LOPRIL H 10mg + 12.5mg tableta

LOPRIL H je indikovan u liječenju blage do umjerene hipertenzije kod pacijenata čija je hipertenzija prethodno stabilizovana primjenom pojedinačnih komponenti lijeka (lizinopril, hidrohlortiazid) u istom odnosu.

Doziranje

Esencijalna hipertenzija

Uobičajena doza lijeka je 1 tableta, jedanput na dan. Kao i druge ljekove koji se primjenjuju jedanput na dan, LOPRIL H bi trebalo uzimati svaki dan u otprilike isto vrijeme.

Generalno, ukoliko se na ovom doznom nivou, u periodu od 2 do 4 nedjelje, ne može ostvariti željeni terapijski efekat, doza lijeka se može povećati na 2 tablete, jedanput na dan.

Bubrežno oštećenje

Tiazidi mogu biti neodgovarajući diuretici za primjenu kod pacijenata s bubrežnim oštećenjem, a neefikasni su kod vrijednosti klirensa kreatinina od 30 ml/min ili nižim (npr. umjerena ili teška bubrežna insuficijencija).

Lijek LOPRIL H ne treba primjenjivati kao početnu terapiju kod bilo kojeg pacijenta sa bubrežnom insuficijencijom.

Kod pacijenata s vrijednostima klirensa kreatinina > 30 ml/min i < 80 ml/min, LOPRIL H se može primijeniti, ali samo nakon doznog titriranja pojedinačnih komponenti lijeka. Preporučena doza lizinoprila, kada se primjenjuje pojedinačno kod pacijenata s blagom bubrežnom insuficijencijom, iznosi 5 mg do 10 mg.

Prethodna diuretska terapija

Nakon početne doze lijeka, moguća je pojava simptomatske hipotenzije, posebno kod pacijenata s deplecijom volumena i/ili soli, usljed prethodnog liječenja diureticima. Primjenu diuretika neophodno je prekinuti 2 do 3 dana prije početka terapije lijekom LOPRIL H. Ukoliko to nije moguće, liječenje treba započeti samo lizinoprilom, u dozi od 5 mg.

Stariji pacijenti

Kod starijih pacijenata nije potrebno posebno prilagoditi doziranje lijeka.

U kliničkim studijama, efikasnost i podnošljivost lizinoprila i hidrohlortiazida, primijenjenih istovremeno, bila je slična kod starijih i mlađih hipertenzivnih pacijenata.

Lizinopril, unutar doznog raspona od 20 mg do 80 mg na dan, bio je podjednako efikasan kod starijih (65 godina i više) i mlađih hipertenzivnih pacijenata. Monoterapija lizinoprilom bila je isto toliko efikasna u snižavanju dijastolnog krvnog pritiska, koliko i monoterapija hidrohlortiazidom ili atenololom. U kliničkim studijama, godine života (starosna dob) nijesu uticale na podnošljivost lizinoprila.

Pedijatrijska primijena

Sigurnost i efikasnost kod djece nijesu ustanovljeni.

Način primjene

Progutati tabletu sa čašom vode.

• Preosjetljivost na lizinopril ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1. ili na bilo koji drugi inhibitor angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitor).
• Preosjetljivost na hidrohlortiazid ili na bilo koji lijek iz grupe derivata sulfonamida.
• Angioedem u povezanosti as ranijom primjenom lijeka iz grupe ACE inhibitora (u anamnezi pacijenta).
• Istovremena primjena lizinoprila i hidrohlortiazida sa sakubitrilom/valsartanom. Liječenje lijekom LOPRIL H ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti djelove 4.4. i 4.5.).
• Hereditarni ili idiopatski angiedem.
• Teško bubrežno oštećenje (kreatinin klirens < 30 ml/min).
• Anurija.
• Teško jetreno oštećenje.
• Drugo i treći trimestar trudnoće (vidjeti dio 4.4 i 4.6).
• Istovremena primjena lijeka LOPRIL H sa ljekovima koji sadrže aliskiren kontraindikovana je kod pacijenata sa diabetes mellitusom ili oštećenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dio 4.5 i 5.1).

Nemelanomski rak kože

Povećani rizik od nemelanomskog raka kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih ćelija (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom pločastih ćelija (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloženosti hidrohlortiazidu (HCTZ) zabilježen je u dvjema epidemiološkim studijama na temelju danskog Nacionalnog registra za rak. Fotosenzibilizirajući efekti hidrohlortiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC.

Pacijente koji primjenjuju hidrohlortiazid potrebno je informisati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovno provjeravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije, te da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koži. Pacijentima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograničena izloženost sunčevoj svjetlosti i UV zracima i, u slučaju izloženosti, odgovarajuća zaštita, radi minimiziranja rizika od raka kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. Takođe, kod pacijenata koji su prethodno imali NMSC može biti potrebno razmotriti opravdanost primjene hidrohlortiazida (vidjeti takođe dio 4.8).

Simptomatska hipotenzija

Simptomatska hipotenzija se rijetko viđa kod pacijenata s nekomplikovanom hipertenzijom, ali je veća mogućnost da se dogodi ukoliko se radi o pacijentu s deplecijom volumena (npr. usljed diuretske terapije, restrikcije soli u prehrani, dijalize, proljeva ili povraćanja), ili ako pacijent ima tešku hipertenziju zavisnu od renina (vidjeti dio 4.5 i 4.8). Kod ovakvih pacijenata treba redovno, u primjerenim vremenskim intervalima, kontrolisati status serumskih elektrolita. Kod pacijenata s povećanim rizikom od simptomatske hipotenzije, započinjanje terapije i prilagođavanje doze lijeka treba se pratiti uz posebno pažljivo medicinsko nadziranje. Detaljno razmatranje primjenjuje se kod pacijenata s ishemijskom bolesti srca ili cerebrovaskularnom bolesti, obzirom da ekcesivan pad krvnog pritiska može rezultirati s infarktom miokarda ili cerebrovaskularnim inzultom.

Ukoliko dođe do hipotenzije, pacijenta treba staviti u ležeći položaj, te po potrebi primijeniti intravensku infuziju normalne fiziološke otopine. Prolazni hipotenzivni odgovor nije kontraindikacija za primjenu narednih doza lijeka. Nakon obnavljanja efektivnog krvnog volumena i krvnog pritiska, liječenje se može ponovo započeti uz reducirano doziranje, ili primjenom odgovarajućih doza bilo koje od aktivnih komponenti lijeka u vidu monoterapije.

Kod nekih pacijenata sa srčanim zatajenjem koji imaju normalan ili nizak krvni pritisak, moguće je dodatno sniženje krvnog pritiska tokom terapije lizinoprilom. Ovaj efekat je predvidiv i obično ne zahtijeva prekid terapije. Ukoliko hipotenzija postane simptomatična, potrebno je smanjenje doze ili prekid terapije.

Stenoza aoralnog ili mitralnog zaliska/hipertrofična kardiomiopatija

Kao i ostale ACE inhibitore, lizinopril treba oprezno primjenjivati kod pacijenata sa stenozom mitralnog zaliska ili s opstrukcijom u oticanja krvi iz lijeve komore kao što je npr. aortalna stenoza ili hipetrofična kardiomiopatija.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema (RAAS)

Postoje dokazi da istovremena primjena ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjenja bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombinovanom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5 i 5.1).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno neophodnom, smije se provoditi samo pod nadzorom specijaliste i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska. ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istovremeno kod pacijenata s dijabetičkom nefropatijom.

Oštećena funkcija bubrega

Tiazidi mogu biti neodgovarajući diuretici za primjenu kod pacijenata s bubrežnim oštećenjem, a neefikasni su pri vrijednostima klirensa kreatinina od 30 ml/min ili nižim (npr. umjerena ili teška bubrežna insuficijencija).

Lizinopril/hidrohlortiazid ne treba primjenjivati kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina ≤80 ml/min), sve dok se titracijom pojedinačnih komponenti ne ukaže potreba za primjenom doza sadržanih u kombinovanoj tableti.

Kod pacijenata sa srčanim zatajenjem, hipotenzija na početku liječenja ACE-inhibitorima, može uzrokovati dalje pogoršanje bubrežne funkcije. Akutno, obično reverzibilno bubrežno zatajenje, zabilježeno je u ovakvim slučajevima.

Kod pojedinih pacijenata s bilateralnom (obostranom) stenozom bubrežnih arterija ili stenozom arterije solitarnog bubrega, koji su liječeni ACE inhibitorima, uočena su povećanja ureje u krvi i kreatinina u serumu, obično reverzibilna po prekidu terapije. Mogućnost javljanja opisanog posebno je izražena kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom. Ako je renovaskularna hipertenzija istovremeno prisutna, povećan je rizik javljanja teške hipotenzije i bubrežne insuficijencije. Kod ovih pacijenata, terapiju treba započeti pod strogim medicinskim nadzorom, uz primjenu niskih doza lijeka i pažljivo dozno titriranje. Obzirom da terapija diureticima može biti faktor koji doprinosi iznad opisanom, bubrežnu funkciju treba pratiti tokom prvih nekoliko nedjelja liječenja lizinopril/hidrohlortiazidom.

Pojedini hipertenzivni pacijenti bez jasno ispoljenih znakova bubrežnog oboljenja mogu, na primjenu lizinoprila s diuretikom, reagovati manjim i prolaznim porastima ureje u krvi i kreatinina u serumu.

Ovo se češće događalo kod pacijenata s oštećenom funkcijom bubrega. U ovakvom slučaju, može biti potrebno smanjiti dozu i/ili obustaviti primjenu diuretika i/ili lizinoprila.

