Za liječenje blage do umjerene hipertenzije kod pacijenata koji su stabilizovani uzimanjem pojedinačnih aktivnih sastojaka ovog lijeka u istim dozama.
Odrasli
Esencijalna hipertenzija:
Doza se individualno prilagođava za svakog pacijenata ponaosob u zavisnosti od farmakološkog efekta. Uobičajena doza je jedna tableta, primijenjena jednom dnevno. Ako je neophodno, doza se može povećati na 2 tablete, primijenjene jednom dnevno.
Doziranje kod bubrežne insuficijencije
Tiazidi nijesu diuretici izbora kod pacijenata sa oštećenjem bubrega i nijesu efikasni kada je vrijednost klirensa kreatinina 30 ml/min ili niža (npr. kod umjerene ili teške renalne insuficijencije).
Lijek SKOPRYL plus se ne smije koristiti kao početna terapija kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom. Kod pacijenata sa klirensom kreatinina između 30 i 80 ml/min lijek SKOPRYL plus se može koristiti samo nakon titracije pojedinačnih komponenata lijeka.
Prethodna terapija diureticima
Simptomatska hipotenzija se može javiti nakon početnih doza lijeka SKOPRYL plus; ovo se češće javlja kod pacijenata koji su izgubili dosta tečnosti i/ili soli, kao rezultat prethodne terapije diureticima. Ako je moguće, terapiju diureticima treba prekinuti 2-3 dana prije početka terapije lijekom SKOPRYL plus, a ako to nije moguće, liječenje treba započeti samo lizinoprilom, u dozi od 5 mg.
Upotreba kod starijih pacijenata
Lizinopril je bio podjednako efikasan kod starijih (65 godina ili stariji), kao i kod mlađih pacijenata sa arterijskom hipertenzijom. Kod starijih pacijenata sa arterijskom hipertenzijom, monoterapija sa lizinoprilom je bila podjednako efikasna u smanjenju dijastolnog krvnog pritiska kao monoterapija sa hidrohlortiazidom ili atenololom. U kliničkim studijama, uzrast nije uticao na podnošljivost lizinoprila. U kliničkim studijama, efikasnost i podnošljivost lizinoprila i hidrohlortiazida, primijenjenih istovremeno, bili su slični i kod starijih i kod mlađih pacijenata sa arterijskom hipertenzijom.
Pedijatrijska populacija
Bezbjednost i efikasnost primjene kod djece nije utvrđena.
Način primjene: oralno.
Simptomatska hipotenzija
Simptomatska hipotenzija se rijetko javlja kod pacijenata sa nekomplikovanom hipertenzijom. Vjerovatnije je da će se javiti kod pacijenata sa disbalansom tečnosti npr. kod terapije diuretikom, dijete sa smanjenim unosom soli, dijalize, dijareje ili povraćanja, ili teške renin-zavisne hipertenzije (pogledati djelove 4.5 i 4.8). Kod tih pacijenata je potrebno u odgovarajućim intervalima periodično određivati serumske elektrolite.
Kod pacijenata sa povećanim rizikom od simptomatske hipotenzije, početna terapija i prilagođavanje doze treba da je pod strogim ljekarskim nadzorom. Potreban je oprez kod pacijenata sa ishemijom srca ili cerebrovaskularnom bolešću, zato što nagli pad krvnog pritiska može dovesti do infarkta miokarda ili cerebrovaskularnog insulta.
Ako se javi hipotenzija, pacijenta treba postaviti u ležeći položaj i, ako je neophodno treba primijeniti intravensku infuziju fiziološkog rastvora. Prolazna hipotenzija nije kontraindikacija daljem liječenju. Moguće je ponovno uvođenje terapije sa nižom dozom nakon uspostavljanja efektivnog krvnog volumena i pritiska, ili samostalna primjena pojedinačnih komponenata lijeka.
Kod nekih pacijenata sa srčanom insuficijencijom koji imaju normalan ili niži krvni pritisak, dodatno sniženje krvnog pritiska može se javiti pri upotrebi lizinoprila. Ovaj efekat se može očekivati i obično nije razlog prekida terapije. Ako hipotenzija postane simptomatska, redukcija doze ili prekid terapije ovim lijekom može biti neophodan.
Aortna stenoza i stenoza mitralne valvule /hipertrofična kardiomiopatija
Kao i ostale ACE inhibitore, lizinopril treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa stenozom mitralne valvule i opstrukcijom izlaznog puta lijeve komore kao što su aortna stenoza i hipertrofična kardiomiopatija.
Oštećenje renalne funkcije
Tiazidi nijesu odgovarajući diuretici kod pacijenata sa renalnim oštećenjem i nijesu efikasni kad je vrijednost klirensa kreatinina 30 ml/min ili ispod te vrijednosti (umjerena ili teška bubrežna insuficijencija).
Lijek SKOPRYL plus ne treba upotrebljavati kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina < 80 ml/min) sve dok se titracijom pojedinih komponenti ne pokaže potreba za primjenom doze zastupljene u fiksnoj kombinaciji.
Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom, hipotenzijom koja se javila na početku terapije ACE inhibitorima može doći do nekih daljih oštećenja renalne funkcije. Akutna renalna insuficijencija koja se može javiti je obično reverzibilna.
Kod nekih pacijenata sa bilateralnom ili unilateralnom stenozom renalne arterije, liječenih ACE-inhibitorima, može doći do povećanja uree u krvi i serumskog kreatinina, što uglavnom prestaje sa prekidom terapije. Ovo se češće javlja kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom. Ako je takođe prisutna i renovaskularna hipertenzija postoji povećan rizik od teške hipotenzije i bubrežne insuficijencije. Kod takvih pacijenata liječenje treba započeti pod strogim ljekarskim nadzorom, primjenom manjih doza i pažljivom titracijom doza. S obzirom da liječenje diureticima može dovesti do pojave bubrežne insuficijencije, preporučuje se kontrola funkcije bubrega prvih nekoliko nedjelja od početka terapije ovim lijekom.
Kod nekih hipertenzivnih pacijenata, bez očiglednih znakova već postojeće renalne bolesti, može doći do uglavnom blagog i prolaznog porasta nivoa uree u krvi i kreatinina u serumu, kada se lizinopril primjenjuje istovremeno sa diuretikom. Vjerovatnoća da se to dogodi veća je kod pacijenata sa već postojećim oštećenjem funkcije bubrega. Ako do toga dođe u toku terapije sa lijekom SKOPRYL plus, primjenu lijeka treba prekinuti.
Moguće je ponovo uvođenje terapije sa redukovanom dozom, ili se pojedine komponente mogu primjenjivati samostalno.
Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS)
Postoje dokazi da istovremena primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutnu insuficijenciju bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena, stoga se ne preporučuje (pogledati djelove 4.5 i 5.1).
Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se samo sprovoditi pod nadzorom specijalista i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska. ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istovremeno kod pacijenata sa dijabetičkom nefropatijom.
Prethodna terapija diureticima
Terapiju diureticima je potrebno prekinuti 2-3 dana prije početka liječenja lizinopril/hidrohlordiazidom. Ukoliko to nije moguće, liječenje treba započeti samo lizinoprilom dozom od 5 mg na dan.
