PRIMACEPH 1g prašak za rastvor za injekciju/infuziju

Lijek Primaceph je indikovan za liječenje teških infekcija kod odraslih i djece uzrasta iznad 1 mjeseca (vidjeti djelove 4.2 i 4.4) uzrokovane mikroorganizmima osjetljivim na cefazolin (vidjeti dio 5.1):

- Infekcije respiratornog trakta čiji su izazivači: Streptococcus pneumoniae, Klebsiella, Haemophilus influenzae, Staphylococcus aureus (penicilin-osjetljivi i penicilin-rezistentni sojevi), i beta-hemolitički streptokok grupe A.

- Infekcije urogenitalnog trakta čiji su izazivači: Escherichia coli, Proteus mirabilis i Klebsiella.

-Infekcije bilijarnog trakta čiji su izazivači: Escherichia coli, razni sojevi streptokoka, Proteus mirabilis, Klebsiella i Staphylococcus aureus.

- Infekcije kože i mekih tkiva čiji su izazivači: Staphylococcus aureus (penicilin-osjetljivi i penicilin-rezistentni sojevi), beta-hemolitički streptokok grupe A kao i drugi sojevi streptokoka.

- Infekcije kostiju i zglobova čiji je izazivač Staphylococcus aureus.

- Septikemija čiji su izazivači: Streptococcus pneumoniae, Staphylococcus aureus (penicilin-osjetljivi i penicilin-rezistentni sojevi), Proteus mirabilis, Escherichia coli i Klebsiella.

- Endokarditis čiji su izazivači Staphylococcus aureus (penicilin-osjetljivi i penicilin-rezistentni sojevi) i beta-hemolitički streptokok grupe A.

Perioperativna profilaksa: preoperativna, intraoperativna i postoperativna profilaksa radi smanjenja učestalosti određenih postoperativnih infekcija kod pacijenata podvrgnutih hirurškim procedurama koje se ubrajaju u kontaminirajuće ili potencijalno kontaminirajuće.

Treba uzeti u obzir zvanične vodiče za pravilnu upotrebu antibakterijskih ljekova.

Doziranje

Doziranje, način primjene i interval doziranja određuju se prema težini infekcije, osjetljivosti patogena na cefazolin i stanju pacijenta (npr. funkcije bubrega).

Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina sa očuvanom funkcijom bubrega:

Infekcije izazvane veoma osjetljivim patogenima

Uobičajeno doziranje kod odraslih je 1 g do 2 g dnevno, podijeljeno u dvje ili tri jednake doze (po jedna

doza na svakih 8 ili 12 sati).

Infekcije izazvane manje osjetljivim patogenima

Uobičajeno doziranje kod odraslih je 3 g do 4 g dnevno, podijeljeno u tri ili četiri jednake doze (po jedna

doza na svakih 6 ili 8 sati).

Kod teških infekcija i infekcija koje ugrožavaju život, može se primijeniti doza od 6 g do 12 g dnevno, podijeljena u tri ili četiri jednake doze (po jedna doza na svakih 6 do 8 sati).

Za perioperativnu profilaksu kod odraslih i adolescenata, preporučuju se sljedeće doze:

• 1 g intravenski ili intramuskularno, primjenjuje se 30 minuta do 1 sat prije početka operacije;
• za dugotrajne hirurške procedure (npr. 2 sata i duže) primjenjuje se 500 mg – 1g intravenski ili intramuskularno, tokom operacije (uz prilagođavanje doza i intervala doziranja u skladu sa trajanjem operacije);
• 500 mg – 1 g intravenski ili intramuskularno svakih 6 do 8 sati, u toku 24 sata postoperativno, ili nakon operacija gdje bi infekcija predstavljala poseban rizik, u periodu od 3 do 5 dana.

Značajno je da se preoperativna doza primjeni pravovrijemeno (30 minuta do 1 sat) prije početka hirurške intervencije kako bi se postigle odgovarajuće koncentracije antibiotika u serumu i tkivima; osim toga, ako postoji rizik od infekcije, cefazolin treba primjenjivati u podesnim intervalima tokom operacije, kako bi se održavala odgovarajuća koncentracija antibiotika.

Odrasli pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega:

Odraslim osobama sa oštećenjem funkcije bubrega može da bude potrebna manja doza, kako bi se izbjeglo akumuliranje lijeka. Takvo smanjenje doze može da se odredi nakon određivanja koncentracije lijeka u krvi.

Ukoliko to nije moguće, onda doziranje može da se odredi na osnovu klirensa kreatinina.

U slučaju oštećenja funkcije bubrega, potrebno je dati odgovarajuću početnu dozu. Dalje doziranje je

potrebno prilagoditi stepenu oštečenja funkcije bubrega, težini infekcije i osjetljivosti patogena na cefazolin. Kod pacijenata koji su na hemodijalizi, režim liječenja zavisi od uslova dijalize. Vidjeti dio 4.4.

Cefazolin se može koristiti kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega uz sljedeće prilagođavanje doza:

Odojčad (uzrasta iznad 1 mjeseca) i djeca uzrasta do 12 godina:

Kod djece uzrasta iznad 1 mjeseca života, ukupna dnevna doza od 25 do 50 mg/kg tjelesne mase, podijeljena u 3 do 4 pojedinačne doze, efikasna je za većinu umjereno teških infekcija. Za teške infekcije, ukupna dnevna doza se može povećati do 100 mg/kg tjelesne mase.

Djeca sa oštećenjem funkcije bubrega:

Kod djece sa oštećenjem funkcije bubrega (kao i kod odraslih) može da bude potrebna manja doza od

uobičajene, kako bi se spriječilo akumuliranje lijeka. Smanjenje doze može da se odredi nakon određivanja koncentracije lijeka u krvi. Ukoliko to nije moguće, onda doziranje može da se odredi na osnovu klirensa kreatinina u skladu sa sljedećim smjernicama.

U slučaju oštećenja funkcije bubrega, potrebno je dati odgovarajuću početnu dozu. Dalje doziranje je

potrebno prilagoditi stepenu oštećenja funkcije bubrega, težini infekcije i osjetljivosti patogena na cefazolin.

Prijevremeno rođena djeca i novorođenčad (uzrasta ispod 1 mjeseca)

Kako bezbjednost upotrebe kod prijevremeno rođene djece i novorođenčadi (uzrasta do mjesec dana) nije utvrđena, primjena cefazolina kod ove grupe pacijenata se ne preporučuje. Vidjeti dio 4.4.

Starije osobe

Kod starijih pacijenata sa očuvanom funkcijom bubrega nije potrebno prilagođavanje doze.

Način primjene

Lijek Primaceph se može primjenjivati kao intramuskularna injekcija, intravenska injekcija ili intravenska infuzija.

Pripremljeni rastvor se primjenjuje duboko intramuskularno ili intravenski.

Ne smije se primjenjivati više od 500 mg cefazolina za jednu intramuskularnu primjenu.

Lijek Primaceph pripremljen za intramuskularnu primjenu ne smije se primjenjivati intravenski kada je rastvoru dodat lokalni anestetik.

Za uputstvo o rekonstituciji i razblaživanju lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na cefazolin ili na druge cefalosporinske antibiotike.

