Hipertenzija
Liječenje esencijalne hipertenzije kod odraslih i hipertenzije kod djece i adolescenata starosti od 6 do 18 godina.
Nedavni infarkt miokarda
Liječenje klinički stabilnih odraslih pacijenata sa simptomima srčane insuficijencije ili asimptomatskom lijevom ventrikularnom sistolnom disfunkcijom nakon nedavnog (12 sati-10 dana ) infarkta miokarda (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.1 ).
Srčana insuficijencija
Liječenje simptomatske srčane insuficijencije kod odraslih pacijenata koji ne mogu da koriste inhibitore angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE inhibitori) ili kao dodatna terapija sa ACE inhibitorima kada ne mogu da koriste beta blokatore (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.1 ).
Doziranje
Hipertenzija
Preporučena početna doza lijeka Diovan je 80 mg jednom dnevno. Antihipertenzivno dejstvo se postiže u roku od 2 nedjelje, dok se maksimalni efekat postiže poslije 4 nedjelje. Kod nekih bolesnika čiji krvni pritisak nije adekvatno regulisan, dnevna doza se može povećati do 160 mg pa sve do maksimalnih 320 mg. Lijek Diovan se takođe može davati i sa drugim antihipertenzivnim ljekovima. Istovremena primjena diuretika kao što je hidrohlortiazid, još više će smanjiti krvni pritisak kod ovih pacijenata.
Nedavni infarkt miokarda
Kod klinički stabilnih pacijenata, terapija se može započeti već 12 sati poslije infarkta miokarda. Nakon početne doze od 20 mg dva puta dnevno, tokom sljedećih nekoliko nedjelja dozu valsartana treba titrirati do 40 mg, 80 mg i 160 mg, dva puta dnevno. Početnu dozu obezbjeđuje djeljiva tableta od 40 mg. Ciljna maksimalna doza je 160 mg dva puta dnevno. Generalno, preporučuje se da pacijenti do doze od 80 mg dva puta dnevno dođu za dvije nedjelje nakon započinjanja liječenja i da se ciljna maksimalna doza, 160 mg dva puta dnevno, postigne za tri mjeseca, u zavisnosti kako pacijent podnosi terapiju. Ako nastanu simptomatska hipotenzija ili bubrežna disfunkcija, potrebno je razmisliti o smanjivanju doza.
Valsartan se može primjenjivati kod pacijenata liječenih drugim postinfarktnim terapijama, npr. tromboliticima, acetilsalicilnom kiselinom, beta blokatorima, statinima i diureticima. Ne preporučuje se kombinacija sa ACE inhibitorima (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.1).
Procjena stanja pacijenta poslije infarkta miokarda treba uvijek da uključuje i procjenu bubrežne funkcije.
Srčana insuficijencija
Preporučena početna doza lijeka Diovan je 40 mg dva puta dnevno. Titriranje doze do 80 mg, odnosno 160 mg dva puta dnevno treba sprovesti tako da se doza do one najviše koju pacijent podnosi, povećava tokom najmanje dvije nedjelje. Potrebno je razmotriti smanjenje doze istovremeno primjenjivanih diuretika. Maksimalna dnevna doza data u kliničkim ispitivanjima je 320 mg u podijeljenim dozama. Valsartan se može davati i sa drugim ljekovima za srčanu insuficijenciju. Međutim, trostruka kombinacija ACE inhibitora, beta blokatora i valsartana se ne preporučuje (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.1). Procjena stanja pacijenta sa srčanom insuficijencijom treba uvijek da uključi i procjenu bubrežne funkcije.
Dodatne informacije o specijalnim populacijama
Starije osobe
Nije potrebno prilagođavanje doze kod starijih pacijenata.
Oštećenje bubrega
Nije potrebno prilagođavanje doze kod odraslih pacijenata sa klirensom kreatinina >10 ml/min (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.2). Kontraindikovana je istovremena primjena lijeka Diovan sa aliskirenom kod pacijenata sa oštećenjem bubrega (GFR < 60 mL/min/1,73 m2) (vidjeti odjeljak 4.3).
Diabetes mellitus
Kontraindikovana je istovremena primjena lijeka Diovan sa aliskirenom kod pacijenata sa diabetes mellitusom (vidjeti odjeljak 4.3).
Oštećenje jetre
Diovan je kontraindikovan kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre, bilijarnom cirozom i kod pacijenata sa holestazom (vidjeti odjeljak 4.3,4.4 i 5.2). Kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem jetre bez holestaze, doza valsartana ne smije biti veća od 80 mg.
Pedijatrijska populacija
Pedijatrijska hipertenzija
Djeca i adolescenti uzrasta 6 do 18 godina
Početna doza je 40 mg jednom dnevno za djecu težine ispod 35 kg i 80 mg jednom dnevno za djecu težine od 35 kg i više. Dozu treba prilagoditi u skladu sa vrijednostima krvnog pritiska. Za maksimalne doze koje su ispitivane u kliničkim studijama pogledajte tabelu ispod.
Doze veće od navedenih nijesu ispitivane i zato se ne preporučuju
Djeca mlađa od 6 godina starosti
Raspoloživi podaci su opisani u odjeljcima 4.8, 5.1 i 5.2. Međutim bezbjednost i efikasnost lijeka Diovan kod djece starosti 1 do 6 godina nije utvrđena.
Primjena kod pedijatrijskih pacijenata starosti od 6 do 18 godina sa oštećenjem bubrega
Nije ispitivana upotreba kod djece sa klirensom kreatinina <30 ml/min i kod djece na dijalizi, stoga se primjena valsartana ne preporučuje kod ovih pacijenata. Nije potrebno prilagođavanje doze kod djece sa klirensom kreatinina >30ml/min. Treba pažljivo pratiti funkciju bubrega i vrijednosti kalijuma u serumu (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.2).
Primjena kod pedijatrijskih pacijenata starosti od 6 do 18 godina sa oštećenjem jetre
Kao i kod odraslih, lijek Diovan je kontraindikovan kod pedijatrijskih pacijenata sa teškim oštećenjem jetre, bilijarnom cirozom i kod pacijenata sa holestazom (vidjeti odjeljke 4.3, 4.4 i 5.2). Postoji ograničeno kliničko iskustvo sa primjenom lijeka Diovan kod pedijatrijskih pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem jetre. Doza valsartana ne smije biti veća od 80 mg kod ovih pacijenata.
Srčana insuficijencija i nedavni infarkt miokarda kod djece
Diovan se ne preporučuje za liječenje srčane insuficijencije i nedavni infarkt miokarda kod djece i adolescenata ispod 18 godina zbog nedostatka podataka o bezbjednosti i efikasnosti.
Način primjene
Diovan se može uzimati nezavisno od hrane i treba ga uzimati sa vodom.
Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili bilo koju od pomoćnih supstanci.
Teško oštećenje jetre, bilijarna ciroza i holestaza.
Drugi i treći trimestar trudnoće. (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.6).
Istovremena primjena antagonista receptora angiotenzina (ARB), uključujući lijek Diovan, ili inhibitora angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE inhibitori) sa aliskirenom kod pacijenata sa diabetes mellitusom ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60mL/min/1,73 m2) (vidjeti odjeljak 4.4 i 4.5).
Hiperkalemija
Istovremena upotreba sa preparatima za suplementaciju kalijuma, diureticima koji štede kalijum, zamjenama za so koje sadrže kalijum ili sa drugim ljekovima koji mogu da povećaju koncentraciju kalijuma u serumu (npr. heparinom) se ne preporučuje. Kontrolisati serumski kalijum po potrebi.
