IRUZID 10mg + 12.5mg tableta

Lijek Iruzid se primjenjuje u liječenju hipertenzije kod pacijenata koji su stabilizovani, primjenom pojedinačnih komponenti u istom odnosu.

Lijek Iruzid je indikovan kada pacijent ne reaguje na monoterapiju lizinoprilom od 20 mg.

Doziranje

Hipertenzija

Uobičajeno doziranje je jedna tableta, jednom dnevno. Kao i sa drugim ljekovima koji se uzimaju jednom dnevno, lijek treba uzeti svaki dan otprilike u isto vrijeme. Ukoliko se ne postigne očekivani terapijski efekat u periodu od 2 do 4 nedjelje, doza se može povećati na dvije tablete, primijenjene jednom dnevno.

Oštećenje funkcije bubrega

Tiazidni diuretici nijesu pogodni za pacijente sa oštećenom funkcijom bubrega i neefikasni su ako je klirens kreatinina 30 mL/min ili niži (umjerena i teška renalna insuficijencija).

Kombinacija lizinopril/hidrohlortiazida nije lijek izbora za početno liječenje pacijenata sa renalnom insuficijencijom.

Kod pacijenata sa renalnom insuficijencijom kod kojih je klirens kreatinina veći od 30mL/min, a manji od 80 mL/min, lizinopril/hidrohlortiazid se može primjeniti, ali samo nakon titriranja doze pojedinih komponenti lijeka.

Preporučena početna doza lizinoprila kao monoterapija kod pacijenata sa blagom bubrežnom insuficijencijom iznosi 5 do 10 mg.

Prethodno liječenje diureticima

Simptomatska hipotenzija može se pojaviti nakon početne doze lijeka IRUZID, a češća je kod pacijenata koji imaju smanjen volumen tečnosti i/ili elektrolita, kao rezultat prethodne diuretske terapije. Zbog toga treba prekinuti uzimanje diuretika 2-3 dana prije početka liječenja kombinacijom lizinopril/hidrohlortiazida. Ako to nije moguće, liječenje treba započeti samo lizinoprilom u dozi od 5 mg na dan.

Stariji pacijenti

Nije potrebno prilagođavanje doze kod starijih pacijenata.

Tokom kliničkih ispitivanja efikasnost i bezbjednost lizinoprila i hidrohlortiazida, primijenjenih istovremeno, pokazala se sličnom kod starijih i mlađih pacijenata sa hipertenzijom.

Lizinopril, primijenjen u dnevnoj dozi od 20 do 80 mg, pokazao se jednako efikasnim kod starijih (osobe starije od 65 godina) i mlađih pacijenata. Lizinopril primijenjen kao monoterapija u snižavanju dijastolnog krvnog pritiska bio je jednako efikasan kao i monoterapija hidrohlortiazidom ili atenololom. U kliničkim ispitivanjima starost pacijenta nije uticala na podnošljivost lizinoprila.

Pedijatrijska populacija

Efikasnost i bezbjednost primjene kod djece nije ustanovljena.

Način primjene

Ovaj lijek je namijenjen za oralnu primjenu.

• Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju drugu pomoćnu supstancu lijeka navedenih u dijelu 6.1.
• Preosjetljivost na bilo koji drugi inhibitor angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE-inhibitor).
• Preosjetljivost na druge derivate sulfonamida.
• Istovremena primjena sa terapijom sakubitril/valsartan. Terapija kombinacijom lizinopril/hidrohlortiazid se ne smije započeti prije nego što prođe 36 sati od posljednje doze

kombinacije sakubitril/valsartan (vidjeti takođe djelove 4.4 i 4.5).

• Anafilaktičke/anafilaktoidne reakcije i angioedem u anamnezi povezan sa prethodnim liječenjem ACE-inhibitorima.
• Nasljedni ili idiopatski angioedem.
• Drugi i treći trimestar trudnoće (vidjeti djelove 4.4 i 4.6).
• Teška bubrežna insuficijencija (klirens kreatinina <30 mL/min).
• Anurija.
• Teška hepatička insuficijencija.
• Istovremena primjena lijeka Iruzid sa ljekovima koji sadrže aliskiren kontraindikovana je kod pacijenata sa dijabetesom ili oštećenom funkcijom bubrega (GFR < 60 mL/min/1,73 m2) (vidjeti djelove 4.5. i 5.1.).

Nemelanomski rak kože

Povećani rizik od nemelanomskog raka kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih ćelija (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih ćelija (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloženosti hidrohlortiazidu (HCTZ) zabilježen je u dvije epidemiološke studije na osnovu danskog Nacionalnog registra za rak. Fotosenzitivno dejstvo hidrohlortiazida može predstavljati mogući mehanizam za nastanak nemelanomskih malignih tumora kože.

Potrebno je da se pacijenti koji uzimaju hidrohlortiazid obavijeste o riziku od nemelanomskih malignih tumora kože, te da im se savjetuje da redovno kontrolišu svoju kožu zbog mogućeg nastanka bilo kakvih novih lezija kao i da hitno prijave sve sumnjive promjene na koži.

Pacijentima treba savjetovati da ograniče izlaganje sunčevoj svjetlosti i UV zracima, kao i da koriste odgovarajuću zaštitu prilikom izlaganja sunčevoj svjetlosti i UV zracima, kako bi se rizik od raka kože sveo na minimum. Sumnjive lezije kože moraju se odmah pregledati, što potencijalno uključuje histološki pregled uzorka biopsije. Takođe, kod pacijenata koji su prethodno imali NMSC može biti potrebno razmotriti opravdanost upotrebe hidrohlortiazida (vidjeti takođe dio 4.8.).

Simptomatska hipotenzija

Simptomatska hipotenzija se rijetko javlja kod pacijenata sa nekomplikovanom hipertenzijom, a do hipotenzije češće dolazi kada postoji gubitak volumena tjelesnih tečnosti izazvan prethodnom terapijom diureticima, restrikcijom soli u ishrani, dijalizom, dijarejom, povraćanjem, odnosno u teškim oblicima renin zavisne hipertenzije (vidjeti djelove 4.5 i 4.8). Kod takvih pacijenata preporučuje se određivanje elektrolita u serumu u određenim vremenskim intervalima. Kod pacijenata koji imaju povećani rizik od simptomatske hipotenzije započinjanje liječenja, prilagođavanje doze i liječenje treba sprovoditi pod strogim medicinskim nadzorom.

Posebnu pažnju treba obratiti na pacijente sa ishemijskom bolešću srca ili cerebrovaskularnim bolestima, jer kod takvih pacijenata nagli pad krvnog pritiska može dovesti do infarkta miokarda ili cerebrovaskularnog insulta.

Ukoliko nastane hipotenzija, pacijenta treba postaviti u ležeći položaj, i po potrebi primijeniti intravensku infuziju fiziološkog rastvora. Prolazna hipotenzija nije kontraindikacija za sljedeću dozu lijeka. Poslije nadoknade volumena i uspostavljanja krvnog pritiska, moguće je nastaviti liječenje manjom dozom, ili se pojedine komponente lijeka mogu primjenjivati samostalno.

Kod nekih pacijenata sa srčanom insuficijencijom, koji imaju normalan ili niži krvni pritisak, može doći do dodatnog sniženja krvnog pritiska uzimanjem lizinoprila. Ovo je očekivano dejstvo lijeka i ne zahtijeva prekid terapije, ali ako hipotenzija postane simptomatska, neophodno je smanjiti dozu ili prekinuti primjenu lizinopril/hidrohlortiazida.

Aortna stenoza, stenoza mitralne valvule/hipertrofična kardiomiopatija

Kao i druge ACE-inhibitore, lizinopril treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa stenozom mitralnog zaliska ili opstrukcijom istisnog dijela lijevog ventrikula kao što je stenoza aorte ili hipertrofična kardiomiopatija.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sistema (RAAS)

Postoje dokazi da se istovremenom primjenom ACE-inhibitora sa antagonistima receptora za angiotenzin II ili aliskirenom povećava rizik od nastanka hipotenzije, hiperkalijemije i smanjenja bubrežne funkcije (uključujući akutnu bubrežnu insuficijenciju). Dvostruka blokada RAAS-a istovremenom primjenom ACE-inhibitora, antagonista receptora za angiotenzin II ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti djelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno neophodnom, smije se samo sprovoditi pod nadzorom ljekara specijaliste i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog pritiska.

ACE-inhibitori i antagonisti receptora za angiotenzin II ne smiju se istovremeno primjenjivati kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.

Oštećenje funkcije bubrega

Tiazidni diuretici mogu biti neprikladni za primjenu kod pacijenata sa smanjenom bubrežnom funkcijom, i nijesu efikasni kod pacijenata kod kojih je klirens kreatinina 30 mL/min ili niži (srednje teška ili teška bubrežna insuficijencija).

Kombinaciju lizinopril/hidrohlortiazid ne treba primjenjivati kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina ≤80 mL/min), sve dok titracija pojedinačnih komponenata ne pokaže potrebu za dozama zastupljenim u kombinaciji.

Kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom, hipotenzija koja se javila na početku liječenja ACE-inhibitorima može dovesti do daljeg oštećenja bubrežne funkcije. U tim slučajevima, zabilježena je akutna renalna insuficijencija, koja je obično reverzibilna.

