VIACORAM® 7mg + 5mg tableta

Lijek Viacoram je indikovan za liječenje esencijalne hipertenzije kod odraslih.

Doziranje

Lijek Viacoram 3,5 mg + 2,5 mg je namijenjen za prvu liniju terapije kod pacijenata sa arterijskom hipertenzijom.

Preporučena početna doza lijeka Viacoram je 3,5 mg + 2,5 mg jednom dnevno.

Poslije najmanje četiri nedjelje terapije, doza se može povećati na 7 mg + 5 mg jednom dnevno kod pacijenata čiji krvni pritisak nije adekvatno kontrolisan lijekom Viacoram 3,5 mg + 2,5 mg.

Posebne populacije pacijenata

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti odjeljke 4.3, 4.4 i 5.2)

Lijek Viacoram je kontraindikovan kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina ispod 30 mL/min) (vidjeti odjeljak 4.3).

Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina između 30 mL/min i 60 mL/min), početna preporučena doza lijeka Viacoram je 3,5mg + 2,5 mg svaki drugi dan. Kod pacijenata čiji krvni pritisak nije adekvatno kontrolisan, doza lijeka Viacoram od 3,5 mg + 2,5 mg može se uzimati jednom dnevno. Ako je neophodno, doza se može povećati kod pacijenata sa nedovoljno kontrolisanim krvnim pritiskom. Uobičajena kontrola treba da obuhvati redovno praćenje kreatinina i kalijuma (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.2).

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.2)

Neophodan je oprez pri propisivanju lijeka Viacoram pacijentima sa teškim oštećenjem funkcije jetre.

Starije osobe (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.2)

Efikasnost i bezbjednost lijeka Viacoram su utvrđene kod starijih osoba.

Neophodan je oprez na početku uvođenja lijeka, u zavisnosti od stanja bubrežne funkcije.

Nakon započinjanja terapije, bubrežnu funkciju treba pratiti prije povećanja doze, naročito kod pacijenata starosti 75 godina i više. Uobičajena kontrola treba da obuhvati redovno praćenje kreatinina i kalijuma.

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost lijeka Viacoram kod djece uzrasta do 18 godina još nisu utvrđene. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Za oralnu primjenu.

Tableta lijeka Viacoram mora da se uzima jednom dnevno, najbolje ujutru, prije jela.

• Preosjetljivost na aktivne supstance, na ljekove iz grupe ACE inhibitora, na derivate dihidropiridina, ili na bilo koju pomoćnu supstancu lijeka navedenu u odjeljku 6.1;
• Teško oštećenje funkcije bubrega (vidjeti odjeljke 4.2 i 4.4);
• Postojanje angioedema povezanog sa prethodnom terapijom ACE inhibitorima, u anamnezi;
• Nasljedni ili idiopatski angioedem;
• Drugi i treći trimestar trudnoće (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.6);
• Teška hipotenzija;
• Šok, uključujući i kardiogeni šok;
• Opstrukcija izlaznog trakta lijeve komore (npr. stenoza aorte);
• Hemodinamski nestabilna srčana insuficijencija nakon akutnog infarkta miokarda;
• Istovremena upotreba sa aliskirenom kod pacijenata sa dijabetes melitusom ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR<60 mL/min/1,73 m2) (vidjeti odjeljke 4.5 i 5.1);
• Vantjelesna terapija koja dovodi do kontakta krvi sa negativno naelektrisanim površinama (vidjeti odjeljak 4.5);
• Značajna bilateralna stenoza bubrežnih arterija ili stenoza arterije jedinog funkcionalnog bubrega (vidjeti odjeljak 4.4);
• Istovremena upotreba sa sakubitrilom/valsartanom (vidjeti odjeljke 4.4. i 4.5).

Posebna upozorenja

Preosjetljivost/angioedem:

Angioedem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili larinksa je rijetko prijavljivan kod pacijenata koji su primali inhibitore angiotenzin konvertujućeg enzima, uključujući perindopril (vidjeti odjeljak 4.8). Ovo se može dogoditi u bilo koje vrijeme u toku liječenja. U ovim slučajevima, terapiju perindoprilom treba odmah prekinuti i sprovesti adekvatan nadzor nad pacijentom sve dok se simptomi potpuno ne povuku. U slučajevima kada edem zahvati samo lice i usne, otok se generalno povlači bez terapije, mada se antihistaminici mogu primijeniti za ublažavanje simptoma.

Angioedem povezan sa edemom larinksa može biti sa smrtnim ishodom. Kada edem zahvati jezik, glotis ili larinks, što bi moglo izazvati opstrukciju disajnih puteva, neophodno je odmah primijeniti prvu pomoć. Ona može obuhvatati primjenu adrenalina i/ili održavanje prohodnosti disajnih puteva pacijenta. Pacijent mora da bude pod pažljivim nadzorom ljekara, sve dok ne dođe do potpunog i trajnog povlačenja simptoma.

Pacijenti sa angioedemom u anamnezi, koji nije u vezi sa terapijom ACE inhibitorima, mogu biti pod većim rizikom od pojave angioedema tokom terapije lijekom Viacoram (vidjeti odjeljak 4.3).

Kod pacijenata liječenih ACE inhibitorima, rijetko je prijavljivan intestinalni angioedem. Kod ovih pacijenata se javlja bol u abdomenu (sa ili bez mučnine ili povraćanja); u nekim slučajevima nije bilo prethodnog facijalnog angioedema, a vrijednosti C-1 esteraze su se kretale u referentnim granicama. Angioedem je utvrđen CT-om ili ultrazvukom abdomena ili u toku operacije, a simptomi su se povukli po ukidanju terapije ACE inhibitorima. Intestinalni angioedem treba razmatrati u okviru diferencijalne dijagnoze kod pacijenata koji prijavljuju bol u abdomenu, a pri tom su na terapiji ACE inhibitorima (vidjeti odjeljak 4.8).

Istovremena primjena perindoprila sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindikovana zbog povećanog rizika nastanka angioedema (vidjeti odeljak 4.3). Primjena sakubitrila/valsartana smije započeti tek 36 sati nakon uzimanja posljednje doze perindoprila. Ako se liječenje sakubitrilom/valsartanom prekida, liječenje perindoprilom može započeti tek 36 sati nakon posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.5). Istovremena primjena drugih NEP inhibitora (npr. racekadotrila) i ACE inhibitora može takođe povećati rizik nastanka angioedema (vidjeti odjeljak 4.5). Shodno tome, potrebno je procijeniti odnos koristi i rizika prije uvođenja NEP inhibitora (npr. racekadotrila) kod pacijenata koji uzimaju perindopril.

Istovremena primjena inhibitora mTOR-a (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus):

Pacijenti koji istovremeno uzimaju terapiju inhibitorima mTOR-a (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) mogu biti pod povećanim rizikom od angioedema (npr. oticanje disajnih puteva ili jezika, sa ili bez oštećenja respiratorne funkcije) (vidjeti odjeljak 4.5).

Anafilaktoidne reakcije tokom afereze lipoproteina niske gustine (LDL):

Bilo je rijetkih slučajeva pojave anafilaktoidnih reakcija opasnih po život kod pacijenata koji su primali ACE inhibitore za vrijeme afereze lipoproteina male gustine (LDL) dekstran sulfatom. Te su se reakcije izbjegavale privremenom obustavom ACE inhibitora prije svake afereze.

Anafilaktoidne reakcije u toku desenzibilizacije:

Kod pacijenata koji su dobijali ACE inhibitore u toku terapije desenzitizacije (npr. otrov opnokrilaca – pčela i osa) uočene su anafilaktoidne reakcije. Kod tih pacijenata, ove reakcije su izbjegnute privremenom obustavom ACE inhibitora, ali bi se ponovo javljale prilikom njihovog slučajnog ponovnog uvođenja.

Pacijenti na hemodijalizi:

Bilo je prijava anafilaktoidnih reakcija kod pacijenata na dijalizi s visoko protočnim membranama, koji su istovremeno primali ACE inhibitor. Kod tih pacijenata treba razmotriti upotrebu dijalizne membrane druge vrste ili primjenu antihipertenziva iz druge grupe.

Neutropenija / agranulocitoza / trombocitopenija / anemija:

Kod pacijenata koji su dobijali ACE inhibitore, prijavljene su neutropenija / agranulocitoza, trombocitopenija i anemija. Neutropenija se rijetko javlja kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega i bez drugih komplikujućih faktora. Lijek Viacoram treba izuzetno oprezno koristiti kod pacijenata sa kolagenom vaskularnom bolešću, na terapiji imunosupresivima, koji se liječe alopurinolom ili prokainamidom, ili sa kombinacijom ovih komplikujućih faktora, naročito ukoliko već postoji oštećenje funkcije bubrega. Kod nekih od ovih pacijenata došlo je do razvoja teških infekcija, koje u nekoliko slučajeva nijesu reagovale na intenzivnu terapiju antibioticima. Ukoliko se lijek Viacoram koristi kod ovakvih pacijenata, savjetuje se periodično praćenje broja leukocita, a pacijentima treba naglasiti da prijave bilo koji znak infekcije (bol u grlu, povišena tjelesna temperatura).

Dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS):

Postoje dokazi da istovremena upotreba ACE inhibitora, blokatora receptora za angiotenzin II ili aliskirena povećava rizik od pojave hipotenzije, hiperkalijemije i slabi bubrežnu funkciju (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju). Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema kombinacijom inhibitora angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE inhibitora) sa blokatorom receptora angiotenzina II (ARB) ili sa aliskirenom nije preporučljiva (vidjeti odjeljke 4.5 i 5.1).

Ako se istovremena terapija smatra neophodnom, može se primjenjivati samo pod nadzorom specijaliste i uz često, pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska.

ACE inhibitore i blokatore receptora angiotenzina II ne treba primjenjivati istovremeno kod pacijenata sa dijabetičkom nefropatijom.

Primarni aldosteronizam:

Pacijenti sa primarnim hiperaldosteronizmom generalno neće odgovarati na terapiju antihipertenzivnim ljekovima koji djeluju inhibicijom renin-angiotenzin sistema. Stoga se upotreba ovog lijeka ne preporučuje kod njih.

Trudnoća:

Terapija lijekom Viacoram se ne smije započinjati u toku trudnoće. Osim kada se terapija lijekom Viacoram smatra neophodnom, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prevesti na alternativnu antihipertenzivu terapiju koja ima utvrđen bezbjednosni profil za primjenu u toku trudnoće. Kada se trudnoća potvrdi, terapija lijekom Viacoram se mora odmah prekinuti i ukoliko je moguće, treba započeti alternativnu terapiju (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.6).

Primjena kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega:

Lijek Viacoram je kontraindikovan kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina ispod 30 mL/min) (vidjeti odjeljak 4.3).

Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina između 30 mL/min i 60 mL/min) početna preporučena doza lijeka Viacoram je 3,5 mg + 2,5 mg svaki drugi dan (vidjeti odjeljak 4.2). Uobičajena kontrola treba da obuhvati redovno praćenje vrijednosti kreatinina i kalijuma (vidjeti odjeljke 4.2 i 5.2).

Kod nekih pacijenata sa bilateralnom stenozom bubrežne arterije ili stenozom arterije jedinog preostalog bubrega koji su liječeni ACE inhibitorima uočeno je povećanje vrijednosti uree i kreatinina u serumu, koje je obično bilo reverzibilno po prekidu terapije. Veća je vjerovatnoća da do ovoga dođe kod pacijenata sa renalnom insuficijencijom. Ukoliko je prisutna i renovaskularna hipertenzija, postoji povećan rizik od teške hipertenzije i insuficijencije bubrega. Neki pacijenti sa hipertenzijom bez potvrđenog postojećeg vaskularnog oboljenja bubrega imali su obično manja i prolazna povećanja uree i kreatinina u serumu, naročito kada je perindopril davan istovremeno sa diuretikom. Veća je vjerovatnoća da će do toga doći kod pacijenata sa postojećim oštećenjem funkcije bubrega.

Amlodipin se može propisivati pacijentima sa renalnom insuficijencijom prema uobičajenom doznom režimu. Promjene u koncentraciji amlodipina u plazmi nisu u vezi sa stepenom oštećenja bubrežne funkcije. Amlodipin se ne može ukloniti dijalizom.

Transplantacija bubrega:

S obzirom da nema iskustava sa upotrebom lijeka Viacoram kod pacijenata sa nedavnom transplantacijom bubrega, terapija ovim lijekom se ne preporučuje kod tih pacijenata.

Renovaskularna hipertenzija:

Postoji povećan rizik od pojave hipotenzije i renalne insuficijencije kod pacijenata sa bilateralnom stenozom renalnih arterija ili stenozom arterije jedinog funkcionalnog bubrega koji su liječeni ACE inhibitorima (vidjeti odjeljak 4.3). Ovome takođe može doprinijeti i terapija diureticima. Gubitak bubrežne funkcije se može manifestovati samo neznatnim promjenama vrijednosti kreatinina u serumu čak i kod pacijenata sa unilateralnom stenozom bubrežne arterije.

Primjena kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre:

Primjena ACE inhibitora je rijetko bila povezana sa sindromom koji počinje holestatskom žuticom, napreduje do fulminantne nekroze jetre i ponekad završi smrtnim ishodom. Mehanizam ovog sindroma nije poznat. Pacijentima kod kojih se tokom terapije lijekom Viacoram javi žutica ili znatno povećanje vrijednosti enzima jetre treba prekinuti terapiju ovim lijekom i podvrgnuti ih odgovarajućem medicinskom nadzoru (vidjeti odjeljak 4.8).

Poluvrijeme eliminacije amlodipina je produženo i vrijednosti PIK-a su veće kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre.

Upotreba kod starijih osoba:

Neophodan je oprez pri uvođenju terapije i povećavanju doze kod starijih pacijenata, a u zavisnosti od bubrežne funkcije.

Funkciju bubrega treba pratiti prije povećanja doze lijeka. Kontrola treba da uključi praćenje kalijuma i kreatinina u serumu (vidjeti odjeljke 4.2 i 5.2).

Mjere opreza pri upotrebi lijeka

Hipertenzivna kriza:

Bezbjednost i efikasnost primjene amlodipina u hipertenzivnoj krizi nijesu ustanovljene.

Pacijenti sa srčanom insuficijencijom:

Pacijente sa srčanom insuficijencijom treba liječiti uz oprez.

Lijek Viacoram treba koristiti uz oprez kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom, jer amlodipin može da poveća rizik od budućih kardiovaskularnih događaja i smrtnosti.

Hipotenzija:

ACE inhibitori mogu izazvati pad krvnog pritiska. Simptomatska hipotenzija se rijetko viđa kod pacijenata sa nekomplikovanom hipertenzijom i češće će se javiti kod pacijenata koji imaju depleciju volumena, npr. usljed terapije diureticima, ograničenog unosa soli, dijalize, dijareje ili povraćanja, ili koji imaju tešku hipertenziju zavisnu od renina (vidjeti odjeljke 4.5 i 4.8). Tokom terapije lijekom Viacoram kod pacijenata koji su izloženi velikom rizku od simptomatske hipotenzije, treba pažljivo kontrolisati krvni pritisak, funkciju bubrega i koncentraciju kalijuma u serumu.

Slično važi i za pacijente sa ishemijskim oboljenjem srca ili cerebrovaskularnim oboljenjem, kod kojih bi veliki pad krvnog pritiska mogao da dovede do infarkta miokarda ili cerebrovaskularnog događaja.

Ukoliko dođe do pojave hipotenzije, pacijenta treba staviti u ležeći položaj i ukoliko je potrebno treba mu dati intravensku infuziju rastvora natrijum hlorida 9 mg/ml (0,9%). Prolazna hipotenzivna reakcija ne predstavlja kontraindikaciju za dalje doze, koje se obično mogu davati bez komplikacija čim krvni pritisak poraste nakon povećanja volumena.

Stenoza aorte i mitralnog zaliska / hipertrofična kardiomiopatija:

ACE inhibitore treba davati uz oprez pacijentima sa stenozom mitralnog zaliska i opstrukcijom izlaza lijeve komore, kao što je stenoza aorte ili hipertrofična kardiomiopatija.

Rasa:

ACE inhibitori izazivaju viši procenat angioedema kod pacijenata crne rase nego kod pacijenata pripadnika drugih rasa.

ACE inhibitori mogu biti manje efikasni u snižavanju krvnog pritiska kod ljudi crne rase nego kod drugih rasa, vjerovatno zbog veće prevalence stanja sa niskim vrijednostima renina kod crne populacije koja ima hipertenziju.

Kašalj:

Prilikom upotrebe lijeka Viacoram prijavljivan je kašalj. Karakteristično je da je taj kašalj neproduktivan, uporan i da se povlači po ukidanju terapije. Kašalj izazvan ACE inhibitorima treba smatrati dijelom diferencijalne dijagnoze kašlja.

Operacija/anestezija:

Perindopril može da blokira formiranje angiotenzina II zbog kompenzatornog oslobađanja renina kod pacijenata koji se podvrgavaju većem hirurškom zahvatu ili u toku anestezije agensima koji izazivaju hipotenziju. Terapiju lijekom Viacoram treba prekinuti jedan dan prije operacije. Ukoliko se javi hipotenzija i smatra se da je posljedica ovog mehanizma, može se regulisati povećanjem volumena.

Hiperkalijemija:

Kod nekih pacijenata koji se liječe ACE inhibitorima, uključujući i perindopril, zabilježen je porast kalijuma u serumu. Faktori rizika za nastanak hiperkalijemije obuhvataju pacijente sa bubrežnom insuficijencijom, pogoršanjem bubrežne funkcije, starije pacijente (> 70 godina), pacijente sa dijabetes melitusom, povremenim epizodama, naročito: dehidratacije, akutne insuficijencije srca, metaboličkom acidozom i istovremenom primjenom diuretika koji štede kalijum (npr. spironolakton, eplerenon, triamteren ili amilorid), suplemenata kalijuma ili supstituenata soli koji sadrže kalijum; ili pacijente koji uzimaju druge ljekove koji se dovode u vezu sa povećanjem kalijuma u serumu (npr. heparin, drugi ACE inhibitori, antagonisti angiotenzina II, acetilsalicilna kiselina ≥3 g/dan, COX-2 inhibitori i neselektivni NSAIL, imunosupresivni ljekovi kao što su ciklosporin ili takrolimus, trimetoprim). Upotreba suplemenata kalijuma, diuretika koji štede kalijum ili supstituenata soli koji sadrže kalijum može dovesti do znatnog povećanja kalijuma u serumu, naročito kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom. Hiperkalijemija može izazvati ozbiljne aritmije, ponekad sa smrtnim ishodom. Ukoliko se smatra da je opravdano istovremeno primijeniti lijek Viacoram i bilo koji gore pomenuti lijek, treba ih koristiti uz oprez i uz često praćenje koncentracije kalijuma u serumu (vidjeti odjeljak 4.5).

Pacijenti sa dijabetes melitusom:

U toku prvog mjeseca terapije lijekom Viacoram kod dijabetičara koji se liječe oralnim antidijabeticima ili insulinom neophodno je pažljivo praćenje glikemije (vidjeti odjeljak 4.5).

Diuretici koji štede kalijum, suplementi kalijuma, ili zamjene za so koje sadrže kalijum:

Ne preporučuje se kombinacija lijeka Viacoram sa diureticima koji štede kalijum, suplementima kalijuma i zamjenama za so koje sadrže kalijum (vidjeti odjeljak 4.5).

Pomoćne supstance:

Budući da tablete sadrže laktozu, pacijenti sa rijetkim nasljednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, nedostatkom Lapp laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom, ne smiju koristiti ovaj lijek.

Pedijatrijska populacija

Efikasnost i bezbjednost lijeka Viacoram kod djece uzrasta ispod 18 godina nije utvrđena. Podaci nijesu raspoloživi.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema (RAAS)

Podaci dobijeni iz kliničkih studija su pokazali da dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS) kombinovanom upotrebom ACE inhibitora, blokatora receptora za angiotenzin II ili aliskirena rezultuje češćom pojavom neželjenih događaja, kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i slabljenje funkcije bubrega (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju), u poređenju sa upotrebom samo jednog lijeka koji utiče na RAAS (vidjeti odjeljke 4.3, 4.4 i 5.1).

Ljekovi koji indukuju hiperkalijemiju

Neki ljekovi ili grupe ljekova mogu povećati mogućnost pojave hiperkalijemije: aliskiren, soli kalijuma, diuretici koji štede kalijum, ACE inhibitori, antagonisti receptora angiotenzina II, NSAIL, heparin, imunosupresivni ljekovi kao što su ciklosporin ili takrolimus, trimetoprim i fiksne kombinacije koje sadrže sulfametoksazol (kotrimoksazol). Kombinacija lijeka Viacoram sa ovim ljekovima povećava rizik od hiperkalijemije (vidjeti odjeljak 4.4).

Kontraindikovana je istovremena primjena sa sljedećim ljekovima (vidjeti odjeljak 4.3)

Aliskiren

Kod dijabetičara ili pacijenata sa ostećenom funkcijom bubrega povećan je rizik od hiperkalijemije, pogoršanja funkcije bubrega, kardiovaskularne bolesti i smrtnosti.

