ZORKAPTIL 25mg tableta

Arterijska hipertenzija: Terapija blage do umjerene hipertenzije. Kod teške hipertenzije koristi se ukoliko standardna terapija nije raspoloživa ili ukoliko nije efikasna.

Srčana insuficijencija: Kaptopril je indikovan u terapiji kongestivne srčane insuficijencije. Lijek treba koristiti zajedno sa diureticima i, ukoliko je potrebno, sa digitalisom i beta-blokatorima. Kod pacijenata koji primaju doze veće od 100 mg na dan sa ili bez diuretika, sa teškom bubrežnom insuficijencijom ili sa teškom kongestivnom srčanom insuficijencijom, primjena kaptoprila treba da bude pod kontrolom specijaliste.

Infarkt miokarda:

Kratkotrajna terapija (4 nedjelje): kaptopril je indikovan kod klinički stabilnih pacijenata u prva 24 sata nakon infarkta.

Dugotrajna prevencija simptomatske srčane insuficijencije: kaptopril je indikovan kod klinički stabilnih pacijenata sa asimptomatskom i simptomatskom disfunkcijom lijeve komore (ejekciona frakcija ≤ 40%) nakon infarkta miokarda u cilju poboljšanja preživljavanja, odlaganja simptomatske srčane insuficijencije, smanjenja hospitalizacije zbog srčane insuficijencije i smanjenja incidence rekurentnog infarkta miokarda i intervencija koronarne revaskularizacije.

Prije početka terapije srčanu funkciju treba ispitati putem radionuklidne ventrikulografije ili ehokardiografije.

Dijabetesna nefropatija tip I: kaptopril je indikovan u terapiji makroproteinurijske dijabetesne nefropatije (mikroalbuminurija veća od 30 mg/dan) kod pacijenata sa insulin zavisnim dijabetesom (pogledati dio 5.1). Kaptopril može da spriječi progresiju bubrežne bolesti i smanji pojavu udruženih kliničkih događaja, kao što su dijaliza, transplantacija bubrega i smrtni ishod.

Kaptopril može da se uzima sam ili u kombinaciji sa drugim antihipertenzivima (pogledati djelove 4.3, 4.4, 4.5 i 5.1).

Doziranje

Doziranje treba da bude individualno u skladu sa kliničkim karakteristikama pacijenta (pogledati dio 4.4) i odgovorom krvnog pritiska na terapiju. Maksimalna dnevna preporučena doza je 150 mg.

Odrasli:

Hipertenzija:

Terapija kaptoprilom sprovodi se najmanjom efikasnom dozom, koja se dalje prilagođava u skladu sa potrebama pacijenta.

Preporučena početna doza je 25-50 mg dnevno, podijeljena u dvije doze. Doza se može postepeno povećavati, u intervalima od najmanje 2 nedjelje, do 100-150 mg/dan podjeljena u dvije doze do postizanja optimalnog krvnog pritiska. Kaptopril se može primjenjivati sam ili u kombinaciji sa drugim antihipertenzivnim ljekovima (pogledati djelove 4.3, 4.4, 4.5 i 5.1). Doziranje jednom dnevno može biti prikladno kada se istovremeno primjenjuje drugi antihipertenziv, kao što je tiazidni diuretik.

Kod osoba sa veoma izraženom aktivnošću sistema renin-angiotenzin-aldosteron (hipovolemija, renovaskularna hipertenzija, srčana dekompenzacija), terapija se započinje primjenom pojedinačne doze od 6,25 mg ili 12,5 mg. Terapija se započinje pod strogim medicinskim nadzorom. Nakon toga, ove doze se daju dva puta dnevno. Doze mogu postepeno da se povećaju do 50 mg dnevno u jednoj ili dvije doze i, ako je neophodno, do 100 mg dnevno u jednoj ili dvije doze.

Kongestivna srčana insuficijencija:

Terapija kongestivne srčane insuficijencije kaptoprilom započinje se pod strogim medicinskim nadzorom. Uobičajena početna doza je 6,25-12,5 mg, dva ili tri puta dnevno. Titriranje do doze održavanja (75-150 mg dnevno) sprovodi se pažljivo, u skladu sa terapijskim odgovorom, kliničkim statusom i podnošljivošću terapije. Maksimalna dnevna doza je 150 mg u podijeljenim dozama. Doza se može postepeno povećavati, u intervalima od najmanje 2 nedjelje, da bi se procijenio odgovor pacijenta na terapiju.

Infarkt miokarda:

Kratkotrajna terapija: Terapija kaptoprilom se započinje u bolnici što prije nakon pojave znakova i/ili simptoma kod hemodinamski stabilnih pacijenata. Primjeniti test dozu od 6,25 mg, nakon 2 sata dati dozu od 12,5 mg, a 12 sati kasnije dozu od 25 mg. Od narednog dana, kaptopril se primjenjuje u dozi od 100 mg dnevno, podijeljeno u dvije doze, tokom 4 nedjelje (ukoliko nema neželjenih hemodinamskih reakcija). Na kraju 4-nedeljnog perioda, stanje pacijenta treba ponovo procijeniti prije nego što se donese odluka o daljoj terapiji u postinfarktnom stadijumu.

Hronična terapija: ukoliko terapija kaptoprilom nije započeta u prva 24 sata nakon akutnog infarkta miokarda, preporučuje se da se terapija otpočne između trećeg i šesnaestog dana nakon infarkta miokarda, kada se postignu neophodni uslovi za terapiju (stabilna hemodinamika i tretiranje rezidualne ishemije). Terapiju treba započeti u bolnici pod strogom kontrolom (posebno krvnog pritiska) sve dok se ne postigne doza od 75 mg. Početna doza mora biti mala (pogledati dio 4.4) naročito kod pacijenata koji imaju normalan ili nizak krvni pritisak na početku terapije. Ukoliko nema neželjenih hemodinamskih reakcija, terapiju treba započeti dozom od 6,25 mg, zatim 12,5 mg, 3 puta dnevno tokom 2 dana, a zatim 25 mg 3 puta dnevno. Preporučena doza za efikasnu kardioprotekciju tokom dugotrajne primjene je 75-150 mg dnevno, podijeljeno u dvije ili tri doze. U slučaju simptomatske hipotenzije, kao i kod srčane insuficijencije, doze diuretika i drugih vazodilatatora treba smanjiti u cilju postizanja doze održavanja kaptoprila. Ukoliko je neophodno, dozu kaptoprila treba korigovati u skladu sa kliničkim odgovorom pacijenta. Kaptopril se može primjenjivati u kombinaciji sa drugim ljekovima za liječenje infarkta miokarda, kao što su trombolitici, beta-blokatori i acetilsalicilna kiselina.

Dijabetesna nefropatija tip I:

Preporučena dnevna doza je 75-100 mg u podijeljenim dozama. Ukoliko smanjenje krvnog pritiska nije zadovoljavajuće primjenom kaptoprila kao monoterapije, kaptopril može da se koristi u kombinaciji sa drugim antihipertenzivima, kao što su diuretici, beta-blokatori, ljekovi sa centralnim djelovanjem ili vazodilatatori.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega:

Imajući u vidu da se kaptopril izlučuje primarno putem bubrega, kod osoba sa oštećenjem funkcije bubrega treba smanjiti dozu ili produžiti dozni interval. Kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega, ukoliko je potrebna konkomitantna primjena diuretika, preporučuje se primjena diuretika Henleove petlje (furosemid), a ne tiazidnih diuretika.

Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega preporučuje se primjena sljedećih dnevnih doza kako bi se spriječila akumulacija kaptoprila u organizmu:

Stariji pacijenti:

Kao i u slučaju primjene drugih antihipertenzivnih ljekova, kod starijih pacijenata koji mogu imati oslabljenu funkciju bubrega ili druge organske disfunkcije, treba razmotriti primjenu manjih početnih doza kaptoprila (6,25 mg dva puta dnevno) (pogledati podnaslov „Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega“ i dio 4.4).

Dozu treba titrirati u skladu sa odgovorom krvnog pritiska i davati najmanju dozu kojom se postiže adekvatna kontrola krvnog pritiska.

Pedijatrijska populacija:

Bezbjednost i efikasnost kaptoprila kod djece nisu još ustanovljeni. Primjenu kaptoprila kod djece i adolescenata treba započeti pod strogim medicinskim nadzorom. Početna doza kaptoprila je 0,3 mg/kg tjelesne mase. Kod pacijenata koji zahtijevaju posebne mjere opreza (djeca sa oštećenjem funkcije bubrega, prevremeno rođena deca, novorođenčad i odojčad, jer njihova funkcija bubrega nije ista kao kod starije djece i odraslih) početna doza kaptoprila je 0,15 mg/kg tjelesne mase. Generalno, kod djece kaptopril se primjenjuje tri puta dnevno, ali se doza i interval doziranja prilagođavaju u skladu sa odgovorom pacijenta na terapiju.

Tablete lijeka Zorkaptil 25 mg se mogu podijeliti na dvije jednake doze i moguće je postići dozu od 12,5 mg. Dozu od 6,25 mg nije moguće postići primjenom lijeka Zorkaptil 25 mg.

Način primjene

Za oralnu upotrebu.

Zorkaptil tablete se mogu uzimati prije, tokom ili nakon obroka.

• Preosjetljivost na kaptopril, bilo koji drugi lijek iz grupe ACE inhibitora ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1,
• Pacijenti sa angioneurotskim edemom nakon primjene ACE inhibitora u anamnezi,
• Hereditarni/idiopatski angioneurotski edem,
• Drugi i treći trimestar trudnoće (pogledati djelove 4.4 i 4.6),
• Istovremena primjena kaptoprila sa preparatima koji sadrže aliskiren kod pacijenata sa šećernom bolešću ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60 mL/min/1,73 m2) (pogledati djelove 4.5 i 5.1),
• Istovremena primjena kaptoprila sa ljekovima koji sadrže kombinaciju sakubitril/valsartan. Primjena kaptoprila se ne smije započeti prije isteka 36 sati od primjene poslednje primjenjene doze lijeka koji sadrži sakubitril/valsartan (pogledati djelove 4.4 i 4.5),
• Dojenje (pogledati dio 4.6).

