnih tableta. Zbog toga je potrebno razmotriti primenu kontracepcije, bez postojanja nedelje terapijske pauze, kao prvi izbor kontraceptiva (npr. kontinuirana primena hormonske kontraceptivne terapije ili nehormonskih metoda; videti odeljke4.4 i 4.5).
Prekid primene hormonske kontraceptivne terapije kod pacijentkinja koje primenjuju doze održavanja lamotrigina i NE primenjuju induktore glukuronidacije lamotrigina
U najvećem broju slučajeva biće potrebno smanjenje doze održavanja lamotrigina do 50% (videti odeljke 4.4 i 4.5). Preporučuje se da se dnevna doza lamotrigina postepeno smanjuje za 50 do 100 mg nedeljno (smanjenje po nedelji ne treba da prekorači 25% ukupne dnevne doze) tokom perioda od 3 nedelje, izuzev u slučaju da klinički odgovor zahteva drugačije. Može se razmotriti merenje koncentracija lamotrigina u serumu pre i nakon prekida primene hormonske kontraceptivne terapije, u cilju potvrde održavanja početnih koncentracija lamotrigina u serumu. Kod žena koje žele da prekinu sa primenom hormonske kontraceptivne terapije koja uključuje jednonedeljniprekid primene kontraceptiva (engl. pill-free week), tokom 3. nedelje aktivne terapije potrebno je pratiti koncentraciju lamotrigina u serumu, npr. od 15. do 21. dana primene
10 od 31
kontraceptivnih tableta. Tokom prve nedelje nakon potpunog prekida primene kontraceptivneterapije, ne treba uzimati uzorke za određivanje koncentracije lamotrigina u serumu.
Započinjanje primene lamotrigina kod pacijentkinja koje već primenjuju hormonsku kontraceptivnu terapiju Povećanje doze treba da odgovara uobičajenim preporukama za doziranje propisanim za tablete.
Započinjanje i prekid primene hormonske kontraceptivne terapije kod pacijentkinja koje već primenjuju doze održavanja lamotrigina i PRIMENJUJU induktore glukuronidacije lamotrigina
Moguće je da neće biti potrebno prilagođavanjepreporučene doze održavanja lamotrigina.
Primena sa atazanavirom/ritonavirom
Nijeneophodnoprilagođavanjepreporučenog povećanja doze lamotrigina, prilikom dodavanja lamotrigina postojećoj terapiji atazanavirom/ritonavirom.
Kod pacijenata koji već primenjuju doze održavanja lamotrigina, a ne primenjuju induktore glukuronidacije, može biti potrebno povećanje doze lamotrigina u slučaju dodavanja atazanavira/ritonavira postojećoj terapiji ili smanjenje doze u slučaju prekida primene atazanavira/ritonavira. Praćenje koncentracijelamotrigina u plazmi treba sprovesti pre i tokom dve nedelje nakon započinjanja ili prekida primene atazanavira/ritonavira, u cilju utvrđivanja potrebe za prilagođavanjem doze lamotrigina (videti odeljak4.5).
Primena sa lopinavirom/ritonavirom
Nijeneophodnoprilagođavanjepreporučenog povećanja doze lamotrigina, prilikom dodavanja lamotrigina postojećoj terapiji lopinavirom/ritonavirom.
Kod pacijenata koji već primenjuju doze održavanja lamotrigina, a ne primenjuju induktore glukuronidacije, može biti potrebno povećanje doze lamotrigina u slučaju dodavanja lopinavira/ritonavira postojećoj terapiji ili smanjenje doze u slučaju prekida primene navedene kombinacije. Praćenje koncentracije lamotrigina u plazmi treba sprovesti pre i tokom dve nedelje nakon započinjanja ili prekida primene lopinavira/ritonavira, u cilju utvrđivanja potrebe za prilagođavanjemdoze lamotrigina (videti odeljak4.5).
Starijipacijenti (starosti iznad 65 godina)
Ne zahteva se prilagođavanje doze preporučene šemom doziranja. Farmakokinetika lamotrigina u navedenoj starosnoj grupi se ne razlikuje značajno u odnosu na mlađu populaciju odraslih osoba (videti odeljak5.2).
Oštećenje funkcije bubrega
Potrebno je obratiti pažnju prilikom primene leka Lamictalkod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega. Kod pacijenata sa bubrežnominsuficijencijom u terminalnoj fazi, potrebno je da inicijalne doze lamotrigina budu određene na osnovu terapije koju pacijent istovremeno primenjuje; moguće je da kod pacijenata sa značajnim oštećenjem funkcijebubrega bude efektivna primena smanjenihdoza održavanja (videti odeljke 4.4 i 5.2).
Oštećenje funkcije jetre
Potrebno je da početne, doze povećanja i doze održavanja budu smanjeneza približno 50% kod pacijenata sa umerenim (Child-Pugh gradus B) i 75% kod pacijenata sa teškim (Child-Pugh gradus C) oštećenjemfunkcije jetre. Potrebno je da doze povećanja i održavanja budu prilagođeneu skladu sa kliničkim odgovorom pacijenta (videti odeljak5.2).
Način primene
Za oralnu upotrebu.
11 od 31
Preosetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odeljku 6.1.
Osip na koži
Postoje izveštaji o pojavi neželjenih reakcija na koži koje su se običnojavljale unutar perioda odprvih 8 nedelja nakon započinjanja terapijske primene lamotrigina. Većina osipa je bila blagog i samoograničavajućeg karaktera, iako je takođe zabeležena pojava ozbiljnih osipa na kožikoja je zahtevala hospitalizaciju i prekid primene lamotrigina. Ovouključuje i pojavu osipa koji mogu potencijalno biti životno ugrožavajući, kao što su Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (TEN) i sindrom egzantema izazvan primenom leka sa pojavom eozinofilije i pojavom sistemskih simptoma (engl. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms, DRESS); takođe poznat kao sindrom preosetljivosti (engl. Hypersensitivity syndrome, HSS) (videti odeljak 4.8).
Učestalost ozbiljnih osipa na kožiiznosi približno1 na 500 kod odraslih pacijenata sa epilepsijom uključenih u klinička ispitivanja procene trenutnih preporuka za doziranje lamotrigina. Približno polovina navedenih slučajeva je bila prijavljena kao Stevens-Johnson-ovsindrom (1 na 1000). U kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem, incidenca ozbiljnog osipa na kožiiznosi približno 1 na 1000.
Rizik od pojave ozbiljnih osipa na kožikod dece je većinego kod odraslih osoba. Podaci dostupni iz brojnih kliničkih ispitivanja ukazuju da incidenca pojave osipa koji su doveli dohospitalizacijedece iznosi 1 na 300 do 1 na 100.
Kod dece se inicijalno ispoljavanje osipa može pogrešno protumačiti kao infekcija; lekari treba da imaju u vidu mogućnost pojave reakcije na terapiju lamotriginom kod dece kod koje je došlo do pojave simptoma osipa i povišene telesne temperature u toku prvih osam nedelja terapije.
Osim toga, sveukupnirizik od pojave osipa izgleda da je snažnopovezan sa:
- primenom velikihinicijalnih doza lamotrigina i prekoračenjem preporučenog povećavanja terapijske doze lamotrigina (videti odeljak 4.2).
- istovremenom primenom valproata (videti odeljak 4.2).
Potreban je oprez prilikom lečenja pacijenata koji u anamnezi imaju pojavu alergijskih reakcija ili osipa nakon primene drugih antiepileptika, s obzirom na to da se kod navedenih pacijenata sa tri puta većom učestalošću javljao osip koji nije imao ozbiljne kliničke manifestacije, nakon terapijske primene lamotrigina, u odnosu na pacijente koji nisu imali navedene reakcije u anamnezi.
Pokazalo se da je među osobama azijskog porekla (prvenstveno Han Kinezima i Tajlanđanima) alel HLA-B*1502 povezan s rizikom od razvoja SJS-a/TEN-a kod lečenja lamotriginom. Ako se zna da su takvi pacijenti pozitivni na HLA-B*1502, primenu lamotrigina treba pažljivo razmotriti.
Neophodno je uraditi brzu procenu stanja pacijenta i odmah prekinuti primenu lamotrigina kod svih pacijenata (odraslih osoba i dece) kod kojih je došlo do pojave osipa, osim ukolikopojava osipa očigledno nije povezana sa primenom lamotrigina. Ne preporučuje se ponovno otpočinjanje terapije lekom Lamictal kod pacijenata koji su prethodno prekinuli terapiju usled pojave osipa koji je bio povezan sa terapijskom primenom lamotrigina, izuzev ukoliko potencijalna korist očigledno prevazilazi rizik po pacijenta. Ukoliko se kod pacijenta razvije SJS (Stevens-Johnson-ov sindrom), TEN (toksična epidermalna nekroliza) ili DRESS (engl. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms) prilikom primene lamotrigina, kod navedenih pacijenata u bilo kom trenutku, ne sme se ponovo primeniti terapija lamotriginom.
12 od 31
Osip je takođe bio prijavljen kao deoDRESS-a, takođe poznat kao sindrompreosetljivosti. Ovo stanje je udruženosa promenljivom slikom sistemskih simptoma kao što su povišena telesna temperatura, limfadenopatija, edem lica, poremećaji laboratorijskih testova analize krvi, poremećaje testova funkcije jetre i bubrega, kao i aseptični meningitis (videti odeljak 4.8). Sindrom pokazuje širok spektar težine kliničke slike i može, retko, dovesti do pojave diseminovane intravaskularne koagulacije (DIK) i multiorganske insuficijencije. Važno je naglasiti da rane manifestacije preosetjivosti(na primer povišena telesna temperatura, limfadenopatija) mogu biti prisutne čak i u slučaju da prisustvo osipa nije vidljivo. Ukoliko su navedeni simptomi i znaci prisutni, potrebno je odmah proceniti stanje pacijenta i prekinuti primenu leka Lamictal ukoliko nije moguće utvrditi alternativnu etiologiju.
U većini slučajeva, pojava aseptičnog meningitisa je bila reverzibilna nakon obustaveprimene leka, međutim, nakon ponovne izloženostilamotriginu u velikom broju slučajeva došlo je do ponovne pojave aseptičnog meningitisa. Ponovna izloženost lamotriginu dovela je do brzog povratka simptoma, češće, teže prirode. Terapiju lamotriginom ne treba ponovo započinjatikod pacijenata kod kojihje primena terapije bila prekinuta usled pojave aseptičnog meningitisa povezanogsa prethodno primenjenim lamotriginom.
Takođe, prijavljene su fotosenzitivne reakcije povezane sa upotrebom lamotrigina (videti odeljak 4.8). Reakcija se pojavila kod nekoliko slučajeva prilikom primene velikih doza (400mg ili više), nakon povećanja doze ili tokom titracije doze. Ako postoji sumnja na pojavu fotosenzitivnosti koja je povezana sa upotrebom lamotrigina, treba razmotriti prekid primene ovog leka kod pacijenata koji pokazuju znake fotosenzitivne reakcije (kao što je pojava izraženih opekotina na suncu). Ako se nastavak lečenja lamotriginom smatra klinički opravdanim, pacijentu treba savetovati da izbegava izlaganje sunčevoj svetlosti i veštačkoj UV svetlosti i da preduzme odgovarajuće merezaštite (npr. korišćenje zaštitne odeće i krema za sunčanje).
Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH)
Kod pacijenata koji primenjuju lamotrigin prijavljeni su slučajevi pojave hemofagocitne limfohistiocitoze HLH (videti odeljak 4.8). Pojava HLH je okarakterisana znakovima i simptomima kao što su povišena telesna temperatura, osip, neurološki simptomi, hepatosplenomegalija, limfadenopatija, citopenije, velike koncentracije feritina u serumu, hipertrigliceridemija i oštećenje funkcijejetre, kao i koagulacija. Simptomi se obično javljaju unutar 4 nedelje od započinjanja primene terapije, HLH može biti životnougrožavajuća.
Pacijente treba upozoriti na simptome udružene sa pojavom HLH i savetovati ih da odmah potraže pomoć lekara ukoliko dođe do pojave nekog od navedenih simptoma tokom primene terapije lamotriginom.
