CEFAZOLIN SANDOZ® 1g prašak za rastvor za injekciju/infuziju

Cefazolin je indikovan za liječenje sljedećih ozbiljnih infekcija izazvanih osjetljivim mikroorganizmima:

• Infekcije respiratornog trakta izazvane: Staphylococcus aureus (meticilin osjetljivi sojevi, uključujući i sojeve koji produkuju beta-laktamazu), Streptococcus pneumoniae, Streptococcus pyogenes, kao i drugim sojevima streptokoka.

(Napomena: Smatra se da injekcioni benzilpenicilin-benzatin treba da bude lijek izbora u liječenju i prevenciji streptokoknih infekcija, uključujući profilaksu reumatske groznice).

Cefazolin je efikasan u eradikaciji streptokoka iz nazofarinksa, međutim nema podataka koji potvrđuju efikasnost cefazolina, kasnije, u prevenciji reumatske groznice.

• Infekcije urinarnog trakta izazvane: Escherichia coli, Proteus mirabilis.
• Infekcije kože i mekih tkiva izazvane: Staphylococcus aureus (meticilin osjetljivi sojevi, uključujući i sojeve koji produkuju beta-laktamazu), Streptococcus pyogenes, kao i drugim sojevima streptokoka.
• Infekcije bilijarnog trakta izazvane: Escherichia coli, raznim sojevima streptokoka, Proteus mirabilis, i Staphylococcus aureus (meticilin osjetljivi sojevi).
• Infekcije kostiju i zglobova izazvane Staphylococcus aureus (meticilin osjetljivi sojevi).
• Genitalne infekcije (npr. prostatitis, epididimitis) izazvane: Escherichia coli, Proteus mirabilis.
• Septikemija izazvana: Streptococcus pneumoniae, Staphylococcus aureus (meticilin osjetljivi sojevi, uključujući i sojeve koji produkuju beta-laktamazu), Proteus mirabilis, Escherichia coli
• Endokarditis izazvan Streptococcus aureus (meticilin osjetljivi sojevi, uključujući i sojeve koji produkuju beta-laktamazu) i Streptococcus pyogenes.

(Napomena: cefazolin nije lijek izbora za endokarditis i septikemiju čiji je izazivač Streptococcus aureus.) Treba obaviti odgovarajuće testove kultura i osjetljivosti da bi se utvrdila osjetljivost uzročnika na cefazolin.

Perioperativna profilaksa:

Profilaktička primjena cefazolina perioperativno, intraoperativno i postoperativno može da smanji incidencu nekih postoperativnih infekcija kod pacijenata podvrgnutih hirurškim procedurama koje se ubrajaju u kontaminirajuće ili potencijalno kontaminirajuće (npr. vaginalna histerektomija, holecistektomija kod pacijenata sa visokim rizikom, kao što su osobe starije od 70 godina, sa akutnim holecistitisom, opstruktivnom žuticom ili kamenom u žučnom kanalu).

Perioperativna upotreba cefazolina može biti efikasna kod hirurških pacijenata kod kojih infekcija operisanog mjesta predstavlja ozbiljan rizik (npr. operacija na otvorenom srcu, protetska artroplastika). Profilaktičku primjenu cefazolina trebalo bi prekinuti u toku 24-časovnog perioda od hirurške procedure. U hirurgiji, gdje pojava infekcije može biti naročito opasna (npr. operacija na otvorenom srcu, protetska artroplastika), sa profilaktičkom primjenom cefazolina može se nastaviti 3-5 dana po završetku operacije. Ukoliko postoje simptomi infekcije, treba uzeti uzorke kultura za identifikaciju uzročnika kako bi se mogla sprovesti druga odgovarajuća terapija (vidjeti odjeljak 4.2.)

Kako bi se smanjio razvoj rezistentnih bakterija i održala efikasnost cefazolina i drugih antibakterijskih ljekova, cefazolin treba koristiti samo za liječenje i prevenciju infekcija za koje je dokazano ili se jasno sumnja da su izazvane osjetljivim bakterijama. Kada su informacije o kulturi i osjetljivosti bakterija dostupne, treba ih uzeti u obzir pri odabiru i promjeni antibakterijske terapije (vidjeti odjeljak 5.1). U nedostatku ovih podataka lokalna epidemiologija i poznavanje osjetljivosti mogu pomoći u iskustvenom izboru terapije.