Prethodna diuretska terapija

Primjenu diuretika treba prekinuti 2 do 3 dana prije uvođenja lizinopril/hidrohlortiazida u terapiju. Ako to nije moguće, liječenje treba započeti samo lizinoprilom, primjenom doze od 5 mg.

Transplantacija bubrega

Lizinopril/hidrohlortiazid ne treba primjenjivati kod pacijenata kod kojih je nedavno izvršena transplantacija bubrega, jer nema kliničkog iskustva.

Anafilaktoidne reakcije kod pacijenata na hemodijalizi

Primjena kombinacije lizinopril/hidrohlortiazid nije indikovana kod pacijenata kod kojih se zahtijeva dijaliza usljed zatajenja bubrega. Anafilaktoidne reakcije zabilježene su kod pacijenata podvrgnutih određenim hemodijaliznim procedurama (npr. s membranama visoke propusnosti AN69, kao i tokom afereze lipoproteina niske gustine (LDL) s dekstran sulfatom), a koji istovremeno primaju ACE inhibitor. Kod ovih pacijenata treba se razmotriti mogućnost primjene drukčijeg tipa dijalizne membrane, ili druge klase antihipertenzivnih ljekova.

Anafilaktoidne reakcije u povezanosti s aferezom lipoproteina niske gustine (LDL)

U rijetkim slučajevima, za vrijeme afereze lipoproteina niske gustine (LDL) dekstran sulfatom, javljale su se po život opasne anafilaktičke reakcije kod pacijenata koji su na terapiji ACE inhibitorima. Ovi simptomi se mogu izbjeći privremenim prekidom primjene ACE inhibitora prije svake afereze.

Jetreno oboljenje

Tiazidne diuretike treba s oprezom primjenjivati kod pacijenata s oštećenom funkcijom jetre ili progresivnim oboljenjem jetre, jer minorne promjene u ravnoteži tjelesnih tečnosti i elektrolita kod ovih pacijenata mogu precipitirati razvoj hepatičke kome (vidjeti dio 4.3).

ACE inhibitori se rijetko povezuju sa sindromom koji započinje s holestatskom žuticom ili hepatitisom, progredira do fulminantne nekroze jetre, i (ponekad) uzrokuje smrt. Mehanizam nastanka ovog sidroma nije jasan. Pacijenti koji primaju lizinopril/hidrohlortiazid, a u kojih se razvila žutica, ili značajni porasti jetrenih enzima, trebaju prekinuti terapiju i dobiti odgovarajuće medicinsko praćenje.

Hirurški zahvati/anestezija

Kod pacijenata podvrgnutih velikom hirurškom zahvatu ili anesteziji uz primjenu agenasa koji izazivaju hipotenziju, lizinopril može blokirati stvaranje angiotenzina II zbog kompenzatornog otpuštanja renina. Ako se hipotenzija javi, a smatra se da je rezultat ovog mehanizma, moguće ju je korigovati ekspanzijom volumena.

Metabolički i endokrini efekti

Terapija ACE inhibitorom i tiazidnim diuretikom može narušiti toleranciju glukoze. Prilagođavanje doze antidijabetika, uključujući i insulin, može biti potrebno. Kod dijabetičara koji su na terapiji oralnim antidijabetikom ili insulinom, glikemijski nivoi trebaju biti redovno kontrolisani u toku prvog mjeseca liječenja ACE ihibitorom. Za vrijeme tiazidne terapije, latentni dijabetes može se očitovati i postati manifestan.

Povećani nivoi holesterola i triglicerida mogu biti povezani s tiazidnom diuretskom terapijom.

Tiazidna terapija može kod pojedinih pacijenata precipitirati hiperurikemiju i/ili giht. Međutim, lizinopril može povećati količinu urične kiseline u mokraći i tako ublažiti hiperurikemični učinak hidrohlortiazida.

Disbalans elektrolita

Kao i kod bilo kojeg pacijenta koji prima diuretsku terapiju, potrebno je sprovoditi periodične kontrole serumskih elektrolita, u odgovarajućim intervalima.

Tiazidi, uključujući i hidrohlortiazid, mogu uzrokovati disbalans tečnosti ili elektrolita (hipokalijemija, hiponatrijemija i hipohloremična alkaloza). Znaci upozorenja koji upućuju na razvoj disbalansa tečnosti ili elektrolita su suvoća usta, žeđ, slabost, letargija, pospanost, bol i grčevi u mišićima, mišićni zamor, hipotenzija, oligurija, tahikardija, te gastrointestinalne smetnje poput mučnine ili povraćanja. Diluciona hiponatrijemija se može dogoditi kod edematoznih pacijenata za toplog vremena. Hloridni deficit je uglavnom blag i ne zahtijeva tretman. Pokazalo se da tiazidi povećavaju ekskreciju magnezijuma mokraćom, što može rezultirati hipomagnezijemijom.

Tiazidi mogu umanjiti izlučivanje kalcijuma mokraćom, pa mogu izazvati povremeno i lako povišenje serumskog kalcijuma. Izrazita hiperkalcijemija može biti dokaz skrivenog hiperparatireoidizma. Prije sprovođenja testova funkcije paratiroidne žlijezde, primjenu tiazida treba prekinuti.

Hiperkalijemija

ACE inhibitori mogu uzrokovati hiperkalijemiju jer inhibiraju otpuštanje aldosterona. Taj efekat obično nije značajan kod pacijenata koji imaju normalnu bubrežnu funkciju. Međutim, kod pacijenata s oštećenom bubrežnom funkcijom, diabetes mellitusom i/ili pacijenata koji uzimaju dodatke kalijuma (uključujući nadomjeske soli), diuretike koji štede kalijum (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), druge ljekove koji povećavaju nivo serumskog kalijuma (poput heparina, trimetoprima ili kotrimoksazola koji je poznat i kao trimetoprim/sulfametoksazol), te posebno antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzinskih receptora, može doći do hiperkalijemije. Diuretike koji štede kalijum i blokatore angiotenzinskih receptora potrebno je primjenjivati uz oprez kod pacijenata koji se liječe ACE inhibitorima, uz praćenje vrijednosti kalijuma u serumu i bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.5.).

Dijabetičari

Kod dijabetičara liječenih oralnim antidijabeticima ili insulinom, potrebno je pažljivo praćenje kontrole glikemije na početku liječenja ACE inhibitorima (vidjeti dio 4.5)

Preosjetljivost/angioedem

Angioedem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili grkljana, rijetko je zabilježen kod pacijenata liječenih ACE inhibitorima, uključujući lizinopril. Angiodem se može dogoditi bilo kada u toku terapije. U takvim slučajevima, odmah treba prekinuti primjenu lizinoprila, te sprovesti adekvatnu terapiju uz pažljiv nadzor pacijenta. Vrlo je bitno da se ostvari povlačenje svih simptoma i potpun oporavak, prije otpuštanja pacijenta. Čak i slučajevima kada angioedem uključuje samo oticanje jezika, bez respiratornog distresa, može se zahtijevati prolongirani nadzor pacijenta, obzirom da tretman antihisaminicima i kortikosteroidima može biti nedovoljan.

Veoma rijetko, zabilježeni su slučajevi sa fatalnim ishodom, usljed angioedema u povezanosti s oticanjem (edem) grkljana ili jezika. Kod pacijenata kod kojih su zahvaćeni jezik, glotis ili grkljan, veća je vjerovatnoća da će se javiti opstrukcija disajnih puteva, posebno ako je u njihovoj anamnezi evidentiran raniji hirurški zahvat na disajnim putevima. U ovakvim slučajevima treba odmah započeti urgentnu terapiju, što može uključivati primjenu adrenalina i/ili održavanje prohodnosti disajnih puteva. Pacijent treba biti pod pažljivim medicinskim nadzorom, dok se ostvari potpuno i kontinuirano povlačenje simptoma.

ACE inhibitori uzrokuju veću stopu javljanja angioedema kod pacijenata crne rase, nego kod pacijenata drugih rasa.

Pacijenti u čijoj anamnezi postoji podatak o ranijoj pojavi angioedema koji nije bio povezan sa primjenom ACE inhibitora, izloženi su povećanom riziku od angioedema za vrijeme liječenja ACE inhibitorom (vidjeti dio 4.3).

Kod pacijenata koji primaju tiazide, mogu se desiti hipersenzitivne reakcije, bez obzira da li oni imaju ili nemaju alergiju ili bronhijalnu astmu u svojoj anamnezi. Pogoršanje ili aktivacija sistemskog lupusa eritematozusa zabilježena je uz primjenu tiazida.

Istovremena primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana zbog povećanog rizika od angioedema. Liječenje sakubitrilom/valsartanom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze lijeka LOPRIL H. Liječenje lijekom LOPRIL H ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti djelove 4.3. i 4.5.).

Istovremena primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus)

Kod pacijenata koji istovremeno primjenjuju ACE inhibitore s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolim, temsirolim) i vildagliptinom može biti povećan rizik od angioedema (npr. oticanje disajnih puteva ili jezika, sa ili bez oštećenja plućne funkcije) (vidjeti dio 4.5.). Potreban je oprez kod uvođenja liječenja racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptinom kod pacijenata koji već primjenjuju ACE inhibitor.

Desenzitizacija

Kod pacijenata koji primaju ACE inhibitore tokom tretmana desenzitizacije (npr. na hymenoptera otrov), javljale su se anafilaktoidne reakcije. Kod istih pacijenata, ove reakcije su se izbjegavale privremenim prekidom primjene ACE inhibitora, no one bi se opet ispoljavale u slučaju nenamjerne ponovne izloženosti lijeku.

