TRIXIN® 250mg kapsula, tvrda

Trixin je indikovan u kombinaciji sa ciklosporinom i kortikosteroidima za profilaksu akutnog odbacivanja transplantata kod pacijenata koji primaju alogeni transplantat bubrega, srca ili jetre.

Terapiju lijekom Trixin treba da započne i vodi ljekar specijalista odgovarajuće kvalifikovan za područje transplantacione medicine.

Primjena kod pacijenata s transplantiranim bubregom:

Odrasli: Trixin kapsule uvesti u prva 72 časa po transplantaciji. Preporučena doza kod pacijenata kojima je transplantiran bubreg je 1,0 g dva puta na dan (dnevna doza je 2 g).

Djeca i adolescenti (uzrasta 2 do 18 godina): preporučena doza mikofenolat mofetila je 600 mg/m2 i daje se dva puta na dan oralno (do maksimalnih 2 g dnevno). Trixin kapsule se smiju propisivati samo pacijentima čija je površina tijela najmanje 1,25 m2. Pacijentima površine tijela 1,25 do 1,5m2 mogu se propisivati Trixin kapsule u dozi od 750 mg dva puta na dan (dnevna doza 1,5 g). Pacijentima površine tijela preko 1,5m2 mogu se propisivati Trixin kapsule u dozi od 1 g dva puta na dan (dnevna doza 2 g). Budući da se neke neželjene reakcije pojavljuju sa većom učestalošću u ovoj starosnoj grupi nego kod odraslih (vidi dio 4.8.), može se pojaviti potreba za privremenim smanjenjem ili obustavom doze; ovo iziskuje da se u obzir uzmu relevantni klinički faktori uključujući i težinu reakcije.

Djeca (< 2 godine): Podaci o efikasnosti i bezbjednosti primjene kod djece mlađe od 2 godine su veoma ograničeni. To nije dovoljno da bi se mogle dati preporuke za doziranje, pa se stoga upotreba u ovoj starosnoj grupi i ne preporučuje.

Primjena kod pacijenata s transplantiranim srcem:

Odrasli: Trixin kapsule treba uvesti u prvih 5 dana po transplantaciji. Preporučena doza kod pacijenata kojima je transplantirano srce je 1,5 g dva puta na dan (dnevna doza je 3 g).

Djeca: Nema podataka za pedijatrijske pacijente kojima je transplantirano srce.

Primjena kod pacijenata s transplantiranom jetrom:

Odrasli: IV Trixin mora se primjenjivati prva 4 dana po transplantaciji kod pacijenata kojima je transplantirana jetra, a primjenu Trixin kapsula treba započeti čim to dozvoli pacijentovo stanje. Preporučena oralna doza Trixina kod pacijenata kojima je transplantirana jetra je 1,5 g i daje se dva puta dnevno (dnevna doza je 3 g).

Djeca: Nema podataka za pedijatrijske pacijente kojima je transplantirana jetra.

Primjena kod starijih bolesnika (≥ 65 godina): za starije osobe preporučena doza od 1,0 g dva puta na dan za pacijente kojima je presađen bubreg, a 1,5g dva puta na dan za one kojima je presađeno srce ili jetra.

Primjena kod pacijenata s bubrežnom insuficijencijom: Kod pacijenata sa teškom hroničnom bubrežnom insuficijencijom (brzina glomerularne filtracije < 25 ml • min-1 •1,73m-2) kojima je presađen bubreg, poslije neposrednog posttransplantacijskog perioda, treba izbjegavati doze veće od 1 g dva puta na dan. Ove pacijente treba pažljivo posmatrati. Nije potrebno podešavanje doze kod pacijenata koji imaju odloženo postoperativno funkcionisanje grafta (vidi dio 5.2). Nema podataka za pacijente kojima je presađeno srce ili jetra koji imaju i tešku bubrežnu insuficijenciju.

Primjena kod pacijenata s teškom insuficijencijencijom jetre: Nije potrebno podešavanje doze kod pacijenata kod kojih je presađen bubreg a koji imaju teško parenhimsko oboljenje jetre. Nema podataka o doziranju za pacijente kojima je presađeno srce a koji imaju teško parenhimsko oboljenje jetre.

Terapija tokom epizoda odbacivanja organa: MPA (mikofenolna kiselina) je aktivni metabolit mikofenolat mofetila. Odbacivanje transplantiranog bubrega ne dovodi do promjene u farmakokinetici MPA, pa nije potrebno smanjenjiti dozu ni prekinuti primjenu Trixina. Ne postoji osnova za prilagođavanje doze nakon odbacivanja transplantiranog srca. Nema farmakokinetičkih podataka za slučaj akutnog odbacivanja transplantirane jetre.

Zabilježene su reakcije preosjetljivosti na Trixin (vidi dio 4.8). Prema tome, Trixin je kontraindikovan kod pacijenata preosjetljivih na mikofenolat mofetil ili mikofenolnu kiselinu.

Trixin je kontraindikovan kod žena koje doje (vidi dio 4.6.).

Za informacije o primjeni tokom trudnoće i potrebi za kontracepcijom (vidi dio 4.6.).

Pacijenti koji primaju imunosupresivnu terapiju koja obuhvata kombinaciju ljekova, uključujući i Trixin, izloženi su povećanom riziku od razvoja limfoma i drugih maligniteta, posebno na koži (vidi dio 4.8.). Ovaj rizik je izgleda povezan sa intenzitetom i trajanjem imunosupresije, a ne za primjenu nekog određenog lijeka. Da bi se smanjio rizik od raka kože, potrebno je ograničiti izlaganje sunčevoj svjetlosti i UV zracima tako što će se nositi zaštitna odjeća i koristiti sredstva za sunčanje sa visokim zaštitnim faktorom.

Pacijentima koji koriste Trixin treba savjetovati da odmah prijave bilo koji simptom infekcije, neočekivane pojave modrica, krvarenja ili bilo koje manifestacije depresije funkcije kostne srži.

Pacijenti liječeni imunosupresivima, uključujući Trixin, su u povećanom riziku od razvoja oportunističkih infekcija (bakterijskih, gljivičnih, virusnih i protozoalnih), fatalnih infekcija i sepse (vidi dio 4.8). Takve infekcije uključuju reaktivizaciju latentnih virusa, poput reaktivizacije hepatitisa B ili hepatitisa C i infekcije uzrokovane polioma virusima (nefropatija povezana sa BK virusom, progresivna multifokalna leukoencefalopatija (PML) povezana sa JS virusom). Prijavljeni su slučajevi hepatitisa kao posljedica reaktivacije hepatitisa B ili hepatitisa C u nosioca virusa liječenih imunosupresivima. Ove infekcije su često povezane sa velikim imunosupresivnim opterećenjem koje može dovesti do ozbiljnih ili fatalnih stanja koje ljekar mora uzeti u obzir u diferencijalnoj dijagnostici imunosuprimiranih pacijenata koji imaju sve slabiju bubrežnu funkciju ili neuorološke simptome.

Zabilježeni su slučajevi hipogamaglobulinemije povazane sa rekurentnim infekcijama kod pacijenata koji primaju lijek Trixin u kombinaciji sa drugim imunosupresivima. Kod nekih od ovih slučajeva zamjena Trixina drugim imunosupresivom rezultirala je normalizovanjem nivoa IgG u serumu. Kod pacijenata koji primaju Trixin kod kojih se javljaju rekurentne infrekcije treba kontrolisati nivo imunoglobulina u serumu. U slučaju da se klinički relevantna hipogamaglobulinemija održava, treba sprovesti odgovarajuće kliničke mjere uzimajući u obzir potentno citostatsko dejstvo mikofenolične kiseline na T- i B-limfocite.