Doziranje

Uobičajeno doziranje kod odraslih je 500 – 1000 mg 3-4 puta dnevno; kod umjerenih infekcija može se davati 500 – 1000 mg dva puta dnevno.

Prosječna dnevna doza za odrasle je 1-4 g, maksimalna dnevna doza je 6 g.

Podešavanje doza kod pacijenata sa smanjenom renalnom funkcijom:

Cefazolin se može koristiti kod pacijenata sa smanjenom renalnom funkcijom uz sljedeća podešavanja doza:

Sve preporuke za smanjenje doza primjenjuju se nakon određivanja inicijalne doze koja odgovara ozbiljnosti infekcije. Za pacijente na peritonealnoj dijalizi vidjeti 5.2.

Perioperativna profilaktička upotreba:

Da bi se spriječila postoperativna infekcija pri kontaminirajućoj ili potencijalno kontaminirajućoj hirurškoj proceduri, preporučuju se sljedeće doze:

• 1 g intravenski ili intramuskularno, primjenjuje se pola sata ili jedan sat prije početka operacije;
• za dugotrajne hirurške procedure (npr. 2 h i duže) primjenjuje se 500 mg – l g intravenski ili intramuskularno, tokom operacije (uz prilagođavanje doza i intervala doziranja u skladu sa trajanjem operacije);
• 500 mg - 1 g intravenski ili intramuskularno svakih 6-8 sati, u toku 24 sata poslije operacije, izuzetno, u nekim slučajevima lijek se može primjenjivati do 5 dana po završetku operacije.

Značajno je da se:

• prijeoperativna doza primjeni neposredno prije početka operacije (pola sata - jedan sat), kako bi se postigle odgovarajuće koncentracije antibiotika u serumu i tkivima u trenutku početnog hirurškog reza;
• cefazolin primijeni, ako je potrebno, u podesnim intervalima tokom operacije, kako bi se obezbijedila dovoljna koncentracija antibiotika u trenucima kada se očekuje najveća izloženost infektivnim mikroorganizmima.

Kod operacija gdje pojava infekcija može biti naročito opasna (npr. operacija na otvorenom srcu ili protetska artroplastika), profilaktička primjena cefazolina može se nastaviti 3-5 dana po završetku operacije.

Pedijatrijska populacija:

Djeci od drugog mjeseca života se daje dnevno 25 do 50 mg cefazolina po kg tjelesne mase, podijeljeno u 3 do 4 pojedinačne doze. Moguće je povećanje dnevne doze na 100 mg cefazolina po kg tjelesne mase kod težih infekcija.

Djeca sa ograničenom funkcijom bubrega

Doziranje zavisi od vrijednosti klirensa kreatinina i potrebno je prilagođavanje doze.

Klirens kreatinina od 40 do 70 ml/min: 60% uobičajene dnevne doze, podijeljene na 2 jednake pojedinačne doze, primjena svakih 12 sati.

Klirens kreatinina od 20 do 40 ml/min: 25% uobičajene dnevne doze, podijeljene na 2 jednake pojedinačne doze, primjena svakih 12 sati.

Klirens kreatinina manji od 20 ml/min: 10% uobičajene dnevne doze, primjena svaka 24 sata.

Kako bezbjedna upotreba kod prijevremeno rođene djece i novorođenčadi (beba do mjesec dana starosti) nije utvrđena, primjena cefazolina kod ove grupe pacijenata se ne preporučuje. Intramuskularna upotreba je pogodna kod djece starije od 30 mjeseci.

Način primjene

Cefazolin se može primjenjivati kao:

• i.m. injekcija,
• i.v. direktna (bolus) injekcija ili i.v. infuzija.

Ukupna dnevna doza je ista bez obzira na način primjene.

Priprema rastvora za intramuskularnu upotrebu: rastvoriti sadržaj ampule u 4 - 5 ml vode za injekcije ili u izotoničnom (0,9%) rastvoru natrijum hlorida uz jače mućkanje do potpunog rastvaranja. Treba vizuelno provjeriti odsustvo čestica prije primjene. Ukoliko su čestice primjetne u rekonstituisanoj tečnosti, rastvor lijeka treba uništiti. Pripremljeni rastvor se daje duboko u mišić.

Priprema rastvora za kraću intravensku primjenu: sadržaj ampule rastvoriti sa 10 ml izotoničnog (0,9%) rastvora natrijum hlorida i sporo davati tokom 3 - 5 minuta.