Lijek se ne smije koristiti u slučaju prethodne neposredne i/ili teške reakcije preosjetljivosti na penicilin ili neki drugi beta-laktamski antibiotik.

Reakcije preosjetljivosti

Poseban oprez je potreban kod pacijenata sa alergijskom dijatezom, bronhijalnom astmom ili alergijskim

rinitisom. Prije početka terapije cefazolinom potrebno je utvrditi da li se u anamnezi navode reakcije preosjetljivosti na druge beta-laktamske antibiotike (peniciline ili cefalosporine).

Kod pacijenata kod kojih se razvije alergijska reakcija primjenu lijeka treba obustaviti i primijeniti adekvatnu simptomatsku terapiju. Treba uzeti u obzir mogućnost ukrštene alergijske reakcije sa drugim cefalosporinima i povremene pojave ukrštene alergijske reakcije sa penicilinima. Ukoliko je poznato da postoji preosjetljivost na peniciline mora se uzeti u obzir ukrštena alergijska reakcija sa drugim beta-laktamima, npr. cefalosporinima.

Za vrijeme terapije cefazolinom u rijetkim slučajevima može doći do poremećaja koagulacije krvi. Posebno su ugroženi pacijenti sa faktorima rizika koji dovode do deficita vitamina K ili utiču na ostale mehanizme koagulacije (parenteralna ishrana, neuhranjenost, poremećaj funkcije jetre ili bubrega, trombocitopenija). Isto važi i za pacijente sa komorbiditetima koji mogu prouzrokovati ili pogoršati krvarenje (npr. hemofilija, gastrični ili duodenalni ulkusi). Zbog toga je u ovakvim slučajevima potrebno pratiti protrombinsko vrijeme, i ukoliko je smanjeno, uvesti terapiju vitaminom K (10 mg nedjeljno).

Prekomjerno razmnožavanje rezistentnih mikroorganizama

Pri primjeni skoro svih antibiotika prijavljeni su slučajevi kolitisa povezanog sa primjenom antibiotika, čija težina može biti blaga do životno ugrožavajuća (vidjeti dio 4.8). Zbog toga je važno uzeti u obzir ovu dijagnozu kod pacijenata kod kojih dođe do razvoja dijareje tokom ili nakon upotrebe antibiotika. Ukoliko dođe do razvoja kolitisa povezanog sa primjenom antibiotika, terapija cefazolinom se mora odmah obustaviti i uz konsultaciju ljekara započeti primjena adekvatne terapije. U ovakvoj situaciji je kontraindikovana primjena antiperistaltika.

U slučaju dugotrajne primjene cefazolina može doći do prekomjernog razmnožavanja neosjetljivih mikroorganizama. Zbog toga je od izuzetnog značaja stalno praćenje stanja pacijenta. Ukoliko tokom terapije dođe do razvoja superinfekcije treba primijeniti odgovarajuće mjere.

Kod pacijenata sa teškim oštećenjem bubrežne funkcije i glomerularnom filtracijom ispod 55 ml/min može se očekivati akumulacija cefazolina, zbog čega se doza mora smanjiti ili produžiti interval doziranja (vidjeti dio 4.2.)

Zbog slabe difuzije u cerebrospinalnu tečnosti, cefazolin nije pogodan za liječenje meningitisa.

Dugotrajna terapija ili terapija velikim dozama

Tokom dugotrajne terapije ili terapije velikim dozama, savjetuje se redovno praćenje funkcija sistema organa, uključujući bubrege, jetru i hematopoezu. Prijavljeni su slučajevi povećanih vrijednosti enzima jetre i promjena krvnih ćelija (vidjeti dio 4.8).

Kod pacijenata sa hipertenzijom ili srčanom insuficijencijom, mora se uzeti u obzir sadržaj natrijuma u

rastvoru za injekciju/infuziju.

Cefazolin ne treba primjenjivati kod prijevremeno rođene djece i novorođenčadi (uzrasta do mjesec dana), jer nema dovoljno iskustva, a bezbjednost primjene još uvek nije dokazana.

Uticaj na laboratorijske analize

Primjena cefazolina može dovesti do pojave lažno pozitivnih rezultata laboratorijskih analiza glukoze u urinu pri upotrebi Benedict-ovog reagensa, Fehling-ovog rastvora ili Clinitest tableta, što nije slučaj ako se za detekciju koriste enzimske metode. Indirektni i direktni Coombs-ov test takođe može dati lažno pozitivne rezultate. Do ovoga može doći i kod novorođenčadi čije su majke primale cefalosporine prije porođaja.

Lijek Primaceph nije namijenjen za intratekalnu primjenu. Nakon intratekalne primjene cefazolina, prijavljeni su slučajevi teške toksičnosti na nivou centralnog nervnog sistema (uključujući konvulzije).

Ovaj lijek sadrži 50,6 mg natrijuma po gramu cefazolina (bočica od 1 g), što odgovara 2,53 % maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrijuma prema preporukama SZO za odraslu osobu.

Kontraindikovana istovrijemena primjena

Antibiotici

Cefazolin se ne smije primjenjivati istovrijemeno sa bakteriostatskim antibioticima (kao što su tetraciklini, sulfonamidi, eritromicin, hloramfenikol), jer je u in vitro ispitivanjima uočeno antagonističko djelovanje.

Istovrijemena primjena se ne preporučuje

Probenecid

Pri istovremenoj primjeni sa probenecidom smanjuje se renalni klirens cefazolina.

Istovrijemena primjena uz mjere opreza

Antikoagulansi

U veoma rijetkim slučajevima, cefalosporini mogu izazvati poremećaje koagulacije krvi (vidjeti dio 4.4). Praćenje parametara koagulacije je neophodno ukoliko se istovrijemeno primjenjuju oralni antikoagulansi ili heparin u velikim dozama.

Nefrotoksične supstance

Ne može se isključiti da cefazolin pojačava nefrotoksično dejstvo antibiotika (npr. aminoglikozida, kolistina, polimiksina B) i diuretika (npr. furosemida). Pri istovrijemenoj primjeni sa cefazolinom potrebno je pažljivo praćenje funkcije bubrega.

Vitamin K1

Neki cefalosporini, kao što su cefamandol, cefazolin i cefotetan, mogu da utiču na metabolizam vitamina K1, posebno u slučajevima nedostatka ovog vitamina. Zbog toga može biti potrebno uvođenje terapije vitaminom K1.

Trudnoća

Nema dovoljno iskustva o primjeni cefazolina kod trudnica. Zbog toga cefazolin treba primjenjivati tokom trudnoće samo nakon pažljive procjene odnosa koristi i rizika. Ovo se posebno odnosi na prvi trimestar.

Dojenje

Cefazolin se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko. Kod dojene djece čije su majke na terapiji ovim lijekom može doći do senzibilizacije, promjena u crijevnoj flori kao i infekcije gljivicama roda Candida. U ovakvim slučajevima treba prekinuti dojenje tokom terapije cefazolinom.

Nisu sprovedena ispitivanja uticaja lijeka na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Međutim, može doći do pojave neželjenih dejstava (npr. alergijske reakcije, vrtoglavica) koja mogu uticati na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama (vidjeti dio 4.8).