Trudnoća:

Primjenu ACE inhibitora ne treba započinjati tokom trudnoće. Ukoliko se nastavak terapije ACE inhibitorom ne smatra neophodnim, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba da pređu na drugu antihipertenzivnu terapiju koja ima utvrđen bezbjednosni profil za upotrebu u trudnoći. Kada se utvrdi trudnoća, terapija ACE inhibitorima se mora prekinuti odmah i, ukoliko je moguće, treba započeti terapiju drugim antihipertenzivnim ljekovima (pogledati djelove 4.3 i 4.6).

Hipotenzija:

Hipotenzija se rijetko zapaža kod nekomplikovanih hipertenzivnih pacijenata. Simptomatska hipotenzija se češće javlja kod hipertenzivnih pacijenata sa hipovolemijom ili hiponatrijemijom izazvanom primjenom snažnih diuretika, ishranom sa smanjenim unosom soli, povraćanjem, prolivom ili hemodijalizom. Smanjenje volumena tečnosti i/ili soli treba korigovati prije započinjanja primjene ACE inhibitora, a treba razmotriti i mogućnost započinjanja terapije manjim dozama lijeka.

Zbog povećanog rizika od pojave hipotenzije, pacijentima sa srčanom insuficijencijom se preporučuju manje početne doze ACE inhibitora. Stepen smanjenja krvnog pritiska je najveći na početku terapije; ovaj efekat se stabilizuje u toku jedne do dvije nedjelje i generalno se, u roku od dva mjeseca, vraća na nivo prije terapije bez pada terapijske efikasnosti lijeka. Takođe je, kod ovih pacijenata, potreban oprez prilikom svakog povećanja doze kaptoprila ili diuretika.

Kao i tokom primjene drugih antihipertenziva, prekomjerno sniženje krvnog pritiska kod pacijenata sa ishemijskim kardiovaskularnim ili cerebrovaskularnim bolestima može povećati rizik od nastanka infarkta miokarda ili moždanog udara. U slučaju pojave hipotenzije, pacijenta treba postaviti u ležeći položaj. Može biti potrebna nadoknada tečnosti intravenskom primjenom fiziološkog rastvora.

Odojčad, posebno novorođenčad, mogu biti osjetljivija na negativne hemodinamske efekte kaptoprila. Prijavljeni su slučajevi pretjeranog, produženog i nepredvidivog pada krvnog pritiska sa pratećim komplikacijama, uključujući oliguriju i konvulzije.

Renovaskularna hipertenzija:

Postoji povećani rizik od hipotenzije i bubrežne insuficijencije kada se pacijenti sa bilateralnom stenozom renalne arterije ili unilateralnom stenozom renalne arterije jednog funkcionalnog bubrega liječe ACE inhibitorima. Gubitak renalne funkcije može biti praćen samo malim promjenama u vrijednostima serumskog kreatinina. Kod ovih pacijenata terapija se započinje pod strogim medicinskim nadzorom, primjenom manjih doza, pažljivim podešavanjem doze i praćenjem funkcije bubrega.

Oštećenje funkcije bubrega:

Učestalost neželjenih reakcija na kaptopril direktno je povezana sa funkcijom bubrega budući da se lijek primarno izlučuje putem bubrega. U slučaju oštećenja funkcije bubrega (klirens kreatinina ≤ 40 mL/min), početnu dozu kaptoprila treba uskladiti prema vrijednostima klirensa kreatinina (pogledati dio 4.2), a zatim prema individualnom terapijskom odgovoru. Rutinska kontrola koncentracije kalijuma i kreatinina predstavlja dio uobičajene kliničke prakse kod ovih pacijenata.

Doza ne smije biti veća od one koja je neophodna za adekvatnu kontrolu krvnog pritiska i mora se smanjiti kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega.

Procjena pacijenata mora da uključi procjenu funkcije bubrega (kontrola koncentracije kreatinina i kalijuma) prije i tokom trajanja terapije u odgovarajućim vremenskim intervalima. Pacijente sa oštećenom funkcijom bubrega generalno ne treba liječiti kaptoprilom.

Preosjetljivost/angioedem:

Kod pacijenata na terapiji ACE inhibitorima može doći do angioedema ekstremiteta, lica, usana, mukoznih membrana, jezika, glotisa ili larinksa. Angioedem se može javiti bilo kada u toku terapije. Međutim, u rijetkim slučajevima, može da se razvije težak angioedem nakon dugotrajne terapije ACE inhibitorima. U tom slučaju, treba odmah prekinuti terapiju i pratiti pacijenta bez otpuštanja iz bolnice, sve dok se simptomi potpuno ne povuku. U slučajevima kada otok zahvata lice i usne, simptomi se uglavnom povlače bez terapije, iako primjena antihistaminika može biti korisna u povlačenju simptoma. Angioedem koji zahvata jezik, glotis ili larinks može da izazove opstrukciju disajnih puteva i samim tim može da bude sa smrtnim ishodom. U tom slučaju treba hitno primijeniti odgovarajuću terapiju, koja uključuje primjenu supkutanog rastvora adrenalina 1:1000 (0,3-0,5 mL) i/ili mjera za obezbjeđenje prohodnosti disajnih puteva. Pacijenta treba hospitalizovati i pratiti najmanje 12 do 24 sata bez otpuštanja iz bolnice sve do kompletnog povlačenja simptoma.

Ustanovljeno je da pacijenti koji su na terapiji ACE inhibitorima, a pripadnici su crne rase, imaju veći rizik od angioedema u poređenju sa pacijentima koji pripadaju bijeloj rasi. Pacijenti koji su ranije imali angioedem koji nije bio povezan sa primjenom ACE inhibitora imaju veći rizik od pojave angioedema u toku terapije ACE inhibitorima (pogledati dio 4.3).

Intestinalni angioedem se takođe rijetko javlja kod pacijenata liječenih ACE inhibitorima. Ovi pacijenti imaju abdominalni bol (sa ili bez mučnine i povraćanja); u nekim slučajevima bez prethodne pojave facijalnog angioedema i uz normalne vrijednosti C1-esteraze. Angioedem se dijagnostikuje uz pomoć dijagnostičkih metoda kao što je CT, ultrazvuk ili tokom hirurške intervencije. Simptomi su nestajali nakon obustavljanja tretmana ACE inhibitorima. Intestinalni angioedem treba diferencijalno dijagnostički razmotriti kod pacijenata koji su na terapiji ACE inhibitorima i imaju abdominalni bol (pogledati dio 4.8).

Kontraindikovana je istovremena primjena kaptoprila sa lijekom sakubitril/valsartan zbog povećanog rizika od nastanka angioedema. Terapija lijekom sakubitril/valsartan ne smije biti započeta ukoliko nije prošlo najmanje 36 sati od poslednje primijenjene doze kaptoprila. Takođe, terapija kaptoprilom ne smije biti započeta prije isteka 36 sati od poslednje primijenjene doze lijeka sakubitril/valsartan (pogledati djelove 4.3 i 4.5).

Istovremena primjena ACE inhibitora sa racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptinom može dovesti do povećanog rizika od nastanka angioedema (oticanje disajnih puteva ili jezika, sa ili bez respiratorne insuficijencije) (pogledati dio 4.5). Povećan oprez je neophodan ukoliko se započinje terapija sa racekadotrilom, mTOR inhibitora (npr. temsirolimus, everolimus, sirolimus) i vildagliptinom kod pacijenata koji već uzimaju neki od ACE inhibitora.

Kašalj: Zabiljeležena je pojava kašlja usljed primjene ACE inhibitora. Karakteristično, kašalj je neproduktivan, perzistentan i prestaje nakon prekida terapije.

Insuficijencija jetre:

Rijetko, primjena ACE inhibitora je udružena sa sindromom koji počinje holestatskom žuticom i progredira do fulminantne hepatične nekroze i (ponekad) smrti. Mehanizam nastanka ovog sindroma nije razjašnjen. Kod pacijenata na terapiji ACE inhibitorima kod kojih dođe do razvoja žutice ili izrazitog povećanja enzima jetre, treba prekinuti terapiju i nastaviti odgovarajuće liječenje.

Hiperkalijemija:

ACE inhibitori mogu izazvati hiperkalijemiju, jer inhibiraju oslobađanje aldosterona. Ovaj efekat vjerovatno nije od značaja kod pacijenata koji imaju normalnu funkciju bubrega. Ipak, do nastanka hiperkalijemije može doći kod pacijenata koji imaju poremećaj funkcije bubrega i/ili kod pacijenata koji istovremeno uzimaju diuretike koji štede kalijum, suplemente koji sadrže kalijum (uključujući supstitucionu terapiju solima kalijuma), trimetoprim ili kotrimoksazol (trimetoprim-sulfometoksazol) i naročito antagoniste aldosterona ili blokatore receptora angiotenzina.

Diuretike koji štede kalijum i blokatore receptora angiotenzina treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata koji su na terapiji ACE inhibitorima, a preporučuje se i stalno praćenje funkcije bubrega i koncentracije kalijuma u serumu (pogledati dio 4.5).

Kombinacija sa litijumom:

Ne preporučuje se istovremena primjena kaptoprila i litijuma, zbog potenciranja toksičnosti litijuma (pogledati dio 4.5).

Stenoza aorte i mitralne valvule/opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija:

ACE inhibitore treba oprezno primjenjivati kod pacijenata sa valvularnom opstrukcijom lijeve komore i drugim opstrukcijama izvodnog trakta srca. Treba izbjegavati primjenu kaptoprila u slučaju kardiogenog šoka i značajne hemodinamske opstrukcije.

