TOUJEO 300j./ml rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu

Liječenje dijabetesa kod odraslih, adolescenata i djece od 6 godina i starije.

Doziranje

Lijek Toujeo je bazalni insulin namijenjen za primjenu jednom dnevno u bilo koje doba dana, poželjno svaki dan u isto vrijeme.

Režim doziranja (doza i vrijeme primjene) treba da se prilagode prema uočenom individualnom terapijskom odgovoru.

Kod oboljelih od dijabetesa tip 1, lijek Toujeo mora da se primjenjuje sa kratko-/brzo-djelujućim insulinima kako bi se zadovoljile potrebe za insulinom u vrijeme obroka.

Kod pacijenata sa dijabetesom tip 2, lijek Toujeo takođe može da se primjenjuje sa drugim antihiperglikemijskim ljekovima.

Aktivnost ovoga lijeka izražena je u jedinicama. Ove jedinice odnose se isključivo na lijek Toujeo i nijesu iste kao internacionalne jedinice (i.j.) ili jedinice koje se koriste za izražavanje aktivnosti drugih analoga insulina (vidjeti dio 5.1).

Fleksibilno vrijeme doziranja

Pacijenti po potrebi mogu primijeniti lijek Toujeo do 3 sata prije ili nakon uobičajenog vremena primjene (vidjeti dio 5.1).

Pacijentima koji zaborave da primijene dozu treba savjetovati da provjere vrijednost šećera u krvi, a zatim nastave sa primjenom jedanput na dan prema uobičajenom rasporedu. Pacijente treba upozoriti da ne smiju injicirati dvostruku dozu kako bi nadoknadili zaboravljenu dozu.

Početak liječenja

Pacijenti sa dijabetesom tipa 1

Lijek Toujeo je namijenjen za primjenu jedanput na dan sa insulinom koji se primjenjuje u vrijeme obroka, a zahtijeva prilagođavanje doze kod pojedinih pacijenata.

Pacijenti sa dijabetesom tipa 2

Preporučena početna dnevna doza iznosi 0,2 jedinice/kg, a zatim se doza prilagođava pojedinom pacijentu.

Prelaz sa insulin glargina jačine 100 jedinica/ml na lijek Toujeo

Insulin glargin jačine 100 jedinica/ml i lijek Toujeo nijesu bioekvivalentni i nijesu direktno međusobno zamjenljivi.

• Prelaz sa insulin glargina 100 jedinica/ml na Toujeo može se obaviti po pravilu jedinica za jedinicu, ali možda će biti potrebna veća doza lijeka Toujeo (približno 10-18%) da bi se postigle ciljne vrijednosti glukoze u plazmi.
• Pri prelazu sa lijeka Toujeo na insulin glargin 100 jedinica/ml potrebno je smanjti dozu (približno 20%) da bi se smanjio rizik od hipoglikemije.

Tokom prelaska i u prvim nedjeljama nakon toga preporučuje se strogo praćenje metabolizma.

Prelaz sa drugih bazalnih insulina na Toujeo

Kad se prelazi sa liječenja insulinom srednje dugog ili dugog djelovanja na liječenje lijekom Toujeo, možda će biti potrebna promjena doze bazalnog insulina i prilagođavanje istovremene terapije antihiperglikemicima (doza i vrijeme primjene dodatnih običnih insulina ili brzodjelujućih insulinskih analoga odnosno doza neinsulinskih antihiperglikemika).

• Prelaz sa bazalnih insulina koji se primjenjuju jedanput na dan na terapiju lijekom Toujeo jedanput na dan može se izvršiti u odnosu jedinica jedan prema jedan, na osnovu dotadašnje doze bazalnog insulina.
• Pri prelazu sa bazalnih insulina koji se primjenjuju dvaput na dan na lječenje lijekom Toujeo jedanput na dan, preporučena početna doza lijeka Toujeo je 80% ukupne dnevne doze bazalnog insulina sa čijom primjenom se prestaje.

Pacijenti koji uzimaju visoke doze insulina zbog postojanja antitijela na ljudski insulin mogu imati bolji terapijski odgovor na lijek Toujeo.

Tokom prelaza i u prvim nedjeljama nakon toga preporučuje se strogo praćenje metabolizma.

Zbog poboljšane metaboličke regulacije i posljedičnog povećanja insulinske osjetljivosti, možda će biti potrebno dalje prilagođavanje režima doziranja. Možda će biti potrebno prilagođavanje doze i ako, na primjer, dođe do promjene tjelesne mase ili životnih navika pacijenta, ako se promijeni vrijeme primjene doze insulina ili nastupe druge okolnosti zbog kojih se povećava sklonost ka hipoglikemiji odnosno hiperglikemiji (vidjeti dio 4.4).

Prelaz sa lijeka Toujeo na druge bazalne insuline

Tokom prelaza i u prvim nedjeljama nakon toga preporučuju se nadzor ljekara i strogo praćenje metabolizma.

Pročitajte informacije o lijeku na koji pacijent prelazi.

Posebne populacije

Lijek Toujeo mogu primjenjivati starije osobe, kao i pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega i jetre, adolescenti i djeca starija od 6 godina.

Stariji pacijenti (≥ 65 godina)

Kod starijih osoba progresivno pogoršanje bubrežne funkcije može dovesti do postupnog i ravnomjernog smanjenja potrebe za insulinom (vidjeti djelove 4.8 i 5.1).

Oštećenje funkcije bubrega

Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega potrebe za insulinom mogu biti smanjene zbog usporenog metabolizma insulina (vidjeti dio 4.8).

Oštećenje funkcije jetre

Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre potrebe za insulinom mogu biti smanjene zbog smanjenog kapaciteta glukoneogeneze te usporenog metabolizma insulina.

Pedijatrijska populacija

Lijek Toujeo se može primjenjivati kod adolescenata i djece uzrasta od 6 godina i starije, na osnovu istih principa kao za odrasle pacijente (vidjeti djelove 5.1 i 5.2). Pri prelasku sa bazalnog insulina na lijek Toujeo, smanjenje doze bazalnog i bolusnog insulina treba razmotriti pojedinačno, kako bi se umanjio rizik od hipoglikemije (vidjeti dio 4.4).