Priprema rastvora za dužu intravensku primjenu: sadržaj ampule rastvoriti u 50 - 100 ml izotoničnog (0,9%) rastvora natrijum hlorida ili 5% rastvora glukoze. Trajanje infuzije je 20 - 30 minuta.

Bočice su namijenjene za jednokratno uzimanje nakon pripreme rastvora.

Rastvor se uvijek priprema svjež i mora se upotrijebiti odmah, zaštićen od svjetlosti i toplote (do 25°C).

Cefazolin i njegov rastvor treba čuvati u originalnom pakovanju u cilju zaštite od svjetlosti (do 25°C).

Trajanje terapije:

Trajanje liječenja se određuje prema reakciji uzročnika i kliničkoj slici. Liječenje bi trebalo da se sprovodi i nakon povlačenja simptoma i da se produži još nekoliko dana. Prosječna dužina terapije iznosi 7 - 10 dana.

Lijek Cefazolin Sandoz se ne smije upotrijebiti kod:

• poznate preosjetljivosti na cefazolin ili druge cefalosporine, pošto postoji opasnost od anafilaktičkog šoka. Može postojati unakrsna preosjetljivost na druge beta-laktamske antibiotike (npr. na peniciline).
• kod novorođenčadi i odojčadi u prvom mjesecu života, jer ne postoji dovoljno iskustva u davanju cefazolina toj uzrasnoj grupi.
• kod pacijenata sa porfirijom.

Cefazolin se smije davati samo uz poseban oprez kod poznatih alergijskih reakcija (npr. polenska kijavica ili bronhijalna astma), pošto ovdje već postoji povećan rizik od teških reakcija preosjetljivosti.

Kod teške i dugotrajne dijareje, treba razmotriti postojanje pseudomembranoznog enterokolitisa, što zahtijeva prekid liječenja i primjenu odgovarajuće terapije (npr. vankomicin u dozi od 250 mg, primijenjen oralno 4 puta dnevno).

Primjena preparata koji inhibiraju peristaltiku je kontraindikovana.

Kod pacijenata sa oslabljenom bubrežnom funkcijom i glomerularnom filtracijom ispod 55 ml/min treba imati u vidu da može doći do kumulacije cefazolina, stoga treba prilagoditi doziranje, odnosno smanjiti dozu lijeka ili produžiti interval doziranja prema uputstvima datim u odjeljku 4.2.

Cefazolin može rijetko dovesti do poremećaja koagulacije krvi. Stoga je potrebno redovno primjenjivati Quinck-ov test kod pacijenata sa oboljenjima koja mogu prouzrokovati krvarenje (npr. ulkus želuca i crijeva), kao i kod pacijenata kod kojih postoje poremećaji u koagulaciji (urođeni (npr. hemofilija), stečeni (npr. u slučaju parenteralne ishrane, neadekvatne ishrane, poremećaja funkcije jetre i bubrega ili trombocitopenije), usljed medikamentozne terapije (npr. primjene heparina ili oralnih antikoagulanasa)). Po potrebi, može se vršiti supstitucija vitamina K (10 mg nedjeljno).

Cefazolin nije pogodan za liječenje meningitisa zbog slabe penetracije u likvor.

Rastvor za injekcionu i intravensku primjenu prouzrokuje bolove na mjestu aplikacije, u slučaju primjene na neodgovarajućim mjestima (intramuskularno ili paravenski).

Tokom istovremene primjene cefazolina sa potencijalno nefrotoksičnim antibioticima (npr. aminoglikozidnim antibioticima) ili sa diureticima, kao što su furosemid ili etakrinska kiselina poželjno je kontrolisati funkciju bubrega.

Duža primjena antibiotika dovodi do pojave bakterijskih ili gljivičnih superinfekcija (npr. vaginalna kandidijaza) što u nekim slučajevima zahtijeva lečenje.

Lijek Cefazolin Sandoz sadrži natrijum:

Ovaj lijek sadrži 2,2 mmol (50,6 mg) natrijuma po dozi (bočica od 1 g). Savjetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti u kojoj se kontroliše unos natrijuma.

Cefazolin se ne smije primjenjivati intratekalno.

Cefazolin ne treba istovremeno primjenjivati sa bakteriostatskim antibioticima (kao što su tetraciklini, sulfonamidi, eritromicin, hloramfenikol) zbog antagonističkog efekta.

