TORENDO 2mg film tableta

Lijek Torendo je indikovan za liječenje šizofrenije.

Lijek Torendo je indikovan za liječenje umjerenih do jakih maničnih epizoda povezanih sa bipolarnim poremećajima.

Lijek Torendo je indikovan za kratkotrajnu terapiju (do 6 nedjelja) dugotrajne agresije kod pacijenata sa umjerenom do ozbiljnom Alchajmerovom demencijom koja ne reaguje na nefarmakološke pristupe i kada postoji rizik od nanošenja povreda sebi ili drugima.

Lijek Torendo je indikovan za kratkotrajno (do 6 nedjelja) simptomatsko liječenje dugotrajne agresije kod poremećaja ponašanja kod djece uzrasta od najmanje 5 godina i kod adolescenata sa intelektualnim funkcionisanjem ispod prosjeka ili kod psihički manje razvijenih adolescenata, dijagnostifikovano prema kriterijumima DSM-IV, kod kojih agresivno ili drugo destruktivno ponašanje zahtijeva farmakološko liječenje. Farmakološko liječenje mora biti dio cjelovitog programa koji uključuje i psihosocijalne kao i druge obrazovne mjere. Preporučeno je da risperidon propisuje specijalista dječje neurologije, psihijatar ili ljekar koji je dobro upoznat sa liječenjem poremećaja ponašanja kod djece i adolescenata.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju pomoćnu supstancu (za pomoćne supstance, vidjeti dio 6.1)

Stariji pacijenti sa demencijom

Povećani mortalitet kod starijih osoba sa demencijom.

Kod starijih pacijenata sa demencijom koji se liječe atipičnim antipsihoticima, u metaanalizi 17 kontrolisanih ispitivanja atipičnih antipsihotičkih ljekova, uključujući risperidon, javio se povećan mortalitet u poređenju sa placebom. U kliničkim ispitivanjima kontrolisanim placebom, smrtnost je bila 4 .0% kod pacijenata liječenih peroralnim oblikom risperidona, u poređenju sa 3,1 % u grupi koja je uzimala placebo. Odnos vjerovatnoće (95 % interval pouzdanosti) bio je 1,21 (0,7;2,1). Prosječna starost umrlih pacijenata bila je 86 godina (raspon 67 – 100 godina). Podaci iz dvije velike opservacione studije pokazali su da stariji pacijenti sa demencijom koji su liječeni tipičnim antipsihoticima takođe imaju malo povećan rizik od smrti, u poređenju sa onima koji nijesu liječeni. Nema dovoljno podataka koji bi jasno utvrdili tačnu veličinu rizika, a uzrok povećanog rizika nije poznat. Nije jasan stepen utvrđenog povećanja mortaliteta u opservacionim studijama koji se može pripisati antipsihoticima nasuprot pojedinim karakteristikama pacijenata.

Istovremena primjena sa furosemidom

U kliničkim ispitivanjima kontrolisanim placebom, kod starijih pacijenata sa demencijom primijećen je povećan mortalitet kod pacijenata koji su istovremeno uzimali furosemid i risperidon (7,3%, prosječna starost 89 godina, raspon 75 – 97 godina), u poređenju sa pacijentimapacijentima koji su uzimali samo risperidon (3,1%, prosječna starost 84 godine, raspon 70 – 96 godina) ili samo furosemid (4,1%, prosječna starost 80 godina, raspon 67 – 90 godina). Povećani mortalitet zabilježen je u dva od četiri klinička ispitivanja. Kod istovremene upotrebe risperidona i drugih diuretika (uglavnom tiazidnih diuretika u malim dozama) nije bilo sličnih rezultata.

Nije identifikovan patofiziološki mehanizam niti konzistentni obrazac u uzrocima smrtnosti. Uprkos tome, treba biti oprezan ili uzeti u obzir odnos rizika i koristi pri istovremenoj upotrebi ove kombinacije ili istovremenog liječenja drugim jakim diureticima prije odluke o primjeni.

Kod istovremene upotrebe risperidona i drugih diuretika nije bilo povećane incidence mortaliteta. Bez obzira na način liječenja, dehidracija je bila opšti faktor rizika za mortalitet, i zbog toga se mora izbjegavati kod liječenja starijih pacijenata sa demencijom.

Cerebrovaskularni neželjeni događaji

U randomizovanim placebo kontrolisanim kliničkim ispitivanjima sa nekim atipičnim antipsihoticima kod starijih pacijenata sa demencijom, primijećen je približno 3 puta veći rizik od cerebrovaskularnih neželjenih događaja. Udruženi podaci iz šest placebom kontrolisanih studija kod većinom starijih pacijenata (više od 65 godina) sa demencijom, pokazali su da je do cerebrovaskularnih neželjenih događaja (ozbiljni i manje ozbiljni, kombinovano) došlo kod 3,3 % (33/1009) pacijenata, liječenih risperidonom i kod 1,2 % (6/712) pacijenata, liječenih placebom. Odnos vjerovatnoće (95% interval pouzdanosti) bio je 2,96 (1,34;7,50). Mehanizam tog povećanja nije poznat. Povećani rizik ne može se isključiti kod upotrebe drugih antipsihotika ili kod drugih populacija pacijenata. Risperidon treba oprezno primjenjivati kod pacijenata sa faktorom rizika od moždanog udara.

Budući da je u poređenju sa pacijentimapacijentima sa Alzheimerovom demencijom, rizik za cerebrovaskularna neželjena dejstva bio znatno veći kod pacijenata sa miješanom ili vaskularnom demencijom, pacijenti sa drugim vrstama demencije (osim Alzheimerove) ne smiju se liječiti risperidonom.

Preporučljivo je da ljekari kod starijih pacijenata sa demencijom procijene odnos korist i rizik primjene lijeka Torendo, pri čemu moraju kod svakog pacijenata posebno uzeti u obzir faktore rizika za moždani udar. Pacijente/osobe koje vode računa o njima treba upozoriti da odmah prijave znake i simptome cerebrovaskularnih neželjenih događaja, kao što su nagla slabost ili ukočenost lica, ruku ili nogu i teškoće sa govorom ili vidom. U takvim slučajevima potrebno je, bez odlaganja, procijeniti sve mogućnosti liječenja, uključujući i prekid terapije risperidonom.

Lijek Torendo se upotrebljava samo za kratkotrajno liječenje dugotrajne agresije kod pacijenata sa umjerenom do teškom Alzheimerovom demencijom, kao dodatak nefarmakološkim pristupima koji su imali ograničenu efikasnost ili ako je ona izostala kada postoji mogući rizik povređivanja sebe ili drugih.

Pacijente treba redovno procjenjivati, takođe razmatrati potrebu nastavka liječenja.

Ortostatska hipotenzija

Zbog inhibitornog djelovanja risperidona na alfa-receptore može se pojaviti (ortostatska) hipotenzija, naročito na početku liječenja. Postmarketinški je kod istovremenog uzimanja risperidona i antihipertenziva primijećena klinički značajna hipotenzija. Kod pacijenata sa poznatim kardiovaskularnim oboljenjem (npr. sa srčanim popuštanjem, srčanim infarktom, poremećajima provođenja, dehidracijom, hipovolemijom ili cerebrovaskularnom bolešću) risperidon treba primjenjivati oprezno i dozu postepeno titrirati, kao što je preporučeno (pogledajte dio 4.2). Ako se pojavi hipotenzija, potrebno je razmotriti smanjenje propisane doze.

Leukopenija, neutropenija i agranulocitoza

Slučajevi leukopenije, neutropenije i agranulocitoze prijavljeni su tokom terapije antipsihoticima, uključujući i risperidon. Tokom postmarketinškog praćenja veoma rijetko su zabilježeni slučajevi agranulocitoze (<1/10 000 pacijenata).

Pacijente sa klinički značajnim smanjenjem broja leukocita ili leukopenijom/neutropenijom izazvanom lijekom u anamnezi treba pažljivo pratiti tokom prvih nekoliko mjeseci terapije. Nakon pojave prvih znakova klinički značajnog smanjenja broja leukocita, ukoliko se isključe ostali uzročni faktori, treba razmotriti prekid terapije risperidonom.

Pacijente sa klinički značajnom neutropenijom treba pažljivo pratiti i u slučaju pojave groznice (povišene temperature) ili drugih simptoma/znakova infekcije odmah započeti njihovo liječenje. Kod pacijenata sa teškom neutropenijom (apsolutni broj neutrofila manji od 1 x 109/l) treba prekinuti primjenu risperidona i do oporavka pratiti vrijednosti broja leukocita.

Tardivna diskinezija/ekstrapiramidalni simptomi (TD/EPS)

Ljekovi sa antagonističkim djelovanjem na dopaminske receptore povezani su sa nastankom tardivne diskinezije, koju karakterišu nevoljni ritmički pokreti, prije svega jezika i/ili lica. Pojava ekstrapiramidalnih simptoma je faktor rizika za nastanak tardivne diskinezije. Ako se pojave znakovi i simptomi tardivne diskinezije, treba razmotriti potpuni prekid primjene antipsihotika.

Potreban je oprez kod pacijenata koji istovremeno koriste psihostimulanse (npr. metilfenidat) i risperidon, s obzirom da se ekstrapiramidalni simptomi mogu pojaviti prilikom podešavanja doze jednog ili oba lijeka. Preporučuje se postepeno ukidanje terapije stimulansom (vidjeti dio 4.5).

Neuroleptički maligni sindrom (NMS)

Kod upotrebe antipsihotika prijavljeni su takođe slučajevi neuroleptičkog malignog sindroma koji karekterišu hipertermija, mišićna rigidnost, autonomna nestabilnost, izmijenjeno stanje svijesti i povećana koncentracija serumske kreatin fosfokinaze. U dodatne znake spadaju mioglobinurija (rabdomioliza) i akutna bubrežna insuficijencija. U tom slučaju treba ukinuti sve antipsihotičke ljekove, takođe i lijek Torendo.

Parkinsonova bolest i demencija sa Levijevim tjelešcima

Kod pacijenata sa Parkinsonovom bolesti ili sa demencijom sa Levijevim tjelešcima kod propisivanja antipsihotika, uključujući lijek Torendo, treba procijeniti očekivanu korist i rizik liječenja jer se Parkinsonova bolest uz uzimanje risperidona može pogoršati. Rizik za pojavu neuroleptičkog malignog sindroma i povećane osjetljivosti za antipsihotičke ljekove je kod obije grupe veći. Takvi bolesnici nisu bili uključeni u klinička ispitivanja. Povećana osjetljivost za antipsihotičke ljekove se pored ekstrapiramidalnih znakova manifestuje kao konfuzija, otupjelost, nesigurnost kod hoda sa čestim padovima.