Bezbjednost i efikasnost lijeka Toujeo kod djece mlađe od 6 godina nijesu ustanovljene. Nema podataka o primjeni lijeka kod djece.

Način primjene

Lijek Toujeo je namijenjen samo za supkutanu primjenu.

Lijek Toujeo se primjenjuje supkutanom injekcijom u trbušni zid, deltoidni mišić ili butinu.

Mjesto injiciranja mora se promijeniti kod svake injekcije unutar preporučenog područja primjene kako bi se smanjio rizik od pojave lipodistrofije i kutane amiloidoze (vidjeti djelove 4.4 i 4.8).

Lijek Toujeo se ne smije primijeniti intravenski. Produženo djelovanje lijeka Toujeo zavisi od ubrizgavanja u potkožno tkivo. Intravenska primjena uobičajene supkutane doze može izazvati tešku hipoglikemiju.

Lijek Toujeo se ne smije primjenjivati u insulinskim infuzijskim pumpama.

Prije upotrebe pena sa uloškom Toujeo SoloStar, moraju se pažljivo pročitati uputstva za upotrebu koja su sastavni dio Uputstva za lijek (vidjeti dio 6.6).

Da bi se izbjegle greške pri doziranju i potencijalno predoziranje, pacijente treba uputiti da nikada ne koriste špric da bi uklonili lijek Toujeo (insulin glargin 300 j./ml) iz napunjenog pena SoloStar (vidjeti dijelove 4.9 i 6.6).

Prije svake injekcije, na pen mora biti pričvršćena nova sterilna igla. Pacijente takođe treba uputiti da ne koriste igle više puta. Korišćenje igala više puta povećava rizik od blokiranja igala, što može dovesti do subdoziranja ili predoziranja. U slučaju blokiranja igle, pacijenti moraju pratiti uputstva opisana u koraku 3 Uputstva za pacijenta (vidjeti dio 6.6).

Pomoću napunjenog injekcionog pena Toujeo SoloStar, u jednoj injekciji se može primijeniti doza od 180 jedinica, koja se odmjerava u koracima od 1 jedinice. Prozorčić za prikaz doze prikazuje broj jedinica lijeka Toujeo koje će se injicirati. Napunjeni injekcioni pen Toujeo SoloStar oblikovan je posebno za lijek Toujeo i stoga nije potrebno preračunavati dozu.

Lijek Toujeo se ne smije izvlačiti iz uloška u penu SoloStar u špric jer u suprotnom može doći do teškog predoziranja (vidjeti djelove 4.4, 4.9 i 6.6).

Prije svake injekcije mora se pričvrstiti nova sterilna igla. Ponovljena upotreba iste igle povećava rizik od začepljenja igle, što može dovesti do primjene previše male ili prevelike doze (vidjeti djelove 4.4 i 6.6).

Kako bi se spriječio mogući prenos bolesti, isti insulinski pen nikada ne smije da koristiti više osoba, čak ni kada se zamijeni igla (vidjeti dio 6.6).

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Praćenje

U cilju poboljšanja praćenja bioloških ljekova, ime i broj serije primijenjenog lijeka treba jasno zabilježiti.

Lijek Toujeo nije insulin izbora za liječenje dijabetičke ketoacidoze. U takvim slučajevima se preporučuje intravenska primjena običnog insulina.

U slučaju nedovoljne kontrole glukoze ili sklonosti ka hiperglikemiji odnosno hipoglikemiji, prije razmatranja prilagođavanja doze se mora izvršiti procjena da li se pacijent pridržava propisanog režima doziranja i mjesta injiciranja, pravilne tehnike injiciranja, kao i svih ostalih važnih faktora.

Pacijenti moraju biti upućeni da vrše kontinuiranu rotaciju mjesta ubrizgavanja kako bi smanjili rizik od razvoja lipodistrofije i kutane amiloidoze. Postoji potencijalni rizik od odložene resorpcije insulina i pogoršanja kontrola glikemije nakon davanja injekcija insulina na mjestima na kojima su se javile ove reakcije. Zabilježeno je da iznenadna promjena mjesta ubrizgavanja u neoštećeno područje dovodi do hipoglikemije.

Nakon promjene mjesta ubrizgavanja preporučuje se monitoring vrijednosti glukoze u krvi, a može se razmotriti i prilagođavanje doze antidijabetičkih ljekova.

Hipoglikemija

Vrijeme nastupa hipoglikemije zavisi od profila djelovanja insulina koji se primjenjuju pa se stoga može promijeniti sa promjenom režima liječenja.

Poseban oprez i pojačana kontrola glukoze u krvi preporučuju se kod pacijenata kod kojih epizode hipoglikemije mogu biti klinički posebno značajne, kao što su pacijenti sa značajnom stenozom koronarnih arterija ili krvnih sudova koji snabdijevaju mozak (rizik od srčanih ili cerebralnih komplikacija hipoglikemije) kao i pacijenata sa proliferativnom retinopatijom, naročito ako nije liječena fotokoagulacijom (rizik od prolazne amauroze usljed hipoglikemije).

Pacijenti bi trebali da budu svjesni okolnosti u kojima su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi. Upozoravajući simptomi hipoglikemije u određenim rizičnim grupama se mogu promijeniti, biti manje izraženi ili izostati. Te grupe obuhvataju pacijente:

• kod kojih je regulacija glikemije izrazito poboljšana,
• kod kojih se hipoglikemija razvija postupno,
• starije životne dobi,
• koji su prešli sa životinjskog insulina na humani insulin,
• kod kojih je prisutna autonomna neuropatija,
• koji već dugo boluju od dijabetesa,
• koji pate od neke psihijatrijske bolesti,
• koji se istovremeno liječe drugim određenim ljekovima (vidjeti dio 4.5).

Takve okolnosti mogu dovesti do teške hipoglikemije (i mogućeg gubitka svijesti) prije nego što pacijent postane svjestan nastanka hipoglikemije.

Produženo djelovanje insulin glargina može odložiti oporavak od hipoglikemije.

Ako se uoče normalne ili snižene vrijednosti glikoziliranog hemoglobina, mora se uzeti u obzir mogućnost pojave rekurentnih, neprepoznatljivih (posebno noćnih) epizoda hipoglikemije.