Poremećaj funkcije bubrega
Trenutno nema iskustava o bezbjednosti primjene kod pacijenata sa klirensom kreatinina <10 ml/min i pacijenata na dijalizi, stoga je valsartan potrebno oprezno primjenjivati kod ovih pacijenata. Nije potrebno korigovanje doze kod odraslih pacijenata sa klirensom kreatinina >10 ml/min (vidi odeljke 4.2 i 5.2). Kontraindikovana je istovremena primjena antagonista receptora angiotenzina (ARB), uključujući lijek Diovan, ili inhibitora angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE inhibitori) sa aliskirenom kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60mL/min/1,73 m2) (vidjeti odjeljak 4.3 i 4.5).
Oštećenje jetre
Kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem jetre bez holestaze, lijek Diovan treba primjenjivati sa oprezom (vidjeti odjeljke 4.2 i 5.2).
Pacijenti sa smanjenom koncentracijom natrijuma i/ili smanjenim volumenom krvi
Kod pacijenata sa teškim smanjenjem koncentracije natrijuma i/ili volumena, poput onih koji primaju visoke doze diuretika, u rijetkim slučajevima može da nastane simptomatska hipotenzija nakon započinjanja terapije lijekom Diovan. Smanjenje koncentracije natrijuma i/ili volumena treba korigovati prije početka liječenje lijekom Diovan, na primjer smanjenjem doze diuretika.
Stenoza bubrežne arterije
Kod pacijenata sa bilateralnom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom bubrežne arterije jedinog bubrega koji je u funkciji, nije utvrđena bezbjednost primjene lijeka Diovan.
Kratkotrajna primjena lijeka Diovan kod dvanaest pacijenata sa renovaskularnom hipertenzijom usljed unilateralne stenoze bubrežne arterije nije izazvalo nikakve značajne promjene u bubrežnoj hemodinamici, serumskom kreatininu ili azota iz uree u krvi (BUN). Međutim, pošto drugi ljekovi koji utiču na sistem renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS), mogu da povećaju koncentraciju uree u krvi i serumski kreatinin kod bolesnika sa bilateralnom ili unilateralnom stenozom bubrežne arterije, preporučuje se praćenje bubrežne funkcije kad pacijenti uzimaju valsartan.
Transplantacija bubrega
Trenutno nema iskustava o bezbjednosti upotrebe lijeka Diovan kod pacijenata kod kojih je nedavno obavljena transplantacija bubrega.
Primarni hiperaldosteronizam
Pacijente sa primarnim hiperaldosteronizmom ne treba liječiti lijekom Diovan budući da njihov sistem renin-angiotenzinnije aktivan.
Stenoza aorte i mitralnog zaliska, opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija
Kao i sa svim drugim vazodilatatorima, mjere posebnog opreza su indikovane kod pacijenata koji pate od stenoze aorte i mitralnog zaliska ili opstruktivne hipertrofične kardiomiopatije (HOCM).
Trudnoća
U trudnoći se ne smije započinjati liječenje antagonistima angiotenzina II (AIIRAs). Ukoliko nastavak liječenja antagonistima angiotenzina II nije neophodna, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alternativnu antihipertenzivnu terapiju koja ima utvrđen bezbjednosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća potvrdi, liječenje antagonistima angiotenzina II treba odmah prekinuti i ako je moguće, započeti alternativnu terapiju (vidi odeljke 4.3 i 4.6).
Nedavni infarkt miokarda
Kod pacijenata sa nedavnim infarktom miokarda kombinacija sastavljena od kaptoprila i valsartana nije pokazala dodatnu kliničku korist, umesto toga povećao se rizik od neželjenih dejstava u poređenju sa liječenjem pojedinačnim ljekovima (vidjeti odjeljke 4.8 i 5.1). Zbog toga se ova kombinacija valsartana i ACE-inhibitora ne preporučuje.
Potreban je oprez kad se započinje terapija kod bolesnika nakon infarkta miokarda. Procjena pacijenata nakon infarkta miokarda mora uvijek da uključuje i procjenu bubrežne funkcije (vidjeti odjeljak 4.2).
Primjena lijeka Diovan kod pacijenata nakon infarkta miokarda obično rezultuje određenim smanjenjem krvnog pritiska, ali prekidanje terapije lijekom Diovan zbog kontinuirane simptomatske hipotenzije obično nije potrebno ukoliko se slijede preporuke za doziranje (vidi odeljak 4.2).
Srčana insuficijencija
Kod bolesnika sa srčanom insuficijencijom, trostruka kombinacija ACE- inhibitora, beta blokatora i Diovana nije pokazala nikakvu kliničku korist (vidi odeljak 5.1). Ova kombinacija očigledno povećava rizik od neželjenih dejstava i zbog toga se ne preporučuje.
Potreban je oprez kad se započinje terapija kod bolesnika sa insuficijencijom miokarda. Procjena pacijenata sa srčanom insuficijencijom mora uvijek da uključuje i procjenu bubrežne funkcije (vidjeti odjeljak 4.2).
Primjena lijeka Diovan kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom obično rezultuje izvjesnim smanjenjem krvnog pritiska, ali prekidanje terapije lijekom Diovan zbog stalne simptomatske hipotenzije obično nije potrebno ukoliko se slijede preporuke za doziranje (vidi odeljak 4.2).
Kod pacijenata sa teškom srčanom insuficijencijom čija bubrežna funkcija može da zavisi od aktivnosti RAAS (npr. pacijenti sa teškom kongestivnom srčanom insuficijencijom), liječenje ACE- inhibitorima ili antagonistima angiotenzinskog receptora dovodi se u vezu sa pojavom oligurije i/ili progresivne azotemije i rijetko sa akutnom bubrežnom insuficijencijom i/ili smrću. Kako je valsartan antagonist angiotenzina II, ne može se isključiti mogućnost oštećenjem funkcije bubrega pri primjeni lijeka Diovan.
Angioedem u anamnezi
Angioedem, uključujući i oticanje grkljana i glotisa, koji je uzrokovao opstrukciju disajnih puteva i/ili oticanje lica, usana,ždrijela, i /ili jezika, prijavljen je kod pacijenata koji su uzimali valsartan; neki od ovih pacijenata prethodno su imali angioedem sa drugim ljekovima uključujući i ACE inhibitore. Primjenu lijeka Diovan treba odmah obustaviti kod pacijenata kod kojih se razvio angioedem, a Diovan im se ne smije ponovo davati (vidjeti odjeljak 4.8).
Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS)
Prijavljeni su slučajevi hipotenzije, sinkope, moždanog udara, hiperkalijemije, i promjene bubrežne funkcije (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju) kod osetljivih osoba, naročito u kombinaciji sa drugim ljekovima koji utiču na ovaj sistem. Stoga, dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema kombinovanjem aliskirena sa inhibitorima angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE inhibitori) ili blokatorima angiotenzin II receptora (ARB) nije preporučljiva.
Istovremena primjena aliskirena i lijeka Diovan je kontraindikovana kod pacijenata sa diabetes mellitusom ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60 mL/min/1,73 m2)(vidjeti odjeljak 4.3).
Pedijatrijska populacija
Oštećenje funkcije bubrega
Primjena kod pedijatrijskih pacijenata sa klirensom kreatinina <30 ml/min i pedijatrijskih pacijenata na dijalizi nije proučavana, stoga se primjena valsartan ne preporučuje kod ovih pacijenata. Nije neophodno prilagođavanje doze kod pedijatrijskih pacijenata sa klirensom kreatinina >30 ml/min (vidi odeljke 4.2 i 5.2). Funkciju bubrega i serumski kalijum treba brižljivo pratiti tokom liječenja valsartanom. Ovo je posebno važno kada se valsartan daje u prisustvu drugih stanja (groznice, dehidratacije) koja bi mogla oštetiti funkciju bubrega. Kontraindikovana je istovremena primjena antagonista receptora angiotenzina (ARB), uključujući lijek Diovan, ili inhibitora angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE inhibitori) sa aliskirenom kod pacijenata sa oštećenjem bubrega (GFR < 60 mL/min/1,73 m2) (vidjeti odjeljak 4.3 i 4.5).