Kod nekih pacijenata sa bilateralnom ili unilateralnom stenozom bubrežne arterije, liječenih ACE-inhibitorima, može doći do porasta nivoa uree u krvi i serumskog kreatinina, što uglavnom prestaje sa prekidom liječenja. Najčešće su to pacijenti sa već postojećom bubrežnom insuficijencijom. Kod pacijenata sa renovaskularnom hipertenzijom postoji takođe povećan rizik od pojave teške hipotenzije i bubrežne insuficijencije. Kod tih pacijenata liječenje treba započeti pod strogom kontrolom ljekara uz primjenu niskih doza i pažljivom titracijom doze. S obzirom na to da primjena diuretika može dovesti do pojave bubrežne insuficijencije preporučuje se kontrola funkcije bubrega prvih nekoliko nedjelja od početka terapije ovim lijekom.

Kod nekih hipertenzivnih pacijenata, bez dijagnostikovane, prethodno postojeće renovaskularne bolesti, može doći do uglavnom blagog i prolaznog porasta nivoa uree i kreatinina u serumu, kada se lizinopril primjenjuje istovremeno sa diuretikom. Vjerovatnoća da se to dogodi veća je kod pacijenata sa postojećom bolešću bubrega. Možda će biti potrebno redukovati dozu i/ili prekinuti liječenje diuretikom i/ili lizinoprilom.

Prethodno liječenje diureticima

Liječenje diureticima treba prekinuti 2-3 dana prije početka primjene kombinacije lizinopril/hidrohlortiazid. Ukoliko to nije moguće, liječenje treba započeti primjenom samo lizinoprila, u dozi od 5 mg.

Transplantacija bubrega

Kombinacija lizinopril/hidrohlortiazid se ne smije primjenjivati kod pacijenata sa nedavno presađenim bubregom, jer nema iskustava sa primjenom lijeka kod tih pacijenata.

Anafilaktičke reakcije kod pacijenata na hemodijalizi

Primjena kombinacije lizinopril/hidrohlortiazid nije indikovana kod pacijenata koji su na dijalizi zbog renalne insuficijencije.

Anafilaktičke reakcije zabilježene su kod pacijenata koji su bili na određenim vrstama hemodijalize (npr. s membranama visokog protoka AN 69 i tokom LDL afereze dekstran sulfatom) i istovremeno uzimali ACE-inhibitor. Kod takvih pacijenata treba razmotriti primjenu druge vrste dijalizatorne membrane ili druge vrste antihipertenziva.

Anafilaktičke reakcije za vrijeme afereze lipoproteina male gustine (LDL)

Zabilježeni su rijetki slučajevi anafilaktičke reakcije opasne po život kod pacijenata koji su na LDL aferezi dekstran sulfatom. Spomenute reakcije mogu se izbjeći privremenom obustavom primjene ACE-inhibitora prije početka svake afereze.

Oštećenja funkcije jetre

Tiazidne diuretike treba primjenjivati uz oprez kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre ili progresivnom bolešću jetre, budući da male promjene u ravnoteži tjelesnih tečnosti i elektrolita mogu dovesti do hepatičke kome (vidjeti dio 4.3). U vrlo rijetkim slučajevima primjena ACE-inhibitora bila je povezana sa sindromom koji počinje holestatskom žuticom ili hepatitisom i progresijom do fulminantne nekroze jetre i (ponekad) smrtnog ishoda. Mehanizam nastanka ovog sindroma nije objašnjen. Pacijenti koji se liječe kombinacijom lizinopril/hidrohlortiazid, a kod kojih se razvije žutica ili se javi značajan porast vrijednosti enzima jetre moraju da prestanu sa uzimanjem lijeka i da budu pod odgovarajućim medicinskim nadzorom.

Hirurški zahvati/anestezija

Kod pacijenata koji imaju veći hirurški zahvat ili tokom anestezije anesteticima koji izazivaju hipotenziju, lizinopril može blokirati stvaranje angiotenzina II, zbog kompenzatornog oslobađanja renina. Hipotenzija koja se može javiti kao posljedica tog mehanizma dejstva, može se korigovati nadoknadom tečnosti.

Metabolička i endokrina dejstva

Kod pacijenata sa dijabetesom koji su na terapiji oralnim antidijabeticima ili insulinom, nivo glukoze je potrebno pažljivo pratiti tokom prvog mjeseca terapije ACE-inhibitoroma, Terapija tiazidima može smanjiti toleranciju na glukozu. U takvim slučajevima potrebno je prilagođavanje doza antidijabetičkih ljekova, uključujući i insulin.

Moguća je pojava povećanja nivoa holesterola i triglicerida kada se uzimaju tiazidni diuretici.

Kod nekih pacijenata tiazidni diuretici mogu izazvati hiperurikemiju i/ili giht. Lizinopril može povećati izlučivanje mokraćne kiseline urinom i time ublažiti hiperurikemično dejstvo hidrohlortiazida.

Neravnoteža elektrolita

Kod pacijenata kod kojih se primjenjuju diuretici, periodično treba provjeravati vrijednosti elektrolita u serumu u odgovarajućim vremenskim razmacima.

Tiazidi, uključujući hidrohlortiazid, mogu izazvati poremećaj ravnoteže tečnosti i elektrolita (hipokalijemija, hiponatrijemija, hipohloremična alkaloza). Upozoravajući znakovi neravnoteže tečnosti i elektrolita su: suvoća usta, žeđ, slabost, letargija, pospanost, bol i grčevi u mišićima, mišićni umor, hipotenzija, oligurija, tahikardija, smetnje od strane gastrointestinalnog trakta, kao što su mučnina ili povraćanje. Diluciona hiponatrijemija se može pojaviti kod pacijenata sa edemima tokom vrućina. Gubitak hlorida je uopšteno blag i ne zahtjeva liječenje. Tiazidi mogu povećati izlučivanje magnezijuma što može imati za posljedicu hipomagnezijemiju.

Tiazidni diuretici mogu smanjiti izlučivanje kalcijuma urinom i mogu izazvati povremeni blagi porast serumskog kalcijuma. Značajna hiperkalcijemija može biti dokaz skrivenog hiperparatiroidizma. Prije izvođenja testova funkcije paratiroidne žlijezde potrebno je prekinuti liječenje tiazidnim diureticima.

Kalijum u serumu

ACE-inhibitori mogu da izazovu hiperkalijemiju zbog inhibicije oslobađanja aldosterona. Ovaj efekat obično nije značajan kod pacijenata koji imaju normalnu bubrežnu funkciju. Međutim, kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom i/ili pacijenata koji uzimaju suplemente kalijuma (uključujući zamjene za so koje sadrže kalijum), diuretike koji štede kalijum, trimetoprim ili kotrimoksazol (poznat i kao trimetoprim/sulfametoksazol), a naročito antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzinskih receptora, može doći do hiperkalijemije. Diuretike koji štede kalijum i blokatore angiotenzinskih receptora je potrebno primjenjivati uz oprez kod pacijenata koji se primaju ACE-inhibitore, uz praćenje vrijednosti kalijuma u serumu i bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.5).

Pacijenti sa dijabetesom

Pacijente koji istovremeno uzimaju oralne antidijabetike ili insulin potrebno je pažljivo pratiti i kontrolisati glikemiju tokom prvog mjeseca liječenja ACE-inhibitorom (vidjeti dio 4.5.).

Preosjetljivost / angioedem

Angioedem lica, ekstremiteta, usana, jezika, glotisa i/ili larinksa povremeno se javlja kod pacijenata liječenih ACE-inhibitorima, uključujući i lizinopril. Angioedem se može pojaviti bilo kada tokom liječenja. U tim slučajevima treba odmah prekinuti liječenje lijekom IRUZID i primijeniti odgovarajuće mjere praćenja pacijenata sve do potpunog nestanka simptoma. U slučajevima u kojima je otok ograničen samo na jezik, bez respiratornog distresa, može biti potrebno produženo praćenje pacijenta, s obzirom da primjena antihistaminika i kortikosteroida može biti nedovoljna.

Vrlo rijetko su zabilježeni smrtni slučajevi angioneurotskog edema sa pojavom edema grkljana ili jezika. Kada su zahvaćeni jezik, glotis ili grkljan, može doći do opstrukcije disajnih puteva, naročito kod pacijenata koji su imali operaciju disajnih puteva. Potrebno je hitno primijeniti odgovarajuću terapiju koja uključuje primjenu adrenalina i/ili mjere za održavanje prohodnosti disajnih puteva pacijenata. Pacijent treba da bude pod strogim nadzorom ljekara do potpunog nestanka simptoma.

Intestinalni angioedem prijavljen je vrlo rijetko kod pacijenata liječenih ACE-inhibitorima. Potrebno ga je uzeti u obzir pri diferencijalnoj dijagnozi pacijenata sa bolom u abdomenu na terapiji ACE-inhibitorima.

U poređenju sa pacijentima drugih rasa, kod pacijenata crne rase koji su uzimali ACE-inhibitore uočena je veća učestalost angioedema.

Povećani rizik od nastanka angioedema za vrijeme terapije ACE-inhibitorima moguć je kod pacijenata koji u anamnezi imaju podatak o angioedemu, ali koji nije bio prouzrokovan terapijom ACE-inhibitorima (vidjeti dio 4.3).

