VALSACOR 80mg film tableta

Hipertenzija

Liječenje esencijalne hipertenzije kod odraslih i hipertenzije kod djece i adolescenata starosti od 6 do manje od 18 godina.

Nedavni infarkt miokarda

Terapija klinički stabilnih odraslih pacijenata sa simptomima srčane insuficijencije ili asimptomatskom lijevom ventrikularnom sistolnom disfunkcijom nakon nedavnog (12 sati-10 dana) infarkta miokarda (vidjeti djelove 4.4 i 5.1).

Srčana insuficijencija

Terapija simptomatske insuficijencije srca kod odraslih pacijenata kada inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE inhibitori) ne mogu da se koriste, ili kao dodatna terapija ACE inhibitorima kada antagonisti mineralokortikoidnog receptora ne mogu da se koriste (vidjeti djelove 4.2, 4.4, 4.5 i 5.1).

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili bilo koju od pomoćnih supstanci.

Teško oštećenje jetre, bilijarna ciroza i holestaza.

Drugi i treći trimestar trudnoće. (vidjeti djelove 4.4 i 4.6).

Istovremena primjena antagonista receptora angiotenzina (ARB), uključujući lijek Valsacor , ili inhibitora angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE inhibitori) sa aliskirenom kod pacijenata sa diabetes mellitusom ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60ml/min/1,73 m2) (vidjeti djelove 4.4 i 4.5).

Hiperkalemija

Istovremena upotreba sa preparatima za suplementaciju kalijuma, diureticima koji štede kalijum, zamjenama za so koje sadrže kalijum ili sa drugim ljekovima koji mogu da povećaju koncentraciju kalijuma u serumu (npr. heparinom) se ne preporučuje. Kontrolisati serumski kalijum po potrebi.

Poremećaj funkcije bubrega

Trenutno nema iskustava o bezbjednosti primjene kod pacijenata sa klirensom kreatinina <10 ml/min i pacijenata na dijalizi, stoga je valsartan potrebno oprezno primjenjivati kod ovih pacijenata. Nije potrebno korigovanje doze kod odraslih pacijenata sa klirensom kreatinina >10 ml/min (vidjeti djelove 4.2 i 5.2).

Oštećenje jetre

Kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem jetre bez holestaze, lijek Valsacor treba primjenjivati sa oprezom (vidjeti djelove 4.2 i 5.2).

Pacijenti sa smanjenom koncentracijom natrijuma i/ili smanjenim volumenom krvi

Kod pacijenata sa teškim smanjenjem koncentracije natrijuma i/ili volumena, poput onih koji primaju visoke doze diuretika, u rijetkim slučajevima može da nastane simptomatska hipotenzija nakon započinjanja terapije lijekom Valsacor. Smanjenje koncentracije natrijuma i/ili volumena treba korigovati prije početka liječenje lijekom Valsacor, na primjer smanjenjem doze diuretika.

Stenoza bubrežne arterije

Kod pacijenata sa bilateralnom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom bubrežne arterije jedinog bubrega koji je u funkciji, nije utvrđena bezbjednost primjene lijeka Valsacor .

Kratkotrajna primjena lijeka Valsacor kod dvanaest pacijenata sa renovaskularnom hipertenzijom usljed unilateralne stenoze bubrežne arterije nije izazvalo nikakve značajne promjene u bubrežnoj hemodinamici, serumskom kreatininu ili azotu iz uree u krvi. Međutim, drugi ljekovi koji utiču na sistem renin-angiotenzin, mogu da povećaju koncentraciju uree u krvi i serumski kreatinin kod bolesnika sa bilateralnom ili unilateralnom stenozom bubrežne arterije, preporučuje se praćenje bubrežne funkcije kad pacijenti uzimaju valsartan.

Transplantacija bubrega

Trenutno nema iskustava o bezbjednosti upotrebe lijeka Valsacor kod pacijenata kod kojih je nedavno obavljena transplantacija bubrega.

Primarni hiperaldosteronizam

Pacijente sa primarnim hiperaldosteronizmom ne treba liječiti lijekom Valsacor budući da njihov sistem renin-angiotenzin nije aktivan.

Stenoza aorte i mitralnog zaliska, opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija

Kao i sa svim drugim vazodilatatorima, mjere posebnog opreza su indikovane kod pacijenata koji pate od stenoze aorte i mitralnog zaliska ili opstruktivne hipertrofične kardiomiopatije (HOCM).

Trudnoća

U trudnoći se ne smije započinjati liječenje antagonistima angiotenzina II (AIIRAs). Ukoliko nastavak liječenja antagonistima angiotenzina II nije neophodan, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alternativnu antihipertenzivnu terapiju koja ima utvrđen bezbjednosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća potvrdi, liječenje antagonistima angiotenzina II treba odmah prekinuti i ako je moguće, započeti alternativnu terapiju (vidjeti odeljke 4.3 i 4.6).

Nedavni infarkt miokarda

Kod pacijenata sa nedavnim infarktom miokarda kombinacija sastavljena od kaptoprila i valsartana nije pokazala dodatnu kliničku korist, umjesto toga povećao se rizik od neželjenih dejstava u poređenju sa liječenjem pojedinačnim ljekovima (vidjeti djelove 4.2 i 5.1). Zbog toga se ova kombinacija valsartana i ACE-inhibitora ne preporučuje.

Potreban je oprez kad se započinje terapija kod bolesnika nakon infarkta miokarda. Procjena pacijenata nakon infarkta miokarda mora uvijek da uključuje i procjenu bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.2).

Primjena lijeka Valsacor kod pacijenata nakon infarkta miokarda obično rezultuje određenim smanjenjem krvnog pritiska, ali prekidanje terapije lijekom Valsacor zbog kontinuirane simptomatske hipotenzije obično nije potrebno ukoliko se slijede preporuke za doziranje (vidjeti dio 4.2).

Srčana insuficijencija

Rizik od neželjenih dejstava, naročito hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene funkcije bubrega (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju), može biti povećan kada se lijek Valsacor koristi u kombinaciji sa ACE inhibitorom. Kod pacijenata sa zastojem srca, trostruka kombinacija ACE inhibitora, beta blokatora i lijeka Valsacor nije pokazala nikakvu kliničku korist (vidjeti dio 5.1). Ova kombinacija čini se da povećava rizik od neželjenih dejstava i zbog toga se ne preporučuje. Trostruka kombinacija ACE inhibitora, antagonista 5 od 16 mineralokortikoidnih receptora i valsartana takođe se ne preporučuje. Korišćenje ovih kombinacija bi trebalo biti pod nadzorom ljekara specijaliste i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska.

Potreban je oprez kad se počinje terapija kod pacijenata sa insuficijencijom miokarda. Procjena pacijenata sa srčanom insuficijencijom mora uvijek da uključuje i procjenu bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.2).

Primjena lijeka Valsacor kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom obično rezultuje izvjesnim smanjenjem krvnog pritiska, ali prekidanje terapije lijekom Valsacor zbog stalne simptomatske hipotenzije obično nije neophodno ukoliko se poštuju preporuke za doziranje (vidjeti dio 4.2).

Kod pacijenata čija bubrežna funkcija može da zavisi od aktivnosti RAAS (npr. sa teškom srčanom insuficijencijom), liječenje inhibitorima ACE ili antagonistima angiotenzinskog receptora dovodi se u vezu sa oligurijom i/ili progresivnom azotemijom i rijetko sa akutnom bubrežnom insuficijencijom i/ili smrću. Kako je valsartan antagonist angiotenzina II, ne može se isključiti da se upotreba lijeka Valsacor može dovesti u vezu sa oštećenjem funkcije bubrega.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora se ne smeju primjenjivati istovremeno kod pacijenta sa dijabetičkom nefropatijom.