Neutropenija/agranulocitoza:

Neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija su zabilježeni kod pacijenata na terapiji ACE inhibitorima, uključujući i kaptopril. Neutropenija se rijetko javlja kod pacijenata sa očuvanom funkcijom bubrega i bez drugih faktora rizika. Kaptopril treba veoma oprezno koristiti kod pacijenata sa već postojećim oštećenjem funkcije bubrega, sa kolagenom vaskularnom bolešću, na imunosupresivnoj terapiji, terapiji alopurinolom ili prokainamidom ili kombinacijom ovih faktora. Kod nekih od ovih pacijenata bile su zabilježene ozbiljne infekcije koje u pojedinim slučajevima nijesu reagovale na intenzivnu antibiotsku terapiju.

Ukoliko se kaptopril koristi kod ovih pacijenata, savjetuje se praćenje leukocita i diferencijalne krvne slike prije početka terapije, a zatim nadalje na svake dvije nedjelje u prva 3 mjeseca terapije kaptoprilom, a zatim periodično. Za vrijeme terapije, pacijente treba savjetovati da prijave bilo koji znak infekcije (npr. suvoća grla, groznica), i odrediti broj leukocita. U slučaju potvrđene (neutrofili < 1000/mm3) ili suspektne neutropenije terapiju kaptoprilom i konkomitantnim ljekovima treba prekinuti (pogledati dio 4.5).

Kod većine pacijenata broj neutrofila se brzo vraća na normalne vrijednosti, nakon prekida terapije kaptoprilom.

Proteinurija:

Proteinurija se uglavnom može javiti kod pacijenata sa već postojećim oštećenjem funkcije bubrega ili usljed primjene relativno velikih doza ACE inhibitora.

Ukupna proteinurija, veća od 1 g dnevno bila je zabilježena kod 0,7% pacijenata na terapiji kaptoprilom. Većina pacijenata je imala dokaza o bubrežnoj bolesti i/ili su primali relativno velike doze kaptoprila (više od 150 mg dnevno) ili i jedno i drugo. Nefrotski sindrom se javio kod otprilike jedne petine pacijenata sa proteinurijom. U većini slučajeva proteinurija se smanjila ili potpuno nestala nakon 6 mjeseci, nezavisno od toga da li je terapija kaptoprilom bila prekinuta ili nastavljena. Parametri funkcije bubrega, kao što su urea i kreatinin bili su rijetko izmjenjeni kod pacijenata sa proteinurijom.

Kod pacijenata sa već postojećim oboljenjem bubrega treba ispitati prisustvo proteina u urinu (prvi jutarnji urin) prije početka terapije, a zatim periodično.

Iako je kod pojedinih pacijenata sa proteinurijom biopsijom otkrivena membranozna glomerulopatija, uzročno-posledična povezanost sa primjenom kaptoprila nije potvrđena.

Anafilaktoidne reakcije tokom desenzibilizacije:

U rijetkim slučajevima zabeležene su životno ugrožavajuće anafilaktoidne reakcije kod pacijenata na terapiji ACE inhibitorima koji su bili podvrgnuti tretmanu desenzibilizacije toksinom opnokrilaca. Kod istih pacijenata, ove reakcije su bile izbjegnute kada je terapija ACE inhibitorom bila privremeno prekinuta i ponovo su se javljale nakon nenamjernog vraćanja terapije. Zbog toga se savjetuje oprez kod pacijenata koji su na terapiji ACE inhibitorima, a podvrgavaju se postupku desenzibilizacije.

Anafilaktoidne reakcije za vrijeme dijalize sa visoko propusnim membranama/lipoproteinska afereza:

U skorijim kliničkim ispitivanjima zabilježena je visoka incidenca anafilaktoidnih reakcija kod pacijenata na hemodijalizi sa visoko propustnim membranama (npr. AW 69) ili za vrijeme lipoproteinske afereze uz korišćenje adsorbensa dekstran-sulfata kod pacijenata na terapiji ACE inhibitorima. Prema tome, ovu kombinaciju treba izbjegavati. Kod ovih pacijenata treba razmotriti primjenu drugih tipova dijalize, membrana ili primjenu druge grupe antihipertenziva.

Hirurške intervencije/anestezija:

Hipotenzija se može javiti kod pacijenata nakon većih hirurških zahvata ili tokom primjene anestetičkih ljekova za koje se zna da mogu smanjiti pritisak. Kaptopril blokira stvaranje angiotenzina II sekundarno na kompenzatorno oslobađanje renina. Zbog toga može nastati hipotenzija koja se koriguje nadoknadom tečnosti.

Rizik od hipokalijemije:

Kombinovana primjena ACE inhibitora i tiazidnih diuretika ne isključuje mogućnost nastanka hipokalijemije. Treba redovno kontrolisati koncentracije kalijuma u serumu.

Dijabetes melitus:

Neophodno je pažljivo kontrolisati glikemiju kod pacijenata sa dijabetesom, koji su prethodno liječeni oralnim antidijabeticima ili insulinom, naročito u toku prvog mjeseca terapije ACE inhibitorima.

Funkcija bubrega kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom:

Nakon dugotrajne terapije kaptoprilom, kod nekih pacijenata može se razviti stabilno povećanje koncentracije uree, nitrata i kreatinina u serumu > 20% iznad normalnih vrijednosti. Kod vrlo malog broja pacijenata, uglavnom sa prethodno postojećom teškom bolešću bubrega, potrebno je prekinuti terapiju zbog progresivnog povećavanja koncentracije kreatinina.

Etničke razlike:

Kao i drugi ACE inhibitori, kaptopril ima slabije antihipertenzivno dejstvo kod pripadnika crne za razliku od drugih rasa, najvjerovatnije zbog veće prevalence malih koncentracija renina kod hipertenzivnih pacijenata crne rase.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS):

Dokazano je da kombinovana primjena ACE inhibitora, antagonista receptora angiotenzina II ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjenja bubrežne funkcije (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju). Prema tome, ne preporučuje se dvostruka blokada RAAS kombinovanom upotrebom ACE inhibitora i antagonista receptora angiotenzina II ili aliskirena (pogledati djelove 4.5 i 5.1).

Ukoliko se dvostruka blokada smatra neophodnom, ova terapija može da se sprovodi samo pod nadzorom ljekara specijaliste u svrhu pažljivog praćenja renalne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska.

ACE inhibitori i antagonisti receptora angiotenzina II ne smiju da se istovremeno primjenjuju kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.

Pomoćna supstanca sa potvrđenim dejstvom:

Lijek Zorkaptil sadrži laktozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, potpunim nedostatkom laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ne smiju koristiti ovaj lijek.

Diuretici koji štede kalijum, suplementi koji sadrže kalijum ili supstituciona terapija solima kalijuma:

Iako koncentracije kalijuma u serumu uglavnom ostaju u granicama normalnih vrijednosti, kod nekih pacijenata koji uzimaju kaptopril moguća je pojava hiperkalijemije. Značajno povećanje koncentracije kalijuma u serumu može nastati pri upotrebi diuretika koji štede kalijum (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), suplemenata kalijuma ili soli koje se daju za supstituciju kalijuma u organizmu. Potreban je povećan oprez ukoliko se kaptopril primjenjuje istovremeno sa drugim ljekovima koji mogu dovesti do povećanja koncentracije kalijuma u serumu, kao što je trimetoprim ili kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) jer je poznato da trimetoprim djeluje kao diuretik koji štedi kalijum, kao što npr. djeluje amilorid. Iz tog razloga, kombinovana primjena kaptoprila i navedenih ljekova se ne preporučuje. Ukoliko je kombinovana primjena indikovana, treba je sprovoditi oprezno i uz stalno praćenje koncentracije kalijuma u serumu.

Ciklosporin:

Pri istovremenoj primjeni ACE inhibitora i ciklosporina, moguća je pojava hiperkalijemije. Preporučuje se praćenje koncentracije kalijuma u serumu.

Heparin:

Pri istovremenoj primjeni ACE inhibitora i heparina, moguća je pojava hiperkalijemije. Preporučuje se praćenje koncentracije kalijuma u serumu.

Diuretici (tiazidi ili diuretici Henleove petlje):

Prethodna primjena velikih doza diuretika prije započinjanja terapije kaptoprilom, može dovesti do hipovolemije i povećati rizik od hipotenzije (pogledati dio 4.4). Hipotenzivni efekat može biti smanjen prekidom terapije diureticima, povećanjem unosa tečnosti ili soli ili započinjanjem terapije malim dozama kaptoprila. Međutim, klinički značajne interakcije ljekova nisu uočene u posebnim kliničkim studijama sa hidrohlortiazidom ili furosemidom.

Antagonisti alfa-adrenergičkih receptora:

Istovremena primjena antagonista alfa-adrenergičkih receptora može da potencira antihipertenzivno dejstvo kaptoprila i poveća rizik od ortostatske hipotenzije.

Drugi antihipertenzivni ljekovi:

Kaptopril se može bezbjedno primjenjivati sa drugim često propisivanim antihipertenzivnim ljekovima (npr. beta-blokatori i blokatori kalcijumovih kanala sa produženim dejstvom). Istovremena primjena ovih ljekova može pojačati hipotenzivno dejstvo kaptoprila. Potreban je oprez prilikom terapije nitroglicerinom i drugim nitratima ili drugim vazodilatatorima (kao što je minoksidil).

Terapija akutnog infarkta miokarda:

Kaptopril se kod pacijenata sa infarktom miokarda može istovremeno koristiti sa acetilsalicilnom kiselinom (u kardiološkim dozama), tromboliticima, beta-blokatorima i/ili nitratima.