Potrebno je odmah proceniti pacijente kod kojih dođe do pojave navedenih znakova i simptoma i razmotriti dijagnozu HLH. Primenu lamotrigina treba odmah prekinuti, osim u slučajevima u kojima se može utvrditi neka druga etiologija.
Kliničko pogoršanje i rizik od suicida
Prijavljena je pojava suicidalnih ideacija i ponašanja kod pacijenata na terapiji AEL u nekoliko indikacija. Meta-analiza randomizovanih placebo-kontrolisanih kliničkih ispitivanja AEL je takođe pokazala blago povećanje rizika za nastanak suicidalnih ideacija i ponašanja. Mehanizam navedenog rizika nije poznat i dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanja rizika prilikom primene lamotrigina.
Zbog toga je potrebno pratiti pojavu suicidalnih ideacija i ponašanja kod pacijenata i imati u vidu primenu odgovarajuće terapije. Potrebno je posavetovati pacijente (i osobe koje ih neguju) da potraže savet lekara u slučaju pojave znakova suicidalnih ideacija ili ponašanja.
13 od 31
Kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem može doći do pojave pogoršanja simptoma depresije i/ili suicidalnosti bez obzira da li primenjuju lekove za terapiju bipolarnog poremećaja, uključujući i lek Lamictal. Zbog toga je potrebno pažljivo pratiti pacijente koji primenjuju lek Lamictal u terapiji bipolarnog poremećaja u slučaju pojave kliničkog pogoršanja (uključujući pojavu novih simptoma) i suicidalnosti, posebno na početku terapije ili prilikom promene doze. Pojedini pacijenti, kao što su pacijenti sa anamnezom suicidalnog ponašanja ili misli, mlade odrasle osobe i pacijenti kod kojih se suicidalne ideje javljaju u značajnoj meri pre započinjanja terapije, mogu se nalaziti pod povećanim rizikom za nastanak suicidalnih misli ili pokušaja suicida i potrebno je da tokom primene terapije stanje navedenih pacijenata bude pažljivo praćeno.
Potrebno je razmotriti mogućnost promene terapijskog režima, uključujući mogućnost prekida terapije, kod pacijenata kod kojih je došlo do kliničkog pogoršanja (uključujući razvoj novih simptoma) i/ili pojave suicidalnih ideacija/ponašanja, posebno ukoliko su navedenisimptomi teški, iznenadni ili nisu bili prethodno prisutni.
Hormonski kontraceptivi
Dejstva hormonskih kontraceptiva na efikasnost lamotrigina
Primena kombinacije etiniloestradiol/levonorgestrel (30 mikrograma/ 150 mikrograma) povećava klirens lamotrigina približno dva puta dovodeći do smanjenja koncentracije lamotrigina (videti odeljak 4.5). Smanjenje koncentracije lamotrigina je bilo udruženo sa gubitkom kontrole epileptičnih napada. Nakon titracije, u najvećem broju slučajeva će biti potrebne većedoze održavanja lamotrigina (za oko dva puta) za postizanje maksimalnog terapijskog odgovora. Nakon prekida primene hormonskih kontraceptiva, klirens lamotrigina može biti prepolovljen. Povećanje koncentracija lamotrigina može biti povezano sa pojavom dozno-zavisnih neželjenih dejstava. Imajući u vidu navedeno potrebno je pratiti stanje pacijenata.
Kod žena koje još ne primenjuju induktore glukuronidacije lamotrigina, a primenjuju hormonske kontraceptive čiji terapijski režim podrazumeva jednonedeljniprekid primene kontraceptiva (engl. pill-free week), tokom nedelje terapijske pauzejaviće se postepeno prolazno povećanje koncentracije lamotrigina (videti odeljak 4.2). Navedene promene koncentracije lamotrigina mogu biti udružene sa pojavom neželjenih dejstava. Zbogtoga, treba savetovati pacijenta da kao prvi izbor kontraceptivnih lekova koristi one koji ne zahtevaju jednonedeljni prekid (npr. kontinuirana primena hormonske kontraceptivne terapije ili nehormonskih metoda).
Nije ispitana interakcija između drugih oralnih kontraceptiva ili HRT terapije i lamotrigina, iako mogu da slično deluju na farmakokinetičke parametre lamotrigina.
Dejstva lamotrigina na efikasnost hormonske kontracepcije
Studija interakcija na 16 zdravih ispitanika je pokazala da prilikom primene lamotrigina i hormonskih kontraceptiva (kombinacija etiniloestradiol/levonorgestrel) u kombinaciji dolazi do blagog povećanja klirensa levonorgestrela i promene koncentracija FSH i LH u serumu (videti odeljak 4.5). Uticaj navedenih promena na ovulatornu aktivnost jajnika nije poznata. Međutim, ne može se isključiti mogućnost da navedene promene dovode do smanjenja efikasnosti kontracepcije kod pojedinih pacijentkinja koje primenjuju hormonske lekove sa lamotriginom. Zbog toga je potrebno da se pacijentkinje upute da odmah prijave promene u menstrualnom ciklusu, na primer pojava probojnog krvarenja.
Dihidrofolat reduktaza
Lamotrigin ima slabo inhibitorno dejstvo na reduktazu dihidrofolne kiseline, tako da postoji mogućnost interferencije sa metabolizmom folata prilikom dugotrajne primene terapije (videti odeljak 4.6). Međutim, za
14 od 31
vreme produženeprimene leka kod ljudi, lamotrigin nije izazvao značajne promene u koncentracijama hemoglobina, srednjem korpuskularnom volumenu ili koncentracijama folata u serumu ili crvenim krvnim zrncima do 1 godine, odnosno u koncentracijama folata u crvenim krvnim zrncima do 5 godina.
Bubrežna insuficijencija
U okviru kliničkih ispitivanja primene pojedinačnihdoza kod ispitanika sa terminalnim stadijumom bubrežne insuficijencije, nije došlo do značajne promene koncentracije lamotrigina u plazmi. Međutim, treba očekivati kumulaciju metabolita glukuronida; zbog toga se savetuje oprez prilikom primene ovog leka kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega.
Pacijenti koji uzimaju druge lekove koji sadrže lamotrigin
Lek Lamictalne treba primenjivatikod pacijenata koji već uzimaju bilo koji lek koji sadži lamotrigin bez prethodne konsultacije sa lekarom.
EKG tipa Brugada i drugi poremećaji srčanog ritma i provodljivosti
Postoje izveštaji o poremećaju srčanog ritma ST-T segmenta iEKG tipičnog Brugada nalaza kod pacijenata koji su na terapiji lamotriginom. Na osnovu nalaza in vitro, lamotrigin bi pri terapijski relevantnim koncentracijama mogao usporiti ventrikularnu provodljivost (proširiti QRS kompleks) i izazvati proaritmiju kod pacijenata sa srčanim oboljenjima. Lamotrigin deluje kao slab antiaritmik klase IB sa pridruženim potencijalnim rizicima od ozbiljnih ili smrtonosnih srčanih događaja. Istovremena upotreba drugih blokatora natrijumovih kanala može dodatno povećati rizik (videti odeljak 5.3). U detaljnom ispitivanju uticaja na QT interval lamotrigin u terapijskim dozama do 400 mg/dnevnonije usporio ventrikularnu provodljivost (proširio QRS kompleks) niti je izazvao produženje QT intervala kod zdravih osoba.
Primenu lamotrigina treba pažljivo razmotriti kod pacijenata sa klinički značajnom strukturnom ili funkcionalnom bolešću srca, kao što je Brugada sindrom ili druge srčane kanalopatije, srčana insuficijencija, ishemijska bolest srca, srčani blok ili ventrikularne aritmije. Ukolikoje primena lamotrigina kod ovih pacijenata klinički opravdana, potrebno je razmotriti konsultacije sa kardiologom pre uvođenja lečenja lamotriginom.
Razvoj dece
Nema podataka o dejstvu lamotrigina na rast, seksualno sazrevanje i razvoj kognitivnihfunkcija, emocionalni i bihevioralni razvojkod dece.
Mere opreza kod pacijenata obolelih od epilepsije
Kao i prilikom primene drugih AEL, iznenadna obustava primene leka Lamictal može izazvati ponovne (engl. rebound) epileptične napade. Potrebno je da se doza leka Lamictal postepeno smanjuje tokom perioda od dve nedelje, osim ukoliko je iznenadna obustava primene leka neophodna iz bezbednosnih razloga (na primer pojava osipa).
Postoje izveštaji u literaturi da teški napadi konvulzija uključujući status epilepticus mogu dovesti do rabdomiolize, multiorganske disfunkcije i diseminovane intravaskularne koagulacije, ponekad sa fatalnim ishodom. Javljali su se slični slučajevi povezani sa primenom lamotrigina.
Umesto poboljšanja, može se uočiti klinički značajno pogoršanje učestalosti epileptičnih napada. Kod pacijenata kod kojih se javlja više od jednog tipa epileptičnih napada, potrebno je proceniti uočenu korist od
15 od 31
postignute kontrole jednog tipa epileptičnih napada u odnosu na uočeno pogoršanje epileptičnih napada drugog tipa.
Moguće je da nakon primene lamotrigina dođe do pogoršanja miokloničnih napada.
Podaci nagoveštavaju da su klinički odgovori na kombinovanu terapiju sa induktorima enzima slabiji u odnosu na kombinovanu terapiju sa antiepileptičkim agensima koji ne indukuju enzime. Razlog navedene pojave nije jasan.
Moguće je da efikasnost neće biti postignuta kod svih pacijenata prilikom primene lamotrigina kod dece u terapiji tipičnih apsans napada.
Mere opreza kod pacijenata sa bipolarnimporemećajem
Deca i adolescenti uzrasta ispod 18 godina
Terapija antidepresivima je povezana sa povećanimrizikom za pojavu suicidalnih misli i ponašanja kod dece i adolescenata sa velikim depresivnim poremećajem i drugim psihijatrijskim poremećajima.
Pomoćne supstance
Lek Lamictal, tablete za žvakanje/oralnu disperziju, sadrži manje od 1 mmol (23 mg)natrijuma po tableti, tj. suštinski je ,,bez natrijuma“.
Klinička ispitivanja interakcija su sprovedena samo kod odraslih osoba.
Uridin 5'-difosfo (UDP)-glukuronil transferaze (UGTs) su identifikovane kao enzimi koji su odgovorni za metabolizam lamotrigina. Zbog toga, lekovi koji indukuju ili inhibiraju glukuronidaciju mogu uticati na prividni klirens lamotrigina. Snažni ili umereni induktori izoenzima 3A4 citohroma P450 (CYP3A4), za koje se zna da indukuju UDP-glukuronil transferaze, mogu takođe pojačati metabolizam lamotrigina.
Nema dokaza da lamotrigin uzrokuje klinički značajnu indukciju ili inhibiciju enzima citohroma P450. Lamotrigin može indukovati sopstveni metabolizam, ali je navedeno dejstvo umereno i nije verovatno da ima klinički značajne posledice.
Lekovi za koje je dokazano da imaju klinički relevantanuticaj na koncentraciju lamotrigina, navedeni su u Tabeli 6. Posebne smernice za doziranje ovih lekova su prikazane u odeljku 4.2.Osim toga, u tabeli su navedeni oni lekovi za koje se pokazalo da imaju mali ili nikakav uticaj na koncentraciju lamotrigina. Generalno se ne očekuje da će istovremena primena ovih lekova dovesti do bilo kakvog kliničkog uticaja. Međutim, treba uzeti u obzir pacijente kod kojih je epilepsija posebno osetljiva na fluktuacije koncentracije lamotrigina.
Tabela 6: Dejstvo drugih lekova na koncentracijulamotrigina
Lekovi koji povećavaju koncentraciju lamotrigina
Valproat
Lekovi koji smanjuju koncentracijulamotrigina
Atazanavir/ritonavir* Karbamazepin
Kombinacija etinilestradiola
Lekovi koji imaju mali ili neznatan uticaj na koncentraciju lamotrigina
Aripiprazol Bupropion Felbamat
16 od 31
/levonorgestrela* Lopinavir/ritonavir Fenobarbiton Fenitoin
Primidon Rifampicin
Gabapentin Lakozamid Levetiracetam Litijum Olanzapin Okskarbazepin Paracetamol Perampanel Pregabalin Topiramat Zonisamid
* Za uputstvo o doziranju (videti odeljak4.2), a za žene koje uzimaju hormonske kontraceptive videti odeljak 4.4 Hormonski kontraceptivi
Interakcije sa antiepileptičnim lekovima
Valproat, koji inhibira glukuronidaciju lamotrigina, smanjuje metabolizam lamotrigina i povećava srednje poluvreme eliminacijelamotrigina približno dvostruko. Potrebno je primeniti adekvatnu terapijsku šemu kod pacijenata kod kojih se primenjuje istovremena terapija sa valproatom (videti odeljak4.2).