Transplatacija bubrega
Nema iskustva u primjeni ovog lijeka kod pacijenata sa nedavno izvršenom transplatacijom bubrega, tako da ga ne treba primjenjivati.
Anafilaktičke reakcije kod pacijenata na hemodijalizi
Primjena lijeka SKOPRYL plus nije indikovana kod pacijenata sa renalnim oštećenjem koje zahtijeva dijalizu. Zabilježena je visoka incidenca pojave anafilaktičkih reakcija kod pacijenata na dijalizi (sa visoko protočnim membranama (npr. AN 69) i tokom afereze lipoproteina niske gustoće (LDL) sa dekstran sulfatom) i istovremenom primjenom ACE inhibitora. Kod ovih pacijenata treba razmotriti primjenu drugog tipa dijalizne membrane ili drugu grupu antihipertenziva.
Anafilaktičke reakcije tokom LDL-afereze
Kod pacijenata koji su na LDL-aferezi sa dekstran sulfatom, rijetko se mogu javiti anfilaktičke reakcije opasne po život. Ove reakcije se mogu izbjeći privremenim prekidom terapije ACE inhibitorima prije svake afereze.
Bolesti jetre
Tiazidne diuretike treba primjenjavati sa oprezom kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre ili progresivnom bolešću jetre, budući da male promjene elektrolitnog balansa mogu dovesti do nastanka hepatičke kome (pogledati dio 4.3). Rijetko, ACE inhibitori su bili povezani sa sindromom koji počinje holestatskom žuticom ili hepatitisom i progredira ka fulminantnoj nekrozi, ponekad i sa smrtnim ishodom. Mehanizam nastanka ovog sindroma nije razjašnjen. Pacijenti koji se liječe lijekom SKOPRYL plus a kod kojih se razvije žutica ili značajno povećanje hepatičkih enzima treba da prekinu primjenu ovog lijeka i da budu pod odgovarajućim medicinskim nadzorom.
Operacija/anestezija
Kod pacijenata kod kojih se izvodi veća hiruška intervencija ili tokom anestezije sa agensima koji izazivaju hipotenziju, lizinopril može blokirati stvaranje angiotenzina II, kao posljedica kompenzatornog oslobađanja renina. Hipotenzija koja se može javiti kao posljedica tog mehanizma dejstva, može se korigovati nadoknadom tečnosti.
Metabolički i endokrini efekti
Kod pacijenata sa dijabetesom koji su na terapiji oralnim antidijabeticima ili insulinom, nivo glukoze je potrebno pažljivo pratiti tokom prvog mjeseca terapije ACE inhibitorom. Liječenje tiazidnim diureticima može smanjiti toleranciju na glukozu. Zbog toga je potrebno prilagođavanje doza antidijabetičnih ljekova, uključujući i insulin.
Moguća je pojava povećanja nivoa holesterola i triglicerida kada se uzimaju tiazidni diuretici.
Terapija tiazidnim diureticima može izazvati hiperurikemiju i/ili giht kod određenih pacijenata. Ipak, lizinopril može povećati izlučivanje mokraćne kisjeline urinom i time umanjiti hiperurikemični efekat hidrohlortiazida.
Disbalans elektrolita
Periodično određivanje elektrolita u serumu treba obavljati u odgovarajućim intervalima kod pacijenata koji se liječe diureticima.
Tiazidi, uključujući hidrohlortiazid, mogu uzrokovati poremećaj ravnoteže tečnosti ili elektrolita (hipokalemija, hiponatremija, hipohloremična alkaloza). Upozoravajući znaci poremećaja ravnoteže tečnosti i elektrolita su: suva usta, žeđ, slabost, letargija, pospanost, bol ili grčevi u mišićima, mišićni zamor, hipotenzija, oligurija, tahikardija i gastrointestinalni poremećaji kao što su mučnina ili povraćanje. Diluciona hiponatremija se može pojaviti kod edematoznih pacijenata kada je toplo. Nedostatak hlorida je uglavnom blag i ne zahtijeva liječenje.
Tiazidi mogu povećati izlučivanje magnezijuma urinom što može dovesti do hipomagnezemije.
Tiazidni diuretici mogu smanjiti izlučivanje kalcijuma urinom i mogu prouzrokovati intermitentno i blago povećanje serumskog kalcijuma. Značajna hiperkalcemija može biti dokaz prikrivenog hiperparatireoidizma. Tiazide treba ukinuti prije obavljanja testova provjere paratireoidne funkcije.
Serumski kalijum
ACE inhibitori mogu izazvati hiperkalemiju zbog toga što inhibiraju oslobađanje aldosterona. Ovaj efekat obično nije značajan kod pacijenata sa normalnom renalnom funkcijom. Međutim, kod pacijenata sa narušenom renalnom funkcijom, dijabetes melitusom i/ili kod pacijenata koji istovremeno uzimaju dodatke kalijuma (uključujući zamjene za so), diuretike koji štede kalijum, heparin, trimetoprim ili kotrimoksazol, takođe poznat kao trimetoprim/sulfametoksazol, i naročito antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzinskih receptora, može se javiti hiperkalemija.
Diuretike koji štede kalijum i blokatore angiotenzinskih receptora treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata koji uzimaju ACE inhibitore, i ujedno treba pratiti vrijednost serumskog kalijuma i renalnu funkciju (pogledati dio 4.5).
Ako se istovremena upotreba gore navedenih agenasa smatra opravdanom, preporučuje se redovno praćenje nivoa kalijuma u serumu (pogledati dio 4.5).
Dijabetični pacijenti
Kod pacijenata sa dijabetesom koji su na terapiji oralnim antidijabeticima ili insulinom, nivo glukoze je potrebno pažljivo pratiti tokom prvog mjeseca terapije ACE inhibitorom (pogledati dio 4.5)
Preosjetljivost/angioneurotski edem
Angioneurotski edem lica, ekstremiteta, usana, jezika, ždrijela i/ili larinksa se rijetko javlja kod pacijenata koji su na terapiji ACE inhibitorima, uključujući i lizinopril. Ovo se može javiti u bilo kojem periodu tokom terapije. U tim slučajevima, primjenu SKOPRYL plus® tableta treba odmah prekinuti i primijeniti odgovarajuće mjere praćenja sve do kompletnog povlačenja simptoma. Čak i u onim slučajevima kada je edem zahvatio samo jezik, bez respiratornog distresa, potrebno je duže posmatranje pacijenta, jer liječenje antihistaminicima i kortikosteroidima može biti nedovoljno.
Vrlo rijetko su prijavljeni smrtni slučajevi zbog angioedema udruženim sa edemom larinksa ili jezika. Ukoliko postoji udružen edem jezika, ždrela i larinksa koji mogu prouzrokovati opstrukciju disajnih puteva, posebno kod onih sa prethodnom operacijom disajnih puteva, treba hitno primijeniti odgovarajuću terapiju (koja može uključiti primjenu adrenalina i/ili mjere koje omogućavaju prohodnost disajnih puteva). Pacijent treba da je pod strogim medicinskim nadzorom sve do potpunog povlačenja simptoma.