Litijum:

Pri istovremenoj primjeni litijuma sa ACE inhibitorima zabilježeno je reverzibilno povećanje koncentracije litijuma u serumu i povećanje njegove toksičnosti. Istovremena primjena tiazidnih diuretika i ACE inhibitora može dodatno da poveća već postojeći rizik od toksičnosti litijuma. Ne preporučuje se primjena kaptoprila sa litijumom, ali ukoliko je ova kombinacija zaista neophodna savjetuje se redovno praćenje koncentracije litijuma u serumu (pogledati dio 4.4).

Triciklični antidepresivi/antipsihotici:

ACE inhibitori mogu da pojačaju hipotenzivno dejstvo određenih tricikličnih antidepresiva i antipsihotika (pogledati dio 4.4). Može doći do nastanka posturalne hipotenzije.

Alopurinol, prokainamid, citostatici ili imunosupresivi:

Istovremena primjena sa ACE inhibitorima može povećati rizik od pojave leukopenije, naročito ako se ACE inhibitori koriste u dozama većim od trenutno preporučenih.

Probenecid:

Renalini klirens kaptoprila je smanjen u prisustvu probenecida.

Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL):

Opisano je da nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (kao što su indometacin, ibuprofen) i ACE inhibitori imaju aditivan uticaj na povećanje koncentracije kalijuma u serumu uz smanjenje funkcije bubrega. Ovi efekti su uglavnom reverzibilne prirode. Rijetko može nastati akutna bubrežna insuficijencija, naročito kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, kao što su stariji ili dehidrirani pacijenti. Hronična primjena nesteroidnih antiinflamatornih ljekova može smanjiti antihipertenzivno dejstvo ACE inhibitora.

Klonidin:

Smatra se da antihipertenzivno dejstvo kaptoprila može biti odloženo kada se pacijenti liječeni klonidinom prevode na terapiju kaptoprilom.

Simpatomimetici:

Simpatomimetici mogu smanjiti antihipertenzivno dejstvo ACE inhibitora. Pacijente treba pažljivo pratiti.

Antidijabetici:

Farmakološke studije su pokazale da ACE inhibitori, uključujući kaptopril, mogu pojačati hipoglikemijsko dejstvo insulina i oralnih antidijabetika kao što su derivati sulfoniluree, kod pacijenata sa dijabetesom. Ukoliko dođe do ove veoma rijetke interakcije, može biti potrebno smanjenje doze antidijabetika za vrijeme istovremene terapije sa ACE inhibitorima.

Biohemijsko ispitivanje:

Kaptopril može da prouzrokuje lažno pozitivni test na aceton u urinu.

Blokatori angiotenzin II receptora ili aliskiren:

Podaci iz kliničkih studija su pokazali da dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS) u kombinaciji sa primjenom ACE inhibitora, antagonista receptora angiotenzina ili aliskirena dolazi do češće pojave neželjenih dejstava kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i pogoršanje funkcije bubrega (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju) u poređenju sa primjenom jednog lijeka koji djeluje na sistem RAAS (pogledati djelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Ljekovi koji povećavaju rizik od angioedema:

Kontraindikovana je istovremena primjena kaptoprila sa lijekom sakubitril/valsartan zbog povećanog rizika od nastanka angioedema (pogledati djelove 4.3 i 4.4). Pacijenti koji u isto vrijeme uzimaju racekadotril, inhibitore proliferacijskih signala (mTOR inhibitore, npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptin imaju veći rizik od angioedema (pogledati dio 4.4).

Kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol):

Pacijenti koji u isto vrijeme uzimaju kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) imaju veći rizik od hiperkalijemije (pogledati dio 4.4).

Trudnoća

Epidemiološki podaci koji ukazuju na teratogenost ACE inhibitora u toku prvog trimestra trudnoće još uvijek nisu potvrđeni; međutim, malo povećanje rizika se ne može isključiti. Ukoliko nastavak terapije ACE inhibitorima nije neophodan, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prevesti na alternativnu antihipertenzivnu terapiju koja ima potvrđen bezbednosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se potvrdi trudnoća, treba odmah prekinuti terapiju ACE inhibitorima i ukoliko je moguće započeti odgovarajuću alternativnu terapiju.

Primjena ACE inhibitora za vrijeme drugog i trećeg trimestra trudnoće može dovesti do fetotoksičnosti kod ljudi (smanjena funkcija bubrega, oligohidramnion, usporena osifikacija kostiju lobanje) i neonatalne toksičnosti (insuficijencija bubrega, hipotenzija i hiperkalijemija) (pogledati dio 5.3). Ukoliko je postojala izloženost ACE inhibitorima od drugog trimestra trudnoće, preporučuje se ultrazvučni pregled bubrega i glave. Odojčad čije su majke uzimale tokom trudnoće ACE inhibitore, treba pažljivo posmatrati zbog moguće pojave hipotenzije (pogledati djelove 4.3 i 4.4).

Dojenje

Ograničeni farmakokinetički podaci ukazuju na veoma male koncentracije kaptoprila u majčinom mlijeku (pogledati dio 5.2). Iako se smatra da ove koncentracije nisu klinički značajne, ne preporučuje se primjena kaptoprila za vrijeme dojenja prevremeno rođene djece i tokom prvih nekoliko nedjelja nakon porođaja, zbog potencijalnog rizika od nastanka kardiovaskularnih i bubrežnih neželjenih dejstava, kao i zbog toga što nema dovoljno kliničkih iskustava.

Primjena kaptoprila za vrijeme dojenja starije odojčadi smatra se opravdanom samo ukoliko je neophodno za majku, a kod dijeteta treba pratiti eventualnu pojavu bilo kakvih neželjenih dejstava.

Tokom primjene kaptoprila, kao i drugih antihipertenzivnih ljekova, može biti smanjena sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama, naročito na početku terapije, nakon promjene režima doziranja kao i tokom istovremene primjene sa alkoholom, ali ovi efekti zavise od individualne osjetljivosti.

Neželjena dejstva kaptoprila su rangirana prema učestalosti pojavljivanja, korišćenjem sledeće konvencije: veoma često (≥1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100), rijetko (≥ 1/10000 do < 1/1000), veoma rijetko (< 1/10000), nepoznato (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

Sledeća neželjena dejstva su zabilježena tokom terapije kaptoprilom i/ili ACE inhibitorima:

Poremećaji krvi i limfnog sistema

Veoma rijetko: neutropenija/agranulocitoza (pogledati dio 4.4), pancitopenija, naročito kod pacijenata sa poremećajem funkcije bubrega (pogledati dio 4.4), anemija (uključujući aplastičnu i hemolitičku anemiju), trombocitopenija, limfadenopatija, eozinofilija, autoimunski poremećaj i/ili pozitivan titar antinuklearnih antitela (ANA).

Poremećaji metabolizma i ishrane

Povremeno: smanjen apetit.

Rijetko: anoreksija.

Veoma rijetko: hiperkalijemija, hiponatrijemija, hipoglikemija (pogledati dio 4.4).

Psihijatrijski poremećaji

Često: insomnija.

Veoma rijetko: stanje konfuzije, depresija.

Poremećaji nervnog sistema

Često: disgeuzija (reverzibilni i samoograničavajući poremećaj čula ukusa), vrtoglavica.

Povremeno: glavobolja, parestezija.

Rijetko: pospanost.

Veoma rijetko: cerebrovaskularni događaj, uključujući cerebrovaskularnu insuficijenciju, sinkopa.

Poremećaji oka

Veoma rijetko: zamagljen vid.

Kardiološki poremećaji

Povremeno: tahikardija, aritmija, angina pektoris, palpitacije.

Veoma rijetko: srčani zastoj, kardiogeni šok.

Vaskularni poremećaji

Povremeno: hipotenzija (pogledati dio 4.4), Raynaud-ov sindrom, naleti crvenila, bljedilo, ortostatska hipotenzija.

Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji

Često: suv, iritirajući neproduktivni kašalj (pogledati dio 4.4) i dispneja.

Veoma rijetko: bronhospazam, rinitis, alergijski alveolitis/eozinofilna pneumonija.

Gastrointestinalni poremećaji

Često: mučnina, povraćanje, epigastrične smetnje, peptički ulkus, dispepsija, gubitak čula ukusa (obično reverzibilan nakon prekida terapije), iritacija želuca, bol u abdomenu, dijareja, konstipacija, suva usta.

Rijetko: gubitak tjelesne mase i apetita, stomatitis/aftozne ulceracije, angioedem tankog crijeva (intestinalni angioedem).

Veoma rijetko: glositis, pankreatitis (zapaljenje sluzokože pankreasa).

Hepatobilijarni poremećaji

Veoma rijetko: oštećena funkcija jetre, holestaza (uključujući žuticu), hepatitis, hepatična nekroza, povećane vrijednosti enzima jetre, povećane vrijednosti bilirubina, transaminaza i alkalne fosfataze u krvi.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Često: svrab sa ili bez osipa, i alopecija.

Povremeno: angioedem (pogledati dio 4.4).

Veoma rijetko: urtikarija, Steven Johnson-ov sindrom, erythema multiforme, fotosenzitivne reakcije, eritrodermija, pemfigoid i eksfolijativni dermatitis, psorijaza i psorijazni dermatitis.

Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva

Veoma rijetko: mijalgija, artralgija.

Poremećaji bubrega i urinarnog sistema

Rijetko: oštećenje funkcije bubrega, bubrežna insuficijencija, poliurija, oligurija, polakiurija.

Veoma rijetko: nefrotski sindrom.

Poremećaji reproduktivnog sistema i dojki

Veoma rijetko: impotencija, erektilna disfunkcija, ginekomastija.

Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Povremeno: bol u grudima, zamor, malaksalost, astenija.

Veoma rijetko: groznica.