Publikovani su slučajevi bronhiektazije kod odraslih i djece koji su primali Trixin u kombinaciji sa drugim imunosupresivima. Kod nekih od ovih slučajeva zamjena Triksina drugim imunosupresivom dovela je to poboljšanja respiratornih simptoma. Rizik od bronhiektazije se može povezati sa hipogamaglobulinemijom ili sa direktnim dejstvom na pluća. Prijavljeni su izolovani slučajevi intersticijalne bolesti pluća i pulmonarne fibroze, od kojih su neki imali smrtni ishod (vidjeti dio 4.8). Preporučuje se ispitivanje pacijenata kod kojih se razviju perzistentni plućni simptomi, kao što su kašalj i dispneja,

Pacijente koji primaju Trixin treba kontrolisati na razvoj neutropenije, koja može biti povezana sa samim Trixinom, drugim ljekovima, virusnim infekcijama, ili kombinacijom ovih uzročnika. Pacijentima koji uzimaju Trixin treba raditi kompletnu krvnu sliku jednom nedjeljno tokom prvog mjeseca, dva puta mjesečno tokom drugog i trećeg mjeseca terapije, a onda jednom mjesečno do kraja prve godine. Ako se razvije neutropenija (apsolutni broj neutrofila < 1,3 x 103/l) moža će biti primjereno da se Trixin prekine ili obustavi.

Slučajevi izolovane aplazije crvene krvne loze (PRCA- pure red cell aplasia) prijavljeni su kod pacijenata liječenih lijekom Trixin u kombinaciji sa ostalim imunosupresivima. Mehanizam kojim mikofenil mofetil uzrokuje PRCA je nepoznat. PRCA može se razriješiti smanjenjem doze ili prestankom terapije Trixina. Promjene u terapiji Trixin-om treba preduzeti samo pod odgovarajućim nadzorom transplantiranog primaoca kako bi se minimizirao rizik od odbacivanja grafta (vidjeti dio 4.8).

Pacijente treba upozoriti da tokom terapije Trixina vakcinacija može da bude manje efikasna i da treba izbjegavati upotrebu živih oslabljenih vakcina (vidi dio 4.5). Vakcina protiv gripa može biti korisna. Ljekar koji propisuje terapiju treba da prati nacionalne smjernice za vakcinaciju protiv gripa.

Budući da je Trixin doveden u vezu sa povećanom učestalošću neželjenih događaja u digestivnom sistemu, uključujući i česte pojave gastrointestinalnih ulkusa, hemoragije i perforacije, Trixin treba oprezno davati pacijentima sa aktivnim oboljenjem digestivnog sistema.

Trixin je inhibitor IMPDH (inozin monofosfat dehidrogenaze). Prema tome, teorijski bi ga trebalo izbjegavati kod pacijenata sa rijetkom nasljednom deficijencijom hipoksantin guanin fosforibozil transferaze (HGPRT) kao što su sindromi Lesch-Nyhan i Kelley-Seegmiller.

Preporučuje se da se Trixin ne daje paralelno sa azatioprinom jer takva istovremena primjena nije ispitivana.

U svijetlu značajnog smanjenja PIK (površine ispod krive) MPA kolestiraminom, treba biti oprezan kada se Trixin daje paralelno sa ljekovima koji se uključuju u enterohepatičnu recirkulaciju zbog potencijala da smanje efikasnost Trixina.

Rizik: korist od mikofenolat mofetila u kombinaciji sa takrolimusom ili sirolimusom nije utvrđena (vidi dio 4.5.).

Ispitivanja interakcija sprovedena su samo kod odraslih.

Aciklovir: više koncentracije aciklovira u plazmi zabilježene su kada se mikofenolat mofetil daje sa aciklovirom, u poređenju sa situacijom kada se aciklovir primjenjuje sam. Promjene MPAG (MPA glukuronid) farmakokinetike (povećanje MPAG za 8%) bile su minimalne i ne smatraju se klinički signifikantnim. Budući da su koncentracije MPAG u plazmi povišene u prisustvu bubrežne insuficijencije, kao što su i koncentracije aciklovira, postoji potencijal da mikofenolat mofetil i aciklovir ili njegovi proljekovi, na pr. valaciklovir, budu u kompeticiji za tubularnu sekreciju i dodatno povise koncentracije obje supstance u plazmi.

Antacidi i inhibitori protonske pumpme (IPP): primjećeno je smanjenje izloženosti mikofenolnoj kiselini kada je Trixin istovremeno primjenjivan sa antacidima, kao što su magnezijum i aluminijum hidroksid i IPP, uključujući lansoprazol i pantoprazol. Kada se uporedi stopa odbacivanja transplanta ili stopa gubitka grafta kod pacijenata koji su uzimali Trixin sa IPP sa pacijentima koji su uzimali Trixin bez IPP, nema značajnih razlika. Ovi podaci podržavaju ekstrapolaciju ovih nalaza na sve antacide jer je smanjenje izloženosti u slučaju, kada je Trixin istovremeno primjenjivan sa magnezijumom i aluminijum hidroksidom značajno manje nego kada se Trixin istovremeno primjenjuje sa IPP.

Holestiramin: po pojedinačnoj dozi, oralno datog 1,5 g mikofenolat mofetila normalnim zdravim ispitanicima prethodno tretiranim sa 4 g kolestirmina tri puta dnevno tokom 4 dana, došlo je do smanjenja PIK MPA za 40% (vidi dio 4.4 i dio 5.2). Tokom istovremene primjene potreban je povećan oprez zbog moguće smanjene efikasnosti Trixina®.

Ljekovi koji se uključuju u enterohepatičnu cirkulaciju: potreban je povećan oprez kada se koriste ljekovi koji se uključuju u enterohepatičnu cirkulaciju zbog njihovog potencijala da smanje efikasnost Trixina.

Ciklosporin A: farmakokinetika ciklosporina A (CsA) nije pod uticajem mikofenolat mofetila. Nasuprot tome, ukoliko se istovremeno primjenjena terapija ciklosporina prekine, može se očekivati povećanje MPA, AUC za oko 30%.

Ganciklovir: na osnovu rezultata ispitivanja pojedinačne primjene oralnog mikofenolata i intravenskog ganciklovira u preporučenoj dozi i poznatih dejstava bubrežne insuficijencije na farmakokinetiku Trixina (vidi dio 4.2) i ganciklovira, predviđa se da će istovremena primjena ovih ljekova (koji su u kompeticiji za mehanizme

bubrežne tubularne sekrecije) dovesti do porasta koncentracije i MPAG i ganciklovira. Ne predviđaju se nikakve značajnije izmjene farmakokinetike MPA, pa nije potrebno podešavanje doze Trixina. Kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom kojima se paralelno daju Trixin i ganciklovir ili njegovi proljekovi, na pr. valganciklovir, potrebno je razmotriti primjenu preporučene doze ganciklovira i pažljivo pratiti pacijente.

Oralni kontraceptivi: farmakokinetika i farmakodinamika oralnih kontraceptiva nije se izmijenila njihovom istovremenom primjenom s Trixinom (vidi dio 5.2).