Antikoagulansi

Cefazolin rijetko može da dovede do poremećaja u koagulaciji krvi. Kod istovremene terapije ljekovima koji utiču na koagulaciju (npr. visoke doze heparina, oralni antikoagulansi), moraju se redovno kontrolisati parametri koagulacije (vidjeti poglavlje 4.8).

Probenecid

Usljed blokade renalnog izlučivanja, istovremena primjena sa probenecidom dovodi do povećanja koncentracije cefazolina i do dužeg zadržavanja cefazolina u krvi.

Aminoglikozidi/diuretici

Nije isključeno da cefazolin pojačava nefrotoksično dejstvo aminoglikozida i brzodjelujućih diuretika (npr. furosemida). Zbog toga je, u slučaju ovakve terapije, preporučljivo kontrolisati funkciju bubrega.

Uticaj na laboratorijsko-dijagnostička ispitivanja

Rijetko može doći do pojave lažno pozitivnih rezultata neenzimskog mjerenja šećera u urinu i Coombs-ovog testa. Takođe, cefazolin može uticati na Jaffe-ov test određivanja nivoa kreatinina (lažno povećanje vrijednosti).

Etanol

Zahvaljujući specifičnoj strukturi (metiltiadiazoltiometil u bočnom lancu), cefazolin može izazvati disulfiramsku reakciju sa etanolom.

Vakcine

Cefazolin, kao i drugi antibiotici, može smanjiti efikasnost živih vakcina pri istovremenoj primjeni, pa se takva kombinacija ljekova ne smije primijeniti.

Kontraceptivi

Cefazolin može da smanji efikasnost oralnih kontraceptiva i stoga treba savjetovati pacijente da tokom terapije cefazolinom koriste drugi vid kontracepcije (nehormonsku kontracepciju).

Trudnoća

Cefazolin bi u trudnoći, a naročito u prvom trimestru trebalo davati jedino nakon pažljive procjene koristi u odnosu na rizik, pošto ne postoji dovoljno podataka u vezi sa prolaskom cefazolina u placentu.

Dojenje

Cefazolin u malim koncentracijama prelazi u mlijeko dojilja koje su na terapiji ovim lijekom i može kod odojčadi da izazove dijareju ili razvoj gljivica. Zbog toga tokom terapije ovim lijekom treba prekinuti dojenje.

Cefazolin nema ili ima zanemarljiv uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Neželjena dejstva navedena su u daljem tekstu po klasama sistema organa i učestalosti javljanja. Učestalost javljanja je definisana kao: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10.000 i < 1/1000) i veoma rijetko (< 1/10.000).

Poremećaji krvi i limfnog sistema

Rijetko: dejstvo na krvnu sliku je toksično i alergijsko i može se javiti u obliku trombocitopenije, trombocitoze, trombocitemije, neutropenije, leukopenije ili eozinofilije. Ove pojave su reverzibilne.

Veoma rijetko: mogu da se jave smetnje u koagulaciji krvi i krvarenje kao posljedica. Ugroženi su pacijenti sa faktorima rizika koji mogu dovesti do nedostatka vitamina K ili utiču na druge mehanizme koagulacije, kao i pacijenti sa oboljenjima koja izazivaju krvarenje ili ih mogu pojačati (vidjeti poglavlje 4.4).

Poremećaji imunskog sistema

Povremeno: javljaju se alergijske reakcije na koži kao što su egzantem, urtikarija i pruritus.

Rijetko: teške reakcije preosjetljivosti kao što je angioneurotski edem i temperatura izazvana lijekom.

Veoma rijetko: može doći do anafilaktičkog šoka opasnog po život.

Nepoznata učestalost: Stevens-Johnson – ov sindrom.

Poremećaji nervnog sistema

Kod prekomjernog doziranja ili kod neprilagođene doze kod pacijenata sa oslabljenom funkcijom bubrega može se javiti glavobolja, vrtoglavica, parestezija, nadraženost centralnog nervnog sistema, mioklonija i grčevi.

Gastrointestinalni poremećaji

Povremeno se javljaju gastrointestinalne smetnje u obliku dijareje, povraćanja, mučnine, gubitka apetita, meteorizma, bolova u stomaku, koji su lakše prirode i često prestaju još u toku ili nakon završetka terapije. Kod teških i upornih dijareja, treba razmotriti postojanje pseudomembranoznog enterokolitisa, što zahtijeva prekid terapije i hitno uvođenje odgovarajućih mjera (npr. vankomicin 4 puta po 250 mg dnevno, oralno).