Vantjelesna terapija:

Vantjelesna terapija koja dovodi do kontakta krvi sa negativno naelektrisanim površinama, kao što su dijaliza ili hemofiltracija određenim membranama visokog fluksa (npr. poliakrilonitrilne membrane) i afereza lipoproteina niske gustine dekstran sulfatom, kontraindikovana je zbog povećanog rizika od pojave teških anafilaktoidnih reakcija (vidjeti odjeljak 4.3). Ako su ove vrste terapija neophodne, treba razmotriti upotrebu druge vrste membrana za dijalizu ili antihipertenziv iz druge terapijske grupe.

NEP inhibitori:

Istovremena primjena perindoprila sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindikovana zbog povećanog rizika nastanka angioedema (vidjeti odjeljak 4.3). Primjena sakubitrila/valsartana se smije započeti tek 36 sati nakon uzimanja posljednje doze perindoprila. Ako se liječenje sakubitrilom/valsartanom prekida, liječenje perindoprilom može započeti tek 36 sati nakon posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.4). Istovremena primjena drugih NEP inhibitora (npr. racekadotrila) i ACE inhibitora može takođe povećati rizik nastanka angioedema (vidjeti odjeljak 4.4).

Ne preporučuje se istovremena primjena sa sljedećim ljekovima (vidjeti odjeljak 4.4)

Estramustin:

Rizik od povećane učestalosti neželjenih dejstava kao što je angioneurotski edem (angioedem).

Diuretici koji štede kalijum (npr. triamteren, amilorid), kalijum (soli):

Hiperkalijemija (potencijalno sa smrtnim ishodom), naročito povezana sa oštećenjem bubrežne funkcije (dodatni hiperkalijemijski efekti). ACE inhibitori se ne smiju upotrebljavati sa hiperkalijemičnim supstancama, osim u hipokalijemiji.

Kombinacija lijeka Viacoram sa gore pomenutim ljekovima se ne preporučuje (vidjeti odjeljak 4.4). Ako je istovremena upoteba ipak indikovana, oni se moraju upotrebljavati sa oprezom i učestalim praćenjem koncentracije serumskog kalijuma. Za upotrebu spironolaktona kod srčane insuficijencije, vidjeti u nastavku.

Litijum:

U toku istovremene primjene litijuma sa ACE inhibitorima prijavljena su reverzibilna povećanja koncentracija litijuma u serumu i toksičnost. Ne preporučuje se primjena lijeka Viacoram sa litijumom, ali ukoliko se ispostavi da je ovakva kombinacija neophodna, preporučuje se pažljivo praćenje koncentracije litijuma u serumu (vidjeti odjeljak 4.4).

Dantrolen (infuzija):

Kod životinja su zabilježene smrtonosne ventrikularne fibrilacije i kardiovaskularni kolaps povezani sa hiperkalijemijom nakon primjene verapamila i intravenske primjene dantrolena. Zbog rizika od hiperkalijemije, preporučuje se da se izbjegava istovremena primjena lijeka Viacoram koji sadrži amlodipin, blokator kalcijumskih kanala, kod pacijenata koji su podložni malignoj hipertermiji, kao i tokom terapije maligne hipertermije.

Istovremena primjena koja zahtijeva poseban nadzor:

Antidijabetici (insulin, hipoglikemici za oralnu upotrebu):

Epidemiološke studije su pokazale da se istovremenom upotrebom ACE inhibitora i antidijabetika (insulini, hipoglikemici za oralnu upotrebu) može povećati hipoglikemijsko dejstvo uz rizik od pojave hipoglikemije. Vjerovatnije je da će se ovo desiti tokom prvih nedjelja kombinovane terapije, kao i kod pacijenata sa oštećenjem bubrežne funkcije.

Baklofen:

Pojačavanje antihipertenzivnog dejstva. Neophodno je pratiti krvni pritisak i funkciju bubrega, te prilagoditi dozu antihipertenziva, po potrebi.

Diuretici koji ne štede kalijum:

Kod pacijenata na terapiji diureticima, a naročito onih koji imaju depleciju volumena i/ili soli, po uvođenju terapije ACE inhibitorima može doći do velikog sniženja krvnog pritiska. Mogućnost hipotenzivnog dejstva može se smanjiti prestankom uzimanja diuretika, povećavanjem volumena ili unosa soli prije uvođenja terapije lijekom Viacoram.

Kod arterijske hipertenzije, terapija diureticima može izazvati smanjenje koncentracije soli/volumena. U tom slučaju, terapija diureticima mora biti obustavljena prije uvođenja lijeka Viacoram, i u tom slučaju diuretik koji ne štedi kalijum može biti naknadno uključen.

Funkcija bubrega (koncentracija kreatinina) mora se pratiti tokom prve nedjelje terapije lijekom Viacoram kod svih pacijenata.

Diuretici koji štede kalijum (eplerenon, spironolakton):

Sa eplerenonom ili spironolaktonom u dozi između 12,5 mg i 50 mg na dan i niskom dozom ACE inhibitora:

U terapiji II-IV stepena srčane insuficijencije (NYHA) sa ejekcionom frakcijom < 40% i prethodno liječenom ACE inhibitorima i diureticima Henleove petlje, postoji rizik za pojavu potencijalno letalne hiperkalijemije, posebno u slučaju ako se pacijent ne prati kao što je navedeno u uputstvu za primjenu ove kombinacije.

Prije uvođenja kombinacije treba provjeriti odsustvo hiperkalijemije i oštećenja funkcije bubrega.

Pažljivo praćenje kalijemije i kreatinemije je preporučeno tokom prvog mjeseca terapije jednom nedjeljno, a poslije toga mjesečno.

Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAIL) uključujući i aspirin ≥ 3g na dan:

Kada se ACE inhibitori primjenjuju istovremeno sa nesteroidnim antiinflamatornim lijekom (npr. acetilsalicilna kiselina u dozama sa antiinflamatornim dejstvom, COX-2 inhibitori i neselektivni NSAIL), može doći do slabljenja antihipertenzivnog dejstva. Kada se ACE inhibitori primjenjuju istovremeno sa NSAIL, može doći do povećanog rizika od pogoršanja funkcije bubrega, uključujući i moguću akutnu insuficijenciju bubrega i od povećanja koncentracije kalijuma u serumu, naročito kod pacijenata sa već postojećom oslabljenom funkcijom bubrega. Ovu kombinaciju treba primjenjivati uz oprez, naročito kod starijih pacijenata. Pacijente treba adekvatno hidrirati i treba razmotriti praćenje funkcije bubrega po uvođenju istovremene terapije i periodično nakon toga.

Inhibitori mTOR-a (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus):

Pacijenti koji istovremeno uzimaju terapiju inhibitorima mTOR-a mogu imati povećan rizik za nastanak angioedema (vidjeti odjeljak 4.4).

Induktori CYP3A4:

Istovremena primjena poznatih induktora CYP3A4 može dovesti do razlikovanja koncentracije amlodipina u plazmi. Stoga je potrebno pratiti krvni pritisak i razmotriti prilagođavanje doze tokom i nakon istovremenog liječenja, naročito sa jakim induktorima CYP3A4 (npr. rifampicin, kantarion [Hypericum perforatum]).

Inhibitori CYP3A4

Istovremena primjena sa jakim ili umjerenim inhibitorima CYP3A4 (inhibitori proteaze, azolni antifungici, makrolidni antibiotici kao što su eritromicin ili klaritromicin, verapamil ili diltiazem) može dovesti do povećane izloženosti amlodipinu. Klinički značaj ovakvih farmakokinetičkih varijacija može biti izraženiji kod starijih pacijenata. Zato može biti neophodno kliničko praćenje i prilagođavanje doze lijeka Viacoram.

Povećan je rizik od nastanka hipotenzije kod pacijenata koji istovremeno uzimaju klaritromicin s amlodipinom. Preporučuje se pažljivo praćenje pacijenata kod istovremene primjene amlodipina s klaritromicinom.

Istovremena primjena koju treba razmotriti:

Antihipertenzivi (kao što su beta-blokatori) i vazodilatatori:

Istovremena primjena ovih ljekova može povećati hipotenzivno dejstvo lijeka Viacoram. Istovremena primjena sa nitroglicerinom i drugim nitratima ili drugim vazodilatatorima može dovesti do daljeg pada krvnog pritiska, pa je zato treba razmotriti sa oprezom.

Gliptini (linagliptin, saksagliptin, sitagliptin, vildagliptin):

Kod pacijenata koji istovremeno uzimaju ACE inhibitor, povišen je rizik od pojave angioedema zbog smanjene aktivnosti dipeptidil peptidaze IV (DPP-IV) uzrokovane gliptinom.

Triciklični antidepresivi/antipsihotici/anestetici:

Može doći do dodatnog smanjenja krvnog pritiska pri istovremenoj primjeni određenih anestetika, tricikličnih antidepresiva i antipsihotika sa lijekom Viacoram.

Simpatomimetici:

Simpatomimetici mogu umanjiti antihipertenzivno dejstvo lijeka Viacoram.

Kortikosteriodi, tetrakosaktid:

Smanjenje antihipertenzivnog dejstva (zadržavanje soli i vode uzrokovano kortikosteroidima).

Alfa-blokatori (prazosin, alfuzosin, doksazosin, tamsulosin, terazosin):

Pojačano antihipertenzivno dejstvo i povećan rizik od ortostatske hipotenzije.

Amifostin:

Može pojačati antihipertenzivno dejstvo amlodipina.

Soli zlata:

Kod pacijenata na terapiji injektabilnim solima zlata (natrijum aurotiomalat), pri istovremenoj terapiji ACE inhibitorom uključujući i perindopril, rijetko su prijavljivane nitritoidne reakcije (simptomi obuhvataju crvenilo lica uz osjećaj vrućine, mučninu, povraćanje i hipotenziju).

Grejpfrut:

Ne preporučuje se uzimanje grejpfruta ili soka od grejpfruta tokom terapije lijekom Viacoram, s obzirom na to da kod nekih pacijenata može doći do povećanja biološke raspoloživosti amlodipina, što rezultuje izraženijim sniženjem krvnog pritiska.

Takrolimus:

Postoji rizik od povišene koncentracije takrolimusa u krvi kada se primjenjuje zajedno s amlodipinom. Kako bi se izbjegla toksičnost takrolimusa, kod istovremene primjene s amlodipinom, potrebno je pratiti koncentraciju takrolimusa u krvi, i ako je potrebno prilagoditi dozu takrolimusa.

Inhibitori ciljnog molekula za rapamicin kod sisara (mTOR):

Inhibitori mTOR-a, kao što su sirolimus, temsirolimus i everolimus, supstrati su CYP3A. Amlodipin je slab inhibitor CYP3A. Uz istovremenu primjenu inhibitora mTOR-a, amlodipin može povećati izloženost inhibitorima mTOR-a.