Istovremena primjena ACE-inhibitora sa lijekom sakubitril/valsartan je kontraindikovana zbog povećanog rizika od angioedema. Liječenje lijekom sakubitril/valsartan se ne smije započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze lijeka lizinopril/hidrohlortiazid. Liječenje lizinopril/hidrohlortiazidom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze lijeka sakubitril/valsartan (vidjeti djelove 4.3 i 4.5).

Istovremena primjena ACE-inhibitora sa racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptinom može povećati rizik od angioedema (npr. oticanje disajnih puteva ili jezika, koje može i ne mora biti praćeno poremećajem disanja) (vidjeti dio 4.5). Potreban je oprez kod uvođenja liječenja racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptinom kod pacijenta koji već uzima ACE inhibitor.

Kod pacijenata koji uzimaju tiazidne diuretike, reakcija preosjetljivosti može se javiti i kod onih koji nemaju anamnestički podatak o alergiji ili bronhijalnoj astmi. Tokom terapije tiazidima može doći i do pogoršanja ili aktivacije sistemskog lupus erithematosusa.

Desenzibilizacija

Kod pacijenata koji su na terapiji ACE-inhibitorima tokom desenzibilizacije (npr. na toksine opnokrilaca) može se javiti dugotrajna anafilaktička reakcija. Kod tih pacijenata navedena reakcija se nije pojavila nakon privremenog prekida terapije ACE-inhibitorima tokom desenzibilizacije, ali se ponovo pojavila nakon nenamjerne ponovne primjene ACE-inhibitora.

Neutropenija/agranulocitoza

Neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija zabilježene su kod pacijenata koji se liječe ACE- inhibitorima. Neutropenija se rijetko javljala kod pacijenata sa normalnom bubrežnom funkcijom i bez drugih komplikacija. Neutropenija i agranulocitoza su reverzibilne i nestaju po prestanku primjene ACE-inhibitora.

Neophodan je krajni oprez ukoliko se lizinopril primjenjuje kod pacijenata sa kolagenim vaskularnim bolestima, pacijentima koji se liječe imunosupresivima, alopurinolom ili prokainamidom, ili pacijentima koji imaju kombinaciju spomenutih faktora rizika, naročito onih koji imaju preegzistirajuću bubrežnu insuficijenciju. Neki od ovih pacijenata mogu da razviju ozbiljne infekcije, koje čak mogu da budu rezistentne na primijenjenu intenzivnu antibiotsku terapiju. Ukoliko se lizinopril primjenjuje u liječenju ovih pacijenata, neophodna je kontrola periodičnog praćenja broja bijelih krvnih ćelija (broj leukocita) a pacijente upozoriti da prijave pojavu bilo kojeg znaka infekcije.

Rasa

U poređenju sa pacijentima drugih rasa, kod pacijenata crne rase koji su uzimali ACE-inhibitore uočena je veća učestalost angioedema.

Kao i ostali ACE-inhibitori, lizinopril može biti manje efikasan u snižavanju krvnog pritiska kod pacijenata crne, nego kod pripadnika ostalih rasa, vjerovatno zbog veće učestalosti niskog nivoa renina kod pacijenata crne rase sa hipertenzijom.

Kašalj

Prilikom primjene ACE-inhibitora može se javiti kašalj. Karakteristično, kašalj je neproduktivan, perzistentan i prestaje nakon prekida terapije. To treba imati na umu pri diferencijalnoj dijagnozi kašlja kod pacijenata koji uzimaju ACE-inhibitor.

Litijum

Ne preporučuje se istovremena primjena lizinoprila i litijuma (vidjeti dio 4.5).

Antidoping test

Prisustvo hidrohlortiazida može izazvati pozitivan rezultat analize pri antidoping testiranju.

Trudnoća i dojenje

Liječenje ACE-inhibitorima ne smije se započeti tokom trudnoće. Osim ukoliko je za zdravlje pacijentkinja presudan nastavak liječenja ACE-inhibitorom, pri planiranju trudnoće trebalo bi terapiju zamijeniti sa nekim drugim antihipertenzivom koji ima potvrđen bezbjednosni profil u trudnoći. Kad se ustanovi trudnoća, liječenje ACE-inhibitorima treba odmah prekinuti i ukoliko je moguće započeti alternativnu terapiju (vidjeti djelove 4.3 i 4.6).

Efuzija horoideje, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog ugla

Hidrohlortiazid, sulfonamid, može izazvati idiosinkratsku reakciju, koja može dovesti do efuzije horoideje uz ispad u vidnom polju, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog ugla. Simptomi uključuju akutni početak smanjene oštrine vida ili bol u oku i tipično se javlja unutar nekoliko sati do nedjelja nakon početka liječenja. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog ugla može da dovede do trajnog gubitka vida. Primarna terapija podrazumijeva obustavljanje primjene hidrohlortiazida što je prije moguće. Ako intraokularni pritisak ostane nekontrolisan, mogla bi se ukazati potreba za hitnim medikamentoznim ili hirurškim liječenjem. Faktori rizika za razvoj akutnoga glaukoma zatvorenog ugla mogu da uključe alergiju na sulfonamide ili penicilin u anamnezi.

Akutna respiratorna toksičnost

Nakon uzimanja hidrohlortiazida zabilježeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni respiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidrohlortiazida. Na početku simptomi uključuju dispneju, povišenu temperaturu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu lijeka IRUZID i primijeniti odgovarajuće liječenje. Hidrohlortiazid se ne smije davati pacijentima koji su prethodno imali ARDS nakon primjene hidrohlortiazida.

Antihipertenzivni ljekovi

Istovremena primjena sa drugim antihipertenzivnim ljekovima može dovesti do aditivnog hipotenzivnog efekta. Istovremena primjena gliceriltrinitrata kao i drugih nitrata ili drugih vazodilatatora može još više sniziti krvni pritisak.

Treba izbjegavati kombinaciju lizinoprila sa ljekovima koji sadrže aliskiren (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS) sa istovremenom primjenom ACE-inhibitora, antagonista receptora za angiotenzin II ili aliskirena povezana sa većom učestalošću neželjenih dejstava kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutnu insuficijenciju bubrega) u poređenju sa primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti djelove 4.3., 4.4. i 5.1.).

Ljekovi koji povećavaju rizik od angioedema

Istovremena primjena ACE-inhibitora sa lijekom sakubitril/valsartan je kontraindikovana jer povećava rizik od angioedema (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Istovremena primjena ACE-inhibitora sa mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) ili inhibitorima neutralne endopeptidaze (NEP) (npr. racekadotril), vildagliptinom ili aktivatorima tkivnog plazminogena može povećati rizik od angioedema (vidjeti dio 4.4).

Litijum

Zabilježeni su slučajevi reverzibilnog povećanja koncentracije litijuma u serumu i posljedične toksičnosti, tokom istovremene primjene litijuma i ACE-inhibitora. Primjena diuretika i ACE-inhibitora smanjuju bubrežni klirens litijuma što predstavlja visok rizik za nastanak toksičnosti litijuma. Istovremena primjena kombinacije lizinoprila i hidrohlortiazida sa litijumom se zbog toga ne preporučuje, međutim, ukoliko je ona neophodna, potrebna je pažljiva kontrola nivoa litijuma u serumu (vidjeti dio 4.4).

Dodaci kalijuma, diuretici koji štede kalijum ili zamjena za so koja sadrži kalijum

Gubitak kalijuma koji nastaje tokom liječenja tiazidnim diureticima obično je smanjen zbog svojstva lizinoprila da štedi kalijum. Iako vrijednosti kalijuma u serumu obično ostaju unutar normalnog opsega, kod nekih pacijenata koji uzimaju lizinopril/hidrohlortiazid može se javiti hiperkalijemija. Diuretici koji štede kalijum (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), suplementi kalijuma i zamjene za so koje sadrže kalijum mogu u značajnoj mjeri da povećaju koncentracije kalijuma u serumu.

Potreban je oprez i kada se lizinopril/hidrohlortiazid primjenjuje istovremeno sa drugim ljekovima koji povećavaju vrijednosti kalijuma u serumu, kao što su trimetoprim i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol), jer je poznato da trimetoprim djeluje poput diuretika koji štedi kalijum kao što je amilorid. Zbog toga se ne preporučuje kombinovana primjena lizinopril/hidrohlortiazida sa navedenim ljekovima. Ukoliko je zbog hipokalemije indikovana njihova istovremena primjena, treba ih primjenjivati uz oprez i često praćenje koncentracija kalijuma u serumu (vidjeti dio 4.4.).

Ljekovi koji izazivaju aritmiju tipa Torsades de pointes

Zbog rizika od nastanka hipokalijemije, neopodan je oprez prilikom istovremene primjene hidrohlortiazida i ljekova koji izazivaju aritmiju tipa Torsades de pointes (npr. neki antiaritmici, antipsihotici i drugi ljekovi za koje se zna da izazivaju Torsades de pointes ).

Triciklični antidepresivi/antipsihotici/anestetici

Istovremena primjena nekih anestetika, tricikličnih antidepresiva ili antipsihotika sa ACE-inhibitorima može prouzrokovati još dalje sniženje vrijednosti krvnog pritiska (vidjeti dio 4.4).