Pojedini antiepileptični lekovi (kao što su fenitoin, karbamazepin, fenobarbitoni primidon) koji indukuju enzime citohroma P450 takođe indukuju UGTs-glukuronil transferazei takopojačavaju metabolizam lamotrigina. Potrebno je primeniti adekvatnu terapijsku šemu kod pacijenata kod kojih se primenjuje istovremena terapija sa fenitoinom, karbamazepinom, fenobarbitonomi primidonom (videti odeljak 4.2).
Postoje izveštaji o manifestacijama od stranecentralnog nervnog sistema kojisu uključivalivrtoglavicu, ataksiju, diplopiju, zamagljen vid i mučninu kod pacijenata koji su primenjivali karbamazepin nakon uvođenja lamotrigina u terapiju. Navedene manifestacijese obično povlače nakon smanjenja doze karbamazepina. Uočena su slična dejstva tokom kliničkog ispitivanja primene lamotrigina i okskarbazepina kod zdravih odraslihdobrovoljaca, ali nije ispitana redukcija doze.
Postoje izveštaji u literaturi o smanjenju koncentracije lamotrigina prilikom primene lamotrigina u kombinaciji sa okskarbazepinom. Međutim, u prospektivnom kliničkom ispitivanju kodzdravihispitanika korišćene su doze od 200 mg lamotrigina i 1200 mg okskarbazepina, okskarbazepin nije uticao na metabolizam lamotrigina, a ni lamotriginnije uticao na metabolizam okskarbazepina. Zbog toga je kod pacijenata kod kojih se primenjuje istovremena terapija sa okskarbazepinom potrebno primeniti terapijsku šemu za primenu lamotrigina bez valproata i bez induktora glukuronidacije lamotrigina (videti odeljak 4.2).
U okviru kliničkog ispitivanja na zdravim ispitanicima, utvrđeno je da istovremena primena felbamata (1200 mg dva puta dnevno) sa lamotriginom (100 mg dva puta dnevno tokom 10 dana) nema klinički značajno dejstvo na farmakokinetiku lamotrigina.
Na osnovu retrospektivnih analiza koncentracija u plazmi kod pacijenata kod kojih je lamotrigin primenjen istovremeno sa gabapentinom i nezavisno od njega, primena gabapentina nije dovela do promene prividnog klirensa lamotrigina.
17 od 31
Tokom placebo kontrolisanih kliničkih ispitivanja, procenjene su potencijalne interakcije između levetiracetama i lamotrigina određivanjem koncentracija oba leka u serumu. Navedeni podaci ukazuju da lamotrigin nema uticaja na farmakokinetiku levetiracetama, kao i da levetiracetam nema uticaja na farmakokinetiku lamotrigina.
Istovremena primena pregabalina (200 mg, 3 puta dnevno) nije uticala na koncentracijelamotrigina u plazmi u stanju ravnoteže(steady state). Nema farmakokinetičkih interakcija između lamotrigina i pregabalina.
Primena topiramata ne dovodi do promena koncentracija lamotrigina u plazmi. Primena lamotrigina dovela je do povećanja koncentracija topiramata za 15%.
U kliničkom ispitivanju pacijenata obolelih od epilepsije, istovremena primena zonisamida (200 do 400 mg/dnevno) sa lamotriginom (150 do 500 mg/dnevno) tokom 35 dana nije imaloznačajnog dejstva na farmakokinetiku lamotrigina.
U placebo kontrolisanim kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa parcijalnim epileptičnim napadima, na koncentracije lamotrigina u plazmi nije uticala istovremena primena lakosamida (200, 400 ili 600 mg/dnevno).
U objedinjenim analizama podataka iz tri placebo kontrolisana klinička ispitivanja, koja su ispitivala adjuvantnu primenu perampanela kod pacijenata sa parcijalnim epileptičnim napadima i primarno generalizovanim tonično-kloničnim napadima, najveća procenjena doza perampanela (12 mg/dnevno), povećala je klirens lamotrigina za manje od 10%.
Iako su prijavljene promene u koncentracijama u plazmi drugih antiepileptika, kontrolisana klinička ispitivanja nisu dokazala da lamotrigin utiče na koncentracije u plazmi istovremeno primenjenih antiepileptika. U in vitrokliničkim ispitivanjima je dokazano da lamotrigin ne istiskuje druge antiepileptike sa mesta vezivanja za proteine.
Interakcije gde su uključeni drugi psihoaktivni lekovi
Nakon primene 2 g anhidrovanog litijumglukonata dva puta dnevno tokom šest dana kod 20 zdravih dobrovoljaca, farmakokinetika litijuma nije izmenjena prilikom istovremene primene lamotrigina u dozi od 100 mg/dnevno.
Primena višestrukih oralnih doza bupropiona kod 12 ispitanika nije imala statistički značajno dejstvo na farmakokinetiku pojedinačne doze lamotrigina i dovela je do blagog povećanja vrednostiPIK-a lamotrigin glukuronida.
U studiji na zdravimodraslimdobrovoljcima 15 mg olanzapina je redukovalovrednosti PIK-a i Cmax lamotrigina prosečno 24%, odnosno20%. Primena lamotrigina u dozi od 200 mg ne utiče na farmakokinetiku olanzapina.
Primena višestrukih oralnih doza lamotrigina od 400 mg/dnevno nije imala klinički značajno dejstvo na farmakokinetiku pojedinačne doze od 2 mg risperidona kod 14 zdravih odraslih dobrovoljaca. Nakon istovremene primene risperidona u dozi od 2 mg sa lamotriginom, 12 od 14 dobrovoljaca prijavilo je pojavu
18 od 31
somnolencije u poređenju sa 1 od 20 kada je risperidon primenjen kao monoterapija i nijednim kada je lamotrigin bio primenjen kao monoterapija.
U okviru kliničkog ispitivanja 18 odraslih pacijenata sa bipolarnim poremećajem tip I, kojima je primenjen utvrđen terapijski režim doziranja lamotriginom(100 – 400 mg/dnevno), doze aripiprazola su povećanesa 10 mg/dnevno do ciljnih 30 mg/dnevno tokom perioda od 7 dana i nastavljeno je sa primenom leka jednom dnevno tokom narednih 7 dana. Uočeno je prosečno smanjenje od približno 10% vrednosti Cmax i PIK lamotrigina.
U in vitro eksperimentima pokazano je da je stvaranje glavnog metabolita lamotrigina, 2-N-glukuronida, minimalno inhibirano pri istovremenoj inkubaciji sa amitriptilinom, bupropionom, klonazepamom, haloperidolom ili lorazepamom. Navedeni eksperimenti takođe ukazuju da je malo verovatno da je metabolizam lamotrigina bio inhibiran klozapinom, fluoksetinom, fenelzinom, risperidonom, sertralinom ili trazodonom. Dodatno, kliničko ispitivanje metabolizma bufuralola primenom preparata humanih mikrozoma jetre, ukazuju da lamotrigin ne smanjuje klirens lekova koji se predominantno metabolišu preko citohroma CYP2D6.
Interakcije sa hormonskim kontraceptivima
Dejstvo hormonskih kontraceptiva na farmakokinetiku lamotrigina
U okviru kliničkog ispitivanja kod16 dobrovoljaca ženskog pola, doziranje sa 30 mikrograma etiniloestradiola/150 mikrograma levonorgestrela u kombinovanom oralnom kontraceptivnom leku, prouzrokovalo je približno dvostruko povećanje oralnog klirensa lamotrigina, što je za posledicu imalo prosečno smanjenje vrednosti PIK od 52% i vrednostiCmax od 39%. Koncentracije lamotrigina u serumu su se povećavale u toku nedelje terapijske pauze(engl. pill-free week), pri čemu su koncentracije pre primene doze na kraju nedelje terapijske pauzebile, u proseku, približno dvostruko veće od onih za vreme istovremene primene terapije (videti odeljak 4.4). Nijeneophodno prilagođavanje prema preporučenoj smerniciza povećanje doze lamotrigina isključivo na osnovu primene hormonskih kontraceptiva, ali će u najvećem broju slučajeva prilikom započinjanja ili prilikom prekida primene hormonskih kontraceptiva biti potrebno da se doza održavanja lamotrigina smanji ili poveća (videti odeljak 4.2).
Dejstvo lamotrigina na farmakokinetiku hormonskih kontraceptiva
U kliničkom ispitivanju na 16 dobrovoljaca ženskog pola, primena lamotrigina u dozi održavanja od 300 mg, nije imala dejstva na farmakokinetiku etiniloestradiola kao komponente kombinovanog oralnog kontraceptivnog leka. Zapaženo je umereno povećanje oralnog klirensa levonorgestrela, što je za posledicu imalo prosečno smanjenje vrednosti PIK levonorgestrela od 19% i vrednostiCmax levonorgestrela od 12%. Određivanje koncentracija folikulostimulirajućeg hormona (FSH) u serumu, luteinizirajućeg hormona (LH) i estradiola za vreme kliničkog ispitivanja ukazivalo je na izvestan gubitak supresije ovarijalne hormonske aktivnosti kod pojedinih žena, iako je određivanje koncentracijeprogesterona u serumu ukazivalo na to da nije bilo hormonskih dokaza ovulacije ni kod jedne od 16 ispitanica. Uticaj umerenog povećanja klirensa levonorgestrela, kao i promene vrednostiFSH i LH u serumu na ovarijalnu ovulatornu aktivnost nije poznat (videti odeljak 4.4). Osim doze od 300 mg/dnevno, nije ispitivano dejstvo drugih doza lamotrigina i nisu sprovedena klinička ispitivanja primene drugih hormonskih lekova kod žena.
Interakcije sa drugim lekovima
U kliničkom ispitivanju na 10 dobrovoljaca muškog pola, rifampicin je doveo do povećanja klirensa lamotrigina i smanjenja poluvremena eliminacije lamotrigina usled interakcije enzima hepatičkimenzimima
19 od 31
odgovornimza glukuronidaciju. Neophodno je da se kod pacijenata kod kojih se primenjuje istovremena terapija rifampicinom primenjuje odgovarajuća terapijska šema (videti odeljak 4.2).
U kliničkom ispitivanju na zdravimdobrovoljcima, primena lopinavira/ritonavira dovela je dopribližnog prepolovljenja koncentracije lamotrigina u plazmi, verovatno indukcijom glukuronidacije. Neophodno je da se kod pacijenata kod kojih se primenjuje istovremena terapija lopinavirom/ritonavirom primenjuje odgovarajuća terapijska šema (videti odeljak 4.2).
U kliničkom ispitivanju na zdravimodraslimdobrovoljcima, terapija atazanovirom/ritonavirom (300 mg/100 mg) primenjena tokom perioda od 9 dana je smanjila vrednostiPIK-a u plazmi i Cmax lamotrigina (pojedinačna doza od 100 mg) prosečno za 32% i 6%, respektivno. Kod pacijenata kojima se primenjuje istovremena terapija atazanovirom/ritonavirom, neophodna je primena odgovarajućeg terapijskog režima (videti odeljak 4.2).
U kliničkom ispitivanju kod zdravih odraslih dobrovoljaca, paracetamol u dozi od 1 g (četiri puta dnevno) u proseku je smanjio vrednosti PIK u plazmi i Cmin lamotrigina za 20%, odnosno 25%.
Podaci dobijeni procenom u uslovima in vitroukazuju da je lamotrigin, ali ne i metabolit N(2)-glukuronid, inhibitor organskog transportera 2 (OCT 2), pri potencijalno klinički značajnim koncentracijama. Ovi podaci pokazuju da je lamotrigin inhibitor OCT 2, sa IC 50 vrednostima od 53,8 mikromola. Istovremena primena lamotrigina sa lekovima koji se izlučuju putem bubrega i supstrati su za OCT 2 (npr. metformin, gabapentin i vareniklin) može za posledicu imati povećanje koncentracije navedenih lekova u plazmi.