Ispitivanja

Veoma rijetko: proteinurija, eozinofilija, povećane koncentracije kalijuma u serumu, smanjene koncentracije natrijuma u serumu, povećane koncentracije uree, kreatinina i bilirubina u serumu, smanjene koncentracije hemoglobina, hematokrita, smanjen broj leukocita i trombocita, pozitivan titar antinuklearnih antitela (ANA), ubrzana sedimentacija eritrocita.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi

Simptomi predoziranja kaptoprilom su teška hipotenzija, šok, stupor, bradikardija, poremećaj elektrolita i bubrežna insuficijencija.

Terapija

Potrebno je preduzeti mjere za spriječavanje resorpcije lijeka (npr. gastrična lavaža, primjena adsorbenasa i natrijum sulfata u prvih 30 minuta nakon ingestije) i ubrzanu eliminaciju treba sprovesti ukoliko je ingestija bila nedavna. Ukoliko se razvije hipotenzija, pacijenta treba postaviti u ležeći položaj i brzo sprovesti nadoknadu tečnosti i elektrolita. Treba razmotriti primjenu angiotenzin II receptora. Bradikardiju ili izraženu vagusnu reakciju treba tretirati atropinom. Može se u pojedinim situacijama razmotriti i primjena pacemaker-a.

Kaptopril može da se eliminiše iz cirkulacije hemodijalizom. Kaptopril se ne može adekvatno eliminisati peritonealnom dijalizom.

Farmakoterapijska grupa: Ljekovi koji djeluju na renin-angiotenzin sistem; inhibitori ACE, monokomponentni.

ATC kod: C09AA01

Kaptopril je visoko specifičan kompetitivni inhibitor angiotenzin I konvertujućeg enzima (ACE inhibitor).

Korisni terapijski efekat ACE inhibitora nastaje prvenstveno kao rezultat supresije renin-angiotenzin-aldosteron sistema. Renin je endogeni enzim koji se sintetiše u bubrezima i oslobađa u cirkulaciju gdje konvertuje angiotenzinogen u angiotenzin I, relativno neaktivan dekapeptid. Angiotenzin I se zatim pod dejstvom angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE) peptidildipeptidaze, konvertuje u angiotenzin II. Angiotenzin II je potentni vazokonstriktor, odgovoran za arterijsku vazokonstrikciju i povećanje krvnog pritiska kao i za stimulaciju sekrecije aldosterona iz nadbubrežnih žlijezda. Inhibicija angiotenzin konvertujućeg enzima dovodi do smanjenja koncentracije angiotenzina II u plazmi čime se smanjuje vazopresorna aktivnost i dolazi do smanjene sekrecije aldosterona. Iako je ovo smanjenje malo, može dovesti do blagog povećanja koncentracije kalijuma u serumu sa istovremenim gubitkom natrijuma i tečnosti. Prekid negativne povratne sprege angiotenzina II na sekreciju renina ima za posljedicu povećanje aktivnosti renina u plazmi.

Još jedna funkcija angiotenzin I konvertujućeg enzima (ACE) je razgradnja snažnog vazodepresornog kininskog peptida bradikinina do inaktivnih metabolita. Na taj način, inhibicija ovog enzima dovodi do povećane aktivnosti cirkulišućeg i lokalnog sistema kalikrein-kinin što aktivira prostaglandinski sistem i doprinosi perifernoj vazodilataciji. Moguće je da ovaj mehanizam doprinosi hipotenzivnom dejstvu ACE inhibitora i da je odgovoran za neka neželjena dejstva.

Do maksimalnog smanjenja krvnog pritiska dolazi za najviše 60 do 90 minuta nakon oralne primjene pojedinačne doze kaptoprila. Trajanje dejstva je dozno-zavisno. Smanjenje krvnog pritiska je progresivno, tako da za postizanje maksimalnog terapijskog efekta može biti potrebno nekoliko nedjelja. Kaptopril i tiazidni diuretici imaju aditivno dejstvo na smanjenje krvnog pritiska.

Kod pacijenata sa hipertenzijom, kaptopril dovodi do smanjenja krvnog pritiska u ležećem i stojećem položaju bez kompenzatornog povećanja srčane frekvence i retencije vode ili natrijuma.

U hemodinamskim ispitivanjima, kaptopril je izazvao značajno smanjenje perifernog arterijskog otpora. Generalno, nije bilo klinički značajnih promjena u renalnom protoku ili brzini glomerularne filtracije. Kod većine pacijenata, antihipertenzivno dejstvo započinje nakon 15 do 30 minuta nakon oralne primjene kaptoprila, a maksimalno dejstvo se postizalo nakon 60 do 90 minuta. Do maksimalnog smanjenja krvnog pritiska primjenom propisanih doza kaptoprila došlo je poslije 3 do 4 nedjelje terapije.

U propisanim dnevnim dozama, antihipertenzivno dejstvo perzistira čak i tokom dugotrajne primjene. Privremeni prekid terapije kaptoprilom ne izaziva brzo ili prekomjerno povećanje krvnog pritiska (rebound efekat). Terapija hipertenzije kaptoprilom dovodi do smanjenja hipertrofije lijeve komore.

Hemodinamska ispitivanja kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom su pokazala da kaptopril izaziva smanjenje perifernog sistemskog otpora i porast venskog kapaciteta. Na taj način, smanjeni su pre-load i after-load srca (smanjenje komorskog pritiska punjenja). Takođe, tokom terapije kaptoprilom primećeno je i povećanje minutnog volumena, radnog kapaciteta i kapaciteta vježbanja pri naporu. U velikoj placebo-kontrolisanoj studiji na pacijentima sa disfunkcijom lijeve komore (LVEF ≤ 40%), nakon infarkta miokarda, bilo je pokazano da kaptopril (primjenjen između trećeg i šesnaestog dana nakon infarkta) produžava vrijeme preživljavanja i smanjuje kardiovaskularni mortalitet. To se kasnije manifestuje odlaganjem razvoja simptomatske srčane insuficijencije i smanjenjem potrebe za hospitalizacijom usljed srčane insuficijencije, u poređenju sa placebom. Takođe, u poređenju sa placebom, zabilježena je smanjena učestalost reinfarkta kao i smanjena potreba za procedurama kardijalne revaskularizacije i/ili potreba za dodatnom terapijom diureticima i/ili digitalisom ili povećanjem njihovih doza.

Retrospektivna analiza je pokazala da kaptopril smanjuje pojavu rekurentnih infarkata i potrebu za srčanom revaskularizacijom (ništa od navedenog nije bilo zadati kriterijum u studiji).

Druga velika, placebo-kontrolisana studija na pacijentima sa infarktom miokarda je pokazala da kaptopril (primjenjen u prva 24 sata nakon infarkta i nadalje tokom mjesec dana) značajno smanjuje ukupni mortalitet nakon 5 nedjelja u poređenju sa placebom. Pozitivni efekat kaptoprila na ukupni mortalitet je postojao i nakon jedne godine. Nije utvrđen negativan efekat primjenjene terapije prvog dana u odnosu na rani mortalitet.

Dokazano je kardioprotektivno dejstvo kaptoprila bez obzira na uzrast i pol pacijenta, lokalizaciju infarkta i kombinovanu primjenu sa drugim ljekovima uz dokazanu efikasnost u postinfarktnom periodu (trombolitici, beta-blokatori, acetilsalicilna kiselina).

Dijabetesna nefropatija Tip I

U placebo-kontrolisanoj, multicentričnoj dvostruko slijepoj kliničkoj studiji, kod pacijenata sa insulin zavisnim dijabetesom (tip I) i pridruženom proteinurijom, sa ili bez hipertenzije (istovremena primjena drugih antihipertenziva za kontrolu krvnog pritiska je bila dozvoljena), kaptopril je značajno smanjio (za 51%) vrijeme udvostručavanja početne koncentracije kreatinina u poređenju sa placebom. Takođe, u odnosu na placebo, incidenca terminalne renalne insuficijencije (dijaliza, transplantacija) ili smrti su takođe bile značajno manje u grupi na kaptoprilu (51%). Kod pacijenata sa dijabetesom i mikroalbuminurijom dvogodišnja terapija kaptoprilom smanjila je ekskreciju albumina.

Efekti terapije kaptoprilom na očuvanje renalne funkcije su dodatna korist koja se može postići uz korist od smanjenja krvnog pritiska.

Dvije velike randomizovane kontrolisane kliničke studije (ONTARGET (ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes) su ispitivale primjenu kombinacije ACE inhibitora sa anatagonistom receptora angiotenzina II.

ONTARGET studija je uključivala pacijente sa prethodnom cerebrovaskularnom ili kardiovaskularnom bolešću ili dijabetes melitusom tip 2 koji su bili pridruženi sa potvrđenim oštećenjem organa. VA NEPHRON-D je bila studija sprovedena na pacijentima oboljelim od dijabetes melitusa tip 2 i dijabetesne nefropatije.

Ove studije su pokazale da ne postoji značajan koristan efekat za renalne i/ili kardiovaskularne ishode i za mortalitet, ali je bio zapažen veći rizik od hiperkalijemije, akutnog bubrežnog oštećenja i/ili hipotenzije u poređenju sa monoterapijom. Imajući u vidu slične farmakodinamske karakteristike ovi rezultati su takođe relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

Zbog toga, ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora ne treba koristiti istovremeno u kombinovanoj terapiji kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.

ALTITUDE (Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bila klinička studija dizajnirana da ispita korist od dodavanja aliskirena standardnoj terapiji ACE inhibitorom ili antagonistu receptora angiotenzina II kod pacijenta sa dijabetes melitusom tip 2 i hroničnom bubrežnom bolešću, kardiovaskularnom bolešću ili obe. Studija je prije vremena prekinuta, jer je zapažen povećan rizik od neželjenih ishoda. Smrt usljed kardiovaskularnog oboljenja i moždani udar bili su češći u grupi koja je dobijala aliskiren, nego u grupi koja je dobijala placebo. Takođe, neželjeni događaji i teški neželjeni događaji od značaja (hiperkalijemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) su češće prijavljivani u grupi koja je dobijala aliskiren nego u placebo grupi.