Neželjena dejstva opisana u nastavku su navedena saglasno MedDRA konvenciji, razvrstana prema klasama sistema organa i sljedećim kategorijama učestalosti:

veoma često ( ≥ 1/10 ),

često ( ≥1/100 i < 1/10 ),

povremeno (≥1/1000 i < 1/100),

rijetko ( ≥1/10.000 i < 1/1000 ),

veoma rijetko ( < 1/10.000 ) i

nepoznato (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).

Infekcije i infestacije

Nepoznata učestalost: dugotrajna ili ponovljena primjena može dovesti do superinfekcije ili kolonizacije

rezistentnim bakterijama ili gljivicama (oralna kandidijaza, vaginalna kandidijaza)

Poremećaji krvi i limfnog sistema

Povremeno: trombocitopenija, neutropenija, leukopenija, eozinofilija, agranulocitoza, hemolitička anemija.

Rijetko: poremećaji koagulacije krvi, krvarenje*

Poremećaji imunskog sistema

Često: alergijske reakcije na koži kao što su eritem, urtikarija i pruritus.

Povremeno: teške reakcije preosjetljivosti kao što je angioneurotski edem i povišena tjelesna temperatura izazvana lijekom.

Veoma rijetko: životno ugrožavajući anafilaktički šok**

Poremećaji nervnog sistema

Nepoznata učestalost: glavobolja, vrtoglavica, parestezija, ekscitacija centralnog nervnog sistema, mioklonija i konvulzije$.

Gastrointestinalni poremećaji

Često: dijareja, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, meteorizam, bolovi u stomaku#

Nepoznata učestalost: pseudomembranozni kolitis+

Hepatobilijarni poremećaji

Povremeno: blago, prolazno povećanje AST, ALT i alkalne fosfataze.

Veoma rijetko: reverzibilni hepatitis i holestatska žutica.

Poremećaji bubrega i urinarnog sistema

Rijetko: intersticijalni nefritis i druga oboljenja bubrega $

Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Povremeno: flebitis, tromboflebitis.

* Ugroženi su pacijenti sa faktorima rizika koji dovode do nedostatka vitamina K ili utiču na druge

mehanizme koagulacije krvi, kao i pacijenti sa oboljenjima koja izazivaju ili pogoršavaju krvarenje.

** Može zahtijevati hitnu medicinsku pomoć.

§ Posebno u slučaju predoziranja ili neadekvatnog doziranja kod pacijenata sa insuficijencijom bubrega.

# U većini slučajeva, simptomi su blagi i često se povlače tokom ili nakon obustave terapije.

+ U slučaju teške i uporne dijareje tokom ili nakon terapije cefazolinom, neophodna je konsultacija ljekara, zato što ovo može biti znak ozbiljnog oboljenja (pseudomembranozni kolitis) koje se mora odmah liječiti. Pacijente treba savjetovati da ne koriste ljekove koji usporavaju crijevnu peristaltiku.

$ Uglavnom uočeno kod teško bolesnih pacijenata koji su bili na terapiji više od jednim lijekom.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Predoziranje cefazolinom može izazvati bol, zapaljenje i flebitis na mjestu primjene lijeka.

Primjena veoma velikih doza cefalosporina parenteralnim putem može da ima za posljedicu vrtoglavicu, parestezije, ekscitaciju centralnog nervnog sistema, mioklonus i glavobolju. Nakon predoziranja cefalosporinima, mogu se javiti konvulzije, posebno kod pacijenata sa oboljenjima bubrega. Nakon predoziranja, može doći do pojave sljedećih odstupanja od referentnih opsega u rezultatima laboratorijskih analiza: povećanje koncentracije kreatinina, azotnih materija u krvi (engl. blood urea nitrogen – BUN), enzima jetre i bilirubina, pozitivan Coombs-ov test, trombocitoza, trombocitopenija, eozinofilija, leukopenija i produženje protrombinskog vrijemena.

Terapija

Ukoliko nastupe konvulzije, primjenu cefazolina treba odmah obustaviti. Može biti potrebna primjena antikonvulzivne terapije. Potrebno je pažljivo praćenje vitalnih funkcija i odgovarajućih vrijednosti laboratorijskih analiza. U slučaju teškog predoziranja, naročito kod pacijenata sa oštećenom funkcijom

bubrega, kombinacija hemodijalize i hemoperfuzije može biti od koristi ukoliko druge terapijske mjere ne daju rezultate. Međutim, nema dovoljno dostupnih podataka koji bi potkrijepili ovakvu vrstu liječenja. Peritonealna dijaliza nije efikasna.

Farmakoterapijska grupa: Antiinfektivni ljekovi za sistemsku primjenu; ostali beta-laktam antibakterijski ljekovi; cefalosporini, I generacija.

ATC kod: J01DB04

Cefazolin je beta-laktamski antibiotik iz grupe cefalosporina za parenteralnu primjenu.

Mehanizam dejstva

Mehanizam dejstva cefazolina zasniva se na inhibiciji sinteze ćelijskog zida bakterije (tokom faze rasta) blokiranjem penicilin-vezujućih proteina (engl. penicilin-binding proteins, PBPs), kao npr. transpeptidaza, a rezultat toga je baktericidno dejstvo.

Veza između farmakokinetike i farmakodinamike

Efikasnost u suštini zavisi od vrijemena tokom kojeg je nivo aktivne supstance iznad minimalne inhibitorne koncentracije (engl. minimum inhibitory concentration, MIC) patogena.

Mehanizam rezistencije

Rezistencija na cefazolin može da se zasniva na sljedećim mehanizmima:

• Inaktivacija beta-laktamazama: cefazolin posjeduje visok stepen stabilnosti u odnosu na penicilinaze Gram-pozitivnih bakterija, ali samo nisku stabilnost prema brojnim plazmid-kodiranim beta-laktamazama, tzv. beta-lakatamaze sa proširenim spektrom (engl. extended spectrum betalactamases, ESBLs) ili hromozomski kodiranim beta-laktamazama tipa AmpC.
• Redukovani afinitet PBP prema cefazolinu: stečena rezistencija kod pneumokoka i drugih streptokoka zasniva se na modifikacijama postojećih PBP kao posljedica mutacije. Za rezistenciju kod stafilokoka rezistentnih na meticilin (oksacilin) odgovorno je stvaranje dodatnog PBP sa smanjenim afinitetom prema cefazolinu.
• Nedovoljna penetracija cefazolina kroz spoljni zid ćelije kod Gram-negativnih bakterija može da dovede do toga da PBP ne budu u dovoljnoj mjeri blokirani.
• Cefazolin može efluksnim pumpama aktivno da se transportuje iz ćelije.

Postoji parcijalna ili potpuna unakrsna rezistencija cefazolina sa drugim cefalosporinima i penicilinima.

Granične vrijednosti

Ispitivanje osjetljivosti na cefazolin je sprovedeno korišćenjem dilucionog metoda. Utvrđene su sljedeće

vrijednosti minimalnih inhibitornih koncentracija za osjetljive i rezistentne mikroorganizme:

EUCAST (engl. European Committee on Antimicrobial Susceptibility Testing) granične vrijednosti su

prikazane u tabeli.

*Bazirajući se prvenstveno na farmakokokinetici u serumu

1Za Staphylococcus spp. preuzima se rezultat testiranja oksacilina, odnosno cefoksitina. Meticilin (oksacilin) rezistentne stafilokoke se nezavisno od rezultata testa vrednuju kao rezistentne na cefalosporine.