Angioedem u anamnezi

Angioedem, uključujući i oticanje grkljana i glotisa, koji je uzrokovao opstrukciju disajnih puteva i/ili oticanje lica, usana, ždrijela, i /ili jezika, prijavljen je kod pacijenata koji su uzimali valsartan; neki od ovih pacijenata prethodno su imali angioedem sa drugim ljekovima uključujući i ACE inhibitore. Primjenu lijeka Valsacor treba odmah obustaviti kod pacijenata kod kojih se razvio angioedem, a Valsacor im se ne smije ponovo davati (vidjeti dio 4.8).

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS)

Postoje dokazi da istovremena primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutnu insuficijenciju bubrega). Stoga, dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema kombinovanjem aliskirena sa ACE inhibitorima ili blokatorima angiotenzin II receptora (ARB) nije preporučljiva (vidjeti djelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se samo sprovoditi pod nadzorom specijalista i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora se ne smiju primjenjivati istovremeno kod bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Pedijatrijska populacija

Oštećenje funkcije bubrega

Primjena kod pedijatrijskih pacijenata sa klirensom kreatinina <30 ml/min i pedijatrijskih pacijenata na dijalizi nije proučavana, stoga se primjena valsartan ne preporučuje kod ovih pacijenata. Nije neophodno prilagođavanje doze kod pedijatrijskih pacijenata sa klirensom kreatinina >30 ml/min (vidjeti djelove 4.2 i 5.2). Funkciju bubrega i serumski kalijum treba brižljivo pratiti tokom liječenja valsartanom. Ovo je posebno važno kada se valsartan daje u prisustvu drugih stanja (groznice, dehidratacije) koja bi mogla oštetiti funkciju bubrega.

Oštećenje funkcije jetre

Kao kod odraslih, lijek Valsacor je kontraindikovan kod pedijatrijskih pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre, bilijarnom cirozom i kod pacijenata sa holestazom (vidjeti djelove 4.3 i 5.2). Postoji ograničeno kliničko iskustvo sa lijekom Valsacor kod pedijatrijskih pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Doza valsartana ne smije biti veća od 80 mg kod ovih pacijenata.

Posebna upozorenja o pomoćnim supstancama

Lijek Valsacor sadrži laktozu. Pacijenti sa rijetkom nasljednom intolerancijom na galaktozu, Lappovim oblikom smanjene aktivnosti laktaze ili malapsorpcijom glukoze/galaktoze ne smiju uzimati ovaj lijek.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin- aldosteronskog sistema (RAAS) sa ARB, ACE inhibitorima ili aliskirenom

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema (RAAS) kombinovanom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću neželjenih dejstava kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju) u poređenju sa primenom samo jednog leka koji deluje na RAAS (vidjeti djelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Istovremena primjena nije preporučena

Litijum

Reverzibilni porast koncentracije litijuma u serumu i porast njegove toksičnosti zabilježeni su tokom istovremene primjene litijuma sa inhibitorima angiotenzin konvertujućeg enzima ili antagonistima angiotenzin II receptora, uključujući valsartan. Ako je kombinacija neophodna, preporučuje se pažljivo praćenje koncentracija litijuma u serumu. Opasnost od toksičnosti litijuma može biti dodatno povećana ako se primjenjuje i diuretik.

Diuretici koji štede kalijum, kalijumski suplementi, zamjena za so koje sadrže kalijum i druge supstance koje mogu da povećaju nivo kalijuma

Ukoliko se ljekovi koji utiču na nivo kalijuma smatraju neophodnim u kombinaciji sa valsartanom, savjetuje se praćenje koncentracije kalijuma u plazmi.

Kombinacije kod kojih je neophodan oprez

Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAID), uključujući selektivne COX-2 inhibitore, acetilsalicilnu kiselinu (>3 g/dnevno) i neselektivne nesteroidne antiinflamatorne ljekove

Kada se antagonisti angiotenzina II primjenjuju zajedno sa nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima, može doći do slabljenja antihipertenzivnog dejstva. Osim toga, istovremena primjena antagonista angiotenzina II i nesteroidnih antiinflamatornih ljekova može povećati rizik od pogoršanja renalne funkcije i povećanja kalijuma u serumu. Zbog toga se preporučuje praćenje renalne funkcije na početku terapije, kao i adekvatna hidratacija pacijenta.

Transporteri

Podaci in vitro ukazuju da je valsartan supstrat jetrinog transportera OATP1B1/OATP1B3 (organski anjonski transporter IBl i IB3) i efluksnog MRP2 transportera. Klinički značaj ovih podataka nije poznat. Komedikacija sa inhibitorima transportera (npr. rifampin, ciklosporin) ili efluksnog transportera (npr. ritonavir) može povećati sistemsku izloženost valsartanu. Potrebno je primijeniti odgovarajuće mjere na početku i na kraju istovremene primjene sa takvim ljekovima.

Ostali podaci

U istraživanjima interakcija ljekova sa valsartanom, nijesu zabilježene interakcije od kliničkog značaja sa valsartanom ili bilo kojom od navedenih supstanci: cimetidin, varfarin, furosemid, digoksin, atenolol, indometacin, hidrohlortiazid, amlodipin i glibenklamid.

Pedijatrijska populacija

Kod hipertenzije kod djece i adolescenata, gde su česte abnormalnosti bubrega, savjetuje se oprez pri istovremenoj primjeni valsartana sa drugim supstancama koje inhibiraju renin-angiotenzin-aldosteron sistem koji može povećati kalijum u serumu. Treba pažljivo pratiti funkciju bubrega i kalijum u serumu

Trudnoća

Primjena antagonista angiotenzin II receptora (AIIRA-engl.angiotensin II receptor antagonists) se ne preporučuje tokom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena AIIRA je kontraindikovana tokom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Epidemiološki dokaz rizika teratogenosti nakon izlaganja ACE-inhibitorima tokom prvog tromjesečja nije doveo do zaključka; međutim mali porast rizika se ne može isključiti. S obzirom da nema podataka iz kontrolisanih epidemioloških ispitivanja o riziku kod primjene AIIRAs, sličan rizik može postojati i za ovu grupu ljekova. Ukoliko nastavak terapije AIIRA-om nije neophodan, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alternativnu antihipertenzivnu terapiju koja ima utvrđen bezbjednosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća utvrdi, liječenje AIIRA-om treba odmah prekinuti, a ako je moguće, započeti alternativnu terapiju. Poznato je da izloženost terapiji AIIRA-ima tokom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće kod ljudi izaziva fetotoksičnost (smanjenu funkciju bubrega, oligohidramnione, retardaciju okoštavanja lobanje) i neonatalnu toksičnost (renalnu insuficijenciju, hipotenziju, hiperkalijemiju) (vidjeti dio 5.3). Ako je došlo do izloženosti AIIRA-ima od drugog tromjesečja trudnoće nadalje, savjetuje se ultrazvučni pregled funkcije bubrega i lobanje. Djecu majki koje su uzimale AIIRA-e treba pažljivo pratiti zbog mogućnosti pojave hipotenzije (vidjeti takođe djelove 4.3 i 4.4).

Dojenje

Zbog toga što nijesu dostupne informacije o primjeni valsartana tokom dojenja, primjena valsartana tokom dojenja se ne preporučuje, a savjetuje se primjena aternativne terapije sa bolje utvrđenim bezbjednosnim profilom, naročito tokom dojenja novorođenčadi ili prijevremeno rođene djece.

Plodnost

Valsartan nije imao neželjenih efekata na reprodukciju mužjaka ili ženki pacova pri oralnim dozama do 200 mg/kg/dnevno. Ova doza je 6 puta veća od maksimalne preporučene humane doze u mg/m2 (proračun pretpostavlja dozu od 320 mg/dnevno i pacijenta od 60 kg).