Hepatobilijarni poremećaji

Rijetko: dolazi do lakšeg, prolaznog povećanje SGOT i SGPT i AP.

Veoma rijetko: javlja se reverzibilni hepatitis i holestatska žutica.

Poremećaji bubrega i urinarnog sistema

Rijetko: intersticijalni nefritis i ostala oboljenja bubrega (sa povećanim nivoom uree i kreatinina u krvi) su primijećeni rijetko, najčešće kod teško oboljelih pacijenata koji uzimaju više ljekova.

Ostala neželjena dejstva

Povremeno: nakon intravenske aplikacije, dolazi do flebitisa ili tromboflebitisa.

Dugotrajna i ponovljena primjena može dovesti do superinfekcija ili kolonizacije rezistentnim bakterijama ili gljivicama (mlečica, Moniliasis vaginalis). Pojavljuje se i otvrdnuće.

Napomene

Veoma rijetko nastaju smetnje u koagulaciji krvi. Zbog toga je potrebno redovno sprovoditi kontrole Quick-ove vrijednosti kod pacijenata sa oboljenjima koja mogu dovesti do krvarenja (npr.ulkus želuca ili crijeva) kao i kod pacijenata sa poremećajem koagulacije (urođen: npr. hemofilija; stečen: npr. kod parenteralne ishrane, neuhranjenosti, poremećene funkcije jetre i bubrega ili trombocitopenije; uslovljen ljekovima: npr. heparinom ili oralnim antikoagulansima). Po potrebi moguće je dati nadoknadu vitamina K (10 mg nedjeljno).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Simptomi prekomjernog doziranja su glavobolja, vrtoglavica, parestezija, nadraženost centralnog nervnog sistema, mioklonus i grčevi.

U slučaju trovanja indikovane su mjere ubrzanja eliminacije. Ne postoji specifičan antidot. Cefazolin se izbacuje hemodijalizom.

U pojedinačnim slučajevima može doći do anafilaktičkog šoka i u tom slučaju potrebno je primijeniti odgovarajuće urgentne mjere.

Kod pacijenata sa hroničnom renalnom insuficijencijom predoziranje cefazolinom može dovesti do pojave neurotoksičnosti, konvulzija, povraćanja i tahikardije. Takođe, moguća je pojava alergijske reakcije što zahtijeva prekid terapije i sprovođenje terapije desenzibilizacije.

Farmakoterapijska grupa: Antiinfektivni ljekovi za sistemsku primjenu. Ostali beta-laktam antibakterijski ljekovi. Cefalosporini, I generacija.

ATC kod: J01DB04

Cefazolin spada u prvu generaciju cefalosporinskih antibiotika. Cefazolin je polusintetski cefalosporin namijenjen za parenteralnu primjenu. Baktericidno dejstvo cefalosporina je rezultat inhibicije sinteze ćelijskog zida. Kao i ostali cefalosporini prve generacije, cefazolin je aktivan protiv velikog broja aerobnih Gram-pozitivnih izazivača kao što su streptokoke, pneumokoke, stafilokoke (uključujući sojeve koji grade penicilinaze), ali je njegova aktivnost mala kada su u pitanju Gram-negativne bakterije. Cefazolin je djelotvoran in vitro i u kliničkim infekcijama protiv sljedećih mikroorganizama:

Gram-pozitivni aerobi

Staphylococcus aureus (meticilin osjetljivi sojevi, uključujući i sojeve koji produkuju penicilinazu), Staphylococcus epidermidis (meticilin rezistentne stafilokoke su jednako rezistentne i na cefazolin),

Streptococci, uključujući Streptococcus pyogenes, Streptococcus agalactiae, Streptococcus pneumoniae.

Gram-negativni aerobi

Escerichia coli,

Proteus mirabilis.

Većina sojeva Indol-pozitivnih proteus vrsta, mnogi sojevi enterokoka, Enterobacter spp., Morganella morganii, Providencia rettgeri, Serratia spp., i Pseudomonas spp. su rezistentni na cefazolin.