Za smanjenje rizika od hipoglikemije neophodno je da se pacijent pridržava režima doziranja i ishrane, da pravilno primjenjuje insulin i da prepoznaje simptome hipoglikemije. Činioci koji povećavaju sklonost ka hipoglikemiji traže posebno strog nadzor te prema potrebi i prilagođavanje doze. Ti faktori obuhvataju:

• promjenu područja injiciranja,
• poboljšanu osjetljivost na insulin (npr. uklanjanjem faktora stresa),
• povećanu ili dugotrajnu tjelesnu aktivnost na koju pacijent nije navikao,
• interkurentnu bolest (npr. povraćanje, proliv),
• nedovoljan unos hrane,
• propuštanje obroka,
• konzumaciju alkohola,
• neke nekompenzovane endokrine poremećaje (npr. kod hipotireoze i insuficijencije adenohipofize ili kore nadbubrežne žljezde),
• istovremenu terapiju drugim ljekovima (vidjeti dio 4.5).

Prelaz sa insulin glargina jačine 100 jedinica/ml na lijek Toujeo

S obzirom da insulin glargin 100 jedinica/ml i lijek Toujeo nijesu bioekvivalentni i nijesu međusobno zamjenljivi, prelaz može rezultirati potrebom za promjenom doze i mora biti sproveden pod strogim ljekarskim nadzorom (vidjeti dio 4.2).

Prelaz sa drugih insulina na lijek Toujeo

Prelaz pacijenta sa druge vrste insulina ili insulina drugog proizvođača na lijek Toujeo treba sprovesti pod strogim ljekarskim nadzorom. Promjene u jačini, nazivu (proizvođač), vrsti (obični, NPH, lente, dugodjelujući itd.), porijeklu (životinjski, humani, analog humanog insulina) i/ili načinu proizvodnje mogu dovesti do potrebe za promjenom doze (vidjeti dio 4.2).

Interkurentna bolest

Kod interkurentne bolesti potreban je pojačan nadzor metabolizma. U mnogim slučajevima indikovana je analiza mokraće na ketone, a često je potrebno prilagoditi dozu insulina. Potreba za insulinom često je povećana. Pacijenti sa dijabetesom tipa 1 moraju nastaviti sa redovnim uzimanjem barem male količine ugljenih hidrata, čak i kad nijesu u stanju da jedu ili jedu vrlo malo, ili kad povraćaju i sl, a nikada ne smiju sasvim da izostave insulin.

Antitijela na insulin

Primjena insulina može dovesti do stvaranja antitijela na insulin. U rijetkim slučajevima, prisustvo tih antitijela na insulin može usloviti prilagođavanje doze insulina kako bi se umanjila sklonost ka hiperglikemiji odnosno hipoglikemiji.

Kombinacija lijeka Toujeo i pioglitazona

Prijavljeni su slučajevi slabosti srca kod primjene pioglitazona u kombinaciji s insulinom, naročito kod pacijenata koji su imali faktore rizika za razvoj slabosti srca. Ovo treba imati na umu ako se razmatra liječenje kombinacijom pioglitazona i lijeka Toujeo. U slučaju primjene ove kombinacije, potrebno je nadzirati pacijente zbog moguće pojave znakova i simptoma slabosti srca, porasta tjelesne mase i edema. Liječenje pioglitazonom se mora prekinuti ako dođe do bilo kakvog pogoršanja srčanih simptoma.

Sprečavanje medicinskih grešaka

Zabilježeni su slučajevi medicinskih grešaka kod kojih su drugi insulini, naročito brzodjelujući insulini, greškom primijenjeni umjesto insulina sa dugim djelovanjem. Prije svake injekcije mora se uvijek provjeriti naljepnica na insulinu kako ne bi došlo do medicinskih grešaka zbog zamjene lijeka Toujeo i drugih insulina (vidjeti dio 6.6).

Pacijenti moraju vizuelno da provjere broj odabranih jedinica na prozorčiću za prikaz doze na penu. Pacijentima koji su slijepi ili slabovidi treba savjetovati da zatraže pomoć druge osobe koja dobro vidi i obučena je za upotrebu pomagala za primjenu insulina.

Vidjeti takođe dio 'Način primjene' u dijelu 4.2.

Pomoćne supstance

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, tj. zanemarljive količine natrijuma.

Brojne supstance utiču na metabolizam glukoze i mogu da zahtijevaju prilagođavanje doze insulin glargina.

Supstance koje mogu da pojačaju dejstvo na snižavanje nivoa glukoze u krvi i povećaju sklonost ka hipoglikemiji obuhvataju antihiperglikemike, inhibitore angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE), dizopiramid, fibrate, fluoksetin, inhibitore monoaminooksidaze (MAO), pentoksifilin, propoksifen, salicilate i sulfonamidske antibiotike.

Supstance koje mogu da smanje dejstvo na snižavanje nivoa glukoze u krvi obuhvataju kortikosteroide, danazol, diazoksid, diuretike, glukagon, izoniazid, estrogene i progesterone, derivate fenotiazina, somatropin, simpatomimetičke ljekove (npr. epinefrin [adrenalin], salbutamol, terbutalin), hormone štitne žlijezde, atipične antipsihotike (npr. klozapin i olanzapin) i inhibitore proteaze.

Betablokatori, klonidin, soli litijuma i alkohol mogu pojačati ili oslabiti dejstvo insulina na snižavanje nivoa glukoze u krvi. Pentamidin može dovesti do hipoglikemije, nakon koje ponekad može da uslijedi hiperglikemija.

Osim toga, pod uticajem simpatolitika poput beta-blokatora, klonidina, gvanetidina i rezerpina, mogu da oslabe ili potpuno izostanu znaci adrenergičke kontraregulacije.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktno štetno dejstvo na plodnost.

Trudnoća

Nema kliničkog iskustva sa primjenom lijeka Toujeo kod trudnica.

Nema kliničkih podataka o trudnicama izloženim insulin glarginu u kontrolisanim kliničkim ispitivanjima. Veliki broj podataka o trudnicama (više od 1000 ishoda trudnoća izloženih lijeku koji sadrži insulin glargin jačine 100 jedinica/ml) ne ukazuje ni na kakva specifična neželjena dejstva na trudnoću niti na specifične malformacije i fetalnu/neonatalnu toksičnost insulin glargina.

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na reproduktivnu toksičnost.