Nije jasno definisan klinički značaj navedenog, međutim, savetuje se oprez kod pacijenata kojima se istovremeno primenjuju navedeni lekovi.
Opšti rizik povezan sa primenom antiepileptičkih lekova
Ženama u reproduktivnomperiodu potrebno je pružitisavet lekara specijaliste. U slučaju da žena planira trudnoću potrebno je razmotriti primenu antiepileptičke terapije. Potrebno je izbegavati nagli prekid primene antiepileptičke terapije kod žena kod kojih se navedena terapija primenjuje, s obzirom na to da može dovesti do pojave iznenadnih napada koji mogu imati ozbiljne posledice po ženu i plod.
Kad god je moguće, savetuje se primena monoterapije, jer primena više AEL može biti udružena sa povećanim rizikom za nastanak kongenitalnih malformacija u odnosu na primenu monoterapije, u zavisnosti od pridruženihantiepileptika.
Rizik vezan zaprimenulamotrigina
Trudnoća
Veliki broj podataka o trudnicama izloženih monoterapiji lamotriginomtokom prvog trimestra trudnoće (više od 8700) ne ukazuje na suštinsko povećanje rizika za nastanak velikihkongenitalnih malformacija (uključujući i rascep usana (nepca)). Studije na životinjama su pokazalerazvojnu toksičnost (videti odeljak 5.3).
Preporučuje se primena najmanjeterapijske doze lamotrigina u slučaju da je primena terapije lekom Lamictal tokom trudnoće neophodna.
20 od 31
Lamotrigin ima neznataninhibitorni uticaj na reduktazu dihidrofolne kiseline, tako da teorijski može dovesti do povećanja rizika za nastanak embriofetalnog oštećenja smanjenjemkoncentracije folne kiseline. Potrebno je razmotriti primenu folne kiseline u slučaju da se trudnoća planira kao i tokom rane trudnoće.
Fiziološke promene za vreme trudnoće mogu uticati na koncentracije lamotrigina i/ili terapijskodejstvo. Postoje izveštaji o smanjenju koncentracije lamotrigina u plazmi tokom trudnoće sa potencijalnim rizikom za gubitak kontrole nad epileptičnimnapadima. Nakon porođaja može doći do brzogpovećanja koncentracije lamotrigina uz rizik za nastanak dozno-zavisnih neželjenih događaja.
Zbog toga je potrebno praćenje koncentracija lamotrigina u serumu pre, tokom i nakon trudnoće, kao i neposredno nakon porođaja. Ukoliko je neophodno, dozu je potrebno prilagoditi u cilju održavanja koncentracije lamotrigina u serumu na istom nivou koji je postojao pre trudnoće ili prilagoditi u skladu sa kliničkim odgovorom. Dodatno, potrebno je pratiti pojavu dozno-zavisnih neželjenih dejstava nakon porođaja.
Dojenje
Prijavljeno je da selamotrigin izlučuje u majčino mleko u izrazito varijabilnim koncentracijama, rezultujući ukupnim koncentracijama lamotrigina kod odojčadi od približno 50% vrednosti registrovanih koncentracija kod majki. Zbog toga, kod pojedinih odojčadikoja su na ishrani majčinim mlekom koncentracije lamotrigina u serumu mogu dostići koncentracije pri kojima se javljaju farmakološka dejstva.
Potrebno je proceniti potencijalne koristi od dojenja u odnosu na potencijalni rizik od pojave neželjenih dejstava kod novorođenčeta. Ukoliko pacijentkinja odluči da doji dete tokom primene terapije lamotriginom, potrebno je pratiti pojavu mogućih neželjenih dejstava kao što su sedacija, osip i mali porast telesne mase kod novorođenčeta.
Plodnost
Eksperimenti na životinjama nisu pokazali da lamotrigin dovodi do poremećaja fertiliteta (videti odeljak 5.3).
S obzirom na to da postoje individualne razlike u odgovoru na terapiju AEL varira, potrebno je da se pacijenti koji uzimaju lek Lamictal u terapiji epilepsije, posavetuju sa svojim lekarom o specifičnim pitanjima vezanim za upravljanje vozilom i epilepsijom.
Nisu sprovedena klinička ispitivanja odejstvima na sposobnost upravljanja vozilom i rukovanja mašinama. Dva klinička ispitivanja sprovedena na dobrovoljcima su pokazala da se dejstvo lamotrigina na finu vizuelno-motornu koordinaciju, pokrete očiju, stabilnost tela i subjektivna sedativna dejstva ne razlikuje od onih kod placeba. U kliničkim ispitivanjima primene lamotrigina prijavljena su neželjena dejstva neurološkog karaktera kao što su vrtoglavica i diplopija. Zbog toga je potrebno da pacijenti procene kako terapija lekom Lamictal utiče na njih pre nego što počnu da upravljaju vozilima ili rukuju mašinama.
U daljem tekstu navedena su neželjena dejstva koja se javljaju u terapiji epilepsije i u terapiji bipolarnog poremećaja, zasnovana na podacima dostupnim iz kontrolisanih kliničkih ispitivanja i drugih kliničkih iskustava.
Kategorije učestalosti su izvedene iz kontrolisanih kliničkih ispitivanja (monoterapija epilepsije (označenosa †) ibipolarniporemećaj (označenosa §)). U slučajevima u kojima se razlikuje kategorija učestalosti
neželjenih dejstava u terapiji epilepsije i bipolarnog poremećaja prijavljenih u kliničkim ispitivanjima, uzeta
21 od 31
je strožija učestalost. Međutim, ukoliko nisu dostupni podaci iz kontrolisanih kliničkih ispitivanja, kategorija učestalosti dobijena je na osnovu podataka iz kliničkog iskustva.
Neželjena dejstva su klasifikovana primenom navedene konvencije: veoma često(≥1/10); često(≥1/100 do <1/10); povremeno (≥1/1000 do<1/100); retko(>1/10000 do<1/1000); veoma retko(<1/10000); nepoznato (učestalost se ne može proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Klase sistemaorgana
Poremećaji krvi i limfnog sistema
Neželjeni događaj
Hematološki poremećaji1 uključujući neutropeniju, leukopeniju, anemiju, trombocitopeniju, pancitopeniju, aplastičnu anemiju, agranulocitozu
hemofagocitna limfohistiocitoza (videti odeljak 4.4)
Učestalost veoma retko
veoma retko
limfadenopatija1, pseudolimfom Sindrom preosetljivosti2
nepoznata učestalost veoma retko
Poremećaji imunskog sistema
Psihijatrijski poremećaji
Poremećaji nervnog sistema
hipogamaglobulinemija
Agresija, iritabilnost
konfuzija, halucinacije, tikovi(motorički i/ili glasovni tikovi)
noćne more Glavobolja†§
somnolencija†§, vrtoglavica†§, tremor†, insomnija† agitacija§
ataksija†
nistagmus†, aseptični meningitis (videti odeljak 4.4)
nepoznata učestalost
često
veoma retko
nepoznata učestalost
veoma često
često
povremeno
retko
nemir, poremećaji pokreta, pogoršanje Parkinson-ove veoma retko bolesti3, ekstrapiramidalna dejstva, horeoatetoza†,
povećanje učestalosti epileptičnih napada
Poremećaji oka
Gastrointestinalni poremećaji Hepatobilijarni poremećaji
Diplopija†, zamagljen vid†
konjunktivitis
Mučnina†, povraćanje†, dijareja†, suva usta§
Insuficijencija jetre, disfunkcija jetre4, povećanje vrednosti rezultata funkcionalnihtestova jetre
povremeno
retko često
veoma retko
22 od 31
Osip na koži5†§
alopecija, fotosenzitivna reakcija
veoma često
povremeno
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva
Poremećaji bubrega i urinarnog sistema Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene
multiformni eritem, Stevens-Johnson-ovsindrom§
toksična epidermalna nekroliza
sindrom egzantema izazvan primenomleka sa pojavom eozinofilije i pojavom sistemskih simptoma (DRESS)
Artralgija§
reakcije slične lupusu
Tubulointersticijalni nefritis, TINU sindrom (engl. Tubulointerstitial nephritis and uveitis syndrome) malaksalost†, bol§, bol u leđima§
retko
veoma retko
veoma retko često
veoma retko
nepoznata učestalost često
Opis odabranih neželjenih reakcija
Simptomi i znaci
Zabeleženi su slučajevi akutne ingestije doza lamotrigina koje prevazilaze 10 do 20 puta maksimalne terapijske doze, uključujući slučajeve sa fatalnimishodom. Predoziranje je za posledicu imalo pojavu simptoma koji uključuju nistagmus, ataksiju, poremećaj svesti, grand mal konvulzije i komu. Kod pacijenata kod kojih je došlo do predoziranja takođe je zabeleženo proširenjeQRS kompleksa (sporije intraventrikularno sprovođenje) iproduženja QT intervala. ProširenjeQRS kompleksa u trajanju dužem od 100 milisekundi može biti udruženo sa ozbiljnimoblikom toksičnosti.
Terapija
U slučaju predoziranja, neophodno je hospitalizovati pacijenta i primeniti adekvatnu suportivnu terapiju. Ukoliko je indikovano, potrebno je primeniti terapiju u cilju smanjenja resorpcije (aktivni ugalj). Potrebno je da dalje lečenjebude klinički indikovano, uzimajući u obzir potencijalne efekte na srčanu provodljivost (videti odeljak 4.4.). Može se razmotriti primena inravenskih lipida za lečenje kardiotoksičnosti koja nedovoljno dobro odgovara na natrijum-hidrogenkarbonat. Ne postoji iskustvo u terapijskoj primeni hemodijalize u slučaju predoziranja. Kod šest dobrovoljaca sa insuficijencijombubrega tokom četvoročasovne hemodijalize uklonjeno je 20% lamotrigina iz organizma (videti odeljak5.2).
24 od 31
Farmakoterapijska grupa: Antiepileptici; ostaliantiepileptici
ATC šifra: N03AX09
Mehanizam dejstva
Rezultati farmakoloških kliničkih ispitivanja ukazuju da lamotrigin blokira voltažno-zavisne natrijumske kanale na membrani neurona. On inhibira održavanje repetitivnih pražnjenja neurona i inhibira oslobađanje glutamata (neurotransmitera kojiima ključnu ulogu u generisanju epileptičnih napada). Navedena dejstva verovatno doprinose antikonvulzivnim svojstvima lamotrigina.
Nasuprot tome, nisu utvrđeni mehanizmi kojima lamotrigin ostvaruje svoje terapijsko dejstvo u bipolarnom poremećaju, iako je verovatno da je interakcija sa voltažno-zavisnim kanalima natrijuma značajna.
Farmakodinamska dejstva
U ispitivanjima koncipiranim za procenu dejstva lekova na centralni nervni sistem, rezultati dobijeni primenom lamotrigina u dozi od 240 mg kod zdravih dobrovoljaca nisu se razlikovali od placeba, dok je primena 1000 mg fenitoina i 10 mg diazepama dovela do značajnog oštećenja finevizuelno-motorne koordinacije i pokreta očiju, povećanja nestabilnosti tela i dovela do pojave subjektivnih sedativnih dejstava.
U okviru drugog kliničkog ispitivanja, primena pojedinačnih oralnih doza od 600 mg karbamazepina je dovela do značajnog oštećenja fine vizuelno-motorne koordinacije i pokreta očiju, uz povećanje i nestabilnosti tela i srčane frekvencije, dok se rezultati primene lamotrigina u dozama od 150 mg i 300 mg nisu razlikovali od rezultata dobijenih primenomplaceba.
Klinička ispitivanja dejstva lamotrigina na sprovodljivost srca
U okviru kliničkog ispitivanja na zdravim odraslim ispitanicima ispitano je dejstvo primene ponovljenih doza lamotrigina (do 400 mg/dnevno) na srčanu sprovodljivost primenom EKG-a sa 12 odvoda. Nije bilo klinički značajnog dejstva lamotrigina na QT interval u poređenju sa placebom.