Testovi za utvrđivanje osjetljivosti mikroorganizama:

Disk-difuziona metoda:

Kvantitativna metoda koja iziskuje mjerenje prečnika zone pruža najpreciznije procjene osjetljivosti na antibiotike. Jedna od tih procedura preporučuje upotrebu diskova za ispitivanje osjetljivosti na cefazolin. Izvještaji o upotrebi standardizovanih testova osjetljivosti pomoću diskova sa 30 mikrograma cefazolina treba da predstave osjetljivost u skladu sa sljedećim kriterijumima:

• Osjetljivi mikroorganizmi formiraju zonu prečnika 18 mm i veću, pokazujući time da povoljno reaguju na terapiju.
• Srednje osjetljivi mikroorganizmi formiraju zonu prečnika 15-17 mm, pokazujući da će testirani mikroorganizmi biti osjetljivi ako se upotrijebe visoke doze antibiotika ili ako je infekcija zahvatila tkiva ili tečnosti (npr. urin) u kojima se postižu visoke koncentracije antibiotika.
• Rezistentni organizmi formiraju zonu prečnika 14 mm ili manju, pokazujući da treba izabrati drugu terapiju.

Gram-negativni mikroorganizmi testiraju se cefazolinskim diskom (po gore navedenom kriterijumu), od kada je pokazano in vitro testovima da je cefazolin aktivan protiv nekih sojeva enterobakterija za koje je nađeno da su rezistentni kada su ispitivani na cefalotinskim diskovima. Gram-negativni mikroorganizmi koji formiraju zonu manju od 18 mm na diskovima sa cefalotinom, mogu biti osjetljivi na cefazolin.

Standardizovane procedure zahtijevaju upotrebu kontrolnih mikroorganizama. Na diskovima sa 30 mikrograma cefazolina treba da se formira zona prečnika 21-27 mm za Escherichia coli ATCC 25922 i 29-35 mm za S. aureus ATCC 25923.

Cefazolin diskovi ne treba da se koriste za ispitivanje osjetljivosti na druge cefalosporine.

Metoda dilucije:

Bakterijski izolati mogu se smatrati osjetljivim ako minimalna inhibitorna koncentracija (MIC) cefazolina nije veća od 16 mikrograma/ml.

Mikroorganizmi se mogu smatrati rezistentnim ako je MIC ≥ 64 mikrograma/ml.

Za kontrolne sojeve mikroorganizama mjerni opseg za MIC treba da bude:

Staphylococcus aureus ATCC 25923: 0,25-1,0 mikrograma /ml

Escherichia coli ATCC 25922: 1,0-4,0 mikrograma/ml.

Nakon i.m. primjene 500 mg cefazolina zdravim dobrovoljcima, prosječna koncentracija u serumu bila je 37 mikrograma/ml poslije 1 h, i 3 mikrograma/ml poslije 8 h; a nakon primjene doze od 1g: 64 mikrograma/ml poslije 1 h, i 7 mikrograma/ml poslije 8 h.

Nakon i.v. injekcije (bolus) 1g cefazolina zdravim dobrovoljcima, maksimalna koncentracija u serumu bila je približno 185 mikrograma/ml, i 4 mikrograma/ml poslije 8 h.

Poluvrijeme eliminacije cefazolina je približno 1,8 h nakon i.v. primjene, i 2 h nakon i.m. primjene. Poluvrijeme eliminacije je produženo ukoliko postoji bubrežno oštećenje.

Prilikom ispitivanja neprekidne i.v. infuzije 3,5 mg/kg tokom 1 h (približno 250 mg) i 1,5 mg/kg u sljedeća 2 h (približno 100 mg), u trećem satu uspostavljena je ravnotežna koncentracija u serumu od približno 28 mikrograma/ml.

Ispitivanja na hospitalizovanim pacijentima sa infekcijom pokazala su da cefazolin postiže prosječne koncentracije u serumu slične onim kod zdravih dobrovoljaca.

Koncentracija u žuči kod pacijenata bez opstruktivnih bolesti žuči može da dostigne ili premaši serumski nivo i do 5 puta; ipak kod pacijenata sa opstruktivnom bolesti žuči, koncentracija cefazolina u žuči je značajno niža nego u serumu (< 1,0 mikrograma/ml).

U sinovijalnoj tečnosti, nivo cefazolina se može porediti sa onim koji se postiže u serumu 4 h nakon primjene lijeka.