Nijesu sprovedena ispitivanja uticaja na sposobnost upravljanja motornim vozilima. Pri upravljanju vozilima ili rukovanju mašinama treba imati na umu da se mogu javiti vrtoglavica ili umor.

Simptomi

Predoziranje lijekom Valsacor može dovesti do izražene hipotenzije, što može da vodi ka smanjivanju nivoa svijesti, cirkulatornom kolapsu i/ili šoku.

Terapija

Terapijske mjere zavise od vremena od uzimanja lijeka kao i tipa i težine simptoma; stabilizacija cirkulacije je od primarnog značaja.

Ako nastane hipotenzija, pacijenta postaviti u ležeći položaj i korigovati volumen krvi.

Valsartan se praktično ne može eliminisati hemodijalizom.

Farmakoterapijska grupa: antagonisti receptora angiotenzina II, monokomponentni

ATC kod: C09CA03

Valsartan je snažan i specifičan antagonist angiotenzin II (Ang II) receptora, aktivan pri oralnoj primjeni. Djeluje selektivno na receptorski podtip AT1, koji je odgovoran za poznata dejstva angiotenzina II. Povećane koncentracije Ang II u plazmi nakon blokade AT1 receptora valsartanom mogu da stimulišu neblokirani AT2 receptor, koji je izgleda protivteža efektu receptora AT1. Valsartan ne ispoljava nikakvu parcijalnu agonističku aktivnost na receptor AT1 i ima mnogo veći afinitet (oko 20000 puta) za receptor AT1 nego za receptor AT2. Valsartan se ne vezuje niti blokira druge hormonske receptore ili jonske kanale za koje se zna da su značajni u kardiovaskularnoj regulaciji.

Valsartan ne inhibira ACE, takođe poznat i kao kininaza II, koji konvertuje Ang I u Ang II i razgrađuje bradikinin. Pošto ne djeluje na ACE, ne potencira dejstvo bradikinina ili supstance P, malo je vjerovatno da antagonisti angiotenzina II izazivaju kašalj. U kliničkim ispitivanjima gdje je valsartan upoređen sa ACE inhibitorom, incidenca suvog kašlja bila je značajno manja (p<0,05) kod bolesnika liječenih valsartanom nego kod onih liječenih inhibitorom ACE (2,6% prema 7,9%). U kliničkoj studiji na pacijentima koji su u anamnezi imali suvi kašalj tokom terapije ACE inhibitorom, kod 19,5% pacijenata u studiji koji su primali valsartan i 19,0% onih koji su primali tijazidni diuretik se javio kašalj, u poređenju sa 68,5% onih liječenih ACE inhibitorom (p<0,05).

Hipertenzija

Primjena lijeka Valsacor kod pacijenata sa hipertenzijom rezultuje redukcijom krvnog pritiska bez uticaja na srčanu frekfenciju.

Kod većine pacijenata, poslije primjene pojedinačne oralne doze, antihipertenzivni efekat se javio u roku od 2 sata, dok se maksimalno smanjenje krvnog pritiska postiže se u roku od 4 do 6 sati. Antihipertenzivno dejstvo traje preko 24 sata nakon uzete doze. Nakon ponovljenog doziranja, antihipertenzivno dejstvo je u znatnoj mjeri prisutno u roku od 2 nedjelje, a maksimalno dejstvo se postiže u roku od 4 nedjelje i održava se tokom dugotrajne terapije. U kombinaciji sa hidrohlortiazidom, postiže se značajno dodatno sniženje krvnog pritiska.

Nagli prekid terapije lijekom Valsacor nije doveo do pojave povratne hipertenzije ili drugih neželjenih kliničkih efekata.

Kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tip 2 i mikroalbuminurijom, pokazano je da valsartan smanjuje urinarnu ekskreciju albumina. MARVAL (Micro Albuminuria Reduction with Valsartan) studijom je procjenjivano smanjenje urinarne ekskrecije albumina uzrokovano valsartanom (80-160 mg/dnevno) u odnosu na amlodipin (5-10 mg/dnevno), kod 332 pacijenta sa dijabetesom tip 2 (prosječna starost: 58 godina; 265 muškaraca) sa mikroalbuminurijom (valsartan: 58 µg/min; amlodipin: 55.4 µg/min), normalnim ili visokim krvnim pritiskom sa očuvanom bubrežnom funkcijom (kreatinin u krvi <120 µmol/l). U 24. nedjelji, urinarna ekskrecija albumina se smanjila (p<0.001) za 42% (-24.2 µg/min; 95% CI: -40.4 do -19.1) sa valsartanom i približno 3% (-1.7 µg/min; 95% CI: -5.6 do 14.9) sa amlodipinom uprkos sličnom stepenu sniženja krvnog pritiska kod obje grupe.

DROP (Diovan Reduction of Proteinuria) studija je dodatno istraživala efikasnost valsartana u smanjenju urinarne ekskrecije albumina kod 391 hipertenzivnih pacijenta (TA=150/88 mmHg) sa dijabetesom tip 2, sa albuminurijom (prosječno=102 µg/min; 20-700 µg/min) i očuvanom bubrežnom funkcijom (srednja vrijednost kreatinina u serumu=80 µmol/l). Pacijenti su randomizovani u jednu od tri dozne grupe valsartana (160, 320 i 640 mg/dnevno) i liječeni su 30 nedjelja. Cilj studije je bio da se odredi optimalna doza valsartana za smanjenje urinarne ekskrecije albumina kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tip 2. U 30. nedjelji, urinarna ekskrecija albumina je značajno smanjena za 36% od početne vrijednosti sa valsartanom 160 mg (95%CI: 22 do 47%), i za 44% sa valsartanom 320 mg (95%CI: 31 do 54%). Zaključeno je da doze od 160-320 mg valsartana klinički značajno smanjuju urinarnu ekskreciju albumina kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tip 2.

Nedavni infarkt miokarda

Klinička studija pod nazivom VALsartan In Acute myocardial iNfarcTion (VALIANT) bila je randomizovana, kontrolisana, multinacionalna, dvostruko slijepa klinička studija sprovedena kod 14703 pacijenata sa akutnim infarktom miokarda i znacima, simptomima ili radiološkim dokazima kongestivne srčane insuficijencije i/ili dokazima o sistolnoj disfunkciji lijeve komore (manifestovanoj kao ejekciona frakcija ≤40% prema radioizotopnoj ventrikulografiji ili ≤ 35% prema ehokardiografiji ili ventrikularnoj kontrastnoj angiografiji). Pacijenti su randomizovani u roku od 12 sati do 10 dana nakon nastanka simptoma infarkta miokarda u jednu od tri terapijske grupe: valsartan, kaptopril, ili kombinacija ova dva lijeka. Srednje trajanje liječenja bilo je dvije godine. Primarni ishod je bio vrijeme nastanka smrti bilo kog uzroka.

Valsartan se pokazao podjednako efikasnim kao i kaptopril u smanjivanju ukupnog mortaliteta nakon infarkta miokarda. Stopa mortaliteta zbog bilo kog uzroka je bila slična u sve tri grupe i iznosila je kod grupe sa valsartanom (19,9%), kaptoprilom (19,5%) i valsartanom+kaptopril (19,3%). Kombinovanje valsartana sa kaptoprilom nije dalo dodatnu korist u odnosu na sam kaptopril. Nije bilo razlike u mortalitetu zbog bilo kog uzroka obzirom na starost, pol, rasu, bazalnu terapiju ili osnovnu bolest. Valsartan se takođe pokazao efikasanim u smanjenju kardiovaskularne smrtnosti i u produženju vremena do pojave nekog od sljedećih događaja: hospitalizacije zbog srčane insuficijencije, rekurentnog infarkta miokarda, ponovne pojave srčanog aresta i moždanog udara bez smrtnog ishoda (sekundarni objedinjeni cilj ispitivanja).

