Lek Insulatard FlexPenje namenjen za lečenje dijabetes melitusa.
Doziranje
Jačina insulina humanog se izražava u internacionalnim jedinicama.
Doziranje leka Insulatard FlexPen je individualno i određuje se prema potrebama pacijenta. Lekar određuje da li je potrebna jedna ili više injekcija dnevno. Lek Insulatard FlexPen se može koristiti sam ili u mešavini sa insulinom brzog dejstva. Kod intenzivirane terapije insulinom suspenzija se može koristiti kao bazalni insulin (večernja i/ili jutarnja injekcija) u kombinaciji sa insulinom brzog dejstva koji se daje uz obroke. Preporučuje se praćenje koncentracijeglukoze u krvi radi postizanja optimalne kontrole glikemije.
Pojedinačna potreba za insulinom je obično između 0,3 i 1,0 internacionalne jedinice po kilogramu telesne mase dnevno.
Prilagođavanje doze može takođe biti potrebno ukoliko pacijenti povećaju fizičku aktivnost, promene njihov uobičajeni način ishrane ili usled pratećih oboljenja.
Posebne populacije
Stariji pacijenti (65 godina)
Lek Insulatard FlexPense može primenjivati kod starijih pacijenata.
Kod starijih pacijenata, treba češće sprovoditi kontrolu glikemije, a dozu insulina prilagođavati na individualnoj bazi.
Oštećenje funkcije bubrega ili jetre
Oštećenje funkcije bubrega ili jetre može smanjiti potrebu pacijenta za insulinom.
Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega ili jetre, treba češće sprovoditi kontrolu glikemije, a dozu insulina humanogindividualno prilagođavati.
Pedijatrijska populacija
Lek Insulatard FlexPense može primenjivati kod dece i adolescenata.
Prevođenje sa drugih insulina
Prilikom prevođenja pacijenta sa drugog insulina srednje dugog ili dugog dejstva može biti potrebno prilagođavanje doze, kao i vremena primene leka Insulatard FlexPen.
Preporučuje se strogo praćenje vrednosti glukoze prilikom prevođenja pacijenta sa jednog na drugi insulin, kaoi nekoliko narednihnedelja (videtiodeljak4.4).
Način primene
Lek Insulatard FlexPenje insulin humanisa postepenim početkom i dugim trajanjem dejstva.
Lek Insulatard FlexPen se primenjuje supkutanom injekcijom u butinu, trbušni zid, glutealni predeo ili predeo deltoidnog mišića. Potrebno je uvek kružno menjati mesto primene injekcije insulina u okviru istog predela kako bi se smanjio rizik od lipodistrofije i kutane amiloidoze (videti pod 4.4 i 4.8). Suspenzija insulina se nikada ne sme primeniti intravenski. Injekcija u kožni nabor, podignut između dva prsta, smanjuje rizik od nenamernog intramuskularnog ubrizgavanja.
Iglu treba držati pod kožom najmanje 6 sekundi da bi se obezbedilo potpuno ubrizgavanje celokupne doze. Supkutana primena u butinu rezultuje sporijom i manje varijabilnom resorpcijom u poređenju sa drugim mestima davanja insulina. Dužina trajanja dejstva leka će varirati u zavisnosti od primenjene doze, mesta ubrizgavanja, prokrvljenosti predela tela gde je ubrizgan, telesne temperature i stepena fizičke aktivnosti.
Suspenzije insulina se ne smeju koristiti u insulinskim infuzionim pumpama.
Za detaljna uputstva za upotrebu, pogledajte Uputstvo za lek.
Primena pomoću pena FlexPen
Lek Insulatard FlexPen je originalno napunjen injekcioni pen predviđen za upotrebu sa NovoFine® ili NovoTwist® iglama za jednokratnu upotrebu dužine do 8 mm. FlexPen ima mogućnost odabiranja doze od 1 do 60 internacionalnih jedinica u podeocima od po 1 internacionalne jedinice. Lek Insulatard FlexPen je predviđen za primenu isključivokao supkutana injekcija. Ukoliko je neophodno primeniti lek pomoću šprica, potrebno je koristiti bočicu*.