Neutropenija/agranulocitoza

Neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija, zabilježene su kod pacijenata koji su primali ACE inhibitore. Kod pacijenata s normalnom bubrežnom funkcijom, i bez drugih komplicirajućih faktora, neutropenija se rijetko dešavala. Neutropenija i agranulocitoza su reverzibilne nakon prekida primjene ACE inhibitora. Lizinopril treba sa krajnjim oprezom primjenjivati kod pacijenata sa kolagenskom vaskularnom bolesti, pacijenata koji primaju imunosupresivnu terapiju, alopurinol ili prokainamid, ili kad postoji kombinacija ovih komplicirajućih faktora, posebno uz već postojeće oštećenje bubrežne funkcije. Kod nekih od ispred navedenih pacijenata, razvijale su se ozbiljne infekcije, koje ponekad nisu reagovale na intenzivnu antibiotsku terapiju. Ako se lizinopril primjenjuje kod takvih pacijenata, preporučuju se periodične kontrole broja bijelih krvnih ćelija, a pacijente treba podučiti da prijave svaki znak infekcije.

Rasa

ACE inhibitori uzrokuju veću stopu javljanja angiedema kod pacijenata crne rase, nego kod pacijenata drugih rasa.

Kao i drugi ACE inhibitori, lizinopril može biti manje efikasan u snižavanju krvng pritiska kod pacijenata crne rase, nego kod pacijenata drugih rasa, vjerovatno zbog veće prevalencije stanja niskog renina kod hipertenzivnih pacijenata crne rase.

Kašalj

Kašalj je zabilježen u povezanosti s primjenoma ACE inhibitora. Karakteristično, radi se o suvom, perzistirajućem kašlju, koji se povlači nakon prekida terapije. Kašalj indukovan primjenom ACE inhibitora bi se trebao razmotriti u diferencijalnoj dijagnozi kašlja.

Litijum

Kombinacija ACE inhibitora i litijuma se generalno ne preporučuje (vidjeti dio 4.5).

Anti-doping test

Hidrohlortiazid sadržan u ovom lijeku može proizvesti pozitivan analitički rezultat prilikom anti- doping testa.

Trudnoća

Terapiju ACE inhibitorima ne treba započinjati u toku trudnoće. Izuzev u slučaju kada se kontinuirano liječenje ACE inhibitorima smatra neophodnim, pacijentkinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alternativnu antihipertenzivnu terapiju, s utvrđenim sigurnosnim profilom za primjenu u trudnoći. Čim se trudnoća potvrdi, liječenje ACE inhibitorima treba bez odlaganja prekinuti, te, ako je to prikladno, uključiti alternativnu terapiju (vidjeti dio 4.3 i 4.6).

Efuzija sudovnjače, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog ugla

Ljekovi koji sadrže sulfonamide ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju koja može dovesti do efuzije sudovnjače i ispada vidnog polja, akutne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog ugla. Simptomi uključuju akutni početak smanjene oštrine vida ili bol u oku i obično se javlja u roku od nekoliko sati do nedjelja od započinjanja primjene lijeka. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog ugla može dovesti do trajnog gubitka vida. Primarni tretman je prekinuti primjenu lijeka što je brže moguće. Ako se ne postigne kontrola intraokularnog pritiska, možda će biti potrebno hitno razmotriti medicinske ili hirurške tretmane. Faktori rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog ugla mogu uključivati porodičnu anamnezu alergije na sulfonamid ili penicilin.

Akutna respiratorna toksičnost

Nakon uzimanja hidrohlortiazida zabilježeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni respiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidrohlortiazida. Na početku simptomi uključuju dispneju, vrućicu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu lijeka LOPRIL H i primijeniti odgovarajuće liječenje. Hidrohlortiazid se ne smije davati pacijentima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidrohlortiazida.

Drugi antihipertenzivi

Kod istovremene primjene drugih antihipertenziva može se javiti dodatni pad krvnog pritiska. Istovremena primjena gliceril trinitrata i drugih nitrata ili ostalih vazodilatatora, može dodatno smanjiti krvni pritisak.

Istovremenu primjenu lizinoprila s ljekovima koji sadrže aliskiren treba izbjegavati (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema (RAAS) kombinovanom primjenom ACE-inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću neželjenih djelovanja kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u poređenju s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti djelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Ljekovi koji mogu povećati rizik od pojave angioedema

Istovremena primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindikovana jer povećava rizik od angioedema (vidjeti djelove 4.3. i 4.4.).

Istovremena primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. temsirolimus, sirolimus, everolimus) i vildagliptionom može povećati rizik od angioedema (vidjeti djelove 4.4.).

Istovremena primjena sa tkivno-specifičnim aktivatorima plazminogena može povećati rizik od angioedema.

Litijum

Reverzibilna povećanja serumskih koncentracija litijuma, kao i povećanje njegove toksičnosti, zabilježeni su tokom istovremene primjene litijuma s ACE inhibitorima. Diuretici i ACE inhibitori umanjuju bubrežni klirens litijuma, što predstavlja veliki rizik za ispoljavanje toksičnosti litijuma. Istovremena primjena kombinacije lizinoprila i hidrohlortiazida s litijumom se ne preporučuje, a u slučaju da se ova kombinacija ljekova dokazala kao neophodna, treba sprovoditi pažljivo praćenje nivoa litijuma u serumu (vidjeti dio 4.4).

Dodaci (suplementi) kalijuma, diuretici koji štede kalijum ili zamjene za soli koje sadrže kalijum, te drugi ljekovi koji mogu povećati nivo kalijuma u serumu

Gubitak kalijuma usljed primjene tiazidnih diuretika je obično ublažen efektom lizinoprila na očuvanje kalijuma. Iako vrijednosti kalijuma u serumu obično ostaju unutar granica normale, kod nekih pacijenata liječenih lizinoprilom može se javiti hiperkalijemija. Primjena diuretika koji štede kalijum (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), suplemenata kalijuma ili zamjena za soli koje sadrže kalijum, posebno kod pacijenata s oštećenom bubrežnom funkcijom ili diabetes mellitusom, može dovesti do značajnog povećanja serumskog kalijuma. Potreban je oprez i kada se lizinopril primjenjuje istovremeno s drugim ljekovima koji povećavaju vrijednosti kalijuma u serumu, kao što su trimetoprim i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) jer je poznato da trimetoprim djeluje poput diuretika koji štedi kalijum, kao što je amilorid. Stoga se kombinacija lizinopril/hidrohlortiazid s navedenim ljekovima ne preporučuje. Ako se zahtijeva primjena kombinacije lizinopril/hidrohlortiazid s bilo kojim od ovih ljekova, potreban je oprez, uz česte kontrole serumskog kalijuma (vidjeti dio 4.4).

Ljekovi koji uzrokuju torsades de pointes

Zbog rizika od hipokalijemije, potreban je oprez kod istovremene primjene hidrohlortiazida i ljekova koji uzrokuju torsades de pointes, npr. pojedini antiaritmici, neki antipsihotici i drugi ljekovi koji su poznati kao induktori torsades de pointes.

Triciklički antidepresivi/antipsihotici/anestetici

Istovremena primjena pojedinih anestetika, tricikličkih antidepresiva i antipsihotika s ACE inhibitorima, može rezultirati daljim sniženjem krvnog pritiska (vidjeti dio 4.4).

Nesteroidni antiinflamatorni/antireumatski ljekovi (NSAIL) uključujući acetilsalicilnu kiselinu

Hronična primjena nesteroidnih antiinflamatornih/antireumatskih ljekova (selektivni COX-2 inhibitori, acetilsalicilna kiselina ˃3 g/dan, neselektivni NSAIL), može umanjiti antihipertenzivni i diuretski efekat ACE inhibitora i tiazidnih diuretika. NSAIL i ACE inhibitori ispoljavaju aditivni efekat na povećanje serumskog kalijuma, što može rezultirati pogoršanjem bubrežne funkcije. Ovaj efekat je obično reverzibilan. Rijetko se može desiti akutno zatajenje bubrega, posebno kod pacijenata s kompromitovanom bubrežnom funkcijom, kao što su stariji i dehidrirani pacijenti.

Zlato

Nitritoidne reakcije (simptomi vazodilatacije koji uključuju napade crvenila, mučninu, omamljenost i hipotenziju, koji mogu biti veoma izraženi), nakon injekcije sa sadržajem zlata (npr. natrijum aurotiomalat), zabilježene su češće kod pacijenata koji se liječe ACE inhibitorima.

Simpatomimetici

Simpatomimetici mogu umanjiti antihipertenzivni efekat ACE inhibitora. Tiazidi mogu smanjiti arterijski odgovor na noradrenalin, ali ne u tolikoj mjeri da bi onemogućili djelotvornost presornog lijeka pri terapijskoj primjeni.

Antidijabetici

Liječenje sa tiazidnim diuretikom može smanjiti toleranciju glukoze. Ovaj fenomen će se vjerovatnije ispoljiti u toku prvih nedjelja kombinovane terapije, kao i kod pacijenata sa bubrežnim oštećenjem. Kod dijabetičara, potreba za drugim antidijabetičkim ljekovima, uključujući i insulin, može biti povećana, smanjena ili nepromijenjena.

Hiperglikemijski efekat diazoksida može biti pojačan primjenom tiazida.

Amfotericin B (perenteralni), karbenoksolon, kortikosteroidi, kortikotropin (ACTH) ili stimulativni laksativi

Može se očekivati da će ljekovi koji se povezuju s gubitkom kalijuma i hipokalijemijom (npr. drugi kaliuretični diuretici, laksativi, amfotericin, karbenoksolon, derivati salicilne kiseline), potencirati smanjenje kalijuma uzrokovano hidrohlortiazidom.