Može se razmotriti primjena lijeka Toujeo tokom trudnoće, ako je to klinički opravdano.

Neophodno je da pacijentkinje sa postojećim ili gestacionim dijabetesom održavaju dobru metaboličku kontrolu tokom trudnoće, kako bi se spriječili štetni ishodi povezani sa hiperglikemijom. Potrebe za insulinom mogu da se smanje tokom prvog trimestra, a u pravilu se povećavaju u drugom i trećem trimestru trudnoće. Neposredno nakon porođaja potreba za insulinom naglo pada (povećan rizik od hipoglikemije). Vrlo je važno pažljivo kontrolisati vrijednosti glukoze.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se insulin glargin u majčino mlijeko. S obzirom da je insulin glargin peptid i da se u sistemu za varenje kod ljudi pretvara u aminokiseline, ne očekuje se da će progutan insulin glargin imati metaboličko dejstvo kod novorođenčadi/odojčadi.

Dojiljama će možda biti potrebno prilagođavanje doze insulina i dijeta.

Sposobnost pacijenta da se koncentriše i reaguje može biti umanjena zbog hipoglikemije ili hiperglikemije ili, na primjer, zbog oštećenja vida. To može predstavljati rizik u situacijama u kojima su takve sposobnosti posebno važne (npr. vožnja ili rad sa mašinama).

Pacijentima treba savjetovati da preduzmu mjere opreza kako bi izbjegli hipoglikemiju tokom vožnje. To je naročito važno kod osoba kod kojih su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi ili izostaju, kao i kod osoba sa čestim epizodama hipoglikemije. Treba razmotriti je li preporučljivo u takvim okolnostima upravljati vozilom ili rukovati mašinama.

Sažetak bezbjednosnog profila

Sljedeća neželjena dejstva su zabilježena tokom kliničkih ispitivanja lijeka Toujeo (vidjeti dio 5.1) i tokom primjene insulina glargina jačine 100 jedinica/ml u kliničkoj praksi.

Hipoglikemija, koja je generalno najčešće neželjeno dejstvo insulinske terapije, može nastupiti ako je doza insulina previsoka u odnosu na potrebu za insulinom.

Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

Sljedeća neželjena dejstva povezana sa primjenom lijeka zabilježena u kliničkim ispitivanjima prikazana su prema sistemima organa i opadajućem nizu prema učestalosti (veoma često: ≥ 1/10; često: ≥ 1/100 i < 1/10; povremeno: ≥ 1/1000 i <1/100; rijetko: ≥ 1/10 000 i < 1/1000; veoma rijetko: < 1/10 000; nepoznato: ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

Unutar svake grupe neželjena dejstva su prikazana u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

Opis odabranih neželjenih dejstava

Poremećaji metabolizma i ishrane

Teški napadi hipoglikemije, posebno ako se ponavljaju, mogu dovesti do neuroloških oštećenja. Dugotrajne ili teške epizode hipoglikemije mogu biti opasne po život.

Kod mnogih pacijenata znakovima i simptomima neuroglikopenije prethode znaci adrenergičke kontraregulacije. Uopšteno, što je veći i brži pad nivoa glukoze u krvi, to su izraženiji fenomen kontraregulacije i njegovi simptomi.

Poremećaji imunološkog sistema

Neposredne alergijske reakcije na insulin su rijetke. Takve reakcije na insulin (uključujući insulin glargin) ili pomoćne supstance mogu, na primjer, biti povezane sa generalizovanim reakcijama na koži, angioedemom, bronhospazmom, hipotenzijom i šokom koji mogu ugroziti život. U kliničkim ispitivanjima lijeka Toujeo sprovedenim kod odraslih pacijenata, incidencija alergijskih reakcija bila je slična kod pacijenata lječenih lijekom Toujeo (5,3%) i onih lječenih insulinom glarginom jačine 100 jedinica/ml (4,5%).

Poremećaji oka

Izražena promjena u regulaciji glikemije može dovesti do privremenog poremećaja vida zbog privremene promjene turgiditeta i refrakcijskog indeksa sočiva.

Dugoročno poboljšanje regulacije glikemije smanjuje rizik od progresije dijabetičke retinopatije. Međutim, intenziviranje insulinskog liječenja praćeno naglim poboljšanjem regulacije glikemije može biti povezano sa privremenim pogoršanjem dijabetičke retinopatije. Kod pacijenata sa proliferativnom retinopatijom, naročito ako nije liječena fotokoagulacijom, teške epizode hipoglikemije mogu dovesti do prolazne amauroze.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Na mjestu injekcije može doći do lipodistrofije i kutane amiloidoze, koja može da odloži lokalnu apsorpciju insulina. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar preporučenih područja može da pomogne u ublažavanju ili spriječavanju takvih reakcija (vidjeti dio 4.4).

Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Reakcije na mjestu injiciranja uključuju crvenilo, bol, svrab, koprivnjaču, oticanje ili upalu. Većina blagih reakcija na insulin na mjestu injiciranja obično se povlači u roku od nekoliko dana do nekoliko nedjelja. U kliničkim ispitivanjima lijeka Toujeo sprovedenim kod odraslih pacijenata, incidencija reakcija na mjestu injiciranja bila je slična kod pacijenata liječenih lijekom Toujeo (2,5%) i onih liječenih insulinom glarginom jačine 100 jedinica/ml (2,8%).

U rijetkim slučajevima insulin može dovesti do edema, pogotovo ako je ranija slaba regulacija metabolizma poboljšana intenziviranom insulinskom terapijom.

Pedijatrijska populacija

Bezbijednost i efikasnost lijeka Toujeo prikazani su u ispitivanju kod djece uzrasta od 6 do 18 godina. Učestalost, tip i ozbiljnost neželjenih reakcija u pedijatrijskoj populaciji ne ukazuju na razlike u iskustvu sa opštom populacijom dijabetičara (vidjeti dio 5.1). Bezbjednosni podaci iz kliničkih ispitivanja nijesu dostupni za djecu mlađu od 6 godina.

Druge posebne populacije

S obzirom na rezultate kliničkih ispitivanja, bezbjednosni profil lijeka Toujeo kod starijih pacijenta i pacijenta sa oštećenjem funkcije bubrega bio je sličan onome u cjelokupnoj populaciji (vidjeti dio 5.1).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi

Predoziranje insulinom može dovesti do teške, a ponekad i dugotrajne i po život opasne hipoglikemije.