Ispitivanja krvi iz pupčane vrpce pokazuju da cefazolin prolazi placentu. Cefazolin je prisutan u veoma niskim koncentracijama u mlijeku dojilja.

Cefazolin slabo prolazi u cerebrospinalnu tečnost.

Oko 85% lijeka u cirkulaciji vezuje se za proteine plazme.

Cefazolin se izlučuje urinom u nepromijenjenom obliku, uglavnom glomerularnom filtracijom, a djelimično i renalnom tubularnom sekrecijom. Tokom prvih 6 h urinom se izluči približno 60% lijeka, a tokom 24 h i do 70-80%. Maksimalna koncentracija u urinu je približno 2400 mikrograma/ml nakon doze od 500 mg i.m., i 4000 mikrograma/ml nakon doze od 1 g i.m.

Kod pacijenata na peritonealnoj dijalizi (2 l/h), nakon 24-časovne primjene rastvora za dijalizu koji sadrži 50 mg/l ili 150 mg/l cefazolina, prosječne koncentracije cefazolina u serumu su bile približno 10, odnosno približno 30 mikrograma/ml. Srednje vrijednosti maksimalnih koncentracija bile su 29 mikrograma/ml (od 13-44 mikrograma/ml) pri primjeni 50 mg/ml cefazolina (3 pacijenta), i 72 mikrograma/ml (od 26-142 mikrograma/ml) pri primjeni 150 mg/ml cefazolina (6 pacijenata). Na kraju dijalize, aplikovan je 1 g cefazolina u peritonealnu šupljinu i ostavljen, što je rezultovalo prosječnom koncentracijom od 63 mikrograma/ml, tokom 2 h. Intraperitonealna primjena cefazolina se obično dobro podnosi.

U kontrolisanim studijama na odraslim, zdravim dobrovoljcima, koji su primali 1 g cefazolina 4 puta dnevno tokom 10 dana, praćene su CBC, SGOT, SGPT, bilirubin, alkalna fosfataza, urea u plazmi, kreatinin, kao i analize urina. Nisu uočene klinički značajne promjene povezane sa primjenom cefazolina.

Karcinogeneza/mutageneza: Nijesu vršena ispitivanja mutagenosti i dugotrajna ispitivanja na životinjama radi određivanja karcinogenog potencijala cefazolina.

Teratogeni efekti: Ljekovi B kategorije za upotrebu u trudnoći prema FDA klasifikaciji. Ispitivanja reprodukcije izvršena su na pacovima, miševima i zečevima sa dozama do 25 puta većim od humanih doza. Nisu otkriveni dokazi o smanjenju plodnosti ili oštećenju fetusa usljed primjene cefazolina.

Lijek ne sadrži pomoćne supstance.

Cefazolin je inkompatibilan sa sljedećim ljekovima: amikacin disulfat, amobarbital natrijum, askorbinska kiselina, bleomicin sulfat, kalcijum glukoheptonat, kalcijum glukonat, cimetidin hidrohlorid, kolistin metan sulfonat natrijum, eritromicin glukoheptonat, kanamicin sulfat, oksitetraciklin hidrohlorid, pentobarbital natrijum, polimiksin Bsulfat, tetraciklin hidrohlorid.

Rok upotrebe neotvorenog lijeka: 3 godine.

Rok upotrebe nakon pripreme/rastvaranja: upotrijebiti odmah.

Sa mikrobiološkog stanovišta, lijek treba upotrijebiti odmah. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uslovi čuvanja su odgovornost korisnika i normalno ne smiju biti duži od 24 sata na temperaturi od 2-8°C, osim ako se rekonstitucija ne izvodi u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.

Čuvati u originalnom pakovanju, na temperaturi do 25°C.

Za uslove čuvanja nakon pripreme/rastvaranja lijeka, vidjeti odjeljak 6.3.

Unutrašnje pakovanje je staklena bočica od 15 ml (tip III) sa bromobutil gumenim čepom i providnim „flip-off“ poklopcem.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10 staklenih bočica i Uputstvo za lijek.

Rastvor za intravensku injekciju priprema se rastvaranjem praška u vodi za injekcije ili 0,9% rastvoru natrijum hlorida. Potrebno je koristiti najmanje 5 ml rastvarača za svaki gram praška.