Klinička efikasnost i bezbednost primene leka
Prevencija epizoda promena raspoloženja kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem
U okviru dva klinička ispitivanja bila je ispitana efikasnost primene lamotrigina u prevenciji epizoda promena raspoloženja kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem tip I.
Kliničko ispitivanje SCAB2003 je bilo multicentrično, dvostruko-slepo, dvostruko-lažno, placebo i litijumom-kontrolisano randomizovano ispitivanje primene fiksne doze u dugoročnojprevenciji relapsa i ponovnog javljanja depresije i/ili manije kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem tip I kod kojih je nedavno došlo do pojave ili trenutno imaju major depresivnu epizodu. Nakon stabilizacije stanja primenom monoterapije lamotriginom ili adjuvantne terapije, pacijenti su randomizovani u jednu od pet terapijskih grupa: lamotrigin (50, 200, 400 mg/dnevno), litijum (koncentracije u serumu u opsegu od 0,8 do 1,1 mMol/L) ili placebo terapijsku grupu tokom perioda od najviše 76 nedelja (18 meseci). Primarni parametar praćenja ispitivanja bio je određivanje "vremena do primene intervencije u terapiji epizode promene raspoloženja" (engl. TIME, Time to Intervention for a Mood Episode), gde sepod pojmom intervencija
25 od 31
podrazumevana primena dodatnefarmakoterapije ili elektrokonvulzivne terapije (ECT). Kliničko ispitivanje SCAB2006 je bilo koncipirano slično kliničkom ispitivanju SCAB2003, ali se od kliničkog ispitivanja SCAB2003 razlikovalo u proceni fleksibilnih doza lamotrigina (100 do 400 mg/dnevno) i po tome što su u njega bili uključeni pacijenti sa bipolarnim poremećajem tip I kod kojih je nedavno došlo do pojave ili trenutno imaju maničnu epizodu. Rezultati su prikazani u Tabeli 7.
Tabela 7:Pregled rezultata kliničkih ispitivanja efikasnosti primene lamotrigina u prevenciji epizoda promena raspoloženja kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem tip I
Procenat pacijenata kod kojih nije bilo simptoma oboljenja 76. nedelje terapije
Kriterijum za uključenje
Studija SCAB2003 Bipolarni poremećaj tip I
Major depresivna epizoda
Studija SCAB2006 Bipolarni poremećaj tip I
Major manična epizoda
Bez intervencije p-vrednost Log rank testa
Bez simptoma depresije p-vrednost Log rank testa
Bez simptoma manije
p-vrednost Log rank testa
Lamotrigin
0,22
0,004
0,51
0,047
0,70
0,339
Litijum
0,21
0,006
0,46
0,209
0,86
0,026
Placebo
0,12
-
0,41
-
0,67
-
Lamotrigin
0,17
0,023
0,82
0,015
0,53
0,280
Litijum
0,24
0,006
0,71
0,167
0,64
0,006
Placebo
0,04
-
0,40
-
0,37
-
U okviru suportivnih ispitivanja vremena do pojave prve depresivne epizode i vremena do pojave prve manične/hipomanične ili manično-depresivne epizode, vreme do pojave prve depresivne epizode je bilo značajno duže kod pacijenata lečenih lamotriginomu odnosu na pacijente kod kojih je primenjenplacebo i nije bilo statistički značajne razlike u pogledu vremena do pojave manične/hipomanične i manično-depresivne epizode.
Nije dovoljno ispitana efikasnost primene lamotrigina u kombinovanoj terapiji sa stabilizatorima raspoloženja.
Pedijatrijska populacija
Deca uzrasta od 1 meseca do 24 meseca
26 od 31
U okviru malog dvostruko-slepog placebo-kontrolisanog kliničkog ispitivanja povlačenja leka iz terapije ispitivana je efikasnost i bezbednost primene adjunktivne terapije parcijalnih napada kod pacijenata starosti od mesec dana do 24. meseca života. Kod 177 ispitanika započeto je sa primenom terapije primenom šeme titracije doze sličnešemi namjenjenoj za primenu kod dece uzrasta od 2 do 12 godina. Najmanja dostupna jačina lamotrigina su tablete od 2 mg, zbog toga je u pojedinim slučajevima standardna šema doziranja bila prilagođena tokom faze titracije doze (na primer, primenom tablete od 2 mg svakog drugog dana kada je izračunata doza bila manja od 2 mg). Koncentracije lamotrigina u serumu su bile merene na kraju 2. nedelje terapije nakon titracije i ukoliko su koncetracije prevazilazile vrednost od 0,41 mikrograma/mL, očekivanu koncetraciju kod odraslih osoba u navedenom terapijskom trenutku, doza je bila smanjena ili nije povećavana. Kod pojedinih pacijenata na kraju druge nedelje bilo je nepohodno smanjenje doze i do 90%. Trideset osamispitanika kod kojih je došlo do pojave odgovora na terapiju (> 40% smanjenja učestalosti napada) je randomizovano da nastavi sa primenom placeba ilisa primenomlamotrigina. Procenat ispitanika sa terapijskim neuspehom iznosioje 84% (16/19 ispitanika) u placebo grupi i 58% (11/19 ispitanika) u grupi u kojoj je primenjen lamotrigin. Razlika nije bila statistički značajna: 26,3%; CI95%-2,6% <> 50,2%; p=0,07.
Ukupno 256 ispitanika uzrasta između mesec dana i 24 meseca života bilo je izloženo dejstvu lamotrigina u opsegu doza od 1 do 15 mg/kg/dnevno tokom perioda do 72 nedelje. Bezbednosni profil primene lamotrigina kod dece uzrasta od jednog meseca do 2 godine bio je sličan bezbednosnom profilu primene lamotrigina kod starije dece osim što je klinički značajno pogoršanje napada (≥ 50%) češće prijavljivano kod dece mlađe od 2 godine (26%) u poređenju sa grupom starije dece (14%).
Lennox-Gastaut-sindrom
Nema podataka o primeni monoterapije kod epileptičnih napada udruženih sa Lennox-Gastaut-ovim sindromom.
Prevencija epizoda promena raspoloženja kod dece (uzrasta od 10 do 12 godina) i adolescenata (uzrasta od 13 do 17 godina)
Efikasnost i bezbednost primene lamotrigina kao dodatka terapiji održavanja radi odlaganja epizoda promena raspoloženja kod dece i adolescenata (uzrasta od 10 do 17 godina) oba pola kod kojih je dijagnostifikovan bipolarni poremećaj tip I i kod kojih je stanje bipolarne epizode ušlo u remisiju ili se popravilo prilikom primene lamotrigina istovremeno u kombinaciji sa antipsihoticima ili ostalim stabilizatorima raspoloženja, ispitivani su u multicentričnoj, placebo kontrolisanoj, dvostruko slepoj, randomizovanoj kliničkoj studiji obustave terapije sa paralelnim grupama. Rezultati primarnog ispitivanja efikasnosti (vreme do pojave bipolarnog događaja –TOBE, Time to occurrence of a bipolar event) nisu statistički značajni (p=0,0717), pa zbog toga efikasnost nije dokazana. Dodatno, rezultati ispitivanja bezbednosti su pokazali učestalo prijavljivanje samoubilačkog ponašanja kod pacijenata na terapiji lamotriginom: 5% (4 pacijenta) u grupi lečenoj lamotriginom u poređenju sa 0 u placebo grupi (videti odeljak 4.2).
Resorpcija
Lamotrigin se brzo i u potpunosti resorbujeiz creva bez značajnog metabolizma prvog prolaza. Nakon oralne primene lamotrigina maksimalne koncentracije u plazmi nastaju za približno 2,5 sata. Nakon unosa hrane, vreme do postizanja maksimalne koncentracije je blago odloženo, ali bez uticaja na obim resorpcije. Postoje značajne interindividualne razlike u maksimalnimkoncentracijama u stanju ravnoteže, ali koncentracije retko variraju intraindividualno.
Distribucija
27 od 31
Vezivanje za proteine plazme iznosi približno 55% i malo je verovatno da će oslobađanje od proteina plazme imati za posledicu toksičnost.
Volumen distibucije iznosi približno 0,92 do 1,22 L/kg.
Biotransformacija
UDP-glukuronil-transferaze su identifikovane kao enzimi odgovorni za metabolizam lamotrigina.
U zavisnosti od primenjene doze, lamotrigin indukuje sopstveni metabolizam do umerenog stepena. Međutim, nema dokaza da lamotrigin utiče na farmakokinetiku drugih AEL i podaci ukazuju da je mala verovatnoća za pojavu interakcija između lamotrigina i lekova koji se metabolišu pomoću enzima citohrom P450.
Eliminacija
Vrednost prividnogplazma klirensa kod zdravih ispitanika iznosi približno 30 mL/min. Klirens lamotrigina je primarno metabolički sa posledičnom eliminacijom glukuronid-konjugovanih metabolita putem urina. Manje od 10% se izlučujeu nepromenjenom obliku putemurina. Samo približno 2% metabolita lamotrigina se izlučuje putem fecesa. Klirens i poluvreme eliminacije ne zavise od primenjene doze. Procenjeno je da prividno poluvreme eliminacije iz plazme kod zdravih ispitanika iznosi približno 33 sata (raspon od 14 do 103 sata). U kliničkom ispitivanju kod ispitanika sa Gilbert sindromom, srednja vrednost prividnog klirensa je bila smanjena za 32% u poređenju sa zdravom kontrolnom grupom, ali su se vrednosti nalazile u granicama raspona karakterističnim za opštu populaciju.
Na poluvreme eliminacije lamotrigina značajno utiče istovremena primena drugih lekova. Srednje poluvreme eliminacije se smanjuje do približno 14 satiprilikom istovremene primene sa induktorima glukuronidacije kao što su karbamazepin i fenitoin i povećava se do srednje vrednosti od približno 70 satiprilikom istovremene primene isključivo sa valproatom (videti odeljak 4.2) .
Linearnost
Farmakokinetika lamotrigina pokazuje linearnost do doze od 450 mg, najvećeispitane pojedinačne doze.
Posebne populacijepacijenata
Deca
Klirens prilagođen telesnoj masi je većikod dece nego kod odraslih osoba, sa većimvrednostim kod dece mlađe od 5 godina. Poluvreme eliminacije lamotrigina je uopšteno kraćikod dece nego kod odraslih osoba, sa srednjom vrednošću od približno 7 satiprilikom istovremene primene sa lekovima koji indukuju enzime, kao što su karbamazepin i fenitoin, uz povećanje do srednjih vrednosti od 45 do 50 satiprilikom istovremene primene isključivo sa valproatom (videti odeljak 4.2).
Odojčad uzrasta od 2 do 26 meseci
Kod 143 pedijatrijska pacijenta uzrasta od 2 do 26 meseci, telesne mase od 3 do 16 kg, klirens je bio smanjen u poređenju sa starijom decom iste telesne mase kod kojesu bile primenjene slične oralne doze po kilogramu telesne mase kao i kod deceuzrasta iznad2 godine. Procenjeno srednje poluvreme eliminacije iznosilo je 23 sata kod odojčadi mlađe od 26 meseci kod kojihje bila primenjena terapija lekovima koji indukuju enzime, 136 satiprilikom istovremene primene sa valproatom i 38 satikod ispitanika kod kojihje primenjena terapija bez induktora/inhibitora enzima. U grupi pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 2 do 26 meseci, zabeležena je velika interindividualna varijabilnost oralnog klirensa (47%). Predviđene koncentracije u serumu kod dece
28 od 31
uzrasta od 2 do 26 meseci nalazile su se uopštenou rasponu vrednosti kao kod starije dece, iako je verovatno da će kod dece telesne mase manje od 10 kg biti uočene veće vrednosti Cmax.