Liječenje

Blage epizode hipoglikemije obično se mogu liječiti peroralnim uzimanjem ugljenih hidrata. Možda će biti potrebno prilagođavanje doze lijeka, rasporeda obroka ili tjelesne aktivnosti.

Teže epizode propraćene komom, konvulzijama ili neurološkim oštećenjima mogu se liječiti intramuskularnom/supkutanom primjenom glukagona ili intravenskom primjenom koncentrovane glukoze. Možda će biti potrebno održavanje unosa ugljenih hidrata i nadzor pacijenta jer se nakon prividnog kliničkog poboljšanja hipoglikemija može ponovo pojaviti.

Farmakoterapijska grupa: Ljekovi koji se upotrebljavaju u dijabetesu (antidijabetici). Insulini i analozi, parenteralni, dugog dejstva

ATC kod: A10AE04

Mehanizam djelovanja

Primarno djelovanje insulina, uključujući insulin glargin, jeste regulacija metabolizma glukoze. Insulin i njegovi analozi snižavaju nivo glukoze u krvi stimulišući periferno skladištenje glukoze, posebno u skeletnu muskulaturu i masno tkivo, inhibirajući stvaranje glukoze u jetri. Insulin inhibira lipolizu u adipocitima, inhibira proteolizu i pojačava sintezu proteina.

Farmakodinamički efekti

Insulin glargin je analog ljudskog insulina oblikovan tako da mu je solubilnost pri neutralnom pH mala. Insulin glargin potpuno je solubilan pri pH 4. Nakon injekcije u potkožno tkivo kiseli rastvor se neutralizuje i stvara se precipitat iz kog se neprestano otpuštaju male količine insulin glargina.

Kao što su pokazala ispitivanja uz pomoć euglikemijske spone kod pacijenta sa dijabetesom tipa 1, nakon supkutane injekcije je dejstvo lijeka Toujeo na snižavanje nivoa glukoze bilo stabilnije i dugotrajnije nego dejstvo insulin glargina jačine 100 jedinica/ml. Slika 1 prikazuje rezultate iz cross-over studije sprovedene kod 18 pacijenata sa dijabetesom tipa 1 tokom najviše 36 sati nakon injekcije. Dejstvo lijeka Toujeo trajalo je duže od 24 sata (do 36 sati) pri klinički značajnim dozama.

Dugotrajnije otpuštanje insulin glargina iz precipitata lijeka Toujeo u odnosu na insulin glargin jačine 100 jedinica/ml može se pripisati smanjenju volumena injekcije za dvije trećine, koje za posljedicu ima manju površinu precipitata.

Slika 1: Profil djelovanja u stanju dinamičke ravnoteže kod pacijenta sa dijabetesom tipa 1 u 36satnom ispitivanju uz pomoć euglikemijske spone

Vrijeme poslije supkutane injekcije (sati)

Terapija: Toujeo 0,4 jedinice/kg Insulin glargin (100 jedinica/ ml) 0,4 jedinice/kg

*GIR (engl. glucose infusion rate): brzina infuzije glukoze – određuje se kao količina glukoze primljene infuzijom potrebne za održavanje stalnog nivoa glukoze u plazmi (srednja vrijednost/sat). Period praćenja se završio nakon 36 sati.

Insulin glargin metaboliše se u 2 aktivna metabolita – M1 i M2 (vidjeti dio 5.2).

Vezivanje za insulinski receptor: ispitivanja in vitro upućuju na to da je afinitet insulin glargina i njegovih metabolita M1 i M2 za humani insulinski receptor sličan afinitetu humanog insulina.

Vezivanje za IGF-1 receptor: Afinitet insulin glargina za humani IGF-1 receptor približno je 58 puta veći nego afinitet humanog insulina (ali približno 7080 puta manji nego afinitet IGF-1 proteina), dok se metaboliti M1 i M2 vezuju za IGF-1 receptor sa nešto manjim afinitetom nego humani insulin.

Ukupna terapijska koncentracija insulina (insulin glargina i metabolita) nađena kod pacijenata sa dijabetesom tipa 1 bila je značajno niža od koncentracije potrebne za dostizanje polovine maksimalnog zasićenja IGF-1 receptora i posljedične aktivacije mitogeno-proliferativnog puta koji se inicira putem IGF-1 receptora. Fiziološke koncentracije endogenog IGF-1 proteina mogu aktivirati mitogeno-proliferativni put; međutim, terapijske koncentracije koje se postižu pri liječenju insulinom, uključujući liječenje lijekom Toujeo, znatno su niže od farmakoloških koncentracija potrebnih za aktivaciju IGF-1 metaboličkog puta.

U jednom kliničkom farmakološkom ispitivanju se pokazalo da su intravenski primijenjen insulin glargin i humani insulin ekvipotentni kada se daju u istim dozama.

Kao i kod svih insulina, na dužinu djelovanja insulin glargina mogu uticati fizička aktivnost i drugi faktori.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Ukupna efikasnost i bezbjednost primjene lijeka Toujeo (insulin glargin 300 jedinica/ml) jednom dnevno upoređivana je sa efikasnošću insulin glargina jačine 100 jedinica/ml jednom dnevno na regulaciju glikemije u otvorenim, randomizovanim, aktivnim lijekom kontrolisanim, paralelnim ispitivanjima u trajanju do 26 nedjelja, u kojima je učestvovalo 546 pacijenta sa dijabetesom tipa 1 i 2474 pacijenta sa dijabetesom tipa 2 (Tabela 1 i Tabela 2).

Rezultati svih kliničkih ispitivanja lijeka Toujeo pokazali su da su sniženja nivoa HbA1c od početne vrijednosti do kraja ispitivanja bila neinferiorna u odnosu na insulin glargin jačine 100 jedinica/ml. Sniženja nivoa glukoze u plazmi na kraju ispitivanja postignuta lijekom Toujeo bila su slična onim postignutim uz insulin glargin jačine 100 jedinica/ml, ali je smanjenje tokom razdoblja titracije bilo postupnije za lijek Toujeo. Regulacija glikemije bila je slična kada se lijek Toujeo primjenjivao jedanput na dan ujutru ili uveče.