Hiperglikemija i dijabetes melitus

Hiperglikemija, dijabetes melitus i egzacerbacija već postojećeg dijabetesa bili su zabilježeni tokom liječenja risperidonom. U nekim slučajevima, zabilježeno je prethodno povećanje tjelesne mase, što može biti predisponirajući faktor. Udruženost sa ketoacidozom zabilježena je veoma rijetko, a udruženost s dijabetičkom komom rijetko. Savjetuje se odgovarajuće kliničko praćenje, u skladu sa uobičajenim smjernicama za primjenu antipsihotika. Pacijente koji se liječe bilo kojim atipičnim antipsihotikom, uključujući risperidon, trebalo bi pratiti zbog simptoma hiperglikemije (kao što su polidipsija, poliurija, polifagija i slabost), a pacijente sa dijabetes melitusom trebalo bi redovno pratiti zbog pogoršanja kontrole glukoze.

Porast tjelesne mase

Značajan porast tjelesne mase prijavljen je prilikom primjene risperidona. Potrebno je redovno pratiti tjelesnu masu pacijenta.

Hiperprolaktinemija

Hiperprolaktinemija je često neželjeno dejstvo koje nastaje tokom primjene risperidona. Preporučuje se praćenje nivoa prolaktina kod pacijenata sa mogućim neželjenim dejstvima povezanim sa dejstvom prolaktina (npr. ginekomastija, menstrualni poremećaji, anovulacija, poremećaji fertiliteta, smanjen libido, erektilna disfunkcija i galaktoreja).

Istraživanja sa kulturama tkiva ukazuju da prolaktin može podstaći ćelijski rast u humanim tumorima dojke. Usprkos tome što u kliničkim i epidemiološkim studijama do sada nije dokazana jasna veza između tumora dojke i uzimanja antipsihotika, oprez je potreban kod pacijenata sa faktorima rizika u istoriji bolesti lijek Torendo treba primjenjivati s oprezom kod pacijenata kod kojih je već prisutna hiperprolaktinemija i kod pacijenata sa mogućim prolaktin-zavisnim tumorima.

Produženje QT-intervala

Veoma rijetko je bilo zabelježeno produženje QT-intervala, u postmarketinškim istraživanjima. Kao kod drugih antipsihotika i kod risperidona je potreban oprez, ako se propisuje pacijentima sa poznatom kardiovaskularnom bolešću, pacijentima sa urođenim sindromom produženog QT-intervala, kod pacijenata sa bradikardijom ili poremećajem elektrolita (hipokalijemijom, hipomagnezijemijom), što može povećati rizik za aritmogeno dejstvo kao i u kada se rispreridon primjenjuje u kombinaciji sa ljekovima koji produžavaju QT-interval.

Konvulzije

Oprez je potreban kod primjene lijeka Torendo kod pacijenata koji su u prošlosti već imali konvulzije ili druga stanja koja mogu sniziti prag nadražaja za epileptičke napade.

Prijapizam

Zbog inhibitornog djelovanja risperidona na alfa-receptore može se pojaviti prijapizam.

Regulisanje tjelesne temperature

Antipsihoticima je bilo pripisano da u tijelu ometaju centar za sposobnost snižavanja tjelesne temperature. Kad se lijek Torendo propisuje pacijentima sa stanjima koja mogu doprinijeti povišenju tjelesne temperature, npr. intenzivno tjelesno vježbanje, izloženost jakoj toploti, istovremeno liječenje antiholinergičkim ljekovima ili dehidracija, potreban je poseban oprez.

Antiemetičko dejstvo

U pretkliničkim studijama je uočen antiemetički efekat risperidona. Ovaj efekat kod ljudi može da maskira simptome i znake predoziranja nekim ljekovima ili simptome i znake oboljenja kao što su intestinalna opstrukcija, Rey-ov sindrom ili tumor mozga.

Oštećena funkcija bubrega i jetre

Pacijenti sa oštećenom funkcijom bubrega imaju smanjenu sposobnost da eliminišu aktivnu antipsihotičnu frakciju risperidona u odnosu na odrasle osobe sa očuvanom funkcijom bubrega. Kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre dolazi do povećanja koncentracije slobodne frakcije risperidona u plazmi (vidjeti dio 4.2).

Venska tromboembolija

Prilikom primjene antipsihotika prijavljeni su slučajevi venske tromboembolije. S obzirom da pacijenti liječeni antipsihoticima često imaju stečene faktore rizika za vensku tromboemboliju, sve moguće faktore rizika treba identifikovati prije i tokom terapije risperidonom i sprovesti preventivne mjere.

Intraoperativni “floppy iris” sindrom (IFIS)

Intraoperativni sindrom meke dužice (eng. Intraoperative Floppy Iris Syndrome – IFIS), uočen je tokom operacije katarakte kod pacijenata koji su liječeni ljekovima sa antagonističkim dejstvom na alfa1-adrenergičke receptore, uključujući i risperidon (vidjeti dio 4.8).

IFIS može povećati rizik od komplikacija na oku, tokom i nakon operativnog zahvata. Prije operativnog zahvata hirurg oftalmolog mora unaprijed da bude upoznat sa time da li pacijent uzima ili je uzimao ljekove koji imaju uticaj na alfa1-adrenergičke receptore. Potencijalna korist od prekida primjene ljekova koji blokiraju alfa1-adrenergičke receptore prije operacije katarakte nije ustanovljena i mora biti procijenjena u odnosu na rizik od prekida antipsihotične medikamentozne terapije.

Pedijatrijska populacija

Prije propisivanja risperidona djeci i adolescentima sa poremećajima ponašanja, potrebno je ispitati fizičke i socijalne uzroke agresivnog ponašanja, npr. bol ili neadekvatne zahtjeve okoline.

Zbog mogućih posljedica na sposobnost učenja, kod te populacije treba pažljivo pratiti sedativno dejstvo risperidona. Uticaj sedacije na koncentraciju može se kod djece i adolescenata smanjiti promjenom vremena primjene risperidona.

Risperidon je uticao na povećanje prosječne mase i indeksa tjelesne mase (ITM). Preporučuje se mjerenje tjelesne mase prije početka liječenja, i redovno praćenje tjelesne mase tokom liječenja. U dugoročnim otvorenim produženim studijama, razlike u visini unutar očekivanih normi bile su u skladu sa uzrastom djeteta i adolescenta. Dejstvo dugotrajnog liječenja risperidonom na polno sazrijevanje i rast nije dovoljno istraženo.

Zbog mogućeg uticaja produžene prolaktinemije na rast i polno sazrijevanje djece i adolescenata potrebno je redovno kliničko provjeravanje endokrinološkog statusa, uključujući mjerenja visine i težine te praćenje polnog sazrijevanja, menstrualnog ciklusa i mogućih drugih dejstava povezanih sa prolaktinom.

Rezultati iz jedne male postmarketinške opservacione studije su pokazali da su pacijenti uzrasta između 8 i 16 godina koji su bili izloženi risperidonu bili u prosjeku od 3 cm do 4,8 cm visočiji u odnosu na pacijente koji su dobijali druge atipične antipsihotične ljekove. Ova studija nije odgovarajuća da bi se definisalo da li izloženost risperidonu ima bilo kakav uticaj na konačnu visinu odraslih ili su rezultati bili ovakvi zbog direktnog uticaja risperidona ili osnovne bolesti na rast kostiju ili su rezultat bolje kontrole osnovne bolesti što je dovelo do povećanja u linearnom rastu.

Tokom liječenja risperidonom potrebno je takođe redovno provjeravanje ekstrapiramidalnih i ostalih poremećaja kretanja.

O specifičnim preporukama za doziranje lijeka kod djece i adolescenata vidjeti dio 4.2.

Posebna upozorenja o pomoćnim supstancama

Film tablete sadrže laktozu i natrijum.

Pacijenti sa rijetkom nasljednom intolerancijom na galaktozu, Lappovim oblikom smanjene aktivnosti laktaze ili malapsorpcijom glukoze/galaktoze ne smiju uzimati ovaj lijek.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po film tableti, odnosno suštinski je „bez natrijuma“.

Farmakodinamske interakcije

Ljekovi za koje se zna da produžavaju QT interval

Kao i kod drugih antipsihotika, potreban je oprez i kod propisivanja ljekova koji produžavaju QT-interval, a to su npr. antiaritmici (hinidin, dizopiramid, prokainamid, propafenon, amiodaron, sotalol), triciklični antidepresivi (amitriptilin), tetraciklički antidepresivi (maprotilin), neki antihistaminici, drugi antipsihotici, neki ljekovi za liječenje malarije (hininu srodne supstance i meflokin) i ljekovi koji uzrokuju poremećaje u ravnoteži elektrolita (hipkalijemiju, hipomagnezijemiju), bradikardiju kao i ljekovi koji inhibiraju metabolizam risperidona u jetri. Ovaj spisak je indikativan i ne sadrži sve ljekove.

Ljekovi koji djeluju na CNS i alkohol

Zbog povećanog rizika za pojavu sedacije, risperidon treba oprezno primjenjivati u kombinaciji sa drugim ljekovima koji djeluju na centralni nervni sistem, uključujući alkohol, opioide, antihistaminike i benzodiazepine.

Levodopa i dopaminski agonisti

Lijek Torendo može inhibirati dejstvo levodope i drugih dopaminskih agonista. Ako je potrebna ta kombinacija, posebno u zadnjem stadijumu Parkinsonove bolesti, treba propisati najmanju efikasnu dozu svakog lijeka.

Ljekovi sa hipotenzivnim dejstvom

U postmarkentiškom praćenju zapažena je kod istovremenog uzimanja risperidona i antihipertenziva, klinički značajna hipotenzija.

Paliperidon

Istovremena oralna primjena risperidona i paliperidona nije preporučljiva. Budući da je paliperidon aktivni metabolit risperidona, kod njihove istovremene upotrebe može doći do aditivne izloženosti aktivnoj antipsihotičnoj frakciji.