Prevalenca stečene rezistencije

Prevalenca stečene rezistencije pojedinih vrsta može lokalno i tokom vrijemena da varira, pa su zbog toga potrebne lokalne informacije o situaciji rezistentnosti – pogotovo radi adekvatnog liječenja teških infekcija. Ako je usljed lokalne situacije rezistentnosti djelotvornost cefazolina dovedena u pitanje, onda je potrebna konsultacija sa stručnjacima u vezi sa terapijom. Kod teških infekcija ili kod neuspeha terapije treba težiti mikrobiološkoj dijagnozi sa dokazivanjem uzročnika i njegove osjetljivosti na cefazolin.

Prevalenca stečene rezistencije u Nemačkoj na osnovu podataka tokom posljednjih 5 godina iz nacionalnih projekata i studija nadzora rezistencije (stanje: januar 2016).

° Prilikom objavljivanja tabele, nisu postojali podaci. U primarnoj literaturi, standardnim radovima i

preporukama terapije pretpostavlja se da su osjetljivi.

$ Prirodna osjetljivost većine izolata je u intermedijarnom području.

+ U najmanje jednom regionu, stopa rezistencije iznosi preko 50%.

ɛ U ambulantnoj oblasti, stopa rezistencije je < 10%.

Koncentracija u serumu (mikrograma/ml) nakon primjene intramuskularnom injekcijom

*Prosječna vrijednost iz dvije studije

Koncentracija u serumu (mikrograma/ml) nakon primjene intravenske injekcije; doza od 1 g

Nakon intravenske primjene poluvrijeme eliminacije iznosi oko 1,4 sata.

Resorpcija

Nakon intravenske infuzije cefazolina u dozi od 3,5 mg/kg tjelesne mase (oko 250 mg) u trajanju od jednog sata, a zatim doze od 1,5 mg/kg tjelesne mase (oko 100 mg) u trajanju od 2 sata, došlo je do postizanja ravnotežne koncentracije lijeka u serumu od oko 28 mikrograma/ml u toku trećeg sata.

Kod pacijenata na peritonealnoj dijalizi (2 l/sat), srednje koncentracije lijeka u serumu nakon 24-časovne instilacije rastvora koncentracije 50 mg/l, odnosno 150 mg/l, iznose 10 mikrograma/ml, odnosno 30 mikrograma/ml. Kod primjene rastvora koncentracije 50 mg/l, srednja maksimalna koncentracija cefazolina iznosila je 29 mikrograma/ml (3 pacijenta) odnosno kod primjene rastvora koncentracije 150 mg/l, 72 mikrograma/ml (6 pacijenata).

Distribucija

Vezivanje za proteine plazme je 65 do 92%. Volumen distribucije je približno 11 l/1,73 m2.

Prilikom primjene cefazolina pacijentima bez opstrukcije žučnih kanala, cefazolin se pojavljuje u tkivu žučne kese i u žučnoj kesi u koncentracijama koje su značajno veće od koncentracija u serumu. Ukoliko, međutim, postoji opstrukcija žučnih puteva, onda je koncentracija lijeka u žuči znatno manja nego u serumu.

Cefazolin slabo prolazi u cerebrospinalnu tečnost (čak i u slučaju meningitisa) i u očnu vodicu.

Cefazolin prolazi inflamiranu sinovijalnu membranu, a koncentracija koja je postignuta u području zgloba, može se uporediti sa koncentracijom u serumu.

Cefazolin prolazi kroz placentalnu barijeru, prelazi u krv pupčane vrpce i plodovu vodu. Cefazolin se u

veoma maloj koncentraciji nalazi u majčinom mlijeku.

Biotransformacija i eliminacija

Cefazolin se nepromijenjen izlučuje urinom i to uglavnom putem glomerularne filtracije, a manjim dijelom tubularnom sekrecijom. Nakon intramuskularne injekcije doze od 500 mg, 56 do 89% primjenjene doze cefazolina se izluči tokom prvih 6 sati, a 80% do skoro 100% se izluči u roku od 24 sata. Nakon intramuskularne primjene doze od 500 mg i 1 g, mogu se postići koncentracije u urinu od više od 1000, odnosno više od 4000 mikrograma/ml.

Cefazolin se može ukloniti iz krvi dijalizom (hemodijaliza i peritonealna dijaliza). Ekstrakcija kod šestosatne dijalize iznosi 23%.

Nisu sprovedena ispitivanja mutagenosti ili dugotrajna ispitivanja na životinjama radi određivanja karcinogenog potencijala cefazolina. Ispitivanja reproduktivne toksičnosti na pacovima u dozama od 500 mg ili 1g/kg tjelesne mase, nisu ukazala na uticaj cefazolina na reproduktivnu sposobnost ili razvoj ploda.

Lijek ne sadrži pomoćne supstance.

Zbog moguće fizičko-hemijske inkompatibilnosti, ne miješati cefazolin sa drugim antibioticima (posebno aminoglikozidima) u istom rastvoru za ubrizgavanje.

Cefazolin je inkompatibilan sa sljedećim ljekovima: amikacin disulfat, amobarbital natrijum, bleomicin sulfat, kalcijum gluceptat, kalcijum glukonat, cimetidin hidrohlorid, kolistin metat natrijum, eritromicin gluceptat, kanamicin sulfat, oksitetraciklin hidrohlorid, pentobarbital natrijum, polimiksin B-sulfat i tetraciklin hidrohlorid.

U rastvorima pH vrijednosti iznad 8,5 može doći do hidrolize, u rastvorima pH ispod 4,5 nastaje precipitat.

Rok upotrebe neotvorenog lijeka: 3 godine.

Rok upotrebe nakon rekonstitucije/razblaživanja lijeka: upotrijebiti odmah.

Pripremljen rastvor treba upotrijebiti u roku od 24h ukoliko se čuva na sobnoj temperaturi (25ºC) ili u roku od 96 h ako se čuva u frižideru (2-8ºC).

Sa mikrobiološke tačke gledišta lijek se mora odmah upotrijebiti. Ukoliko se odmah ne upotrijebi, vrijeme čuvanja tokom upotrebe, kao i uslovi prije upotrebe su odgovornost korisnika i normalno ne bi trebalo da je duže od 24 sata na temperaturi od 2-8°C, osim ukoliko je rastvaranje izvršeno u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije/razblaživanja lijeka vidjeti dio 6.3.

Ukoliko se primijete znaci oštećenja lijeka (mehanička onečišćenja, promjena boje), takav lijek je potrebno odbaciti.

Unutrašnje pakovanje je bočica od bezbojnog stakla (hidrolitičke otpornosti III) zapremine od 10 ml zatvorena bromobutilnim gumenim zatvaračem.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 50 bočica i Uputstvo za lijek.

Upotrebljavati samo bistar i bezbojan ili gotovo bezbojan rastvor.

Intramuskularna primjena

Rastvor za intramuskularnu primjenu se priprema tako što se sadržaj bočice (1 g cefazolina) rastvori u 2,5 ml vode za injekcije (oko 330 mg/ml). Dobro promućkati do potpunog rastvaranja.

Primijeniti intramuskularno, duboko u mišić.