Bezbjednosni profil valsartana je bio u skladu sa kliničkom slikom pacijenata liječenih nakon infarkta miokarda. U pogledu bubrežne funkcije, zabilježeno je udvostručenje serumskog kreatinina kod 4,2% pacijenata liječenih valsartanom, kod 4,8% pacijenata liječenih valsartanom + kaptoprilom i kod 3,4% pacijenata liječenih kaptoprilom. Prekid liječenja usljed raznih bubrežnih disfunkcija se dogodio kod 1,1% pacijenata liječenih valsartanom, 1,3% kod pacijenata liječenih valsartanom + kaptoprilom i 0,8% kod pacijenata liječenih kaptoprilom. Procjena bubrežne funkcije treba da bude uključena u procjenu stanja pacijenata nakon infarkta miokarda.

Nije bilo razlike u mortalitetu od bilo kog uzroka, kardiovaskularnom mortalitetu ili morbiditetu nakon primjene beta blokatora u kombinaciji sa valsartan+kaptopril, samim valsartanom ili samim kaptoprilom. Bez obzira na terapiju, stopa mortaliteta je bila niža u grupi pacijenata liječenih beta blokatorima, što pokazuje da je već poznata korist od primjene beta blokatora u ovoj populaciji pokazana i u ovoj studiji.

Srčana insuficijencija

Val-HeFT je bila randomizovana, kontrolisana, multinacionalna klinička studija sprovedena radi procjene djelovanja valsartana u poređenju sa placebom na morbiditet i mortalitet kod 5010 pacijenata koji su primali uobičajenu terapiju za srčanu insuficijenciju klase II (62%), III (36%) i IV (2%) prema NYHA klasifikaciji, sa ejekcionom frakcijom leve komore (LVEF) ≤ 40% i unutrašnjim dijastolnim promjerom lijeve komore (LVIDD) >2,9 cm/m2. Osnovna terapija je uključivala ACE inhibitore (93%), diuretike (86%), digoksin (67%) i beta blokatore (36%). Srednje vrijeme praćenja bilo je skoro dvije godine. Srednja dnevna doza lijeka Valsacor u Val-HeFT bila je 254 mg. Studija je imala 2 primarna cilja: mortalitet bilo kojeg uzroka (vrijeme do smrti pacijenta) i objedinjeni mortalitet sa morbiditetom nastalim usljed srčane insuficijencije (vrijeme do prve pojave bolesti) definisane kao smrt, iznenadna smrt sa reanimacijom, hospitalizacija zbog srčane insuficijencije ili intravensko davanje inotropnih ili vazodilatatornih ljekova tokom četiri ili više časova bez hospitalizacije.

Mortalitet bilo kojeg uzroka bio je sličan (p=NS) kod valsartan (19,7%) i placebo (19,4%) grupe. Primarna korist se izražavala u smanjenju vremenskog rizika za 27,5% (95%CI: 17 do 37%) do prve hospitalizacije zbog srčane insuficijencije (13,9% prema 18,5%). Smanjenje rizika u korist placeba (mortalitet i morbiditet je 21,9% kod placeba prema 25,4% kod valsartan grupe) zapaženo je kod onih bolesnika koji su liječeni trostrukom kombinacijom beta blokatora, ACE inhibitora i valsartana.

Najveće poboljšanje zapaženo je u podgrupi pacijenata koji nijesu primili terapiju ACE inhibitorom (n=366). U ovoj podgrupi mortalitet bilo kojeg uzroka je značajno smanjen sa valsartanom u poređenju sa placebom za 33% (95%CI: 6% do 58%) (17,3%valsartan prema 27,1% placebo) dok je rizik od kombinovanog mortaliteta i morbiditeta značajno smanjen za 44% (24,9% valsartan prema 42,5% placebo).

Kod pacijenata koji su primali ACE inhibitor bez beta-blokatora, mortalitet bilo kojeg uzroka je bio sličan (p=NS) u valsartan (21,8%) i placebo (22,5%) grupi. Kombinovani mortalitet i morbiditet je bio značajno smanjen za 18,3% (95%CI: 8% do 28%) sa valsartanom u poređenju sa placebom (31,0% prema 36,3%).

U «Val-HeFT» studiji, pacijenti liječeni valsartanom pokazali su značajno poboljšanje s obzirom na stepen bolesti prema NYHA klasifikaciji, i znakova i simptoma srčane insuficijencije, uključujući dispneju, zamor, edem i krepitacije, u poređenju sa placebom. Pacijenti liječeni valsartanom imali su bolji kvalitet života što je prikazano promjenom skora u Minesota skali kvaliteta života pacijenata sa srčanom insuficijencijom (Minnesota Living with Heart Failure Quality of Life) na kraju ispitivanja u odnosu na početne vrijednosti u poređenju sa placebom. Ejekciona frakcija kod bolesnika liječenih valsartanom značajno je povećana, a LVIDD značajno smanjen u poređenju početnih i krajnjih vrijednosti sa placebom.

Dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS)

Dvije velike, randomizovane, kontrolisane studije (ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) su ispitivale kombinovanu primjenu ACE inhibitora i blokatora angiotenzin II receptora.

ONTARGET je studija sprovedena na pacijentima sa anamnezom kardiovaskularne ili cerebrovaskularne bolesti, ili sa dijabetesom tip 2 udruženim sa potvrđenim oštećenjem organa. VA NEPHRON-D je bila studija na pacijentima sa dijabetes melitisom tip 2 i dijabetesnom nefropatijom.

Ove studije nijesu pokazale značajne korisne efekte na bubrežni ili /kardiovaskularni ishod i mortalitet, dok je uočen povećan rizik za nastanak hiperkalijemije, akutnog bubrežnog oštećenja i/ili hipotenzije u poređenju sa monoterapijom. Uzimajući u obzir slične farmakodinamske osobine, ovi rezultati su takođe relevantni za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

Zbog toga, ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora ne treba primjenjivati istovremeno kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.

ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bila studija kreirana da ispita korist dodavanja aliskirena standardnoj terapiji sa ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora kod pacijenata sa dijabetes melitus-om tipa 2 i hroničnim oboljenjem bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Studija je ranije završena zbog povećanog rizika od neželjenih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar su brojno bili učestaliji u grupi sa aliskirenom nego u grupi sa placebom i zabilježeni neželjeni događaji i ozbiljni neželjeni događaji (hiperkalijemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su češće prijavljivani u grupi sa aliskirenom nego u grupi sa placebom.

Pedijatrijska populacija

Hipertenzija

Antihipertenzivni efekat valsartana je procjenjivan u četiri randomizovane, dvostruko slijepe kliničke studije kod 561 pedijatrijskog pacijenta uzrasta 6 do manje od 18 godina i 165 pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 1 do 6 godina. Poremećaji bubrega i urinarnih puteva i gojaznost su bila najčešća medicinska stanja koja su potencijalno doprinosila hipertenziji kod djece uključene u ove studije.

Klinička iskustva kod djece starosti 6 ili više godina

U kliničkoj studiji u kojoj je bio uključen 261 hipertenzivni pedijatrijski pacijent uzrasta 6 do 16 godina, pacijenti čija je tjelesna masa <35 kg primali su 10, 40 ili 80 mg valsartana dnevno (niske, srednje i visoke doze), a pacijenti čija je tjelesna masa ≥35 kg su primali 20, 80 i 160 mg valsartan tablete dnevno (niske, srednje i visoke doze). Nakon dvije nedjelje, valsartan je snizio i sistolni i dijastolni krvni pritisak u zavisnosti od primljene doze. Ukupno, tri doze valsartana (niska, srednja i visoka) značajno su snizili sistolni krvni pritisak za 8, 10, 12 mmHg od početnih vrijednosti. Pacijenti su ponovo randomizovani ili da nastave sa primanjem iste doze valsartana ili da primaju placebo. Kod pacijenata koji su nastavili da primaju srednje i visoke doze valsartana, sistolni krvni pritisak bio je za -4 i - 7 mmHg niži nego kod pacijenata koji su primali placebo. Kod pacijenata koji su primali niske doze valsartana, minimalni sistolni krvni pritisak je bio sličan kao kod pacijenata koji su primali placebo. Uopšteno, dozno zavisni antihipertenzivni efekat valsartana je bio konzistentan u svim demografskim podgrupama.