Ciklosporin:

Nisu sprovedena ispitivanja interakcija ciklosporina i amlodipina kod zdravih dobrovoljaca ili drugih grupa, osim kod pacijenata s transplantacijom bubrega, kod kojih je opaženo varijabilno povećanje najniže koncentracije (prosječno 0% - 40%) ciklosporina. Potrebno je razmotriti praćenje koncentracija ciklosporina kod pacijenata s transplantacijom bubrega koji primaju amlodipin te, po potrebi, smanjiti dozu ciklosporina.

Na osnovu podataka o trudnoći i dojenju pojedinačnih aktivnih supstanci koje čine ovu fiksnu kombinaciju:

Lijek Viacoram se ne preporučuje tokom prvog trimestra trudnoće. Lijek Viacoram je kontraindikovan tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće.

Lijek Viacoram se ne preporučuje tokom dojenja. Potrebno je donijeti odluku o prekidu dojenja ili prekidu terapije lijekom Viacoram, uzimajući pritom u obzir važnost terapije za majku.

Plodnost

Povezano sa perindoprilom:

Nije bilo uticaja na reproduktivnu sposobnost, ni na fertilitet.

Povezano sa amlodipinom:

Kod nekih pacijenata koji su koristili blokatore kalcijumskih kanala, zabilježene su reverzibilne biohemijske promjene na nivou glave spermatozoida koje mogu umanjiti mogućnost oplođenja. Ne postoji dovoljno kliničkih podataka o potencijalnom dejstvu amlodipina na fertilitet. U jednoj studiji na pacovima zabilježena su neželjena dejstva na fertilitet kod mužjaka (vidjeti odjeljak 5.3).

Trudnoća

Povezano sa perindoprilom:

Epidemiološki dokazi o riziku od teratogenosti po izlaganju ACE inhibitorima u toku prvog trimestra trudnoće nijesu dali konkretan zaključak, međutim, ne može se isključiti blago povećanje rizika. Pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prevesti na alternativnu antihipertenzivnu terapiju za koju je potvrđena bezbjednost primjene u trudnoći, osim ukoliko se kontinuirana primjena ACE inhibitora smatra neophodnom. Kada se potvrdi trudnoća, odmah treba prekinuti terapiju ACE inhibitorima i ako je moguće, treba započeti alternativnu terapiju.

Poznato je da izloženost terapiji ACE inhibitorima u toku drugog i trećeg trimestra može da izazove fetotoksičnost kod ljudi (smanjena funkcija bubrega, oligohidramnion, poremećaj osifikacije lobanje) i neonatalnu toksičnost (neonatalna insuficijencija bubrega, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti odjeljak 5.3).

Ukoliko do izlaganja ACE inhibitorima dođe od drugog trimestra trudnoće, preporučuje se ultrazvučno praćenje funkcije bubrega i stanje lobanje.

Odojčad čije su majke uzimale ACE inhibitore moraju se pažljivo pratiti zbog hipotenzije (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.4).

Povezano sa amlodipinom:

Bezbjednost primjene amlodipina kod trudnica nije utvrđena.

U studijama na životinjama, reproduktivna toksičnost je zabilježena sa visokim dozama (vidjeti odjeljak 5.3). Upotreba u trudnoći se jedino preporučuje kada ne postoji bezbjednija alternativa i kada sama bolest predstavlja veći rizik po majku i fetus.

Dojenje

Povezano sa perindoprilom:

S obzirom na to da informacije u vezi sa upotrebom perindoprila tokom dojenja nijesu dostupne, perindopril se ne preporučuje tokom dojenja, već se preporučuje alternativna terapija ljekovima sa bolje utvrđenim bezbjednosnim profilom, naročito tokom dojenja novorođenčeta ili prijeveremeno rođenih beba.

Povezano sa amlodipinom:

Amlodipin se izlučuje u mlijeko liječenih žena. Procijenjen je udio majčine doze koju primi dojenče, i njegov interkvartilni raspon iznosio je od 3 do 7 %, uz maksimum od 15 %. Dejstvo amlodipina na dojenčad nije poznato. Odluka o tome da li će se nastaviti sa dojenjem i/ili sa terapijom amlodipinom treba da bude zasnovana na koristi za bebu od dojenja i koristi za majku od terapije amlodipinom.

Nijesu vršena ispitivanja dejstva lijeka Viacoram na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama.

Perindopril i amlodipin mogu imati mali ili umjeren uticaj na sposobnosti prilikom upravljanja vozilom ili rukovanja mašinama. Ako se kod pacijenta javlja vrtoglavica, glavobolja, zamor, iznurenost ili mučnina, sposobnost za adekvatno reagovanje može biti umanjena.

Preporučuje se oprez pri upotrebi lijeka Viacoram, posebno na početku terapije

Sažetak bezbjednosnog profila

Bezbjednosni profil lijeka Viacoram je procijenjen u šestomjesečnoj kontolisanoj studiji koja je uključivala 1771 pacijenta, od kojih je 887 uzimalo lijek Viacoram, u kontrolisanoj studiji koja je uključivala 837 pacijenata i trajala 6 nedjelja, od kojih je 279 uzimalo lijek Viacoram i u placebo-kontrolisanoj studiji koja je uključivala 1581 pacijenta i trajala 8 nedjelja, od kojih je 249 uzimalo lijek Viacoram.

U ovim kliničkim studijama, nijesu zabilježene nove značajne neželjene reakcije sa ovom fiksnom kombinacijom u poređenju sa poznatim dejstvima pojedinačnih komponenti.

Sljedeće neželjene reakcije su najčešće prijavljivane tokom kliničkih ispitivanja: vrtoglavica, kašalj i edem.

Neželjene reakcije ranije prijavljene tokom kliničkih ispitivanja i/ili postmarketinškog praćenja individualnih komponenti lijeka Viacoram (perindopila i amlodipina) navedene su u sljedećoj tabeli jer se one mogu javiti i prilikom primjene fiksne kombinacije.

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija:

U toku terapije lijekom Viacoram, ili perindoprilom, ili amlodipinom, koji su primjenjivani odvojeno, zabilježena su sljedeća neželjena dejstva koja su rangirana prema MedDRA klasifikaciji sistema organa i prema sljedećoj učestalosti: veoma česta (≥1/10), česta (≥1/100 i <1/10), povremena (≥1/1000 i <1/100), rijetka (≥1/10000 i <1/1000), veoma rijetka (<1/10000); nepoznata učestalost (ne može se utvrditi na osnovu raspoloživih podataka).

*Učestalost je izračunata iz kliničkih studija za neželjena dejstva zabilježena spontanim prijavljivanjem.

Opisani su slučajevi SIADH s drugim ACE inhibitorima. SIADH se treba smatrati veoma rijetkom, ali mogućom komplikacijom povezanom s primjenom ACE inhibitora, uključujući i perindopril.

Dodatne informacije o fiksnoj kombinaciji perindopril/amlodpin

Randomizovana, dvostruko slijepa, placebo kontrolisana studija koja je trajala 8 nedjelja pokazala je da je periferni edem, poznato neželjeno dejstvo amlodipina, bio zastupljen u nižoj incidenci kod pacijenata koji su uzimali fiksnu kombinaciju perindopril, 3,5 mg /amlodipin 2,5 mg, nego kod pacijenata koji su primali samo amlodipin 5 mg (1,6% u odnosu na 4,9%).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Ne postoje podaci o predoziranju lijekom Viacoram.

Podaci o namjernom predoziranju amlodipinom kod ljudi su ograničeni.

Simptomi: dostupni podaci ukazuju da predoziranje može rezultovati prekomjernom perifernom vazodilatacijom i mogućom refleksnom tahikardijom. Značajna i vjerovatno produžena sistemska hipotenzija može dovesti do šoka sa smrtnim ishodom.

Terapija: klinički značajna hipotenzija zbog predoziranja amlodipinom zahtijeva kardiovaskularnu potporu uključujući često praćenje srčane i respiratorne funkcije, podizanje ekstremiteta i praćenje cirkulatornog volumena i diureze.

Prilikom ponovnog uspostavljanja vaskularnog tonusa i krvnog pritiska, vazokonstriktor može biti od koristi, pod uslovom da nema kontraindikacija za njegovu primjenu. Intravenski dat kalcijum glukonat može biti od koristi prilikom otklanjanja dejstva blokade kalcijumskih kanala.

U nekim slučejevima može biti od koristi gastrična lavaža. Kod zdravih dobrovoljaca, upotreba aktivnog uglja do 2 sata nakon primjene amlodipina od 10 mg smanjuje brzinu resorpcije amlodipina.

Pošto se amlodipin vezuje za proteine plazme u velikoj mjeri, nije vjerovatno da će dijaliza biti korisna.

Postoje ograničeni podaci o predoziranju perindoprilom kod ljudi. Simptomi koji se dovode u vezu sa predoziranjem ACE inhibitorima mogu obuhvatati hipotenziju, cirkulatorni šok, poremećaj elektrolita, insuficijenciju bubrega, hiperventilaciju, tahikardiju, palpitacije, bradikardiju, vrtoglavicu, anksioznost i kašalj.

Preporučena terapija predoziranja sastoji se od intravenske infuzije normalnog fiziološkog rastvora. Ukoliko se javi hipotenzija, pacijenta traba staviti u šok položaj. Treba razmotriti terapiju infuzijom angiotenzina II i/ili intravenskih kateholamina, ako je dostupna. Perindopril se dijalizom može ukloniti iz sistemske cirkulacije (vidjeti odjeljak 4.4). Terapija pejsmejkerom je indikovana kod bradikardije otporne na terapiju. Treba kontinuirano pratiti vitalne znake, elektrolite u serumu i koncentracije kreatinina.

Farmakoterapijska grupa: ACE inhibitori i blokatori kalcijumskih kanala

ATC kod: C09BB04

Mehanizam dejstva:

Lijek Viacoram sadrži dvije aktivne supstance sa antihipertenzivnim dejstvom i komplementarnim mehanizmima kontrole krvnog pritiska kod pacijenata sa esencijalnom hipertenzijom: amlodipin pripada grupi antagonista kalcijumskih kanala, a perindopril inhibitorima angiotenzin konvertujućeg enzima.

Fiksna kombinacija ove dvije aktivne supstance ima aditivno antihipertenzivno dejstvo.