Oštećenje funkcije jetre
Kao kod odraslih, lijek Diovan je kontraindikovan kod pedijatrijskih pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre, bilijarnom cirozom i kod pacijenata sa holestazom (vidjeti odjeljke 4.3 i 5.2). Postoji ograničeno kliničko iskustvo sa lijekom Diovan kod pedijatrijskih pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Doza valsartana ne smije biti veća od 80 mg kod ovih pacijenata.
Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS) antagonistima receptora angiotenzina (ARB), inhibitorima angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE inhibitori) ili aliskirenom
Neophodan je oprez prilikom istovremene primjene antagonista receptora angiotenzina (ARB), uključujući lijek Diovan sa drugim ljekovima koji blokiraju RAAS kao što su ACE inhibitori i aliskiren (vidjeti odjeljak 4.4).
Kontraindikovana je istovremena primjena antagonista receptora angiotenzina (ARB), uključujući lijek Diovan, ili inhibitora angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE inhibitori) sa aliskirenom kod pacijenata sa diabetes mellitusom ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60 mL/min/1,73 m2) (vidjeti odjeljak 4.3).
Istovremena primjena nije preporučena
Litijum
Reverzibilni porast koncentracije litijuma u serumu i porast njegove toksičnosti zabilježeni su tokom istovremene primjene sa ACE inhibitorima. Zbog nedostatka iskustava sa istovremenom primjenom valsartana i litijuma, ova kombinacija se ne preporučuje. Ako je kombinacija neophodna, preporučuje se pažljivo praćenje koncentracija litijuma u serumu.
Diuretici koji štede kalijum, kalijumski suplementi, zamjena za so koje sadrže kalijum i druge supstance koje mogu da povećaju nivo kalijuma
Ukoliko se ljekovi koji utiču na nivo kalijuma smatraju neophodnim u kombinaciji sa valsartanom, savjetuje se praćenje koncentracije kalijuma u plazmi.
Kombinacije kod kojih je neophodan oprez
Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi (NSAID), uključujući selektivne COX-2 inhibitore, acetilsalicilnu kiselinu (>3 g/dnevno) i neselektivne nesteroidne antiinflamatorne ljekove
Kada se antagonisti angiotenzina II primjenjuju zajedno sa nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima, može doći do slabljenja antihipertenzivnog dejstva. Osim toga, istovremena primjena antagonista angiotenzina II i nesteroidnih antiinflamatornih ljekova može povećati rizik od pogoršanja renalne funkcije i povećanja kalijuma u serumu. Zbog toga se preporučuje praćenje renalne funkcije na početku terapije, kao i adekvatna hidratacija pacijenta.
Transporteri
Podaci in vitro ukazuju da je valsartan supstrat jetrinog transportera OATP1B1/OATP1B3 i efluksnog MRP2 transportera. Klinički značaj ovih podataka nije poznat. Komedikacija sa inhibitorima transportera (npr. rifampin, ciklosporin) ili efluksnog transportera (npr. ritonavir) može povećati sistemsku izloženost valsartanu. Potrebno je primijeniti odgovarajuće mjere na početku i na kraju istovremene primjene sa takvim ljekovima.
Ostalo
U istraživanjima interakcija ljekova sa valsartanom, nijesu zabilježene interakcije od kliničkog značaja sa valsartanom ili bilo kojom od navedenih supstanci: cimetidin, varfarin, furosemid, digoksin, atenolol, indometacin, hidrohlortiazid, amlodipin i glibenklamid.
Pedijatrijska populacija
Kod hipertenzije kod djece i adolescenata, gde su česte abnormalnosti bubrega, savetuje se oprez pri istovremenoj primjeni valsartana sa drugim supstancama koje inhibiraju renin-angiotenzin-aldosteron sistem koji može povećati kalijum u serumu. Treba pažljivo pratiti funkciju bubrega i kalijum u serumu.
Trudnoća
Primjena antagonista angiotenzin II receptora (AIIRA-engl.angiotensin II receptor antagonists) se ne preporučuje tokom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti odjeljak 4.4). Primjena AIIRA je kontraindikovana tokom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.4).
Epidemiološki dokaz rizika teratogenosti nakon izlaganja ACE-inhibitorima tokom prvog tromjesečja nije doveo do zaključka; međutim mali porast rizika se ne može isključiti. S obzirom da nema podataka iz kontrolisanih epidemioloških ispitivanja o riziku kod primjene AIIRAs, sličan rizik može postojati i za ovu grupu ljekova. Ukoliko nastavak terapije AIIRA-om nije neophodan. Pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alternativnu antihipertenzivnu terapiju koja ima utvrđen bezbjednosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća utvrdi, liječenje AIIRA-om treba odmah prekinuti , a ako jemoguće, započeti alternativnu terapiju. Poznato je da izloženost terapiji AIIRA-ima tokom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće kod ljudi izaziva fetotoksičnost (smanjenu funkciju bubrega, oligohidramnione, retardaciju okoštavanja lobanje) i neonatalnu toksičnost (renalnu insuficijenciju, hipotenziju, hiperkalemiju) (vidjeti odjeljak 5.3). Ako je došlo do izloženosti AIIRA-ima od drugog tromjesečja trudnoće nadalje, savjetuje se ultrazvučni pregled funkcije bubrega i lobanje. Djecu majki koje su uzimale AIIRA-e treba pažljivo pratiti zbog mogućnosti pojave hipotenzije (vidjeti takođe odjeljke 4.3 i 4.4).
Dojenje
Zbog toga što nijesu dostupne informacije o primjeni valsartana tokom dojenja, primjena valsartana tokom dojenja se ne preporučuje, a savjetuje se primjena aternativne terapije sa bolje utvrđenim bezbjednosnim profilom, naročito tokom dojenja novorođenčadi ili prijevremeno rođene djece.
Plodnost
Valsartan nije imao neželjenih efekata na reprodukciju mužjaka ili ženki pacova pri oralnim dozama do 200 mg/kg/dnevno. Ova doza je 6 puta veća od maksimalne preporučene humane doze u mg/m2 (proračun pretpostavlja dozu od 320 mg/dnevno i pacijenta od 60 kg).
Nijesu sprovedena ispitivanja uticaja na sposobnost upravljanja motornim vozilima. Pri upravljanju vozilima ili rukovanju mašinama treba imati na umu da se katkada mogu javiti vrtoglavica ili umor.
U kontrolisanim kliničkim studijama na odraslim pacijentima sa hipertenzijom, ukupna incidenca neželjenih reakcija je bila uporediva sa placebom i usaglašena sa farmakološkim osobinama valsartana. Izgleda da incidenca neželjenih reakcija nije bila povezana sa dozom ili trajanjem terapije i takođe nije povezana sa polom, uzrastom ili rasom.
Neželjene reakcije prijavljene u kliničkim studijama, post-marketinškom iskustvu i laboratorijskim ispitivanjima navedene su niže prema klasama sistema organa.
Neželjene reakcije su rangirane prema učestalosti, prvo od najčešćih, prema sljedećoj konvenciji: veoma često (≥l/10); često (≥l/100 do <1/10); povremeno (≥l/1000 do <1/100); rijetko (≥l/10000 do <1/1000); veoma rijetko (<1/10000), uključujući izolovane slučajeve. U okviru svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su rangirane prema opadajućoj ozbiljnosti.