Psihostimulansi

Kombinovana primjena psihostimulanasa (npr. metilfenidata) sa risperidonom može dovesti do pojave ekstrapiramidalnih simptoma nakon izmjene u jednoj ili obje terapije (vidjeti dio 4.4).

Farmakokinetičke interakcije

Hrana ne utiče na resorpciju risperidona.

Risperidon se uglavnom metaboliše preko CYP2D6 i u manjoj mjeri preko CYP3A4. I risperidon i njegov aktivni metabolit 9-hidroksirisperidon su supstrati P-glikoproteina (P-gp). Supstance koje mijenjaju aktivnost CYP2D6 ili supstance koje snažno inhibiraju ili indukuju CYP3A4 i/ili P-gp aktivnost mogu uticati na farmakokinetiku aktivne frakcije risperidona s antipsihotičnim efektom.

Snažni CYP2D6 inhibitori

Istovremena primjena risperidona sa snažnim CYP2D6 inhibitorima može povećati plazma koncentraciju risperidona, ali ne i aktivne antipsihotične frakcije. Visoke doze snažnih CYP2D6 inhibitora mogu povećati koncentracije aktivne antipsihotičke frakcije risperidona (npr. paroksetin, vidjeti ispod). Očekuje se da i ostali CYP2D6 inhibitori, kao što je hinidin, mogu uticati na plazma koncentraciju risperidona na sličan način. Kada se uvodi ili prekida istovremena terapija paroksetinom, hinidinom ili drugim snažnim CYP2D6 inhibitorima, posebno u visokim dozama, ljekar bi trebalo da razmotri korigovanje doze risperidona.

CYP3A4 i/ili P-gp inhibitori

Istovremena primjena risperidona sa snažnim CYP3A4 i/ili P-gp inhibitorima može značajno povećati plazma koncentraciju aktivne antipsihotične frakcije risperidona. Kada se uvodi ili prekida istovremena terapija itrakonazolom ili drugim snažnim CYP3A4 i/ili P-gp inhibitorom, ljekar bi trebalo da razmotri korigovanje doze risperidona.

CYP3A4 i/ili P-gp induktori

Istovremena primjena risperidona sa snažnim CYP3A4 i/ili P-gp induktorima može smanjiti plazma koncentraciju aktivne antipsihotične frakcije risperidona. Kada se uvodi ili prekida istovremena terapija karbamazepinom ili drugim snažnim CYP3A4 i/ili P-gp induktorom, ljekar bi trebalo da razmotri korigovanje doze risperidona. CYP3A4 induktori ispoljavaju svoj efekat vremenski zavisno i može biti potrebno najmanje dvije nedelje do postizanja maksimalnog efekta nakon uvođenja lijeka. Takođe, nakon obustave primjene lijeka može biti potrebno najmanje dvije nedelje da prestane efekat CYP3A4 induktora.

Ljekovi koji se u visokom procentu vezuju za proteine plazme

Kada se risperidon uzima istovremeno sa ljekovima koji se u visokom procentu vezuju za proteine plazme, ne dolazi do klinički značajnog odvajanja nijednog od ljekova od proteina plazme.

Kod istovremene primjene potrebno je pročitati informacije o načinu metabolisanja, zbog eventualnog prilagođavanja doze.

Pedijatrijska populacija

Studije interakcija u ovoj grupi pacijenata nijesu sprovođene. Relevantnost ovih studija za pedijatrijske pacijente nije poznat.

Kod djece i adolescenata upotreba risperidona zajedno sa psihostimulansima (npr. sa metilfenidatom) nije uticala na farmakokinetiku i efikasnost risperidona.

Primjeri:

Primjeri ljekova koji potencijalno mogu stupiti u interakciju ili za koje je dokazano da ne stupaju u interakciju sa risperidonom, navedeni su ispod:

Efekti drugih ljekova na farmakokinetiku risperidona

Antibakterijski ljekovi:

• Eritromicin, umjereni CYP3A4 inhibitor i P-gp inhibitor, ne mijenja farmakokinetiku risperidona i aktivne frakcije sa antipsihotičnim efektom.
• Rifampicin, snažni induktor CYP3A4 i P-gp induktor, smanjuje plazma koncentraciju aktivne frakcije sa antipsihotičnim efektom.

Antiholinesteraze:

• Donepezil i galantamin, supstrati CYP2D6 i CYP3A4, ne pokazuju klinički značajna dejstva na farmakokinetiku risperidona i aktivne frakcije sa antipsihotičnim efektom.

Antiepileptici:

• Dokazano je da karbamazepin, snažni induktor CYP3A4 i P-gp induktor, smanjuje plazma koncentraciju aktivne frakcije risperidona sa antipsihotičnim efektom. Slični efekti se uočavaju sa fenitoinom i fenobarbitalom koji takođe indukuju CYP3A4 enzime jetre, kao i P-glikoprotein.
• Topiramat umjereno redukuje bioraspoloživost risperidona, ali ne i aktivne frakcije sa antipsihotičnim efektom. Stoga, ova interakcija nema klinički značaj.

Antifungalni ljekovi:

• Itrakonazol, snažni inhibitor CYP3A4 i P-gp inhibitor, u dozi od 200 mg/dan povećava plazma koncentraciju aktivne frakcije sa antipsihotičnim efektom za oko 70%, pri dozama risperidona od 2 do 8 mg/dan.
• Ketokonazol, snažni inhibitor CYP3A4 i P-gp inhibitor, u dozi od 200 mg/dan povećava plazma koncentraciju risperidona i smanjuje plazma koncentraciju 9-hidroksirisperidona.

Antipsihotici:

• Fenotiazini mogu povećati plazma koncentraciju risperidona, ali ne i aktivne frakcije sa antipsihotičnim efektom.

Antiviralni ljekovi:

• Inhibitori proteaze: Nema dostupnih podataka iz zvaničnih studija; međutim, budući da je ritonavir snažan CYP3A4 inhibitor i slab CYP2D6 inhibitor, ritonavir i ritonavirom pojačani inhibitori proteaze potencijalno mogu povećati koncentraciju aktivne frakcije risperidona sa antipsihotičnim efektom.

Beta-blokatori:

• Pojedini beta-blokatori mogu povećati plazma koncentraciju risperidona, ali ne i aktivne frakcije sa antipsihotičnim efektom.

Blokatori kalcijumovih kanala:

• Verapamil, umjereni inhibitor CYP3A4 i inhibitor P-gp, povećava plazma koncentraciju risperidona, kao i aktivne frakcije sa antipsihotičnim efektom.

Gastrointestinalni ljekovi:

• Antagonisti H2 receptora: cimetidin i ranitidin, oba slabi inhibitori CYP2D6 i CYP3A4, povećavaju bioraspoloživost risperidona, ali samo neznatno aktivnu antipsihotičnu frakciju.

SSRI i triciklični antidepresivi:

• Fluoksetin, snažan CYP2D6 inhibitor, povećava plazma koncentraciju risperidona, ali u manjoj mjeri povećava koncentraciju aktivne frakcije sa antipsihotičnim efektom.
• Paroksetin, snažan CYP2D6 inhibitor, povećava plazma koncentraciju risperidona, ali, u dozama do 20 mg/dan, u manjoj mjeri povećava koncentraciju aktivne frakcije sa antipsihotičnim efektom. Međutim, veće doze paroksetina mogu povećati koncentraciju aktivne frakcije risperidona sa antipsihotičnim efektom.
• Triciklični antidepresivi mogu povećati plazma koncentraciju risperidona, ali ne i koncentraciju aktivne frakcije sa antipsihotičnim efektom. Amitriptilin ne utiče na farmakokinetiku ni risperidona ni aktivne antipsihotične frakcije.
• Sertralin, slab inhibitor CYP2D6, i fluvoksamin, slab inhibitor CYP3A4, u dozama do 100 mg/dan nisu povezani sa klinički značajnim promjenama koncentracije aktivne frakcije risperidona sa antipsihotičnim efektom. Međutim, doze veće od 100 mg/dan sertralina ili fluvoksamina mogu povećati koncentracije aktivne frakcije risperidona sa antipsihotičnim efektom.

Efekat risperidona na farmakokinetiku drugih ljekova

Antiepileptici:

• Risperidon ne pokazuje klinički značajno dejstvo na farmakokinetiku valproata ili topiramata.

Antipsihotici:

• Aripiprazol, supstrat CYP2D6 i CYP3A4: tablete ili injekcije risperidona ne utiču na farmakokinetiku ni aripiprazola ni njegovog aktivnog metabolita, dehidroaripiprazola.

Glikozidi digitalisa:

• Risperidon ne pokazuje klinički značajan efekat na farmakokinetiku digoksina.

Litijum:

• Risperidon ne pokazuje klinički značajan efekat na farmakokinetiku litijuma.

Istovremena primjena risperidona i furosemida

• Povećanje mortaliteta kod starijih pacijenata sa demencijom uz istovremeno uzimanje furosemida opisano je u dijelu 4.4.

Plodnost

Kao i drugi ljekovi iz grupe antagonista D2 receptora, Torendo povećava nivo prolaktina. Hiperprolaktinemija može suprimirati hipotalamusni GnRH, što dovodi do smanjene hipofizne sekrecije gonadotropina. Ovo, s druge strane, može inhibisati reproduktivnu funkciju pogoršavanjem gonadalne steroidogeneze kod pacijenata oba pola.

Nema relevantnih efekata uočenih tokom pretkliničkih studija.

Trudnoća

O neškodljivosti upotrebe risperidona tokom trudnoće kod žena nema dovoljno podataka. Iako u studijama na životinjama risperidon nije bio teratogen, pokazali su se drugi oblici reproduktivne toksičnosti (pogledajte dio 5.3). Mogući rizik za ljude nije poznat.

Novorođenčad izložena antipsihoticima (uključujući risperidon) tokom trećeg trimestra trudnoće su pod rizikom od pojave neželjenih dejstava, uključujući ekstrapiramidalne i/ili simptome nagle obustave lijeka koji se mogu razlikovati po težini i dužini trajanja nakon porođaja. Prijavljeni su slučajevi agitacije, hipertonije, hipotonije, tremora, somnolencije, respiratornog distresa ili poremećaja hranjenja. Shodno tome, novorođenčad čije su majke tokom trećeg trimestra koristile risperidon treba pažljivo pratiti.

Lijek Torendo se tokom trudnoće ne smije koristiti osim ukoliko korist njegove primjene ne prevazilazi rizike. Ako je tokom trudnoće potrebno ukidanje, ono ne smije biti naglo.