* Lek Insulatard®, suspenzija za injekciju u bočici, nije registrovan u Republici Srbiji.
Preosetljivost na aktivnu supstancu ilina bilo koju odpomoćnihsupstanci navedenihu odeljku 6.1.
Preputovanja koje zahteva prolazakizmeđu različitih vremenskihzona pacijent bitrebalo da sekonsultujesa lekarom s obzirom na to da ovo podrazumeva da će pacijent morati da uzima insulin i obroke u različito vreme.
Hiperglikemija
Neadekvatno doziranje ili prekidanje terapije, posebno kod dijabetesa tipa 1, mogu izazvati hiperglikemiju i dijabetesnu ketoacidozu. Obično se prvi simptomi hiperglikemije razvijaju postepeno, tokom perioda od nekoliko sati ili nekoliko dana. Simptomi mogu biti žeđ, potreba za češćim mokrenjem, mučnina, povraćanje, pospanost, suva crvena koža, suva usta, gubitak apetita kao i acetonski zadah iz usta.
Kod dijabetesa tip 1, nelečene epizode hiperglikemije mogu dovesti do dijabetesne ketoacidoze, koja može imati i smrtni ishod.
Hipoglikemija
Preskakanje obroka ili neplanirana naporna fizička aktivnost mogu dovesti do hipoglikemije.
Hipoglikemija može nastati ukoliko je doza insulina suviše velika u odnosu na potrebe pacijenta za insulinom. U slučaju hipoglikemije ili sumnje na hipoglikemiju lek Insulatard FlexPen se ne sme primeniti. Nakon stabilizacije koncentracije glukoze u krvi pacijenta, treba razmotriti prilagođavanje doze (videti odeljke4.8 i4.9).
Neophodno je upozoriti pacijente, čija je glikemija znatno poboljšana, npr. intenziviranom insulinskom terapijom, da se njihovi uobičajeni upozoravajući simptomi za hipoglikemiju mogu značajno promeniti. Uobičajeni upozoravajući simptomi mogu nestati kod pacijenata sa dugogodišnjim dijabetesom.
Prateća oboljenja, naročito infekcije i stanja praćena povišenom telesnom temperaturom, obično povećavaju potrebe pacijenta za insulinom. Prateća oboljenja bubrega, jetre ili nadbubrežne žlezde, hipofize ili tiroidee mogu zahtevati promene doze insulina.
Prilikom prevođenja pacijenta na drugi tip insulina, rani upozoravajući znaci hipoglikemije se mogu promeniti ili postati manje izraženi u odnosu na one koji su se ispoljili sa prethodno korišćenim insulinom.
Prelazak sa drugih insulinskih lekova
Prevođenje pacijenta na drugi tip insulina ili insulin drugog naziva odnosno proizvođača mora se obavljati isključivo pod strogim nadzorom lekara. Promene jačine, naziva (proizvođača), tipa, porekla (životinjski insulin, insulin humani ili analog insulina), i/ili metode proizvodnje (rekombinantna DNK nasuprot insulinu životinjskog porekla), mogu dovesti do potrebe za promenom doze. Kod pacijenata koji su prevedeni sa drugog tipa insulina na Insulatard FlexPen, može se ukazati potreba za povećanim brojem injekcija tokom dana ili promenom uobičajene doze prethodno primenjivanih insulina. Ako je neophodno, doza se prilagođava prilikom prvog doziranja ili tokom prvih nekoliko nedelja ili meseci terapije.
Reakcije na mestu ubrizgavanja
Kao i kod svih ostalih insulina, mogu se javiti reakcije na mestu ubrizgavanja kao što su bol, crvenilo, urtikarija, zapaljenje, modrice, otok i svrab. Stalno menjanje mesta ubrizgavanja unutar oblasti davanja injekcija smanjuje rizik od razvijanja ovih reakcija. Reakcije obično prolaze za nekoliko dana ili nedelja. Samo u retkim slučajevima reakcije na mestu ubrizgavanja mogu dovesti do prekida terapije lekom Insulatard FlexPen.