U drugoj kliničkoj studiji u kojoj je učestvovalo 300 hipertenzivnih pedijatrijskih pacijenata uzrasta 6 do manje od 18 godina, odgovarajući pacijenti su randomizovani da primaju valsartan ili enalapril tablete tokom 12 nedjelja. Djeca tjelesne mase između ≥18 kg i <35 kg su primala valsartan 80 mg ili enalapril 10 mg; djeca između ≥35 kg i <80 kg tjelesne mase su primala valsartan 160 mg ili enalapril 20 mg; djeca preko ≥80 kg su primala valsartan 320 mg ili enalapril 40 mg. Sniženje sistolnog krvnog pritiska je bilo uporedivo kod pacijenata koji su primali valsartan (15 mmHg) i enalapril (14 mmHg) ( p-vrijednost neinferiornosti <0.0001). Konzistentni rezultati su zapaženi za dijastolni krvni pritisak sa sniženjem za 9,1 mmHg sa valsartanom i 8,5 mmHg sa enalaprilom, respektivno.

U trećoj otvorenoj kliničkoj studiji, koja je rađena na 150 pedijatrijskih pacijenata uzrasta 6 do 17 godina sa hipertenzijom (sistolni krvni pritisak ≥ 95. postotka za uzrast, pol i visinu) ispitivana je bezbjednost i podnošljivost valsartana u trajanju od 18 mjeseci. Od 150 pacijenata koji su učestvovali u studiji, 41 pacijent je uz valsartan primao još neki antihipertenzivni lijek. Početna i doza održavanja određivane su na osnovu tjelesne mase. Pacijenti sa tjelesnom masom >18 kg do 35 kg, zatim ≥ 35 do 80 kg i ≥ 80 kg do 160 kg primali su 40 mg, 80 mg i 160 mg, a doze su bile titrirane do 80 mg, 160 mg i 320 mg, redom, nakon jedne nedjelje. Jedna polovina pacijenata (50,0%, n=75) je imala hronično oboljenje bubrega (HOB), od kojih 29,3% (44 pacijenta) stadijum 2 (GFR 60 – 89 ml/min/1,73m2) ili stadijum 3 (GFR 30-59 ml/min/1,73m2). Srednje smanjenje sistolnog krvnog pritiska je bilo 14,9 mmHg kod svih pacijenata (početna vrijednost od 133,5 mmHg), 18,4 mmHg kod pacijenata sa HOB (početna vrijednost od 131,9 mmHg) i 11,5 mmHg kod pacijenata bez HOB (početna vrijednost od 135,1 mmHg). Procenat pacijenata kod kojih je postignuta kontrola krvnog pritiska (sistolni i dijastolni krvni pritisak < 95. postotka) je bio neznatno veći kod pacijenata sa HOB (79,5%) u poređenju sa pacijentima bez HOB (72,2%).

Klinička iskustva kod djece starosti ispod 6 godina

Tri kliničke studije su sprovedene na 291 pacijentu starosti od 1 do 5 godina. Djeca starosti ispod 1 godine nijesu učestvovala u ovim studijama.

U prvoj studiji na 90 pacijenata se nije pokazao odgovor koji je zavisan od doze, ali u drugoj studiji na 75 pacijenata, više doze valsartana su povezane sa većim sniženjem krvnog pritiska.

Treća studija je bila 6-nedeljna, randomizovana, dvostruko slijepa studija koja je procjenjivala odgovor zavisno od doze valsartana kod 126 djece uzrasta od 1 do 5 godina sa hipertenzijom, sa ili bez hronične bubrežne bolesti randomizovanih na 0,25 mg/kg ili 4 mg/kg tjelesne težine. Na kraju studije, smanjenje u srednjem sistolnom krvnom pritisku (engl. mean systolic blood pressure(MSBP))/srednjem dijastolnom krvnom pritisku (engl. mean diastolic blood pressure (MDBP)) sa valsartanom 4,0 mg/kg u poređenju sa valsartanom 0,25 mg/kg bio je 8,5/6,8 mmHg, odnosno 4,1/0,3 mmHg; (p=0,0157/p

Evropska agencija za ljekove je ukinula obavezu podnošenja rezultata studija sa lijekom valsartan kod svih ispitanika pedijatrijske populacije sa srčanom insuficijencijom i srčanom insuficijencijom nakon infarkta miokarda.

Za više informacija o primjeni lijeka u pedijatriji vidjeti dio 4.2.

Resorpcija

Nakon oralne primjene valsartana, maksimalna koncentracija valsartana u plazmi se postiže za 2-4 sata sa tabletama, odnosno 1-2 sata sa rastvorom. Srednja apsolutna bioraspoloživost je 23% za tablete, odnosno 39% za rastvor. Sistemska izloženost i pik plazma koncentracije valsartana je oko 1.7 puta i 2.2 puta veći sa rastvorom u poređenju sa tabletama.

Hrana smanjuje izloženost (mjereno pomoću PIK-a) valsartanu za oko 40% i maksimalnu koncentraciju valsartana u plazmi (Cmax) za oko 50%, mada su koncentracije valsartana u plazmi oko 8 sati nakon primjene slične u grupi koja je uzimala hranu i grupi koja je bila natašte. Međutim, ovo smanjenje PIK-a nije praćeno klinički značajnim smanjenjem terapijskog efekta, te se stoga valsartan može davati sa hranom ili bez nje.

Distribucija

Volumen distribucije valsartana u ravnotežnom stanju nakon intravenske primjene je oko 17 L, što ukazuje da se valsartan ne distribuira u tkiva u velikom obimu. Valsartan se u velikoj mjeri vezuje za serumske proteine (94–97%), uglavnom serumski albumin.

Biotransformacija

Valsartan nema izraženu biotransformaciju i samo oko 20% doze je otkriveno u obliku metabolita. Hidroksi metabolit je identifikovan u plazmi u malim koncentracijama (manje od 10% od PIK valsartana). Ovaj metabolit nije farmakološki aktivan.

Ekskrecija

Valsartan ispoljava multieksponencijalnu kinetiku raspadanja (t/2 ά < 1 sat i t/2 β oko 9 sati). Valsartan se prvenstveno eliminiše stolicom preko bilijarne ekskrecije (oko 83% od doze) i urinom (oko 13% od doze, uglavnom kao nepromjenjeni lijek. Nakon intravenske primjene, klirens valsartana iz plazme je oko 2 l/h a bubrežni klirens je 0,62 l/h (oko 30% od ukupnog klirensa). Poluvrijeme eliminacije valsartana je 6 časova.

Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom

Srednje vrijeme postizanja maksimalne koncentracije i poluvrijeme eliminacije valsartana kod bolesnika sa srčanom insuficijencijom slično je onom uočenom kod zdravih dobrovoljaca. Vrijednosti PIK i Cmax valsartana povećavaju se linearno i gotovo su proporcionalne sa povećanjem doze u okviru kliničkog raspona doziranja (40 do 160 mg dvaput na dan). Srednji faktor akumulacije je oko 1,7. Prividni klirens valsartana nakon oralne primjene je približno 4,5 l/h. Uzrast ne utiče na prividni klirens kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom.

Posebne populacione grupe

Starije osobe

Nešto viša sistemska izloženost valsartanu bila je primijećena kod nekih starijih osoba nego kod mlađih osoba; međutim, nije dokazano da ovo ima klinički značaj.