Nesteroidni antiinflamatorni ljekovi, uključujući acetilsalicilnu kiselinu

Hronična primjena nesteroidnih antiinflamatornih ljekova (selektivni COX-2 inhibitori, acetilsalicilna kiselina u dozi > 3 g/dan i neselektivni NSAIL ) može smanjiti antihipertenzivno i diuretsko dejstvo ACE-inhibitora i tiazidnih diuretika. Istovremenom primjenom ACE-inhibitora i nesteroidnih antiinflamatornih ljekova dolazi do aditivnog dejstva na povećanje nivoa kalijuma u serumu, što može rezultirati pogoršanjem bubrežne funkcije. Spomenuta dejstva su obično reverzibilna. Rijetko može doći i do akutne bubrežne insuficijencije, posebno kod pacijenata sa već poremećenom funkcijom bubrega, kao što su stariji ili dehidrirani pacijenti.

Zlato

Nitroidna reakcija (simptomi vazodilatacije, uključujući crvenilo lica, mučninu, vrtoglavicu i hipotenziju, koja može biti veoma teška) nakon parenteralne primjene zlata (npr. natrijum aurotiomalat) zabilježena je češće kod pacijenata koji su istovremeno primali i ACE-inhibitore.

Simpatomimetici

Simpatomimetici mogu smanjiti antihipertenzivno dejstvo ACE-inhibitora. Tiazidi mogu smanjiti arterijski odgovor na noradrenalin, ali nedovoljno za sprečavanje terapijske efikasnosti lijeka.

Antidijabetici

Liječenje tiazidnim diureticima može smanjiti toleranciju na glukozu. Ova pojava se smatra vjerovatnijom tokom prvih nedjelja kombinovanog liječenja i kod pacijenata s oštećenjem bubrega. Potreba za drugim antidijabeticima, uključujući insulin, kod pacijenata sa dijabetesom može biti povećana, snižena ili nepromijenjena.

Tiazidi mogu pojačati hiperglikemijski efekat diazoksida.

Amfotericin B (parenteralno), karbenoksolon, kortikosteroidi, kortikotropin (ACTH) ili stimulišući laksativi

Uticaj hidrohlortiazida na smanjenje nivoa kalijuma može biti potenciran primjenom ljekova povezanih sa gubitkom kalijuma i hipokalijemijom (npr. ostali diuretici koji ne štede kalijum, laksativi, amfotericin, karbenoksolon, salicilna kiselina i derivati).

Hipokalemija se može pojaviti prilikom istovremene primjene steroida ili adrenokortikotropnog hormona (ACTH).

Soli kalcijuma

Pri istovremenoj primjeni soli kalcijuma sa tiazidnim diureticima, zbog smanjenog izlučivanja, može doći do povećanja nivoa serumskog kalcijuma. Ako je terapija suplementima kalcijuma ili vitaminom D neophodna, mora se pratiti nivo kalcijuma u serumu i tome prilagoditi dozu.

Kardiotonični glikozidi

Hipokalemija može senzibilisati ili pojačati reakciju srca na toksični efekat digitalisa (npr. povećana iritabilnost ventrikula).

Holestiramin i holestipol

Ovi ljekovi mogu odložiti ili smanjiti resorpciju hidrohlortiazida. Zbog toga sulfonamidne diuretike treba primijeniti najmanje 1 sat prije ili 4-6 sati nakon primjene ovih ljekova.

Nedepolarizujući mišićni relaksansi (npr. tubokurarin hlorid)

Efekat tih ljekova može biti pojačan istovremenom primjenom hidrohlortiazida.

Trimetoprim

Istovremena primjena ACE-inhibitora i tiazida s trimetoprimom povećava rizik od hiperkalijemije.

Sotalol

Hipokalijemija izazvana tiazidima može povećati rizik od nastanka aritmije izazvanih sotalolom.

Alopurinol

Istovremena primjena ACE-inhibitora i alopurinola povećava rizik od oštećenja bubrega i može prouzrokovati povećani rizik od razvoja leukopenije.

Ciklosporin

Istovremena primjena ACE-inhibitora i ciklosporina povećava rizik od oštećenja bubrega i hiperkalijemije. Preporučuje se praćenje koncentracija kalijuma u serumu. Istovremena primjena ACE inhibitora i ciklosporina povećava rizik od oštećenja bubrega.

Heparin

Tokom istovremene primjene ACE-inhibitora i heparina može se javiti hiperkalijemija. Preporučuje se praćenje koncentracija kalijuma u serumu.

Lovastatin

Istovremena primjena ACE-inhibitora i lovastatina povećava rizik od hiperkalijemije.

Citostatici, imunosupresivi, prokainamid

Tiazidi mogu smanjiti izlučivanje citotoksičnih ljekova putem bubrega (npr. ciklofosfamid, metotreksat) i pojačati njihove mijelosupresivne efekte (vidjeti dio 4.4.).

Ostale interakcije sa drugim ljekovima

Tiazidi mogu povećati rizik od štetnih dejstava uzrokovanih amantadinom.

Posturalna hipotenzija može se pogoršati istovremenim uzimanjem alkohola, barbiturata ili anestetika.

Uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Kombinacija lizinoprila i hidrohlortiazida može imati blag do umjeren uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama (vidjeti dio 4.7.).

Trudnoća

ACE inhibitori

Ne preporučuje se primjena ACE inhibitora tokom prvog trimestra trudnoće (vidjeti dio 4.4). Kontraindikovana je primjena ACE inhibitora tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Iako nema konačnih epidemioloških podataka vezanih uz rizik za teratogenost nakon izloženosti ACE- inhibitorima tokom prvog trimestra trudnoće, ne može se isključiti i malo povećan rizik. Liječenje lizinoprilom ne smije se započeti tokom trudnoće. Osim ukoliko je za zdravlje pacijentkinja presudan nastavak liječenja ACE-inhibitorom, pri planiranju trudnoće trebalo bi terapiju zamijeniti sa nekim drugim antihipertenzivom koji ima potvrđen bezbjedonosni profil u trudnoći. Kad se ustanovi trudnoća, liječenje ACE-inhibitorima treba odmah prekinuti i ukoliko je moguće uvesti alternativnu terapiju.

Poznato je da dugotrajna primjena lizinoprila tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće izaziva fetotoksičnost kod ljudi (smanjenje funkcije bubrega, oligohidramnion, usporavanje osifikacije lobanje) i neonatalnu toksičnost (insuficijenciju bubrega, hipotenziju, hiperkalijemiju (vidjeti dio 5.3).

Ukoliko dođe do ekspozicije lizinoprila od drugog trimestra trudnoće, potrebno je ultrazvučno praćenje funkcije bubrega i osifikacije lobanje fetusa.

Neophodno je pažljivo pratiti djecu čije su majke uzimale lizinopril zbog mogućnosti razvoja hipotenzije (vidjeti djelove 4.3 i 4.4).

Hidrohlortiazid

Ograničena su iskustva o primjeni hidrohlortiazida tokom trudnoće, posebno tokom prvog trimestra trudnoće. Ispitivanja na životinjama su nedovoljna.

Hidrohlortiazid prolazi kroz placentu. Na osnovu farmakološkog mehanizma dejstva, primjena hidrohlortiazida tokom drugog i trećeg trimestra trudnoće može ugroziti fetoplacentarnu perfuziju i prouzrokovati fetotoksične i neonatalne promjene kao što su: ikterus, poremećaj ravnoteže elektrolita i trombocitopeniju.

Hidrohlortiazid se ne smije primjenjivati za liječenje gestacionih edema, gestacijske hipertenzije ili preeklampsije zbog rizika od smanjenja volumena plazme i placentarne hipoperfuzije, a bez povoljnog dejstva na tok bolesti.

Hidrohlortiazid se ne smije primjenjivati za liječenje esencijalne hipertenzije trudnica osim u rijetkim slučajevima kada nije moguće sprovesti drugi vid liječenja.

Dojenje

ACE-inhibitori

Budući da nema dostupnih podataka o primjeni lizinopril/hidrohlortiazida tokom dojenja, lizinopril/hidrohlortiazid se ne preporučuje, a prednost se daje alternativnoj terapiji sa bolje potvrđenim bezbjedonosnim profilom tokom dojenja, naročito pri dojenju novorođenčadi i nedonoščadi.

Hidrohlortiazid

Hidrohlortiazid se izlučuje u majčino mlijeko u malim količinama. Tiazidi u visokim dozama uzrokuju intenzivnu diurezu koja može inhibirati stvaranje mlijeka. Primjena lizinopril/hidrohlortiazida tokom dojenja se ne preporučuje. Ako se koristi lizinopril/hidrohlortiazid tokom dojenja, potrebno je primjenjivati najnižu moguću dozu.

Kao i drugi antihipertenzivi, lijek Iruzid može imati blago do umjereno dejstvo na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rad na mašinama. Posebno se to odnosi na početak liječenja, kada se doza lijeka promijeni ili ako se lijek primjenjuje istovremeno sa alkoholom, ali ovi efekti lijeka zavise i od individualne osjetljivosti.

Pri upravljanju vozilima ili rukovanju mašinama treba imati na umu da se ponekad mogu javiti vrtoglavica ili umor.

Tokom primjene lizinoprila i/ili hidrohlortiazida zabilježena su i prijavljena sljedeća neželjena dejstva, uz sljedeću učestalost: veoma česta (≥ 10%); česta (≥ 1% < 10%); povremena (≥ 0,1%, < 1%); rijetka (≥ 0,01%, < 0,1%); veoma rijetka (< 0,01%); nepoznata (ne može se procijeniti učestalost, na osnovu dostupnih podataka).