Poremećajikožei potkožnogtkiva
Pacijenti moraju biti upućeni da kontinuirano kružno menjaju mesto primene injekcije kako bi smanjili rizik od nastanka lipodistrofije i kutane amiloidoze. Postoji potencijalni rizik od odložene resorpcije insulina i
pogoršanja kontrole glikemije nakon primene injekcije insulina na regije zahvaćene ovim reakcijama. Prijavljeno je da iznenadna promena mesta primene injekcije na netaknuto područje rezultuje hipoglikemijom. Preporučuje se praćenje koncentracije glukoze nakon promene mesta primene injekcije sa korišćenog na netaknuto područje, kao i razmatranje prilagođavanja doze antidijabetika.
Istovremena upotreba leka Insulatard FlexPen i pioglitazona
Prijavljeni su slučajevi srčane insuficijencije kada se pioglitazon koristio u kombinaciji sa insulinom, naročito kod pacijenata kod kojih su se razvili faktori rizika za njen razvoj. Ovu činjenicu bi trebalo imati na umu ukoliko se razmatra kombinovana terapija pioglitazona i leka Insulatard FlexPen. Ako se kombinovana terapija ovih lekova primenjuje, kod pacijenata bi trebalo pratiti pojavu znakova i simptoma srčane insuficijencije, povećanja telesne mase i edema. Pioglitazon treba ukinuti ako dođe do bilo kakvog pogoršanja simptoma srčanih problema.
Izbegavanje slučajnih zamena/medikacijskih grešaka
Pacijenti moraju da budu upozoreni da uvek provere oznaku na nalepnici insulina pre svake primene kako bi se izbegla slučajna zamena između leka Insulatard FlexPen i drugih insulina.
Praćenje
U cilju poboljšanja praćenja bioloških lekova, potrebno je jasno zabeležiti naziv i broj serije primenjenog leka.
Poznato je da mnogi lekovi utiču na metabolizam glukoze.
Sledeće supstance mogu smanjiti potrebu pacijenta za insulinom:
Oralni antidijabetici, inhibitori monoamino oksidaze (MAO inhibitori), beta-blokatori, inhibitori angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE), salicilati, anabolički steroidi i sulfonamidi.
Sledeće supstance mogu povećati potrebe pacijenta za insulinom:
Oralni kontraceptivi, tiazidi, glukokortikoidi, tireoidni hormoni, simpatomimetici, hormon rasta i danazol.
Beta-blokatori mogu maskirati simptome hipoglikemije.
Oktreotid/lanreotid mogu i da smanje i da povećaju potrebu za insulinom.
Alkohol može pojačati ili smanjiti hipoglikemijski uticajinsulina.
Trudnoća
Ne postoje ograničenja u lečenju dijabetesa insulinom tokom trudnoće, jer insulin ne prolazi kroz placentarnu barijeru.
Hipoglikemija, kao i hiperglikemija, koje se mogu javiti usled neadekvatnog lečenja dijabetesa, uvećavaju rizik od malformacija i smrti fetusa in utero. Preporučuje se češća kontrola glikemije i praćenje trudnica sa dijabetesom tokom čitave trudnoće, kao i pacijentkinja sa dijabetesom koje planiraju trudnoću. Potreba za insulinom je obično manja u toku prvog trimestra trudnoće, a potom se povećava tokom drugog i trećeg trimestra. Posle porođaja, potreba za insulinom se brzo vraća na vrednost pre trudnoće.
Dojenje
Nema ograničenja za terapiju lekom Insulatard FlexPen tokom dojenja. Kod žena koje doje lečenje insulinom ne predstavlja rizik za bebu. Međutim, može biti potrebno prilagoditi dozu leka Insulatard FlexPen.