Farmakodinamsko dejstvo:

Perindopril:

Perindopril je inhibitor enzima koji katalizuje pretvaranje angiotenzina I u angiotenzin II (angiotenzin konvertujući enzim – ACE). Ovaj konvertujući enzim, konvertaza, ili kinaza, predstavlja egzopeptidazu koja omogućava pretvaranje angiotenzina I u vazokonstriktor angiotenzin II, a takođe izaziva razlaganje vazodilatatora bradikinina na neaktivni heptapeptid. Inhibiranje ACE dovodi do smanjenja angiotenzina II u plazmi, što dovodi do povećane aktivnosti renina u plazmi (inhibicijom negativne povratne sprege pri oslobađanju renina) i smanjenog lučenja aldosterona. Pošto ACE inaktivira bradikinin, inhibicija ACE dovodi i do povećane aktivnosti i sistemskih i lokalnih kalikrein-kininskih sistema (a time i do aktiviranja prostaglandinskog sistema). Moguće je da ovaj mehanizam daje doprinos dejstvu ACE inhibitora u snižavanju krvnog pritiska i da je dijelom odgovoran za neka njihova neželjena dejstva (npr. kašalj).

Perindopril djeluje preko svog aktivnog metabolita perindoprilata. Ostali metaboliti ne pokazuju inhibiciju aktivnosti ACE in vitro.

Amlodipin:

Amlodipin je inhibitor influksa jona kalcijuma, iz grupe dihidropiridina (spori blokatori kanala ili antagonisti jona kalcijuma) i inhibira transmembranski influks jona kalcijuma u srčani i glatki vaskularni mišić.

Mehanizam antihipertenzivnog dejstva amlodipina je posljedica direktnog opuštajućeg dejstva na glatki vaskularni mišić. Nije sasvim utvrđen precizni mehanizam zahvaljujući kojem amlodipin ublažava anginu, ali amlodipin smanjuje ukupno ishemijsko opterećenje na osnovu sljedeća dva dejstva:

• Amlodipin dilatira periferne arteriole i na taj način smanjuje ukupni periferni otpor (afterload) nasuprot koga srce radi. Pošto srčana frekvenca ostaje stabilna, ovim rasterećenjem srca smanjuje se potrošnja energije miokarda i njegove potrebe za kiseonikom.
• Mehanizam dejstva amlodipina vjerovatno obuhvata i dilataciju glavnih koronarnih arterija i arteriola, i u normalnim i u ishemijskim regijama. Ovom dilatacijom se povećava miokardalna isporuka kiseonika kod pacijenata sa spazmom koronarnih arterija (Prinzmetal-ova ili varijabilna angina).

Klinička efikasnost i bezbjednost:

Perindopril/amlodipin:

U multicentričnoj, randomizovanoj, dvostruko slijepoj, placebo kontolisanoj faktorijalnoj studiji paralelnih grupa koja je trajala 8 nedjelja, kod 1581 pacijenta sa blagom do umjerenom hipertenzijom fiksna kombinacija perindopril, amlodipin u dozi od 3,5 mg + 2,5 mg dovela je do statistički i klinički značajnije redukcije sistolnog/dijastolnog krvnog pritiska (22,0/13,6 mmHg) nego placebo (14,2/9,3 mmHg) i monoterapija pojedinačnim komponentama perindopril 3,5 mg (16,3/9,7 mmHg) i amlodipin 2,5 mg (16,0/10,3mmHg) (p<0,001 za sva poređenja).

U šestomjesečnoj multicentričnoj, randomizovanoj, dvostuko slijepoj, aktivno kontrolisanoj studiji, 1774 pacijenta sa blagom do umjerenom hipertenzijom su dobijala ili perindopril, amlodipin 3,5 mg + 2,5 mg, povećavajući dozu na 7 mg + 5 mg, zatim na 14 mg + 10 mg, kombinovano sa indapamidom od 1,5 mg, ili valsartan, amlodipin kombinaciju (valsartan 80 mg, povećavajući do 160 mg, zatim valsartan, amlodipin 160 mg + 5 mg i 160 mg + 10 mg).

Poslije tri mjeseca terapije, srednje smanjenje sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska bilo je klinički i statistički značajnije u Viacoram grupi (25,9/16,9 mmHg) nego u valsartan, amlodipin grupi (23,6/15,5 mmHg) (p<0,001 za sva poređenja).

Udio pacijenata sa kontrolisanim krvnim pritiskom bio je 56,4% u perindopril, amlodipin grupi naspram 49,0% u valsartan, amlodipin grupi (p=0,002), i stopa odgovora pacijenata bila je 87,4% nasuprot 81,6% (p<0,001).

Superiornost lijeka Viacoram u odnosu na kombinaciju valsartan, amlodipin u smanjenju krvnog pritiska i stopama odgovora bila je zabilježena od prvog mjeseca i održavana sa svakom kontrolom tokom 6 mjeseci (do kraja ispitivanja).

Ovi rezultati su potvrđeni 24-časovnim, automatskim praćenjem krvnog pritiska (ABPM) sprovedenom u podgrupi od 1029 pacijenata. Poslije 3, odnosno 6 mjeseci, smanjenje srednjeg sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska tokom 24 sata bilo je veće sa perindopril, amlodipin fiksnom kombinacijom (15,5/9,4 mmHg i 17/10,4 mmHg) nego sa valsartan, amlodipin kombinacijom (12,7/8,0 mmHg i 14,7/9,2 mmHg) (p≤0,001).

U osmomjesečnom, otvorenom praćenju nakon završetka studije, u koje je uključeno 1554 pacijenta, bezbjednosni profil lijeka Viacoram bio je u skladu sa bezbjednosnim profilom perindoprila i amlodipina.

U devetomjesečnoj multicentričnoj, randomizovanoj, dvostruko slijepoj, kontrolisanoj studiji, 3270 pacijenata sa blagom do umjerenom hipertenzijom primali su ili perindopril, amlodipin 3,5 mg + 2,5 mg, sa povećanjem doze na 7 mg + 5 mg, zatim na 14 mg + 5 mg i 14 mg + 10 mg, ili kombinaciju irbesartan, hidrohlortiazid (irbesartan 150 mg, zatim irbesartan, hidrohlortiazid 150 mg + 12,5 mg, 300 mg + 12,5 mg i 300 mg + 25 mg).

Udio pacijenata sa kontrolisanim krvnim pritiskom se statistički značajno povećao sa svakom terapijom fiksnom kombinacijom perindopril, amlodipin prilikom svake kontrole, tokom 6 mjeseci (p<0,001 tokom 3 mjeseca i p≤0,003 za posljednji period do 6 mjeseci).

Poslije 6 mjeseci terapije, srednje smanjenje krvnog pritiska bilo je slično u perindopril, amlodipin grupi i irbesartan, hidrohlorotiazid grupi i za sistolni (p=0,116) i za dijastolni (p=0,050) pritisak (22,0/10,1 mmHg sa kombinacijom perindopril, amlodipin i 22,5/9,6 mmHg sa kombinacijom irbesartan, hidrohlorotijazid).

Najčešća neželjena dejstva u kliničkim studijama su bila vrtoglavica, kašalj i edem (vidjeti odjeljak 4.8).

Neželjena dejstva prijavljena u kliničkim studijama su bila u skladu sa onim predviđenim na osnovu bezbjednosnih profila perindoprila i amlodipina.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS):

Dvije velike, randomizovane, kontrolisane studije (ONTARGET (ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) su ispitivale upotrebu kombinacije ACE inhibitora sa blokatorom receptora angiotenzina II.

ONTARGET studija je sprovedena kod pacijenata sa istorijom kardiovaskularne ili cerebrovaskularne bolesti, ili dijabetes melitusa tipa 2 sa dokazima o oštećenju ciljnih organa. VA NEPHRON-D studija je sprovedena kod pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2 i dijabetičnom nefropatijom.

Ove studije nijesu pokazale značajan povoljan efekat na renalne i/ili kardiovaskularne ishode i mortalitet, dok su zabilježeni povećani rizici od pojave hiperkalijemije, akutnog oštećenja bubrega i/ili hipotenzije u poređenju sa monoterapijom.

Uzevši u obzir njihove slične farmakodinamske osobine, rezultati su primjenjivi na druge ACE inhibitore i blokatore receptora za angiotenzin II.

Dakle, ACE inhibitore i blokatore receptora za angiotenzin II ne treba koristiti istovremeno kod pacijenata koji pate od dijabetičke nefropatije.

ALTITUDE (Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bila studija dizajnirana da ispita koristi dodatka aliskirena standardnoj terapiji ACE inhibitorom ili blokatorom receptora za angiotenzin II kod pacijenata sa dijabetes melitusom tipa 2 i hroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću, ili obije. Studija je prekinuta ranije zbog povećanog rizika od neželjenih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar su brojčano bili češći u aliskirenskoj grupi nego u placebo grupi, i neželjene reakcije i ozbiljne neželjene reakcije od značaja (hiperkalijemija, hipotenzija i renalna disfunkcija) su češće prijavljivane u aliskirenskoj grupi nego u placebo grupi.

Brzina i obim resorpcije perindoprila i amlodipina iz lijeka Viacoram ne razlikuju se znatno od brzine i obima resorpcije perindoprila i amlodipina iz tableta sa jednom aktivnom supstancom.

Perindopril:

Resorpcija:

Resorpcija perindoprila nakon oralne primjene je brza, a maksimalna koncentracija se postiže u roku od 1 sata. Poluvrijeme eliminacije perindoprila iz plazme je 1 sat.

Perindopril je prolijek. 27% primijenjene doze perindoprila ulazi u krvotok kao aktivni metabolit perindoprilat. Perindopril, pored aktivnog perindoprilata, stvara još pet metabolita i svi su neaktivni. Maksimalna koncentracija perindoprilata u plazmi dostiže se u roku od 3 do 4 sata.

Pošto se konverzija u perindoprilat smanjuje uzimanjem hrane, a time i bioraspoloživosti, perindopril arginin treba primjenjivati oralno u obliku jedne dnevne doze, ujutru prije jela.

Utvrđen je linearan odnos između doze perindoprila i njegove koncentracije u plazmi.

Distribucija:

Volumen distribucije iznosi oko 0,2 L/kg za nevezani perindoprilat. Vezivanje perindoprilata za proteine plazme iznosi 20%, prvenstveno za angiotenzin konvertujući enzim, ali zavisi od koncentracije.

Eliminacija:

Perindoprilat se eliminiše urinom, a poluvrijeme eliminacije nevezane frakcije iznosi oko 17 sati, što dovodi do postizanja ravnotežnog stanja u roku od 4 dana.

Amlodipin:

Resorpcija, distribucija, vezivanje za proteine plazme:

Amlodipin se dobro resorbuje nakon oralne primjene terapijskih doza uz maksimalne koncentracije u krvi između 6-12 sati nakon uzimanja doze. Utvrđeno je da apsolutna bioraspoloživost iznosi između 64% i 80%. Volumen distribucije iznosi oko 21 L/kg. In vitro studije su pokazale da se oko 97,5% cirkulišućeg amlodipina vezuje za proteine plazme.