Rifampicin: kod pacijenata koji ne dobijaju istovremeno i ciklosporin, istovremena primjena Trixina® i rifampicina rezultirala je smanjenjem MPA izloženosti (PIK0-12h) sa 18% na 70%. Preporučuje se praćenje nivoa MPA kao i prilagođavanje doze Trixina® u cilju održavanje kliničke efikasnosti, kada se rifampicin primjenjuje istovremeno.

Sirolimus: kod pacijenata kod kojih je izvršena transplantacija bubrega, istovremena primjena Trixina® i CsA dovela je do smanjenja izloženosti MPA za 30-50% u poređenju sa pacijentima koji su primili kombinaciju sirolimusa i sličnih doza Trixina® (vidi dio 4.4).

Sevelamer: smanjenje nivoa vrijednosti Cmax i PIK0–12 MRA od 30% odnosno 25%, uočeno je tokom istovremene primjene Trixina® sa sevelamerom bez bilo kakvih kliničkih implikacija (na primjer odbacivanje grafta). Ipak se preporučuje primjena Trixina® najmanje jedan sat prije ili tri sata nakon unošenja sevelamera, kako bi se uticaj na MPA resorpciju smanjio na minimum. Ne postoje podaci o interakciji Trixina® sa drugim ljekovima koji vežu fosfate, osim sevelamera.

Trimetoprim/sulfametoksazol: nije zabilježeno nikakvo dejstvo na biološku raspoloživost MPA.

Norfloksacin i metronidazol: kod zdravih dobrovoljaca, nije uočena značajna interakcija kada je Trixin® primjenjen istovremeno sa norfloksacinom odnosno metronidazolom. Međutim, norfloksacin i metronidazol primjenjeni zajedno smanjuju izloženost MPA –u za oko 30% nakon pojedinačne doze Trixina®.

Ciprofloksacin i amoksicilin plus klavulanska kiselina: prijavljeni su slučajevi redukcije u pre dozi (kroz) MPA koncentracije od oko 50% kod pacijenata sa bubrežnim transplantantima u danima odmah nakon započinjaja primjene oralnog ciprofloksacina ili amoksicilina plus klavulinska kiselina. Ovaj efekat se smanjuje sa nastavkom upotrebe antibiotika i prestaje unutar nekoliko dana od prekida njihove primjene. Promjene nivoa koncentracije neposredno prije davanja sljedeće doze ne moraju tačno oslikavati promjene u ukupnoj MPA ekspoziciji. Dakle, promjene doze lijeka Trixin nijesu neophodne u odsustvu kliničkih dokaza disfunkcije grafta. Međutim, kliničko praćenje treba sprovesti tokom kombinacije i kratko nakon liječenja antibioticima.

Takrolimus: kod pacijenata kojima je presađena jetra, a koji su započeli terapiju Trixinom® i takrolimusom, PIK i Cmax MPA, aktivnog metabolita lijeka Trixin®, nije značajno izmijenjena istovremenom primjenom sa takrolimusom. Nasuprot tome, zabilježeno je povećanje PIK takrolimusa od približno 20% kada su davane ponovljene doze lijeka Trixin® (1,5 g dva puta na dan) pacijentima koji su uzimali takrolimus. Međutim, kod pacijenata kojima je presađen bubreg, koncentarcija takrolimusa nije bila izmijenjena primjenom Trixina® (vidi dio 4.4).

Ostale interakcije: istovremena primjena probenecida i mikofenolat mofetila kod majmuna povećavalo je PIK MPAG u plazmi tri puta. Prema tome, i druge supstance za koje se zna da podliježu bubrežnoj tubularnoj sekreciji bi mogle da uđu u kompeticiju sa MPAG i tako povećaju koncentracije MPAG u plazmi ili koncentracije drugih supstanci koje podliježu tubularnoj sekreciji.

Žive vakcine: žive vakcine ne smiju se davati pacijentima sa oslabljenim imunim odgovorom. Odgovor antitijela na druge vakcine mogao bi biti slabiji (vidi dio 4.4).

Trudnoća:

Početak liječenja lijekom Trixin preporučuje se tek nakon što se potvrdi negativnan rezultat testa na trudnoću. Prije uvođenja terapije lijekom Trixin, tokom terapije i šest nedjelja po prekidu ove terapije (vidi dio 4.5) mora se koristiti efikasna kontracepcija. Pacijentkinje treba upozoriti da se odmah obrate svom ljekaru ako posumnjeju da su trudne.

Primjena lijeka Trixin® se ne preporučuje tokom trudnoće, te je stoga ograničiti na slučajeve kada ne postoji primjerenija alternativa. Trixin® treba koristiti kod trudnica samo ako je potencijalna korist veća od potencijalnog rizika po fetus. Postoji ograničen nivo podataka o upotrebi lijeka Trixin® kod trudnica. Međutim, kongenitalne malformacije uključujući malformacije uva, kao što je poremećaj formiranja ili odsustvo spoljašnjeg/srednjeg uva, prijavljeni su kod djece pacijentkinja koje su primale Trixin u kombinaciji sa drugim imunosupresivima tokom trudnoće. Slučajevi spontanog abortusa su prijavljeni kod pacijentkinja koje su koristile Trixin. Ispitivanja na životinjama su pokazala reproduktivnu toksičnost (vidi dio 5.3).

Dojenje:

Pokazano je da se mikofenolat mofetil izlučuje u mlijeko ženki pacova u periodu laktacije. Nije poznato da li se ova supstanca izlučuje u majčino mlijeko. Zbog mogućih ozbiljnih neželjena dejstva mikofenolat mofetila na odojčad koja se hrane majčinim mlijekom Trixin je kontraindikovan kod dojilja (vidi dio 4.3).

Nijesu sprovedena ispitivanja o uticaju lijeka na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rada na mašinama. Farmakodinamički profil i prijavljene neželjene reakcije upućuju da je ovakvo dejstvo malo vjerovatno.

U kliničkim ispitivanjima zabilježena su sljedeća neželjena dejstva:

Osnovna neželjena dejstva povezana sa davanjem mikofenolat mofetila u kombinaciji sa ciklosporinom i kortikosteroidima uključuju dijareju, leukopeniju, sepsu i povraćanje, a postoje i dokazi o većoj učestalosti nekih vrsta infekcija (vidi dio 4.4).

Maligniteti:

Pacijenti koji primaju imunosupresivnu terapiju koja obuhvata kombinaciju ljekova uključujući i mikofenolat mofetil su izloženi povećanom riziku od razvoja limfoma i drugih maligniteta, posebno na koži (vidjeti dio 4.4). Limfoproliferativne bolesti ili limfomi razvili su se kod 0,6% pacijenata koji su primali mikofenolat mofetil (2 g ili 3 g na dan) u kombinaciji sa drugim imunosupresivima u kontrolisanim kliničkim studijama na pacijentima kojima su presađeni bubreg (podaci sa 2 g), srce ili jetra, koji su praćeni najmanje godinu dana. Do nemelanomskih karcinoma kože došlo je kod 3,6% pacijenata; druge vrste maligniteta javile su se kod 1,1% pacijenata. Trogodišnji podaci o bezbjednosti kod pacijenata kojima su presađeni bubreg i srce nijesu otkrili nikakve neočekivane promjene u incidenciji maligniteta u poređenju sa podacima dobijenim poslije godinu dana. Pacijenti kojima je presađena jetra praćeni su najmanje godinu dana, ali manje od 3 godine.