Plodnost
Ispitivanja na životinjama sa humanim insulinom nisu ukazala na bilo kakve štetne uticaje na plodnost.
Sposobnost koncentracije i reagovanja pacijenta mogu biti smanjeni kao posledica hipoglikemije. Ovo može predstavljati rizik u situacijama gde su te sposobnosti od posebnog značaja (npr. prilikom upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama).
Pacijentetreba savetovati da preduzmu potrebne preventivne mere u cilju sprečavanja nastanka hipoglikemije tokom vožnje. Ovo je naročito važno kod pacijenata sa uočljivim smanjenjem ili čak odsustvom sposobnosti prepoznavanja hipoglikemija, kao i kod pacijenata sa čestim epizodama hipoglikemija. U takvim okolnostima treba razmotritida li je preporučljivoupravljanje vozilom.
Sažetakbezbednosnogprofila
Najčešće prijavljivano neželjeno dejstvo tokom lečenja bila je hipoglikemija. Učestalost hipoglikemija varira u zavisnosti od populacije pacijenata, režima doziranja i stepena kontrole glikemije, videti Opis odabranih neželjenih reakcija nastavku teksta.
Na početku terapije insulinom mogu se javiti refrakcione anomalije, edem i reakcije na mestu ubrizgavanja (bol, crvenilo, urtikarija, zapaljenje, modrice, otok i svrab na mestu ubrizgavanja). Ove reakcije su obično prolazne prirode. Brzo poboljšanje glikemije može biti udruženo sa akutnom, bolnom neuropatijom, koja je obično reverzibilna. Intenziviranje insulinske terapije sa naglim poboljšanjem regulacije glikemije može se dovesti u vezu sa privremenim pogoršanjem dijabetesne retinopatije, dok dugotrajno poboljšanje kontrole glikemije smanjujerizik odprogresije dijabetesne retinopatije.
Tabelarni prikaz neželjenih reakcija
Neželjenereakcijenavedeneu daljem tekstu su zasnovanena podacima iz kliničkih studija i klasifikovane na osnovu MedDRA učestalosti i prema klasama sistema organa. Kategorije učestalosti definisane su kao: veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100); retko (≥ 1/10000 do < 1/1000); veoma retko(< 1/10000); nepoznato(ne mogu se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Poremećaji imunskogsistema
Poremećaji metabolizma i ishrane Poremećaji nervnog sistema
Poremećaji oka
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Opšti poremećaji i reakcije na mestu primene
Povremeno- Urtikarija, osip
Veoma retko- Anafilaktičke reakcije* Veoma često- Hipoglikemija*
Veoma retko- Periferna neuropatija (bolna neuropatija) Veoma retko- Poremećajirefrakcije
Povremeno- Dijabetesna retinopatija Povremeno- Lipodistrofija* Nepoznato– Kutana amiloidoza*†
Povremeno- Reakcije na mestu injekcije Povremeno- Edem
* videti Opis odabranihneželjenih reakcija
† neželjena reakcija iz postmarketinških izvora.
Opis odabranih neželjenihreakcija
Anafilaktičke reakcije
Pojava generalizovanih reakcija preosetljivosti (uključujući generalizovan osip kože, svrab, znojenje, gastrointestinalne poremećaje, angioneurotski edem, otežano disanje, palpitacije i pad krvnog pritiska) je veoma retka, alipotencijalno možeugrozitiživot.
Hipoglikemija
Najčešće prijavljivana neželjena reakcija je hipoglikemija. Može nastati ukoliko je doza insulina suviše velika u odnosu na potrebe pacijenta za insulinom. Teška hipoglikemija može izazvati gubitak svesti i/ili konvulzije i prouzrokovati privremena ili trajna oštećenja funkcije mozga, pa čak i smrt. Simptomi hipoglikemije se obično javljaju iznenada. Oni uključuju hladan znoj, hladnu bledu kožu, malaksalost, nervozu ili tremor, anksioznost, neuobičajeni umor ili slabost, konfuziju, teškoće u koncentrisanju, pospanost, izrazitu glad, poremećajvida, glavobolju, mučninu ipalpitaciju.