Hipokalijemija se može razviti tokom konkomitantne primjene steroida ili adrenokortikotropnog hormona (ACTH).

Soli kalcijuma

Tiazidni diuretici mogu povećati nivoe kalcijuma u serumu usljed smanjene ekskrecije. Ako se dodaci kalcijuma ili vitamina D moraju propisati, potrebno je pratiti nivoe kalcijuma u serumu, i u skladu s njima podešavati dozu.

Srčani glikozidi

Hipokalijemija može senzibilizirati ili pojačati odgovor srca na toksične efekte digitalisa (npr. povećanje ventrikularne iritabilnosti).

Holestiramin i holestipol

Holestiramin ili holestipol mogu redukovati apsorpciju hidrohlortiazida. Zbog toga, sulfonamidne diuretike treba primjenjivati najmanje 1 sat prije, ili 4 do 6 sati nakon uzimanja ovih ljekova.

Nedepolarizirajući mišićni relaksansi

Tiazidi mogu povećati odgovor na nedepolarizirajuće relaksanse skeletnih mišića (npr. tubokurarin).

Trimetoprim

Istovremena primjena ACE inhibitora i tiazida s trimetoprimom povećava rizik od hiperkalijemije.

Sotalol

Hipokalijemija uzrokovana tiazidima može povećati rizik od aritmije uzrokovane sa sotalolom.

Alopurinol

Istovremena primjena ACE inhibitora i alopurinola povećava rizik od bubrežnog oštećenja, a može dovesti i do povećanog rizika od leukopenije.

Ciklosporin

Istovremena primjena ACE inhibitora i ciklosporina, povećava rizik od bubrežnog oštećenja i hiperkalijemije.

Preporučuje se praćenje vrijednosti kalijuma u serumu.

Istovremeno liječenje s ciklosporinom može povećati rizik od hiperurikemije i komplikacija tipa gihta.

Heparin

Tokom istovremene primjene ACE inhibitora i heparina može se javiti hiperkalijemija. Preporučuje se praćenje vrijednosti kalijuma u serumu.

Lovastatin

Istovremena primjena ACE inhibitora i lovastatina povećava rizik od hiperkalijemije.

Citostatici, imunosupresivi, prokainamid

Tiazidi mogu smanjiti bubrežnu ekskreciju citotoksičnih ljekova (npr. ciklofosfamid, metotreksat) i potencirati njihove mijelosupresivne efekte (vidjeti dio 4.4.).

mTOR inhibitori (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus)

Kod pacijenata koji istovremeno primjenjuju mTOR inhibitore može biti povećan rizik od angioedema (vidjeti dio 4.4.).

Kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol)

Kod pacijenata koji istovremeno primjenjuju kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) može biti povećan rizik od hiperkalijemije (vidjeti dio 4.4.).

Amantadin

Tiazidi mogu povećati rizik od neželjenih djelovanja uzrokovanih amantadinom.

Alkoholi, barbiturati ili anestetici

Posturalna hipotenzija može se pogoršati istovremenim uzimanjem alkohola, barbiturata ili anestetika.

Sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama

Kombinacija lizinopril/hidrohlortiazid može imati blag do umjeren efekat na sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama (vidjeti dio 4.7).

Trudnoća

ACE inhibitori:

Primjena ACE inhibitora se ne preporučuje za vrijeme prvog trimestra trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena ACE inhibitora je kontraindikovana za vrijeme drugog i trećeg trimestra trudnoće (vidjeti dio 4.3 i 4.4).

Epidemiološka evidencija vezana uz rizik od teratogenih efekata nakon izloženosti ACE inhibitorima tokom prvog tromjesečja trudnoće nije uvjerljiva, no ipak malo povećanje rizika se ne može isključiti. Izuzev u slučaju kada se liječenje ACE inhibitorima smatra neophodnim, pacijentikinje koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alternativnu antihipertenzivnu terapiju s utvrđenim sigurnosnim profilom za primjenu u trudnoći. Čim se trudnoća potvrdi, liječenje ACE inhibitorima treba bez odlaganja prekinuti, te, ako je to prikladno, uključiti alternativnu terapiju.

Poznato je da izloženost terapiji ACE inhibitorima tokom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće uzrokuje fetotoksičnost kod ljudi (smanjena bubrežna funkcija, oligohidramnion, usporavanje okoštavanja lobanje) i neonatalnu toksičnost (zatajenje bubrega, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti dio 5.3.). Ako je do izloženosti ACE inhibitorima došlo u periodu od drugog tromjesečja trudnoće, preporučuje se ultrazvučni pregled bubrežne funkcije i kostiju lobanje.

Novorođenčad čije su majke u trudnoći primale ACE inhibitore, trebaju se pažljivo pratiti zbog mogućnosti pojave hipotenzije (vidjeti djelove 4.3. i 4.4.).

Hidrohlortiazid:

Iskustva sa primjenom hidrohlortiazida za vrijeme trudnoće su ograničena, posebno tokom prvog trimestra. Ispitivanja na životinjama su insuficijentna.

Hidrohlortiazid prolazi placentu. Na osnovu farmakološkog mehanizma djelovanja hidrohlortiazida, njegova primjena za vrijeme drugog i trećeg trimestra trudnoće može kompromitovati fetoplacentarnu perfuziju, te može izazvati fetalne i neonatalne efekte kao što su: ikterus, poremećaj ravnoteže elektrolita i trombocitopenija.

Hidrohlortiazid se ne smije primjenjivati kod gestacijskog edema, gestacijske hipertenzije ili preeklampsije, zbog rizika od smanjenog volumena plazme i placentarne hipoperfuzije, bez korisnog efekta na tok bolesti.

Hidrohlortiazid se ne treba primjenjivati kod esencijalne hipertenzije kod trudnica, osim u rijetkim situacijama kada se ne može primijeniti nijedna druga terapija.

Dojenje

ACE inhibitori:

S obzirom na nedostupnost informacija o primjeni kombinacije lizinopril/hidrohlortiazid tokom perioda dojenja, ona se i ne preporučuje. Prednost se daje alternativnim terapijama, sa bolje utvrđenim sigurnosnim profilima tokom dojenja, posebno za vrijeme dojenja novorođenčeta ili prijevremeno rođenog djeteta.

Hidrohlortiazid:

Hidrohlortiazid se izlučuje u majčino mlijeko u malim količinama. Visoke doze tiazida koje izazivaju intenzivnu diurezu, mogu inhibirati stvaranje majčinog mlijeka. Primjena kombinacije lizinopril/hidrohlortiazid tokom dojenja se ne preporučuje. Ako se kombinacija lizinopril/hidrohlortiazid primjenjuje tokom dojenja, dozu treba održavati što je moguće nižom.

Kao i drugi antihipertenzivi, kombinovani ljekovi sa sadržajem lizinoprila i hidrohlortiazida, mogu imati blag do umjeren efekat na sposobnost upravljanja vozilima i rada na mašinama. Posebno na početku liječenja, prilikom promjene doze, kao i u slučaju primjene u kombinaciji s alkoholom, mada su ovi efekti zavise od individualne osjetljivosti.

Za vrijeme upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama povremeno se mogu javiti vrtoglavica ili umor.

Sljedeća neželjena dejstva su uočena i prijavljena tokom liječenja lizinoprilom i/ili hidrohlortiazidom, uz učestalost javljanja kako slijedi:

vrlo često (≥ 10)

često (≥ 1/100 do < 1/10)

povremeno (≥ 1/1.000 do <1/100)

rijetko (≥ 1/10.000 do 1/1.000)

vrlo rijetko (<1/10.000)

nije poznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Najčešće zabilježene neželjene reakcije su kašalj, vrtoglavica, hipotenzija, te glavobolja, a mogu se javiti u 1 do 10% liječenih pacijenata. U kliničkim studijama, neželjena dejstva su obično blaga i prolazna, i u većini slučajeva nisu zahtjevali prekid liječenja.

Lizinopril:

* Vrlo rijetko, kod nekih pacijenata, zabilježen je neželjeni razvoj hepatitisa koji je progredirao do zatajenja jetre. Pacijenti koji se liječe kombinacijom lizinopril/hidrohlortiazid, a kod kojih je nastala žutica ili značajno povećanje jetrenih enzima, trebaju prekinuti sa primjenom lizinopril/hidrohlortiazida, te biti odgovarajuće medicinski praćeni.

** Zabilježen je kompleks simptoma koji može uključivati jedan ili više od sljedećih: groznicu, vaskulitis, mijalgiju, artralgiju/artritis, pozitivna antinuklearna antitijela (ANA), povišenu sedimentaciju eritrocita, eozinofiliju i leukocitozu, osip, fotosenzitivnost ili druge dermatološke manifestacije.

Hidrohlortiazid:

Opis odabranih neželjenih djelovanja

Nemelanomski rak kože: Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, između hidrohlortiazida i NMSC-a primijećena je povezanost zavisna od kumulativne doze (vidjeti također djelove 4.4. i 5.1.).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštiteQR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi

Dostupni su ograničeni podaci o predoziranju kod ljudi. Simptomi koji se povezuju s predoziranjem ACE ihibitorima su: hipotenzija, cirkulatorni šok, disbalans elektrolita, zatajenje bubrega, hiperventilacija, tahikardija, palpitacije, bradikardija, omamljenost, anksioznost i kašalj.

Dodatni simptomi predoziranja hidrohlortiazidom su: povećana diureza, depresija svijesti (uključujući i komu), konvulzije, pareza, srčane aritmije i zatajenje bubrega.

Ako je primijenjen još i digitalis, hipokalijemija može naglasiti srčane aritmije.