Hrana ne utiče na bioraspoloživost.

Biotransformacija, eliminacija:

Terminalno poluvrijeme eliminacije iz plazme iznosi oko 35-50 sati i u skladu je sa doziranjem jednom dnevno. Amlodipin se u velikoj mjeri metaboliše u jetri u neaktivne metabolite. Oko 60% primijenjene doze se izlučuje urinom u obliku metabolita, a 10% u neizmijenjenom obliku.

Specijalne populacije pacijenata:

Pedijatrijska populacija (uzrast ispod 18 godina):

Nema raspoloživih farmakokinetičkih podataka o primjeni lijeka kod pedijatrijske populacije.

Stariji pacijenati:

Vrijeme do pojave maksimalnih koncentracija amlodipina u plazmi slično je kod starijih i mlađih ispitanika. Klirens amlodipina ima tendenciju smanjivanja kod starijih pacijenata, što dovodi do povećanja vrijednosti PIK i poluvremena eliminacije.

Treba biti oprezan na početku liječenja i kod povećanja doze kod starijih pacijenata, u zavisnosti od funkcije bubrega.

Eliminacija perindoprilata je smanjena kod starijih pacijenata. Prije povećanja doze, treba provjeriti renalnu funkciju. Dakle, uobičajeno medicinsko praćenje treba da obuhvata učestaliju kontrolu vrijednosti kreatinina i kalijuma (vidjeti odjeljke 4.2 i 4.4).

Oštećenje funkcije bubrega:

Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina između 30 mL/min i 60 mL/min), početna preporučena doza lijeka Viacoram je 3,5 mg + 2,5 mg svaki drugi dan (vidjeti odjeljak 4.2).

Oštećenje funkcije bubrega ne utiče značajno na farmakokinetiku amlodipina. Amlodipin se ne može ukloniti dijalizom.

Eliminacija perindoprila je smanjena kod pacijenata sa insuficijencijom srca ili bubrega.

Dakle, uobičajeno medicinsko praćenje treba da obuhvata učestaliju kontrolu vrijednosti kreatinina i kalijuma (vidjeti odjeljke 4.2 i 4.4).

Oštećenje funkcije jetre:

Neophodan je oprez kod pacijenata sa oboljenjima jetre (vidjeti odjeljke 4.2 i 4.4).

Veoma malo podataka je dostupno u pogledu primjene amlodipina kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Pacijenti sa insuficijencijom jetre imaju smanjen klirens amlodipina što rezultuje dužim poluvremenom eliminacije i porastom vrijednosti PIK približno 40-60%.

Klirens perindoprilata putem dijalize iznosi 70 mL/min. Farmakokinetika perindoprila je izmijenjena kod pacijenata sa cirozom: klirens neizmijenjenog lijeka preko jetre smanjen je za pola. Međutim, nije smanjena količina perindoprilata koji se stvara, pa zato nije potrebna korekcija doze (vidjeti odjeljke 4.2 i 4.4).

Perindopril, amlodipin:

Pretklinička studija o bezbjednosti lijeka na pacovima pokazala je da se fiksna kombinacija perindoprila i amlodipina dobro podnosi. Zaključci toksikološke studije kod pacova koja je trajala 13 nedjelja bili su u skladu sa podacima za perindopril i amlodipin kada se obije supstance primjenjuju pojedinačno. Nije zabilježena pojava nove toksičnosti ili porasta toksičnosti povezanih sa pojedinačnim aktivnim supstancama lijeka.

Perindopril:

Ispitivanja hronične toksičnosti pri peroralnoj primjeni (na pacovima i majmunima) pokazala su da je ciljni organ bubreg, a da je njegovo oštećenje reverzibilno.

U in vitro i in vivo studijama nije zabilježena mutagenost.

Studije reproduktivne toksičnosti (pacovi, miševi, kunići i majmuni) nijesu pokazale znake embriotoksičnosti ili teratogenosti. Međutim, pokazalo se da inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima, kao klasa, imaju neželjena dejstva na kasni fetalni razvoj, što dovodi do fetalne smrti i urođenih mana kod glodara i kunića: uočene su renalne lezije i povećana perinatalna i postnatalna smrtnost.

U dugoročnim studijama na pacovima i miševima nije uočena karcinogenost. Fertilitet nije oštećen ni kod mužjaka ni kod ženki pacova.

Amlodipin:

Reproduktivna toksičnost:

U studijama reproduktivne toksičnosti kod pacova i miševa zabilježeno je produženo trajanje trudnoće, produženo trajanje porođaja, i smanjen broj preživjelih mladunaca pri dozama približno 50 puta većim od maksimalnih preporučenih doza za ljude izraženih u mg/kg.

Uticaj na fertilitet:

Nije zabilježen uticaj na fertilitet kod pacova tretiranih amlodipinom (mužjaci tokom 64 dana, ženke tokom 14 dana prije parenja) u dozama do 10 mg/kg/dan (8 puta* maksimalna preporučena doza za ljude od 10 mg na mg/m²). U drugoj studiji na pacovima u kojoj su mužjaci tretirani amlodipin besilatom 30 dana u dozi uporedivoj sa humanim dozama u mg/kg, došlo je do smanjenja folikulostimulirajućeg hormona u plazmi i testosterona, kao i smanjenje gustine sperme i broja zrelih spermatida i Sertolijevih ćelija.

Karcinogeneza i mutageneza:

Pacovi i miševi kojima je amlodipin davan u ishrani tokom dvije godine, u koncentracijama preračunatim da se postigne dnevni dozni nivo od 0,5, 1,25, i 2,5 mg/kg/dan nijesu pokazale karcinogenost. Najveća doza (za miševe jednaka, a za pacove dva puta veća od maksimalne preporučene kliničke doze od 10 mg na mg/m²) bila je blizu maksimalne tolerisane doze za miševe ali ne i za pacove.

Ispitivanja mutagenosti nijesu pokazala dejstvo lijeka na nivou gena ili hromozoma.

*Bazirano na tjelesnoj masi pacijenta od 50 kg.

Laktoza, monohidrat;

Celuloza, mikrokristalna (E460);

Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni (E551);

Magnezijum stearat (E470B).

Nije primjenjivo.

3 godine.

Rok upotrebe nakon prvog otvaranja: 30 dana, na temperaturi do 30°C.

Uslovi čuvanja prije prvog otvaranja: Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Uslovi čuvanja nakon prvog otvaranja: Lijek čuvati na temperaturi do 30°C.

Unutrašnje pakovanje je polipropilenski kontejner za tablete sa regulatorom protoka od polietilena niske gustine (koji ima ulogu da ograniči broj tableta prilikom uzimanja lijeka) i zatvaračem od polietilena niske gustine koji sadrži desikant (silikagel). Polipropilenski kontejner za tablete sadrži 30 tableta.

Spoljnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija koja sadrži jedan kontejner za tablete i Uputstvo za lijek.

Nema posebnih zahtjeva.

Lijek Viacoram predstavlja kombinaciju dvije aktivne supstance, perindoprila i amlodipina. Obije aktivne supstance pomažu u kontroli povišenog krvnog pritiska.

Perindopril je ACE inhibitor (inhibitor angiotenzin konvertujućeg enzima). Amlodipin je antagonista kalcijumskih kanala (koji spada u grupu ljekova pod nazivom dihidropiridini). Zajedno djeluju na taj način što dovode do širenja i opuštanja krvnih sudova, tako da krv lakše prolazi kroz njih i olakšava srcu da održi adekvatan protok krvi.

Lijek Viacoram se koristi za liječenje povišenog krvnog pritiska (hipertenzije) kod odraslih.

Lijek Viacoram ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na perindopril ili na bilo koji drugi ACE inhibitor, ili na amlodipin ili na bilo koji drugi antagonist kalcijumskih kanala, ili na bilo koju pomoćnu supstancu ovog lijeka (navedene u odjeljku 6),
• ako imate ozbiljne probleme sa bubrezima,
• ako ste prilikom ranije terapije ACE inhibitorima imali simptome kao što su zviždanje u grudima, oticanje lica ili jezika, izražen svrab ili ozbiljan osip po koži, ili ako ste Vi ili neko od članova Vaše porodice imali ove simptome u bilo kojim drugim okolnostima (stanje koje se naziva angioedem),
• ako imate suženje zaliska aorte (stenozu aorte) ili kardiogeni šok (kada srce nije u stanju da snabdijeva organizam dovoljnom količinom krvi),
• ako imate veoma nizak krvni pritisak (hipotenziju),
• ako imate srčanu slabost nakon srčanog udara (infarkt miokarda),
• ako ste trudni više od 3 mjeseca (primjena lijeka Viacoram se ne preporučuje u ranoj trudnoći, vidjeti odjeljak ,, Plodnost, trudnoća i dojenje“),
• ako imate šećernu bolest (dijabetes melitus) ili probleme sa bubrezima, i uzimate lijek za snižavanje krvnog pritiska koji sadrži aliskiren,
• ako se podvrgavate hemodijalizi ili bilo kojoj drugoj vrsti filtracije krvi. U zavisnosti od aparata koji se koristi, lijek Viacoram možda nije odgovarajući lijek za Vas,
• ako imate probleme sa bubrezima usljed kojih je smanjeno snabdijevanje bubrega krvlju (stenoza bubrežne arterije),
• ako se liječite sakubitrilom, valsartanom, lijekom koji se koristi u liječenju slabosti srca (vidjeti dio ,,Upozorenja i mjere opreza“ i ,, Primjena drugih ljekova“).

Upozorenja i mjere opreza:

Prije nego što počnete da uzimate lijek Viacoram, razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom ili medicinskom sestrom, ako se bilo šta od navedenog odnosi na Vas:

• ako imate hipertrofičnu kardiomiopatiju (oboljenje srčanog mišića),
• ako imate srčanu slabost,
• ako imate izrazito povećanje krvnog pritiska (hipertenzivnu krizu),
• ako imate bilo koji drugi srčani problem,
• ako imate probleme sa jetrom,
• ako imate probleme sa bubrezima (uključujući transplantaciju bubrega),
• ako imate veoma visoke vrijednosti hormona koji se naziva aldosteron u krvi (primarni aldosteronizam),
• ako imate kolagenu vaskularnu bolest (oboljenje vezivnog tkiva), kao što su sistemski eritematozni lupus ili sklerodermija,
• ako imate šećernu bolest (dijabetes),
• ako ste na dijeti sa ograničenim unosom soli ili koristite zamjene za so koje sadrže kalijum (neophodno je postići uravnotežene koncentracije kalijuma u krvi),
• ako ste starija osoba i doza lijeka treba da Vam bude povećana,

- ako uzimate bilo koji od sljedećih ljekova za sniženje krvnog pritiska:

• „blokatori angiotenzin II receptora“ (poznati i kao sartani – npr. valsartan, telmisartan, irbesartan), naročito ako imate probleme sa bubrezima povezane sa šećernom bolešću,
• aliskiren.