Na poboljšanje nivoa HbA1c nijesu uticali pol, etnička pripadnost, starost, trajanje dijabetesa (<10 godina i ≥10 godina), nivo HbA1c na početku ispitivanja (<8% ili ≥8%) ni indeks tjelesne mase (ITM) na početku ispitivanja.

Na kraju ovih ispitivanja titracijom do ciljnih vrijednosti (eng. treat-to target trials), zavisno od populacije pacijenata i konkomitantne terapije, zabilježeno je povećanje doze lijeka u grupi liječenoj lijekom Toujeo za 10-18% u odnosu na grupu sa kojom je upoređivano (Tabele 1 i 2).

Rezultati kliničkih ispitivanja pokazali su da je među pacijentima sa dijabetesom tipa 2 liječenim kombinacijom sa neinsulinskim antihiperglikemikom ili insulinom koji se primjenjuje u vrijeme obroka, incidenca potvrđene hipoglikemije (u bilo koje doba dana i noću) bila niža kod pacijenata liječenih lijekom Toujeo nego kod onih koji su primjenjivali insulin glargin jačine 100 jedinica/ml.

Superiornost lijeka Toujeo u odnosu na insulin glargin jačine 100 jedinica/ml s obzirom na smanjenje rizika od potvrđene noćne hipoglikemije dokazana je kod pacijenata sa dijabetesom tipa 2 liječenih bazalnim insulinom u kombinaciji sa neinsulinskim antihiperglikemikom (smanjenje rizika za 18%) ili insulinom koji se primjenjuje u vrijeme obroka (smanjenje rizika za 21%) tokom razdoblja od 9. nedjelje do kraja ispitivanja.

U poređenju sa pacijentima liječenim insulin glarginom jačine 100 jedinica/ml, navedeni efekti na rizik od hipoglikemije uopšteno su se dosljedno primjećivali kod pacijenata koji su primjenjivali Toujeo, nezavisno od uzrasta, pola, ITMu i trajanja dijabetesa (<10 godina ili ≥10 godina).

Kod pacijenta sa dijabetesom tipa 1, incidencija hipoglikemije bila je slična kod pacijenata liječenih lijekom Toujeo i onih koji su primjenjivali insulin glargin jačine 100 jedinica/ml (Tabela 3).

Tabela 1: Rezultati kliničkih ispitivanja kod pacijenata sa dijabetesom tipa 1

Tabela 2: Rezultati kliničkih ispitivanja kod pacijenata sa dijabetesom tipa 2

Tabela 3 ­ Sažetak epizoda hipoglikemije u kliničkim ispitivanjima sprovedenim kod pacijenata sa dijabetesom tipa 1 i tipa 2

Fleksibilno vrijeme doziranja

Bezbjednost i efikasnost lijeka Toujeo s fiksnim ili fleksibilnim vremenom primjene procijenjene su i u dva randomizovana, otvorena klinička ispitivanja u trajanju od 3 mjeseca. Pacijenti sa dijabetesom tipa 2 (n=194) primali su lijek Toujeo jedanput na dan (uveče), svaki dan u isto vrijeme (fiksno vrijeme primjene) ili unutar 3 sata prije ili nakon uobičajenog vremena primjene (fleksibilno vrijeme doziranja). Fleksibilno vrijeme primjene nije uticalo na regulaciju glikemije niti na incidenciju hipoglikemije.

Antitijela

Rezultati ispitivanja u kojima se lijek Toujeo upoređivao sa insulin glarginom jačine 100 jedinica/ml nisu ukazali ni na bitnu razliku između lijeka Toujeo i insulin glargina jačine 100 jedinica/ml s obzirom na nastanak antitijela na insulin, efikasnost, bezbjednost ili dozu bazalnog insulina.

Tjelesna masa

Kod pacijenata liječenih lijekom Toujeo, srednja promjena tjelesne mase primijećena na kraju 6mjesečnog perioda bila je manja od 1 kg (vidjeti Tabele 1 i 2).

Rezultati ispitivanja progresije dijabetičke retinopatije

Dejstvo insulin glargina jačine 100 jedinica/ml (primijenjenog jedanput dnevno) na dijabetičku retinopatiju procijenjeno je u 5-godišnjem otvorenom kliničkom ispitivanju kontrolisanom NPH insulinom (NPH primijenjen dvaput na dan) kod 1024 pacijenta sa dijabetesom tipa 2, kod kojih je progresija retinopatije za više od 3 stepena na ljestvici ETDRS (ispitivanje ranog liječenja dijabetičke retinopatije; engl. Early Treatment Diabetic Retinopathy Study) bila ispitana fotografisanjem fundusa. Nije primijećena značajna razlika u progresiji dijabetičke retinopatije kada se insulin glargin jačine 100 jedinica/ml upoređivao s NPH insulinom.

Ispitivanje dugoročne bezbjednosti i efikasnosti

Ispitivanje ORIGIN (smanjenje ishoda uz početnu intervenciju insulinom glarginom; engl. Outcome Reduction with Initial Glargine INtervention) bilo je multicentrično, randomizovano ispitivanje faktorijalnog dizajna 2x2, sprovedeno kod 12 537 ispitanika sa visokim kardiovaskularnim rizikom i poremećajem nivoa glukoze natašte ili narušenom tolerancijom glukoze (12% ispitanika) ili dijabetesom tipa 2 (liječenom ≤ 1 oralnim antidijabetikom) (88% ispitanika). Ispitanici su bili randomizovani (1:1) da primaju insulin glargin jačine 100 jedinica/ml (n=6264), titriran kako bi se postigao nivo glukoze u plazmi natašte od ≤ 95 mg/dl (5,3 mmol/l), ili standardno liječenje (n=6273).

Prvi od dva primarna parametra praćenja efikasnosti bilo je vrijeme do prve pojave smrti zbog kardiovaskularnog uzroka, nesmrtonosnog infarkta miokarda ili nesmrtonosnog moždanog udara, a drugi od dva primarna parametra praćenja efikasnosti bilo je vrijeme do prve pojave bilo kojeg događaja povezanog sa prvim primarnim parametrom praćenja ili do postupka revaskularizacije (koronarnih, karotidnih ili perifernih krvnih sudova) ili hospitalizacije zbog insuficijencije srca.