Intravenska primjena

Intravenska injekcija

Rastvor za intravensku primjenu putem injekcije se priprema tako što se sadržaj bočice (1 g cefazolina) rastvori u 10 ml vode za injekcije. Dobro promućkati do potpunog rastvaranja. Primijeniti sporo, direktno u venu ili u kanilu, tokom 3-5 minuta (ni u kom slučaju primjena ne smije biti kraća od 3 minuta).

Intravenska infuzija

Rastvor za intravensku primjenu putem infuzije se priprema tako što se sadržaj bočice (1 g cefazolina) prvo rastvori u 5 ml vode za injekcije do potpunog rastvaranja, a zatim dalje razblaži u 50-100 ml primjenom jednog od sljedećih rastvarača:

• Voda za injekcije
• Fiziološki rastvor (0,9% natrijum hlorid)
• 5% ili 10% rastvor glukoze
• Laktatni Ringer-ov rastvor

Rastvor treba primijeniti odmah nakon pripreme.

Nije namijenjeno za intratekalnu primjenu.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka i otpadnog materjala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Lijek Primaceph sadrži aktivnu supstancu cefazolin (u obliku cefazolin natrijuma). Cefazolin pripada grupi antibiotika koji se zovu cefalosporini, a djeluje tako što dovodi do smrti bakterije koja je uzročnik infekcije, sprječavanjem izgradnje njenog ćelijskog zida.

Lijek Primaceph se koristi kod odraslih i djece uzrasta iznad 1 mjeseca za liječenje sljedećih infekcija izazvanih bakterijama za koje je potvrđeno ili vjerovatno da su osjetljive na cefazolin:

• infekcije sistema organa za disanje (respiratornog trakta);
• infekcije bubrega, mokraćnih puteva i polnih organa (urogenitalnog trakta);
• infekcije žučne kese i žučnih kanala (bilijarnog trakta);
• infekcije kože i mekih tkiva;
• infekcije kostiju i zglobova;
• septikemija (teško oboljenje koje odlikuje prisustvo bakterija odnosno njihovih toksina u krvi);
• endokarditis (zapaljenje unutrašnjeg sloja srca ili srčanih zalistaka).

Lijek Primaceph se takođe primjenjuje za sprječavanje nastanka (profilaksu) infekcija usled hirurških intervencija, primjenom prije a po potrebi tokom i nakon hirurške intervencije.

Lijek Primaceph ne smijete koristiti:

- ako ste alergični (preosjetljivi) na cefazolin, na bilo koji drugi lijek iz grupe cefalosporina ili na bilo koji od pomoćnih sastojaka lijeka navedenih u dijelu 6.

- ako ste ikada imali teške alergijske reakcije na penicilin ili druge antibiotike slične strukture (beta-laktamski antibiotici), jer je moguća pojava unakrsne preosjetljivosti između cefazolina i drugih beta-laktamskih antibiotika.

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa svojim ljekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom prije nego što primite lijek Primaceph ukoliko:

• ste ikada imali alergijsku reakciju na penicilin ili slične antibiotike (čak i ako je u pitanju blaga alergijska reakcija kao što je kožni osip koji svrbi);
• imate alergije koje nijesu navedene u ovom uputstvu, bolujete od bronhijalne astme ili polenske kijavice;
• ste ikada imali probleme sa crijevima, posebno zapaljenje debelog crijeva (kolitis); ukoliko Vam se tokom i nakon primjene ovog lijeka pojavi proliv odmah to recite svom ljekaru, jer se u slučaju razvoja kolitisa mora obustaviti primjena lijeka Primaceph i započeti adekvatno liječenje; u ovim situacijama se ne smiju koristiti antiperistaltici (ljekovi koji usporavaju pokrete crijeva);
• imate poremećaj funkcije bubrega (jer će možda biti potrebno prilagođavanje doziranja lijeka);
• ste na dijeti u kojoj se kontroliše unos natrijuma (što je uglavnom slučaj sa pacijentima koji imaju srčana oboljenja).

Faktori rizika koji dovode do nedostatka vitamina K ili drugi faktori rizika koji utiču na proces zgrušavanja (koagulaciju) krvi. Pri liječenju cefazolinom rijetko može doći do poremećaja zgrušavanja krvi. Poseban oprez je neophodan ukoliko imate faktore rizika koji dovode do deficita vitamina K ili utiču na ostale mehanizme koagulacije (npr. poremećaj funkcije jetre ili bubrega, smanjen broj krvnih pločica (trombocitopenija), neuhranjenost, parenteralna ishrana (unos hranljivih materija putem infuzije date u venu). Dodatno, oprez je takođe neophodan ukoliko imate druga oboljenja koja mogu izazvati ili pogoršati krvarenje kao što su hemofilija (nasljedni poremećaj koji utiče na proces zgrušavanja krvi), čir na želucu ili dvanaestopalačnom crevu. U ovim slučajevima biće Vam pažljivo praćeni parametri koagulacije krvi.

Lijek Primaceph nije namijenjen za intratekalnu primjenu (primjena lijeka injekcijom u prostor oko kičmene moždine), jer u ovom slučaju postoji rizik od neželjenih reakcija na nivou centralnog nervnog sistema (uključujući konvulzije).

Lijek Primaceph ne treba primjenjivati kod prijevremeno rođene djece i novorođenčadi (djece mlađe od 1 mjeseca) zbog toga što nema dovoljno iskustva i još uvek nije potvrđena bezbjednost primjene.

Ukoliko se lijek Primaceph primjenjuje u dužem vremenskom periodu može doći do preteranog razmnožavanja mikroorganizama koji nisu osjetljivi na cefazolin (bakterijska ili gljivična superinfekcija). Ljekar će pratiti Vaše stanje i po potrebi uvesti odgovarajuće liječenje.

Ukoliko se lijek Primaceph primjenjuje u dužem vremenskom periodu ili u velikim dozama, Vaš ljekar će pratiti stanje svih organskih sistema a posebno rad bubrega, jetre i koštane srži.

Lijek Primaceph ne treba primjenjivati u liječenju meningitisa (zapaljenje moždanih ovojnica) zbog slabe mogućnosti prodiranja lijeka u likvor (tečnost koja obavija mozak i kičmenu moždinu kao zaštitni omotač).

Lijek Primaceph može uticati na rezultate:

- analize krvi poznate pod nazivom Coombs-ov test (antiglobulinski test);

- analize glukoze u mokraći;

ukoliko postoji potreba za sprovođenjem neke od ovih laboratorijskih analiza krvi, obavijestite osobu koja uzima uzorak krvi ili mokraće da ste na terapiji lijekom Primaceph. Do opisanog uticaja na laboratorijske analize krvi može doći i kod novorođenčadi čije su majke prije porođaja primale lijek Primaceph.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta i biljne ljekove. Ovo je iz razloga što lijek Primaceph može uticati na djelovanje nekih drugih lijekova. Takođe, neki drugi lijekovi mogu uticati na djelovanje lijeka Primaceph.

Posebno obavijestite Vašeg ljekara ukoliko ste na terapiji nekim od sljedećih ljekova:

• antibiotici (kao što su npr. aminoglikozidi, tetraciklini, sulfonamidi, eritromicin, hloranfenikol, kolistin, polimiksin B) koji se koriste za liječenje bakterijskih infekcija;

• probenecid (lijek koji se koristi za liječenje gihta);

• vitamin K;

• antikoagulansi (ljekovi koji se primjenjuju u sprječavanju zgrušavanja krvi);

• diuretici (npr.furosemid-lijek koji pospešuje izlučivanje mokraće);

• oralni kontraceptivi

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savet prije nego što primite ovaj lijek.