Liječenje

Preporučena terapija predoziranja je intravenska infuzija normalne fiziološke otopine. Ako dođe do hipotenzije, pacijenta treba postaviti u ležeći položaj. U slučaju da je dostupno, može se takođe razmotriti i liječenje infuzijom angiotenzina II i/ili intravenskim kateholaminima. Ako se ingestija lijeka dogodila nedavno, treba preduzeti mjere za odstranjivanje lizinoprila (npr. indukciju povraćanja, ispiranje želuca, primjenu absorbenasa i natrijum sulfata). Lizinopril se može odstraniti iz opše cirkulacije hemodijalizom (vidjeti dio 4.4.). Kod bradikardije rezistentne na terapiju, indikovan je pacemaker. Vitalni znaci, elektroliti u serumu i koncentracije kreatinina, trebaju se često kontrolisati.

Bradikardiju ili ekstenzivne vagalne reakcije, treba liječiti primjenom atropina.

Farmakoterapijska grupa: ACE inhibitori i diuretici.

ATC kod: C09BA03.

LOPRIL H je kombinovani lijek sa sadržajem fiksnih doza lizinoprila, koji je inhibitor angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitor) i hidrohlortiazida koji je tiazidni diuretik. Obje komponente lijeka imaju komplementarne načine djelovanja, te ispoljavaju aditivan antihipertenzivni efekat.

Lizinopril

Mehanizam djelovanja

Lizinopril je inhibitor peptidil dipeptidaze. Lizinopril inhibira angiotenzin konvertirajući enzim (ACE) koji katalizuje prevođenje angiotenzina I u vazokonstriktivni peptid angiotenzin II. Angiotenzin II također stimuliše izlučivanje aldosterona iz kore nadbubrežne žlijezde. Inhibicija ACE rezultira sniženim koncentracijama angiotenzina II, što dovodi do sniženja vazopresorne aktivnosti i smanjene sekrecije aldosterona. Ovo posljednje može dovesti do porasta koncentracije kalijuma u serumu.

Farmakodinamski efekti

Iako se smatra da je mehanizam putem kojeg lizinopril snižava krvni pritisak prvenstveno zasnovan na supresiji renin-angiotenzin-aldosteron sistema, lizinopril djeluje antihipertenzivno čak i kod pacijenata sa hipertenzijom koju prati stanje niskog renina. ACE je identičan kininazi II, enzimu koji razgrađuje bradikinin. Da li povećani nivoi bradikinina, moćnog vazodilatornog peptida, imaju ulogu u terapijskim efektima lizinoprila, ostaje tek da se evaluira.

Klinička sigurnost i efikasnost

Ljekovi koji djeluju na renin-angiotenzin sistem (RAS)

Dva velika randomizirana, kontrolisana ispitivanja (ONTARGET (eng. Ongoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Vetaerans Affairs Nephropathy in Diabetes) ispitivala su primjenu kombinacije ACE-inhibitora sa blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje sprovedeno kod pacijenata sa kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili s diabetes mellitusom tipa II uz dokaze oštećenja ciljnih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje kod pacijenata sa diabetes mellitusom tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.

Ta ispitivanja nijesu pokazala nikakav značajan povoljan efekat na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalemije, akutnog oštećenja bubrega i/ili hipotenzije u poređenju sa monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE-inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE-inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istovremeno primjenjivati kod pacijenata sa dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE-inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora kod pacijenata s diabetes mellitusom tipa 2 i hroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar oboje su numerički bili učestaliji u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni događaji i ozbiljni štetni događaji od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije zabilježeni u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Hidrohlortiazid

Mehanizam djelovanja

Hidrohlortiazid je diuretik i antihipertenzivni agens. On djeluje na mehanizam reapsorpcije elektrolita u distalnim bubrežnim tubulima, te pojačava ekskreciju natrijuma i hlorida u približno ekvivalentnim količinama. Natriureza može biti udružena s određenim gubitkom kalijuma i bikarbonata. Mehanizam antihipertenzivnog djelovanja hidrohlortiazida nije poznat.

Farmakodinamski efekti

Tiazidi obično ne utiču na normalni krvni pritisak.

Nemelanomski rak kože

Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, između hidrohlortiazida i NMSC-a primijećena je povezanost zavisna od kumulativne doze. Jedna studija uključila je populaciju koja se sastojala od 71.533 slučaja BCC-a i 8.629 slučajeva SCC-a koji su bili upoređeni s 1.430.833, odnosno 172.462 slučaja u kontrolnoj populaciji. Velika primjena hidrohlortiazida (≥ 50.000 mg kumulativno) bila je povezana s prilagođenim omjerom izgleda (engl. odds ratio, OR) od 1,29 (95% Cl: 1,23-1,35) za BCC i 3,98 (95% Cl: 3,68-4,31) za SCC. Primijećena je jasna povezanost odgovora kumulativne doze i za BCC i za SCC. Druga studija pokazala je moguću povezanost između raka usne (SCC) i izlaganja hidrohlortiazidu: 633 slučaja raka usne bilo je upoređeno s 63.067 ispitanika iz kontrolne populacije, primjenom strategije uzorkovanja na temelju rizika (engl. risk-set sampling). Povezanost odgovora i kumulativne doze dokazana je s prilagođenim OR 2,1 (95% Cl: 1,7-2,6) s povećanjem na OR 3,9 (3,0-4,9) za veliku primjenu hidrohlortiazida (~25.000 mg) i OR 7,7 (5,7-10,5) za najvišu kumulativnu dozu (~100.000 mg) (vidjeti i dio 4.4).

Istovremena primjena lizinoprila i hidrohlortiazida ima vrlo mali, ili nikakav efekat na bioraspoloživost bilo kojeg od ova dva lijeka. Bioekvivalencija je nakon primjene kombinovane tablete, ista kao i nakon istovremene primjene ova dva lijeka pojedinačno.

Lizinopril

Resorpcija

Nakon oralne primjene lizinoprila, maksimalne koncentracije u serumu ostvaruju se unutar otprilike 7 sati, iako je kod pacijenata s akutnim infarktom miokarda postojala tendencija malog odlaganja u vremenu potrebnom za postizanje maksimalnih koncentracija lijeka u serumu.

Na temelju količina lijeka nađenih u mokraći, procjenjuje se da stepen resorpcije lizinoprila iznosi oko 25%, s varijabilnošću između pacijenata 6-60%, pri svim testiranim dozama (5-80 mg). Apsolutna bioraspoloživost smanjena je za oko 16% kod pacijenata sa zatajenjem srca.

Prisustvo hrane ne utiče na resorpciju lizinoprila.

Distribucija

Čini se da se lizinopril ne veže na druge serumske proteine plazme, izuzev za cirkulišući angiotenzin konvertujući enzim (ACE).

Studije na pacovima pokazale su da lizinopril slabo prolazi krvno-moždanu barijeru.

Eliminacija

Lizinopril se ne metabolizira, a resorbovani lijek se u potpunosti izlučuje u nepromijenjenoj formi putem mokraće.

Nakon primjene višestrukih doza, lizinopril ima efektivni poluživot akumulacije od 12,6 sati. Klirens lizinoprila kod zdravih ispitanika iznosi oko 50 ml/min. Pad koncentracija u serumu pokazuje produženu terminalnu fazu, koja ne doprinosi akumulaciji lijeka. Ova terminalna faza vjerojatno predstavlja zasićeno vezanje za ACE, te nije proporcionalna dozi.

Jetreno oštećenje

U poređenju sa zdravim subjektima, oštećenje jetrene funkcije kod pacijenata s cirozom, doveo je do smanjenja resorpcije lizinoprila (za oko 30%, prema nalazu u urinu), ali povećanja izloženosti lijeku (za oko 50%), usljed smanjenog klirensa.

Bubrežno oštećenje

Oštećenje bubrežne funkcije smanjuje eliminaciju lizinoprila, koji se izlučuje putem bubrega, ali ovo smanjenje postaje klinički značajno tek kad brzina glomerularne filtracije padne ispod 30 ml/min.

I lizinopril i hidrohlortiazid su ljekovi s opsežnim kliničkim iskustvom, kako pojedinačno, tako i u kombinaciji. Sve relevantne informacije za propisivača ovog lijeka, navedene su u drugim djelovima Sažetka karakteristika lijeka.

• Kalcijum hidrogenfosfat dihidrat
• Manitol
• Skrob, kukuruzni
• Skrob, preželatinizirani
• Magnezijum stearat
• Talk
• Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni
• Gvožđe (III) oksid, žuti (E172).

Nije primjenljivo.

3 godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Unutrašnje pakovanje je PVC/Al blister sa 10 tableta.

Spoljašnje pakovanje je kartonska kutija koja sadrži 2 blistera (ukupno 20 tableta) i Uputstvo za lijek.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Lijek LOPRIL H se primjenjuje za liječenje visokog krvnog pritiska (hipertenzije). Lijek LOPRIL H sadrži dvije aktivne supstance koje se zovu lizinopril i hidrohlortiazid.

Lizinopril pripada grupi ljekova koji se zovu ACE inhibitori. On djeluje tako što širi Vaše krvne sudove.

Hidrohlortiazid pripada grupi ljekova koji se zovu diuretici (tablete za izmokravanje). On pomaže Vašem organizmu da se putem mokraće oslobodi od vode i soli, poput natrijuma.

Ove dvije supstance djeluju zajedno da snize Vaš krvni pritisak.