Oportunističke infekcije:

Svi transplantirani bolesnici su izloženi povećanom riziku od oportunističkih infekcija; ovaj rizik se povećavao sa ukupnim opterećenjem imunosupresivima (vidjeti dio 4.4). Najčešće oportunističke infekcije kod pacijenata koji su primali mikofenolat mofetil (2 g ili 3 g na dan) sa drugim imunosupresivima u kontrolisanim kliničkim ispitivanjima na pacijentima kojima su presađeni bubreg (podaci sa 2 g), srce ili jetra, koji su praćeni najmanje godinu dana, bile su mukokutana kandida, viremija/sindrom CMV i Herpes simplex. Procenat pacijenata sa viremijom/sindromom CMV iznosio je 13,5%.

Djeca i adolescenti (uzrasta 2 do 18 godina):

Tip i učestalost neželjenih reakcija u jednoj kliničkoj studiji u kojoj su regrutovana 92 pedijatrijska bolesnika uzrasta 2 do 18 godina koji su dobijali 600 mg/m2 mikofenolat mofetila oralno dva puta na dan, bili su uglavnom slični onima koje su zabilježene kod odraslih koji su dobijali 1 g mikofenolat mofetil dva puta na dan. Međutim, sljedeći neželjeni događaji koji su povezani sa terapijom bili su češći u pedijatrijskoj populaciji, pogotovu kod djece uzrasta ispod 6 godina, kada se uporede sa odraslima: dijareja, sepsa, leukopenija, anemija i infekcije.

Stariji pacijenti (≥ 65 godina):

Stariji pacijenti (≥ 65 godina) mogu generalno biti izloženi povećanom riziku od neželjenih reakcija zbog imunosupresije. Pacijenti starijeg životnog doba koji primaju mikofenolat mofetil kao dio kombinovane imunosupresivne terapije mogu biti, u poređenju sa mlađim pacijentima, izloženi povećanom riziku od nekih infekcija (uključujući invazivnu tkivnu infekciju citomegalovirusom) i eventualno od gastrointestinalne hemoragije i plućnog edema.

Druge neželjene reakcije:

Neželjene reakcije, vjerovatno ili moguće povezane sa mikofenolat mofetilom, prijavljene kod ≥1/10 i ≥1/100 do <1/10 pacijenata liječenih mikofenolat mofetilom u kontrolisanim kliničkim studijama transplantacije bubrega (podaci sa 2 g), jetre i srca navedene su u sljedećoj tabeli.

Neželjene reakcije, vjerovatno ili moguće povezane sa mikofenolat mofetilom, prijavljene kod pacijenata liječenih mikofenolat mofetilom u kliničkim studijama transplantacije bubrega, srca i jetre, kada je ovaj lijek korišćen u kombinaciji sa ciklosporinom i kortikosteroidima

U klasama sistema organa, neželjena dejstva su navedena po učestalosti pojavljivanja korišćenjem sljedećih kategorija: veoma česta (≥1/10); česta (≥1/100 do <1/10), povremena (≥1/1000 do <1/100); rijetka (≥1/10.000 do <1/1000); veoma rijetka (≤1/10.000), nepoznato (ne može se procijeniti iz raspoloživih podataka). U okviru grupe za svaku učestalost, neželjena dejstva su poređana po opadajućoj ozbiljnosti.

Napomena: 501 (2 g mikofenolat mofetila na dan), 289 (3 g mikofenolat mofetila na dan) i 277 (2 g IV/3 g oralnog mikofenolat mofetila na dan) pacijenata su liječeni u studiji treće faze za prevenciju odbacivanja poslije transplantacije bubrega, srca, odnosno jetre.

Sljedeća neželjena dejstva obuhvataju neželjene reakcije prijavljene u postmarketinškom periodu:

Neželjene reakcije prijavljene u postmarketinškom periodu mikofenolat mofetila slične su onima koje su zabilježene u kontrolisanim studijama nakon transplantacije bubrega, srca i jetre. Dodatne neželjene reakcije koje su prijavljene u postmarketinškom periodu, opisane su dolje, a u zagradi su date učestalosti, ako su poznate.

Gastrointestinalni poremećaji: hiperplazija gingive (≥1/100 do <1/10), kolitis uključujući i kolitis izazvan citomegalovirusom (≥1/100 do <1/10), pankreatitis (≥1/100 do <1/10), i atrofija intestinalnih vilusa.

Poremećaji vezani za imunosupresiju: ozbiljne, životno ugrožavajuće infekcije uključujući meningitis, endokarditis, tuberkulozu i atipične infekcije mikobakterijama. Slučajevi BK virusa udruženi sa nefropatijom kao i slučajevi JC virusa koji je udružen sa progresivnom multifokalnom leukoencefalopatijom (PML) su prijavljeni kod pacijenata na terapiji imunosupresivima, uključujući mikofenolat mofetil.

Prijavljene su i agranulocitoza (≥1/1000 do <1/100) i neutropenija; prema tome, savjetuje se redovno praćenje pacijenata koji uzimaju mikofenolat mofetil (vidi dio 4.4). Prijavljeni su slučajevi aplastične anemije i depresije koštane srži kod pacijenata koji su liječeni mikofenolat mofetilom, od kojih su neki imali fatalni ishod.

Poremećaji krvi i limfnog sistema:

Slučajevi izolovane aplazije eritrocita (PRCA) su prijavljeni kod pacijenata koji su liječeni mikofenolat mofetilom (vidi dio 4.4).

Izolovani slučajevi abnormalne morfologije neutrofila, uključujući stečenu Pelger-Huet anomaliju, su uočeni kod pacijenata liječenih mikofenolat mofetilom. Ove promjene nijesu u vezi sa oštećenom funkcijom neutrofila. Ove promjene mogu sugerisati na “lijevu promjenu” u zrelosti neutrofila u hematološkim testovima što se može greškom protumačiti kao znak infekcije kod imunosuprimiranih pacijenata, kao što su oni koji primaju mikofenolat mofetil.

Preosjetljivost: Prijavljene su i reakcije preosjetljivosti, uključujući angioneurotski edem i anafilaktičke reakcije.

Kongenitalni poremećaji: vidi detalje u dijelu 4.6

Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji:

Bilo je pojedinačnih slučajeva intersticijalne plućne bolesti i plućne fibroze kod pacijenata liječenih mikofenolat mofetilom u kombinaciji sa drugim imunosupresivima, neki od ovih slučajeva su bili fatalni. Takođe, prijavljivani su i slučajevi bronhiektazije kod djece i odraslih (nepoznate učestalosti).

Poremećaji imunog sistema:

Hipogamaglobulinemija je prijavljena kod pacijenata liječenih mikofenolat mofetilom u kombinaciji sa drugim imunosupresivima (učestalost nepoznata).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Izveštaji o predoziranju sa mikofenolat mofetilom zabilježena su tokom kliničkih ispitivanja, odnosno nakon stavljanja lijeka u promet. U mnogim od ovih slučajeva, nije bilo prijavljenih neželjenih događaja. U onim slučajevima predoziranja u kojima su prijavljeni neželjeni događaji, profil tih događaja odgovara sigurnosnom profilu lijeka.