Sekundarni parametar praćenja uključivao je smrtnost zbog bilo kog uzroka i kompozitni mikrovaskularni ishod.

Insulin glargin jačine 100 jedinica/ml nije promijenio relativan rizik od kardiovaskularne bolesti i kardiovaskularne smrtnosti u poređenju sa standardnim liječenjem. Nijesu primijećene razlike između insulin glargina i standardnog liječenja za dva primarna parametra praćenja, za bilo koju mjeru koja je bila sastavni dio navedenih parametara praćenja, smrtnost zbog bilo kojeg uzroka niti kompozitni mikrovaskularni ishod.

Srednja doza insulin glargina jačine 100 jedinica/ml na kraju ispitivanja bila je 0,42 jedinice/kg. Ispitanici su na početku ispitivanja imali medijanu vrijednosti HbA1c od 6,4%, dok se medijana vrijednosti HbA1c tokom liječenja kretala u rasponu od 5,96,4% u grupi koja je primala insulin glargin jačine 100 jedinica/ml i od 6,26,6% u grupi koja je primala standardno liječenje tokom čitavog perioda praćenja.

Stopa teške hipoglikemije (broj pogođenih ispitanika na 100 ispitanik-godina izloženosti) iznosila je 1,05 u grupi koja je primala insulin glargin jačine 100 jedinica/ml i 0,30 u grupi koja je primala standardno liječenje, dok je stopa potvrđene hipoglikemije koja se nije smatrala teškom iznosila 7,71 u grupi koja je primala insulin glargin jačine 100 jedinica/ml i 2,44 u grupi koja je primala standardno liječenje. Tokom ovog 6godišnjeg ispitivanja, kod 42% ispitanika u grupi koja je primala insulin glargin jačine 100 jedinica/ml nije zabilježen nijedan događaj hipoglikemije.

Pri posljednjoj kontroli tokom liječenja zabilježeno je srednje povećanje tjelesne mase od 1,4 kg u odnosu na početnu vrijednost u grupi koja je primala insulin glargin jačine 100 jedinica/ml kao i srednje smanjenje od 0,8 kg u odnosu na početnu vrijednost u grupi koja je primala standardno liječenje.

Pedijatrijska populacija

Efikasnost i bezbijednost lijeka Toujeo kod djece i adolescenata sa šećernom bolešću tipa 1 ispitivani su u 1:1 randomizovanom kontrolisanom kliničkom ispitivanju otvorenog tipa u periodu od 26 nedjelja (n=463). Grupa pacijenata koja je primala lijek Toujeo uključivala je 73 djece mlađe od 12 godina kao i 160 djece uzrasta od 12 godina ili starije. Lijek Toujeo u dozi jedanput na dan pokazao je slično sniženje HbA1c i glukoze natašte od početnih vrijednosti do 26-e nedjelje u poređenju sa insulinom glarginom 100 jedinica/ml.

Analiza odnosa doze i efekta pokazala je da su, nakon početnog perioda titracije, doze prilagođene prema tjelesnoj masi više kod pedijatrijskih pacijenata nego kod odraslih pacijenata u stanju dinamičke ravnoteže.

Sveukupno, incidencija hipoglikemije bila je slična kod pacijenata iz bilo koje kategorije u obje liječene grupe, pri čemu je 97,9% pacijenta u grupi koja je primala lijek Toujeo i 98,2% pacijenta u grupi koja je primala insulin glargin 100 jedinica/ml prijavilo barem jedan događaj. Slično tome, noćna hipoglikemija u grupi koja je primala lijek Toujeo bila je uporediva sa grupom koja je primala insulin glargin 100 jedinica/ml. Procenat pacijenata koji su prijavili tešku hipoglikemiju bio je manji u grupi koja je primala lijek Toujeo u poređenju sa grupom koja je primala insulin glargin 100 jedinica/ml i to 6% naspram 8,8%. Procjenat pacijenata sa epizodama hiperglikemije sa ketozom bio je niži za lijek Toujeo nasuprot insulina glargina 100 jedinica/ml i to 6,4% nasuprot 11,8%. Nijesu utvrđeni bezbjednosni problemi sa lijekom Toujeo obzirom na štetne događaje i standardne bezbjednosne parametre. Stvaranje antitijela bilo je rijetko i nije imalo klinički efekat. Podaci o efikasnosti i bezbjednosti za pedijatrijske pacijente sa šećernom bolešću tipa 2 ekstrapolirani su iz podataka za adolescentne i odrasle pacijente sa šećernom bolešću tipa 1 i odrasle pacijente sa šećernom bolešću tipa 2. Rezultati podržavaju primenu lijeka Toujeo kod pedijatrijskih pacijenta sa šećernom bolešću tipa 2.

Resorpcija i distribucija

Nakon supkutane injekcije lijeka Toujeo kod zdravih osoba i pacijenata sa dijabetesom, koncentracije insulina u serumu ukazivale su na sporiju i dužu resorpciju, koja je za posljedicu imala profil koncentracije kroz vrijeme sa nižim i postojanijim vrijednostima, u poređenju sa insulin glarginom jačine 100 jedinica/ml.

Farmakokinetički profili bili su u skladu sa farmakodinamičkom aktivnošću lijeka Toujeo.

Stanje dinamičke ravnoteže unutar terapijskog raspona postiže se nakon 34 dana svakodnevne primjene lijeka Toujeo.

Nakon supkutane primjene lijeka Toujeo, intraindividualna varijabilnost, koja se definiše kao koeficijent varijacije za izloženost insulinu tokom 24 sata, bila je niska u stanju dinamičke ravnoteže (17,4%).

Biotransformacija

Insulin glargin se nakon supkutane primjene brzo metaboliše na karboksilnim krajevima beta lanca, pri čemu nastaju dva aktivna metabolita: M1 (21A-Gly-insulin) i M2 (21A-Gly-des-30B-Thr-insulin). Glavni cirkulišući metabolit u plazmi je M1. Izloženost metabolitu M1 raste sa primijenjenom dozom insulin glargina. Farmakokinetički i farmakodinamički nalazi pokazuju da se dejstvo supkutane injekcije insulin glargina uglavnom temelji na izloženosti metabolitu M1. Kod najvećeg broja ispitanika insulin glargin i metabolit M2 nijesu bili mjerljivi, a kada i jesu pronađeni, njihova je koncentracija bila nezavisna od primijenjene doze i formulacije insulin glargina.