Lijek LOPRIL H ne smijete koristiti:

• Ako ste alergični (preosjetljivi) na lizinopril ili hidrohlortiazid, ili na bilo koji drugi sastojak lijeka LOPRIL H (sastojci su navedeni u dijelu 6.);
• Ako ste alergični na ljekove iz grupe ACE inhibitora ili sulfonamida. Ukoliko niste sigurni da li se ovo odnosi na Vas, molimo Vas posavjetujte se s Vašim ljekarom;
• Ako su Vam ikad ranije iznenada otekle šake, stopala, gležnjevi, lice, usne, jezik ili grlo, posebno ako se to dogodilo uz terapiju ACE inhibitorima. Također, možda ste imali i poteškoće kod gutanja ili disanja;
• Ako ste uzimali ili trenutno uzimate sakubitril/valsartan, lijek koji se primjenjuje za liječenje jedne vrste dugoročne (hronične) slabosti srca kod odraslih, jer je u tom slučaju povećan rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva na području kao što je vrat);
• Ako imate nasljedni (hereditarni) angioedem (stanje koje Vas čini sklonijim prethodno opisanom oticanju). Ukoliko niste sigurni da li se ovo odnosi na Vas, molimo Vas posavjetujte se s Vašim ljekarom;
• Ako imate ozbiljne probleme s bubrezima;
• Ako ste prestali da mokrite;
• Ako imate dijabetes (šećernu bolest) ili oboljenje bubrega i istovremeno primjenjujete lijek za liječenje visokog krvnog pritiska koji sadrži aliskiren;
• Ako imate ozbiljne probleme s jetrom;
• Ako ste trudni više od 3 mjeseca. (također, treba izbegavati primjenu lijeka LOPRIL H u ranoj trudnoći – pogledajte dio “Plodnost, trudnoća i dojenje”).

Ako se nešto od prethodno navedenog odnosi na Vas, nemojte primjenjivati LOPRIL H. Ukoliko niste sigurni, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu prije primjene ovog lijeka.

Upozorenja i mjere opreza:

Prije početka primjene lijeka LOPRIL H, provjerite s Vašim ljekarom ili farmaceutom:

• Ako ste imali rak kože ili ako Vam se pojavi neočekivana lezija (promjena) na koži tokom liječenja. Liječenje hidrohlortiazidom, naročito dugotrajna primjena uz visoke doze, može povećati rizik od nekih vrsta raka kože ili usne (nemelanomski rak kože). Zaštitite svoju kožu od izlaganja suncu i UV zrakama za vrijeme primjene lijeka.
• Ako imate suženje (stenozu) aorte (arterija u Vašem srcu), srčanog zalistka (mitralna valvula) ili bubrežne arterije;
• Ako imate zadebljanje srčanog mišića (poznato kao hipertrofična kardiomiopatija);
• Ako imate probleme s Vašim krvnim sudovima (kolagenska vaskularna bolest);
• Ako imate nizak krvni pritisak. Vi to možete primijetiti kao omamljenost ili ošamućenost, posebno kod ustajanja;
• Ako imate probleme s bubrezima, idete na dijalizu, ili imate presađen bubreg;
• Ako imate probleme s jetrom;
• Ako imate šećernu bolest (dijabetes);
• Ako ste nedavno imali proljev ili ste povraćali;
• Ako Vam je Vaš ljekar rekao da kontrolišete količinu soli u Vašoj ishrani;
• Ako imate visok nivo holesterola i ako ste na liječenju koje se zove “LDL afereza”;
• Ako ste ikad imali stanje koje se zove sistemski lupus eritematozus (SLE);
• Ako pripadate crnoj rasi, jer u tom slučaju lijek LOPRIL H može biti manje efikasan. Takođe se u Vas može lakše javiti neželjeni efekt “angioedem” (teška alergijska reakcija praćena oticanjem šaka, stopala, gležnjeva, lica, usana, jezika ili grla).
• Ako primijetite slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tečnosti u sloju oka u kojem su smješteni krvni sudovi (efuzija sudovnjače) ili povećanja pritiska u oku, a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati do sedam dana nakon primjene lijeka. Ukoliko se ne liječe, mogu dovesti do trajnog gubitka vida. Ako ste ranije imali alergiju na penicilin i sulfonamid, možete biti izloženi većem riziku za njihov razvoj.
• Ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova, povećan je rizik od angioedema (brzo oticanje kože u području vrata):

- temsirolimus, sirolimus, everolimus i drugi ljekovi koji pripadaju klasi mTOR inhibitora (ljekovi koji se primjenjuju za sprečavanje odbacivanja transplantovanih organa i za liječenje raka);

- racekadotril koji se primjenjuje za liječenje proliva;

- vildagliptin koji se primjenjuje za liječenje šećerne bolesti.

• Ako uzimate bilo koji od sljedećih ljekova za liječenje visokog krvnog pritiska:

- blokator angiotenzin II receptora (ARB) (nazivaju se i sartanima – npr. valsartan, telmisartan, irbesartan), naročito ako imate probleme s bubrezima zbog šećerne bolesti.

- aliskiren.

• Ako ste u prošlosti imali probleme s disanjem ili plućima (uključujući upalu ili tečnost u plućima) nakon unosa hidrohlortiazida. Ako osjetite bilo kakav težak nedostatak vazduha ili otežano disanje nakon uzimanja lijeka LOPRIL H, odmah potražite pomoć ljekara.

Ljekar Vam može provjeriti bubrežnu funkciju, krvni pritisak i količinu elektrolita (npr. kalijuma) u krvi prilikom redovnih kontrola.

Vidjeti takođe informacije pod naslovom “Lijek Lopril H ne smijete koristiti.”

Vi morate obavijestiti Vašeg ljekara ako mislite da ste trudni, (ili planirate trudnoću). LOPRIL H se ne preporučuje u ranoj trudnoći, a ne smijete ga primijeniti ako ste trudni više od tri mjeseca, jer lijek može ozbiljno naškoditi Vašoj bebi kada se primjenjuje u tom periodu (pogledajte dio “Plodnost, trudnoća i dojenje”).

Ako niste sigurni da li se nešto od prethodno navedenog odnosi na Vas, posavjetujte se sa Vašim ljekarom ili farmaceutom, prije nego što primijenite LOPRIL H.

Tretman zbog alergije, kao što je alergija na ubode insekata

Obavijestite Vašeg ljekara ako idete, ili trebate ići na tretman za smanjenje efekata alergije poput alergije na ubode insekata (tretman desenzitizacije). Ako primjenjujete LOPRIL H, a podvrgnuti ste ovom tretmanu, to može izazvati tešku alergijsku reakciju.

Operacije

Ako trebate ići na operaciju (uključujući i stomatološke hirurške zahvate), obavijestite Vašeg ljekara ili stomatologa da primjenjujete LOPRIL H. Ovo je važno, jer se kod Vas može javiti nizak krvni pritisak (hipotenzija), ako Vam se daju određeni lokalni ili opšti anestetici za vrijeme primjene lijeka LOPRIL H.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako primjenjujete, nedavno ste primjenjivali ili biste mogli primjenjivati bilo koje druge ljekove. To uključuje i ljekove koje možete kupiti bez recepta i biljne ljekove. To je iz razloga jer LOPRIL H može uticati na djelovanje nekih ljekova, te neki ljekovi mogu uticati na djelovanje lijeka LOPRIL H. Vaš ljekar će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza.

Posebno obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko primjenjujete bilo koji od sljedećih ljekova:

• Druge ljekove za snižavanje krvnog pritiska (antihipertenzivi);
• Blokatore angiotenzin II receptora (ARB) ili aliskiren (vidjeti takođe informacije pod naslovom “Lijek Lopril H ne smijete koristiti” i “Upozorenja i mjere opreza“);
• Ljekove koji se dovode u vezu s niskim kalijumom u krvi (hipokalijemija), kao što su drugi diuretici (“tablete za izmokravanje”, uključujući i one koji čuvaju kalijum), laksativi, kortikosteroidi (npr. prednizon), ACTH (hormon), amfotericin (lijek za gljivične infekcije) i derivati salicilne kiseline:
• Nesteroidne antiinflamatorne ljekove (NSAIL), poput aspirina, ibuprofena ili indometacina koji se primjenjuju u terapiji mišičnog bola ili artritisa;
• Ljekove za depresiju (triciklični i tetraciklični antidepresivi);
• Ljekove za mentalne probleme, uključujući i litijum;
• Aspirin (acetilsalicilna kiselina), u slučaju da primjenjujete više od 3 grama svaki dan;
• Dodatke ishrani (suplemente) na bazi kalijuma (uključujući zamjene za so), diuretike koji štede kalijum i druge ljekove koji mogu povećati količinu kalijuma u Vašoj krvi (npr. trimetoprim i kotrimoksazol za bakterijske infekcije; ciklosporin, imunosupresijski lijek koji se primjenjuje za sprečavanje odbacivanja transplantiranih; i heparin, koji se primjenjuje za razrjeđivanje krvi radi sprječavanja nastanka krvnih ugrušaka);
• Soli kalcijuma ili dodatke (suplemente) vitamina D;
• Ljekove za šećernu bolest (insulin ili oralne antidijabetike, poput derivata sulfonilureje). Kada uzimate tiazidne diuretike, možda će biti potrebno promijeniti Vašu dozu antidijabetika;
• Ljekove u terapiji astme;
• Ljekove protiv začepljenosti nosa ili sinusa, ili druge ljekove protiv prehlade (uključujući i one koje možete kupiti bez recepta);
• Ljekove koji suzbijaju imunološki odgovor organizma (imunosupresivi, kao što je ciklosporin);
• Alopurinol (u terapiji gihta);
• Ljekove u terapiji nepravilnog srčanog ritma (kao što je prokainamid);
• Ljekove za srce (npr. digoksin) ili druge ljekove za kontrolu srčanog ritma;
• Injekcije sa sadržajem zlata (kao što je natrijum aurotiomalat) koje se obično primjenjuju za liječenje reumatoidnog artritisa;
• Amfotericin B injekcije (za liječenje gljivičnih infekcija);
• Karbenoksolon (za liječenje čireva ili upale u području ždrijela, te unutar i oko usta);
• Kortikosteroide (steroidni ljekovi);
• Kortikotropin (hormon);
• Ljekove u terapiji zatvora stolice (stimulativni laksativi);
• Holestiramin i holestipol (za snižavanje holesterola, sprečavanje proljeva, ili smanjenje svraba);
• Mišićne relaksanse (ljekovi koji opuštaju mišiće) kao što je tubokurarin;
• Trimetoprim (antibiotik);
• Sotalol (beta-blokator);
• Ljekove za liječenje raka (npr. ciklofosfamid, metotreksat);
• Lovastatin (za snižavanje holesterola);
• Dekstran sulfat (primjenjuje se u liječenju koje se zove “LDL afereza” za snižavanje holesterola)