Stariji pacijenti
Rezultati populacionefarmakokinetičkeanalizeuključujući mladei starijepacijente oboleleod epilepsije, uključeneu ista ispitivanja, pokazala su da se klirens lamotrigina nije menjao u klinički značajnom obimu. Nakon primenepojedinačnih doza prividni klirens je smanjen za 12% od vrednosti od 35 mL/min pri starosti pacijenta od 20 godina do 31 mL/min pri starosti od 70 godina. Smanjenje nakon 48 nedelja terapije iznosilo je 10% od vrednosti od 41 do 37 mL/min između grupa mladih i starijih pacijenata. Dodatno, farmakokinetika lamotrigina je ispitivana kod 12 zdravih odraslih ispitanika nakon primene pojedinačne doze od 150 mg. Srednji klirens u grupi starijihispitanika (0,39 mL/min/kg) leži unutar raspona srednjih vrednosti klirensa (0,31 do 0,65 mL/min/kg) dobijenih na osnovu devet kliničkih ispitivanja kod mlađih odraslihosoba nakon primene pojedinačnih doza od 30 do 450 mg.
Oštećenje funkcije bubrega
Pojedinačna doza od 100 mg lamotrigina bila je primenjena kod dvanaest dobrovoljaca sa hroničnom bubrežnominsuficijencijom i dodatnih šest osoba koje su se podvrgavale hemodijalizi. Srednje vrednosti klirensa iznosilesu 0,42 mL/min/kg (hronična bubrežna insuficijencija), 0,33 mL/min/kg (između hemodijaliza) i 1,57 mL/min/kg (tokom hemodijalize) u poređenju sa 0,58 mL/min/kg kod zdravih dobrovoljaca. Srednjevrednostipoluvremena eliminacije iz plazme iznosilo je 42,9 sati (hronična bubrežna insuficijencija), 57,4 sata (između hemodijaliza) i 13,0 sati(tokom hemodijaliza), u poređenju sa 26,2 sati kod zdravih dobrovoljaca. U proseku, približno 20% (rasponod 5,6 do 35,1) od količine lamotrigina prisutnog u organizmu bio je eliminisan tokom četvoročasovne hemodijalize. Nephodno je da za ovu populaciju pacijenata vrednosti inicijalnih doza lamotrigina budu zasnovane na konkomitantnoj terapijikod pacijenta; kod pacijenata sa značajnim oštećenjem funkcijebubrega može biti efektivna primena smanjenih doza održavanja (videti odeljke 4.2 i 4.4).
Oštećenje funkcije jetre
Farmakokinetičko kliničko ispitivanje primene pojedinačne doze bilo je sprovedeno na 24 ispitanika sa različitim stepenom insuficijencijejetrei 12 zdravih ispitanika kao kontrolne grupe. Srednji prividni klirens lamotrigina iznosio je 0,31; 0,24 ili 0,10 mL/min/kg kod pacijenata sa stepenomA, B ili C (Child-Pugh klasifikacija) insuficijencijejetre, timredom, u poređenju sa 0,34 mL/min/kg kodzdrave kontrolne grupe. Inicijalna doza, doze povećanja i održavanja je generalno potrebno da budu smanjene kod pacijenata sa umerenim do teškim oštećenjem funkcije jetre(videti odeljak 4.2).
Podaci iz pretkliničkih ispitivanja ne ukazuju na posebne rizike pri primeni leka kod ljudina osnovu studija bezbednosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnoti i karcinogenog potencijala.
U okviru kliničkih ispitivanja reproduktivne i razvojne toksičnosti na glodarima i kunićima nije uočeno postojanje teratogenih dejstava, ali je uočeno smanjenje fetalnemase i poremećaj skeletne osifikacije, pri izlaganju koncentracijama manjimili sličnim očekivanom izlaganju pri kliničkoj primeni leka. Obziromna toda izlaganje većim koncentracijama ne može biti ispitano na životinjama usled izražene maternalne toksičnosti, nije utvrđeno da se teratogeni potencijal lamotrigina javlja prilikom izloženosti vrednostima većim od onih koje se primenjuju u kliničkoj praksi.
U okviru ispitivanja sprovedenih na pacovima uočena je pojava fetalnog, kao i postnatalnog mortaliteta prilikom primene lamotrigina tokom kasnih faza gestacije i tokom ranog postnatalnog perioda. Pojava navedenih dejstava uočena je pri izlaganju kliničkim vrednostima manjimod očekivanih.
Kod mladih jedinki pacova, u prvoj generaciji potomaka, pri izlaganju nižem od terapijske izloženosti kod odraslih ljudi, računato na površinu tela, u okviru Biel maze testa, uočeno je dejstvo na proces učenja,
29 od 31
neznatno odlaganje balanoprepucijalne separacije iprohodnostivagine, kao i smanjenje postnatalne telesne mase.
Eksperimenti na životinjama nisu pokazali da primena lamotrigina dovodi do oštećenja fertiliteta. Primena lamotrigina je dovela do smanjenja koncentracije fetalne folne kiseline kod pacova. Pretpostavlja se da je nedostatak folne kiseline povezan sa povećanim rizikom za nastanak kongenitalnih malformacija kod životinja kao i kod ljudi.
Primena lamotrigina je uzrokovala dozno zavisnu inhibiciju protoka hERG kanala (engl. hERG channel tail current) u humanim embrionalnim ćelijama bubrega. Vrednost IC50 bila je oko devet puta veća odvrednosti maksimalnih koncentracija bez primene terapije. Primena lamotrigina kod životinja nije prouzrokovala produženje QT intervala pri izlaganju do približno dvostrukovećim vrednostima od maksimalnih koncentracija bez primene terapije. U okviru kliničkih ispitivanja kodzdravih odraslih dobrovoljaca nije utvrđeno klinički značajno dejstvo lamotrigina na QT interval (videti odeljak5.1).
Studije sprovedene u in vitro uslovima pokazuju da pri terapijski relevantnim koncentracijama lamotrigin deluje kao antiaritmik klase IB. Inhibira kanale natrijuma u srčanom mišiću kod ljudi, sa brzom kinetikom početka i pomeranja i jakom zavisnošću od napona, u skladu sa drugim antiaritmicima klase IB. U temeljnom ispitivanju uticaja na QT interval lamotrigin u terapijskim dozama nije usporio ventrikularnu provodljivost (proširio QRS kompleks) kod zdravih osoba. Međutim, kod pacijenata sa klinički značajnom strukturnom ili funkcionalnom bolešću srca, lamotrigin bi mogao usporiti ventrikularnu provodljivost (proširiti QRS kompleks) i izazvati proaritmiju (videti odeljak 4.4).
Hidroksipropilceluloza, niskosupstituisana; Aluminijum-magnezijum-silikat;
Natrijum-skrobglikolat (tip A); Povidon K30;
Saharin-natrijum;
Aroma crne ribizle(sadrži benzilalkohol); Magnezijum-stearat.
Nije primenljivo.
Dve godine.
Čuvati na temperaturi do 30 °C u originalnom pakovanju.
Unutrašnje pakovanje je bočica plastična od polietilena visoke gustine (HDPE) sa sigurnosnim zatvaračem za decu, koja sadrži 30 tableta za žvakanje/oralnu disperziju.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedna bočica plastična sa sigurnosnim zatvaračem za decu (ukupno 30 tableta za žvakanje/oralnu disperziju) i Uputstvo za lek.
30 od 31
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima
LekLamictalsadrži aktivnu supstancu lamotrigin, koja pripada grupilekova kojisenazivaju antiepileptici. Primenjujeseu terapijistanja – epilepsije ibipolarnog poremećaja.
LekLamictalse propisuje uterapijiepilepsije takoštoblokira moždanesignalekojipredstavljaju okidač za nastanakepileptičnih napada (grčeva).
Uterapiji epilepsije kododraslihosoba ideceuzrasta od13 godina istarije, lekLamictalse može uzimati kaojedinileku terapijiiliistovremenosa drugimlekovima. LekLamictalsetakođe može uzimati istovremenosa drugimlekovima u terapiji epileptičnihnapada kojisejavljaju udruženisa stanjemkojesenaziva Lennox-Gastaut sindrom.
Uterapiji navedenihstanja, lekLamictalse možepropisivati deciuzrasta od2 do12 godina istovremenosa drugimlekovima. Možeseuzimatikao jedini leku terapiji određenihoblika epilepsije kojisenazivaju tipičniapsans napadi.
LekLamictalse takođe primenjuje uterapijibipolarnog poremećaja.
Kodosoba sa bipolarnimporemećajem(kojiseponekadnaziva manična depresija) javljaju se ekstremne promeneraspoloženja, sa periodima manije(uzbuđenja ilieuforije) kojisesmenjuju periodima depresije (duboketuge ili očajanja). LekLamictalse možeuzimatikaojedinileku terapijiiliistovremenosa drugim lekovima u cilju prevencijenastanka perioda depresije kojisejavljaju u bipolarnomporemećaju kod odraslih osoba starostiod18 godina istarijih. Još uvek nijepoznatona koji načinlekLamictaldeluje na mozak dovodećidopojavenavedenih dejstava.
LekLamictal ne smete uzimati:
Ukoliko ste alergični(preosetljivi) na lamotrigin ilina bilo koju odpomoćnihsupstanci ovog leka (navedene u odeljku 6).
Ukoliko se navedeno odnosi na Vas:
→ Obavestite Vašeg lekarai prekinite sa uzimanjem leka Lamictal.
Upozorenjai mere opreza
Kada uzimate lek Lamictal, posebno vodite računa
Razgovarajte sa svojim lekarom ili farmaceutom pre nego što uzmete lek Lamictal:
ukoliko imate bilo kakvihproblema sabubrezima,
ukoliko Vamse ikadajavio osip na koži nakonuzimanja lamotrigina ili drugih lekova kojise koristeu terapijibipolarnogporemećaja iliepilepsije,
ukoliko Vamse javiosipiliopekotine odsunca nakonprimene lamotrigina iizlaganja sunčevoj svetlostiiliveštačkoj svetlosti(npr. solarijum). Lekar ćeproverititerapiju koju uzimatei može Vas posavetovatida izbegavateizlaganjesunčevojsvetlostiilida koristiteodgovarajuće mere zaštiteodsunca (npr. korišćenje krema za sunčanjei/ili nošenjezaštitneodeće),
ukoliko se kodVas javi zapaljenje moždanihovojnica(meningitis) nakonuzimanja lamotrigina(pročitajte opisnavedenih simptoma uodeljku 4 Uputstva: Retkaneželjena dejstva),
ukoliko već uzimate lekove kojisadrže lamotrigin,
ukoliko imate stanje koje se nazivaBrugadasindromilidruge srčane tegobe. Brugada sindrom jegenetsko oboljenje koje dovodidoporemećaja električneaktivnostisrca. Primena lamotrigina može dovestidopromena na elektrokardiogramu (EKG) koje mogu dovesti doaritmija (poremećaja srčanogritma).
2 od 11
Ukoliko se nešto od navedenog odnosi na Vas:
→ Obavestite Vašeg lekarakoji može da odlučida je potrebno da sesmanji doza leka ili da dalje uzimanje leka Lamictalnije više pogodnoza Vas.
Važne informacije o reakcijama koje potencijalno ugrožavaju život
Kod malog broja osoba koje uzimaju lek Lamictaldolazi do pojave alergijske reakcije ili potencijalno životno ugrožavajućih reakcija na koži, koje se mogu razviti u ozbiljnije zdravstvene probleme ukoliko se ne leče. Navedene reakcije mogu uključivati Stevens-Johnson-ovsindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i sindrom egzantema izazvan uzimanjem leka sa pojavom eozinofilije i pojavom sistemskih simptoma (DRESS). Potrebno je da se upoznate sa simptomima ovih poremećaja kako biste pratili njihovu eventualnu pojavu tokom uzimanja leka Lamictal. Kod osoba azijskog porekla (prvenstveno Han Kineza i Tajlanđana) taj bi rizik mogao biti povezan sa jednom genskom varijantom. Ako ste azijskog porekla i prethodno je testiranjem utvrđeno da ste nosilac te genske varijante (HLA-B* 1502), razgovarajte o tome sa svojim lekarom pre nego što uzmete lek Lamictal.
→ Pročitajte opis navedenih simptoma u odeljku 4. ovog Uputstvapod naslovom "Reakcije koje potencijalno ugrožavaju život: odmah potražite pomoć lekara".
Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH)
Kod pacijenata koji su na terapiji lamotriginom prijavljeni su slučajevi retke, ali veoma ozbiljne reakcije imunskog sistema.
→ Obratite se Vašem lekaru ili farmaceutu što pre je moguće ukoliko tokom terapije lamotriginom primetite bilo koji od navedenih simptoma: groznica-povišena telesna temperatura, osip, neurološki simptomi (npr. podrhtavanje ili tremor, zbunjenost, poremećaj funkcija mozga).