Resorpcija

Prosječna minimalna resorpcija iznosi 75%. Maksimalne koncentracije u plazmi postižu se nakon 60 do 90 minuta. Prisustvo hrane u gastrointestinalnom traktu smanjuje resorpciju kaptoprila za 30 do 40%. U prosjeku se 25 do 30% cirkulišućeg lijeka vezuje za proteine plazme.

Biotransformacija

Kaptopril je aktivan nakon oralne primjene i ne zahtjeva biotransformaciju da bi ispoljio dejstvo.

Eliminacija

Poluvrijeme eliminacije nepromijenjenog kaptoprila iz plazme je oko 2 sata. Više od 95% resorbovanog lijeka se izlučuje urinom tokom 24 časa; 40 – 50% u nepromijenjenom obliku, a ostatak u vidu inaktivnih disulfid metabolita (kaptopril disulfid i kaptopril cistein disulfid). Kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom može doći do akumulacije lijeka u organizmu, pa je kod njih potrebno smanjiti dozu i/ili produžiti dozni interval (pogledati dio 4.2).

U studijama na životinjama pokazano je da kaptopril ne prolazi u značajnoj mjeri hematoencefalnu barijeru.

Dojenje

Prema podacima dobijenim iz ispitivanja dvanaest žena koje su uzimale oralno kaptopril u dozi od 100 mg tri puta dnevno, u izvještaju se navodi da srednja vrijednost maksimalnih koncentracija lijeka u mlijeku iznosi 4,7 mikrograma/L i postiže se 3,8 sati nakon uzimanja doze. Na osnovu ovih podataka, maksimalna dnevna doza koju bi odojče moglo da primi iznosi manje je od 0,002% dnevne doze koju dobija majka.

Ispitivanja na životinjama za vrijeme organogeneze nisu pokazala teratogeno dejstvo kaptoprila, ali je kaptopril pokazao fetotoksično dejstvo kod nekoliko životinjskih vrsta, uključujući fetalnu smrt tokom kasne trudnoće, zastoj u razvoju i postnatalni mortalitet kod pacova. Pretklinički podaci zasnovani na konvencionalnim studijama za ispitivanje bezbjednosti lijeka, studijama toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i karcinogenosti nisu pokazali druga štetna dejstva kaptoprila.

Laktoza monohidrat

Celuloza, mikrokristalna

Skrob, kukuruzni

Stearinska kiselina

Nije primjenljivo.

4 godine.

Zorkaptil, 50 mg, tablete:

Nakon prvog otvaranja lijek čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju i upotrijebiti ga u roku od 6 mjeseci.

Lijek čuvati na temperaturi do 25°C.

Zorkaptil, 50 mg, tablete:

Za uslove čuvanja nakon prvog otvaranja lijeka, pogledati dio 6.3.

Zorkaptil, 25 mg, tablete:

Unutrašnje pakovanje je PVC/Aluminijumski blister u kome se nalazi 20 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze dva blistera sa po 20 tableta (ukupno 40 tableta) i Uputstvo za lijek.

Zorkaptil, 50 mg, tablete:

Unutrašnje pakovanje je višedozni kontejner HDPE bele boje sa LDPE zatvaračem bijele boje, u kome se nalazi ukupno 40 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedan višedozni kontejner sa 40 tableta i Uputstvo za lijek.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Lijek Zorkaptil sadrži aktivnu supstancu kaptopril. Kaptopril pripada grupi ljekova koji se zovu inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE inhibitori). ACE inhibitori djeluju tako što pomažu da se Vaši krvni sudovi prošire i olakšaju protok krvi kroz njih.

Lijek Zorkaptil se koristi za liječenje povišenog krvnog pritiska (hipertenzije), i drugih oboljenja srca.

Ukoliko se ne liječi, povišeni krvni pritisak povećava rizik za nastanak srčanih oboljenja ili srčanog udara. Lijek Zorkaptil djeluje tako što snižava Vaš krvni pritisak i na taj način smanjuje rizik za nastanak ovih stanja.

Lijek Zorkaptil takođe, može da se uzima kod pacijenata čije srce ne pumpa dovoljnu količinu krvi do najudaljenijih organa, jednako dobro kao prije. Ovo stanje je poznato kao srčana insuficijencija.

Lijek Zorkaptil se može koristiti u terapiji kod pacijenata koji su nedavno imali srčani udar (infarkt). Srčani udar nastaje kada jedan od najvećih krvnih sudova koji snabdjeva srčani mišić krvlju postane začepljen. U ovom stanju srce ne dobija dovoljno kiseonika koji mu je neophodan, što dovodi do oštećenja srčanog mišića.

Lijek Zorkaptil se može koristiti u terapiji oboljenja bubrega kod pacijenata sa dijabetesom.

Lijek Zorkaptil ne smijete koristiti:

• ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na kaptopril, bilo koji drugi lek iz grupe ACE inhibitora ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u dijelu 6);
• ukoliko ste nekada imali reakciju u vidu oticanja ruku, lica, jezika ili usana (angioedem) koji može biti nasljedan, čiji uzrok može biti nepoznat (hereditarni ili idiopatski angioedem) ili koji se može javiti nakon uzimanja drugih ACE inhibitora;
• ukoliko ste trudni više od 3 mjeseca ili dojite (takođe treba izbjegavati primjenu lijeka Zorkaptil, tableta, u ranoj trudnoći – vidite dio „Trudnoća i dojenje“);
• ukoliko imate šećernu bolest (dijabetes) ili oštećenu funkciju bubrega i na terapiji ste lijekom za smanjenje krvnog pritiska koji sadrži aliskiren;
• ukoliko ste trenutno ili ste donedavno bili na terapiji lijekom sakubitril/valsartan (koji se koristi u terapiji hronične slabosti srca kod odraslih pacijenata), s obzirom da je povećan rizik od nastanka reakcije koja se zove angioedem (otok potkožnog tkiva u predjelu lica, usana, jezika i/ili grla).

Upozorenja i mjere opreza:

Obavezno obavijestite svog ljekara ako ste trudni, planirate trudnoću ili mislite da biste mogli biti trudni. Lijek Zorkaptil se ne preporučuje za primjenu u ranoj trudnoći i ne smije da se uzima ukoliko je trudnoća duža od 3 mjeseca, jer može izazvati ozbiljna oštećenja ploda ukoliko se koristi nakon prvog trimestra trudnoće (vidite dio „Trudnoća i dojenje“).

Razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije nego što počnete da uzimate lijek Zorkaptil.

Ukoliko uzimate bilo koji od sljedećih ljekova za terapiju visokog krvnog pritiska:

• blokatore angiotenzin II receptora (poznati kao sartani - npr. valsartan, telmisartan, irbesartan), posebno ako imate probleme sa bubrezima, a koji su povezani sa dijabetesom;
• aliskiren.

Ljekar može u redovnim vremenskim intervalima provjeravati Vašu funkciju bubrega, krvni pritisak i koncentraciju elektrolita u krvi (npr. kalijum).

Vidite takođe informacije u dijelu „Lijek Zorkaptil ne smijete koristiti“.

Morate obavijestiti svog ljekara:

• ako imate oboljenje bubrega ili jetre;
• ako imate kolagenu vaskularnu bolest (upala ili slabost vezivnog tkiva);
• ako imate poremećaj krvi. Morate obavijestiti svog ljekara ako primijetite bilo koje znakove infekcije, poput zapaljenja grla i povišene tjelesne temperature;
• ako ste na hemodijalizi sa visoko propusnim membranama, npr. AW 69;
• ako imate neko srčano oboljenje (npr. ograničen protok krvi – aortna ili mitralna stenoza ili zadebljanje srčanog mišića – hipertrofična kardiomiopatija), posebno oštećenje srčanih zalistaka;
• ako imate nizak krvni pritisak (hipotenziju);
• ako u sklopu redovne terapije uzimate diuretike (ljekove za izmokravanje) koji štede kalijum (npr. triamteren, amilorid ili spironolakton), suplemente kalijuma ili zamjene za so ili ljekove koji mogu povećati koncentraciju kalijuma u serumu, npr. heparin, kotrimoksazol (pogledati dio „Primjena drugih ljekova“);
• ako u sklopu redovne terapije uzimate litijum, lijek za liječenje poremećaja promjene raspoloženja (antipsihotik) (pogledati dio „Primjena drugih ljekova“);
• ako u sklopu redovne terapije uzimate alopurinol, lijek koji se koristi za liječenje gihta (pogledati dio „Primjena drugih ljekova“);
• ako u sklopu redovne terapije uzimate prokainamid, lijek koji se koristi za liječenje nepravilnog rada srca (nepravilni otkucaja srca) (pogledati dio „Primjena drugih ljekova“);
• ako je došlo do promjene boje kože ili beonjača;
• ako planirate stomatološku hiruršku intervenciju ili veći hirurški zahvat koji se mora obaviti u anesteziji;
• ako Vam se jave bolovi u stomaku – treba da kažete Vašem ljekaru da uzimate lijek Zorkaptil;
• ako ste malaksali, osjećate lupanje srca i imate mišićnu slabost – to može biti posljedica povećanih koncentracija kalijuma u krvi, pa će Vaš ljekar uraditi laboratorijske analize krvi da bi se to provjerilo;
• ako ste u riziku od izrazito malih koncentracija kalijuma u krvi (hipokalemija);
• ako ste na dijeti sa smanjenim unosom soli;
• ako imate šećernu bolest i uzimate oralne ljekove za liječenje dijabetesa ili insulin;
• ako ste nekada imali oticanje dubljih slojeva kože izazvano nakupljanjem tečnosti (angioedem). Ako ste crne rase, onda ste u većem riziku od razvoja angioedema, nego pacijenti koji nisu crne rase;
• ako uzimate bilo koji od niže navedenih ljekova, jer je u tom slučaju veći rizik od pojave angioedema (oticanja usana, jezika i ždrijela):
• racekadopril (lijek koji se koristi za liječenje dijareje – proliva),
• temsirolimus, sirolimus, everolimus i drugi ljekovi koji pripadaju grupi ljekova pod nazivom mTOR inhibitori (koriste se za sprječavanje odbacivanja transplantiranih organa i u terapiji kancera),
• vildagliptin (lijek za liječenje šećerne bolesti);
• ako patite od kašlja;
• ako ste u skorije vrijeme intenzivno povraćali ili imali dijareju (proliv);
• ako uzimate imunosupresivnu terapiju;
• ako ste trudni, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću (pogledati dio „Trudnoća i dojenje“).