Dojenje

Studije na životinjama pokazale su da se risperidon i 9-hidroksirisperidon izlučuju u mlijeko. Bilo je dokazano da se u manjim količinama izlučuju u majčino mlijeko i kod čovjeka. Budući da podaci o neželjenih dejstvima kod dojene djece nisu na raspolaganju, potrebno je procijeniti prednosti dojenja u odnosu na mogući rizik za dijete.

Lijek Torendo može zbog mogućeg blagog ili umjerenog uticaja na nervni sistem i vid (pogledajte dio 4.8) uticati na sposobnost za upravljanje vozilima i rukovanje mašinama. Pacijentima zato treba savjetovati da ne voze ili upravljaju mašinama, dok se ne ustanovi njihova osjetljivost na lijek.

Simptomi

Uobičajeni znaci predoziranja nastaju kao posljedica povećanja poznatih farmakoloških dejstava risperidona. To su pospanost i sedacija, tahkardija, hipotenzija i ekstrapiramidalni simptomi. Kod predoziranja su zabilježeni produženje QT-intervala i konvulzije. Zabilježen je torsades de pointes povezan sa istovremenim uzimanjem prevelikih doza risperidona i paroksetina.

U slučaju akutnog predoziranja, treba uzeti u obzir i druge ljekove koji su bili uključeni.

Terapija

Potrebno je uspostaviti i održavati nesmetan protok vazduha i osigurati odgovarajuću oksigenaciju i ventilaciju. Ako je od uzimanja lijeka prošlo manje od jednog sata, preporučuje se upotreba aktivnog uglja i laksativa. Od samog početka mora se pratiti rad srca i krvnih sudova (monitoring). Kako bi se otkrile moguće aritmije, stalno se mora pratiti EKG.

Budući da za risperidon nema specifičnog antidota, primjenjuju se odgovarajuće mjere. Hipotenziju i cirkulatorni kolaps treba liječiti odgovarajućim postupcima kao što su intravenska nadoknada tečnosti i/ili primjena simpatikomimetika. Kod jakih ekstrapiramidalnih simptoma primjenjuju se antiholinergički ljekovi. Neprekidan medicinski nadzor i praćenje stanja pacijenta treba nastaviti do oporavka.

Farmakoterapijska grupa: drugi antipsihotici

ATC kod: N05AX08

Mehanizam dejstva

Risperidon je selektivan monoaminergički antagonista sa jedinstvenim svojstvima. Ima veliki afinitet za serotoninske receptore 5-HT2 i dopaminske receptore D2. Takođe se veže na alfa 1-adrenergičke receptore i manjim afinitetom na H1-histaminske receptore i alfa2-adrenergičke receptore. Nema afinitet za vezivanje na holinergičke receptore. Iako je snažan antagonist D2, što vjerovatno uzrokuje poboljšanje pozitivnih znakova šizofrenije, u manjoj mjeri koči motoričku aktivnost i uzrokuje manje katalepsije od klasičnih neuroleptika. Uravnoteženo centralno antagonističko djelovanje serotonina i dopamina može smanjiti osjetljivost za ekstrapiramidalna neželjena dejstva i proširuje terapijsku efikasnost na negativne i afektivne znakove šizofrenije.

Farmakodinamski efekti

Klinička efikasnost

Šizofrenija

Efikasnost kratkotrajnog liječenja šizofrenije risperidonom utvrđena je u četiri studije, koje su trajale 4 do 8 nedjelja te su uključivale 2500 pacijenata koji su odgovarali kriterijumima za šizofreniju po DSM-IV. U 6-nedjeljnom, placebom kontrolisanom ispitivanju, koje je uključivalo titraciju risperidona do doza od 10 mg na dan podijeljeno u dvije doze, risperidon je bio efikasniji u poređenju sa placebom sa obzirom na cjelokupan rezultat prema skali BPRS (Brief Psychiatric Rating Scale). U 8-nedjeljnom placebom kontrolisanom ispitivanju, gdje je risperidon primjenjivan u četiri fiksne doze (2, 6, 10 i 16 mg na dan, podijeljeno u dvije doze), risperidon je kod sve četiri doze bio efikasniji od placeba sa obzirom na cjelokupan rezultat prema skali PANSS (Positive and negative Syndrome Scale). U 8-nedjeljnom ispitivanju upoređivanja doza, gdje je risperidon primjenjivan u pet fiksnih doza (1, 4, 8, 12 i 16 mg na dan, podijeljeno u dvije doze), rezultati s obzirom na cjelokupan rezultat prema skali PANSS bili su u grupama koje su primale doze od 4, 8 i 16 mg na dan, bolji u poređenju sa grupom koja je primala 1 mg risperidona. U 4-nedjeljnom, placebom kontrolisanom ispitivanju, gdje je risperidon primjenjivan u dvije fiksne doze (4 i 8 mg na dan), rezultati su u obje grupe koje su primale risperidon bili bolji u poređenju sa grupom koja je primala placebo u više mjerenja prema skali PANSS, uključujući cjelokupni rezultat prema skali PANSS i sa stepenom odgovora (>20-postotno smanjenje ukupnog rezultata prema skali PANSS). U dugotrajnom ispitivanju ambulantno liječeni odrasli pacijenti koji su pretežno odgovarali kriterijumima za šizofreniju prema DSM-IV i bili liječeni antipsihotikom te klinički stabilni barem 4 nedjelje su randomizovani u grupe koje su 1 do 2 godine primale 2 do 8 mg risperidona na dan ili haloperidol u cilju praćenja relapsa. Kod pacijenata koji su primali risperidon, vrijeme do ponovne pojave simptoma šizofrenije bilo je duže od vremena kod onih, koji su primali haloperidol.

Manične epizode kod bipolarnog poremećaja

Efikasnost risperidona u monoterapiji akutnog liječenja maničnih epizoda koje su povezane sa bipolarnim poremećajem tipa I, pokazana je u tri dvostruko slijepe, placebom kontrolisane studije kod približno 820 pacijenata sa bipolarnim poremećajem tipa I koji su odgovarali kriterijumima DSM-IV. U tri studije je risperidon u dozama od 1 do 6 mg na dan (početna doza u dvije studije bila je 3 mg, a u jednoj 2 mg) statistički značajno efikasniji od placeba s obzirom na unaprijed postavljeni primarni parametar praćenja, kao što je bila promjena ukupne ocjene prema skali YMRS (Young Mania Rating Scale) u 3. nedjelji sa obzirom na polaznu vrijednost. Sekundarni rezultati djelotvornosti bili su većinom u skladu sa primarnima. Procenat pacijenata sa ≥ 50 % smanjivanjem ukupne ocjene prema skali YMRS u 3. nedjelji, s obzirom na polaznu vrijednost bio je kod risperidona značajno viši nego kod placeba. Jedna od tri studije uključivala je grupu sa haloperidolom i 9-nedjeljnu dvostruko slijepu fazu održavanja. Promjena ukupne ocjene prema skali YMRS sa obzirom na polaznu vrijednost pokazala je stalno poboljšanje i u 12. nedjelji bila je uporediva između risperidona i haloperidola.

Efikasnost risperidona kao dodataka stabilizatorima raspoloženja u terapiji akutne manije bila je dokazana u jednoj od dvije 3-nedjeljne dvostruko slijepe studije na približno 300 pacijenata koji su odgovarali kriterijumima za bipolarni poremećaj tipa I prema DSM-IV. U 3-nedjeljnoj studiji, liječenje uz dodavanje 1 do 6 mg risperidona na dan (sa početnom dozom 2 mg na dan) litijumu ili valproatu bilo je uspješnije nego sam litijum ili valproat sa obzirom na polaznu vrijednost. U drugoj 3-nedjeljnoj studiji sa 1 do 6 g risperidona na dan (sa početnom dozom 2 mg na dan) zajedno sa litijumom, valproatom ili karbamazepinom, efikasnost u smanjivanju ukupne ocjene prema skali YMRS nije bila veća nego kod primjene samog litijuma, valproata ili karbamazepina. Mogući razlog za neuspjeh ove studije je povećani klirens risperidona i 9-hidroksirisperidona kada se primjenjuje sa karbamazepinom, što je smanjilo vrijednosti risperidona i 9-hidroksirisperidona ispod terapeutskog nivoa. Kad su u post hoc analizi isključili podatke iz grupe sa karbamazepinom, risperidon je zajedno sa litijumom i valproatom smanjio ukupnu ocjenu prema skali YMRS uspješnije od samog litijuma i valproata.

Dugotrajna agresija kod demencije

Efikasnost risperidona u liječenju bihejvioralnih i psiholoških simptoma demencije (Behavioural and Psychological Symptoms of Dementia, BPSD) koji su obuhvatili poremećaje ponašanja kao što su agresija, agitacija, psihoza, poremećaji aktivnosti i emocionalnosti, bila je prikazana u tri dvostruko slijepe, placebom kontrolisane studije kod 1150 starijih pacijenata sa umjerenom do jakom demencijom. Jedna studija je uključivala fiksne doze risperidona, i to 0,5 1 i 2 mg na dan. Dvije studije sa fleksibilnim dozama risperidona uključivale su dvije grupe sa dozama od 0,5 do 4 mg na dan i od 0,5 do 2 mg na dan. Risperidon je bio statistički značajno i klinički efikasniji kod liječenja agresije i manje efikasan kod liječenja agitacije i psihoze kod starijih pacijenata sa demencijom (mjereno prema skalama BEHAVE-AD (Behavioral Pathology in Alzheimer’s Disease) i CMAI (Cohen-Mansfield Agitation Inventory). Terapijsko dejstvo risperidona bilo je nezavisno od rezultata kratkog ispitivanja kognitivnih sposobnosti (Mini-Mental State Examination, MMSE) (i posljedično od stepena demencije), od sedativnih svojstava risperidona, od prisustva ili odsustva psihoze i od vrste demencije (Alzheimerove, vaskularne ili mješovite) (takođe pogledajte dio 4.4).