Misli o samopovređivanju ili samoubistvu
Antiepileptički lekovi se primenjuju u terapiji nekoliko stanja, uključujući epilepsiju i bipolarni poremećaj. Kod osoba sa bipolarnim poremećajem se nekada mogu javiti misli o samopovređivanju ili samoubistvu. Ukoliko imate bipolarni poremećaj veća je verovatnoća da će doći do pojave navedenih misli:
ukoliko prvi put započinjete terapiju,
ukoliko ste ranije već imali misli o samopovređivanju ili o samoubistvu, ukoliko ste mlađi od 25 godina.
Ukoliko su Vam se javljale uznemiravajuće misli ili iskustva, ili ukoliko primetite da se Vaše stanje pogoršalo, ili je tokom uzimanja leka Lamictaldošlo do pojave novih simptoma:
→ Posetite Vašeg lekara što pre je moguće ili se obratite za pomoć najbližoj bolničkoj ustanovi.
Može Vam biti od pomoći da kažete članu porodice, staratelju ili bliskom prijatelju da možete postati depresivni ili da imate izražene promene raspoloženja i da ih zamolite da pročitaju ovo uputstvo. Možete ih zamoliti da Vam kažu ukoliko su zabrinuti zbog Vaše depresije ili drugih promena u ponašanju.
Kod malog broja ljudi koji su lečeni antiepilepticima kao što je lek Lamictaldošlo je do pojave misli o samopovređivanju ili samoubistvu. Odmah se obratite Vašem lekaru ukoliko u bilo kom trenutku dođe do pojave navedenih misli.
Ukoliko primenjujete lek Lamictalu terapiji epilepsije
Tokom uzimanja leka Lamictal može doći do povremenog pogoršanja epileptičnih napada kod pojedinih oblika epilepsije ili se mogu javljati češće. Kod pojedinih pacijenata moguća je pojava teških epileptičnih
3 od 11
napada, koji mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Ukoliko pojava epileptičnih napada postane češća ili ukoliko Vam se jave teški oblici epileptičnih napada tokom uzimanja leka Lamictal:
→ Obratite se Vašem lekarušto pre je moguće.
Lek Lamictalnije namenjen za primenu u terapiji bipolarnog poremećaja kod osoba mlađih od 18 godina. Primena lekova u terapiji depresije i drugih mentalnih zdravstvenih problema kod dece i adolescenata mlađih od 18 godina povećava rizik za nastanak misli o samoubistvu i suicidalnog ponašanja.
Drugi lekovi i lek Lamictal
Obavestite Vašeg lekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge lekove – uključujući biljne lekove ili druge lekove koje ste dobili bez lekarskog recepta.
Potrebno je da Vaš lekar bude obavešten ukoliko primenjujete druge lekove u terapiji epilepsije ili drugih mentalnih zdravstvenih problema. Navedenom merom će se obezbediti da uzimatepotrebnu dozu leka Lamictal. Navedeni lekovi uključuju:
okskarbazepin, felbamat, gabapentin, levetiracetam, pregabalin, topiramat ili zonisamidkoji se primenjuju u terapiji epilepsije,
litijum, olanzapiniliaripiprazol koji se primenjuju u terapiji mentalnih zdravstvenih problema,
bupropion, koji se primenjuje u terapiji mentalnih zdravstvenih problema ili u cilju odvikavanja od pušenja,
paracetamol, koji se primenjuje u terapiji bola i povišene telesne temperature. → Obavestite Vašeg lekara ukoliko primenjujete neki od navedenih lekova.
Pojedini lekovi stupaju u interakciju sa lekom Lamictalili povećavaju verovatnoću za nastanak neželjenih dejstava. Navedeni lekovi uključuju:
valproat, koji se primenjuje u terapiji epilepsije i mentalnih zdravstvenih problema
karbamazepin, koji se primenjuje u terapiji epilepsije i mentalnih zdravstvenih problema fenitoin, primidonili fenobarbital, koji se primenjuju u terapiji epilepsije
risperidon, koji se primenjuje u terapiji mentalnih zdravstvenih problema rifampicin, koji se propisuje u terapiji bakterijskih infekcija (antibiotik)
lekovi koji se primenjuju u terapiji infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV) (kombinacija lekova lopinavirai ritonavir ili atazanavira i ritonavira)
hormonska kontraceptivna sredstva, kao što su kontraceptivne tablete (videti dalje navedeni tekst).
→ Obavestite Vašeg lekara ukoliko primenjujete neki od navedenih lekova ili ukoliko započinjete, odnosno prekidate sa njihovom primenom.
Primena hormonskih kontraceptiva (kao što su kontraceptivne tablete) može uticati na dejstvo leka Lamictal
Vaš lekar može preporučiti primenu posebnog tipa hormonske kontracepcije ili druge kontraceptivne metode, kao što je primena prezervativa, dijafragme ili spirale. Ukoliko primenjujete hormonsku kontraceptivnu terapiju kao što su kontraceptivne tablete, Vaš lekar može uzeti uzorke krvi za analizu u cilju provere koncentracije leka Lamictalu krvi. Ukoliko primenjujete hormonsku kontraceptivnu terapiju ili ukoliko planirate da počnete sa njenom primenom:
→ Obavestite Vašeg lekarakoji će Vam izložiti pogodne metode kontracepcije.
4 od 11
Lek Lamictaltakođe može uticati na dejstvo hormonskih kontraceptiva, iako je malo verovatno da će dovesti do smanjenja njihove efektivnosti. Ukoliko primenjujete hormonske kontraceptive i ukoliko primetite promene u menstrualnom ciklusu, kao što su probojnoili tačkasto krvarenje između ciklusa:
→ Obavestite Vašeg lekara. Navedene pojave mogu predstavljati znak da primena leka Lamictalutiče na dejstvo Vaše kontraceptivne terapije.
Trudnoćaidojenje
→ Ukoliko ste trudniilidojite, mislite daste trudni iliplanirate trudnoću, obratite se Vašemlekaruili farmaceutuzasavet pre nego što uzmete ovaj lek.
Ne treba da prekinete sa uzimanjem terapije bez prethodnog savetovanja sa Vašim lekarom. Ovoje posebno važno ukoliko imate epilepsiju.
Tokom trudnoće može doći do izmene efektivnosti leka Lamictal, tako da će možda biti potrebne analize krvi i prilagođavanjedoze leka Lamictal.
Može doći do blagog povećanja rizika za nastanak urođenih defekata, uključujući rascep usne ili rascep nepca, ukolikoselekLamictaluzima tokomprva trimeseca trudnoće.
Ukoliko planirate trudnoću, kao i tokom trudnoće, Vaš lekar Vam može savetovati dodatnu primenu folne kiseline.
→ Posavetujte se sa Vašim lekarom ili farmaceutom ukoliko dojite ili ukoliko planirate da dojite dete. Aktivna supstanca leka Lamictalprelazi u majčino mleko i može delovati na Vašu bebu. Vaš lekar će Vam izložitirizike i koristi dojenja tokomuzimanja leka Lamictalipovremenoproveriti da lisu se kod Vašebebe pojavili pospanost, osip ili malo povećanje telesne mase, ukoliko odlučite da dojite dete. Ukoliko primetite bilo kojiod navedenihsimptoma kodbebe, obavestite Vašeglekara.
Upravljanje vozilima irukovanje mašinama LekLamictalmožeuzrokovatipojavu vrtoglavicei duplihslika.
→ Ne upravljajte vozilima i ne rukujte mašinama, osimukoliko ste sigurnida uzimanje lekaLamictal nema uticaja na navedene aktivnosti.
Ukoliko imate epilepsiju, obratite se Vašemlekaruvezano zapitanjao upravljanjuvozilima i rukovanjumašinama.
Lek Lamictal sadrži natrijum
LekLamictal, tablete za žvakanje/oralnudisperziju, sadrži manje od1 mmol(23 mg) natrijuma po tableti, tj. suštinski je,,bez natrijuma”.
Uvekuzimajte ovaj lektačno onako kako Vamje to objasnio Vaš lekar ilifarmaceut. Ukoliko niste sigurniproveritesa Vašimlekaromilifarmaceutom.
Koliko lekaLamictalda uzmete
Možebitipotrebno nekovreme za određivanje odgovarajućedoze leka Lamictal. Doza koju uzimate zavisi od:
vaših godina,
istovremene primene leka Lamictalsa drugim lekovima, toga da li imate neko oboljenje bubrega ili jetre
5 od 11
Vaš lekar će Vam propisati malu početnu dozu leka i tokom perioda od nekoliko nedelja će postepeno povećavati dozu do postizanja doze koja ispoljava dejstvo (koja se naziva efektivna doza). Nikada ne uzimajte veću dozu leka Lamictalod doze koju Vam je propisao Vaš lekar.
Uobičajena efektivna doza leka Lamictalza odrasle osobe i decu uzrasta od 13 godina i stariju nalazi se u okviru raspona doza između 100 mg i 400 mg dnevno.
Za decu uzrasta od 2 do 12 godina, efektivna doza zavisi od njihove telesne mase – običnose nalazi u okviru raspona doza između 1 mg i 15 mg po kilogramu telesne mase deteta, do doze održavanja od maksimalno 200 mg dnevno.
Ne preporučuje se primena leka Lamictalkod dece mlađe od 2 godine.
Kako da uzimate lek Lamictal
Primenite dozu leka Lamictal jednom ili dva puta dnevno, u skladu sa savetom Vašeg lekara. Lek može biti primenjen uz obrok ili nezavisno od njega.
Uvek uzmite punu dozu leka koju Vam je propisao lekar. Nikada nemojte uzetisamo deo tablete.
Vaš lekar Vas takođe može posavetovati da započnete ili prekinete sa primenom drugih lekova, u zavisnosti od stanja zbogkoga se lečite i načina na koji reagujete na terapiju.
Tablete za žvakanje/oralnu disperziju leka Lamictal mogu se progutati cele sa malo vode, žvakati, ili pomešati sa vodom kako bi se otopile i dobio leku tečnom obliku. Nikada ne uzimajte samo deo tečnosti.
Žvakanje tableta:
Možda će biti potrebno da popijete malo vode u isto vreme kako biste pomogli da se tableta rastvori u ustima. Onda popijte još malo vode kako bi bili sigurni da ste progutali celu tabletu.
Otapanje leka u vodi:
Stavite tabletu u čašu sa dovoljno vode da prekrije celu tabletu.
Možetepromešati da se otopi, ili sačekajte dok se tableta potpuno ne otopi. Popijte svu tečnost.
Dodajte još malo vode u čašu i popijte, da bi bili sigurni da nije ostalo nimalo leka u čaši.
Ako ste uzeli više leka Lamictal nego što treba
→ Obratite se odmahVašemlekaruilinajbližoj zdravstvenoj ustanovi. Ukolikoje moguće, pokažiteim pakovanje leka Lamictal.
Ukolikosteuzeliviše lekaLamictal negoštotreba, možete biti uvećemrizikuodpojave ozbiljnih neželjenihdejstava kojaVammoguugrozitiživot.
Kodosobe koja jeuzela preveliku dozu leka Lamictalmože doćidopojave nekogod dalje navedenih simptoma:
brzi, nekontrolisanipokretiočiju (nistagmus)
nespretnost igubitakkoordinacije, koja utičena ravnotežu (ataksija) promene srčanog ritma (kojese obično mogu uočiti na EKG-u)
gubitak svesti, grčevi (konvulzije) (tzv. grand mal epileptični napad) ili koma.
6 od 11
Ako ste zaboravili da uzmete lek Lamictal
→ Ako ste zaboravilida uzmete jednudozu, ne uzimajte dodatne tablete ili duplu dozu leka kako biste nadoknadili propuštenu dozu. Uzmite svoju sledeću dozu u predviđeno vreme.
→ Ako ste zaboravili da uzmete više doza leka Lamictal, obratite se Vašemlekaruzasavet kako da započnete saponovnim uzimanjemleka. Važnoje da učinitetako.
Ako naglo prestanete da uzimate lek Lamictal
Ne prekidajte saprimenomlekaLamictalbezsavetalekara.