Najčešća prijavljena neželjena dejstva su: kašalj, vrtoglavica, hipotenzija i glavobolja. Tokom kliničkih studija, neželjena dejstva su bila uglavnom blaga i prolazna, a u većini slučajeva nijesu zahtijevala prekid liječenja.

Lizinopril:

* Veoma rijetko, kod nekih pacijenata je bio prijavljen razvoj hepatitisa koji je napredovao u insuficijenciju jetre. Pacijenti koji primjenjuju kombinaciju lizinopril/hidrohlortiazid i kod kojih dođe do pojave žutice ili povišenih vrijednosti enzima jetre treba da prekinu primjenu lijeka i treba ih odgovarajuće medicinski zbrinuti.

** Opisan je skup simptoma koji može obuhvatiti sve ili samo neke od sljedećih simptoma: povišena tjelesna temperatura, vaskulitis, mijalgija, artralgija/artritis, pozitivna ANA (antinuklearna antitijela), ubrzana sedimentacija eritrocita, eozinofilija i leukocitoza. Mogu se javiti osip, preosjetljivost na sunčevu svjetlost ili neke druge kožne promjene.

Hidrohlortiazid (nepoznata učestalost)

Opis odabranih neželjenih dejstava

Nemelanomski rak kože: Na osnovu dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, između hidrohlortiazida i NMSC-a primijećena je povezanost zavisna od kumulativne doze (vidjeti takođe djelove 4.4. i 5.1.).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi

Nedovoljni su podaci o predoziranju kod ljudi. Simptomi povezani sa predoziranjem ACE-inhibitorima mogu biti: hipotenzija, cirkulatorni šok, poremećaj ravnoteže elektrolita, insuficijencija bubrega, hiperventilacija, tahikardija, palpitacije, bradikardija, vrtoglavica, anksioznost i kašalj.

Simptomi koji se mogu javiti zbog predoziranja hidrohlortiazidom, uz simptome vezane za lizinopril, su pojačana diureza, depresija svijesti (uključujući komu), konvulzije, pareza, srčana aritmija i akutna insuficijencija bubrega. Ako je istovremeno primijenjen i digitalis, hipokalijemija može potencirati nastanak srčanih aritmija.

Liječenje predoziranja

Preporučuje se primjena intravenske infuzije fiziološkog rastvora. Ukoliko dođe do hipotenzije, pacijent se mora postaviti u ležeći položaj. Ukoliko je dostupan, može se primijeniti angiotenzin II u infuziji i/ili intravenski kateholamini.

Ako je od predoziranja proteklo kratko vrijeme, neophodno je preduzeti mjere za eliminaciju lizinoprila (tj. izazvati povraćanje, izvršiti ispiranje želuca, primijeniti neki adsorbent i natrijum sulfat). Iz cirkulacije lizinopril se može odstraniti hemodijalizom (vidjeti dio 4.4).

Ukoliko je prisutna bradikardija otporna na terapiju, može se primijeniti srčani elektrostimulator.

Preporučuje se učestali monitoring vitalnih znakova, vrijednosti serumskih elektrolita i koncentracije kreatinina.

Bradikardiju ili jake reakcije vagusa treba liječiti primjenom atropina.

Farmakoterapijska grupa: Ljekovi koji djeluju na renin-angiotenzin sistem, ACE-inhibitor, kombinacije.

ATC kod: C09BA03

Lijek Iruzid je kombinacija fiksnih doza koja sadrži lizinopril, inhibitor angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE) i hidrohlortiazid, tiazidni diuretik. Obje komponente imaju komplementaran način djelovanja i pokazuju aditivan antihipertenzivni efekat.

Mehanizam djelovanja

Lizinopril

Lizinopril je inhibitor peptidil-dipeptidaze. Inhibira enzim konvertovanja angiotenzina (ACE) koji katalizuje konverziju angiotenzina I u vazokonstriktorni peptid, angiotenzin II. Angiotenzin II stimuliše sekreciju aldosterona iz kore nadbubrežne žlijezde. Inhibicija ACE ima za posljedicu smanjenu koncentraciju angiotenzina II što smanjuje vazopresorno dejstvo i smanjuje koncentraciju aldosterona. Smanjena koncentracija aldosterona može dovesti do porasta serumskog kalijuma.

Hidrohlortiazid

Hidrohlortiazid je diuretik i antihipertenziv. Djeluje na reapsorpciju elektrolita u distalnom tubulu bubrega. Povećava izlučivanje natrijuma i hlorida u približno jednakim koncentracijama. Natriureza može biti udružena sa gubitkom kalijuma, magnezijuma i bikarbonata. Mehanizam antihipertenzivnog dejstva tiazida nije poznat.

Farmakodinamski efekti

Lizinopril

Smatra se da je mehanizam djelovanja lizinoprila u snižavanju krvnog pritiska supresija sistema renin-angiotenzin-aldosteron, iako lizinopril djeluje antihipertenzivno čak i kod pacijenata koji imaju niski renin. ACE je identičan kinazi II, enzimu za razgradnju bradikinina. Još treba istražiti ima li porast koncentracije bradikinina, snažnog vazodilatirajućeg peptida, ulogu u terapijskom dejstvu lizinoprila.

Hidrohlortiazid

Tiazidi obično ne djeluju na normalne vrijednosti krvnog pritiska.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Lizinopril

Dva velika randomizovana, kontrolisana ispitivanja (ONTARGET (eng. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE-inhibitora sa blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje sprovedeno kod pacijenta sa kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa dijabetesom tip 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje kod pacijenata sa dijabetesom tip 2 i dijabetesnom nefropatijom.

Ta ispitivanja nijesu pokazala nikakav značajan povoljan efekat na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalemije, akutne insuficijencije bubrega i/ili hipotenzije u poređenju sa monoterapijom. S obzirom na njihove slične farmakodinamske osobine, ti su rezultati relevantni i za druge ACE-inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE-inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora zbog toga se ne smiju istovremeno primjenjivati kod pacijenata sa dijabetesnom nefropatijom.

ALTITUDE (eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji sa ACE-inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora kod pacijenata sa dijabetesom tip 2 i hroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda.

Oba, kardiovaskularna smrt i moždani udar numerički su bili učestaliji u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a neželjena dejstva i ozbiljni neželjeni događaji od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije zabilježeni u grupi koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Hidrohlorotiazid

Nemelanomski rak kože

Na osnovu dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, između HCTZ-a i NMSC-a uočena je povezanost u zavisnosti od kumulativne doze. Jedno ispitivanje uključilo je populaciju koja se sastojala od 71 533 slučajeva bazocelularnog karcinoma (BCC) i 8 629 slučajeva planocelularnog karcinoma (PCC) koji su bili upoređeni sa kontrolnom populacijom od 1 430 833 odnosno 172 462 osoba. Primjena visokih doza hidrohlortiazida (≥50,000 mg kumulativno) bila je povezana sa prilagođenim odnosom vjerovatnoće (OR – odds ratio) od 1,29 (interval povjerenja 95%, CI – confidence interval: 1,23-1,35) za BCC i 3,98 (95% CI: 3,68-4,31) za PCC. Uočena je jasna povezanost odgovora i kumulativne doze i za BCC i za PCC. Drugo ispitivanje je pokazalo moguću povezanost između karcinoma usana (PCC) i izlaganja hidrohlortiazidu: 633 slučaja karcinoma usana je upoređeno sa kontrolnom populacijom od 63 067 osoba, primjenom strategije uzorkovanja na osnovu rizika (engl. risk set sampling). Povezanost odgovora i kumulativne doze dokazan je sa prilagođenim OR 2,1 (95% CI: 1,7-2,6), koji se povećao na OR 3,9 (3,0-4,9) za visoke doze hidrohlortiazida (~25 000 mg) i OR 7,7 (5,7-10,5) kod najviših kumulativnih doza (~100 000 mg) (vidjeti i odjeljak 4.4.).

Istovremena primjena lizinoprila i hidrohlortiazida ima zanemarljiv efekat na bioraspoloživost pojedinih komponenti. Kombinovana tableta je bioekvivalentna istovremenoj primjeni svake komponente odvojeno.

Lizinopril

Resorpcija

Nakon oralne primjene lizinoprila, maksimalna koncentracija u serumu postiže se za oko 7 sati, iako postoji trend malog kašnjenja u vremenu potrebnom za dostizanje maksimalne koncentracije u serumu kod pacijenata sa akutnim infarktom miokarda. Na osnovu nalaza iz urina, prosječna vrijednost stepena

resorpcije lizinoprila iznosi oko 25%, sa interindividualnim razlikama (od 6 do 60%) u svim ispitivanim

dozama (5–80 mg). Apsolutna bioraspoloživost je smanjena za oko 16% kod pacijenata sa srčanom

insuficijencijom.

Prisustvo hrane ne utiče na resorpciju lizinoprila.

Distribucija

Lizinopril se ne vezuje za druge proteine u serumu, osim za cirkulišući angiotenzin konvertujući enzim

(ACE). Ispitivanja na pacovima pokazuju da lizinopril slabo prolazi kroz krvno-moždanu barijeru.

Eliminacija

Lizinopril ne podliježe metabolizmu, a resorbovani lijek se potpuno izlučuje nepromijenjen, putem urina.