Pedijatrijska populacija

Poremećaji ponašanja

Efikasnost risperidona kod kratkotrajnog liječenja destruktivnih poremećaja ponašanja prikazana je u dva dvostruko slijepa, placebom kontrolisana ispitivanja sa približno 240 pacijenata, uzrasta od 5 do 12 godina, sa dijagnozom destruktivnog poremećaja ponašanja prema DSM-IV i sa graničnim intelektualnim funkcionisanjem ili blagom do umjerenom psihičkom retardacijom i/ili teškoćama kod učenja. U dvije studije risperidon je u dozama od 0,02 do 0,06 mg/kg na dan bio značajno efikasniji od placeba sa obzirom na unaprijed postavljen primarni parametar praćenja: promjena ukupne ocjene prema skali poremećaja ponašanja (Conduct Problem subscale) koja je dio N-CBRF (Nisonger-Child Behavior Rating Form) u 6. nedjelji s obzirom na polaznu vrijednost.

Risperidon se metabolizuje u 9-hidroksirisperidon, koji ima slična farmakološka svojstva kao risperidon (pogledajte Biotransformacija i eliminacija).

Resorpcija

Risperidon se nakon oralne primjene potpuno resorbuje i dostiže najveće koncentracije u plazmi nakon 1 do 2 sata. Njegova apsolutna biološka raspoloživost nakon peroralne primjene je 70 % (CV = 25 %), a relativna biološka raspoloživost nakon peroralne primjene tableta 94-postotna (CV = 10 %) u poređenju sa rastvorom.

Budući da hrana ne utiče na resorpciju, risperidon se može uzimati bez obzira na obroke. Kod većine pacijenata je stanje dinamičke ravnoteže risperidona dostignuto već nakon jednog dana, a 9-hidroksirisperidona nakon 4 do 5 dana primjene.

Distribucija

Risperidon se brzo distribuira. Volumen distribucije je 1 do 2 l/kg. U plazmi se risperidon veže za albumin i kiseli alfa1-glikoprotein. Za proteine plazme veže se 90 % risperidona i 77 % 9-hidroksirisperidona.

Metabolizam

Citohrom CYP 2D6 metabolizuje risperidon u 9-hidroksirisperidon, čije je farmakološko djelovanje slično kao kod risperidona. Risperidon zajedno sa 9-hidroksirisperidonom čini aktivnu antipsihotičnu frakciju. Citohrom CYP 2D6 je podvrgnut genskom polimorfizmu. Ekstenzivni metabolizatori CYP 2D6 brzo konvertuju risperidon u 9-hidroksirisperidon, dok ga slabi metabolizatori CYP 2D6 konvertuju mnogo sporije. Iako snažni metabolizatori dovode do niže koncentracije risperidona i više koncentraciju 9-hidroksirisperidona od slabijih metabolizatora, kombinovana farmakokinetika risperidona i 9-hidroksirisperidona (to je aktivna antipsihotična frakcija) nakon jednokratne ili višekratne doze, slične su i kod snažnih i kod slabih metabolizatora CYP 2D6.

Risperidon se metabolizuje i N-dealkilacijom. Studije in vitro na humanim mikrozomima jetre pokazale su da risperidon u klinički relevantnim koncentracijama ne inhibira metabolizam ljekova koji se metabolišu izoenzimima citohroma P450, uključujući CYP 1A2, CYP 2A6, CYP 2C8/9/10, CYP 2D6, CYP 2E1, CYP 3A4 i CYP 3A5.

Eliminacija

Jednu nedjelju nakon oralne primjene risperidona, 70 % doze izlučuje se urinom, a 14 % fecesom. Risperidon i 9-hidroksirisperidon predstavljaju 35% do 45 % peroralne doze u urinu. Ostatak je bio u obliku neaktivnih metabolita. Nakon oralne primjene kod pacijenata sa psihozom, poluvrijeme eliminacije risperidona je oko 3 sata. Poluvrijeme eliminacije 9-hidroksirisperidona i aktivne antipsihotične frakcije je 24 sata.

Linearnost/nelinearnost

Plazmatske koncentracije risperidona su u rasponu terapeutskih doza proporcionalne sa veličinom doze.

Stariji bolesnici kao i bolesnici sa oštećenjem funkcije jetre ili bubrega

Istraživanje pojedinačnih doza pokazalo je prosječno 43% veću koncentraciju aktivne antipsihotičke frakcije u plazmi, 38% duže poluvrijeme eliminacije i smanjeni klirens aktivne antipsihotičke frakcije za 30% kod starijih osoba. Kod odraslih osoba sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega klirens aktivne antipsihotičke frakcije bio je ~ 48% klirensa mladih zdravih osoba. Kod odraslih pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega klirens aktivne frakcije je bio ~ 31% klirensa mladih zdravih osoba. Poluvrijeme elminacije aktivne antipsihotičke frakcije je bilo 16,7 h kod mladih osoba, 24,9 h kod odraslih pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (ili ~ 1,5 puta duže nego kod mladih osoba) i 28,8 h kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (ili ~ 1,7 puta duže nego kod mladih osoba). Koncentracije risperidona u plazmi bile su normalne kod pacijenata sa insuficijencijom jetre, ali je srednja vrijednost slobodne frakcije risperidona u plazmi bila povećana za oko 37,1%. Oralni klirens i poluvrijeme eliminacije risperidona i aktivne frakcije lijeka kod odraslih pacijenata sa umjerenim i teškim oštećenjem funkcije jetre nijesu se značajno razlikovali od vrijednosti tih parametara kod mladih zdravih osoba.

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetika risperidona, 9-hidroksirisperidona i aktivne antipsihotične frakcije je slična kod djece i odraslih.

Pol, rasa, pušenje

Analiza populacione farmakokinetike pokazuje da pol, rasa ili pušenje nemaju uticaja na farmakokinetiku risperidona ili aktivne antipsihotične frakcije.

U studijama (sub)hronične toksičnosti na polno nezrelim pacovima i psima bio je prisutan, dozno zavisan uticaj na genitalni trakt mužjaka i ženki i mliječne žlijezde. Ova dejstva bila su povezana sa povećanim serumskim vrijednostima prolaktina koja su posljedica antagonističkog djelovanja risperidona na dopaminske D2-receptore. Pored toga, studije na kulturama tkiva su pokazale da prolaktin može stimulisati rast ćelija humanog karcinoma dojke. Risperidon nije bio teratogen kod pacova i kunića. U studijama reprodukcije kod pacova tretiranih risperidonom, primijećena su neželjena dejstva na ponašanje za vrijeme parenja kod roditelja, na tjelesnu težinu na rođenju i na stepen preživljavanja mladunčadi. Kod pacova je intrauterina izloženost risperidonu bila povezana sa kognitivnim deficitom u odrasloj dobi. Drugi antagonisti dopamina su nakon primjene gravidnim životinjama uzrokovali negativna dejstva na učenje i razvoj motorike kod mladunčadi.

U studiji toksičnosti kod juvenilnih pacova, uočena je povećana smrtnost mladunaca i zastoj u fizičkom razvoju. U 40-nedjeljnoj studiji sa juvenilnim psima, polno sazrijevanje bilo je odloženo. Na osnovu PIK, nije bilo uticaja na rast dugih kostiju kod pasa pri izlagaju dozama koje su 3.6 puta veće od maksimalne humane izloženosti kod adolescenata (1.5 mg/dan); dok su efekti na duge kosti i polno sazrijevanje uočeni pri dozama koje su 15 puta veće od maksimalne humane izloženosti kod adolescenata.

U brojnim sprovedenim testovima risperidon nije bio genotoksičan. U studijama kancerogenosti nakon oralne primjene risperidona, kod pacova i miševa primijećeno je povećanje adenoma hipofize (kod miševa), adenoma endokrinog dijela pankreasa (kod pacova) i adenoma mliječne žlijezde (kod obje vrste). Ovi tumori mogu biti povezani sa dugotrajnijim antagonističkim djelovanjem na D2-dopaminske receptore i sa hiperprolaktinemijom. Značaj ovih nalaza tumora kod glodara, kada je u pitanju rizik po ljude, nije poznat. Studije in vitro i in vivo na životinjskim modelima pokazuju da visoke doze mogu uzrokovati produženje QT-intervala, što je bilo povezano sa teoretski povećanim rizikom od aritmije torsades de pointes kod pacijenata.

Torendo 1 mg film tablete:

Jezgro tablete:

celaktoza (sadrži alfa laktozu, monohidrat i celuloza prašak)

celuloza, mikrokristalna (E460)

kroskarmeloza natrijum (E468)

silicijum dioksid, koloidni, bezvodni (E551)

natrijum laurilsulfat

magnezijum stearat (E470b)

Film-omotač:

hipromeloza (E464)

titan dioksid (E171)

talk (E553b)

propilenglikol (E1520)

Torendo 2 mg film tablete:

Jezgro tablete:

celaktoza (sadrži alfa laktozu, monohidrat i celuloza prašak)

celuloza, mikrokristalna (E460)

kroskarmeloza natrijum (E468)

silicijum dioksid, koloidni, bezvodni (E551)

natrijum laurilsulfat

magnezijum stearat (E470b)

Film-omotač:

hipromeloza (E464)

titan dioksid (E171)

talk (E553b)

propilenglikol (E1520)

gvožđe oksid, crveni (E172)

gvožđe oksid, žuti (E172)

Torendo 3 mg film tablete:

Jezgro tablete:

celaktoza (sadrži alfa laktozu, monohidrat i celuloza prašak)

celuloza, mikrokristalna (E460)

kroskarmeloza natrijum (E468)

silicijum dioksid, koloidni, bezvodni (E551)

natrijum laurilsulfat

magnezijum stearat (E470b)

Film-omotač:

hipromeloza (E464)

titan dioksid (E171)

talk (E553b)

propilenglikol (E1520)

boja Quinoline Yellow (E104)

Nije primjenjivo.

5 godina.

Lijek čuvajte na temperaturi do 30 °C.

Kutija sa 20 film tableta. U kutiji su 2 blistera (PVC/PE/PVDC-aluminijski blister) sa po 10 tableta.

lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Torendo

Aktivna supstanca je risperidon. Svaka film tableta sadrži 1 mg, 2 mg ili 3 mg risperidona.

Pomoćne supstance u jezgru film tablete su: celaktoza (sadrži alfa laktozu, monohidrat i celuloza prašak); celuloza, mikrokristalna (E460); kroskarmeloza natrijum (E468); silicijum dioksid koloidni, bezvodni (E551), natrijum laurilsulfat i magnezijum stearat (E470b).

Pomoćne supstance koje ulaze u sastav film omotača film tablete od 1 mg su: hipromeloza (E464), titan dioksid (E171), talk (E553b) i propilenglikol (E1520).