Za sve neželjene reakcije prijavljene u post-marketinškom iskustvu i laboratorijskim ispitivanjima, nije moguće primijeniti nijednu kategoriju učestalosti neželjene reakcije tako da su one navedene sa „nepoznatom“ učestalošću.
Hipertenzija
Pedijatrijska populacija
Hipertenzija
Antihipertenzivni efekti valsartana su ispitivani u dvije randomizovane, dvostruko slijepe kliničke studije kod 561 pedijatrijskog pacijenta uzrasta 6 do 18 godina. Izuzimajući izolovane gastrointestinalne poremećaje (kao što su bol u abdomenu, mučnina i povraćanje) i vrtoglavice, nema značajne razlike u smislu vrste, učestalosti i težine neželjenih reakcija između bezbjednosnog profila za pedijatrijske pacijente starosti od 6 do 18 godina i onih prethodno prijavljenih kod odraslih pacijenata.
Procjena mentalnog razvoja i neurokognicije pedijatrijskih pacijenata uzrasta 6 do 16 godina pokazuje da nema klinički značajnog neželjenog uticaja nakon liječenja lijekom Diovan u periodu do godinu dana.
U dvostruko slijepoj, randomizovanoj studiji kod 90 pedijatrijskih pacijenata uzrasta 1 do 6 godina, koju je pratio jednogodišnji otvoreni produžetak, zabilježena su dva smrtna slučaja i izolovani slučajevi povećanja jetrinih transaminaza. Ovi slučajevi su se javili kod pacijenata sa značajnim komorbiditetima. Nije ustanovljena uzročna veza sa lijekom Diovan. U drugoj studiji u kojoj su 75 pedijatrijskih pacijenata uzrasta 1 do 6 godina bili randomizovani, nije bilo značajnog povećanja jetrinih transaminaza ili smrtnog slučaja u terapiji valsartanom.
Hiperkalijemija je češće opažena kod pedijatrijskih pacijenata i adolescenata uzrasta 6 do 18 godina sa prethodno postojećim hroničnim bubrežnim oboljenjima.
Bezbjednosni profil zabilježen u kontrolisanim kliničkim studijama kod pacijenata nakon infarkata miokarda i/ili sa srčanom insuficijencijom varira u odnosu na ukupan bezbjednosni profil viđen kod hipertenzivnih pacijenata. Ovo može biti u vezi sa prethodno postojećim oboljenjem pacijenta. Neželjene reakcije koje su se javile kod pacijenata nakon infarkta miokarda i/ili sa srčanom insuficijencijom navedene su ispod:
Pacijenti nakon infarkta miokarda i/ili sa srčanom insuficijencijom (studije samo kod odraslih pacijenata)
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax:+382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
Simptomi
Predoziranje lijekom Diovan može dovesti do izražene hipotenzije, što može da vodi ka smanjivanju nivoa svijesti, cirkulatornom kolapsu i/ili šoku.
Terapija
Terapijske mjere zavise od vremena od uzimanja lijeka kao i tipa i težine simptoma; stabilizacija cirkulacije je od primarnog značaja.
Ako nastane hipotenzija, pacijenta postaviti u ležeći položaj i korigovati volumen krvi.
Valsartan se praktično ne može eliminisati hemodijalizom.
Farmakoterapijska grupa:
antagonisti angiotenzina II, monokomponentni
ATC kod:
C09CA03.
Valsartan je snažan i specifičan antagonist angiotenzin II (Ang II) receptora, aktivan pri oralnoj primjeni. Djeluje selektivno na receptorski podtip AT1, koji je odgovoran za poznata dejstva angiotenzina II. Povećane koncentracije Ang II u plazmi nakon blokade AT1 receptora valsartanom mogu da stimulišu neblokirani AT2 receptor, koji je izgleda protivteža efektu receptora AT1. Valsartan ne ispoljava nikakvu parcijalnu agonističku aktivnost na receptor AT1 i ima mnogo veći afinitet (oko 20000 puta) za receptor AT1 nego za receptor AT2. Valsartan se ne vezuje niti blokira druge hormonske receptore ili jonske kanale za koje se zna da su značajni u kardiovaskularnoj regulaciji.
Valsartan ne inhibira ACE, takođe poznat i kao kininaza II, koji konvertuje Ang I u Ang II i razgrađuje bradikinin. Pošto ne djeluje na ACE, ne potencira dejstvo bradikinina ili supstance P, malo je vjerovatno da antagonisti angiotenzina II izazivaju kašalj. U kliničkim ispitivanjima gdje je valsartan upoređen sa ACE inhibitorom, incidenca suvog kašlja bila je značajno manja (p<0,05) kod bolesnika liječenih valsartanom nego kod onih liječenih inhibitorom ACE (2,6% prema 7,9%). U kliničkoj studiji na pacijentima koji su u anamnezi imali suvi kašalj tokom terapije ACE inhibitorom, kod 19,5% pacijenata u studiji koji su primali valsartan i 19,0% onih koji su primali tijazidni diuretik se javio kašalj, u poređenju sa 68,5% onih liječenih ACE inhibitorom (p<0,05).
Hipertenzija
Primjena lijeka Diovan kod pacijenata sa hipertenzijom rezultuje redukcijom krvnog pritiska bez uticaja na srčanu frekfenciju.
Kod većine pacijenata, poslije primjene pojedinačne oralne doze, antihipertenzivni efekat se javio u roku od 2 sata, dok se maksimalno smanjenje krvnog pritiska postiže se u roku od 4 do 6 sati. Antihipertenzivno dejstvo traje preko 24 sata nakon uzete doze. Nakon ponovljenog doziranja, antihipertenzivno dejstvo je u znatnoj mjeri prisutno u roku od 2 nedjelje, a maksimalno dejstvo se postiže u roku od 4 nedjelje i održava se tokom dugotrajne terapije. U kombinaciji sa hidrohlortiazidom, postiže se značajno dodatno sniženje krvnog pritiska.
Nagli prekid terapije lijekom Diovan nije doveo do pojave povratne hipertenzije ili drugih neželjenih kliničkih efekata.
Kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tip 2 i mikroalbuminurijom, pokazano je da valsartan smanjuje urinarnu ekskreciju albumina. MARVAL (Micro Albuminuria Reduction with Valsartan) studijom je procjenjivano smanjenje urinarne ekskrecije albumina uzrokovano valsartanom (80-160 mg/dnevno) u odnosu na amlodipin (5-10 mg/dnevno), kod 332 pacijenta sa dijabetesom tip 2 (prosječna starost: 58 godina; 265 muškaraca) sa mikroalbuminurijom (valsartan: 58 µg/min; amlodipin: 55.4 µg/min), normalnim ili visokim krvnim pritiskom sa očuvanom bubrežnom funkcijom (kreatinin u krvi <120 µmol/l). U 24. nedjelji, urinarna ekskrecija albumina se smanjila (p<0.001) za 42% (-24.2 µg/min; 95% CI: -40.4 do -19.1) sa valsartanom i približno 3% (-1.7 µg/min; 95% CI: -5.6 do 14.9) sa amlodipinom uprkos sličnom stepenu sniženja krvnog pritiska kod obe grupe.