Nakon ponovljenog doziranja lizinopril ima efektivno poluvrijeme kumulacije od 12,6 sati. Klirens

lizinoprila kod zdravih ispitanika iznosi oko 50 mL/min. Opadajuće koncentracije u serumu pokazuju

produženu terminalnu fazu, što ne doprinosi kumulaciji lijeka. Ova terminalna faza vjerovatno predstavlja zasićeno vezivanje za ACE i nije proporcionalno dozi.

Oštećenje funkcije jetre

Oštećena funkcija jetre kod pacijenata sa cirozom uzrokuje smanjenje resorpcije lizinoprila (oko 30% kao što je definisano mjerenjem u urinu), ali povećana izloženost može smanjiti resorpciju i do 50% u

poređenju sa zdravim ispitanicima usljed smanjenja klirensa.

Oštećenje funkcije bubrega

Oštećena bubrežna funkcija usporava eliminaciju lizinoprila koji se izlučuje putem bubrega. Međutim,

smanjenje eliminacije je klinički značajna samo u slučaju kada je brzina glomerularne filtracije manja od 30 mL/min.

Za oba lijeka, lizinopril i hidrohlortiazid, postoji veliko kliničko iskustvo, kako za primjenu svakog lijeka ponaosob, tako i za primjenu kombinacije. Svi relevantni podaci značajni za propisivača navedeni su u odgovarajućim poglavljima Sažetka karakteristika lijeka.

IRUZID 10 mg + 12,5 mg tableta:

manitol (E421),

kalcijum hidrogen fosfat, dihidrat,

skrob, kukuruzni,

skrob, preželatinizovani,

magnezijum-stearat,

FD&C Blue No.2 Aluminium Lake.

IRUZID 20 mg + 12,5 mg tableta:

manitol (E421),

kalcijum hidrogen fosfat, dihidrat,

skrob, kukuruzni,

skrob, preželatinizovani,

magnezijum-stearat,

gvožđe (III) oksid, žuti (boja E172).

Nije primjenljivo.

3 godine.

Lijek čuvati na temperaturi do 25°C.

Unutrašnje pakovanje je PVC/PVDC/Al blister, koji sadrži 30 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 1 blister (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lijek.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Lijek IRUZID se primjenjuje u liječenju povišenog krvnog pritiska (hipertenzije). Sadrži dvije aktivne supstance koje se zovu lizinopril i hidrohlortiazid.

Lizinopril pripada grupi ljekova koji se nazivaju inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE-inhibitori) i djeluje tako što širi krvne sudove.

Hidrohlortiazid pripada grupi ljekova koji se nazivaju diuretici (tablete za izmokravanje). Hidrohlortiazid pomaže Vašem tijelu da se oslobodi viška vode i soli kao što je natrijum, putem mokraće.

Lizinopril i hidrohlortiazid zajedno pomažu u snižavanju krvnog pritiska.

Lijek IRUZID ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na lizinopril, hidrohlortiazid ili na bilo koji drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.);
• ako ste alergični na druge ACE-inhibitore ili druge derivate sulfonamida. Pitajte Vašeg ljekara, ukoliko nijeste sigurni da li se ovo odnosi na Vas;
• ako ste ranije uzimali neki od ljekova iz iste grupe (ACE-inhibitori) i imali alergijsku reakciju (angioedem) koja je uzrokovala svrab, urtikariju (koprivnjaču), nagli pad krvnog pritiska, iznenadno oticanje ruku, nogu ili zglobova, lica, usana, jezika i/ili grla uz otežano disanje ili gutanje;
• ako imate dijagnozu nasljednog ili urođenog angioedema (oticanje kože naročito oko očiju, usana, nosa, jezika, glasnih žica (larinks) ili ruku. To znači da ste ili rođeni sa ovom bolešću ili Vaš ljekar ne zna šta je uzrokuje;
• ako ste uzimali ili trenutno uzimate lijek sakubitril/valsartan, koji se koristi za liječenje jedne vrste dugotrajne (hronične) slabosti srca kod odraslih, jer je u tom slučaju povećan rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva, na području kao što je vrat);
• ako ste trudni više od 3 mjeseca (takođe je bolje izbjegavati ovaj lijek i tokom rane trudnoće – vidjeti dio Plodnost, trudnoća i dojenje);
• ako imate ozbiljnih problema sa bubrezima;
• ako imate ozbiljnih problema sa jetrom;
• ako ste prestali da mokrite;
• ako imate šećernu bolest ili oštećenu funkciju bubrega i liječite se lijekom za snižavanje krvnog pritiska koji sadrži aliskiren;
• ako ste u prošlosti imali probleme s disanjem ili plućima (uključujući upalu ili vodu u plućima) nakon unosa hidrohlortiazida. Ako osjetite bilo kakav težak nedostatak vazduha ili otežano disanje nakon uzimanja lijeka IRUZID, odmah potražite pomoć ljekara.

Ako se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, nemojte uzimati ovaj lijek. Ukoliko nijeste sigurni, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu prije nego što uzmete ovaj lijek.

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu prije nego što uzmete lijek IRUZID:

• obavijestite Vašeg ljekara o bilo kojem zdravstvenom problemu koji imate ili ste imali, kao i o bilo kojoj alergiji;
• ako imate suženje (stenozu) aorte (najveći krvni sud koji izlazi iz srca), srčanih zalistaka (mitralni zalisci) ili bubrežnih arterija;
• ako imate pojačano zadebljanje srčanog mišića (hipertrofična kardiomiopatija);
• ako imate problema sa krvnim sudovima (kolagena vaskularna bolest);
• ako imate nizak krvni pritisak. Može se manifestovati kao vrtoglavica ili ošamućenost, naročito pri ustajanju;
• ako imate problema sa bubrezima, odnosno idete na dijalizu ili imate presađen bubreg;
• ako imate problema sa jetrom;
• ako imate šećernu bolest (Vaš ljekar će Vas možda htjeti nadzirati prvih mjesec dana liječenja);
• ako ste imali rak kože ili ako Vam se pojavi neočekivana lezija (promjena) na koži tokom liječenja. Liječenje hidrohlortiazidom, naročito dugotrajna primjena uz visoke doze, može povećati rizik od nekih vrsta raka kože ili usana (nemelanomski rak kože). Zaštitite svoju kožu od izlaganja suncu i UV zracima za vrijeme uzimanja lijeka IRUZID.

Obavijestite Vašeg ljekara, ako uzimate bilo koji od dolje navedenih ljekova, koji se koriste za liječenje visokog krvnog pritiska:

• blokatori angiotenzin II receptora (ARB) (nazivaju se i sartanima – primjer valsartan, telmisartan, irbesartan), posebno ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću;
• aliskiren.

Ljekar Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni pritisak i količinu elektrolita (npr. kalijuma) u krvi u redovnim vremenskim intervalima.

Vidjeti takođe informacije pod naslovom „Lijek IRUZID ne smijete koristiti ”.

• ako ste nedavno imali proliv ili povraćanje;
• ako Vas je ljekar uputio da morate biti na dijeti sa smanjenim unosom soli;
• ukoliko započinjete tretman za uklanjanje holesterola iz Vaše krvi (naziva se LDL afereza), obavijestite ljekara, koji sprovodi postupak, da uzimate ovaj lijek;
• ako ste ikada imali sistemski eritemski lupus;
• ako ste crne rase, jer lijek IRUZID kod Vas može biti manje djelotvoran. Takođe morate biti spremni na veću učestalost neželjenog dejstva tzv. angioedema (teška alergijska reakcija koja se manifestuje oticanjem ruku, nogu, zglobova, lica, usana, jezika ili grla);
• ako uzimate bilo koji od sljedećih ljekova, povećava se rizik od razvoja angioedema (brzo oticanje potkožnog tkiva u području poput grla):

- ljekovi koji pripadaju grupi mTOR inhibitora (koriste se kako bi se izbjeglo odbacivanje

presađenih organa i za liječenje raka (npr. temsirolimus, everolimus, sirolimus);

- racekadotril (koristi se za liječenje proliva);

- vildagliptin (koristi se za liječenje šećerne bolesti).

Znakovi angioedema uključuju oticanje lica, usana, jezika i/ili grla s poteškoćama u gutanju ili disanju.

• ako primijetite slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tečnosti u sloju oka u kojem su smješteni krvni sudovi (efuzija horoideje) ili povećanja očnog pritiska, a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati, do nedjelju dana nakon uzimanja ovog lijeka. Ako se ne liječi, može dovesti do trajnog oštećenja vida. Ako ste ranije imali alergiju na penicilin ili sulfonamide, možete biti izloženi većem riziku od razvoja ove bolesti.

Obavezno obavijestite ljekara ako mislite da ste trudni (ili planirate trudnoću). Uzimanje ovog lijeka se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smijete ga uzimati ako ste trudni duže od 3 mjeseca zbog toga što može uzrokovati teška oštećenja kod Vašeg djeteta (vidjeti dio Trudnoća i dojenje).

Ako nijeste sigurni da li se nešto od gore navedenog odnosi na Vas, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije nego što uzmete lijek Iruzid.

Liječenje alergija na ubode insekata

Ukoliko idete ili namjeravate da idete na tretmane desenzibilizacije, to su tretmani koji se koriste za smanjenje alergijskih reakcija na ubode ose ili pčele, obavijestite Vašeg ljekara, koji sprovodi postupak, da uzimate ovaj lijek jer se može javiti teška alergijska reakcija.