Očekuje se da bi predoziranje mikofenolat mofetilom možda moglo rezultirati prekomjernom supresijom imunog sistema i povećanom osjetljivošću na infekcije, kao i supresijom kostne srži (vidi dio 4.4 ). Ako se razvije neutropenija, primjenu lijeka Trixin® treba prekinuti ili smanjiti dozu (vidi dio 4.4 ).

Ne očekuje se da hemodijaliza ukloni klinički značajne količine MPA ili MPAG. Ljekovi za snižavanje nivoa žučnih kiselina, kao što je holestiramin, mogu ukloniti MPA smanjivanjem enterohepatičke recirkulacije lijeka (vidi dio 5.2).

Farmakoterapijska grupa:

Imunosupresivi

ATC kod:

L04AA06

Mikofenolat mofetil je 2-morfolinoetil estar MPA. MPA je snažan, selektivni, nekompetitivni i reverzibilni inhibitor inozin monofosfat dehidrogenaze, i stoga inhibira put de novo sinteze guanozin nukleotida bez inkorporacije u DNK. Budući da su za svoju proliferaciju T- i B- limfociti kritično zavisni od de novo sinteze purina, dok druge vrste ćelija mogu da koriste pomoćne puteve, MPA ima snažnije citostatičko dejstvo na limfocite, nego na druge ćelije.

Resorpcija

Po oralnoj primjeni, mikofenolat mofetil se brzo i ekstenzivno resorbuje i prolazi cjelokupni metabolizam sve do aktivnog metabolita, MPA. Kao što je dokazano supresijom akutnog odbacivanja nakon transplantacije bubrega, imunosupresivna aktivnost lijeka Trixin je u korelaciji sa koncentracijom MPA. Srednja biološka raspoloživost oralnog mikofenolat mofetila, na osnovu PIK MPA iznosi 94% u odnosu na i.v. mikofenolat mofetil. Hrana nema dejstva na obim resorpcije (PIK MPA) mikofenolat mofetila kada se primjenjuje u dozama od 1,5 g dva puta na dan kod pacijentima sa transplantiranim bubregom. Međutim, Cmax MPA se u prisustvu hrane smanjuje za 40%. Mikofenolat mofetil se ne može sistemski mjeriti u plazmi po oralnom davanju.

Distribucija

Kao rezultat enterohepatične cirkulacije, sekundarno povećanje koncentracije MPA u plazmi obično se bilježi približno 6-12 časova poslije primjene doze. Smanjenje PIK MPA od približno 40% povezano je sa paralelnim davanjem kolestiramina (4 g tri puta na dan), što ukazuje na značajnu enterohepatičnu recirkulaciju.

97% MRA je pri klinički značajnim koncentracijama vezano za albumine plazme.

Metabolizam

MPA se metaboliše prvenstveno pomoću glukuronil transferaze, stvarajući fenolni glukuronid MPA (MPAG), koji nije farmakološki aktivan.

Eliminacija

Zanemarljiva količina ove supstance se izlučuje u urin u obliku MPA (<1% doze). Peroralno primijenjen radioaktivno obelježeni mikofenolat mofetil rezultira potpunom ponovnom detekcijom primijenjene doze, od čega se 93% primijenjene doze ponovo detektuje u urinu, a 6% u fecesu. Najveći dio (oko 87%) primijenjene doze izlučuje se u urin u obliku MPAG.

U klinički zabilježenim koncentracijama, MPA i MPAG ne uklanjaju se hemodijalizom. Međutim, pri visokim koncentracijama MPAG-a u plazmi (>100g/ml) uklonjene su male količine MPAG-a.

U ranom posttransplantacijskom periodu (< 40 dana poslije transplantacije), pacijenti kojima je presađen bubreg, srce ili jetra imali su srednje vrijednosti PIK MPA približno 30% niže, dok je Cmax bio približno 40% niži u odnosu na kasniji period nakon transplantacije (3-6 mjeseci poslije transplantacije).

Bubrežna insuficijencija:

U studiji sa jednom dozom (6 ispitanika po grupi), srednje vrijednosti PIK MPA u plazmi zabilježene kod ispitanika sa teškom hroničnom bubrežnom insuficijencijom (brzina glomerularne filtracije <25 ml • min-1 •1,73m-2) bile su 28 – 75% veće u odnosu na srednje vrijednosti zabilježene kod normalnih zdravih ispitanika ili ispitanika sa manjim stepenom bubrežne insuficijencije. Međutim, PIK MPAG poslije srednje pojedinačne doze bila je 3-6 puta veća kod ispitanika sa teškom bubrežnom insuficijencijom nego kod onih sa blagom bubrežnom insuficijencijom ili normalnih zdravih ispitanika, što je u skladu sa poznatom bubrežnom eliminacijom MPAG. Višestruko doziranje mikofenolat mofetila kod pacijenata sa teškom hroničnom bubrežnom insuficijencijom nije ispitivano. Nema podataka ni o pacijentima kojima je presađeno srce ili jetra, a koji imaju tešku hroničnu bubrežnu insuficijenciju.

Odložena funkcija bubrežnog grafta:

Kod pacijenata sa odloženom funkcijom bubrežnog grafta poslije transplantacije, srednja vrijednost PIK (0-12 čas) MPA bila je slična onoj koja se biljleži kod pacijenata poslije transplantacije kod kojih funkcija bubrežnog grafta nije usporena. Srednja vrijednost PIK (0-12 čas) MPA u plazmi bila je 2-3 puta veće nego kod pacijenata kod kojih nije došlo do oložene funkcije bubrežnog grafta. Može doći do prolaznog povećanja slobodne frakcije i koncentracije MPA u plazmi pacijenata sa odloženom funkcijom bubrežnog grafta. Podešavanje doze lijeka Trixin nije nužno potrebna.

Hepatička insuficijencija:

Kod dobrovoljaca sa alkoholnom cirozom, proces glukuronidacije MPA u jetri bio je relativno nezavisan od oboljenja parenhima jetre. Uticaj bolesti jetre na ovaj proces vjerovatno zavisi od određene bolesti. Međutim, oboljenje jetre sa predominantno bilijarnim oštećenjem, kao što je primarna bilijarna ciroza, može imati drugačije dejstvo.

Djeca i adolescenti (uzrasta 2 do 18 godina):

Farmakokinetički parametri procijenjeni su kod 49 pedijatrijskih bolesnika kojima je presađen bubreg i koji su primali mikofenolat mofetil u dozi od 600 mg/m2 oralno dva puta na dan. Ova doza je postizala vrednosti PIK MPA slične onima koje se postižu kod odraslih pacijenta kojima je transplantiran bubreg i dobijaju Trixin u dozi od 1 g dva puta na dan i u ranom i u poznom posttransplantacijskom periodu. Vrijednosti PIK MPA u različitim uzrasnim grupama bile su slične i u ranom i u poznom posttransplantacijskom periodu.

Stariji bolesnici (≥ 65 godina):

Farmakokinetičko ponašanje lijeka Trixin u starijih pacijenata nije potpuno ispitano.