Intestinalni angioedem je takođe veoma rijetko zabilježen i treba ga uzeti u obzir kod pacijenata sa abdominalnim bolom, koji su na terapiji ACE inhibitorima.
Angioedem se češće javlja kod pacijenata crne rase nego kod onih druge rase, kada su na terapiji ACE inhibitorima.
Kod pacijenata sa anamnezom angioedema koji nije bio povezan sa terapijom ACE inhibitorima može doći do povećanja rizika od angioedema prilikom davanja ACE inhibitora (pogledati dio 4.3).
Istovremena primjena ACE inhibitora sa sakubitril/valsartanom je kontraindikovana zbog povećanog rizika od pojave angioedema. Nemojte počinjati sa primjenom sakubitrila/valsartana najmanje 36 sati od posljednje doze lizinoprila/hidrohlortiazida. Terapija lizinoprilom/hidrohlortiazidom ne smije biti uvedena najmanje 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (pogledati djelove 4.5 i 4.5).
Istovremena primjena ACE inhibitora sa racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptinom može da dovede do povećanja rizika od angioedema (npr. oticanje disajnih puteva ili jezika, sa ili bez oštećenja respiratorne funkcije) (pogledati dio 4.5). Kod pacijenata koji uzimaju ACE inhibiotre, neophodan je oprez prilikom otpočinjanja terapije sljedećim ljekovima: racekadopril, mTOR inhibitori (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptin.
Kod pacijenata koji uzimaju tiazidne diuretike, reakcije preosjetljivosti se mogu javiti sa ili bez postojaće anamneze o alergiji ili bronhijalnoj astmi.
Pogoršanje ili aktivacija sistemskog lupusa eritematozusa se može javiti prilikom upotrebe tiazida.
Desenzibilizacija
Rijetko se dešava da pacijenti koji su na terapiji ACE inhibitorima tokom desenzibilizacije sa otrovom opnokrilaca (npr. otrov pčele ili ose) imaju opasnu po život anafilaktičku reakciju. Ove reakcije se izbjegavaju privremenim prekidom terapije ACE inhibitorima prije svake desenzibilizacije.
Neutropenija/agranulocitoza
Neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija zabilježene su kod pacijenata koji se liječe ACE inhibitorima. Kod pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom i bez drugih komplikacija, neutropenija se rijetko javlja. Neutropenija i agranulocitoza su reverzibilne nakon prekida terapije ACE inhibitorima. Lizinopril treba primjenjivati sa velikim oprezom kod pacijenata sa kolagenim vaskularnim bolestima, na imunosupresivnoj terapiji, kod liječenja alopurinolom ili prokainamidom, ili kod kombinacije ovih otežavajućih faktora, posebno ako već postoji oštećenje bubrežne funkcije. Neki od ovih pacijenata razvili su teške infekcije, koje u nekoliko slučajeva nijesu reagovale na intenzivnu antibiotsku terapiju. Ako se lizinopril primjenjuje kod ovih pacijenata, savjetuje se periodično praćenje broja bijelih krvnih ćelija, a pacijente treba uputiti da prijave bilo koji znak infekcije.
Rasna pripadnost
ACE inhibitori uzrokuju veću stopu angioedema kod pacijenata crne rase u odnosu na ostale rase.
Kao i ostali ACE inhibitori, lizinopril može biti manje efikasan u snižavanju krvnog pritiska kod pacijenata crne nego kod pripadnika ostalih rasa, vjerovatno zbog veće učestalosti niskog nivoa renina kod hipertenzivnih pacijenata crne rase.
Kašalj
Kašalj se može javiti prilikom primjene ACE inhibitora. Karakteristično, ovaj kašalj je neproduktivan, uporan je i prestaje sa prekidom terapije. Kod postavljanja dijagnoze tipa kašlja, potrebno je uzeti u obzir kašalj izazvan terapijom ACE inhibitorima.
Litijum
Kombinacija ACE inhibitora i litijuma se ne preporučuje (pogledati dio 4.5).
Antidoping test
Hidrohlortiazid sadržan u ovom lijeku može uzrokovati pozitivan analitički rezultat na antidoping testu.
Trudnoća
Liječenje ACE inhibitorima ne bi trebalo započinjati tokom trudnoće. Pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba terapiju ACE inhibitorima da zamijene drugim antihipertenzivnim ljekovima koji imaju dokazan bezbjednosni profil u trudnoći, osim u slučaju kada je terapija ACE inhibitorima neophodna. Nakon što se ustanovi trudnoća, liječenje ACE inhibitorima treba odmah prekinuti, i ukoliko je moguće, započeti alternativnu terapiju (pogledati djelove 4.3 i 4.6).
Horoidalna efuzija, akutna miopatija i sekundarni glaukom zatvorenog ugla
Sulfonamidi ili derivati sulfonamida mogu da izazovu idiosinkratsku reakciju koja dovodi do horoidalne efuzije sa defektom vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog ugla. Simptomi uključuju akutni početak smanjene oštrine vida ili bol u očima i obično se javljaju unutar nekoliko sati do nedjelju dana od početka primjene lijeka. Ukoliko se ne liječi akutni glaukom zatvorenog ugla može dovesti do trajnog gubitka vida. Primarno liječenje podrazumijeva prekid primjene lijeka što je prije moguće. Potrebno je razmotriti hitno medicinsko ili hiruško liječenje, ukoliko se intraokularni pritisak ne stavi pod kontrolu.
Faktori rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog ugla mogu uključivati anamnezu alergije na sulfonamide ili na penicilin.
Nemelanomski karcinom kože
Povećan rizik od nemelanomskog karcinoma kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [bazocelularnog karcinoma (engl. basal cell carcinoma, BCC) i planocelularnog karcinoma (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod izlaganja visokim kumulativnim dozama hidrohlortiazida zabilježen je u dva farmakoepidemiološka ispitivanja, sprovedena na danskim nacionalnim bazama podataka (uključujući Danski registar malignih oboljenja i Nacionalni registar ljekarskih recepata). Fotosenzitivno dejstvo hidrohlortiazida može predstavljati mogući mehanizam za nastanak NMSC.
Potrebno je da se pacijenti koji uzimaju hidrohlortiazid, bilo sam, ili u kombinaciji sa drugim ljekovima, obavijeste o riziku od nemelanomskih malignih tumora kože (NMSC), te da im se savjetuje da redovno kontrolišu kožu zbog mogućeg nastanka bilo kakvih novih lezija ili promjena već postojećih, kao i da prijave sve sumnjive promjene na koži. Pacijentima treba da se savjetuje da ograniče izlaganje sunčevoj svjetlosti i UV zracima, kao i da koriste odgovarajuću zaštitu prilikom izlaganja sunčevoj svetlosti i UV zracima, kako bi se rizik od raka kože sveo na minimum. Sumnjive lezije kože moraju se odmah pregledati, što potencijalno uključuje histološki pregled uzorka biopsije. Takođe, potrebno je da se pažljivo razmotri upotreba hidrohlortiazida kod pacijenata koji su ranije imali rak kože (takođe pogledati dio 4.8).