DROP (Diovan Reduction of Proteinuria) studija je dodatno istraživala efikasnost valsartana u smanjenju urinarne ekskrecije albumina kod 391 hipertenzivnih pacijenta (TA=150/88 mmHg) sa dijabetesom tip 2, sa albuminurijom (prosječno=102 µg/min; 20-700 µg/min) i očuvanom bubrežnom funkcijom (srednja vrijednost kreatinina u serumu=80 µmol/l). Pacijenti su randomizovani u jednu od tri dozne grupe valsartana (160, 320 i 640 mg/dnevno) i liječeni su 30 nedjelja. Cilj studije je bio da se odredi optimalna doza valsartana za smanjenje urinarne ekskrecije albumina kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tip 2. U 30. nedjelji, urinarna ekskrecija albumina je značajno smanjena za 36% od početne vrijednosti sa valsartanom 160 mg (95%CI: 22 do 47%), i za 44% sa valsartanom 320 mg (95%CI: 31 do 54%). Zaključeno je da doze od 160-320 mg valsartana klinički značajno smanjuju urinarnu ekskreciju albumina kod hipertenzivnih pacijenata sa dijabetesom tip 2.
Nedavni infarkt miokarda
Klinička studija pod nazivom VALsartan In Acute myocardial iNfarcTion (VALIANT) bila je randomizovana, kontrolisana, multinacionalna, dvostruko slijepa klinička studija sprovedena kod 14703 pacijenata sa akutnim infarktom miokarda i znacima, simptomima ili radiološkim dokazima kongestivne srčane insuficijencije i/ili dokazima o sistolnoj disfunkciji lijeve komore (manifestovanoj kao ejekciona frakcija ≤40% prema radioizotopnoj ventrikulografiji ili ≤ 35% prema ehokardiografiji ili ventrikularnoj kontrastnoj angiografiji). Pacijenti su randomizovani i u roku od 12 sati do 10 dana nakon nastanka simptoma infarkta miokarda u jednu od tri terapijske grupe: valsartan, kaptopril, ili kombinacija ova dva lijeka. Srednje trajanje liječenja bilo je dvije godine. Primarni ishod je bio vrijeme nastanka smrti bilo kog uzroka.
Valsartan se pokazao podjednako efikasnim kao i kaptopril u smanjivanju ukupnog mortaliteta nakon infarkta miokarda. Stopa mortaliteta zbog bilo kog uzroka je bila slična u sve tri grupe i iznosila je kod grupe sa valsartanom (19,9%), kaptoprilom (19,5%) i valsartanom+kaptopril (19,3%). Kombinovanje valsartana sa kaptoprilom nije dalo dodatnu korist u odnosu na sam kaptopril. Nije bilo razlike u mortalitetu zbog bilo kog uzroka obzirom na starost, pol, rasu, bazalnu terapiju ili osnovnu bolest. Valsartan se takođe pokazao efikasanim u smanjenju kardiovaskularne smrtnosti i u produženju vremena do pojave nekog od sljedećih događaja: hospitalizacije zbog srčane insuficijencije, rekurentnog infarkta miokarda, ponovne pojave srčanog aresta i moždanog udara bez smrtnog ishoda (sekundarni objedinjeni cilj ispitivanja).
Bezbjednosni profil valsartana je bio u skladu sa kliničkom slikom pacijenata liječenih nakon infarkta miokarda. U pogledu bubrežne funkcije, zabilježeno je udvostručenje serumskog kreatinina kod 4,2% pacijenata liječenih valsartanom, kod 4,8% pacijenata liječenih valsartanom + kaptoprilom i kod 3,4% pacijenata liječenih kaptoprilom. Prekid liječenja usljed raznih bubrežnih disfunkcija se dogodio kod 1,1% pacijenata liječenih valsartanom, 1,3% kod pacijenata liječenih valsartanom + kaptoprilom i 0,8% kod pacijenata liječenih kaptoprilom. Procjena bubrežne funkcije treba da bude uključena u procjenu stanja pacijenata nakon infarkta miokarda.
Nije bilo razlike u mortalitetu od bilo kog uzroka, kardiovaskularnom mortalitetu ili morbiditetu nakon primjene beta blokatora u kombinaciji sa valsartan+kaptopril, samim valsartanom ili samim kaptoprilom. Bez obzira na terapiju, stopa mortaliteta je bila niža u grupi pacijenata liječenih beta blokatorima, što pokazuje da je već poznata korist od primjene beta blokatora u ovoj populaciji pokazana i u ovoj studiji.
Srčana insuficijencija
Val-HeFT je bila randomizovana, kontrolisana, multinacionalna klinička studija sprovedena radi procjene djelovanja valsartana u poređenju sa placebom na morbiditet i mortalitet kod 5010 pacijenata koji su primali uobičajenu terapiju za srčanu insuficijenciju klase II (62%), III (36%) i IV (2%) prema NYHA klasifikaciji, sa ejekcionom frakcijom leve komore (LVEF) ≤ 40% i unutrašnjim dijastolnim promjerom lijeve komore (LVIDD) >2,9 cm/m2. Osnovna terapija je uključivala ACE inhibitore (93%), diuretike (86%), digoksin (67%) i beta blokatore (36%). Srednje vrijeme praćenja bilo je skoro dvije godine. Srednja dnevna doza lijeka Diovan u Val-HeFT bila je 254 mg. Studija je imala 2 primarna cilja: mortalitet bilo kojeg uzroka (vrijeme do smrti pacijenta) i objedinjeni mortalitet sa morbiditetom nastalim usljed srčane insuficijencije (vrijeme do prve pojave bolesti) definisane kao smrt, iznenadna smrt sa reanimacijom, hospitalizacija zbog srčane insuficijencije ili intravensko davanje inotropnih ili vazodilatatornih ljekova tokom četiri ili više časova bez hospitalizacije.
Mortalitet bilo kojeg uzroka bio je sličan (p=NS) kod valsartan (19,7%) i placebo (19,4%) grupe. Primarna korist se izražavala u smanjenju vremenskog rizika za 27,5% (95%CI: 17 do 37%) do prve hospitalizacije zbog srčane insuficijencije (13,9% prema 18,5%). Smanjenje rizika u korist placeba (mortalitet i morbiditet je 21,9% kod placeba prema 25,4% kod valsartan grupe) zapaženo je kod onih bolesnika koji su liječeni trostrukom kombinacijom beta blokatora, ACE inhibitora i valsartana.
Najveće poboljšanje zapaženo je u podgrupi pacijenata koji nijesu primili terapiju ACE inhibitorom (n=366). U ovoj podgrupi mortalitet bilo kojeg uzroka je značajno smanjen sa valsartanom u poređenju sa placebom za 33% (95%CI: 6% do 58%) (17,3%valsartan prema 27,1% placebo) dok je rizik od kombinovanog mortaliteta i morbiditeta značajno smanjen za 44% (24,9% valsartan prema 42,5% placebo).
Kod pacijenata koji su primali ACE inhibitor bez beta-blokatora, mortalitet bilo kojeg uzroka je bio sličan (p=NS) u valsartan (21,8%) i placebo (22,5%) grupi. Kombinovani mortalitet i morbiditet je bio značajno smanjen za 18,3% (95%CI: 8% do 28%) sa valsartanom u poređenju sa placebom (31,0% prema 36,3%).
U «Val-HeFT» studiji, pacijenti liječeni valsartanom pokazali su značajno poboljšanje s obzirom na stepen bolesti prema NYHA klasifikaciji, i znakova i simptoma srčane insuficijencije, uključujući dispneju, zamor, edem i krepitacije, u poređenju sa placebom. Pacijenti liječeni valsartanom imali su bolji kvalitet života što je prikazano promjenom skora u Minesota skali kvaliteta života pacijenata sa srčanom insuficijencijom (Minnesota Living with Heart Failure Quality of Life) na kraju ispitivanja u odnosu na početne vrijednosti u poređenju sa placebom. Ejekciona frakcija kod bolesnika liječenih valsartanom značajno je povećana, a LVIDD značajno smanjen u poređenju početnih i krajnjih vrijednosti sa placebom.