Eliminacija

Poluvrijeme eliminacije insulin glargina i humanog insulina nakon intravenske primjene bilo je uporedivo. Poluvrijeme eliminacije lijeka Toujeo nakon supkutane primjene određuje brzina resorpcije iz potkožnog tkiva. Poluvrijeme eliminacije lijeka Toujeo nakon supkutane injekcije iznosi 1819 sati, nezavisno od doze.

Pedijatrijska populacija

Populacijska farmakokinetička analiza za lijek Toujeo sprovedena je na osnovi podataka o koncentraciji njegovog glavnog metabolita M1 koristeći podatke dobijene od 75 pedijatrijskih ispitanika (starosti od 6 do 18 godina) sa šećernom bolešću tipa 1. Tjelesna masa utiče na klirens lijeka Toujeo na nelinearan način. Kao posljedica, izloženost (PIK) kod pedijatrijskih pacijenata je malo niža u poređenju sa odraslim pacijentima kod primjene jednake doze prilagođene prema tjelesnoj masi.

Pretklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na osnovu konvencionalnih ispitivanja bezbjednosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, kancerogenosti i reproduktivne toksičnosti.

Cink hlorid

Metakrezol

Glicerol

Hlorovodonična kiselina (za podešavanje pH)

Natrijum hidroksid (za podešavanje pH)

Voda za injekcije.

Lijek Toujeo se ne smije miješati ni razblaživati ni sa jednim drugim insulinom niti drugim ljekovima.

Miješanje ili razblaživanje lijeka Toujeo mijenja njegov profil djelovanja, a miješanje dovodi i do precipitacije.

30 mjeseci.

Rok upotrebe nakon prve upotrebe pena

Lijek se može čuvati najduže 6 nedjelja na temperaturi ispod 30°C, zaštićen od izvora toplote i direktne svjetlosti. Napunjeni injekcioni pen u upotrebi ne smije se čuvati u frižideru. Nakon svake injekcije, zatvarač pena se mora vratiti na pen radi zaštite od svjetlosti.

Prije prve upotrebe

Čuvati u frižideru (2°C-8°C).

Ne zamrzavati niti stavljati neposredno uz pregradu za zamrzavanje ili rashladni uložak.

Napunjeni injekcioni pen čuvati u spoljnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Nakon prve upotrebe ili rezervni penovi

Uslove čuvanja nakon prvog otvaranja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

Napunjeni injekcioni pen

Unutrašnje pakovanje je uložak (od bezbojnog stakla tipa I) sa sivim klipom (od bromobutil gume) , i sa aluminijumskom kapicom sa insertovanim čepom (čep je od sintetske izopren gume sa spoljašnje strane i bromobutil gume u kontaktu sa proizvodom).. U penu SoloStar se nalazi uložak zapremine 1,5 ml koji je integrisan u penu i ne može se mijenjati.

Spoljnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 3 pena sa uloškom i Uputstvo za lijek.

Igle nijesu uključene u pakovanje.

Prije prve upotrebe, pen se mora držati na sobnoj temperaturi najmanje 1 sat.

Prije upotrebe napunjenog injekcionog pena Toujeo SoloStar, mora se pažljivo pročitati Uputstvo za upotrebu koje je sastavni dio Uputstva za pacijenta. Napunjeni injekcioni pen Toujeo SoloStar se mora koristiti u skladu sa preporukama navedenim u tim uputstvima za upotrebu (vidjeti dio 4.2).

Uputiti pacijenta kako da napravi test bezbjednosti, kao što je opisano u koraku 3 uputstva za upotrebu. Ako ne napravi test bezbjednosti, možda se neće isporučiti celokupna doza. Ako se ovo dogodi, pacijent treba da poveća učestalost provjeravanja koncentracije glukoze u krvi i možda će morati da primjeni dodatni insulin.

Uložak treba pregledati prije upotrebe. Uložak se smije upotrijebiti samo ako je rastvor bistar, bezbojan, vodenast i ako nema vidljivih čestica. S obzirom da je lijek Toujeo rastvor, nije ga potrebno resuspendovati prije upotrebe.

Prije svake injekcije mora se uvijek provjeriti naljepnica na insulinu kako ne bi došlo do medicinskih grešaka zbog zamjene lijeka Toujeo i drugih insulina. Jačina '300' istaknuta je na naljepnici bojom meda (vidjeti dio 4.4).

Pacijente treba uputiti da prozorčić za prikaz doze na napunjenom injekcionom penu Toujeo SoloStar

pokazuje broj jedinica lijeka Toujeo koje će se injicirati. Nije potrebno preračunavati dozu.

• Toujeo SoloStar napunjeni injekcioni pen sadrži 450 jedinica lijeka Toujeo. Isporučuje doze od 1-80 jedinica po injekciji, u koracima od 1 jedinice.
• Ukoliko nisu napravljeni testovi bezbjednosti prije prve primjene novog pena, može se isporučiti manja doza insulina.

Lijek Toujeo se nikada ne smije izvlačiti iz uloška koji se nalazi u penu SoloStar u špric jer u suprotnom može doći do teškog predoziranja (vidjeti dijelove 4.2, 4.4 i 4.9).

Prije svake injekcije mora se pričvrstiti nova sterilna igla. Igle se moraju baciti odmah nakon upotrebe. Igle se ne smiju koristiti više puta. Ponovljena upotreba igala povećava rizik od začepljenja igle, što može dovesti do primjene premale ili prevelike doze. Upotreba nove sterilne igle ujedno smanjuje rizik od kontaminacije i infekcije. U slučaju začepljenja igle, pacijenti se moraju pridržavati uputstva opisanih u 3. koraku Uputstva za upotrebu, koje se nalazi u Uputstvu za pacijenta (vidjeti djelove 4.2 i 4.4).

Upotrebljene igle se moraju odložiti u neprobojan kontejner ili uništiti u skladu sa lokalnim propisima.

Prazni penovi nikada se ne smiju ponovo upotrijebiti i moraju se propisno uništiti.

Da bi se spriječila potencijalna transmisija bolesti, insulinski pen ne treba nikada da koristi više od jedne osobe, čak i ako je igla promijenjena (vidjeti dio 4.2).