Takođe, obavijestite ljekara ukoliko tokom primjene ovog lijeka:

• treba da se podvrgnete tretmanu desenzibilizacije (smanjenje preosjetljivosti) na ujed pčele ili ose,
• treba da se podvrgnete tretmanu uklanjanja viška holesterola iz krvi uz pomoć specijalne mašine (LDL afereza), sa dekstran sulfatom.

Obavijestite Vašeg ljekara da uzimate lijek Zorkaptil, tablete, ukoliko treba da uradite laboratorijsku analizu krvi ili urina, jer ovaj lijek može uticati na rezultate pojedinih testova.

• kod osoba crne rase mogu biti potrebne veće doze kaptoprila da bi se obezbijedilo adekvatno smanjenje krvnog pritiska.

Djeca i adolescenti

Bezbjednost i efikasnost lijeka nisu ustanovljene kod djece. Odojčad i novorođenčad mogu biti u većem riziku od niskog krvnog pritiska koji se može javiti kao neželjena reakcija ovog lijeka.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove.

Vaš ljekar će možda promijeniti dozu i/ili preduzeti odgovarajuće mjere opreza:

• ukoliko ste uzimali antagoniste receptora angiotenzina II ili aliskiren (pogledati djelove „Lijek Zorkaptil ne smijete koristiti“ i „Upozorenja i mjere opreza“).

Posebno je važno da kažete Vašem ljekaru ukoliko uzimate neki od sljedećih ljekova:

• suplemente kalijuma (uključujući soli koje sadrže kalijum), diuretike koji štede kalijum (ljekovi koji pomažu da se izbaci višak tečnosti iz organizma, kao što su amilorid, spironolakton) ili bilo koje druge ljekove koji mogu povećati koncentraciju kalijuma u serumu (kao što su npr. trimetoprim ili kotrimoksazol – koriste se za liječenje nekih bakterijskih infekcija; ciklosporin – koristi se za sprječavanje odbacivanja transplantiranih organa; ili heparin – za sprječavanje zgrušavanja krvi);
• imunosupresive (npr. azatioprin, ciklofosfamid);
• diuretike (ljekovi koji pomažu da se izbaci višak tečnosti iz organizma);
• ljekove koji dovode do širenja krvnih sudova (npr. minoksidil i klonidin);
• ljekovi koji se primjenjuju u terapiji mentalnih poremećaja, uključujući maničnu depresiju i depresiju (npr. litijum i triciklični antidepresivi, npr. amitriptilin);
• ljekovi koji se primjenjuju za liječenje gihta (npr. alopurinol i probenecid);
• ljekovi za liječenje aritmije (nepravilnog rada srca) (npr. prokainamid);
• nesteroidne antiinflamatorne ljekove (NSAIL) (npr. indometacin, ibuprofen);
• ljekovi za liječenje šećerne bolesti (npr. oralni antidijabetici, kao što su derivati sulfoniluree, i insulin);
• ljekovi za liječenje povišenog krvnog pritiska (npr. beta-blokatore kao što su propranolol, atenolol, kalcijumski antagonisti, kao što su amlodipin i nifedipin, alfa-blokatori ili simpatomimetici);
• nitroglicerin i drugi nitrati koji se koriste za liječenje angine i srčane slabosti;
• ljekovi koji se primjenjuju za vrijeme i posle srčanog udara, kao što su acetilsalicilna kiselina, trombolitici, beta-blokatori i/ili nitrati;
• ljekovi koji se najčešće koriste za sprječavanje odbacivanja transplantiranih organa (sirolimus, everolimus, temsirolimus i drugi ljekovi koji pripadaju grupi mTOR inhibitora). Pogledati dio “Upozorenja i mjere opreza“;
• citostatici (ljekovi koji se koriste za terapiju raka);
• racekadotril (lijek koji se koristi za liječenje dijareje – proliva);
• vildagliptin (lijek za liječenje šećerne bolesti).

Uzimanje lijeka Zorkaptil sa hranom ili pićem

Lijek Zorkaptil se može uzimati uz obrok ili nezavisno od obroka.

Vaš ljekar će Vas možda posavjetovati da smanjite količinu soli koju unosite hranom dok ste na terapiji lijekom Zorkaptil.

Umjerene količine alkohola ne utiču na dejstvo ovog lijeka. Ipak morate provjeriti sa svojim ljekarom da li je konzumiranje alkohola pogodno za Vas.

Trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije uzimanja ovog lijeka.

Trudnoća

Recite Vašem ljekaru ukoliko mislite da ste trudni ili biste mogli ostati trudni. Vaš ljekar će Vas posavjetovati da prestanete da uzimate lijek Zorkaptil tablete prije nego što zatrudnite ili čim saznate da ste trudni i preporučiće Vam da uzmete neki drugi lijek kao zamjenu. Lijek Zorkaptil se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije da se uzima ukoliko ste trudni više od tri mjeseca, jer to može dovesti do ozbiljnih oštećenja ploda.

Dojenje

Recite Vašem ljekaru ukoliko dojite ili treba da počnete sa dojenjem. Ne bi trebalo uzimati lijek Zorkaptil jer prelazi u majčino mlijeko.

Ne preporučuje se dojenje novorođenčadi (prvih nekoliko nedjelja od rođenja) i posebno prijevremeno rođenih beba, zbog mogućeg štetnog dejstva na srce i/ili bubrege.

Ukoliko je u pitanju dojenje starijeg odojčeta Vaš ljekar će Vam predočiti koristi i rizike od uzimanja lijeka Zorkaptil tokom dojenja, u poređenju sa drugim alternativnim terapijama.

Uticaj lijeka Zorkaptil na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Zorkaptil može uticati na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama, naročito na početku terapije, nakon promjene režima doziranja ili u slučaju konzumiranja alkoholnih pića. Ukoliko tokom primjene ovog lijeka osjetite vrtoglavicu ili ošamućenost ne bi trebalo da vozite ili radite sa mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Zorkaptil

Lijek Zorkaptil sadrži laktozu. Ako Vam je ljekar rekao da ne podnosite neke šećere, posavjetujte se sa svojim ljekarom prije uzimanja ovog lijeka.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Preporučeno doziranje:

Za liječenje visokog krvnog pritiska (hipertenzije):

• preporučena početna doza je 12,5-25 mg, dva puta dnevno. Vaš ljekar može postepeno povećavati ovu dozu, u intervalima od najmanje dvije nedjelje, do 100-150 mg dnevno, podijeljeno u dvije doze. Isto tako, može biti potrebno da uzimate i druge ljekove za sniženje krvnog pritiska.

Starije osobe i pacijenti koji imaju oštećenu funkciju bubrega mogu dobiti manje početne doze.

Za liječenje srčane slabosti:

• preporučena početna doza je 6,25-12,5 mg, dva do tri puta dnevno. Vaš ljekar može postepeno da povećava dozu, u intervalima od najmanje dvije nedjelje, do najviše 150 mg dnevno, u podijeljenim dozama.

Nakon srčanog udara:

Kratkotrajna terapija:

• preporučena početna doza je 6,25-12,5 mg, i treba je dati što prije. Dozu od 12,5 mg treba dati nakon dva sata, a dozu od 25 mg nakon 12 sati. Od narednog dana, primjenjivati dozu od 100 mg dnevno, podijeljeno u dvije doze, tokom 4 nedjelje.

Hronična terapija:

• preporučena početna doza je 6,25-12,5 mg, dva do tri puta dnevno. Vaš ljekar može postepeno da povećava dozu, u intervalima od najmanje dvije nedjelje, do najviše 150 mg dnevno, podijeljeno u dvije do tri doze.

Za liječenje pacijenata sa šećernom bolešću a koji imaju oboljenje bubrega:

• preporučena doza je 75-100 mg dnevno.

Stariji pacijenti

Ljekar može da započne terapiju manjim dozama (6,25mg, dva puta dnevno).

Ukoliko imate oštećenje funkcije bubrega

Doza može biti smanjena ili interval između doza može biti povećan.

Primjena kod djece i adolescenata

Primjena kaptoprila kod djece i adolescenata mora se započeti pod strogim medicinskim nadzorom. Početna doza je 0,3 mg/kg tjelesne mase, koju ljekar može postepeno povećavati.

Djeca sa poremećajem bubrežne funkcije, prijevremeno rođena djeca, novorođenčad i odojčad

• Početna doza iznosi 0,15 mg/kg tjelesne mase.

Kao što je navedeno, ljekari ponekad propisuju različite doze lijeka i ako se ovo odnosi na Vas, razgovarajte sa svojim ljekarom.

Ponekad pacijenti mogu da osjete vrtoglavicu posle uzimanja prve ili druge doze lijeka Zorkaptil tableta. Ukoliko se to dogodilo Vama, lezite i sačekajte dok ovi simptomi ne prođu.

Pokušajte da uzimate lijek Zorkaptil tablete svakog dana otprilike u isto vrijeme, najbolje ujutru.