Pedijatrijska populacija
Hipertenzija
Antihipertenzivni efekat valsartana je procjenjivan u četiri randomizovane, dvostruko slijepe kliničke studije kod 561 pedijatrijskog pacijenta uzrasta 6 do 18 godina i 165 pedijatrijskih pacijenata uzrasta od 1 do 6 godina. Poremećaji bubrega i urinarnih puteva i gojaznost su bila najčešća medicinska stanja koja su potencijalno doprinosila hipertenziji kod djece uključene u ove studije.
Klinička iskustva kod djece starosti 6 ili više godina
U kliničkoj studiji u kojoj je bio uključen 261 hipertenzivni pedijatrijski pacijent uzrasta 6 do 16 godina, pacijenti čija je tjelesna masa <35 kg primali su 10, 40 ili 80 mg valsartana dnevno (niske, srednje i visoke doze), a pacijenti čija je tjelesna masa ≥35 kg su primali 20, 80 i 160 mg valsartan tablete dnevno (niske, srednje i visoke doze). Nakon dvije nedjelje, valsartan je snizio i sistolni i dijastolni krvni pritisak u zavisnosti od primljene doze. Ukupno, tri doze valsartana (niska, srednja i visoka) značajno su snizili sistolni krvni pritisak za 8, 10, 12 mmHg od početnih vrijednosti. Pacijenti su ponovo randomizovani ili da nastave sa primanjem iste doze valsartana ili da primaju placebo. Kod pacijenata koji su nastavili da primaju srednje i visoke doze valsartana, sistolni krvni pritisak bio je za -4 i - 7 mmHg niži nego kod pacijenata koji su primali placebo. Kod pacijenata koji su primali niske doze valsartana, minimalni sistolni krvni pritisak je bio sličan kao kod pacijenata koji su primali placebo. Uopšteno, dozno zavisni antihipertenzivni efekat valsartana je bio konzistentan u svim demografskim podgrupama.
U drugoj kliničkoj studiji u kojoj je učesvovalo 300 hipertenzivnih pedijatrijskih pacijenata uzrasta 6 do 18 godina, odgovarajući pacijenti su randomizovani da primaju valsartan ili enalapril tablete tokom 12 nedjelja. Djeca tjelesne mase između ≥18 kg i <35 kg su primala valsartan 80 mg ili enalapril 10 mg; djeca između ≥35 kg i <80 kg tjelesne mase su primala valsartan 160 mg ili enalapril 20 mg; djeca preko ≥80 kg su primala valsartan 320 mg ili enalapril 40 mg. Sniženje sistolnog krvnog pritiska je bilo uporedivo kod pacijenata koji su primali valsartan (15 mmHg) i enalapril (14 mmHg) ( p-vrijednost neinferiornosti <0.0001). Konzistentni rezultati su zapaženi za dijastolni krvni pritisak sa sniženjem za 9,1 mmHg sa valsartanom i 8,5 mmHg sa enalaprilom, respektivno.
Klinička iskustva kod djece starosti ispod 6 godina
Dvije kliničke studije su sprovedene na pacijentima starosti od 1 do 6 godina sa 90 odnosno 75 pacijenata. Djeca starosti ispod 1 godine nijesu učestvovala u ovim studijama. U prvoj studiji, efikasnost valsartana je potvrđena u poređenju sa placebom, ali se nije pokazao odgovor koji je zavisan od doze. U drugoj studiji, više doze valsartana su povezane sa većim sniženjem krvnog pritiska, ali trend doznog odgovora nije postigao statistički značaj i terapijska razlika u odnosu na placebo nije bila značajna. Zbog ovih nedosljednosti rezultatima, valsartan nije preporučljiv za ovu starosnu grupu (vidi odeljak 4.8).
Evropska agencija za ljekove je ukinula obavezu podnošenja rezultata studija sa lijekom Diovan kod svih ispitanika pedijatrijske populacije sa srčanom insuficijencijom i srčanom insuficijencijom nakon infarkta miokarda. Vidjeti odjeljak 4.2 za informacije o primjeni lijeka u pedijatrijskoj populaciji.
Resorpcija
Nakon oralne primjene valsartana, maksimalna koncentracija valsartana u plazmi se postiže za 2-4 sata sa tabletama, odnosno 1-2 sata sa rastvorom. Srednja apsolutna bioraspoloživost je 23% za tablete, odnosno 39% za rastvor. Hrana smanjuje izloženost (mjereno pomoću PIK-a) valsartanu za oko 40% i maksimalnu koncentraciju valsartana u plazmi (Cmax) za oko 50%, mada su koncentracije valsartana u plazmi oko 8 sati nakon primjene slične u grupi koja je uzimala hranu i grupi koja je bila natašte. Međutim, ovo smanjenje PIK-a nije praćeno klinički značajnim smanjenjem terapijskog efekta, te se stoga valsartan može davati sa hranom ili bez nje.
Distribucija
Volumen distribucije valsartana u ravnotežnom stanju nakon intravenske primjene je oko 17 L, što ukazuje da se valsartan ne distribuira u tkiva u velikom obimu. Valsartan se u velikoj mjeri vezuje za serumske proteine (94–97%), uglavnom serumski albumin.
Biotransformacija
Valsartan nema izraženu biotransformaciju i samo oko 20% doze je otkriveno u obliku metabolita. Hidroksi metabolit je identifikovan u plazmi u malim koncentracijama (manje od 10% od PIK valsartana). Ovaj metabolit nije farmakološki aktivan.
Ekskrecija
Valsartan ispoljava multieksponencijalnu kinetiku raspadanja (t/2 ά < 1 sat i t/2 β oko 9 sati). Valsartan se prvenstveno eliminiše stolicom preko bilijarne ekskrecije (oko 83% od doze) i urinom (oko 13% od doze, uglavnom kao nepromjenjeni lijek. Nakon intravenske primjene, klirens valsartana iz plazme je oko 2 l/h a bubrežni klirens je 0,62 l/h (oko 30% od ukupnog klirensa). Poluvrijeme eliminacije valsartana je 6 časova.
Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom
Srednje vrijeme postizanja maksimalne koncentracije i poluvrijeme eliminacije valsartana kod bolesnika sa srčanom insuficijencijom slično je onom uočenom kod zdravih dobrovoljaca. Vrijednosti PIK i Cmax valsartana povećavaju se linearno i gotovo su proporcionalne sa povećanjem doze u okviru kliničkog raspona doziranja (40 do 160 mg dvaput na dan). Srednji faktor akumulacije je oko 1,7. Prividni klirens valsartana nakon oralne primjene je približno 4,5 l/h. Uzrast ne utiče na prividni klirens kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom.
Posebne populacione grupe
Starije osobe
Uočena je donekle viša sistemska izloženost valsartanu kod nekih starijih osoba nego kod mlađih osoba; međutim, nije dokazano da ovo ima klinički značaj.
Oštećenje bubrežne funkcije
Kao što se očekuje kod jedinjenja gde na bubrežni klirens otpada samo 30% od ukupnog klirensa u plazmi, nije uočena korelacija između bubrežne funkcije i sistemskog izlaganja valsartanu. Prilagođavanje doza stoga nije potrebno kod pacijenata sa oštećenjem bubrega (klirens kreatinina >10 ml/min). Nema dostupnih podataka za pacijente sa ozbiljnim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina< 10 ml/min) i za pacijente na dijalizi, stoga se valsartan treba upotrebljavati sa oprezom kod ovih pacijenata (vidjeti odjeljke 4.2 i 4.4).
Valsartan se ekstenzivno vezuje za proteine plazme pa je mala vjerovatnoća da se može ukloniti dijalizom.