Lijek Primaceph ne treba primjenjivati tokom trudnoće (naročito tokom prvog trimestra), osim u slučaju kada očekivana korist prevazilazi potencijalni rizik, o čemu će odluku donijeti Vaš ljekar.

Lijek Primaceph se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko. Ljekar će donijeti odluku da li da se prekine dojenje ili da se prekine/odloži terapija ovim lijekom na osnovu procene odnosa koristi za Vas i rizika po Vašu bebu.

Uticaj lijeka Primaceph na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Iako nema poznatih efekata na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama, primjena lijeka Primaceph može izazvati neželjena dejstva poput alergijske reakcije i vrtoglavice koja mogu uticati na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Primaceph

Ovaj lijek sadrži 50,6 mg natrijuma (glavni sastojak kuhinjske soli) po gramu cefazolina (bočica od 1 g). Ovo odgovara 2,53 % preporučenog maksimalnog dnevnog unosa natrijuma za odraslu osobu.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Način primjene

Nikada nećete biti u prilici da primjenjujete samostalno lijek Primaceph. Lijek će Vam primijeniti ljekar ili medicinska sestra. Lijek Primaceph će Vam biti primjenjen na jedan od sljedećih načina:

- intramuskularno, injekcijom duboko u veći mišić (kao što je mišić ruke)

- intravenski, sporom injekcijom u venu, tokom 3-5 minuta

- intravenski, infuzijom u venu

Ljekar ili medicinska sestra će prije primjene pripremiti lijek Primaceph rastvaranjem praška u odgovarajućem rastvaraču.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru.

Preporučena doza

Vaš ljekar će donijeti odluku o adekvatnom doziranju lijeka Primaceph za Vas. Doza će zavisiti od Vaše starosti, tjelesne mase, težine infekcije, osjetljivosti bakterije koja je uzročnik infekcije na cefazolin, kao i funkcije bubrega. Ovo će Vam objasniti Vaš ljekar.

Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina sa očuvanom funkcijom bubrega

Infekcije izazvane bakterijama koje su veoma osjetljive na cefazolin

Uobičajeno doziranje kod odraslih je 1g do 2 g dnevno, podijeljeno u dvije ili tri jednake doze (po jedna doza na svakih 8 ili 12 sati).

Infekcije izazvane bakterijama koje su manje osjetljive na cefazolin

Uobičajeno doziranje kod odraslih je 3g do 4 g dnevno, podijeljeno u tri ili četiri jednake doze (po jedna doza na svakih 6 ili 8 sati).

Kod teških infekcija ili infekcija koje ugrožavaju život, primjenjuje se doza od 6g do 12 g dnevno, podijeljeno u tri ili četiri jednake doze (po jedna doza na svakih 6 do 8 sati).

Primjena lijeka Primaceph kod odraslih i adolescenata u cilju sprječavanja infekcije usljed

hirurške intervencije

- Ukoliko treba da budete podvrgnuti hirurškoj intervenciji, može Vam biti primjenjena doza od 1 g

intravenski ili intramuskularno 30-60 minuta prije početka operacije.

- U slučaju dužih hirurških intervencija (npr. 2 sata i duže) dodatna doza od 500 mg do 1 g može biti

primjenjena intravenski ili intramuskularno tokom hirurške intervencije. U cilju sprječavanja infekcije,

terapija lijekom Primaceph se može nastaviti do 24 sata nakon operacije, dozom od 500 mg do 1 g

intravenski ili intramuskularno svakih 6 do 8 sati. Kod intervencija gdje infekcija predstavlja poseban rizik, terapija lijekom Primaceph može trajati 3-5 dana.

Odojčad (uzrasta iznad 1 mjeseca) i djeca uzrasta do 12 godina

Vaš ljekar će odlučiti o adekvatnom doziranju lijeka Primaceph na osnovu tjelesne mase Vašeg djeteta. Ukupna dnevna doza u opsegu od 25 mg do 50 mg/kg tjelesne mase, podijeljena u tri do četiri pojedinačne doze, efikasna je za većinu umjereno teških infekcija. Kod teških infekcija ljekar može povećati ukupnu dnevnu dozu do 100 mg/kg tjelesne mase.

Primjena kod odraslih i djece sa oštećenom funkcijom bubrega

Ukoliko Vi ili Vaše dijete imate probleme sa bubrezima postoji mogućnost da će Vam biti primjenjena manja doza lijeka od uobičajene, kako bi se sprječilo nagomilavanje lijeka u organizmu. Vaš ljekar će donijeti odluku o adekvatnom doziranju lijekom Primaceph i pažljivo pratiti stanje i po potrebi sprovesti dodatne laboratorijske analize (određivanje parametara funkcije bubrega i koncentracije lijeka u krvi).

Ako ste uzeli više lijeka Primaceph nego što je trebalo

Lijek Primaceph će Vam primjenjivati ljekar ili medicinska sestra pa je malo verovatno da ćete primiti više lijeka nego što treba. Ipak, ukoliko mislite da je do ovoga ipak došlo, obavijestite o tome Vašeg ljekara.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Primaceph

Vaš ljekar ili medicinska sestra će se pobrinuti da redovno dobijate lijek, tako da je malo vjerovatno da će neka doza biti izostavljena. Ipak, ukoliko smatrate da je do ovoga došlo, obavijestite o tome Vašeg ljekara.

Ako prestanete da uzimate lijek Primaceph

Veoma je važno da lijek primate onoliko dugo koliko je to propisao Vaš ljekar. Nastavite da primate terapiju čak i kada se budete osećali bolje, jer njena prijevremena obustava može dovesti do povratka simptoma bolesti.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.

Kao i svi ljekovi i lijek Primaceph može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Teške alergijske reakcije (veoma rijetka neželjena dejstva, mogu da se jave kod najviše 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek)

Ukoliko dođe do pojave teške alergijske reakcije, odmah obavijestite ljekara.

Znaci mogu uključivati iznenadno:

- oticanje lica, grla, usana ili usne duplje, što može otežati disanje ili gutanje;

- oticanje ruku, stopala ili skočnih zglobova.

Ostala moguća neželjena dejstva:

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek)

• alergijske reakcije na koži (kao što su crvenilo, koprivnjača i svrab)
• mučnina, povraćanje, proliv, gubitak apetita, gasovi u crijevima (nadimanje), bol u stomaku
• bol i otvrdnuće na mjesu primjene

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• promjene u broju ćelija krvi (smanjen broj krvnih pločica (trombocitopenija), smanjen broj neutrofila (neutropenija), smanjen broj leukocita (leukopenija), povećan broj eozinofila (eozinofilija), izrazito smanjen broj granulocita (agranulocitoza), anemija kao posljedica povećane razgradnje eritrocita (hemolitička anemija);
• zapaljenje vena sa ili bez stvaranja krvnog ugruška (tromboflebitis, flebitis);
• teške reakcije preosjetljivosti kao što su angioneurotski edem (otok lica i grla koji dovodi do otežanog disanja) i povišena tjelesna temperatura izazvana lijekom;
• prolazno povećanje vrijednosti enzima jetre – AST, ALT, alkalne fosfataze (utvrđuje se laboratorijskim analizama krvi).