Čak i ukoliko se osjećate dobro, nastavite da uzimate lijek Zorkaptil, sve dok Vam Vaš ljekar ne kaže drugačije.

Način primjene:

Za oralnu upotrebu.

Lijek Zorkaptil tablete se mogu uzimati pijre, tokom ili nakon obroka. Treba ih popiti cijele sa čašom vode.

Tablete lijeka Zorkaptil 25 mg se mogu podijeliti na dvije jednake doze i moguće je postići dozu od 12,5 mg. Dozu od 6,25 mg nije moguće postići primjenom lijeka Zorkaptil 25 mg.

Ako ste uzeli više lijeka Zorkaptil nego što je trebalo

Ukoliko ste Vi ili bilo ko drugi, uzeli previše tableta, trebalo bi da odete u hitnu službu najbliže bolnice ili odmah obavijestite svog ljekara. Ponesite kutiju i sve preostale tablete sa sobom. Simptomi predoziranja lijekom su: usporeni otkucaji srca (bradikardija), poremećaj elektrolita, ozbiljno sniženje krvnog pritiska (hipotenzija), cirkulatorni šok, otkazivanje bubrega, omamljenost.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Zorkaptil

Ukoliko ste zaboravili da popijete lijek, nastavite sa terapijom prema utvrđenom režimu doziranja sljedeće doze. Ne uzimajte duplu dozu da biste nadoknadili propuštenu dozu!

Ako prestanete da uzimate lijek Zotkaptil

Ne prekidajte uzimanje lijeka Zorkaptil sve dok se ne posavjetujete sa svojim ljekarom.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o upotrebi ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Zorkaptil može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Ukoliko primijetite neko od sljedećih neželjenih dejstava prekinite da uzimate ovaj lijek i odmah se obratite ljekaru.

• alergijska reakcija: otok lica, grla ili jezika, otežano disanje, vrtoglavica,
• oticanje dubljih slojeva kože izazvano nakupljanjem tečnosti (angioedem), naročito ruku i nogu, lica, usana, respiratornog, digestivnog i urinarnog sistema, jezika, grla i glasnih žica,
• iznenadni, neočekivan svrab, crvenilo, osip, perutanje, ljuštenje ili peckanje po koži, crvenilo ili ljuštenje kože usana, jezika ili genitalija, ponekad sa širenjem na oči, lice i čitavo tijelo (veoma rijetko stanje pod nazivom Stevens-Johnson sindrom),
• zapaljenje grla ili povišena tjelesna temperatura,
• jak bol u stomaku,
• neuobičajeno brz ili nepravilan rad srca,
• žuta prebojenost kože i/ili beonjača (žutica),
• pojava plikova na koži (pemfigoid),
• povišena tjelesna temperatura, malaksalost, svrab, bol u zglobovima, višestruke lezije (oštećenja) na koži (erythema multiforme).

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• suva usta,
• svrab, sa ili bez osipa (pruritus),
• vrtoglavica,
• nesanica (insomnija),
• osip,
• proliv (dijareja) ili otežano pražnjenje crijeva (konstipacija),
• opadanje kose (alopecija),
• suvi, nadražajni, neproduktivan kašalj,
• mučnina, povraćanje, nelagodnost u želucu, bol u stomaku, čir na želucu,
• otežano disanje (dispneja),
• gubitak ili poremećaj čula ukusa (disgeuzija), koji se obično normalizuje nakon prekida terapije.

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• ubrzan nepravilan srčani rad (tahikardija, aritmija), angina pektoris, subjektivni osjećaj lupanja srca (palpitacije),
• bol u grudima,
• nizak krvni pritisak (hipotenzija), nizak krvni pritisak koji se javlja nakon promjene položaja, npr. pri ustajanju nakon ležanja ili sjedenja (ortostatska hipotenzija),
• smanjena prokrvljenost zbog koje prsti ruku i nogu utrnu i poplave (npr. Raynaud-ov sindrom),
• angioedem (otok lica, kapaka, usana, ždrijela),
• zamor, opšti osjećaj slabosti ili malaksalost,
• naleti crvenila ili neuobičajeno bljedilo kože,
• smanjen apetit,
• glavobolja, osjećaj bockanja i mravinjanja po koži (parestezije).

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• ulceracije (ranice) u usnoj duplji (stomatitis),
• pospanost (somnolencija),
• poremećaj funkcije bubrega uključujući i bubrežnu slabost, promjene u učestalosti mokrenja (polakiurija), smanjena ili povećana zapremina urina (oligurija ili poliurija),
• otok i zapaljenje sluzokože tankog crijeva koji izazivaju jak bol u stomaku (intestinalni angioedem), sa ili bez osjećaja mučnine,
• gubitak tjelesne mase i apetita, anoreksija.

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• blijed izgled i osjećanje zamora (anemija), ozbiljno smanjenje koncentracije ćelija krvi koje može dovesti do osjećaja slabosti, modrica ili povećane sklonosti ka infekcijama (aplastična anemija),
• smanjenje broja crvenih krvnih zrnaca koje može dovesti do blijedo žute prebojenosti kože, slabosti i otežanog disanja (hemolitička anemija),
• smanjenje nivoa hemoglobina
• smanjenje broja krvnih pločica (trombocita), koje može dovesti do rizika od stvaranja modrica na koži ili krvarenja (trombocitopenija),
• ozbiljno smanjenje broja ćelija krvi koje može dovesti do osjećaja slabosti, modrica ili povećane sklonosti ka infekcijama (neutropenija, agranulocitoza, pancitopenija), naročito kod pacijenata sa poremećajem funkcije bubrega,
• otečeni ili uvećani limfni čvorovi (limfadenopatija),
• autoimunske bolesti,
• pozitivan titar antinuklearnih antitela (ANA), koji se koriste za detekciju autoimunskih poremećaja,
• povećana koncentracija kalijuma (hiperkalijemija),
• smanjena koncentracija soli (natrijuma) u krvi (hiponatrijemija),
• smanjena koncentracija šećera u krvi (hipoglikemija),
• osipi na koži sa stvaranjem plikova (urtikarija),
• preosjetljivost kože na svjetlost,
• kožne reakcije praćene otokom, svrabom, neke od njih mogu biti praćene teškim neželjenim reakcijama na koži (Stevens-Johnson-ov sindrom, erythema multiforme, eritroderma, pemfigoidne reakcije i eksfolijativni dermatitis, psorijaza i psorijazni dermatitis),
• zapaljenje i otok jezika (glositis),
• zapaljenje sluzokože gušterače (pankreatitis),
• poremećaj funkcije jetre, uključujući zapaljenje jetre, povećane vrijednosti enzima jetre i bilirubina (detektuju se na osnovu laboratorijskih testova krvi),
• porast koncentracije uree ili kreatinina u krvi
• povećana sedimentacija eritrocita
• poremećaji krvnih sudova u mozgu, uključujući moždani udar i nesvjesticu (sinkopu),
• zviždanje u grudima ili teškoće sa disanjem (bronhospazam),
• curenje iz nosa (rinitis),
• infekcije pluća (alergijski alveolitis, eozinofilna pneumonija),
• stanje konfuzije, depresija,
• bolovi u mišićima (mijalgija) i zglobovima (artralgija),
• nalaz proteina u urinu (nefrotski sindrom, proteinurija),
• zamagljen vid,
• uvećanje grudi kod muškaraca (ginekomastija), impotencija, erektilna disfunkcija,
• povećana tjelesna temperatura (groznica),
• srčane tegobe, uključujući srčani udar i kardiogeni šok,
• promjene u laboratorijskim vrijednostima krvi ili limfnom sistemu (npr. kalijuma, glukoze u krvi).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na spoljašnjem i unutrašnjem pakovanju (“Važi do”). Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati na temperaturi do 25° C.

Zorkaptil, 50 mg, tablete:

Nakon prvog otvaranja lijek čuvati na temperaturi do 25°C, u originalnom pakovanju i upotrijebiti ga u roku od 6 mjeseci.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Zorkaptil

- Aktivna supstanca je kaptopril.

Zorkaptil, 25 mg, tablete: Jedna tableta sadrži 25 mg kaptoprila.

Zorkaptil, 50 mg, tablete: Jedna tableta sadrži 50 mg kaptoprila.

- Pomoćne supstance: laktoza monohidrat; celuloza, mikrokristalna; skrob, kukuruzni i stearinska kiselina.

Kako izgleda lijek Zorkaptil i sadržaj pakovanja

Zorkaptil, 25 mg, tablete:

Četvrtaste, bikonveksne tablete zaobljenih ivica, bijele boje sa unakrsnom podionom linijom na jednoj strani. Mogu imati slab miris na sumpor. Tableta se može podijeliti na dvije jednake doze.

Unutrašnje pakovanje je PVC/Aluminijumski blister u kome se nalazi 20 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze dva blistera sa po 20 tableta (ukupno 40 tableta) i Uputstvo za lijek.

Zorkaptil, 50 mg, tablete:

Ovalne, blago bikonveksne tablete zaobljenih ivica, bijele boje sa podionom linijom na jednoj strani. Mogu imati slab miris na sumpor. Tableta se može podijeliti na dvije jednake doze.

Unutrašnje pakovanje je višedozni kontejner HDPE bijele boje sa LDPE zatvaračem bijele boje u kome se nalazi 40 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi jedan višedozni kontejner sa 40 tableta i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

HEMOFARM A.D. P. J. Podgorica

8 Marta 55A, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

HEMOFARM A.D.

Beogradski put bb, 26300 Vršac, Republika Srbija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Zorkaptil, 25 mg, tablete: 2030/13/387-1299 od 31.07.2013. godine

Zorkaptil, 50 mg, tablete: 2030/13/388-1951 od 31.07.2013. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Avgust, 2024. godine