Oštećenje bubrežne funkcije

Kao što se očekuje kod jedinjenja gde na bubrežni klirens otpada samo 30% od ukupnog klirensa u plazmi, nije uočena korelacija između bubrežne funkcije i sistemskog izlaganja valsartanu. Prilagođavanje doza stoga nije potrebno kod pacijenata sa oštećenjem bubrega (klirens kreatinina >10 ml/min). Nema dostupnih podataka za pacijente sa ozbiljnim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina< 10 ml/min) i za pacijente na dijalizi, stoga se valsartan treba upotrebljavati sa oprezom kod ovih pacijenata (vidjeti djelove 4.2 i 4.4).

Valsartan se ekstenzivno vezuje za proteine plazme pa je mala vjerovatnoća da se može ukloniti dijalizom.

Oštećenje funkcije jetre

Približno 70% resorbovane doze izlučuje se putem žuči, uglavnom u nepromijenjenom obliku. Valsartan se značajno ne metaboliše. Udvostručenje PIK je uočeno kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre u odnosu na zdrave ispitanike. Međutim, sistemska izloženost valsartanu nije u korelaciji sa stepenom oštećenja funkcije jetre. Nema dostupnih podataka o upotrebi valsartana kod pacijenata sa ozbiljnim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti djelove 4.2, 4.3 i 4.4).

Pedijatrijska populacija

U studiji sa 26 pedijatrijskih hipertenzivnih pacijenata (uzrasta od 1 do16 godina) kojima su davane pojedinačne doze suspenzije valsartana (prosječno: 0,9 do 2 mg/kg, sa maksimalnom dozom od 80 mg), klirens (l/h/kg) valsartana je bio uporediv u dobnom rasponu od 1 do 16 godina i bio je sličan onom koji se javio kod odraslih koji su dobijali istu formulaciju. (vidjeti dio Resorpcija u dijelu 5.2).

Oštećenje bubrežne funkcije

Upotreba kod pedijatrijskih pacijenata sa klirensom kreatinina <30 ml/min i pedijatrijskih pacijenata na dijalizi nije proučavana, stoga se valsartan ne preporučuje kod ovih pacijenata. Podešavanje doze nije neophodno kod pedijatrijskih pacijenata sa klirensom kreatinina >30 ml/min. Bubrežnu funkciju i serumski kalijum treba pažljivo pratiti (vidjeti djelove 4.2 i 4.4).

Pretklinički podaci ne otkrivaju poseban rizik za ljude zasnovane na konvencionalnim farmakološkim studijama bezbjednosti, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i karcinogenosti.

Kod pacova, primjena toksične doze za majku (600 mg/kg/dnevno) tokom posliednjih dana gestacije i tokom laktacije dovelo je do smanjenog procenta preživljavanja, manjeg dobijanja na telesnoj masi i zaostajanja u razvoju (odvajanje ušne školjke i otvaranje ušnog kanala) kod potomstva (vidjeti dio 4.6). Ove doze kod pacova (600 mg/kg/dnevno) su približno 18 puta veće od maksimalne preporučene humane doze na osnovu mg/m2 (u proračunu je pretpostavljena oralna doza od 320 mg/dnevno i pacijent od 60 kg).

U pretkliničkim studijama bezbjednosti, visoke doze valsartana (200 do 600 mg/kg tjelesne mase) su izazvale kod pacova smanjenje parametara koji se odnose na crvene krvne ćelije (eritrociti, hemoglobin, hematokrit) i dokazane promjene u bubrežnoj hemodinamici (blago povećana urea u plazmi, i bubrežna tubularna hiperplazija i bazofilija kod mužjaka). Ove doze kod pacova (200 do 600 mg/kg/dnevno) su približno 6 i 18 puta veće od maksimalne preporučene doze za ljude na osnovu mg/m2 (u proračunu je pretpostavljena oralna doza od 320 mg/dnevno i pacijent od 60 kg).

Kod marmozeta pri sličnim dozama, promjene su bile slične ali teže, naročito kod bubrega gde su promjene dovele do nefropatije sa porastom vrijednosti uree i kreatinina.

Hipertrofija bubrežnih jukstaglomerularnih ćelija je takođe zabilježena kod obje vrste. Smatrane se da su sve promjene izazvane farmakološkim djelovanjem valsartana koji izaziva produženu hipotenziju, naročito kod marmozeta. Za terapijske doze valsartana kod ljudi, hipertrofija bubrežnih jukstaglomerularnih ćelija izgleda da nema nikakvu relevantnost.

Pedijatrijska populacija

Svakodnevna oralna primjena valsartana kod novorođenih/mladih pacova (od 7. do 70. dana nakon rođenja) u dozi od 1 mg/kg/dnevno ( oko 10-35% maksimalne preporučene pedijatrijske doze od 4 mg/kg/dnevno na osnovu sistemske izloženosti) dovela je do trajnog, nepovratnog oštećenja bubrega. Ovi gore navedeni efekti predstavljaju očekivano prenaglašeno farmakološko dejstvo inhibitora angiotenzin konvertujućeg enzima i angiotenzin II tip 1 blokatora; takvi efekti su zabilježeni kod pacova liječenih u prvih 13 dana života.

Ovaj period se podudara sa 36. nedjeljom gestacije kod ljudi, što bi se povremeno moglo produžiti do 44. nedjelje nakon začeća kod ljudi. U ispitivanju na mladuncima pacova valsartan je davan do 70. dana i efekti na razvoj bubrega (4-6 nedjelja po rođenju) se ne mogu isključiti. Funcionalni razvoj bubrega se dešava u prvoj godini života kod ljudi. Shodno tome, klinička relevantost kod djece uzrasta <1 godine se ne može isključiti, dok pretklinički podaci ne ukazuju na zabrinutost za bezbjednost djece starije od 1 godine.

U sastavu jezgra tablete:

Laktoza, monohidrat

Celuloza, mikrokristalna (E460)

Povidon

Kroskarmeloza natrijum (E468)

Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

Magnezijum stearat (E572)

U sastavu filma tablete Valsacor, 80 mg:

Hipromeloza (E464)

Titan dioksid (E171)

Makrogol 4000

Gvožđe (III) oksid, crveni (E172)

U sastavu filma tablete Valsacor, 160 mg:

Hipromeloza (E464)

Titan dioksid (E171)

Makrogol 4000

Gvožđe (III) oksid, crveni (E172)

Gvožđe (III) oksid, žuti (E172)

Nije primjenljivo.

5 godina

Čuvati na temperaturi do 30°C.

Čuvati u originalnom pakovanju u cilju zaštite od vlage. Čuvati van domašaja i vidokruga djece.

2 blistera (PVC/PE/PVDC//Al) sa po 14 film tableta, u kutiji.

lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Valsacor

Aktivna supstanca je valsartan.

Svaka film tableta lijeka Valsacor 80 mg sadrži 80 mg valsartana.

Svaka film tableta lijeka Valsacor 160 mg sadrži 160 mg valsartana.

Pomoćne supstance u sastavu jezgra tablete:

- laktoza monohidrat;

- celuloza, mikrokristalna (E460);

- povidon K25;

- kroskarmeloza natrijum (E468);

- silicijum dioksid, koloidni, bezvodni;

- magnezijum stearat (E572).

Pomoćne supstance koje ulaze u sastav filma tablete Valsacor, 80 mg

- hipromeloza 6cp (E464);

- titan dioksid (E171);

- makrogol 4000;

- gvožđe (III) oksid, crveni (E172).

Pomoćne supstance koje ulaze u sastav filma tablete Valsacor, 160 mg

- hipromeloza 6cp (E464);

- titan dioksid (E171);

- makrogol 4000;

- gvožđe (III) oksid, crveni (E172);

- gvožđe (III) oksid, žuti (E172).