U kliničkim studijama, učestalost hipoglikemija je varirala u zavisnosti od populacije pacijenata, režima doziranja istepena glikemijske kontrole.
Poremećaji kože i potkožnogtkiva
Lipodistrofija (uključujući lipohipertrofiju, lipoatrofiju) i kutana amiloidoza se mogu javiti na mestu primene injekcije i odložiti lokalnu resorpciju insulina. Stalnokružno menjanje mesta primene injekcijeu okviru istog predela tela može doprineti smanjenju ili prevenciji ovihreakcija (videti odeljak4.4).
Pedijatrijska populacija
Na osnovu postmarketinških podataka, kao i podataka iz kliničkih studija, učestalost, tip i ozbiljnost neželjenih reakcija zapaženih u pedijatrijskoj populaciji se ne razlikuju u odnosu na šire iskustvo u opštoj populaciji.
Ostaleposebnepopulacije
Na osnovu postmarketinškihpodataka, kaoipodataka iz kliničkihstudija, učestalost, tip iozbiljnost neželjenihreakcija prijavljivanihkodstarijihpacijenata ipacijenata sa oštećenjemfunkcijebubrega ilijetre se nerazlikuju u odnosu na šireiskustvou opštojpopulaciji.
Prijavljivanje neželjenihreakcija
Prijavljivanje sumnji na neželjene reakcije posle dobijanja dozvole za lek je važno. Time se omogućava kontinuirano praćenje odnosa koristi i rizika leka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjene reakcije na ovaj lekAgenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):
Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije Nacionalni centar za farmakovigilancu Vojvode Stepe 458, 11221 Beograd
Republika Srbija
fax: +381 11 39 51 131 website: www.alims.gov.rs
e-mail: [email protected]
Nije moguće definisati specifično predoziranje insulinom. Ipak, hipoglikemija se može razvijati kroz sledeće stadijume ako se primeni prevelika doza u odnosu na potrebe pacijenta:
Blage hipoglikemijske epizode se mogu lečiti oralnom primenom glukoze ili proizvoda koji sadrže šećer. Zbog toga se pacijentu obolelom od dijabetesa preporučuje da sa sobom uvek nosi proizvode koji sadrže šećer.
Teške hipoglikemijske epizode, praćene gubitkom svesti pacijenta, mogu se lečiti intramuskularnom ili supkutanom injekcijom glukagona (0,5 do 1 mg) koju primenjuju obučene osobe iz okruženja
obolelog, ili intravenskom infuzijom glukoze, koju primenjuje medicinsko osoblje. Ako pacijent ne reaguje na primenu glukagona u roku od 10 do 15 minuta, neophodna je intravenska primena glukoze.
Kada se pacijentu povrati svest, preporučuje se peroralna primena ugljenih hidrata, kako bi se sprečila ponovna hipoglikemijska kriza.
Farmakoterapijska grupa: Lekovi koji se upotrebljavaju u dijabetesu (antidijabetici); insulini i analozi, parenteralni, srednje dugogdejstva, insulin (humani).
ATC šifra: A10AC01
Mehanizam dejstva i farmakodinamsko dejstvo
Smanjenje koncentracije glukoze u krvi rezultat je vezivanja insulina za receptore ćelija mišićnog i masnog tkiva čime se olakšava preuzimanje glukoze u ćelije, kao i istovremenog sprečavanja oslobađanja glukoze iz jetre.
Lek Insulatard FlexPenje insulin humanisa postepenim početkom i dugim trajanjem dejstva.
Dejstvo nastupa u roku od 1½ sata, maksimalan efekat se ispoljava u roku od 4-12 sati, a ukupno dejstvo traje približno 24 sata.
Poluvreme eliminacije insulina iz krvi je svega nekoliko minuta. Zato, vremenski profil dejstva nekog insulinskog leka zavisi isključivo od karakteristika njegove resorpcije.