Ako idete na neki operativni zahvat

Recite Vašem ljekaru ili stomatologu da uzimate lijek IRUZID prije hirurškog zahvata i anestezije (čak i one kod stomatologa), jer je moguć iznenadni pad krvnog pritiska ako Vam bude primijenjena lokalna ili opšta anestezija.

Djeca i adolescenti

Ovaj lijek nije namijenjen za primjenu kod djece.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekova.

Neki ljekovi mogu uticati na djelovanje drugih ljekova.

Ljekar će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili da preduzme druge mjere opreza.

Ako uzimate neki blokator angiotenzin II receptora (ARB) ili aliskiren (vidjeti takođe informacije pod naslovima „Lijek IRUZID ne smijete koristiti ” i „Upozorenja i mjere opreza”).

Naročito je važno da obavijestite Vašeg ljekara ako uzimate:

• druge ljekove za terapiju povišenog krvnog pritiska (antihipertenzivi);
• blokatore receptora angiotenzina II (ARB) ili aliskiren (Pogledajte takođe informacije pod naslovima „Lijek IRUZID ne smijete koristiti “ i „Upozorenja i mjere opreza“);
• ljekove povezane sa niskom koncentracijom kalijuma u krvi (hipokalijemija), kao što su drugi diuretici ("tablete za mokrenje", uključujući one koji štede kalijum), laksativi, kortikosteroidi (npr. prednizon), ACTH (hormon), amfotericin (lijek za liječenje gljivičnih infekcija) i derivati ​​salicilne kiseline;
• nesteroidne protivupalne ljekove (NSAIL) poput aspirina, ibuprofena, indometacina, koji se koriste za liječenje artritisa ili bolova u mišićima;
• za liječenje depresije (uključujući triciklične i tetraciklične antidepresive);
• za liječenje mentalnih poremećaja (uključujući litijum);
• aspirin (acetilsalicilna kiselina) u dozi većoj od 3 g na dan;
• dodatke kalijuma ili zamjene za so koje sadrže kalijum, diuretike koji štede kalijum i druge ljekove koji mogu povećati koncentraciju kalijuma u krvi (npr. trimetoprim i kotrimoksazol za liječenje bakterijskih infekcija; ciklosporin, imunosupresivni lijek koji se koristi za sprječavanje odbacivanja presađenih organa i heparin, koji se koristi za razrjeđivanje krvi radi sprječavanja nastanka krvnih ugrušaka);
• soli kalcijuma ili suplemente vitamina D;
• ljekove za šećernu bolest (insulin ili oralni antidijabetici poput sulfoniluree). Tokom uzimanja tiazidnih diuretika možda će trebati promijeniti dozu antidijabetičkog lijeka;
• ljekove za liječenje astme;
• alopurinol (lijek za liječenje gihta);
• ljekove za liječenje začepljenosti nosa ili sinusa ili ostale ljekove protiv simptoma prehlade (uključujući i one koji se mogu kupiti bez recepta);
• ljekove koji suprimiraju Vaš imunološki sistem (imunosupresivi npr. ciklosporin);
• ljekove za liječenje poremećaja srčanog ritma (npr. prokainamid);
• ljekove za liječenje srčanih bolesti (npr. digoksin) ili druge ljekove za liječenje poremećaja srčanog ritma;
• ljekove koji sadrže zlato, uključujući natrijum aurotiomalat, koji se primjenjuju u obliku injekcije a koriste se za liječenje reumatoidnog artritisa;
• injekcije amfotericina B (lijek za liječenje gljivičnih infekcija);
• karbenoksolon (lijek za liječenje čireva ili upale u jednjaku ili u i oko usta);
• kortikosteroide (ljekovi koji utiču na upalni odgovor organizma);
• kortikotropin (hormon);
• ljekove za liječenje zatvora (stimulirajući laksativi);
• holestiramin i holestipol (ljekovi za sniženje holesterola u krvi, sprječavanje proliva ili ublažavanje svraba);
• ljekove za opuštanje mišića (npr. tubokurarin);
• trimetoprim (antibiotik);
• sotalol (beta- blokator);
• lovastatin (lijek za snižavanje holesterola);
• dekstran sulfat (koristi se u liječenju koje se zove LDL afereza, za sniženje holesterola u krvi);
• ljekove za liječenje zloćudnih bolesti (npr. ciklosfamid, metotreksat, everolimus) i ljekove koji se najčešće primjenjuju kako bi se izbjeglo odbacivanje presađenih organa, npr. bubrega i jetre (temsirolimus, sirolimus, everolimus). Pogledajte dio 2 „Upozorenja i mjere opreza“.
• racekadotril, koji se koristi za liječenje proliva. Pogledajte dio 2 „Upozorenja i mjere opreza“.
• vildagliptin, koji se koristi za liječenje šećerne bolesti. Pogledajte dio 2 „Upozorenja i mjere opreza“;
• tkivni aktivator plazminogena (TPA) koji se koristi za razgradnju krvnih ugrušaka koji su nastali u krvnim sudovima;
• ostale ljekove za koje je poznato da izazivaju aritmiju tipa torsades de pointes;
• ljekove za istovremeno liječenje tkivnim aktivatorima plazminogena (ljekovi koji se koriste za otapanje ugrušaka) mogu povećati rizik od lokalnog oticanja lica, usta ili drugih dijelova tijela;
• alkohol, barbiturati ili anestetici mogu povećati dejstvo na snižavanje krvnog pritiska. Kada ustanete možete osjetiti vrtoglavicu.

Uzimanje lijeka IRUZID sa hranom ili pićem

Lijek IRUZID možete uzimati nezavisno od obroka.

Alkohol može povećati efekat snižavanja krvnog pritiska.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate da zatrudnite, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Vaš ljekar će Vas posavjetovati da prestanete sa primjenom ovog lijeka prije nego što zatrudnite, ili odmah nakon potvrde trudnoće i savjetovaće Vam da uzmete drugi lijek umjesto ovoga.

Ne preporučuje se primjena lijeka IRUZID u ranoj trudnoći. Ako ste trudni duže od 3 mjeseca, ne smijete uzimati ovaj lijek jer njegova primjena može izazvati teško oštećenje ploda.

Dojenje

Obavijestite Vašeg ljekara ako dojite bebu ili planirate da započnete sa dojenjem. Ne preporučuje se primjena lijeka IRUZID ako dojite bebu. Ako želite da dojite (naročito ako se radi o novorođenčetu ili nedonoščetu) Vaš ljekar može izabrati drugu terapiju.

Uticaj lijeka IRUZID na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Ovaj lijek može uzrokovati vrtoglavicu i umor što može uticati na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama, posebno na početku liječenja, tokom prilagođavanja doze ili pri istovremenoj primjeni sa alkoholom. U slučaju reakcije na lijek, nemojte upravljati motornim vozilima ili rukovati mašinama.

Zato se prije navedenih aktivnosti preporučuje da utvrdite kako reagujete na uzimanje ovog lijeka.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Kada jednom započnete uzimati ovaj lijek, Vaš ljekar će možda zatražiti da obavite analize krvi.

Ljekar će Vam prilagoditi dozu koju uzimate, kako biste uzeli odgovarajuću količinu ovog lijeka.

Uzimanje prve doze lijeka

Budite posebno oprezni nakon uzimanja prve doze lijeka ili nakon povećanja doze. Može doći do jačeg pada krvnog pritiska nego kasnije tokom liječenja. Simptomi mogu biti vrtoglavica i ošamućenost koji se mogu smanjiti ako legnete. Ukoliko osjetite vrtoglavicu ili ošamućenost hitno se javite Vašem ljekaru.

Doziranje kod odraslih osoba

Preporučena doza je jedna tableta lijeka IRUZID, jedanput na dan.

Vaš ljekar će propisati jačinu lijeka koja Vam je potrebna.

Ako je potrebno, ljekar može povećati dozu na dvije tablete, primijenjene jedanput dnevno.

Način primjene

Progutajte tabletu sa dovoljnom količinom vode. Potrudite se da uzmete tabletu svaki dan u isto vrijeme. Nije važno uzimate li ovaj lijek prije ili poslije jela.

Nastavite da uzimate ovaj lijek onoliko dugo koliko Vam je ljekar rekao. Radi se o dugotrajnom liječenju i važno je uzeti ovaj lijek svaki dan.

Ako ste uzeli više lijeka IRUZID nego što je trebalo

Ukoliko ste uzeli veću dozu lijeka IRUZID nego što je trebalo, odmah zatražite medicinsku pomoć. Sa sobom uzmite pakovanje lijeka ili ovo Uputstvo za lijek kako bi zdravstveni radnici znali koji ste lijek uzeli. Simptomi koji bi se najvjerovatnije javili u slučaju predoziranja su ošamućenost ili vrtoglavica zbog pada krvnog pritiska.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek IRUZID

Ako ste zaboravili da uzmete lijek, uzmite tabletu čim se sjetite. Ukoliko je uskoro vrijeme da uzmete sljedeću dozu, preskočite zaboravljenu tabletu. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako prestanete uzimati lijek IRUZID

Nemojte prekinuti da uzimate ovaj lijek, iako se osjećate bolje, prije nego što se posavjetujete sa Vašim ljekarom.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek IRUZID može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga. Iruzid sadrži dva lijeka lizinopril i hidrohlortiazid. Neželjena dejstva nabrojana u nastavku su zabilježena prilikom primjene pojedinačnog lijeka. To znači da se mogu javiti i prilikom primjene lijeka Iruzid.