Sljedeći ljekovi mogu povećati rizik od angioedema (znaci angioedema uključuju oticanje lica, usana, jezika i/ili grla, s otežanim disanjem ili gutanjem):

• Ljekovi za rastvaranje krvnih ugrušaka (tkivno-specifični aktivatori plazminogena) koji se obično primjenjuju u bolnici;
• Ljekovi koji se najčešće primjenjuju za sprečavanje odbacivanja transplantiranih organa (temsirolimus, sirolimus, everolimus i drugi ljekovi koji pripadaju klasi mTOR inhibitora). Vidite dio 2. “Upozorenja i mjere opreza;
• Racekadotril koji se primjenjuje za liječenje proliva;
• Vildagliptin koji se primjenjuje za liječenje šećerne bolesti;
• Druge ljekove za koje se zna da ispoljavaju efekt na srce koji se zove torsades de pointes;
• Nizak krvni pritisak može se pogoršati uzimanjem alkohola, barbiturata ili anestetika. Možete osjetiti omaglicu prilikom ustajanja.

Molimo Vas da imate na umu da, kada primjenjujete ovaj lijek, to može uticati na sve pretrage krvi ili urina koje Vaš ljekar može uraditiImajte na umu da kada uzimate ovaj lijek to može utjecati na sve pretrage koje vaš liječnik može obaviti na krvi

Keep in mind that when you take this medicine it may affect any tests that your doctor may perform on your blood

Imajte na umu da kada uzimate ovaj lijek to može utjecati na sve pretrage koje vaš liječnik može napraviti

Keep in mind that when you take this medicine it may affect all the tests that your doctor may do

Neki se rezultati ne mogu učitati

Pokušaj ponovo

Pokušavamo ponovno...

Pokušavamo ponovno...

Neki se rezultati ne mogu učitati

Pokušaj ponovo

Pokušavamo ponovno...

Pokušavamo ponovno...

. ili uzorke urina.

...

ili uzorke mokraće.

...

Neki se rezultati ne mogu učitati

Pokušaj ponovo

Pokušavamo ponovno...

Pokušavamo ponovno...

Podsjetite Vašeg ljekara da primjenjujete ovaj lijek u slučaju da želi uraditi takav test.Podsjetite svog liječnika da uzimate ovaj lijek ako to ikada želi provesti

...

Podsjetite svog liječnika da uzimate ovaj lijek ako ikad to želi

...

Neki se rezultati ne mogu učitati

Pokušaj ponovo

Pokušavamo ponovno...

Pokušavamo ponovno...

Neki se rezultati ne mogu učitati

Pokušaj ponovo

Pokušavamo ponovno...

Pokušavamo ponovno...

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije primjene ovog lijeka.

Trudnoća

Vi morate obavijestiti Vašeg ljekara ako mislite da ste trudni (ili planirate trudnoću). Vaš ljekar će Vas svakako posavjetovati da prestanete s primjenom lijeka LOPRIL H prije nego što zatrudnite, ili čim saznate da ste trudni, te da umjesto lijeka LOPRIL H primijenite drugi lijek. LOPRIL H se ne preporučuje u ranoj trudnoći, a ne smijete ga primijeniti ako ste trudni više od tri mjeseca, jer može ozbiljno naškoditi Vašoj bebi, ako je primijenjen nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Obavijestite Vašeg ljekara ako ste dojilja ili ćete uskoro započeti s dojenjem. LOPRIL H se ne preporučuje kod majki koje doje. Vaš ljekar će možda, umjesto lijeka LOPRIL H, odabrati drugu terapiju za Vas, naročito ako je Vaša beba novorođenče, ili je rođena prije termina (nedonošče).

Uticaj lijeka LOPRIL H na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Ovaj lijek može uzrokovati povremenu omaglicu ili umor, što može uticati na Vašu sposobnost upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama, posebno na početku liječenja, u periodu kada se doza prilagođava, ili kod primjene u kombinaciji s alkoholom. Ako se ovo Vama dogodi, nemojte upravljati vozilima ili rukovati bilo kakvim alatima ili mašinama.

Morate sačekati da se uvjerite kako ovaj lijek utiče na Vas prije nego što pokušate obavljati ove aktivnosti.

Uvijek primjenjujte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar. Provjerite s Vašim ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni.

Jednom, pošto ste započeli s primjenom lijeka LOPRIL H, Vaš ljekar će možda od Vas tražiti da uradite krvne testove. Vaš ljekar će nakon toga možda prilagoditi Vašu dozu, tako da primate tačno onoliko lijeka LOPRIL H koliko Vam najbolje odgovara.

Način primjene

• Progutajte tabletu s čašom vode.
• Pokušajte lijek primjenjivati svaki dan u isto vrijeme. Nije bitno da li ćete lijek uzeti prije ili nakon hrane (obroka).
• Lijek LOPRIL H primjenjujte onoliko dugo koliko Vam Vaš ljekar preporuči, radi se o dugotrajnom liječenju. Važno je da lijek primjenjujete svaki dan.

Primjena prve doze

• Budite posebno pažljivi kod primjene prve doze lijeka ili kad trebate primijeniti dozu lijeka koja je povećana. Tada može doći do većeg pada krvnog pritiska nego prilikom primjene kasnijih doza.
• Možete osjetiti omaglicu ili ošamućenost. Ako se to dogodi, može Vam pomoći ako legnete. Ako ste zabrinuti, molimo Vas posavjetujte se sa Vašim ljekarom što prije je moguće.

Odrasli

• Uobičajena doza je jedna tableta, jedanput na dan. Vaš ljekar će propisati jačinu tablete koja Vam odgovara.
• Ako je to potrebno, Vaš ljekar može povećati Vašu dozu na dvije tablete, jedanput na dan.

Primjena kod djece

• LOPRIL H se ne preporučuje za primjenu kod djece.

Ako ste uzeli više lijeka LOPRIL H nego što je trebalo

Ako ste primijenili više lijeka LOPRIL H nego što Vam je propisao Vaš ljekar, odmah se obratite ljekaru ili najbližoj zdravstvenoj ustanovi za pomoć. Ponesite sa sobom pakovanje lijeka radi identifikacije tableta koje ste uzeli.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek LOPRIL H

• Ukoliko ste lijek zaboravili primijeniti, učinite to čim prije se sjetite. Međutim, ako se bliži vrijeme za sljedeću dozu, preskočite propuštenu dozu.
• Ne primjenjujte dvostruku dozu lijeka da biste nadoknadili dozu koju ste zaboravili primijeniti.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek LOPRIL H

Nemojte prestati s primjenom lijeka LOPRIL H, čak i ako se osjećate bolje, osim u slučaju da Vam to odredi Vaš ljekar.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

LOPRIL H, kao i drugi ljekovi, može uzrokovati neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih.

LOPRIL H sadrži dvije aktivne supstance: lizinopril i hidrohlortiazid. Sljedeća neželjena dejstva uočena su uz pojedinačnu primjenu ova dva lijeka. To znači da se ista neželjena dejstva mogu javiti i uz primjenu lijeka LOPRIL H.

Vaš ljekar će Vas možda povremeno uputiti da uradite krvne testove, kako bi provjerio da li lijek LOPRIL H utiče na Vašu krv.

Moguća neželjena dejstva lizinoprila

Teške alergijske reakcije (rijetko, javljaju se u manje od 1 na 1.000 osoba)

Ako imate tešku alergijsku reakciju, prestanite primjenjivati LOPRIL H i odmah se javite ljekaru. Simptomi teške alergijske reakcije mogu uključivati iznenadnu pojavu:

• Oticanja lica, usana, jezika ili grla, što može otežati gutanje;
• Teškog ili iznenadnog oticanja šaka, stopala ili gležnjeva;
• Otežanog disanja;
• Teškog svraba kože (praćenog uzdignutim kvržicama na koži).

Teški problemi s jetrom (vrlo rijetko, javljaju se u manje od 1 na 10.000 osoba)

Simptomi mogu uključivati:

• Žutilo kože ili očiju, tamno obojenu mokraću ili gubitak apetita.

Ako se ovo dogodi Vama, odmah se javite ljekaru.

Ostala moguća neželjena djelovanja:

Često (javljaju se u manje od 1 na 10 osoba)

• Glavobolja;
• Nesvjestica;
• Kašalj;
• Proliv, povraćanje;
• Omaglica ili ošamućenost, posebno pri naglom ustajanju;
• Problemi s bubrezima (pokazuju se kroz nalaze krvi).