Akutna respiratorna toksičnost
Nakon uzimanja hidrohlortiazida zabilježeni su veoma rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni respiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidrohlortiazida. Na početku simptomi uključuju dispeneju, povišenu tjelesnu temperaturu, pogoršanje plućne finkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu lijeka SKOPRYL plus i primjeniti odgovarajuće liječenje. Hidrohlortiazid se ne smije davati pacijentima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidrohlortiazida.
Litijum
Reverzibilno povećanje koncentracije litijuma u serumu i toksičnost, prijavljeni su tokom istovremene primjene litijuma sa ACE inhibitorima. Diuretici i ACE inhibitori redukuju renalni klirens litijuma i povećavaju rizik od toksičnosti litijuma. Kombinacija lizinoprila i hidrohlortiazida sa litijumom se zbog toga ne preporučuje, međutim, potrebno je pažljivo praćenje nivoa litijuma u serumu ako se pokaže da je primjena ove kombinacije neophodna (pogledati dio 4.4).
Diuretici koji štede kalijum, dodaci kalijuma, ili zamjena za so koja sadrži kalijum
Iako vrijednosti serumskog kalijuma obično ostaju u granicama normale, kod nekih pacijenata koji su liječeni lizinoprilom/hidrohlortiazidom, može se javiti hiperkalemija. Efekat tiazidnih diuretika da povećavaju gubitak kalijuma se uglavnom umanjuje efektom lizinoprila da štedi kalijum. Upotreba diuretika koji štede kalijum (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), dodataka kalijuma ili zamjene za so koja sadrži kalijum, posebno kod pacijenata koji imaju oštećenje bubrega ili dijabetes melitus, može dovesti do znatnog povećanja serumskog kalijuma. Oprez je neophodan kad se lizinopril/hidrohlortiazid primjenjuje istovremeno sa drugim ljekovima koji povećavaju vrijednost serumskog kalijuma, kao što su trimetoprim i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol), s obzirom na to da je poznato da trimetorpim djeluje kao diuretik koji štedi kalijum slično amiloridu. Zbog toga, kombinacija lizinoprola/hidrohlortiazida sa gore pomenutim ljekovima nije preporučena. Ukoliko je indikovana istovremena upotreba, treba se primjenjivati sa oprezom i sa čestom provjerom serumskog kalijuma (pogledati dio 4.4).
Cikolosporin
Hiperkalemija se može javiti prilikom istovremene primjene ACE inhibitora i ciklosporina. Savjetuje se praćenje serumskog kalijuma.
Heparin
Hiperkalemija se može javiti prilikom istovremene primjene ACE inhibitora i heparina. Savjetuje se praćenje serumskog kalijuma.
Ljekovi koji izazivaju aritmiju tipa Torsades de pointes
Zbog rizika od hipokalemije oprez je potreban kod istovremene primjene hidrohlortiazida i ljekova koji izazivaju aritmiju tipa Torsades de pointes, npr. neki antiaritmici, antipsihotici i drugi ljekovi za koje se zna da izazivaju Torsades de pointes.
Triciklični antidepresivi/antipsihotici/anestetici
Istovremena primjena nekih anestetika, tricikličnih antidepresiva i antipsihotika sa ACE inhibitorima može uzrokovati dalje sniženje krvnog pritiska (pogledati dio 4.4).
Nesteroidni antiinflamatorni/antireumatski ljekovi
Dugotrajna primjena nesteroidnih antiinflamatornih ljekova (selektivni COX-2 inhibitori) može smanjiti antihipertenzivni i diuretski efekat ACE inhibitora i tiazidnih diuretika. Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi i ACE inhibitori imaju aditivni efekat na povećanje nivoa kalijuma u serumu i mogu uzrokovati slabljenje bubrežne funkcije. Ovaj efekat je obično reverzibilan. Rijetko, može doći do akutne bubrežne insuficijencije, posebno kod pacijenata sa poremećajima bubrežne funkcije, kao što su starije i dehidrirane osobe.
Zlato
Nitritoidne reakcije (simptomi vazodilatacije, uključujući crvenilo lica, mučninu, vrtoglavicu i hipotenziju, koji mogu biti veoma teški) nakon parenteralne primjene zlata (npr. natrijum aurotiomalat) češće su primjećene kod pacijenata koji se liječe ACE inhibitorima.
Simpatomimetici
Simpatomimetici mogu redukovati antihipertenzivni efekat ACE inhibitora.
Drugi antihipertenzivni ljekovi
Istovremena primjena drugih antihipertenzivnih ljekova može povećati hipotenzivni efekat lizinoprila i hidrohlortiazida.
Istovremena primjena nitroglicerina i ostalih nitrata ili vazodilatatora može još više sniziti krvni pritisak.
Dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS)
Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana sa većom učestalošću neželjenih dejstava kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutnu insuficijenciju bubrega) u poređenju sa primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (pogledati djelove 4.3, 4.4 i 5.1).
Antidijabetični ljekovi
Epidemiološke studije su pokazale da istovremena upotreba ACE inhibitora i antidijabetika (insulin, oralni antidijabetici) može povećati efekat snižavanja nivoa glukoze u krvi sa rizikom od hipoglikemije. Fenomen se javlja češće u toku prvih nedjelja kombinacije ljekova i kod pacijenata sa oštećenjem bubrega. Dugotrajna kontrolisana klinička ispitivanja sa lizinoprilom nijesu potvrdila te nalaze i ne isključuje se upotreba lizinoprila kod dijabetičara. Ipak se preporučuje da se ovi pacijenti prate (pogledati dalje informacije o antidijabeticima i tiazidnim diureticima).
Amfotericin B (parenteralno), karbenoksolon, kortikosteroidi, kortikotropin (ACTH) ili laksativi
Hidrohlorotijazid može pojačati neravnotežu elektrolita, naročito hipokalemiju.
Soli kalcijuma
Povećanje nivoa serumskog kalcijuma usljed smanjenog izlučivanja može se javiti kod istovremene primjene sa tiazidnim diureticima.
Kardiotonični glikozidi
Hipokalemija uzrokovana primjenom tiazidnih diuretika može pojačati toksični efekat srčanih glikozida.
Holestiramin i holestipol
Resorpcija hidrohlortiazida je smanjena u prisustvu jonsko izmjenjivačkih smola. Zbog toga sulfonamidske diuretike treba primjeniti najmanje sat prije ili 4-6 sati nakon njihove primjene.
Nedepolarišući mišićni relaksansi (npr. tubokurarin hlorid)
Hidrohlortiazid može povećati efekat ovih ljekova.
Sotalol
Hipokalijemija izazvana primjenom tiazida može povećati rizik od aritmija uzrokovanih sotalolom.
Alopurinol
Istovremena primjena ACE inhibitora i alopurinola povećava rizik od oštećenja bubrega i povećava rizik leukopenije.
Citostatici, imunosupresivni agensi, prokainamid
Istovremena upotreba sa ACE inhibitorima može povećati rizik od leukopenije (pogledati dio 4.4).
Alkohol
Alkohol može povećati hipotenzivni efekat bilo kog antihipertenziva.
Antacidi
Antacidi prouzrokuju smanjenje bioraspoloživosti ACE inhibitora.