Vaš ljekar će možda zatražiti redovnu provjeru funkcije Vaših bubrega, krvnog pritiska i koncentracije elektrolita (npr. kalijuma) u krvi.

Pogledati i informacije u odjeljku „Lijek Viacoram ne smijete koristiti“.

- ako ste pripadnik crne rase, jer možete biti pod povećanim rizikom od pojave angioedema i ovaj lijek kod Vas može biti manje efikasan u sniženju krvnog pritiska nego kod pripadnika drugih rasa,

- ako uzimate bilo koji od navedenih ljekova, povećan je rizik za nastanak angioedema:

• sirolimus, everolimus, temsirolimus i ostale ljekove koji spadaju u grupu ljekova pod nazivom inhibitori mTOR-a (primjenjuju se za sprječavanje odbacivanja presađenih organa),
• sakubitril (dostupan u fiksnoj kombinaciji s valsartanom), koji se koristi u liječenju hronične srčane slabosti.

Angioedem

Angioedem (ozbiljna alergijska reakcija koja je praćena pojavom otoka lica, usana, jezika ili grla sa teškoćama pri gutanju ili disanju) je prijavljen kod pacijenata koji su liječeni ACE inhibitorima, uključujući perindopril. Ovo se može desiti u bilo kom trenutku tokom terapije. Ako se kod Vas pojave takvi simptomi, prekinite terapiju lijekom Viacoram i odmah se obratite svom ljekaru. Vidjeti takođe odjeljak 4.

Morate obavijestiti Vašeg ljekara ukoliko mislite da ste trudni (ili da možete ostati trudni). Primjena lijeka Viacoram se ne preporučuje u ranoj trudnoći, a ne smije se uzimati poslije prvog trimestra trudnoće (prva 3 mjeseca trudnoće) jer ozbiljno može naškoditi Vašoj bebi ako se uzima u tom periodu (pogledati odjeljak „Plodnost, trudnoća i dojenje“).

Kada uzimate lijek Viacoram, neophodno je da o tome informišete ljekara ili medicinsko osoblje:

• ako ćete biti podvrgnuti opštoj anesteziji i/ili većem hirurškom zahvatu,
• ako ste nedavno imali proliv ili ste povraćali,
• ako se morate podvrgnuti postupku afereze LDL-a (postupak pomoću kojeg se holesterol odstranjuje iz krvi pomoću aparata),
• ako planirate da se podvrgnete terapiji desenzitizacije u cilju smanjivanja alergije na ubod pčele ili ose.

Djeca i adolescenti

Lijek Viacoram se ne smije upotrebljavati kod djece i adolescenata.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste nedavno uzimali ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove.

Primjena lijeka Viacoram se mora izbjegavati uz sljedeće ljekove:

• litijum (lijek koji se koristi za liječenje manije ili depresije),
• estramustin (lijek koji se koristi u terapiji raka),
• diuretike koji štede kalijum (npr. spironolakton, triamteren), suplemente kalijuma ili zamjene za so koje sadrže kalijum,
• aliskiren (koristi se za liječenje povišenog krvnog pritiska) (vidjeti takođe informacije navedene u odjeljku „Lijek Viacoram ne smijete koristiti” i „Upozorenja i mjere opreza”),
• blokatore angiotenzinskih receptora (ARB) (koriste se za liječenje povišenog krvnog pritiska) (npr. valsartan, telmisartan, irbesartan...),
• dantrolen (primijenjen infuziono) (koristi se za liječenje ukočenosti mišića kod bolesti kao što je multipla skleroza, ili za liječenje maligne hipertermije tokom dejstva anestezije čiji simptomi uključuju veoma visoku tjelesnu temperaturu i ukočenost mišića),
• sakubitril, valsartan (lijek koji se koristi u liječenju dugotrajne slabosti srca). Vidjeti odjeljke ,,Lijek Viacoram ne smijete koristiti“ i ,,Upozorenja i mjere opreza“.

Određeni ljekovi mogu da utiču na terapiju lijekom Viacoram. Obavezno recite svom ljekaru ako uzimate bilo koji od navedenih ljekova, jer je u tom slučaju neophodan poseban oprez:

• druge ljekove za liječenje visokog krvnog pritiska, uključujući i diuretike (ljekovi koji povećavaju količinu urina koji proizvode bubrezi),
• ljekove koji se primjenjuju za sprječavanje odbacivanja presađenih organa (sirolimus, everolimus, temsirolimus i drugi ljekovi koji spadaju u grupu ljekova pod nazivom inhibitori mTOR-a). Vidjeti odjeljak ,,Upozorenja i mjere opreza“.
• nesteroidne antiinflamatorne ljekove (npr. ibuprofen) za ublažavanje bolova, ili visoke doze acetilsalicilne kiseline (aspirina),
• ljekove za liječenje dijabetesa (kao što su insulin, gliptini),
• ljekove za liječenje mentalnih poremećaja kao što su depresija, anksioznost, shizofrenija itd. (npr. triciklični antidepresivi, antipsihotici, imipraminski antidepresivi, neuroleptici),
• imunosupresive (ljekovi koji suprimiraju odbrambeni odgovor organizma) koji se koriste u terapiji autoimunih poremećaja ili nakon transplantacije (npr. ciklosporin, takrolimus),
• alopurinol (koristi se za liječenje gihta),
• prokainamid (koristi se za liječenje nepravilnog srčanog ritma),
• vazodilatatore, uključujući i nitrate (ljekove za širenje krvnih sudova),
• heparin (lijek koji se koristi za razrjeđivanje krvi),
• efedrin, noradrenalin ili adrenalin (ljekovi koji se koriste za liječenje izrazito niskog krvnog pritiska, šoka ili astme),
• baklofen (koristi se za liječenje ukočenosti mišića kod oboljenja kao što je multipla skleroza),
• neke antibiotike, kao što su rifampicin, eritromicin, klaritromicin (za liječenje bakterijskih infekcija),
• antiepileptike, kao što su karbamazepin, fenobarbital, fenitoin, fosfenitoin, primidon,
• itrakonazol, ketokonazol (ljekovi koji se koriste za liječenje gljivičnih infekcija),
• alfa-blokatore koji se koriste za liječenje uvećane prostate, kao što su prazosin, alfuzosin, doksazosin, tamsulosin, terazosin,
• amifostin (koristi se za prevenciju ili ublažavanje neželjenih dejstava izazvanih ljekovima ili radioterapijom koji se koriste za liječenje raka),
• kortikosteroide (koriste se za liječenje ozbiljnih stanja, uključujući i tešku astmu i reumatoidni artritis),
• soli zlata, naročito pri intravenskoj primjeni (koriste se za liječenje simptoma reumatoidnog artritisa),
• ritonavir, indinavir, nelfinavir (takozvani inhibitori proteaze koji se koriste za liječenje HIV-a),
• ljekove koji štede kalijum, koji se koriste za liječenje srčane slabosti: eplerenon i spironolakton u dozama između 12,5 mg i 50 mg na dan,
• trimetoprim i kotrimoksazol (koji se koriste za liječenje infekcija),
• kantarion (Hypericum perforatum, biljni lijek koji se koristi za liječenje depresije),
• simvastatin (lijek za snižavanje holesterola).

Uzimanje lijeka Viacoram sa hranom ili pićem

Pogledati odjeljak „Kako se upotrebljava lijek Viacoram“.

Ne smije se uzimati grejpfrut ili sok od grejpfruta tokom terapije lijekom Viacoram, s obzirom na to da grejpfrut i sok od grejpfruta mogu da povećaju koncentraciju amlodipina u krvi u određenoj mjeri, što može prouzrokovati nepredvidivo povećavanje dejstva lijeka Viacoram na pad krvnog pritiska.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni, dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, prije uzimanja ovog lijeka posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Trudnoća

Morate obavijestiti Vašeg ljekara ukoliko mislite da ste trudni (ili planirate da zatrudnite). Ljekar će Vam savjetovati da prestanete da uzimate lijek Viacoram prije nego što zatrudnite ili čim saznate da ste trudni, i preporučiti da uzimate drugi lijek umjesto lijeka Viacoram. Lijek Viacoram se ne preporučuje u ranoj trudnoći, a ne smije se uzimati poslije 3. mjeseca trudnoće jer može ozbiljno da naškodi Vašoj bebi nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Pokazalo se da amlodipin prelazi u majčino mlijeko u malim količinama. Recite svom ljekaru ako dojite ili namjeravate da počnete da dojite. Ne preporučuje se primjena ovog lijeka u toku dojenja. Ukoliko želite da dojite, Vaš ljekar Vam može propisati drugu terapiju, naročito ako je Vaša beba novorođenče ili ako je rođena prijevremeno.

Uticaj lijeka Viacoram na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Viacoram može uticati na Vašu sposobnost upravljanja motornim vozilom ili rukovanja mašinama. Ako po uzimanju lijeka osjetite mučninu, vrtoglavicu, slabost, umor ili glavobolju, ne smijete voziti niti rukovati mašinama, i odmah kontaktirajte svog ljekara.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Viacoram

Lijek Viacoram sadrži laktozu monohidrat. Ako Vam je ljekar rekao da ne podnosite neke šećere, kontaktirajte svog ljekara prije uzimanja ovog lijeka.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Preporučena doza je jedna tableta lijeka Viacoram od 3,5 mg + 2,5 mg jednom dnevno.

Ako patite od umjerenog oštećenja bubrega, Vaš ljekar Vam može preporučiti da uzimate jednu tabletu lijeka Viacoram 3,5 mg + 2,5 mg svaki drugi dan na početku terapije.

Zavisno od toga kako reagujete na terapiju, Vaš ljekar može odlučiti da poveća dozu poslije jednog mjeseca terapije na 7 mg + 5 mg jednom dnevno, ako je neophodno.

Jedna tableta lijeka Viacoram 7 mg + 5 mg jednom dnevno je maksimalna preporučena doza za terapiju povišenog krvnog pritiska.

Najbolje je da tabletu uzimate svakog dana u isto vrijeme, ujutru, prije jela.

Ne smijete prekoračiti propisanu dozu lijeka Viacoram.

Primjena kod djece i adolescenata

Lijek Viacoram nije namijenjen za upotrebu kod djece i adolescenata.