Pomoćne supstance koje ulaze u sastav film omotača film tablete od 2 mg su: hipromeloza (E464); titan dioksid (E171); talk (E553b); propilenglikol (E1520); gvožđe oksid, crveni (E172) i gvožđe oksid, žuti (E172).

Pomoćne supstance koje ulaze u sastav film omotača film tablete od 3 mg su: hipromeloza (E464), titan dioksid (E171), talk (E553b), propilenglikol (E1520) i boja Quinoline Yellow (E104).

Kako izgleda lijek Torendo i sadržaj pakovanja

Film tablete od 1 mg su bijele, ovalne, bikonveksne, sa utisnutom podionom crtom na jednoj strani. Tableta se može dijeliti na jednake doze.

Film tablete od 2 mg su narandžaste, ovalne, bikonveksne, sa utisnutom podionom crtom na jednoj strani. Tableta se može dijeliti na jednake doze.

Film tablete od 3 mg su žute, ovalne, bikonveksne, sa utisnutom podeonom crtom na jednoj strani. Tableta se može dijeliti na jednake doze.

Pakovanje: kutija sa 20 film tableta. U kutiji su 2 blistera (PVC/PE/PVDC-aluminijski blister) sa po 10 tableta.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

DSD „KRKA d.d. Novo mesto“ Slovenija - predstavništvo Podgorica

Svetlane Kane Radević br. 3, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

KRKA d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Torendo, film tableta, 1 mg, blister, 20 film tableta: 2030/24/583 – 4516 od 08.02.2024. godine

Torendo, film tableta, 2 mg, blister, 20 film tableta: 2030/24/585 – 4517 od 08.02.2024. godine

Torendo, film tableta, 3 mg, blister, 20 film tableta: 2030/24/586 - 4518 od 08.02.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Februar, 2024. godine

Lijek Torendo ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na risperidon ili na bilo koji sastojak lijeka Torendo (navedeno u dijelu 6.).

Ako nijeste sigurni da li se bilo koje od gore navedenih stanja odnosi na Vas, prije upotrebe lijeka Torendo porazgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Upozorenja i mjere opreza:

Prije upotrebe lijeka Torendo posavjetujte se sa ljekarom ili farmaceutom:

• ako imate problema sa srcem, na primjer nepravilan rad srca, ako ste skloni niskom krvnom pritisku ili ako uzimate ljekove za povišeni krvni pritisak. Lijek Torendo može da izazove nizak krvni pritisak. Možda će biti potrebno prilagoditi dozu lijeka.
• ako znate za bilo koji faktor koji bi mogao dovesti do pojave moždanog udara npr. visoki krvni pritisak, kardio-vaskularni poremećaj ili poremećaj krvotoka u mozgu.
• ako ste nekada imali nevoljne pokrete jezika, usana ili lica.
• ako ste nekada imali stanje sa simptomima kao što su visoka temperatura, mišićna ukočenost, preznojavanje ili smanjen stepen svijesti (stanje poznato kao „maligni neuroleptični sindrom“).
• ako imate Parkinsonovu bolest ili demenciju.
• ako ste ikada imali nizak nivo bijelih krvnih ćelija (bilo da je uzrokovana drugim ljekovima ili da na nju nijesu utjecali drugi ljekovi).
• ako imate šećernu bolest.
• ako imate epilepsiju.
• ako ste muškarac pa ste nekada imali produženu ili bolnu erekciju.
• ako imate teškoće sa održavanjem tjelesne temperature odnosno ako ste skloni povišenoj tjelesnoj temperaturi.
• ako imate teškoće sa bubrezima.
• ako imate teškoće sa jetrom.
• ako imate nenormalno veliku koncentraciju hormona prolaktina u krvi ili imate tumor koji zavisi od prolaktina.
• ako Vi ili neko iz Vaše porodice ima u medicinskoj istoriji bolesti stvaranja ugrušaka krvi, s obzirom da je primjena antipsihotika povezana sa stvaranjem krvnih ugrušaka.

Ako nijeste sigurni odnosi li se bilo šta od navedenih stanja na Vas, prije uzimanja lijeka Torendo porazgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

S obzirom na to da je veoma rijetko tokom primjene risperidona zabilježena pojava značajnog smanjenja broja određene vrste leukocita (bijelih krvnih zrnaca) u krvi, neophodnih za borbu organizma protiv infekcije, Vaš ljekar će možda češće kontrolisati njihov broj laboratorijskim testovima krvi.

Za vrijeme primjene lijeka Torendo možete se udebljati. Značajno povećanje tjelesne mase može negativno uticati na Vaše zdravlje. Vaš ljekar će redovno mjeriti Vašu tjelesnu masu.

S obzirom na to da je dijabetes melitus (šećerna bolest) ili pogoršanje već postojećeg dijabetes melitusa zapaženo kod pacijenata koji su uzimali risperidon, Vaš ljekar će provjeravati moguću pojavu znakova visokih vrijednosti šećera u krvi kod Vas. Kod pacijenata sa već postojećim dijabetes melitusom potrebno je redovno pratiti vrijednosti šećera u krvi.

Lijek Torendo često dovodi do porasta koncentracije hormona koji se naziva „prolaktin“. To može prouzrokovati neželjena dejstva kao što su menstrualni poremećaji ili problemi sa plodnošću kod žena, rast dojki kod muškaraca (vidjeti dio „Moguća neželjena dejstva“). Ukoliko se ova neželjena dejstva pojave, preporučuje se mjerenje vrijednosti prolaktina u krvi.

Tokom operacije katarakte (zamućenja očnog sočiva) može se desiti da dođe do nedovoljnog širenja zenice (crnog kruga u sredini oka). Takođe, tokom operacije može doći do prolapsa irisa (dužice, obojeni dio oka), što može dovesti do oštećenja oka. Ukoliko planirate operativni zahvat na oku, obavezno obavijestite Vašeg očnog ljekara da uzimate ovaj lijek.

Stariji pacijenti sa demencijom

Kod starijih pacijenata sa demencijom postoji povećani rizik od moždanog udara. Ako imate demenciju koju je uzrokovao moždani udar, ne smijete uzimati risperidon.

Tokom terapije risperidonom treba često da idete na kontrole kod svog ljekara.

Ako ste Vi ili osoba koja vodi brigu o Vama primijetili naglu promjenu u Vašem psihičkom stanju ili iznenadnu slabost ili ukočenost lica, ruku ili nogu, posebno na jednoj strani tijela, nerazgovjetan govor, čak i samo za kratko vrijeme, morate odmah potražiti medicinsku pomoć. Sve navedeno može ukazivati na pojavu moždanog udara.

Djeca i adolescenti

Prije početka terapije kod poremećaja u ponašanju treba isključiti druge uzroke agresivnog ponašanja.

Ako se tokom terapije risperidonom pojavi zamor, trebalo bi promijeniti vrijeme primjene lijeka, što bi moglo dovesti do poboljšanja eventualnih teškoća sa održavanjem pažnje.

Ljekar će možda izmjeriti Vašu tjelesnu masu ili tjelesnu masu Vašeg djeteta prije početka liječenja i redovno kontrolisati tjelesnu masu tokom liječenja.

Prema podacima iz male i neubjedljive studije, zabilježen je porast tjelesne mase kod djece koja su uzimala risperidon. Međutim, nije poznato da li je porast tjelesne mase neželjeno dejstvo lijeka ili nastaje iz nekog drugog razloga.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste prije kratkog vremena uzimali bilo koji drugi lijek, takođe ako ste ga dobili bez recepta, uključujući i biljne preparate.

Posebno je važno da porazgovarate sa ljekarom ili farmaceutom ako uzimate bilo koji od navedenih ljekova:

• ljekove koji djeluju na mozak i tako Vam pomažu da se smirite (benzodiazepini), neke ljekove protiv bolova (opioidi), ljekove protiv alergija (neki antihistaminici) jer risperidon može da pojača sedativno dejstvo svih ovih ljekova.
• ljekove koji mogu da izmijene električnu provodljivost srca, npr. ljekove protiv malarije, ljekove za probleme sa srčanim ritmom (hinidin), ljekove protiv alergija (antihistaminici), neke antidepresive i druge ljekove za psihičke tegobe.
• ljekove koji usporavaju srčanu frekvenciju.
• ljekove koji smanjuju koncentraciju kalijuma u krvi (neki diuretici).
• ljekove koji se koriste za liječenje povišenog krvnog pritiska. Lijek Torendo može sniziti krvni pritisak.
• ljekove koji se koriste za liječenje Parkinsonove bolesti (npr. levodopa).
• ljekove koji povećavaju aktivnost centralnog nervnog sistema (psihostimulansi, kao što je metilfenidat).
• ljekove za izbacivanje vode (diuretici), koji se upotrebljavaju kod tegoba sa srcem ili oticanja djelova tijela zbog zadržavanja tečnosti (npr. furosemid ili hlorotiazid). Kod starijih pacijenta sa demencijom uzimanje lijeka Torendo, samog ili u kombinaciji sa furosemidom može povećati rizik od moždanog udara ili smrti.

Sljedeći ljekovi mogu smanjiti dejstvo risperidona:

• rifampicin (lijek za liječenje nekih infekcija),
• karbamazepin, fenitoin (ljekovi za liječenje epilepsije),
• fenobarbital.

Ako započnete ili prestanete uzimati ove ljekove, možda će Vam biti potrebna drugačija doza risperidona.

Sljedeći ljekovi mogu povećati dejstvo risperidona:

• hinidin (upotrebljava se za liječenje određenih srčanih bolesti),
• antidepresivi, kao što su paroksetin, fluoksetin, triciklični antidepresivi,
• blokatori beta-adrenergičkih receptora (ljekovi koji se upotrebljavaju za liječenje visokog krvnog pritisaka),
• fenotiazini (ljekovi koji se upotrebljavaju za liječenje psihoza ili kao ljekovi za smirenje),
• cimetidin, ranitidin (ljekovi za smanjenje želudačne kiseline),
• itrakonazol i ketokonazol (ljekovi za liječenje gljivičnih infekcija),
• određeni ljekovi za liječenje HIV/AIDS infekcija, kao što je ritonavir,
• verapamil, lijek koji se koristi za liječenje visokog krvnog pritiska i/ili poremećaja srčanog ritma,
• sertralin i fluvoksamin, ljekovi za liječenje depresije ili drugih psihijatrijskih poremećaja.