Vaš ljekar će možda tražiti da povremeno radite analize krvi kako bi pratio da li ovaj lijek utiče na Vašu krv.

Moguća neželjena dejstva lizinoprila

Teške alergijske reakcije (rijetko, mogu da se jave kod manje od 1 na 1000 osoba).

Ako imate tešku alergijsku reakciju, prestanite da uzimate IRUZID i odmah se javite ljekaru u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

- ako Vam nateknu lice, usne, jezik i/ili grlo, zbog čega disanje ili gutanje može biti otežano;

- ako Vam jako ili iznenada nateknu ruke, stopala ili gležnjevi;

- otežano disanje;

- jak svrab kože (s uzdignutim plikovima).

Ozbiljni problemi s jetrom (vrlo rijetko, mogu se javiti kod manje od 1 na 10 000 osoba)

Znakovi mogu uključivati:

- žutu prebojenost kože ili beonjača, tamno obojenu mokraću ili gubitak apetita.

Ako Vam se ovo dogodi, odmah posjetite svog ljekara.

Prijavljena su i sljedeća neželjena dejstva:

Česta (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

glavobolja;

vrtoglavica ili ošamućenost, posebno prilikom naglog ustajanja;

nesvjestica;

proliv;

povraćanje;

kašalj;

problemi sa bubrezima (vidi se po laboratorijskim nalazima krvi).

Povremena (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

promjene raspoloženja, uključujući osjećaj depresije;

osjećaj bockanja, kao trnci;

vrtoglavica;

poremećaji čula ukusa;

poteškoće sa spavanjem;

srčani ili moždani udar;

poremećaji srčanog ritma;

promijenjena boja na prstima ruku i nogu;

curenje nosa;

mučnina;

bol u stomaku i loše varenje;

promjene u laboratorijskim testovima koji pokazuju funkciju jetre (enzimi jetre);

osip;

svrab;

polna nemoć (impotencija);

osjećaj slabosti;

umor;

povećane vrijednosti nekih supstanci u krvi (urea, kreatinin ili kalijum).

Rijetka (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

promjene nekih ćelija krvi. Simptomi mogu biti osjećaj umora ili blijeda koža;

zbunjenost;

poremećaji čula mirisa;

suvoća usta;

osip na koži sa tamno crvenim, izdignutim ispupčenjima koja svrbe (koprivnjača);

opadanje kose (alopecija);

psorijaza (bolest kože);

infekcija krvi;

oslabljen rad bubrega;

uvećanje dojki kod muškaraca;

sindrom neodgovarajućeg lučenja antidiuretskog hormona (engl. SIADH - Syndrome of Inappropriate Antidiuretic Hormone Secretion, SIADH);

niska koncentracija natrijuma u krvi, što može da izazove slabost, umor, glavobolju, povraćanje i grčeve.

Veoma rijetka (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

problemi sa koštanom srži ili smanjenim brojem krvnih ćelija i/ili trombocita u krvi. Možete

primijetiti umor, infekcije (koje mogu biti ozbiljne), povišenu tjelesnu temperaturu, nedostatak

vazduha, pojavu modrica ili lakše krvarenje;

otečene žlijezde (limfni čvorovi);

povećan imuni odgovor (autoimuna bolest);

niska koncentracija šećera u krvi (hipoglikemija). Simptomi mogu biti osjećaj gladi ili slabosti,

znojenje i ubrzan srčani ritam;

iznenadni osjećaj zviždanja u plućima i kratak dah (bronhospazam);

zapaljenje pluća (što možete osjetiti kao da ste ostali bez daha);

zapaljenje sinusa (osjećaj bola i punoće u dubini obraza i očiju);

eozinofilna pneumonija (zapaljenje pluća). Simptomi uključuju kombinaciju sljedećeg:

• sinuzitis
• osjećaj kao da imate grip
• osjećaj da ste sve više bez daha
• bol u predjelu želuca ili crijeva
• osip na koži
• osjećaj bockanja, kao trnci ili utrnulost ruku i nogu;

zapaljenje gušterače (pankreatitis). Ovo izaziva umjeren do jak bol u stomaku;

oticanje sluzokože crijeva. To može uzrokovati iznenadne bolove u stomaku, proliv ili povraćanje;

znojenje;

težak poremećaj kože ili osip. Simptomi su crvenilo, pojava plikova na koži i ljuštenje, koji brzo

nastaju i mogu zahvatiti usta i nos;

smanjeno mokrenje ili prestanak mokrenja;

akutni respiratorni distres (znakovi uključuju težak nedostatak vazduha, temperaturu, slabost i

ošamućenost).

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

ozbiljna alergijska reakcija;

osjećaj da se vide, čuju ili osjećaju stvari koje ne postoje (halucinacije);

naleti crvenila na koži;

depresija.

Moguća neželjena dejstva hidrohlortiazida:

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

rak kože i usana (nemelanomski karcinom kože);

zapaljenje pljuvačnih žlijezda;

smanjen broj krvnih ćelija i/ili trombocita (krvnih pločica) u krvi. Možete primijetiti umor, infekcije

(koje mogu biti ozbiljne), povišenu tjelesnu temperaturu, nedostatak vazduha, modrice ili lakše krvarenje;

gubitak apetita;

povećanje koncentracije šećera (glukoze) u krvi (hiperglikemija);

pojava šećera u mokraći;

povećana koncentracija mokraćne kiseline u krvi;

izmijenjena koncentracija supstanci u krvi (npr. niska koncentracija natrijuma i kalijuma). Možete

primijetiti slabost mišića, žeđ, osjećaj utrnulosti i bockanja, grčeve ili imati mučninu;

povišene ili visoke vrijednosti masnoća u krvi (uključujući holesterol);

osjećaj nemira;

depresija;

poteškoće sa spavanjem;

osjećaj utrnulosti i bockanja;

ošamućenost;

poremećaj vida pri kojem sve izgleda žuto;

kratkotrajni problemi sa vidom;

jak bol u oku praćen crvenilom i iznenadnim zamućenjem vida. Ako se iznenada pojavi bol i

crvenilo u oku, odmah se obratite Vašem ljekaru. Možda će Vam trebati liječenje da biste izbjegli trajni

gubitak vida;

oslabljen vid ili bol u očima zbog visokog pritiska (mogući znaci nakupljanja vode u sloju oka u

kojem su smješteni krvni sudovi (efuzija horoideje) ili akutnog glaukoma zatvorenog tipa);

vrtoglavica;

osjećaj padanja u nesvijest (posebno pri naglom ustajanju);

oštećenje krvnih sudova uzrokovano crvenim ili purpurnim tačkicama po koži;

otežano disanje. Osjećaj nedostatka vazduha, ako imate zapaljenje pluća ili tečnost u plućima;

nadraženost želuca;

proliv;

zatvor;

zapaljenje gušterače (pankreatitis). Ovo izaziva umjeren do jak bol u stomaku;

žuta prebojenost kože ili beonjače oka (žutica);

problemi sa kožom uključujući osip izazvan osjetljivošću na sunčevu svjetlost, osip, težak osip koji se

razvija brzo uz pojavu plikova na koži ili ljuštenja kože, koji mogu zahvatiti i usta, aktivacija ili pogoršanje postojećeg eritemskog lupusa ili pojava neuobičajenih reakcija na koži;

alergijske reakcije;

grčevi i slabost mišića;

problemi sa bubrezima, koji mogu biti teški (dokazuju se testovima krvi);

povišena tjelesna temperatura;

slabost.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Lijek čuvati na temperaturi do 25°C.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek IRUZID

• Aktivne supstance su: lizinopril i hidrohlortiazid.

Jedna IRUZID 10 mg + 12,5 mg tableta sadrži 10 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata i 12,5 mg hidrohlortiazida.

Jedna IRUZID 20 mg + 12,5 mg tableta sadrži 20 mg lizinoprila u obliku lizinopril dihidrata i 12,5 mg hidrohlortiazida

• Pomoćne supstance su:

IRUZID 10 mg + 12,5 mg: manitol (E421); kalcijum hidrogen fosfat, dihidrat; skrob, kukuruzni; skrob, preželatinizovani; magnezijum-stearat; FD&C Blue No.2 Aluminium Lake.

IRUZID 20 mg + 12,5 mg: manitol (E421); kalcijum hidrogen fosfat, dihidrat; skrob, kukuruzni; skrob, preželatinizovani; magnezijum-stearat; gvožđe (III) oksid, žuti (boja E172).

Kako izgleda lijek IRUZID i sadržaj pakovanja

Tableta.

IRUZID 10 mg + 12,5 mg tableta je heksagonalna, bikonveksna tableta, plave boje.

IRUZID 20 mg + 12,5 mg tableta je heksagonalna, bikonveksna tableta, žute boje.

Unutrašnje pakovanje je PVC/PVDC/Al blister, koji sadrži 30 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 1 blister (ukupno 30 tableta) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Glosarij d.o.o.,

Vojislavljevića 76, 81 000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Belupo, lijekovi i kozmetika d.d.,

Ulica Danica 5, 48 000 Koprivnica, Republika Hrvatska

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Iruzid, tableta, 10 mg + 12,5mg: 2030/24/3028 – 3665 od 08.07.2024. godine

Iruzid, tableta, 20 mg + 12,5mg: 2030/24/3642 – 3664 od 08.07.2024. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jul, 2024. godine