Kako izgleda lijek Valsacor i sadržaj pakovanja

Valsacor 80 mg film tableta

Ružičasta, okrugla, bikonveksna film tableta sa podionom crtom na jednoj strani. Tableta se može podijeliti na jednake djelove.

Valsacor 160 mg film tableta

Žuto-smeđa, ovalna, bikonveksna film tableta sa podionom crtom na jednoj strani. Tableta se može podijeliti na jednake djelove.

Unutrašnje pakovanje je PVC/PE/PVDC//Al blister koji sadrži 14 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 2 blistera (ukupno 28 film tableta) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

D.S.D. "KRKA d.d. Novo mesto" Slovenija - predstavništvo Podgorica

Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

KRKA d.d., Novo mesto,

Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija.

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Valsacor, film tableta, 80 mg, blister, 28 film tableta: 2030/24/3597 – 5050 od 04.07.2024. godine

Valsacor, film tableta, 160 mg, blister, 28 film tableta: 2030/24/3598 – 5051 od 04.07.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jul, 2024. godine

Lijek Valsacor ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na valsartan ili bilo koji drugi sastojak lijeka Valsacor koji su nabrojani na kraju ovog uputstva.
• ako imate teško oboljenje jetre.
• ako ste trudni duže od tri mjeseca (takođe bolje je izbjeći upotrebu lijeka Valsacor u ranoj trudnoći-vidjeti dio o trudnoći).
• ako imate šećernu bolest ili oštećenje funkcije bubrega i liječite se lijekom za snižavanje povišenog krvnog pritiska koji se zove aliskiren.

Ako se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas, nemojte uzimati lijek Valsacor.

Upozorenja i mjere opreza:

• ako imate oboljenje jetre.
• ako imate teško oboljenje bubrega ili ukoliko ste na dijalizi.
• ako imate suženje (stenozu) bubrežne arterije.
• ako ste nedavno imali transplantacija bubrega (primili ste novi bubreg).
• ako imate ozbiljno oboljenje srca, a to nije srčana slabost i srčani udar.
• ako ste nekada imali oticanje jezika i lica (angioedem) uzrokovan alergijskom reakcijom na bilo koji drugi lijek (uključujući ACE inhibitore), kažite Vašem ljekaru. Ako se ovi simptomi jave dok uzimate lijek Valsacor, odmah prekinite sa uzimanjem lijeka Valsacor i nemojte ga nikada opet uzimati. Pogledajte takođe dio 4, “Moguća neželjena dejstva“.
• ako uzimate ljekove koji povećavaju količinu kalijuma u krvi. Oni uključuju preparate za dodavanje kalijuma, zamjenu za so koja sadrži kalijum, ljekove koji štede kalijum i heparin. U tom slučaju može biti potrebno kontrolisati koncentraciju kalijuma u Vašoj krvi u određenim vremenskim intervalima.
• ako patite od hiperaldosteronizma. To je bolest u kojoj Vaše nadbubrežne žlijezde stvaraju previše hormona aldosterona. Ako se ovo odnosi na Vas, upotreba lijeka Valsacor se ne preporučuje.
• ako ste izgubili dosta tečnosti (dehidratacija) zbog proliva, povraćanja ili usljed uzimanja visokih doza ljekova za izmokravanje (diuretici).
• ako uzimate bilo koji od navedenih ljekova koji se koriste za liječenje povišenog krvnog pritiska:
• ACE inhibitori (na primer enalapril, lizinopril, ramipril) naročito ako imate bubrežna oboljenja povezana sa šećernom bolešću.
• aliskiren.
• ako se liječite ACE inhibitorom zajedno sa određenim drugim ljekovima za liječenje insuficijencije srca, koji se nazivaju antagonistima mineralokortikoidnih receptora (MRA, od engl. mineralocorticoid receptors antagonists) (na primjer spironolakton, eplerenon) ili beta blokatorima (na primjer metoprolol).

Ljekar Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni pritisak i količinu elektrolita (npr. kalijuma) u krvi u redovnim intervalima.

Vidjeti takođe informacije pod naslovom „Lijek Valsacor ne smijete koristiti“.

Obavezno obavijestite Vašeg ljekara ako mislite da ste trudni (ili planirate trudnoću). Lijek Valsacor se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ukoliko ste trudni duže od tri mjeseca, jer može ozbiljno nauditi Vašoj bebi ako se koristi u toj fazi (vidjeti dio o trudnoći).

Ako se bilo šta od ovog odnosi na Vas, recite to svom ljekaru prije nego što uzmete lijek Valsacor.

Primjena drugih ljekova

Molimo Vas da obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Ako se lijek Valsacor uzima zajedno sa nekim drugim ljekovima to može da utiče na efikasnost liječenja. Možda će biti neophodno da promijenite dozu, da preduzmete druge mjere predostrožnosti ili, u nekim slučajevima, da prekinete sa uzimanjem nekog od ljekova. Ovo važi i za ljekove na recept i za one koje ste kupili bez recepta, posebno na:

• druge ljekove koji se koriste za snižavanje krvnog pritiska, posebno ljekove za pojačano izbacivanje tečnosti (diuretike), ACE inhibitore (kao što su enalapril, lizinopril itd.) ili aliskiren (vidjeti takođe informacije pod naslovom Lijek Valsacor ne smijete uzimati “ i “ Upozorenja i mjere opreza “.
• ljekove koji povećavaju nivo kalijuma u krvi. Oni uključuju preparate za suplementaciju kalijuma ili zamjene za soli koje sadrže kalijum, kao i ljekove koji štede kalijum i heparin;
• određenu vrstu ljekova protiv bolova, poznatih kao nesteroidni antiinflamatorni ljekovi,
• neke antibiotike (grupu rifamicina), ljekovi koji sprječavaju odbacivanja presađenih organa( transplantata) (ciklosporin) ili antivirusne ljekove koji se koriste u terapiji HIV infekcije i AIDSa (ritonavir). Ovi ljekovi mogu pojačati dejstvo lijeka Valsacor.
• Litijum, lijek koji se koristi za liječenje nekih psihijatrijskih oboljenja.

Dodatna upozorenja:

• Ako se liječite nakon srčanog udara, kombinacija sa ACE inhibitorima (ljekovi u terapiji srčanog udara) se ne preporučuje.
• Ako se liječite od srčane slabosti, trostruka kombinacija sa ACE inhibitorima i drugim ljekovima za liječenje srčane slabosti, koji su poznati kao antagonisti mineralokortikoidnih receptora (MRA) (na primjer spironolakton, eplerenon) ) ili beta blokatorima (npr. metoprolol) se ne preporučuje.

Uzimanje lijeka Valsacor sa hranom ili pićem

Lijek Valsacor može da se uzima sa hranom ili bez nje.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Posavjetujte se sa ljekarom ili farmaceutom prije uzimanja bilo kog lijeka.

• Obavezno obavijestite Vašeg ljekara ukoliko mislite da ste trudni (ili planirate trudnoću). Vaš ljekar će Vas savjetovati da prestanete da uzimate lijek Valsacor prije nego što zatrudnite ili odmah nakon što saznate da ste trudni i preporučiti da uzimate neki drugi lijek umesto lijeka Valsacor. Valsacor se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni duže od 3 mjeseca, jer može ozbiljno naškoditi Vašoj bebi ako se primijeni u tom periodu.
• Recite svom ljekaru ukoliko dojite ili planirate da dojite. Valsacor se ne preporučuje majkama koje doje, a ukoliko želite da produžite sa dojenjem, ljekar Vam može propisati drugu terapiju, naročito ako je Vaša beba novorođenče ili je prijevremeno rođena.