Ako započnete ili prestanete uzimati ove ljekove možda će Vam biti potrebna drugačija doza risperidona.

Ako nijeste sigurni odnosi li se koje od nabrojenih stanja na Vas, prije upotrebe lijeka Torendo porazgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Uzimanje lijeka Torendo sa hranom ili pićem

Lijek možete uzeti sa hranom ili bez nje. Tokom uzimanja lijeka Torendo morate izbjegavati alkohol.

Plodnost, trudnoća i dojenje

• Ako ste trudni, ili dojite, mislite da ste možda trudni ili pokušavate da zatrudnite, prije upotrebe lijeka Torendo posavjetujte se sa ljekarom. Vaš ljekar će odlučiti da li možete da uzimate ovaj lijek.
• Kod novorođenčadi čije su majke uzimale risperidon u posljednjem trimestru (posljednja tri mjeseca) trudnoće, zabilježena su neželjena dejstva poput drhtavice, ukočenosti mišića i/ili slabosti mišića, pospanosti, uznemirenosti, problema s disanjem i otežanog hranjenja. Ako se kod Vašeg djeteta javi bilo koji od ovih simptoma, potrebno je obratiti se ljekaru.
• Lijek Torendo može povećati nivo hormona zvanog „prolaktin“ koji može uticati na Vašu plodnost (vidjeti Moguća neželjena dejstva).

Uticaj lijeka Torendo na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Tokom liječenja lijekom Torendo mogu se javiti vrtoglavica, umor i problemi sa vidom. Nemojte voziti niti upravljati mašinama bez konsultacije sa ljekarom.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Torendo

Lijek Torendo sadrži laktozu i natrijum. U slučaju intolerancije na neke šećere, prije upotrebe ovog lijeka posavjetujte se sa svojim ljekarom.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po film tableti, odnosno suštinski je „bez natrijuma“.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Doziranje i način upotrebe

Terapija šizofrenije

Odrasli

• Uobičajena početna doza je 2 mg dnevno, koja se drugog dana može povećati na 4 mg dnevno.
• Ljekar može, nakon toga, da prilagodi dozu, u zavisnosti od toga kako reagujete na terapiju.
• Većina ljudi se osjeća bolje sa dnevnim dozama od 4 do 6 mg.
• Ukupna dnevna doza se može davati kao jedna doza ili se može podijeliti na dvije doze dnevno. Ljekar će vam reći šta je najbolje za Vas.

Starije osobe

• Preporučena početna doza je 0,5 mg dva put dnevno.
• Ljekar Vam može ovu dozu postepeno povećavati na 1 mg do 2 mg dva puta dnevno.
• Ljekar će Vam reći šta je najbolje za Vas.

Terapija manije

Odrasli

• Početna doza je obično 2 mg jednom dnevno.
• Ljekar može, nakon toga, da prilagodi dozu, u zavisnosti od toga kako reagujete na terapiju.
• Većina ljudi se osjeća bolje sa dozama između 1mg i 6 mg jednom dnevno.

Stariji ljudi

• Početna doza će obično biti 0,5 mg dva put dnevno.
• Ljekar može,nakon toga, postepeno da prilagodi dozu na 1 mg do 2 mg dva puta dnevno, u zavisnosti od toga kako reagujete na terapiju.

Terapija dugotrajne agresije kod osoba sa Alchajmerovom demencijom

Odrasli (uključujući starije osobe)

• Početna doza će obično biti 0,25 mg dva puta dnevno.
• Ljekar može, nakon toga, postepeno da prilagodi dozu, u zavisnosti od toga kako reagujete na terapiju.
• Većina pacijenata se osjeća bolje sa dozom od 0,5 mg dva puta dnevno. Nekim pacijentima može biti potrebno i 1 mg dva puta dnevno.
• Trajanje terapije kod pacijenata sa Alchajmerovom demencijom ne smije da bude duže od 6 nedjelja.

Primjena kod djece i adolescenata

• Lijek Torendo se ne primjenjuje za liječenje šizofrenije i bipolarne manije kod djece i adolescenata, mlađih od 18 godina.

Terapija poremećaja ponašanja

Doza zavisi od tjelesne mase Vašeg djeteta:

Djeca sa tjelesnom masom manjom od 50 kg

• Preporučena početna doza je 0,25 mg jednom dnevno.
• Doza se može svaki drugi dan povećavati po 0,25 mg dnevno.
• Uobičajena doza održavanja je 0,25 do 0,75 mg jednom dnevno.

Djeca sa tjelesnom masom većom od 50 kg

• Preporučena početna doza je 0,5 mg jednom dnevno.
• Doza se može svaki drugi dan povećavati po 0,5 mg dnevno.
• Uobičajena doza održavanja je 0,5 do 1,5 mg jednom dnevno.

Kod pacijenata sa poremećajima ponašanja liječenje ne smije trajati duže od 6 nedjelja.

Primena lijeka Torendo se ne primjenjuje kod djece sa poremećajem ponašanja, koja su mlađa od 5 godina.

Pacijenti sa poremećajem funkcije bubrega ili jetre

Bez obzira na oboljenje koje treba da se liječi, sve početne doze kao i naknadne doze risperidona treba da budu prepolovljene. U toj grupi pacijenta doze treba povećavati sporije.

U ovoj grupi pacijenata risperidon treba oprezno koristiti.

Način primjene

Za oralnu upotrebu

• Tabletu progutajte sa čašom vode.

Ako ste uzeli više lijeka Torendo nego što je trebalo

• Odmah posjetite ljekara. Sa sobom ponesite kutiju sa lijekom.
• Ako ste uzeli veću dozu lijeka nego što biste smjeli, možete se osjetiti pospano ili umorno, možete imati nenormalne tjelesne pokrete, teškoće kod stajanja i hodanja, vrtoglavicu zbog niskog krvnog pritisaka, srce će vam možda nenormalno lupati, mogu se pojaviti grčevi.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Torendo

• Izostavljenu dozu uzmite odmah kad se sjetite. Ako je skoro vrijeme za sljedeću dozu, preskočite izostavljenu i sa uzimanjem nastavite kao obično. Ako ste propustili dvije ili više doza, posavjetujte se sa ljekarom.
• Ne uzimajte duplu dozu (dvije doze odjednom) kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete da uzimate lijek Torendo

Nemojte prestati uzimati ovaj lijek ako Vam to nije propisao Vaš ljekar. Simptomi Vaše bolesti mogu se ponoviti. Ako se ljekar odluči za prestanak liječenja ovim lijekom, dozu će Vam tokom nekoliko dana postepeno smanjivati.

Ako imate dodatnih pitanja o korišćenju lijeka, posavjetujte se sa ljekarom ili farmaceutom.

Kao i svi ljekovi i lijek Torendo može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Odmah obavijestite Vašeg ljekara ako se javi neko od sljedećih povremenih neželjenih dejstava (mogu se javiti kod najviše 1 od 100 pacijenata)

• Imate demenciju i osjetite iznenadnu promjenu Vašeg mentalnog stanja ili iznenadnu slabost ili utrnulost lica, ruku ili nogu, naročito na jednoj strani, ili nerazgovjetan govor, čak i tokom kratkog perioda. Ovo mogu biti znaci šloga.
• Tardivna diskinezija (trzanje i nevoljni pokreti lica, jezika ili drugih djelova tijela). Obratite se svom ljekaru odmah ukoliko osjetite nevoljne ritmične pokrete jezika, usta i lica. Može biti potreban prekid terapije risperidonom.

Obratite se Vašem ljekaru odmah ukoliko se javi neko od sljedećih rijetkih neželjenih dejstava (mogu se javiti kod najviše 1 od 1000 pacijenata):

• Kod Vas dođe do stvaranja krvnih ugrušaka u venama, naročito u nogama (simptomi su oticanje, bol i crvenilo noge) koji mogu putovati do pluća i uzrokovati bol u grudima i otežano disanje. Ako primijetite neke od navedenih simptoma, odmah potražite medicinsku pomoć.
• Osjetite groznicu, mišićnu ukočenost, preznojavanje ili smanjeni stepen svijesti (poremećaj koji se zove “maligni neuroleptički sindrom“). Neophodna je hitna medicinka pomoć.
• Muškarac ste i imate produženu bolnu erekciju. Ovaj poremećaj se naziva prijapizam. Neophodna je hitna medicinska pomoć.
• Kod Vas se pojavi teška alergijska reakcija koju karatkerišu groznica, otok usta, lica, usana ili jezika, nedostatak daha, svrab, osip po koži ili pad krvnog pritiska.

Mogu se javiti sljedeća neželjena dejstva:

Veoma česta neželjena dejstva (mogu se javiti kod više od 1 na 10 pacijenata):

- teškoće sa uspavljivanjem i održavanjem sna,

• Parkinsonizam. Ovo je stanje koje može da uključuje: usporene ili otežane pokrete tijela, osjećaj ukočenosti ili zategnutosti mišića (zbog čega su Vaši pokreti trzajućeg karaktera), a nekad čak i privremeni osjećaj “zamrzavanja” pokreta. Ostali znaci Parkinsonizma uključuju: spori teturajući hod sitnim koracima, tremor (podrhtavanje mišića) u miru, pojačano lučenje pljuvačke i/ili balavljenje (curenje pljuvačke) i bezizražajnost lica (lice je „kao maska“),
• pospanost, oslabljena pažnja

- glavobolja.