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1 000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• poremećaji zgrušavanja krvi i pojava krvarenja (produženo vrijeme zgrušavanja krvi, što možete primijetiti ukoliko imate krvarenje iz nosa ili se npr. posečete);
• oboljenje bubrega (kao što je npr. intersticijalni nefritis).

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• oboljenje jetre (reverzibilni hepatitis i holestatska žutica) koje odlikuje žuta prebojenost kože i beonjača.

Nepoznata učestalost (ne može se procjeniti na osnovu dostupnih podataka):

• superinfekcija (naknadna infekcija bakterijama ili gljivicama otpornim na cefazolin), npr. kandidijaza (gljivična infekcija usta, vagine ili kožnih nabora). Ljekar Vam može uvesti odgovarajuću terapiju kandidijaze;
• glavobolja, vrtoglavica, nelagodni, ponekad bolni osjećaji trnjenja, mravinjanja, utrnutosti ruku i nogu, poremećaji u percepciji osjećaja za toplo i hladno, prenadraženost centralnog nervnog sistema, brzi nevoljni trzaji mišića (mioklonija), konvulzije;
• pseudomembranozni kolitis (zapaljenje debelog crijeva koje odlikuje pojava proliva, obično sa prisustvom krvi i sluzi u stolici, bolova u stomaku i povišenom tjelesnom temperaturom).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji nakon „Važi do“. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek ne zahteva posebne uslove čuvanja.

Rok upotrebe nakon rekonstitucije/razblaživanja: upotrijebiti odmah.

Pripremljen rastvor treba upotrijebiti u roku od 24h ukoliko se čuva na sobnoj temperaturi (25°C) ili u roku od 96h ako se čuva u frižideru (2-8°C).

Sa mikrobiološke tačke gledišta lijek se mora odmah upotrijebiti. Ukoliko se odmah ne upotrijebi, vrijeme čuvanja tokom upotrebe, kao i uslovi prije upotrebe su odgovornost korisnika i normalno ne bi trebalo da je duže od 24 sata na temperaturi od 2-8°C, osim ukoliko je rastvaranje izvršeno u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.

Ukoliko se primijete znaci oštećenja lijeka (mehanička onečišćenja, promjena boje), takav lijek je potrebno odbaciti.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Primaceph

• Aktivna supstanca je cefazolin.

Jedna bočica sadrži 1 g cefazolina u obliku cefazolin natrijuma.

Lijek ne sadrži pomoćne supstance.

Kako izgleda lijek Primaceph i sadržaj pakovanja

Prašak za rastvor za injekciju/infuziju.

Bjeli do skoro bijeli prašak.

Unutrašnje pakovanje je bočica od bezbojnog stakla (hidrolitičke otpornosti III) zapremine od 10 ml zatvorena bromobutilnim gumenim zatvaračem.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 50 bočica i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

PharmaSwiss - Montenegro, PharmaSwiss d.o.o. Beograd, dio stranog društva u Podgorici

Rimski trg br. 16, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

PharmaSwiss d.o.o., Batajnički drum 5A, Beograd, Srbija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/25/327 - 8431 od 24.01.2025. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Januar, 2025. godine

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su isključivo zdravstvenim radnicima:

Terapijske indikacije

Lijek Primaceph je indikovan za liječenje teških infekcija kod odraslih i djece uzrasta iznad 1 mjeseca (vidjeti djelove 4.2 i 4.4 u Sažetku karakteristika lijeka) uzrokovane mikroorganizmima osjetljivim na cefazolin (vidjeti dio 5.1 u Sažetku karakteristika lijeka):

- Infekcije respiratornog trakta čiji su izazivači: Streptococcus pneumoniae, Klebsiella, Haemophilus influenzae, Staphylococcus aureus (penicilin-osjetljivi i penicilin-rezistentni sojevi), i beta-hemolitički streptokok grupe A.

- Infekcije urogenitalnog trakta čiji su izazivači: Escherichia coli, Proteus mirabilis i Klebsiella.

-Infekcije bilijarnog trakta čiji su izazivači: Escherichia coli, razni sojevi streptokoka, Proteus mirabilis, Klebsiella i Staphylococcus aureus.

- Infekcije kože i mekih tkiva čiji su izazivači: Staphylococcus aureus (penicilin-osjetljivi i penicilin-rezistentni sojevi), beta-hemolitički streptokok grupe A kao i drugi sojevi streptokoka.

- Infekcije kostiju i zglobova čiji je izazivač Staphylococcus aureus.

- Septikemija čiji su izazivači: Streptococcus pneumoniae, Staphylococcus aureus (penicilin-osjetljivi i penicilin-rezistentni sojevi), Proteus mirabilis, Escherichia coli i Klebsiella.

- Endokarditis čiji su izazivači Staphylococcus aureus (penicilin-osjetljivi i penicilin-rezistentni sojevi) i beta-hemolitički streptokok grupe A.

Perioperativna profilaksa: preoperativna, intraoperativna i postoperativna profilaksa radi smanjenja učestalosti određenih postoperativnih infekcija kod pacijenata podvrgnutih hirurškim procedurama koje se ubrajaju u kontaminirajuće ili potencijalno kontaminirajuće.

Treba uzeti u obzir zvanične vodiče za pravilnu upotrebu antibakterijskih ljekova.

Doziranje i način primjene

Doziranje

Doziranje, način primjene i interval doziranja određuju se prema težini infekcije, osjetljivosti patogena na cefazolin i stanju pacijenta (npr. funkcije bubrega).

Odrasli i adolescenti stariji od 12 godina sa očuvanom funkcijom bubrega:

Infekcije izazvane veoma osjetljivim patogenima

Uobičajeno doziranje kod odraslih je 1 g do 2 g dnevno, podijeljeno u dvje ili tri jednake doze (po jedna

doza na svakih 8 ili 12 sati).

Infekcije izazvane manje osjetljivim patogenima

Uobičajeno doziranje kod odraslih je 3 g do 4 g dnevno, podijeljeno u tri ili četiri jednake doze (po jedna

doza na svakih 6 ili 8 sati).

Kod teških infekcija i infekcija koje ugrožavaju život, može se primijeniti doza od 6 g do 12 g dnevno, podijeljena u tri ili četiri jednake doze (po jedna doza na svakih 6 do 8 sati).

Za perioperativnu profilaksu kod odraslih i adolescenata, preporučuju se sljedeće doze:

• 1 g intravenski ili intramuskularno, primjenjuje se 30 minuta do 1 sat prije početka operacije;
• za dugotrajne hirurške procedure (npr. 2 sata i duže) primjenjuje se 500 mg – 1g intravenski ili intramuskularno, tokom operacije (uz prilagođavanje doza i intervala doziranja u skladu sa trajanjem operacije);
• 500 mg – 1 g intravenski ili intramuskularno svakih 6 do 8 sati, u toku 24 sata postoperativno, ili nakon operacija gdje bi infekcija predstavljala poseban rizik, u periodu od 3 do 5 dana.