Presorni amini (npr. epinefrin (adrenalin))
Istovremena upotreba može dovesti do smanjenog odgovora na presorne amine ali nedovoljno da se isključi njihova upotreba.
Barbiturati ili narkotici
Može se javiti potenciranje ortostatske hipotenzije.
Ljekovi koji povećavaju rizik od pojave angioedema
Istovemena primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindikovana i povećava rizik od pojave angioedema (pogledati djelove 4.3 i 4.4).
Istovremena primjena ACE inhibitora sa racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus), i vildagliptinom može dovesti do povećanja rizika od razvoja angioedema (pogledati dio 4.4).
Drugi ljekovi
Indometacin može umanjiti antihipertenzivni efekat istovremenom upotrebom sa lijekom SKOPRYL plus.
Antihipertenzivni efekat lijeka SKOPRYL plus može se potencirati kada se istovremeno daje sa ljekovima koji mogu izazvati posturalnu hipotenziju.
Trudnoća
ACE inhibitori:
Primjena ACE inhibitora se ne preporučuje tokom prvog tromjesečja trudnoće (pogledati dio 4.4). Primjena ACE inhibitora je kontraindikovana tokom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (pogledati djelove 4.3 i 4.4).
Epidemiološki podaci koji se odnose na rizik teratogenog djelovanja ACE inhibitora tokom prvog tromjesečja trudnoće nijesu odlučujući; međutim, čak i malo povećanje rizika se ne može isključiti. Ukoliko primjena ACE inhibitora u terapiji nije neophodna, pacijentkinje koje planiraju trudnoću, trebalo bi da zamijene terapiju ACE inhibitorima drugim antihipertenzivnim ljekovima, koji imaju dokazan bezbjednosni profil u trudnoći.
Nakon što se ustanovi trudnoća, liječenje ACE inhibitorima treba odmah prekinuti i ukoliko je moguće, započeti alternativnu terapiju.
Poznato je da primjena ACE inhibitora tokom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće izaziva humanu fetotoksičnost (smanjenje bubrežne funkcije, oligohidraminin, poremećaj okoštavanja lobanje) i neonatalnu toksičnost (bubrežnu insuficijenciju, hipotenziju, hiperkalijemiju) (pogledati dio 5.3). Ukoliko se dogodi izloženost lijeku od drugog i trećeg tromjesečja trudnoće, preporučuje se ultrazvučni pregled bubrežne funkcije i lobanje. Novorođenčad, čije su majke primjenjivale ACE inhibitore tokom trudnoće, treba pažljivo pratiti zbog moguće pojave hipotenzije (pogledati djelove 4.3 i 4.4).
Hidrohlortiazid
Ograničena su iskustva o primjeni hidrohlortiazida tokom trudnoće, posebno tokom prvog tromjesečja trudnoće. Ispitivanja na životinjama su nedovoljna.
Hidrohlortiazid prelazi placentu. Na osnovu farmakološkog mehanizma djelovanja, primjena hidrohlortiazida tokom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće može ugroziti feto-placentarnu perfuziju, i može izazvati fetotoksične i neonatalne efekte, kao što su: ikterus, poremećaj ravnoteže i trombocitopenija.
Ukoliko nema povoljnog djelovanja na sam tok bolesti, hidrohlortiazid ne treba primjenjivati za liječenje edema i hipertenzije u trudnoći ili preeklampsije, zbog rizika od smanjenja volumena plazme i hipoperfuzije placente.
Hidrohlortiazid ne treba primjenjivati za liječenje esencijalne hipertenzije trudnica, osim u rijetkim slučajevima kada se ne može primijeniti nijedan drugi lijek.
Dojenje
ACE inhibitori
S obzirom da ne postoje podaci o primjeni lizinoprila i hidrohlortiazida u periodu dojenja, ne preporučuje se njegova primjena, i potrebno je primjeniti alternativni lijek utvrđene bezbjednosti, naročito prilikom dojenja novorođenčeta ili prijevremeno rođene bebe.
Hidrohlortiazid
Hidrohlortiazid se izlučuje u majčino mlijeko u malim količinama. Tijazidni diuretici primjenjeni u visokim dozama prouzrokuju jaku diurezu što može inhibirati produkciju mlijeka. Primjena lijeka SKOPRYL plus tokom dojenja se ne preporučuje. Ukoliko se lijek SKOPRYL plus primjenjuje za vrijeme dojenja, doza lijeka treba biti održavana što niže moguće.
Kao i drugi antihipertenzivi, ljekovi koji sadrže kombinaciju lizinoprila i hidrohlortiazida mogu imati blagi do umjereni uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama. Posebno se to odnosi na početak terapije, kada se doza lijeka promijeni ili ako se lijek primjenjuje istovremeno sa alkoholom, ali ovi efekti lijeka zavise i od individualne osjetljivosti.
Prilikom upravljanja vozilima ili rukovanje mašinama treba uzeti u obzir mogućnost pojave vrtoglavice i umora.
| Lizinopril i/ili hidrohlortiazid se obično dobro podnosi. U kliničkim studijama, neželjena dejstva su obično bila blaga i prolazna, i u većini slučajeva nije bio potreban prekid terapije. Neželjena dejstva uglavnom su identična sa već poznatim neželjenim dejstvima, zabilježanim tokom terapije sa lizinoprilom ili hidrohlortiazidom. |
Podaci o predoziranju kod ljudi su ograničeni. Simptomi povezani sa predoziranjem ACE inhibitorima mogu biti: hipotenzija, cirkulatorni šok, poremećaj ravnoteže elektrolita, bubrežna insuficijencija, hiperventilacija, tahikardija, palpitacije, bradikardija, vrtoglavica, anksioznost i kašalj.
U tretmanu predoziranja preporučuje se intravenska infuzija fiziološkog rastvora. Ako se pojavi hipotenzija, pacijenta je potrebno staviti u ležeći položaj. Ukoliko je moguće, takođe se može uzeti u obzir i primjena infuzije angiotenzina II i/ili i.v. primjena kateholamina. Ukoliko se reaguje brzo po predoziranju, treba preduzeti mjere u cilju eliminacije lizinoprila, kao što su: povraćanje sadržaja, gastrična lavaža, primjena adsorbenta i natrijum sulfata. Lizinopril se iz krvi može odstraniti hemodijalizom (pogledati dio 4.4.). Primjena pejsmejkera je indikovana u slučaju bradikardije rezistentne na terapiju. Preporučuje se učestali monitoring vitalnih znakova, vrijednosti serumskih elektrolita i koncentracije kreatinina.
Dodatni znaci predoziranja hidrohlortiazidom su: povećana diureza, besvjesno stanje (npr. koma), konvulzije, pareza, srčana aritmija i bubrežna insuficijencija.
Za tretman bradikardije ili jake reakcije vagusa primijenjuje se atropin.
Ukoliko se primijenjuje i digitalis, hipokalemija može potaknuti srčanu aritmiju.
Farmakoterapijska grupa: Ljekovi koji djeluju na renin-angiotenzin sistem; ACE inhibitori i diuretici
ATC kod: C09BA03
Lijek SKOPRYL plus ima antihipertenzivno i diuretično dejstvo. Lizinopril i hidrohlortiazid se koriste pojedinačno i istovremeno u terapiji hipertenzije gdje su njihovi efekti aditivni.