Povremeno (javljaju se u manje od 1 na 100 osoba):

• Promjene raspoloženja, uključujući i osjećaj depresije;
• Osjećaj trnaca, bockanja;
• Promjene čula ukusa;
• Veliki pad krvnog pritiska se može javiti kod osoba sa sljedećim stanjima: koronarna bolest srca, suženje aorte (srčane arterije), bubrežnih arterija ili srčanih zalisaka, zadebljanje zida srčanog mišića. Ako Vam se ovo desi, možete osjetiti omaglicu ili ošamućenost, posebno prilikom naglog ustajanja.
• Srčani ili moždani udar, neuobičajeno lupanje srca;
• Promjene boje prstiju na rukama ili nogama;
• Bol u stomaku i loše varenje;
• Promjene u krvnim testovima kojima se određuje funkcija jetre;
• Nemogućnost ostvarenja erekcije (impotencija);
• Povećani nivoi nekih supstanci u Vašoj krvi (urea, kreatinin ili kalijum);
• Vrtoglavica (vertigo);
• Poteškoće sa spavanjem;
• Curenje nosa;
• Mučnina;
• Kožni osip, svrab kože;
• Osjećaj slabosti ili umora.

Rijetko (javljaju se u manje od 1 na 1.000 osoba):

• Promjene pojedinih ćelija ili nekih drugih djelova Vaše krvi. Znaci ovoga mogu biti osjećaj umora i blijeda koža;
• Osjećaj smetenosti (zbunjenost);
• Opadanje kose (alopecija);
• Psorijaza (kožni problem);
• Infekcija krvi;
• Zatajenje bubrega;
• Povećanje dojki kod muškaraca;
• Poremećaji čula mirisa, suva usta;
• Osip na koži s tamnocrvenim ispupčenjima, koja svrbe (koprivnjača);
• Sindrom neadekvatnog lučenja antidiuretskog hormona (SIADH);
• Nizak nivo natrijuma u krvi, što može uzrokovati slabost, umor, glavobolju, mučninu, povraćanje i grčeve.

Vrlo rijetko (javljaju se u manje od 1 na 10.000 osoba):

• Problemi s koštanom srži ili smanjen broj krvnih ćelija i/ili trombocita (krvnih pločica) u Vašoj krvi. Možete primijetiti umor, infekciju (koja može biti ozbiljna), groznicu, grlobolju, čireve (ranice) u ustima, nedostatak daha, ili lakše nastajanje modrica ili krvarenja;
• Otečene žlijezde (limfni čvorovi);
• Povećan imunološki odgovor (autoimuna bolest);
• Nizak nivo šećera u Vašoj krvi (hipoglikemija). Simptomi mogu uključivati osjećaj gladi ili slabosti, znojenje, te ubrzan srčani ritam;
• Iznenadni osjećaj kratkoće daha koji može pratiti zviždanje/sviranje u prsima (bronhospazam);
• Upala pluća (što možete osjetiti kao da ste bez daha);
• Upala sinusa (osjećaj bola i punoće u području iza Vaših obraza ili očiju);
• Eozinofilna pneumonija (upala pluća). Simptomi uključuju kombinaciju sljedećih:
• sinusitis
• osjećaj kao da imate grip
• osjećaj da sve više nemate daha
• bol u predjelu želuca ili crijeva
• kožni osip
• osjećaj trnaca poput bockanja iglicama ili utrnulosti ruku i nogu;
• Upala gušterače. Ovo izaziva umjeren do jak bol u stomaku;
• Oticanje sluznice crijeva. To može uzrokovati iznenadni bol u stomaku, proliv ili povraćanje;
• Znojenje;
• Teški kožni poremećaj ili osip. Simptomi uključuju crvenilo kože, plikove (mjehurove) ili ljuštenje kože koji se mogu razvijati brzo, a mogu biti praćeni s plikovima u ustima i nosu;
• Smanjeno mokrenje ili prestanak mokrenja.

Nije poznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

• Vidite, osjećate ili čujete stvari koje zapravo ne postoje (halucinacije);
• Naleti crvenila kože.

Moguća neželjena dejstva hidrohlortiazida (učestalost nije poznata)

Vrlo rijetko (javljaju se u manje od 1 na 10.000 osoba):

• Akutni respiratorni distres (simptomi uključuju težak nedostatak zraka, groznicu, slabost i smetenost).

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

• Rak kože i usne (nemelanomski rak kože);
• Smanjen broj krvnih ćelija i/ili trombocita (krvnih pločica) u Vašoj krvi. Možete primijetiti umor, infekciju (koja može biti ozbiljna), groznicu, nedostatak daha ili lakše nastajanje modrica ili krvarenja;
• Povećanje količine šećera (glukoze) u Vašoj krvi;
• Gubitak apetita;
• Upala pljuvačnih žlijezda;
• Pojava šećera u Vašoj mokraći;
• Osjećaj nemira;
• Depresija;
• Poteškoće sa spavanjem;
• Osjećaj poput bockanja iglicama (trnci);
• Ošamućenost;
• Vrtoglavica (vertigo);
• Osjećaj da ćete se onesvijestiti (posebno pri ustajanju);
• Kratkotrajni problemi s vidom;
• Nadraženost želuca;
• Proliv ili zatvor stolice;
• Alergijske reakcije;
• Groznica;
• Slabost;
• Grčevi i slabost mišića;
• Povećana količina mokraćne kiseline u Vašoj krvi;
• Promijenjeni nivoi supstanci u Vašoj krvi (npr. nizak nivo natrijuma i kalijuma). Možete osjetiti mišićnu slabost, žeđ, trnce, grčeve ili mučninu;
• Visoki nivoi masnoća u Vašoj krvi (uključujući i holesterol);
• Poremećaj vida pri kojem sve izgleda žuto;
• Jak bol u oku, praćen crvenilom i iznenadnim zamućenjem vida. Ako Vam se iznenada pojavi bol i crvenilo oka, odmah se obratite Vašem ljekaru. Možda ćete trebati liječenje da biste izbjegli trajni gubitak vida;
• Oštećenje krvnih sudova koje uzrokuje crvene ili purpurne tačke/mrlje po koži;
• Otežano disanje. Možda Vam se javi osjećaj kao da nemate daha u plućima, što može nastati usljed upale pluća ili nakupljanja tečnosti u plućima;
• Upala gušterače. Ovo izaziva umjeren do jak bol u stomaku;
• Žutilo kože ili bjeloočnica Vaših očiju (žutica);
• Problemi s kožom uključujući osip, osip izazvan osjetljivošću na sunčevu svjetlost, težak osip uz plikove (mjehurove) ili ljuštenje kože koji se mogu razvijati brzo, a mogu biti praćeni s plikovima u ustima, pogoršanje postojećih reakcija sličnih lupus eritematozusu ili pojavu neobičnih kožnih reakcija;
• Problemi s bubrezima, koji mogu biti ozbiljni (pokažu se kroz krvne testove);
• Oslabljen vid ili bol u očima zbog visokog pritiska (mogući simptomi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smješteni krvni sudovi (efuzija sudovnjače) ili akutnog glaukoma zatvorenog ugla).

Nemojte da se brinete zbog ove liste neželjenih dejstava. Kod Vas se možda neće ispoljiti niti jedno od njih.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece!

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe označenog na pakovanju.

Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek LOPRIL H

Jedna LOPRIL H, 10 mg + 12,5 mg, tableta sadrži: lizinoprila 10,0 mg (u obliku lizinopril dihidrata)

hidrohlortiazida 12,5 mg.

LOPRIL H, 10 mg + 12,5 mg, tablete sadrže sljedeće pomoćne komponente: kalcijum hidrogenfosfat dihidrat; manitol; skrob, kukuruzni; skrob preželatinizirani; magnezijum stearat; talk; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni i gvožđe (III) oksid, žuti (E172).

Jedna LOPRIL H, 20 mg + 12,5 mg, tableta sadrži: lizinoprila 20,0 mg (u obliku lizinopril dihidrata)

hidrohlortiazida 12,5 mg.

LOPRIL H, 20 mg + 12,5 mg, tablete sadrže sljedeće pomoćne komponente: kalcijum hidrogenfosfat dihidrat; manitol; skrob, kukuruzni; skrob, preželatinizirani; magnezijum stearat; talk; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni, gvožđe (III) oksid, žuti (E172) i gvožđe (III) oksid, crveni (E172).

Kako izgleda lijek LOPRIL H i sadržaj pakovanja

LOPRIL H, 10 mg + 12,5 mg, tablete su svijetložute do žute boje, šestougaonog oblika s utisnutom podionom crtom, bikonveksne. Podiona crta služi samo za lomljenje tablete kako bi se lijek lakše progutao, a ne za podjelu na jednake doze.

LOPRIL H, 10 mg + 12,5 mg, tablete su pakovane u kutije sa sadržajem 20 tableta (2 blistera sa po 10 tableta).

LOPRIL H, 20 mg + 12,5 mg, tablete su svijetloružičaste do ružičaste boje, šestougaonog oblika s utisnutom podionom crtom, bikonveksne. Podiona crta služi samo za lomljenje tablete kako bi se lijek lakše progutao, a ne za podjelu na jednake doze.

LOPRIL H, 20 mg + 12,5 mg, tablete su pakovane u kutije sa sadržajem 20 tableta (2 blistera sa po 10 tableta).

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Bosnalijek d.d. Predstavništvo Crna Gora,

Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 63, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Bosnalijek d.d., Jukićeva 53, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

LOPRIL H, tableta, 10 mg + 12,5 mg, blister, 20 tableta: 2030/24/4518 - 7729 od 10.09.2024. godine

LOPRIL H, tableta, 20 mg + 12,5 mg, blister, 20 tableta: 2030/24/4516 - 7730 od 10.09.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Septembar, 2024. godine