Oralni kontraceptivi:

Farmakokinetika oralnih kontraceptiva nije se izmijenila istovremenom primjenom sa lijekom Trixin (vidi dio 4.5). Ispitivanje istovremene primjene lijeka Trixin (1 g dva puta dnevno) i kombinovanih oralnih kontraceptiva koji sadrže etinilerstradiol (0,02 mg do 0,04 mg) i levonorgestrel (0,05 mg do 0,15 mg), dezogestrel (0,15 mg) ili gestoden (0,5 mg do 0,10 mg) koja je sprovedena na 18 ženskih osoba kojima nije presađen organ (niti su uzimale druge imunosupresive) tokom 3 uzastopna menstrualna ciklusa nije pokazalo klinički značajan uticaj lijeka Trixin na sprečavanje ovulacije izazvano oralnim kontraceptivima. Nivoi LH, FSH i progresterona u serumu nijesu bili značajnije promijenjeni.

U eksperimentalnim modelima mikofenolat mofetil nije bio tumorigen. Najveća testirana doza u ispitivanjima kancerogenosti kod životinja rezultirala je 2-3 puta većom sistemskom izloženošću (PIK ili Cmax) od one koja se postiže kod pacijenata sa transplantiranim bubregom pri preporučenoj kliničkoj dozi od 2 g/dan i 1,3-2 puta većom sistemskom izloženošću (PIK ili Cmax) od primijećenog kod pacijenata sa presađenim srcem pri preporučenoj kliničkoj dozi od 3 g/dan.

Dva testa genotoksičnosti (in vitro test limfoma miša i in vivo mikronukleusni test kostne srži miša) pokazali su potencijal mikofenolat mofetila da uzrokuje hromozomske aberacije. Ova dejstva se mogu dovesti u vezu sa farmakodinamičkim načinom djelovanja, t.j. inhibicijom sinteze nukleotida u osjetljivim ćelijama. Ostali in vitro testovi za detekciju genskih mutacija nijesu pokazali genotoksičnu aktivnost.

Mikofenolat mofetil nije imao efekat na fertilnost mužjaka pacova pri oralnim dozama do

20 mg/kg/dan. Sistemska izloženost pri tim dozama predstavlja izloženost koje je 2-3 puta veće od kliničke izloženosti pri preporučenoj kliničkoj dozi od 2 g/dan kod pacijenata kojima je presađen bubreg i 1,3-2 puta veće od kliničke izloženosti pri preporučenoj kliničkoj dozi od 3 g/dan kod pacijenata kojima je presađeno srce. U ispitivanju fertilnosti i reprodukcije ženki pacova, oralne doze od 4,5 mg/kg/dan uzrokovale su malformacije (uključujući anoftalmiju, agnatiju i hidrocefalus) u prvoj generaciji potomaka i bez toksičnosti po majku. Sistemska izloženost pri ovoj dozi iznosila je približno 0.5 puta od kliničke izloženosti pri preporučenoj kliničkoj dozi od 2 g/dan kod pacijenata kojima je presađen bubreg i približno 0,3 puta od kliničke izloženosti kod pacijenata kojima je presađeno srce pri preporučenoj kliničkoj dozi od 3 g/dan. Nije bilo dejstava na parametre fertilnosti ili reprodukcije kod ženki kao ni na narednim generacijama.

U ispitivanjima teratogenosti kod pacova i kunića, fetalna resorpcija i malformacija registrovani su kod pacova pri dozama od 6 mg/kg/dan uključujući anoftalmiju, agnatiju i hidrocefalus ) i kod kunića pri dozama od

90 mg/kg/dan (uključujući kardiovaskularne i bubrežne anomalije, kao što su ectopia cordis i ektopični bubrezi, kao i dijafragmatska i umbilikalna hernija), u odsustvu toksičnosti po majku. Sistemska izloženost na tim nivoima otprilike je ekvivalentna ili manja od 0.5 puta od kliničke izloženosti pri preporučenoj kliničkoj dozi od 2 g/dan kod pacijenata kojima je presađen bubreg i približno 0,3 puta od kliničke izloženosti kod pacijenata kojima je presađeno srce pri preporučenoj kliničkoj dozi od 3 g/dan.

Pogledajte dio 4.6.

Organi hematopoetskog i limfoidnog sistema su bili primarno pogođeni organi u toksikološkim studijama koje su sprovedene sa mikofenolat mofetilom kod pacova, miševa, pasa i majmuna. Ovi efekti su se javljala pri nivoima sistemske izloženosti ekvivalentnnim ili manjim od kliničke izloženosti pri preporučenoj kliničkoj dozi od 2 g/dan za pacijente kojima je presađen bubreg. Gastrointestinalna dejstva su zabilježena kod pasa na nivoima sistemske izloženosti ekvivalentnim ili manjim od kliničke izloženosti pri preporučenim dozama. Gastrointestinalni i bubrežni efekti u skladu sa dehidracijom zabilježeni su i kod majmuna pri najvećoj dozi (nivoi sistemske izloženosti ekvivalentne ili veće od kliničke izloženosti). Profil nekliničke toksičnosti mikofenolat mofetila je izgleda u skladu sa neželjenim dejstvima koja su zabilježena u kliničkim studijama na ljudima, koje pacijentima pružaju značajne podatke o bezbjednosti primjene. (vidi dio 4.8).

Sadržaj kapsule:

Skrob, preželatinizirani, kukuruzni

Povidon K 30

Kroskarmeloza natrijum

Magnezijum stearat

Omotač kapsule:

Kapica:

Indigo karmin (E132)

Titan dioksid (E171)

Želatin

Tijelo:

Gvožđe (III) oksid, crveni (E172)

Gvožđe (III) oksid, žuti (E172)

Titan dioksid (E171)

Želatin

Crna boja sadrži: šelak, gvožđe (III) oksid, crni (E172), propilenglikol i kalijum hidroksid.

Nije relevantno

3 godine

Čuvati na temperaturi do 30°C.

Trixin 250 mg kapsule: 1 kutija sadrži 100 kapsula, u prozirnim PVC/PVdC-Aluminijumskim blisterima, sa po 10 kapsula u blisteru (10x10).

Budući da je mikofenolat mofetil pokazao teratogena dejstva kod pacova i zečeva, Trixin kapsule se ne smiju otvarati niti mrviti. Izbjegavajte udisanje ili direktni kontakt praha sadržanog u Trixin kapsulama sa kožom ili sluznicama. Ako do takvog kontakta dođe, temeljno operite vodom i sapunom; oči isperite čistom vodom.

Neupotrebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Pun naziv Vašeg lijeka je Trixin 250 mg kapsule.

• U ovom uputstvu korišten je kraći naziv Trixin.

Trixin sadrži mikofenolat mofetil.

• On pripada grupi ljekova pod nazivom “imunosupresivi”.

Trixin se koristi za sprečavanje tijela da odbaci transplantirani organ.

• Bubreg, srce ili jetru.

Trixin se koristi zajedno sa drugim ljekovima:

• ciklosporini
• kortikosteroidi

Lijek Trixin ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na mikofenolat mofetil, mikofenolnu kiselinu ili na bilo koji drugi sastojak lijeka Trixin (navedeni u dijelu 6).
• ako ste trudni ili dojite.

ne uzimajte ovaj lijek ako se nešto od gore navedenog odnosi na Vas. Ako nijeste sigurni, razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom prije uzimanja Trixina.

Kada uzimate lijek Trixin, posebno vodite računa:

Odmah morate obavijestiti svog ljekara prije uzimanja Trixina:

• ako primjetite znakove infekcije (npr. povišena temperatura, bol u grlu)
• ako imate neočekivanu pojavu modrica /ili krvarenja
• ako imate ili ste ikada imali problema sa digestivnim sistemom, npr. čir na želucu
• ako planirate da zatrudnite ili zatrudnite tokom uzimanja lijeka Trixin

Ako se nešto od gore navedenog odnosi na Vas ( ili nijeste sigurni), razgovarajte odmah sa Vašim ljekarom prije uzimanja lijeka Trixin.