Oštećenje funkcije jetre
Oko 70% resorbovane doze izlučuje se putem žuči, uglavnom u nepromijenjenom obliku. Valsartan se značajno ne metaboliše. Udvostručenje PIK je uočeno kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre u odnosu na zdrave ispitanike. Međutim, sistemska izloženost valsartanu nije u korelaciji sa stepenom oštećenja funkcije jetre. Nema dostupnih podataka o upotrebi valsartana kod pacijenata sa ozbiljnim oštećenjem funkcije jetre (vidi odeljke 4.2, 4.3 i 4.4).
Pedijatrijska populacija
U studiji sa 26 pedijatrijskih hipertenzivnih pacijenata (uzrasta od 1 do16 godina) kojima su davane pojedinačne doze suspenzije valsartana (prosječno: 0,9 do 2 mg/kg, sa maksimalnom dozom od 80 mg), klirens (l/h/kg) valsartana je bio uporediv u dobnom rasponu od 1 do 16 godina i bio je sličan onom koji se javio kod odraslih koji su dobijali istu formulaciju.
Oštećenje bubrežne funkcije
Upotreba kod pedijatrijskih pacijenata sa klirensom kreatinina <30 ml/min i pedijatrijskih pacijenata na dijalizi nije proučavana, stoga se valsartan ne preporučuje kod ovih pacijenata. Podešavanje doze nije neophodno kod pedijatrijskih pacijenata sa klirensom kreatinina >30 ml/min. Bubrežnu funkciju i serumski kalijum treba pažljivo pratiti (vidi odeljke 4.2 i 4.4).
Pretklinički podaci ne otkrivaju poseban rizik za ljude zasnovane na konvencionalnim farmakološkim studijama bezbjednosti, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i karcinogenosti.
Kod pacova, primjena toksične doze za majku (600 mg/kg/dnevno) tokom posliednjih dana gestacije i tokom laktacije dovelo je do smanjenog procenta preživljavanja, manjeg dobijanja na telesnoj masi i zaostajanja u razvoju (odvajanje ušne školjke i otvaranje ušnog kanala) kod potomstva (vidi odeljak 4.6). Ove doze kod pacova (600 mg/kg/dnevno) su približno 18 puta veće od maksimalne preporučene humane doze na osnovu mg/m2 (u proračunu je pretpostavljena oralna doza od 320 mg/dnevno i pacijent od 60 kg).
U pretkliničkim studijama bezbjednosti, visoke doze valsartana (200 do 600 mg/kg tjelesne mase) su izazvale kod pacova smanjenje parametara koji se odnose na crvene krvne ćelije (eritrociti, hemoglobin, hematokrit) i dokazane promjene u bubrežnoj hemodinamici (blago povećana urea u plazmi, i bubrežna tubularna hiperplazija i bazofilija kod mužjaka). Ove doze kod pacova (200 do 600 mg/kg/dnevno) su približno 6 i 18 puta veće od maksimalne preporučene doze za ljude na osnovu mg/m2 (u proračunu je pretpostavljena oralna doza od 320 mg/dnevno i pacijent od 60 kg).
Kod marmozeta pri sličnim dozama, promjene su bile slične ali teže, naročito kod bubrega gde su promjene dovele do nefropatije sa porastom vrijednosti uree i kreatinina.
Hipertrofija bubrežnih jukstaglomerularnih ćelija je takođe zabilježena kod obje vrste. Smatrane se da su sve promjene izazvane farmakološkim djelovanjem valsartana koji izaziva produženu hipotenziju, naročito kod marmozeta. Za terapijske doze valsartana kod ljudi, hipertrofija bubrežnih jukstaglomerularnih ćelija izgleda da nema nikakvu relevantnost.
Pedijatrijska populacija
Svakodnevna oralna primjena valsartana kod novorođenih/mladih pacova (od 7. do 70. dana nakon rođenja) u dozi od 1 mg/kg/dnevno ( oko 10-35% maksimalne preporučene pedijatrijske doze od 4 mg/kg/dnevno na osnovu sistemske izloženosti) dovela je do trajnog, nepovratnog oštećenja bubrega. Ovi gore navedeni efekti predstavljaju očekivano prenaglašeno farmakološko dejstvo inhibitora angiotenzin konvertujućeg enzima i angiotenzin II tip 1 blokatora; takvi efekti su zabilježeni kod pacova liječenih u prvih 13 dana života. Ovaj period se podudara sa 36. nedjeljom gestacije kod ljudi, što bi se povremeno moglo produžiti do 44. nedjelje nakon začeća kod ljudi. U ispitivanju na mladuncima pacova valsartan je davan do 70. dana i efekti na razvoj bubrega (4-6 nedjelja po rođenju) se ne mogu isključiti. Funcionalni razvoj bubrega se dešava u prvoj godini života kod ljudi. Shodno tome , klinička relevantost kod djece uzrasta <1 godine se ne može isključiti, dok pretklinički podaci ne ukazuju na zabrinutost za bezbjednost djece starije od 1 godine.
Diovan, film tableta, 80 mg: celuloza, mikrokristalna; krospovidon; silicijum dioksid, koloidni bezvodni; magnezijum stearat; hipromeloza; titan dioksid; Makrogol 8000; gvožđe (III)-oksid, crveni (E172), gvožđe (III)-oksid, žuti (E172);
Diovan, film tableta, 160 mg: celuloza, mikrokristalna; krospovidon; silicijum dioksid, koloidni bezvodni; magnezijum stearat; hipromeloza; titan dioksid; Makrogol 8000; gvožđe (III)-oksid, crveni (E172), gvožđe (III)-oksid, žuti (E172); gvožđe (III)-oksid, crni (E172).
Nije primjenljivo.
3 godine.
Čuvati na temperaturi do 30 °C.
Čuvati u originalnom pakovanju zaštićeno od svjetlosti.
Čuvati van domašaja i vidokruga djece.
2 blistera sa 14 film tableta.
Blister pakovanja: dupleks- PVC/PVDC.
Odlaganje i uništavanje neupotrebljenog lijeka i pakovnog materijala vrši se u skladu sa važećim propisima.
Diovan pripada grupi ljekova poznatih kao antagonisti angiotenzin II receptora, koji se koriste za liječenje povišenog krvnog pritiska. Angiotenzin II je supstanca u organizmu koja sužava krvne sudove, što ima za posljedicu povišenje krvnog pritiska. Lijek Diovan djeluje tako što blokira dejstvo angiotenzina II. Kao rezultat toga, krvni sudovi se šire, a krvni pritisak se snižava.
Diovan 80 mg tablete se mogu koristiti za tri različita stanja:
Diovan 160 mg tablete se mogu koristiti za tri različita stanja:
Lijek Diovan ne smijete koristiti:
Ako se bilo šta od gorenavedenog odnosi na Vas, nemojte uzimati lijek Diovan.
Kada uzimate lijek Diovan, posebno vodite računa:
-ACE inhibitori, kao što su enalapril, lizinopril itd.
-aliskiren
Ako se bilo šta od ovog odnosi na Vas, recite to svom ljekaru prije nego što uzmete lijek Diovan.
Primjena drugih ljekova
Molimo Vas da obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek,uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.
Ako se lijek Diovan uzima zajedno sa nekim drugim ljekovima to može da utiče na efikasnost liječenja. Možda će biti neophodno da promijenite dozu, da preduzmete druge mjere predostrožnosti ili u nekim slučajevima, da prekinete sa uzimanjem nekog od ljekova. Ovo važi i za ljekove na recept i za one koje ste kupili bez recepta, posebno na:
Dodatna upozorenja:
Uzimanje lijeka Diovan sa hranom ili pićima
Diovan može da se uzima sa hranom ili bez nje.