Na ovaj proces utiče nekoliko faktora (npr. doza insulina, način primene i mesto davanja injekcije, debljina potkožnog masnog tkiva, tip dijabetesa). Zbog toga postoje značajne varijacije u farmakokinetici insulina kod istog pacijenta, kao i među pacijentima.
Resorpcija
Maksimalne koncentracije insulina u plazmi se dostižu u roku od 2 do 18 sati posle supkutane primene.
Distribucija
Nije primećeno značajnije vezivanje za proteine plazme, osim za anti-insulinska antitela u cirkulaciji (ako su prisutna).
Metabolizam
Smatra se da u razgradnji humanog insulina učestvuju insulin-proteaza ili insulin degradacioni enzimi, a moguće i protein disulfid izomeraza. Predložena su brojna mesta cepanja (hidrolize) na molekulu humanog insulina; nijedan od metabolita nastalih nakon cepanja nije farmakološki aktivan.
Eliminacija
Terminalno poluvreme eliminacije zavisi od brzine resorpcije insulina iz potkožnog tkiva. Terminalno poluvreme eliminacije (t½) više zavisi od brzine resorpcije, nego od same eliminacije insulina iz plazme (t½ insulina u krvi je samo nekoliko minuta). Ispitivanja su pokazala da t½ iznosi oko 5–10 sati.
Pretklinički podaci dobijeni na osnovu konvencionalnih studija bezbednosne farmakologije , toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, karcinogenog potencijala i reproduktivne i razvojne toksičnosti ne ukazuju na posebne rizike pri primeni leka kod ljudi.
Cink-hlorid; Glicerol; Metakrezol; Fenol;
Dinatrijum-fosfat, dihidrat;
Natrijum-hidroksid (za podešavanje pH); Hlorovodonična kiselina (za podešavanje pH); Protamin-sulfat;
Voda za injekcije.
Insulinski preparati se smeju dodavati samo jedinjenjima za koja je poznato da su kompatibilna. Suspenzije insulina se ne smeju dodavati infuzionim rastvorima.
Pre otvaranja: 30 meseci
Tokom upotrebe ili kada se nosi kao rezervni: Lek se može čuvati najduže 6 nedelja. Čuvati na temperaturi do30˚C.
Neotvoreni penovi: Čuvati u frižideru (na temperaturi od 2 °C do 8 °C). Ne zamrzavati.
Tokom upotrebe ili kada se nosi kao rezervni: Lek čuvati na temperaturi do 30˚C. Ne čuvati u frižideru, i ne zamrzavati.
Pen čuvati sa postavljenim poklopcem u cilju zaštite od svetlosti.
Za uslove čuvanja nakonprveprimene, videtiodeljak6.3.
Unutrašnje pakovanje je uložak (staklo tip 1) sa klipom (bromobutil) i gumenim zatvaračem (bromobutil/poliizopren) koji sadrži 3 mL suspenzijei nalazi se u originalno napunjenom višedoznom injekcionom penu od polipropilena, koji se nakon što se potroši baca. U ulošku se nalazi staklena kuglica koja olakšava resuspendovanje.
Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 5 napunjenih injekcionih penova i Uputstvo za lek.
Preporučuje se da se sačeka izvesno vreme da Insulatard FlexPen, nakon što se izvadi iz frižidera, dostigne sobnu temperaturu pre resuspendovanja insulina, kao što je navedeno u uputstvu za prvu upotrebu.
Lek se ne sme koristiti ukoliko nakon resuspendovanja suspenzija nije ravnomerno zamućena i bele boje.
Lek Insulatard FlexPenkoji je bio zamrznut se ne sme koristiti.
Pacijente treba savetovati da odbace iglu nakon svakog ubrizgavanja.
Svu neiskorišćenu količinu leka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.
Igle i Insulatard FlexPense ne smeju deliti sa drugima.
Uložak se ne sme ponovo puniti.