Uticaj sunčeve svjetlosti

Trixin smanjuje odbrambene mehanizme Vašeg organizma. Zbog toga, postoji povećani rizik od raka kože. Prema tome, morate ograničiti izlaganje sunčevoj svetlosti i UV zracima. Tako što ćete:

• nositi odgovarajuću zaštitnu odjeću koja takođe pokriva glavu, vrat, ruke i noge
• koristiti sredstva za sunčanje sa visokim zaštitnim faktorom.

Primjena drugih ljekova

Obavjestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste nedavno uzimali druge ljekove, čak i ako uzimate neke ljekove koji se izdaju bez recepta, uključujući i biljne ljekove. To je zbog toga jer Trixin može da utiče na dejstvo drugih ljekova. Takođe drugi ljekovi mogu uticati na dejstvo Trixina.

Naročito, obavjestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako uzimate neki od sljedećih ljekova prije nego što počnete koristiti Trixin:

• azatioprin ili druge imunosupresivne ljekove - koji se daju poslije operacije transplantacije
• holestiramin - koristi za liječenje visokog holesterola
• rifampicin – antibiotik koji se koristi za sprečavanje i liječenje infekcija kao što je tuberkuloza (TB)
• antacidi ili inhibitori protonske pumpe – koriste se za problem kiseline u Vašem stomaku kao što je loše varenje
• ljekove koji vežu fosfate – primjenjuju se kod pacijenata sa hroničnom slabošću bubrega u cilju smanjenja resorpcije fosfata u krv

Vakcine

Ako je potrebno da primite neku vakcinu (živu vakcinu) dok uzimate Trixin, prvo razgovarajte sa Vašim ljekarom ili farmaceutom . Vaš ljekar će Vas posavjetovati koje vakcine možete primiti.

Uzimanje lijeka Trixin sa hranom ili pićima

Uzimanje hrane ili pića nema uticaja na Vašu terapiju lijekom Trixin.

Primjena lijeka Trixin u periodu trudnoće i dojenja

Trudnoća

• Ako ste trudni, ne uzimajte lijek Trixin. To je zbog toga jer Trixin može da dovede do spontanog pobačaja ili da naškodi Vašem nerođenom djetetu (npr. utiče na razvoj ušiju).

U određenim situacijama, Vi i Vaš ljekar možete odlučiti da je za Vaše zdravlje korist od uzimanja lijeka Trixin važnija od mogućih rizika za Vaše nerođeno dijete.

• Ako planirate trudnoću, prvo razgovarajte sa Vašim ljekarom. Vaš ljekar će Vam reći o drugim mogućnostima liječenja kojima će se spriječiti odbacivanje transplantiranog organa.
• Ako mislite da ste trudni odmah obavjestite Vašeg ljekara.
• U svakom slučaju, nastavite da uzimate Trixin dok se ne posjetite svog ljekara.

Ako postoji mogućnost da ostanete trudni, prije započinjanja terapije lijekom Trixin morate napraviti test na trudnoću. Sa Trixinom možete započeti samo ako je test negativan.

Ako se bilo šta od dolje navedenog odnosi na Vas, Vi ste žena koja ne može ostati trudna:

• u post-menopauzi ste, tj. imate najmanje 50 godina i posljednju menstruaciju ste imali prije više od godinu dana (ukoliko su Vam menstruacije prestale zbog terapije karcinoma, još uvijek postoji šansa da zatrudnite)
• Vaši jajovodi i oba jajnika su odstranjeni operacijom (obostrana salpingo-ooforektomija)
• Vaša materica je hirurški odstranjena (histerektomija)
• Vaši jajnici više ne rade (prerani prestanak rada jajnika, što je potvrđeno od strane specijaliste ginekologa)
• rođeni ste sa jednim od sljedećih rijetkih urođenih stanja koja onemogućuju trudnoću: genotip XY, Tarnerov sindrom ili ageneza materice
• Vi ste dijete/adolescent i nijeste počeli da dobijate menstruaciju.

Kontracepcija

Uvijek morate da koristite efikasan metod kontracepcije uz terapiju lijekom Trixin. To uključuje:

• period prije početka uzimanja lijeka Trixin
• tokom cijelog trajanja terapije lijekom Trixin
• 6 nedjelja nakon što prestanete uzimati Trixin.

Razgovarajte sa svojim ljekarom o tome koja bi kontracepcija bila najbolja za Vas. To će zavisiti od Vaše individualne situacije.

Dojenje

Ne smijete uzimati Trixin ako dojite. To je zato što male količine lijeka mogu da prođe u majčino mlijeko.

Uticaj lijeka Trixin na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Nije pokazano da Trixin umanjuje Vašu sposobnost da upravljate vozilima i mašinama.

Uvijek uzimajte Trixin tačno onako kako je propisao Vaš ljekar. Ako nijeste sigurni, provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Trixin se uobičajeno koristi na sljedeći način:

Količina koju uzimate zavisi od vrste transplantacije koju ste imali. Uobičajene doze su dolje navedene. Liječenje će se nastaviti onoliko dugo koliko je potrebno da se spriječi odbacivanje Vašeg transplantiranog organa.

Pacijenti sa transplantiranim bubregom

Odrasli

• Prva doza se daje unutar 3 dana nakon presađivanja.
• Dnevna doza je 8 kapsula (2g lijeka) koje se uzimaju u 2 odvojene doze.
• Uzmite 4 kapsule ujutro i 4 kapsule uveče.

Djeca (uzrasta 2 do 18 godina)

• Propisana doza će zavisiti od veličine djeteta
• Vaš ljekar će odrediti najprimjereniju dozu zavisno od površine tijela (visine i težine) (površina tijela- mjereno u kvadratnim metrima ili m2). Preporučena doza je 600mg/m2 i uzima se dva puta na dan.

Pacijenti sa transplantiranim srcem

Odrasli

• Prva doza treba dati unutar 5 dana od presađivanja.
• Dnevna doza je 12 kapsula (3g lijeka) koje se uzimaju u 2 odvojene doze.
• Uzmite 6 kapsula ujutro i 6 uveče

Djeca

• Nema dovoljno podataka o primjeni lijeka Trixin kod djece kojima je presađeno srce.

Pacijenti sa transplantiranom jetrom

Odrasli

• Prvu dozu lijeka za primjenu kroz usta primat ćete najmanje 4 dana nakon presađivanja, čim budete sposobni da gutate oralne ljekove.
• Dnevna doza je 12 kapsula (3g lijeka) koje se uzimaju u 2 odvojene doze.
• Uzmite 6 kapsula ujutro i 6 uveče.

Djeca

• Nema podataka o korišćenju lijeka Trixin kod djece kojima je presađena jetra.

Uzimanje lijeka

Kapsule progutajte cijele sa čašom vode.

• Nemojte ih lomiti, niti drobiti
• Ne uzimajte kapsule koje su razlomljene ili odvojene.

Vodite računa da prašak koji se rasipa iz oštećene kapsule ne dospije u Vaše oči ili usta.

• Ako se to dogodi, dobro isperite sa puno obične, čiste vode.

Vodite računa da prašak iz oštećene kapsule ne dođe u dodir sa Vašom kožom.