Ako ste uzeli više lijeka Viacoram nego što je trebalo

Ako uzmete više tableta nego što Vam je propisano, obratite se najbližoj službi hitne pomoći ili odmah obavijestite svog ljekara. Efekat koji će se najvjerovatnije javiti jeste nizak krvni pritisak zbog kojeg možete da osjetite vrtoglavicu ili nesvjesticu. Ako do toga dođe, preporučuje se zauzimanje ležećeg položaja sa podignutim nogama.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Viacoram

Važno je da lijek redovno uzimate kako bi terapija bila što efikasnija. Međutim, ako zaboravite da uzmete dozu lijeka Viacoram, uzmite sljedeću dozu u uobičajeno vrijeme. Nikada ne uzimajte duplu dozu da nadoknadite propuštenu.

Ako prestanete da uzimate lijek Viacoram

Nemojte prekidati terapiju lijekom Viacoram bez prethodnog savjetovanja sa Vašim ljekarom, budući da je terapija lijekom Viacoram obično doživotna.

Ako imate dodatnih pitanja o upotrebi ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Viacoram može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Ukoliko se kod Vas javi neko od sljedećih neželjenih dejstava odmah prestanite da uzimate lijek i obratite se svom ljekaru:

• iznenadno zviždanje i bol u grudima, nedostatak daha, teškoće u disanju (bronhospazam) (povremeno – mogu da se jave kod najviše 1 od 100 pacijenata koji uzimaju lijek),
• oticanje kapaka, lica ili usana (povremeno - mogu da se jave kod najviše 1 od 100 pacijenata koji uzimaju lijek),
• oticanje jezika ili grla koje uzrokuje velike teškoće pri disanju (angioedem) (povremeno - može da se javi kod najviše 1 od 100 pacijenata koji uzimaju lijek),
• ozbiljne reakcije na koži koje uključuju intenzivan osip, koprivnjaču, crvenilo kože po cijelom tijelu, jak svrab (erythema multiforme) (veoma rijetko - mogu da se jave kod najviše 1 od 10000 pacijenata koji uzimaju lijek), plikovi, ljuštenje i oticanje kože (eksfolijativni dermatitis) (veoma rijetko - mogu da se jave kod najviše 1 od 10000 pacijenata koji uzimaju lijek), zapaljenje sluznica (Stevens Johnson-ov sindrom) (veoma rijetko - može da se javi kod najviše 1 od 10000 pacijenata koji uzimaju lijek), toksična epidermalna nekroliza (nepoznata učestalost) ili druge alergijske reakcije (povremeno - mogu da se jave kod najviše 1 od 100 pacijenata koji uzimaju lijek),
• ozbiljna vrtoglavica ili nesvjestica (često – mogu da se jave kod najviše 1 od 10 pacijenata koji uzimaju lijek),
• slabost ruku ili nogu, ili problemi sa govorom, što mogu biti znaci šloga (veoma rijetko - mogu da se jave kod najviše 1 od 10000 pacijenata koji uzimaju lijek),
• srčani udar, bol u grudima (angina pektoris) (veoma rijetko - mogu da se jave kod najviše 1 od 10000 pacijenata koji uzimaju lijek), neuobičajeno brz ili nepravilan rad srca (često - mogu da se jave kod najviše 1 od 10 pacijenata koji uzimaju lijek),
• zapaljenje pankreasa koje može uzrokovati jak bol u stomaku i u leđima praćen jakom mučninom (veoma rijetko - može se javiti kod najviše 1 od 10000 pacijenata koji uzimaju lijek),
• žuta obojenost kože ili očiju (žutica) koja može biti znak hepatitisa (zapaljenja jetre) (veoma rijetko - mogu da se jave kod najviše 1 od 10000 pacijenata koji uzimaju lijek).

Sljedeća neželjena dejstva su prijavljena pri upotrebi lijeka Viacoram. Ako Vam bilo koje neželjeno dejstvo predstvalja problem, obratite se svom ljekaru:

• Česta (mogu da se jave kod najviše 1 od 10 pacijenata koji uzimaju lijek): vrtoglavica, kašalj, edem (otok);
• Povremena (mogu da se jave kod najviše 1 od 100 pacijenata): visoka koncentracija kalijuma u krvi koja može uzrokovati poremećaj srčanog ritma (hiperkalijemija), povišen nivo šećera u krvi (hiperglikemija), umor.

Sljedeća neželjena dejstva su prijavljena pri upotrebi perindoprila ili amlodipina, a pri tome nijesu prijavljena pri upotrebi lijeka Viacoram, ili su prijavljena sa većom učestalošću nego pri upotrebi lijeka Viacoram. Ova neželjena dejstva se mogu javiti i pri upotrebi lijeka Viacoram. Ako Vam neko neželjeno dejstvo predstavlja problem, javite se svom ljekaru:

• Veoma česta (mogu da se jave kod više od 1 od 10 pacijenata koji uzimaju lijek): edem (zadržavanje tečnosti);
• Česta (mogu da se jave kod najviše 1 od 10 pacijenata koji uzimaju lijek): glavobolja, pospanost (naročito na početku terapije), poremećaj ukusa, utrnulost ili žmarci u udovima, vertigo, poremećaj vida (uključujući dvostruke slike), tinitus (zujanje u ušima), palpitacije (osjećaj lupanja srca), crvenilo uz osjećaj vrućine, kratak dah (dispneja), mučnina (osjećaj kao da ste bolesni), povraćanje, bol u stomaku, loše varenje i poremećaj varenja, promjena navike pražnjenja crijeva, dijareja, zatvor, svrab, osip, crvenilo kože, pruritus, grčevi u mišićima, umor, slabost, oticanje članaka;
• Povremena (mogu da se jave kod najviše 1 od 100 pacijenata koji uzimaju lijek): povećanje broja nekih vrsta bijelih krvnih zrnaca (eozinofilija), snižena koncentracija natrijuma u krvi (hiponatrijemija), nizak nivo šećera u krvi (hipoglikemija), promjene raspoloženja, tjeskoba, nesanica, poremećaj spavanja, depresija, sinkopa (iznenadan i kratkotrajan gubitak svijesti), gubitak osjećaja bola, drhtanje, vaskulitis (zapaljenje krvnih sudova), rinitis (zapušen nos ili curenje iz nosa), suva usta, pojačano znojenje, opadanje kose, pojava crvenih pečata na koži, diskoloracija kože, stvaranje grupisanih plikova na koži, osjetljivost na svjetlost, bol u leđima, mišićima ili zglobovima, poremećaj u pražnjenju bešike, povećana potreba za mokrenjem u toku noći, češće mokrenje, problemi sa bubrezima, impotencija, nelagodnost u gudima ili uvećanje grudi kod muškaraca, bol u grudima, slabost, povećanje ili smanjenje tjelesne mase, povećana koncentracija uree u krvi, povećana koncentracija kreatinina u krvi, padovi, povišena temperatura;
• Rijetka (mogu da se jave kod najviše 1 od 1000 pacijenata koji uzimaju lijek): konfuzija, povećana koncentracija bilirubina u serumu, povišene vrijednosti enzima jetre;
• Veoma rijetka (mogu da se jave kod najviše 1 od 10000 pacijenata koji uzimaju lijek): promjene u krvnoj slici, kao što su snižen broj bijelih i crvenih krvnih zrnaca, snižena vrijednost hemoglobina, smanjen broj krvnih pločica, povišen tonus mišića, poremećaj nerava koji može uzrokovati slabost, osjećaj bockanja ili trnjenja, eozinofilna pneumonija (rijetka vrsta zapaljenja pluća), oticanje desni, nadimanje stomaka (gastritis), žuta obojenost kože (žutica), akutna bubrežna slabost;
• Učestalost nepoznata (učestalost se ne može procijeniti na osnovu postojećih podataka): drhtanje, kruto držanje, lice poput maske, spori pokreti, i neuravnotežen hod sa sitnim koracima.

Koncentrovana mokraća (tamne boje), mučnina ili povraćanje, grčevi u mišićima, zbunjenost, ili napadi koji mogu biti posljedica neodgovarajućeg izlučivanja ADH-a (antidiuretskog hormona) se mogu javiti tokom primjene ljekova iz grupe ACE inhibitora. Ako imate ove simptome, obratite se svom ljekaru što je prije moguće.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na pakovanju i kontejneru za tablete. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Nakon prvog otvaranja, lijek Viacoram se mora upotrijebiti u roku od 30 dana.

Neotvoreni lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja. Nakon prvog otvaranja, lijek čuvati na temperaturi do 30ºC.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Viacoram

Aktivne supstance su perindopril arginin i amlodipin.

Viacoram, 3,5 mg + 2,5 mg, tableta: Jedna tableta sadrži 2,378 mg perindoprila, što odgovara 3,5 mg perindopril arginina i 3,4675 mg amlodipin besilata, što odgovara 2,5 mg amlodipina.

Viacoram, 7 mg + 5 mg, tableta: Jedna tableta sadrži 4,756 mg perindoprila, što odgovara 7 mg perindopril arginina i 6,935 mg amlodipin besilata, što odgovara 5 mg amlodipina.

Pomoćne supstance su: laktoza, monohidrat; celuloza, mikrokristalna (E460); silicijum dioksid, koloidni, bezvodni (E551) i magnezijum stearat (E470B).

Kako izgleda lijek Viacoram i sadržaj pakovanja

Viacoram, 3,5 mg + 2,5 mg, tableta: Bijele, okrugle tablete, prečnika 5 mm.

Viacoram, 7 mg + 5 mg, tableta: Bijele, okrugle tablete, prečnika 6 mm, koje sa jedne strane imaju utisnutu oznaku .

Unutrašnje pakovanje je polipropilenski kontejner za tablete sa regulatorom protoka od polietilena niske gustine (koji ima ulogu da ograniči broj tableta prilikom uzimanja lijeka) i zatvaračem od polietilena niske gustine koji sadrži desikant (silikagel). Polipropilenski kontejner za tablete sadrži 30 tableta.

Spoljnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija koja sadrži jedan kontejner za tablete i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Glosarij d.o.o.

Vojislavljevića 76,

81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođači:

Servier (Ireland) Industries Ltd, Moneylands, Gorey Road, Arklow, Co. Wicklow, Irska

Les Laboratoires Servier Industrie, 905 route de Saran, 45520 Gidy, Francuska

Anpharm Przedsiebiorstwo Farmaceutyczne S.A., Annopol 6B, Warszawa, Poljska

Režim izdavanja lijeka

Obnovljiv (višekratni) recept.

Broj i datum dozvole

Viacoram®, tableta, 3,5 mg + 2,5 mg, kontejner za tablete, 1 x 30 tableta:

2030/18/485 - 2368 od 03.12.2018. godine

Viacoram®, tableta, 7 mg + 5 mg, kontejner za tablete, 1 x 30 tableta:

2030/18/486 - 2369 od 03.12.2018. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Decembar, 2018. godine