Česta neželjena dejstva (mogu se javiti kod 1-10 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• zapaljenje pluća, infekcija disajnih puteva (bronhitis), simptomi prehlade, infekcija sinusa, infekcija mokraćnih puteva, infekcija uha, osjećaj kao da imate grip,
• povećanje vrijednosti hormona prolaktina u krvi (što može biti praćeno simptomima ili ne). Simptomi povišene vrijednosti prolaktina se javljaju povremeno, i kod muškaraca uključuju: uvećanje dojki, teškoće sa postizanjem i održavanjem erekcije, umanjenje seksualne želje i druge poremećaje seksualne funkcije. Kod žena može doći do pojave osjećaja nelagodnosti u dojkama, curenja mlijeka iz dojki, izostanka menstruacije ili drugih poremećaja menstrualnog ciklusa ili problema sa začećem,
• povećanje tjelesne mase, pojačan ili smanjen apetit,
• poremećaj spavanja, agitacija (velika uznemirenost, uzbuđenost, napetost, zbunjenost ili razdražljivost), depresija, anksioznost (strepnja, strah, unutrašnja uznemirenost, napetost, nervoza), nemir,
• distonija (krivljenje glave, vrata, lica, trupa i dr.): ovo je stanje koje se odlikuje sporim ili produženim nevoljnim mišićnim kontrakcijama koje se stalno ili povremeno ponavljaju. Iako može da zahvati bilo koji dio tijela (što može rezultirati poremećajem držanja), veoma često bivaju zahvaćeni mišići lica, što za posljedicu ima abnormalne pokrete očiju, usta, jezika i vilice,
• vrtoglavica,
• diskinezije: ovo je stanje koje se odlikuje nevoljnim mišićnim kontrakcijama i može uključivati ponavljajuće, grčevite, nevoljne pokrete ili trzaje,
• tremor (nevoljno podrhtavanje nekog dijela tijela),
• zamagljen vid, infekcija oka sa crvenilom,
• ubrzan srčani rad, visok krvni pritisak, otežano disanje (gušenje),
• bol u grlu, kašalj, krvarenje iz nosa, zapušen nos,
• bol i nelagodnost u stomaku, povraćanje, mučnina, konstipacija (zatvor), dijareja (proliv), poremećaj varenja hrane, suva usta, zubobolja,
• osip, crvenilo kože,
• grčenje mišića, bol u mišićima ili kostima, bol u leđima, bol u zglobovima,
• inkontinencija mokraće (nemogućnost kontrole mokrenja),
• otok tijela, ruku ili nogu, groznica (povišena temperatura), bol u grudima, slabost, zamor, bol.
• padanje.

Povremena neželjena dejstva (mogu se javiti kod 1-10 na 1 000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• infekcija organa za disanje, infekcija mokraćne bešike, infekcija oka, zapaljenje krajnika, gljivična infekcija noktiju, infekcija kože, infekcija ograničena na pojedine djelove kože ili djelove tijela, virusna infekcija, zapaljenje kože izazvano grinjama,
• smanjenje broja vrste bijelih krvnih zrnaca koja imaju ulogu u borbi organizma protiv infekcija, smanjen ukupan broj bijelih krvnih zrnaca (leukocita), smanjenje broja krvnih pločica - trombocita (krvne ćelije koje sprečavaju krvarenje), anemija (malokrvnost), smanjenje crvenih krvnih zrnaca (eritrocita), povećanje broja eozinofila (vrste bijelih krvnih zrnaca) u krvi,
• alergijska reakcija,
• šećerna bolest (dijabetes melitus) ili pogoršanje postojeće šećerne bolesti, povećana koncentracija šećera u krvi, pojačan osećaj žeđi sa prekomjernim uzimanjem vode,
• gubitak težine, gubitak apetita koji može rezultirati poremećajem ishrane i smanjenjem tjelesne mase,
• povećane vrijednosti holesterola u krvi.
• manija (ushićenost, nekontrolisana, prekomjerna aktivnost, radost i samozadovoljstvo), konfuzija (zbunjenost), smanjena seksualna želja, nervoza, košmari,
• nereagovanje na nadražaje, gubitak svijesti, smanjeno stanje svijesti
• epileptični napadi (tzv. konvulzije), gubitak svijesti,
• prekomjerna i nekontrolisana potreba za pokretanjem određenih djelova tijela (osobu “ne drži mjesto“), poremećaj ravnoteže, poremećaj koordinacije pokreta, vrtoglavica nakon ustajanja, poremećaj pažnje, problemi sa govorom (poremećaj kada postoje smetnje u stvaranju glasova), gubitak ili poremećaj čula ukusa, smanjena osjetljivost kože na bol ili dodir, osjećaj mravinjanja, trnjenja, bockanja, žarenja ili neosjetljivost kože,
• preosjetljivost očiju na svjetlost, suvo oko, pojačano suzenje očiju, crvenilo očiju,
• vertigo, zujanje u šima, bol u uhu,
• atrijalna fibrilacija - “treperenje pretkomora” srca (vrsta poremećaja srčanog ritma), prekid sprovođenja između pretkomora i komora srca, poremećaji sprovođenja električnih impulsa kroz srce, produženje QT intervala u nalazu ispitivanja električne aktivnosti srca – EKG nalazu, usporen srčani rad, abnormalna zabilježena električna aktivnost srca (EKG nalaz), subjektivni osjećaj lupanja srca (palpitacije),
• nizak krvni pritisak, pad krvnog pritiska nakon ustajanja (usljed toga kod nekih osoba koje uzimaju ovaj lijek može doći do pojave nesvjestice, vrtoglavice, gubitka svijesti nakon iznenadnog ustajanja ili prelaska iz ležećeg u sjedeći položaj), pojava naleta crvenila kože uz osjećaj vrućine,
• infekcija pluća prouzrokovana udisanjem hrane, zastoj krvi u plućima, zastoj krvi u disajnim putevima, zvuci pucketanja u grudima, zviždanje u plućima tokom disanja, poremećaj glasa, poremećaj na nivou disajnih puteva,
• infekcija želuca ili crijeva, nemogućnost zadržavanja crijevnog sadržaja, izuzetno tvrda stolica, otežano gutanje, gasovi
• koprivnjača, svrab, gubitak kose, zadebljanje kože, ekcem, suva koža, promjena boje kože, akne (bubuljice), perutanje, svrab tjemena ili kože, poremećaji kože, lezije na koži,
• povećanje vrijednosti kreatin fosfokinaze (CPK) u krvi, enzim koji se oslobađa u krv usljed razgradnje mišića,
• nenormalno držanje tijela, ukočenost zglobova, otok zglobova, mišićna slabost, bol u vratu,
• učestalo mokrenje, nemogućnost mokrenja, bolno i otežano mokrenje,
• nemogućnost postizanja i održavanja erekcije, poremećaj ejakulacije,
• gubitak menstrualnog ciklusa, neredovne menstruacije i drugi problemi sa menstrualnim ciklusom kod žena,
• uvećanje grudi kod muškaraca, iscjedak mlijeka iz dojke, poremećaj seksualne funkcije, bol u dojkama, osjećaj nelagodnosti u dojkama, pojačan i izmijenjen vaginalni sekret
• oticanje lica, usta, očiju ili usana,
• drhtavica, povećanje tjelesne temperature
• promjena načina hodanja
• osjećaj žeđi, ne osjećate se dobro, nelagodnost u grudima, slabost, nelagodnost
• povećane vrijednosti enzima jetre u krvi (transaminaza – ALT i AST i gamaglutamiltransferaze – GGT i dr.)
• bol tokom medicinskih procedura.

Rijetka neželjena dejstva (mogu se javiti kod 1-10 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• infekcija,
• neodgovarajuće lučenje antidiuretskog hormona koji kontroliše količinu izlučene mokraće (vazopresina),
• mjesečarenje,
• poremećaj ishrane povezan sa spavanjem,
• prisustvo šećera u mokraći, male vrijednosti šećera u krvi, visoke vrijednosti triglicerida u krvi (masti),
• nedostatak emocija, nemogućnost postizanja orgazma,
• izostanak pokreta ili odgovora na stimulacije u budnom stanju (katatonija)
• problemi sa krvnim sudovima mozga,
• koma usljed nekontrolisane šećerne bolesti,
• tremor (podrhtavanje) glave,
• glaukom (povećanje očnog pritiska), poremećaji pokreta očnih jabučica, kolutanje očiju, pojava krasti na ivicama očnih kapaka,
• problemi sa očima tokom operacije katarakte. Kod osoba koje uzimaju ili su ranije uzimale ovaj lijek tokom operacije katarakte može doći do pojave stanja koje se zove sindrom prolapsa dužice tokom operacije. Ukoliko treba da se podvrgnete operaciji uklanjanja katarakte, obavezno obavijestite Vašeg ljekara da uzimate ili ste uzimali ovaj lijek.
• opasno smanjenje broja jedne vrste bijelih krvnih zrnaca koje su odgovorne za borbu organizma protiv infekcije,
• opasno prekomjerno unošenje vode,
• nepravilan srčani rad,
• kratkotrajni prekidi disanja tokom spavanja (sindrom apneje u snu), ubrzano i plitko disanje,
• zapaljenje gušterače (pankreasa), zastoj ili prekid u prolasku crijevnog sadržaja („zavezana crijeva“),
• otok jezika, ispucalost usana, osip kože povezan sa uzimanjem lijeka,
• perutanje,
• razgradnja mišićnih vlakana i bol u mišićima (rabdomioliza),
• odložena menstruacija, uvećanje žljezdanog tkiva dojke, uvećanje dojki, iscjedak iz dojki,
• povećanje vrijednosti insulina u krvi (hormona koji kontroliše vrijednosti šećera u krvi),
• zadebljanje kože,
• smanjena tjelesna temperatura, hladne ruke i noge,
• simptomi obustave lijeka
• žutica (žuta prebojenost kože i beonjača).

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu se javiti rjeđe od 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• komplikacije opasne po život usljed nekontrolisane šećerne bolesti,
• teške alergijske reakcije koje mogu biti praćene otokom grla koji može dovesti do otežanog disanja
• nedostatak mišićne pokretljivosti crijeva, što može dovesti do zastoja crijevnog sadržaja i blokade.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podataka)

• Ozbiljan ili po život opasan osip sa plikovima i ljuštenjem kože koji može početi unutar i oko usta, nosa, očiju i genitalija i proširiti se na druge djelove tijela (Stevens-Johnsonov sindrom ili toksična epidermalna nekroliza).

Dodatni neželjeni efekti kod djece i adolescenata

Generalno, očekuje se da su neželjeni efekti zabilježeni kod djece slični onima zabilježenim kod odraslih. Sljedeći neželjeni efekti su prijavljeni češće kod djece i adolescenata (uzrasta od 5 do 17 godina) u poređenju sa odraslima: pospanost, ili smanjen oprez, umor, glavobolja, povećan apetit, povraćanje, simptomi slični gripu, začepljen nos, bol u stomaku, vrtoglavica, kašalj, groznica, tremor (podrhtavanje), proliv i nemogućnost zadržavanja mokraće.

Postane li bilo koje neželjeno dejstvo ozbiljno ili ako zapazite bilo koje neželjeno dejstvo koje nije spomenuto u ovom uputstvu, obavijestite svog ljekara ili farmaceuta.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Lijek čuvajte na temperaturi do 30°C.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na pakovanju iza oznake „Važi do“. Rok upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog mjeseca.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.