Uticaj lijeka Valsacor na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Prije nego što uzmete da upravljate motornim vozilom, rukujete mašinama ili da sprovodite druge aktivnosti koje zahtijevaju koncentraciju provjerite kako lijek Valsacor djeluje na Vas. Kao i mnogi drugi ljekovi koji se koriste u liječenju povišenog krvnog pritiska, Valsacor može da izazove vrtoglavicu i da utiče na koncentraciju.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Valsacor

Valsacor sadrži laktozu. U slučaju netolerancije na neke od šećera, obratite se Vašem ljekaru prije upotrebe ovog lijeka.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Veoma je važno da lijek uzimate tačno onako kako Vam je ljekar odredio, da biste postigli najbolje rezultate i smanjili rizik od pojave neželjenih dejstava. Posavjetujte se sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni. Pacijenti koji imaju povišen krvni pritisak često ne primjećuju bilo koje znake ovog problema. Mnogi se osjećaju potpuno normalno. Utoliko je značajnije za Vas da redovno idete na kontrolne preglede čak i ako se osjećate dobro.

Odrasli pacijenti sa povišenim krvnim pritiskom: Uobičajena doza je od 80 mg dnevno. U nekim slučajevima Vaš ljekar može da Vam propiše višu dozu (npr. 160 mg ili 320 mg). Može takođe kombinovati lijek Valsacor sa nekim dodatnim lijekom (npr. diuretikom).

Djeca i adolescenti (od 6 do manje od 18 godina) sa povišenim krvnim pritiskom:

Kod pacijenata koji imaju manje od 35 kg uobičajena doza je 40 mg valsartana jednom dnevno.

Kod pacijenata koji imaju 35 kg ili više uobičajena početna doza je 80 mg valsartana jednom dnevno.

U nekim slučajevima Vaš ljekar može propisati više doze (doze mogu da se povećaju do 160 mg i do maksimalnih 320 mg).

Odrasli pacijenti nakon nedavnog srčanog udara: Nakon srčanog udara liječenje se obično započinje već nakon 12 sati, obično niskom dozom od 20 mg dva puta dnevno. Dozu od 20 mg dobijate tako što prepolovite tabletu od 40 mg. Vaš ljekar će postepeno povećavati dozu tokom nekoliko nedjelja do maksimalnih 160 mg dva puta dnevno. Konačna doza zavisi od toga kako podnosite lijek.

Lijek Valsacor se može primjenjivati zajedno sa drugim ljekovima u terapiji srčanog udara i Vaš ljekar će odlučiti koja terapija Vama najviše odgovara.

Odrasli pacijenti sa srčanom slabošću (insuficijencijom): Liječenje obično započinje dozom od 40 mg dva puta dnevno. Vaš ljekar će postepeno povećavati dozu tokom nekoliko nedjelja do maksimalnih 160 mg dva puta dnevno. Konačna doza zavisi od toga kako podnosite lijek.

Lijek Valsacor se može primijeniti zajedno sa drugim ljekovima u terapiji srčane slabosti (insuficijencije), a Vaš ljekar će odlučiti koja je terapija pogodna za Vas.

Valsacor tableta može da se uzima sa ili bez hrane. Progutajte tabletu sa čašom vode.

Uzimajte Valsacor svakog dana u isto vrijeme.

Ako ste uzeli više lijeka Valsacor nego što je trebalo

Ako osjetite tešku vrtoglavicu i/ili nesvjesticu, odmah lezite i kontaktirajte ljekara.

Ako ste slučajno uzeli previše tableta lijeka Valsacor, odmah se javite svom ljekaru, farmaceutu ili u bolnicu.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Valsacor

Ako ste zaboravili da uzmete dozu, uzmite je čim se sjetite. Međutim, ako je uskoro vrijeme za Vašu sljedeću dozu, preskočite dozu koju ste zaboravili.

Nikada ne uzimajte duplu dozu kako bi nadoknadili propuštenu.

Ako prestanete da uzimate lijek Valsacor

Prekid terapije lijekom Valsacor može da dovede do pogoršanja Vaše bolesti. Ne prekidajte sa uzimanjem lijeka ukoliko Vam to ne kaže Vaš ljekar.

Ukoliko imate dodatnih pitanja u vezi sa upotrebom lijeka, pitajte ljekara ili farmaceuta.

Kao i svi ljekovi i lijek Valsacor može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Neka neželjena dejstva mogu biti ozbiljna i zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć:

Možda ćete osjetiti simptome angioedema (specifične alergijske reakcije), kao što su:

• otok lica, usana, jezika ili grla
• otežano disanje i gutanje
• koprivnjača (urtikarija), svrab

Ako Vam se javi bilo koji od ovih simptoma, prestanite sa uzimanjem lijeka Valsacor i odmah se obratite ljekaru (vidjeti dio 2 „Kada uzimate lijek Valsacor, posebno vodite računa“).

Ostala neželjena dejstva uključuju:

Često (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• vrtoglavica
• nizak krvni pritisak sa simptomima kao što su vrtoglavica i nesvjestica pri ustajanju
• smanjena funkcija bubrega (znaci oštećenja bubrega)

Povremeno (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• angioedem (vidjeti dio „Neka neželjena dejstva mogu biti ozbiljna i zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć”)
• iznenadan gubitak svijesti (sinkopa)
• osjećaj vrtoglavice (vertigo)
• izraženo smanjenje bubrežne funkcije (znaci akutne bubrežne insuficijencije)
• mišićni grčevi, abnormalan srčani ritam (znaci hiperkalijemije)
• nedostatak vazduha, otežano disanje u ležećem položaju, oticanje stopala ili nogu (znaci srčane insuficijencije)
• glavobolja
• kašalj
• bol u trbuhu
• mučnina
• proliv
• umor
• slabost

Nepoznata učestalost (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka):

• plikovi, mjehurići na koži (znaci buloznog dermatitisa)
• alergijske reakcije sa osipom, svrabom i koprivnjača; simptomi groznice, oticanje i bol u zglobovima, bol u mišićima, oticanje limfnih čvorova i/ili simptomi slični gripu (znaci serumske bolesti)
• purpurno-crvene tačkice, groznica, svrab (znaci zapaljenja krvnih sudova poznati kao vaskulitis)
• neuobičajena krvarenja ili modrice (znaci trombocitopenije)
• bol u mišićima (mialgija)
• groznica, bol u grlu ili čirevi u ustima zbog infekcije (simptomi niskog broja bijelih krvnih zrnaca poznati kao neutropenija)
• snižena vrijednost hemoglobina i snižen broj crvenih krvnih zrnaca (koji može u težim slučajevima dovesti do anemije)
• povišena vrijednost kalijuma u krvi (koji može u težim slučajevima da izazove grčeve mišića, nepravilan srčani ritam)
• povišene vrijednosti funkcionalnih testova jetre (što može ukazati na oštećenje jetre) uključujući povećanje bilirubina u krvi (koji može u težim slučajevima da izazove promjenu boje kože i očiju u žuto)
• povećane koncentracije azota iz uree i povišena vrijednost serumskog kreatinina (što može da ukaže na poremećaj funkcije bubrega)
• niska vrijednost natrijuma u krvi (koji može u težim slučajevima da izazove umor, zbunjenost, trzanje mišića i/ili grčeve)

Učestalost nekih neželjenih dejstava može da varira u zavisnosti od Vašeg stanja. Na primjer, neželjeno dejstvo kao što je vrtoglavica, i smanjena bubrežna funkcija, nijesu bile tako česte kod odraslih pacijenata na terapiji zbog visokog krvnog pritiska, kao kod pacijenata sa srčanom slabošću ili nakon nedavnog infarkta srca.

Neželjena dejstva kod djece i adolescenata su slična kao kod odraslih.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

2095520574000

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na pakovanju iza oznake „Važi do“. Rok upotrebe se odnosi na posljednji dan navedenog mjeseca.

Lijek čuvajte na temperaturi do 30°C, u originalnom pakovanju, u cilju zaštite od vlage.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.