Primjena lijeka Diovan u periodu trudnoće i dojenja
Posavjetujte se sa ljekarom ili farmaceutom prije uzimanja bilo kog lijeka
Upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama
Prije nego što uzmete da upravljate motornim vozilom, rukujete mašinama ili da sprovodite druge aktivnosti koje zahtijevaju koncentraciju provjerite kako lijek Diovan djeluje na Vas. Kao i mnogi drugi ljekovi koji se koriste u liječenju povišenog krvnog pritiska, Diovan može u rijetkim slučajevima da izazove vrtoglavicu i da utiče na koncentraciju.
Veoma je značajno da svoj lijek uzimate tačno onako kako Vam je ljekar odredio, da biste dobili najbolje rezultate i smanjili rizik od pojave neželjenih dejstava. Posavjetujte se sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni. Pacijenti koji imaju povišen krvni pritisak često ne primjećuju bilo koje znake ovog problema. Mnogi se osećaju sasvim normalno. Utoliko je značajnije za Vas da redovno idete na kontrolne preglede čak i ako se osjećate dobro.
Odrasli pacijenti sa povišenim krvnim pritiskom: Uobičajena doza je od 80 mg dnevno. U nekim slučajevima Vaš ljekar može da Vam propiše višu dozu (npr. 160 mg ili 320 mg). Može takođe kombinovati lijek Diovan sa nekim dodatnim ljekom (npr. diuretikom).
Djeca i adolescenti (6 do 18 godina) sa povišenim krvnim pritiskom:
Za pacijente čija je težina manja od 35 kg uobičajena doza je 40 mg valsartana jednom dnevno.
Za pacijente koji su teški 35 kg i više uobičajena početna doza je 80 mg valsartana jednom dnevno.
U nekim slučajevima Vaš ljekar može propisati više doze (doze mogu da se povećaju do 160 mg i do maksimalnih 320 mg).
Odrasli pacijenti nakon nedavnog srčanog udara: Nakon srčanog udara liječenje se obično započinje već nakon 12 sati, obično niskom dozom od 20 mg dva puta dnevno. Dozu od 20 mg dobijate tako što prepolovite tabletu od 40 mg. Vaš ljekar će postepeno povećavati dozu tokom nekoliko nedjelja do maksimmalnih 160 mg dva puta dnevno. Konačna doza zavisi od toga kako podnosite lijek.
Lijek Diovan se može primjenjivati zajedno sa drugim ljekovima u terapiji srčanog udara i Vaš ljekar će odlučiti koja je terapija pogodna za Vas.
Odrasli pacijenti sa srčanom slabošću (insuficijencijom): Liječenje obično započinje dozom od 40 mg dva puta dnevno. Vaš ljekar će postepeno povećavati dozu tokom nekoliko nedjelja do maksimalnih 160 mg dva puta dnevno. Konačna doza zavisi od toga kako podnosite lijek.
Lijek Diovan se može primijeniti zajedno sa drugim ljekovima u terapiji srčane slabosti (insuficijencije), a Vaš ljekar će odlučiti koja je terapija pogodna za Vas.
Diovan tableta može da se uzima sa ili bez hrane. Progutajte tabletu sa čašom vode.
Uzimajte Diovan svakog dana u isto vrijeme.
Ako ste uzeli više lijeka Diovan nego što je trebalo
Ako osetite tešku vrtoglavicui/ili nesvjesticu, odmah lezite i kontaktirajte ljekara.
Ako ste greškom uzeli previše tableta lijeka Diovan, javite se svom ljekaru, farmaceutu ili se javite u bolnicu.
Ako ste zaboravili da uzmete lijek Diovan
Ako ste zaboravili da uzmete dozu, uzmite je čim se setite. Međutim, ako je uskoro vrijeme za vašu sljedeću dozu, preskočite dozu koju ste zaboravili.
Nikada ne uzimajte duplu dozu kako bi nadoknadili propuštenu.
Ako naglo prestanete da uzimate lijek Diovan
Prekidanje liječenja ljekom Diovan može da dovede do pogoršanja Vaše bolesti. Ne prekidajte sa uzimanjem lijeka ukoliko Vam to ne kaže Vaš ljekar.
Ukoliko imate dodatnih pitanja u vezi sa upotrebom lijeka, pitajte ljekara ili farmaceuta.
Kao i svi ljekovi, lijek Diovan može da izazove neželjene reakcije, mada se one ne javljaju kod svih.
Ova neželjena dejstva se mogu javiti sa određenom učestalošću, koja je definisana na sljedeći način:
Neki simptomi zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć:
Možda ćete osjetiti simptome angioedema (specifične alergijske reakcije), kao što su:
Ako Vam se javi bilo koji od ovih simptoma, prestanite sa uzimanjem lijeka Diovan i odmah se obratite ljekaru (vidjeti odjeljak 2 „Kada uzimate lijek Diovan, posebno vodite računa“).
Ostala neželjena dejstva uključuju:
Često:
Povrijemeno:
Nepoznata učestalost
Učestalost nekih neželjenih dejstava može da varira u zavisnosti od Vašeg stanja. Na primjer, neželjeno dejstvo kao što je vrtoglavica, i smanjena bubrežna funkcija, nijesu bile tako česte kod odraslih pacijenata na terapiji zbog visokog krvnog pritiska, kao kod pacijenata sa srčanom slabošću ili nakon nedavnog infarkta srca.
Neželjena dejstva kod djece i adolescenata su slična kao kod odraslih.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.
Rok upotrebe
3 godine.
Čuvanje
Držati lijek Diovan van domašaja djece!
Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima
Šta sadrži lijek Diovan
Jedna film tableta lijeka Diovan 80 mg sadrži 80 mg valsartana.
Jedna film tableta lijeka Diovan 160 mg sadrži 160 mg valsartana.
Pomoćne supstance:
Diovan 80 mg: celuloza, mikrokristalna; krospovidon; silicijum dioksid, koloidni bezvodni; magnezijum stearat; hipromeloza; titan dioksid; makrogol 8000; gvožđe (III)-oksid, crveni (E172), gvožđe (III)-oksid, žuti (E172);
Diovan 160 mg: celuloza, mikrokristalna; krospovidon; silicijum dioksid, koloidni bezvodni; magnezijum stearat; hipromeloza; titan dioksid; makrogol 8000; gvožđe (III)-oksid, crveni (E172), gvožđe (III)-oksid, žuti (E172); gvožđe (III)-oksid, crni (E172).
Kako izgleda lijek Diovan i sadržaj pakovanja
Diovan 80 mg: okrugle, fasetirane tablete bledocrvene boje. Sa podeonom crtom i oznakom"DV" na jednoj strani i "NVR" na drugoj strani.
Diovan 160 mg: sivonarandžaste, ovalne tablete sivonarandžaste boje. Sa podeonom crtom i oznakom "DX/DX" na jednoj strani i NVR na drugoj strani.
Pakovanje: 28 film tableta, blister (2x14)
Nosilac dozvole i Proizvođač
“Novartis Pharma Services AG” dio stranog društva Podgorica
Ul. Svetlane Kane Radević br 3, Podgorica
Novartis Farmacéutica S.A., Španija
Ronda de Santa Maria 158, Barberà del Vallès /Barcelona, Španija
Novartis Pharma Stein Ag
Schaffhauserstrasse, 4332 Stein, Švajcarska
Ovo uputstvo je poslednji put odobreno:
Mart, 2014 godina
Režim izdavanja lijeka:
Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.
Broj i datum dozvole:
Diovan® film tableta, 80 mg, 28 film tableta (blister 2x14): 2030/14/99 – 5061 od 10.03. 2014. godine
Diovan® film tableta, 160 mg, 28 film tableta (blister 2x14): 2030/14/100 – 5062 od 10.03. 2014. godine