Lizinopril je inhibitor angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE). Rezultat inhibicije angiotenzina II je vazodilatacija i pad krvnog pritiska.
Hidrohlortiazid je diuretik i antihipertenzivni agens. Samostalna upotreba ovog agensa rezultira povećanjem sekrecije renina. Iako je sam lizinopril antihipertenziv, čak i kod hipertenzivnih pacijenata sa niskom koncentracijom renina, istovremena primjena sa hidrohlortiazidom rezultira većom redukcijom krvnog pritiska.
Lizinopril umanjuje gubitak kalijuma udružen sa hidrohlortiazidom.
Dvostruka blokada sistema renin-angiotenzin-aldosteron (RAAS)
Dva velika randomizirana, kontrolisana ispitivanja (ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora sa blokatorom angiotenzin II receptora.
ONTARGET je bilo ispitivanje sprovedeno kod pacijenata sa kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHROND je bilo ispitivanje kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.
Ta ispitivanja nijesu pokazala nikakav značajan povoljan efekat na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalemije, akutne povrede bubrega i/ili hipotenzije u poređenju sa monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.
ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istovremeno primjenjivati kod pacijenata sa dijabetičkom nefropatijom.
ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji sa ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 i hroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od neželjenih dejstava. Kardiovaskularna smrt i moždani udar oboje su numerički bili učestaliji u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a neželjena dejstva i ozbiljna neželjena dejstva od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bila su učestalije zabilježena u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.
Nemelanomski karcinom kože: Na osnovu dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, između hidrohlortiazida (HCTZ) i nemelanomskih malignih tumora kože (NMSC), primjećena je povezanost zavisna od kumulativne doze. Jedna studija uključila je populaciju koja se sastojala od 71533 slučaja bazocelularnog karcinoma (BCC) i 8629 slučajeva planocelularnog karcinoma (SCC) koji su bili upoređeni sa kontrolnom populacijom od 1.430.833, odnosno 172.462 osoba. Primjena visokih doza hidrohlortiazida (≥ 50 000 mg kumulativno) je bila povezana sa prilagođenim odnosom vjerovatnoće (OR – odds ratio) od 1,29 (interval poverenja 95% CI – confidence interval: 1,23-1,35) za bazocelularni karcinom (BCC) - i 3,98 (95% CI: 3,68-4,31 ) za planocelularni karcinom (SCC). Uočena je povezanost kumulativne doze i odgovora i za bazocelularni (BCC) i za planocelularni karcinom (SCC).
Druga studija je pokazala moguću povezanost karcinoma usana (planocelularni karcinom - SCC) i izlaganja hidrohlortiazidu: 633 slučaja karcinoma usana (planocelularni karcinom) je upoređeno sa kontrolnom populacijom od 63 067 osoba, upotrebom strategije uzorkovanja na osnovu rizika (engl. risk-set sampling). Pokazano je postojanje povezanosti kumulativne doze i odgovora sa prilagođenim OR od 2,1 (95% CI: 1,7-2,6) kod pacijenata koji su ikada uzimali lijek, koji se povećao na OR od 3,9 (3,0-4,9) za visoke doze (~25.000 mg) i OR 7.7 (5.7-10.5) kod najviših kumulativnih doza (~100.000 mg) (pogledati dio 4.4).
Lizinopril
Apsorpcija
U kliničkim studijama, maksimalne serumske koncentracije lizinoprila se pojavljuju između 6 i 8 sati nakon oralne primjene. Na apsorpciju lizinoprila ne utiče prisustvo hrane u gastrointestinalnom traktu.
Distribucija
Opadanje serumskih koncentracija upućuje na produženu terminalnu fazu što ne doprinosi akumulaciji lijeka. Ova terminalna faza vjerovatno predstavlja zasićeno vezivanje za ACE i nije proporcionalna dozi. Nije pronađeno da se lizinopril vezuje za druge proteine plazme.
Biotransformacija i eliminacija
Lizinopril ne podliježe opsežnom metabolizmu i izlučuje se u potpunosti nepromijenjen pretežno urinom.
Stepen resorpcije lizinoprila iznosi približno 25%, što se zaključuje na osnovu količine lizinoprila u urinu, dobijeno tokom kliničkih studija.
Nakon višekratnog doziranja, poluvrijeme eliminacije lizonoprila je bilo 12 sati.
Kod pacijenata sa renalnom insuficijencijom, raspoloživost lizinoprila je slična kao i kod pacijenata sa normalnom renalnom funkcijom sve dok vrijednost glomerularne filtracije ne iznosi 30 ml/min i manje; nakon te vrijednosti maksimalna i prosječna koncentracija lizinoprila u krvi se povećava, produžava se vrijeme za postizanje maksimalne vrijednosti i ponekad se produžava vrijeme za postizanje dinamičke ravnoteže.
Studije na životinjama pokazuju da lizinopril slabo prolazi krvno-moždanu barijeru. Nije bilo klinički značajne farmakokinetske interakcije kada je lizinopril bio istovremeno administriran sa propranololom, digoksinom ili hidrohlortiazidom.
Hidrohlortiazid
Kada su plazmatske koncentracije hidrohlortiazida praćene tokom najmanje 24 sata, primijećeno je da njegovo plazmatsko poluvrijeme eliminacije varira između 5,6 i 14,8 sati. Hidrohlortiazid se ne metaboliše, ali se brzo eliminiše od strane bubrega. Najmanje 61% oralne doze se eliminiše u roku od 24 sata nepromijenjeno.
Hidrohlortiazid prelazi placentarnu barijeru, ali ne i krvno-moždanu barijeru.
Istovremeno uzete višestruke doze lizinoprila i hidrohlortiazida imaju mali ili nikakav efekat na bioraspoloživost tih ljekova. Primjena kombinovane tablete je bioekvivalentna sa zajedničkom primjenom pojedinih supstanci.
I lizinopril i hidrohlortiazid su ljekovi o kojima postoje velika klinička iskustva, svakog posebno i u kombinaciji. Pretklinički podaci su konzistentni sa kliničkim iskustvom.
Za reproduktivnu toksičnost, pogledati dio 4.6.
Manitol;
Kalcijum hidrogen fosfat, bezvodni;
Skrob, kukuruzni;
Skrob, preželatinizirani;
Povidon;
Gvožđe (II) oksid, smeđi (E 172);
Magnezijum stearat.
Nije primjenljivo.
Tri (3) godine.
Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.
Tablete su pakovane u blistere (Al/PVC), i svaki blister sadrži 10 tableta.
Kartonska kutija sadrži 20 tableta (2 blistera) i Uputstvo za lijek.
Nema posebnih zahtjeva.
Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.
SKOPRYL plus tablete predstavljaju kombinovani antihipertenzivni preparat koji sadrži dvije aktivne supstance, lizinopril i hidrohlortiazid.
Lizinopril pripada grupi ljekova inhibitora angiotenzin-konvertujućeg enzima (ACE-inhibitori). Ovi ljekovi djeluju tako što šire krvne sudove i omogućuju srcu da lakše pumpa krv kroz njih u sve djelove Vašeg tijela.