Značajno je da se preoperativna doza primjeni pravovrijemeno (30 minuta do 1 sat) prije početka hirurške intervencije kako bi se postigle odgovarajuće koncentracije antibiotika u serumu i tkivima; osim toga, ako postoji rizik od infekcije, cefazolin treba primjenjivati u podesnim intervalima tokom operacije, kako bi se održavala odgovarajuća koncentracija antibiotika.

Odrasli pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega:

Odraslim osobama sa oštećenjem funkcije bubrega može da bude potrebna manja doza, kako bi se izbjeglo akumuliranje lijeka. Takvo smanjenje doze može da se odredi nakon određivanja koncentracije lijeka u krvi.

Ukoliko to nije moguće, onda doziranje može da se odredi na osnovu klirensa kreatinina.

U slučaju oštećenja funkcije bubrega, potrebno je dati odgovarajuću početnu dozu. Dalje doziranje je

potrebno prilagoditi stepenu oštečenja funkcije bubrega, težini infekcije i osjetljivosti patogena na cefazolin. Kod pacijenata koji su na hemodijalizi, režim liječenja zavisi od uslova dijalize. Vidjeti dio 4.4. u Sažetku karakteristika lijeka.

Cefazolin se može koristiti kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega uz sljedeće prilagođavanje doza:

Odojčad (uzrasta iznad 1 mjeseca) i djeca uzrasta do 12 godina:

Kod djece uzrasta iznad 1 mjeseca života, ukupna dnevna doza od 25 do 50 mg/kg tjelesne mase, podijeljena u 3 do 4 pojedinačne doze, efikasna je za većinu umjereno teških infekcija. Za teške infekcije, ukupna dnevna doza se može povećati do 100 mg/kg tjelesne mase.

Djeca sa oštećenjem funkcije bubrega:

Kod djece sa oštećenjem funkcije bubrega (kao i kod odraslih) može da bude potrebna manja doza od

uobičajene, kako bi se spriječilo akumuliranje lijeka. Smanjenje doze može da se odredi nakon određivanja koncentracije lijeka u krvi. Ukoliko to nije moguće, onda doziranje može da se odredi na osnovu klirensa kreatinina u skladu sa sljedećim smjernicama.

U slučaju oštećenja funkcije bubrega, potrebno je dati odgovarajuću početnu dozu. Dalje doziranje je

potrebno prilagoditi stepenu oštećenja funkcije bubrega, težini infekcije i osjetljivosti patogena na cefazolin.

Prijevremeno rođena djeca i novorođenčad (uzrasta ispod 1 mjeseca)

Kako bezbjednost upotrebe kod prijevremeno rođene djece i novorođenčadi (uzrasta do mjesec dana) nije utvrđena, primjena cefazolina kod ove grupe pacijenata se ne preporučuje. Vidjeti dio 4.4 u Sažetku karakteristika lijeka.

Starije osobe

Kod starijih pacijenata sa očuvanom funkcijom bubrega nije potrebno prilagođavanje doze.

Način primjene

Lijek Primaceph se može primjenjivati kao intramuskularna injekcija, intravenska injekcija ili intravenska infuzija.

Pripremljeni rastvor se primjenjuje duboko intramuskularno ili intravenski.

Ne smije se primjenjivati više od 500 mg cefazolina za jednu intramuskularnu primjenu.

Lijek Primaceph pripremljen za intramuskularnu primjenu ne smije se primjenjivati intravenski kada je rastvoru dodat lokalni anestetik.

Za uputstvo o rekonstituciji i razblaživanju lijeka prije primjene, vidjeti dio “Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)”.

Lista pomoćnih supstanci (ekscipijenasa)

Lijek ne sadrži pomoćne supstance.

Inkompatibilnosti

Zbog moguće fizičko-hemijske inkompatibilnosti, ne miješati cefazolin sa drugim antibioticima (posebno aminoglikozidima) u istom rastvoru za ubrizgavanje.

Cefazolin je inkompatibilan sa sljedećim ljekovima: amikacin disulfat, amobarbital natrijum, bleomicin sulfat, kalcijum gluceptat, kalcijum glukonat, cimetidin hidrohlorid, kolistin metat natrijum, eritromicin gluceptat, kanamicin sulfat, oksitetraciklin hidrohlorid, pentobarbital natrijum, polimiksin B-sulfat i tetraciklin hidrohlorid.

U rastvorima pH vrijednosti iznad 8,5 može doći do hidrolize, u rastvorima pH ispod 4,5 nastaje precipitat.

Rok upotrebe

Rok upotrebe neotvorenog lijeka: 3 godine.

Rok upotrebe nakon rekonstitucije/razblaživanja lijeka: upotrijebiti odmah.

Pripremljen rastvor treba upotrijebiti u roku od 24h ukoliko se čuva na sobnoj temperaturi (25ºC) ili u roku od 96h ako se čuva u frižideru (2-8ºC).

Sa mikrobiološke tačke gledišta lijek se mora odmah upotrijebiti. Ukoliko se odmah ne upotrijebi, vrijeme čuvanja tokom upotrebe, kao i uslovi prije upotrebe su odgovornost korisnika i normalno ne bi trebalo da je duže od 24 sata na temperaturi od 2-8°C, osim ukoliko je rastvaranje izvršeno u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.

Posebne mjere upozorenja pri čuvanju lijeka

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Za uslove čuvanja nakon rekonstitucije/razblaživanja lijeka vidjeti dio “Rok upotrebe”.

Ukoliko se primijete znaci oštećenja lijeka (mehanička onečišćenja, promjena boje), takav proizvod je potrebno odbaciti.

Vrsta i sadržaj pakovanja

Unutrašnje pakovanje je bočica od bezbojnog stakla (hidrolitičke otpornosti III) zapremine od 10 ml zatvorena bromobutilnim gumenim zatvaračem.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 50 bočica i Uputstvo za lijek.

Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom)

Upotrebljavati samo bistar i bezbojan ili gotovo bezbojan rastvor.

Intramuskularna primjena

Rastvor za intramuskularnu primjenu se priprema tako što se sadržaj bočice (1 g cefazolina) rastvori u 2,5 ml vode za injekcije (oko 330 mg/ml). Dobro promućkati do potpunog rastvaranja.

Primijeniti intramuskularno, duboko u mišić.

Intravenska primjena

Intravenska injekcija

Rastvor za intravensku primjenu putem injekcije se priprema tako što se sadržaj bočice (1 g cefazolina) rastvori u 10 ml vode za injekcije. Dobro promućkati do potpunog rastvaranja. Primijeniti sporo, direktno u venu ili u kanilu, tokom 3-5 minuta (ni u kom slučaju primjena ne smije biti kraća od 3 minuta).

Intravenska infuzija

Rastvor za intravensku primjenu putem infuzije se priprema tako što se sadržaj bočice (1 g cefazolina) prvo rastvori u 5 ml vode za injekcije do potpunog rastvaranja, a zatim dalje razblaži u 50-100 ml primjenom jednog od sljedećih rastvarača:

• Voda za injekcije
• Fiziološki rastvor (0,9% natrijum hlorid)
• 5% ili 10% rastvor glukoze
• Laktatni Ringer-ov rastvor

Rastvor treba primijeniti odmah nakon pripreme.

Nije namijenjeno za intratekalnu primjenu.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka i otpadnog materjala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.