LekLamictalse mora uzimationoliko dugo kolikoVamje Vaš lekar propisao. Neprekidajtesa primenom leka bez prethodno obavljene konsultacije sa Vašimlekarom.
Ukoliko lekLamictalprimenjujete uterapijiepilepsije
Da bisteprekinuliuzimanje leka Lamictal, važno je da se dozalekasmanjuje postepeno tokomperioda od približno2 nedelje. Ukolikonagloprekineteuzimanje leka Lamictal, možedoći doponovnepojave epilepsije ili donjenogpogoršanja.
Ukoliko lekLamictalprimenjujete uterapijibipolarnog poremećaja
Možebitipotrebno određeno vreme da lekLamictalpočne da deluje, takoda je maloverovatnoda ćete odmahosetitipoboljšanjestanja. Ukolikoprekineteuzimanjeleka Lamictal, nećebitipotrebnoda se doza leka smanjujepostepeno. Alićeipakbitipotrebno da seprethodnoposavetujetesa Vašimlekaromu slučaju da želiteda prekineteuzimanjeleka Lamictal.
Kao i svi lekovi, ovaj lek može da prouzrokuje neželjena dejstva, iako ona ne moraju da se jave kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lek.
Reakcije koje potencijalno ugrožavaju život: odmah potražite pomoć lekara
Kod malog broja osoba koji uzimaju lek Lamictaldolazi do pojave alergijske reakcije ili reakcija na koži koje potencijalno ugrožavaju život, koje se mogu razviti u ozbljnije probleme ukoliko se ne leče.
Navedeni simptomi će se sa većom verovatnoćom javiti tokom prvih nekoliko meseci uzimanja leka Lamictal, posebno ukoliko je početna doza prevelika ili ukoliko se doza prebrzo povećava, ili ukoliko se lek Lamictaluzima istovremeno sa drugim lekom koji se zove valproat. Pojedini simptomi se češće javljaju kod dece, pa je potrebno da roditelji posebno obrate pažnju na njihovu moguću pojavu.
Simptomi navedenih reakcija uključuju:
osipe na koži ili crvenilo, koji se mogu razviti u reakcijena koži kojesu ozbiljne ili ponekad potencijalno ugrožavaju život, uključujući osip sa ciljnim lezijama (multiformni eritem), rasprostranjen osip sa plikovima i ljuštenjemkože, posebno izraženim u predelu oko usta, nosa, očiju i genitalija (Stevens-Johnson-ovsindrom), izraženoljuštenjekože (više od 30% površine tela –toksična epidermalna nekroliza) ili prošireni osip uz poremećaj funkcije jetre, poremećaje krvi i ostalih sistema organa (sindrom egzantema izazvan primenom leka sa pojavom eozinofilije i pojavom sistemskih simptoma (DRESS), koji je takođe poznat kao sindrom preosetljivosti)
ranice u ustima, grlu, nosu ili genitalnim organima
bolna osetljivost sluzokože usne duplje ili crvene ili otečene oči (konjunktivitis) povišena telesna temperatura(groznica), simptomi slični gripu ili pospanost
oticanje tkiva licaili otečene limfne žlezde na vratu, u pazuhu ili preponama neočekivano krvarenje ili pojava modrica, ili plavičasta prebojenost prstiju
7 od 11
bolna osetljivost grla ili češća pojava infekcija (kao što su prehlade) nego što je uobičajeno povećanevrednosti enzima jetre koje se mogu uočitianalizom krvi
povećanbroj belih krvnih ćelija (eozinofilija) uvećanje limfnihčvorova
poremećaj funkcije sistema organa uključujući jetru i bubrege.
U velikom broju slučajeva, navedeni simptomi će predstavljati znake manje ozbiljnih neželjenih dejstava. Međutim, morate bitisvesni da navedeni simptomi mogu ugroziti život i da se mogu razviti u ozbiljnije zdravstvene probleme ukoliko se ne leče, kao što je slabost (insuficijencija) organa. Ukoliko uočite pojavu nekog od navedenih simptoma:
→ Odmah se obratite Vašemlekaru. Vaš lekar može odlučiti da sprovede ispitivanja Vaše jetre, bubrega ili krvi i može Vam savetovati da prekinete sa uzimanjem leka Lamictal. U slučajevima kad se razvije Stevens-Johnson-ov sindrom ili toksična epidermalna nekroliza, Vaš lekar će Vamrećida nikad više ne smete da uzimate lamotrigin.
Hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH) (videti odeljak 2: Šta treba da znate pre nego što uzmetelek Lamictal)
Veoma česta neželjena dejstva(mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek): glavobolja
osip na koži.
Česta neželjena dejstva(mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek): agresivnost ili razdražljivost
osećaj pospanosti ili sanjivosti osećaj vrtoglavice
drhtanje ili podrhtavanje(tremor) poremećaj sna (nesanica)
osećaj uznemirenosti proliv
suvoća usta
osećaj mučnine ili povraćanje osećaj malaksalosti
bol u leđima ili zglobovima, ili na drugom mestu.
Povremena neželjena dejstva(mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lek): nespretnost i gubitak koordinacije (ataksija)
duple slike ili zamagljen vid
neuobičajeno opadanje ili proređivanjekose (alopecija)
osip na koži ili opekotine od sunca nakon izlaganja sunčevoj ili veštačkoj svetlosti(fotosenzitivnost).
Retka neželjena dejstva(mogu da se jave kod najviše 1 na 1000pacijenata koji uzimaju lek):
reakcije na koži koje dovode do stvaranja crvenih mrlja ili lezija na koži, koje mogu izgledati kao meta ili ,,bikovo oko” sa tamnocrvenim središtem okruženim bledocrvenim prstenovima (multiformni eritem)
reakcijena koži koje mogu ugroziti život (Stevens-Johnson sindrom): videti takođe informacije na početku odeljka 4.
grupa simptoma koja uključuje:
8 od 11
povišenu telesnu temperaturu, mučninu, povraćanje, glavobolju, ukočenost vrata i izrazitu osetljivost na jaku svetlost.
Navedena neželjena dejstva mogu biti prouzrokovana zapaljenjemmembrana koje oblažu mozak i kičmenu moždinu (meningitis). Navedeni simptomi obično se povlače nakon prekida primene terapije, međutim ukoliko su simptomi i dalje priutni ili ukoliko se pogoršaju, obratite se Vašem lekaru
brzi, nekontrolisani pokreti očiju (nistagmus)
svrab sluzokože očiju, sa iscedkom i pojavom sasušenog sekreta na kapcima (konjunktivitis).
Veoma retka neželjena dejstva(mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lek):
reakcijena kožikoje mogu ugroziti život (toksična epidermalna nekroliza) (videti takođe informacije na početku odeljka 4)
sindrom egzantema izazvan primenom leka sa pojavom eozinofilije i pojavom sistemskih simptoma (DRESS) (takođe, videti početak odeljka 4)
povišena telesna temperatura (groznica):(takođe, videti početak odeljka 4)
oticanje tkiva lica (edem) ili otok žlezda na vratu, u pazuhu ili preponama (limfadenopatija):(takođe, videti početak odeljka 4)
promene funkcije jetre, koje se mogu uočitianalizom krvi, ili oštećenjefunkcije jetre (takođe, videti početak odeljka 4)
teški poremećajizgrušavanja krvi, koji može prouzrokovati pojavu neočekivanog krvarenja ili modrica (diseminovana intravaskularna koagulacija) (takođe, videti početak odeljka 4)
hemofagocitna limfohistiocitoza (HLH) (videti odeljak 2: Šta treba da znate pre nego što uzmetelek Lamictal)
promene koje se mogu uočitianalizama krvi – uključujući smanjeni broj crvenih krvnih ćelija (anemija), smanjeni broj belih krvnih ćelija (leukopenija, neutropenija, agranulocitoza), smanjeni broj krvnih pločica (trombocitopenija), smanjeni broj svih tipova ćelija (pancitopenija) i poremećaj koštane srži koji se naziva aplastična anemija
halucinacije (videti ili čutistvari koje ne postoje) zbunjenost, stanje konfuzije
osećaj nesigurnosti ili nestabilnosti prilikom kretanja
nekontrolisani ponavljajući pokreti tela i/ili zvukova ili reči (tikovi), nekontrolisani grčevi mišića koji zahvataju mišiće očiju, glave i torza (horeoatetoza) ili ostali neuobičajeni pokreti tela kao što su trzaji, drhtanje ili ukočenost
češća pojava epileptičnih napada kod osoba koje su već obolele od epilepsije pogoršanje simptoma kod osoba koje su već obolele od Parkinsonove bolesti
reakcije slične lupusu (simptomi mogu uključivati: bol u leđima ili zglobovima koji ponekad mogu biti praćeni povišenom telesnom temperaturom i/ili opštim lošim zdravstvenim stanjem).
Nepoznata učestalost (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka):
postoje izveštaji o poremećajima kostiju koji uključuju osteopeniju, smanjenje gustine kostiju (osteoporozu) i prelome kostiju. Ukoliko ste na dugotrajnoj terapiji epilepsije, proverite sa Vašim lekarom ili farmaceutom, ako imate osteoporozu ili uzimate steroidne lekove
zapaljenje bubrega (tubulointersticijski nefritis) ili istovremeno zapaljenje bubrega i oka (tubulointersticijski nefritis i uveitis, TINU sindrom)
noćne more
smanjen imunski odgovor zbog smanjenih vrednosti antitela u krvi zvanihimunoglobulini– antitela koja pomažu u zaštiti odinfekcija
crveni čvorići ili mrlje na koži (pseudolimfom).
9 od 11
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara ili farmaceuta ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
website: www.alims.gov.rs
e-mail: [email protected]
Čuvati lek van vidokruga i domašaja dece.
Nesmete koristitilekLamictalposle isteka roka upotrebe naznačenogna unutrašnjem ispoljašnjem pakovanju nakon:„Važi do:”. Datumisteka roka upotrebe odnosisena poslednjidan navedenog meseca.
Čuvati na temperaturi do 30°C u originalnom pakovanju.
Neupotrebljivi lekovi se predaju apoteci u kojoj je istaknuto obaveštenje da se u toj apoteci prikupljaju neupotrebljivi lekovi od građana. Neupotrebljivi lekovi se ne smeju bacati u kanalizaciju ili zajedno sa komunalnim otpadom. Ove mere će pomoći u zaštiti životne sredine.
Šta sadrži lek Lamictal Aktivna supstanca je:lamotrigin.
Jedna tableta za žvakanje/oralnu disperziju sadrži 2 mg lamotrigina.
Pomoćnesupstancesu: kalcijum-karbonat; hidroksipropilceluloza, niskosupstituisana; aluminijum-magnezijum-silikat; natrijum-skrobglikolat (tip A); povidonK30; saharin-natrijum; aroma crneribizle (sadržibenzilalkohol); magenzijum-stearat.
Kako izgleda lek Lamictal i sadržaj pakovanja
Lek Lamictal, tableta za žvakanje/oralnu disperziju su okrugle tablete bele do skoro bele boje mirisa na crnu ribizlu. Sa jedne strane imaju zakošenu ivicu i utisnutu oznaku ″LTG″ iznad broja ″2″, a na drugoj strani se nalazi oznaku od dve elipse koje se preklapaju pod pravim uglom. Tablete mogu biti blago prošarane.
Unutrašnje pakovanje je bočica, plastična od polietilena visoke gustine (HDPE) sa sigurnosnim zatvaračem za decu, koja sadrži 30 tableta za žvakanje/oralnu disperziju.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi bočica, plastična sa sigurnosnim zatvaračem za decu (ukupno 30 tableta za žvakanje/oralnu disperziju) i Uputstvo za lek.
10 od 11
Nosilac dozvole i proizvođač Nosilac dozvole:
EVROPALEK PHARMAD.O.O. BEOGRAD BoreStankovića 2, Beograd
Proizvođač:
DELPHARM POZNAN S.A.
Ul. Grunwaldzka 189, Poznan, Poljska
Ovo uputstvo je poslednji put odobreno
Mart, 2025.
Režim izdavanja leka:
Lek se izdajeuz lekarski recept
Broj i datum dozvole:
000788924 2024 od 06.03.2025.
11 od 11