Hidrohlortiazid pripada grupi diuretika (ljekovi koji pospješuju mokrenje). Ovi ljekovi povećavaju izbacivanje vode urinom i stoga smanjuju količinu tečnosti u krvnim sudovima.
Oba sastojaka lijeka SKOPRYL plus se koriste u terapiji visokog krvnog pritiska, koji ako se ne kontroliše može povećati rizik od pojave srčane bolesti ili moždanog udara. Lijek SKOPRYL plus djeluje tako što snižava krvni pritisak, čime se smanjuje ovaj rizik.
Lijek SKOPRYL PLUS ne smijete koristiti ako:
Ukoliko nijeste sigurni da li se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, obratite se Vašem ljekaru.
Upozorenja i mjere opreza
Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije nego što uzmete lijek Skopryl plus.
Morate reći vašem ljekaru ako:
→ Ako uzimate bilo koji od sljedećih ljekova, povećava se rizik od razvoja angioedema (brzo oticanje potkožnog tkiva u području poput grla):
→ Obavijestite Vašeg ljekara, ako ste na tretmanu desenzibilizacije, što se radi u cilju smanjivanja alergijske reakcije na ubod ose i pčele, da uzimate lijek SKOPRYL plus. Postupak desenzibilizacije smanjuje alergijsku reakciju, međutim, ponekad može biti uzrok jače alergijske reakcije ako se tokom tog postupka primjenjuje neki lijek iz grupe ACE inhibitora.
→ Obavijestite Vašeg ljekara, ako ste na terapiji radi uklanjanja holesterola iz tijela putem uređaja (LDL-afereza), da uzimate lijek SKOPRYL plus.
→ Obratite se svom ljekaru ako uzimate bilo koji od ljekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog pritiska:
→ Ljekar Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni pritisak i količinu elektrolita (npr. kalijuma) u krvi u pravilnim vremenskim intervalima. Pogledajte takođe informacije pod naslovom “Lijek SKOPRYL plus ne smijete koristiti ako”.
Obavijestite Vašeg ljekara ukoliko idete na neki operativni zahvat
Prije podvrgavanja operativnom zahvatu (uključujući i zubarske intervencije), obavijestite Vašeg ljekara ili stomatologa da uzimate lijek SKOPRYL plus jer može doći do kratkotrajnog pada krvnog pritiska ako su Vam dati pojedini lokalni ili opšti anestetici za vrijeme liječenja ovim lijekom.
Djeca i adolescenti
Lijek SKOPRYL plus nije namijenjen za upotrebu kod djece.
Ako nijeste sigurni da li se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu prije nego što uzmete lijek SKOPRYL plus.
Primjena drugih ljekova
Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, ili ste do nedavno uzimali neki drugi lijek, uključujući i lijek koji se nabavlja bez ljekarskog recepta. To je iz razloga jer lijek SKOPRYL plus može da utiče na druge ljekove a i drugi ljekovi mogu da djeluju na lijek SKOPRYL plus.
Ljekar će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili preduzeti druge mjere opreza:
- ako uzimate blokator angiotenzinskih II receptora ili aliskiren (pogledajte takođe informacije pod naslovom ''Lijek SKOPRYL plus ne smijete koristiti'' i “Upozorenja i mjere opreza”);
Posebno je važno da Vaš ljekar zna ukoliko uzimate neki od sljedećih ljekova:
Ili ako uzimate:
Imajte u vidu da uzimanje lijeka SKOPRYL plus može uticati na dobijene rezultate analize krvi i urina, koje Vaš ljekar može zatražiti da uradite. U tom slučaju podsjetite Vašeg ljekara da uzimate lijek SKOPRYL plus.
Uzimanje lijeka SKOPRYL PLUS sa hranom ili pićem
Možete uzimati ovaj lijek sa ili bez hrane.
Ljekovi koji se koriste u terapiji visokog pritiska u kombinaciji sa alkoholom mogu imati dodatni efekat i mogu izazvati vrtoglavicu ili ošamućenost. Ako ste zabrinuti oko količine alkohola koju smijete piti dok uzimate lijek SKOPRYL plus, razgovarajte sa Vašim ljekarem.
Plodnost, trudnoća i dojenje
Prije nego što počnete da uzimate neki lijek, posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.
Trudnoća
Morate obavijestiti Vašeg ljekara ako mislite da ste trudni (ili planirate trudnoću). Vaš ljekar će Vam savjetovati da prestanete sa primjenom lijeka SKOPRYL plus prije nego ostanete trudni ili čim saznate da ste u drugom stanju i da umjesto ovog lijeka uzmete drugi.
Lijek SKOPRYL plus se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni više od tri mjeseca, jer može izazvati teško oštećenje ploda ako se primjenjuje nakon trećeg mjeseca trudnoće.
Dojenje
Obavijestite Vašeg ljekara ako dojite ili planirate da dojite bebu. Lijek SKOPRYL plus se ne preporučuje za majke koje doje. Vaš ljekar može da izabere drugi lijek ako želite da dojite, naročito ako je Vaša beba novorođenče ili je prijevremeno rođena.
Uticaj lijeka SKOPRYL PLUS na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama
Lijek SKOPRYL plus može imati blagi efekat na vašu sposobnost da vozite ili rukujete mašinama, posebno na početku liječenja ili kada se mijenja doza i ako se koristi sa alkoholom. Kada vozite ili radite na mašinama treba uzeti u obzir da povremeno može doći do pojave vrtoglavice ili umora.
Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristiti ovaj lijek.
Uobičajena doza je jedna tableta, jednom dnevno, svakog dana u isto vrijeme. Ako je neophodno, doza se može povećati na 2 tablete, jednom dnevno.
Budite posebno pažljivi kada uzimate prvu ili povećanu dozu. Odmah obavijestite Vašeg ljekara ako osjetite vrtoglavicu ili ošamućenost.
Ako već koristite diuretike, Vaš ljekar Vam može smanjiti dozu diuretika, ili čak da Vam kaže da prekinete sa uzimanjem prije nego što počnete da uzimate lijek SKOPRYL plus. Efekat tableta SKOPRYL plus traje 24 sata tako da je potrebno da uzimate tabletu jednom dnevno.
Lijek SKOPRYL plus se može uzimati u bilo koje vrijeme u toku dana, prije, za vrijeme, ili poslije jela. Izaberite vrijeme koje Vam najviše odgovara i uzimajte tablete svaki dan u to vrijeme. To će Vam pomoći da se sjetite da li ste uzeli tabletu tog dana.
Podiona crta na tableti služi samo da olakša lomljenje da bi se lijek lakše progutao, a ne za podjelu na jednake doze.
Uzimajte tablete dok Vam ljekar ne odredi drugačije.
Primjena kod dijece i adolescenata
Lijek SKOPRYL plus nije namijenjen za upotrebu kod djece.
Ako ste uzeli više lijeka SKOPRYL plus nego što je trebalo
Ukoliko ste uzeli veću dozu lijeka SKOPRYL plus nego što bi trebalo, odmah zatražite medicinsku pomoć.