• Ako se to dogodi, kožu na koju je dospio prašak dobro isperite sapunom i vodom.

Ako ste uzeli više lijeka Trixin nego što je trebalo

Ako uzmete više lijeka Trixin nego što bi trebalo, razgovarajte sa ljekarom ili odmah idite u bolnicu. Isto učiniti ako neko drugi slučajno uzme Vaš lijek. Ponesite sa sobom pakovanje lijeka.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Trixin

Ako u bilo koje doba zaboravite da uzmete svoj lijek, uzmite ga čim se sjetite, a onda nastavite da ga uzimate u uobičajeno vrijeme. Nikada ne uzimajte duplu dozu da nadomjestite zaboravljenu dozu.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Trixin

Ne smijete prekidati terapiju lijekom Trixin dok Vam ne kaže Vaš ljekar. Ako prekinete liječenje možete povećati mogućnost odbacivanja Vašeg transplantiranog organa.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja u vezi sa korišćenjem ovog proizvoda, pitajte svog ljekara ili farmaceuta

Kao i svi drugi ljekovi, i lijek Trixin može da izazove neželjena dejstva, iako se ona ne pojavljuju kod svih.

Odmah se obratite ljekaru ako primijetite bilo koje od sljedećih ozbiljnih neželjenih dejstva - možda će Vam biti potrebna hitna medicinska pomoć:

• imate znake infekcije kao što su povišena temperatura ili bol u grlu
• imate neočekivanu pojavu modrica ili krvarenja
• imate osip, oticanje lica, usana, jezika ili grla, uz otežano disanje – možda imate ozbiljnu alergijsku reakciju na lijek (kao što je anafilaksa, angioedem).

Uobičajeni problemi

U neke od uobičajenih problema spadaju dijareja, manji broj bijelih krvnih zrnaca ili crvenih krvnih zrnaca u Vašoj krvi, infekcije i povraćanje. Vaš ljekar će Vam redovno kontrolisati krvnu sliku u cilju praćenja bilo kakve promjene u:

• broju Vaših krvnih ćelija
• količini u krvi supstanci kao što su šećer, masnoća i holesterol.

Pojava neželjenih dejstava kao što su dijareja, infekcije, smanjenje broja bijelih i crvenih krvnih zrnaca veća je kod djece nego kod odraslih.

Borba protiv infekcija

Lijek Trixin smanjuje odbrambene mehanizme Vašeg organizma da bi spriječio da odbacite transplantirani organ. Zbog toga Vaš organizam neće moći tako uspješno da se brani od infekcija, pa zbog toga ljudi koji primaju lijek Trixin mogu češće da pate od infekcija nego što je to uobičajeno. U pitanju su infekcije mozga, kože, usta, želuca i crijeva, pluća i urinarnog trakta.

Karcinom kože i limfnog tkiva

Kao što se može dogoditi kod pacijenata koji uzimaju ovu vrstu ljekova (imunosupresiva), kod veoma malog broja pacijenata koji uzimaju lijek Trixin može se razviti karcinom limfnih tkiva i kože.

Opšta neželjena dejstva

Mogu se javiti opšta neželjena dejstva koja pogađaju tijelo kao cjelinu. To su ozbiljne alergijske reakcije (kao što je anafilaksa, angioedem), povišena tjelesna temperatura, osjećaj umora, poremećaj sna, bolovi (kao što su bolovi u stomaku, grudima, zglobovima/mišićima ili bolno mokrenje), glavobolja, simptomi slični gripu i otoci.

Ostala neželjena dejstva mogu uključiti:

Poremećaji kože kao što su:

• akne, groznice (herpes simplex), osip (herpes zoster), rast kože, opadanje kose, ospa, svrab.

Urinarni poremećaji kao što su:

• problemi sa bubrezima ili neodložna potreba za mokrenjem.

Poremećaji digestivnog sistema i usta kao što su:

• otok desni i čirevi u ustima
• upala pankreasa, debelog crijeva i želuca
• crijevni poremećaji poput krvarenja, problema sa jetrom
• zatvor, mučnina, loše varenje, gubitak apetita, nadimanje.

Poremećaji nervnog sistema kao što su:

• omaglice, pospanost, utrnulost
• podrhtavanje tijela, grčenje mišića, konvulzije
• osjećaj zabrinutosti i depresije, promjene mišljenja i raspoloženja.

Problemi srca i krvnih sudova kao što su:

• promjene krvnog pritiska i abnormalni srčani otkucaji i širenje krvnih sudova.

Poremećaji pluća kao što su:

• pneumonija, bronhitis
• kratak dah, kašalj, koji može biti uzrokovan bronhiektazijom (stanjem u kom su disajni putevi abnormalno dilatirani) ili fibroza pluća (ožiljci na plućima). Posavjetujte se sa ljekarom ukoliko imate uporan kašalj ili nedostatak vazduha
• tečnost u plućima/grudnom košu
• problemi sa sinusima.

Ostali poremećaji kao što su:

• gubitak tjelesne težine, giht, visoki nivo šećera u krvi, krvarenje, ugrušci i modrice.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Rok upotrebe

3 godine

Čuvanje

• Čuvati van domašaja i vidokruga djece.
• Nemojte da koristite kapsule posle isteka roka upotrebe navedenog na blisteru i kutiji. Rok upotrebe se odnosi na posljednji dan navedenog mjeseca.
• Čuvati na temperaturi do 30ºC.
• Ljekovi se ne smiju bacati ni u kanalizaciju, ni u kućni otpad. Posavjetujte se sa svojim farmaceutom kako da uklonite ljekove koji Vam više nisu potrebni. Ove mjere će pomoći da se zaštiti životna sredina.

Šta sadrži lijek Trixin

• Aktivna supstanca je mikofenolat mofetil. Jedna kapsula sadrži 250mg mikofenolat mofetila.
• Pomoćne supstance su:
• Sadržaj kapsule: skrob, preželatinizirani, kukuruzni, povidon K 30, kroskarmeloza natrijum, magnezijum stearat
• omotač kapsule:

Kapica: indigo karmin (E132), titan dioksid (E171), želatin.

Tijelo: gvožđe (III) oksid, crveni (E172), gvožđe (III) oksid, žuti (E172), titan dioksid (E171), želatin.

Crna boja: šelak, gvožđe (III) oksid, crni (E172), propilenglikol i kalijum hidroksid.

Kako izgleda lijek Trixin i sadržaj pakovanja

• Tvrde kapsule :

Tijelo: neprozirno, boje karamela s oznakom ‘250’ uzdužno utisnutom crnim mastilom.

Kapica: neprozirna, svijetlo plava s oznakom ‘M’ uzdužno utisnutom crnim mastilom.

• Trixin 250mg tvrde kapsule: 1 kutija sadrži 100 kapsula u prozirnim PVC/PVdC–Aluminijumskim blisterima sa po 10 kapsula u blisteru (10x10).

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica

Kritskog odreda 4/1, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Pliva Hrvatska d.o.o.

Prilaz baruna Filipovića 25

10 000 Zagreb, Hrvatska

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Mart, 2015. godine

Režim izdavanja lijeka

Lijek se može upotrebljavati u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi; Izuzetno na recept.

Broj i datum dozvole

Trixin®, kapsula, tvrda, 250mg, blister, 100 kapsula: 2030/15/75 – 467 od 06.03.2015. godine