Najčešći simptomi predoziranja su ošamućenost ili vrtoglavica zbog pada krvnog pritiska.
Ako ste zaboravili da uzmete lijek SKOPRYL plus
Nikada ne uzimajte duplu dozu da nadomjestite to što ste preskočili da uzmete lijek!
Ako propustite uzeti lijek, ne uzimajte propuštenu dozu naknadno. Samo nastavite uzimati lijek prema uobičajenom rasporedu.
Ako imate neka dodatna pitanja o upotrebi ovog lijeka, pitajte Vašeg ljekara ili farmaceuta.
Kao i svi ljekovi, i lijek SKOPRYL plus može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.
Prestanite sa uzimanjem tableta i obavijestite svog ljekara odmah ako se pojavi bilo koji od sljedećih simptoma: oticanje lica, usana, jezika i/ili grla uz otežano gutanje ili disanje. To mogu biti znaci alergijske reakcije.
Prijavljena su sljedeća neželjena dejstva:
Česta (javljaju se kod manje od 1/10 pacijenata, ali više od 1/100): vrtoglavica; glavobolja; ošamućenost prouzrokovana iznenadnim i naglim padom krvnog pritiska prilikom naglog ustajanja (ortostatska hipotenzija) koja može dovesti do nesvjestice; kašalj; proliv; povraćanje; problemi sa bubrezima.
Povremena (javljaju se kod manje od 1/100 pacijenata, ali više od 1/1000 pacijenata): neuobičajan osjećaj trnjenja i bockanja, osjećaj da Vam se vrti, poremećaji čula ukusa, promjene raspoloženja, poteškoće sa spavanjem, srčani ili moždani udar kod nekih pacijenata (koji mogu biti posljedica pada krvnog pritiska), ubrzan ili nepravilan rad srca, Raynaud-ov sindrom (hladni prsti na rukama i nogama), kijanje i curenje nosa (rinitis), mučnina, bol u stomaku, loše varenje, osip, svrab, impotencija, osjećaj slabosti i zamora, promjene u laboratorijskim testovima krvi.
Rijetka (javljaju se kod manje od 1/1000 pacijenata, ali više od 1/10000 pacijenata): zbunjenost, suva usta, koprivnjača i svrab, gubitak kose, crvenilo kože, povećanje uree u krvi, problemi sa bubrezima ili insuficijencija bubrega, povećanje dojki kod muškaraca, nizak nivo natrijuma u krvi što može izazvati: slabost, umor, glavobolju, mučninu, povraćanje i grčeve.
Veoma rijetka (javljaju se kod manje od 1/10000 pacijenata, ali više od 1/100000 pacijenata): Bilo je vrlo rijetkih prijava poremećaja broja krvnih ćelija usljed čega može doći do pojave povišene tjelesne temperature ili drhtavice, slabost i umor, upale grla, pojave upalnih procesa u ustima ili grlu, sklonosti ka krvarenju ili pojave modrica. Otečeni limfni čvorovi (žlijezde), autoimuna bolest (stanje u kojem imuni sistem napada sopstveni organizam), nizak nivo šećera u krvi, piskav zvuk pri disanju, upala sinusa, otežano disanje, akutni respiratorni distres (znakovi uključuju težak nedostatak vazduha, povećanu tjelesnu temperaturu, slabost i zbunjenost), zapaljenje pankreasa, alergijska reakcija s oticanjem probavne sluznice (intestinalni angioedem), hepatitis (koji izaziva mučninu, povišenu tjelesnu temperaturu i tamnu mokraću), žutica (žuta prebojenst kože i/ili beonjača), insuficijencija jetre (slabljenje funkcije jetre), povećano znojenje, plikovi, problemi kože, uključujući crvenilo, ljuštenje kože i bolna područja kože, promjene u zapremini urina.
Vrlo rijetko, kod nekih pacijenata dolazi do pojave hepatitisa koji napreduje do insuficijencije (slabosti funkcije) jetre. Ako se razvije žutica, trebalo bi da odmah obavijestite svog ljekara.
Stanje sa grupom simptoma, uključujući povišenu tjelesnu temperaturu, bolove u mišićima i zglobovima i upalu krvnih sudova je prijavljeno. Koža može biti osjetljiva na svijetlost i može se pojaviti osip.
Ostala neželjena dejstva (nepoznata učestalost): depresija, pojava crvenila, bol i oticanje pljuvačnih žlijezda, gubitak apetita (anoreksija), pojava šećera u mokraći, povećana koncentracija mokraćne kiseline u krvi, neravnoteža elektrolita, povećanje holesterola i triglicerida u krvi, giht, nemir, ksantopsija (poremećaj vida u kome preovladava viđenje u žutoj boji), prolazno zamagljenje vida, oslabljen vid ili bol u očima usljed visokog pritiska (mogući znaci nakupljanja tečnosti u vaskularnom sloju oka (horoidalna efuzija), akutnog glaukoma zatvorenog ugla ili akutne miopije), vrtoglavica (osjećaj da Vam se vrti), vaskulitis (zapaljenje krvnih sudova), pojava tečnosti u plućima, zatvor, osjetljivost na svijetlost, rak kože i usana (nemelanomski karcinom kože), neuobičajeno krvarenje ili pojava modrica ispod kože, iritacija želuca, kožne reakcije slične eritemskom lupusu, reaktivacija kutanog eritemskog lupusa (autoimuna bolest), grčevi i slabost mišića, intersticijski nefritis (upala bubrega), povišena telesna temperatura.
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo, recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjeno dejstvo lijeka možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):
Institut za ljekove i medicinska sredstva
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81 000 Podgorica
Tel: +382 (0) 20 310 280
Fah: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:
Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji.
Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.
Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.
Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.
Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.
Šta sadrži lijek SKOPRYL PLUS
Jedna tableta sadrži 20 mg lizinoprila (u obliku lizinopril, dihidrata) i 12.5 mg hidrohlortiazida.
- Pomoćne supstance su: manitol; kalcijum hidrogen fosfat, bezvodni; skrob, kukuruzni; skrob, preželatinizirani; povidon; gvožđe (II) oksid, smeđi (E 172); magnezijum stearat.
Kako izgleda lijek SKOPRYL PLUS i sadržaj pakovanja
Oker-ljubičasta, okrugla, bikonveksna tableta sa podionom crtom na jednoj strani.
Podiona crta služi samo da olakša lomljenje da bi se lijek lakše progutao, a ne za podjelu na jednake doze.
Tablete su pakovane u blistere (Al/PVC), i svaki blister sadrži 10 tableta. Kartonska kutija sadrži 20 tableta (2 blistera) i Uputstvo za lijek.
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole
ALKALOID d.o.o. Podgorica
Svetlane Kane Radević 3/V, 81000 Podgorica, Crna Gora
Proizvođač
ALKALOID AD Skopje,
Bulevar Aleksandar Makedonski 12, Skopje, Republika Severna Makedonija
Režim izdavanja lijeka
Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.
Broj i datum dozvole
2030/24/652 – 677 od 09.02.2024. godine
Ovo uputstvo je posljednji put odobreno
Februar, 2024. godine