Rastvor za intravensku infuziju priprema se rastvaranjem 1 g cefazolina u 5 ml rastvarača (voda za injekcije ili 0,9% rastvoru natrijum hlorida), pričeka se da se supstanca rastvori, a zatim doda 50 – 100 ml vode za injekciju ili 0,9% rastvor natrijum hlorida i nakon toga se polako infundira.

Rastvor za intramuskularnu injekciju priprema se rastvaranjem 1 g praška u 4 ml 0,5% rastvora lidokain hidrohlorida. Intramuskularna doza aplicira se u mišiće velike mase. Maksimalna doza cefazolina koja se smije upotrijebiti intramuskularno je 1 g.

Rastvor sa lidokain hidrohloridom kontraindikovan je za intravensku primjenu.

Upotrebljavati samo bistar i bezbojan rastvor, pripremljen neposredno prije primjene. Lijek smije da se koristi samo jednokratno. Svu preostalu količinu rastvora treba odbaciti u skladu sa važećim propisima.

Prije upotrebe, pripremljeni rastvor treba vizuelno pregledati zbog eventualno prisutnih čestica i promjene boje. Rastvor smije da se primijeni samo ako je bistar i ako u njemu nema vidljivih čestica.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Lijek Cefazolin Sandoz sadrži aktivnu supstancu cefazolin, antibiotik iz grupe poznate pod imenom cefalosporini (prva generacija). Koristi se za liječenje infekcija izazvanih osjetljivim mikroorganizmima, uključujući infekcije pluća, kože i mekih tkiva, kostiju i zglobova, urinarne i genitalne infekcije, infekcije srca, septikemije, kao i za prevenciju infekcija nakon određenih hirurških procedura.

Kao i ostali cefalosporini prve generacije, cefazolin je aktivan protiv velikog broja aerobnih Gram-pozitivnih koka, ali je njegova aktivnost mala kada su u pitanju Gram-negativne bakterije (stafilokoke rezistentne na meticilin su jednako rezistentne i na cefazolin, kao i mnogi sojevi enterokoka).

Lijek Cefazolin Sandoz ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na aktivnu supstancu, kao i kod preosjetljivosti na druge cefalosporinske antibiotike,
• u slučaju potvrđene alergije na penicilin sa teškim alergijskim reakcijama, kao što je anafilaksa (moguća je pojava unakrsne preosjetljivosti između cefazolina i drugih beta-laktamskih antibiotika),
• kod novorođenčadi i odojčadi do mjesec dana starosti,
• ukoliko imate porfiriju.

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa svojim ljekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom, prije nego što primite lijek Cefazolin Sandoz.

Upozorite ljekara ako uzimate druge ljekove, imate neku hroničnu bolest, neki poremećaj metabolizma, preosjetljivi ste na ljekove ili ste imali alergijske reakcije na neke od njih.

• Primjena cefazolina nosi rizik od pojave reakcije preosjetljivosti, među kojima su i teške reakcije (npr. anafilaktički šok). Stoga se preporučuje odgovarajući alergološki pregled prije započinjanja terapije cefazolinom, kao i mjere opreza tokom terapije. Posebno je važno provjeriti da li postoje anamnestički podaci o preosjetljivosti na bilo koji beta-laktamski antibiotik zbog moguće pojave ukrštene alergije (5 do 10% između penicilina i cefalosporina). U slučaju da postoje takvi podaci, kao i podaci o alergijskim reakcijama na druge ljekove (posebno anafilaktičkim) ili drugim alergijskim poremećajima, cefazolin treba primijeniti sa posebnim oprezom.

Ne preporučuje se primjena cefazolina ukoliko je kod pacijenta zabilježen slučaj anafilaktičke reakcije na primjenu penicilina.

U slučaju da dođe do teških alergijskih reakcija tokom primjene cefazolina, potrebno je odmah prekinuti primjenu lijeka i sprovesti odgovarajuće mjere (npr. dati adrenalin) jer je tada ugrožen život pacijenta.

• Savjetuje se poseban oprez pri primjeni cefazolina kod pacijenata sa bronhijalnom astmom, urtikarijom, polenskom kijavicom ili kod onih koji imaju bilo kakvu vrstu alergije, jer kod ovih pacijenata postoji povećan rizik od teških reakcija preosetljivosti na cefazolin.
• Primjena cefazolina, kao i drugih antibiotika, može dovesti do pojave pseudomembranoznog kolitisa (zapaljenje sluzokože debelog crijeva). Ukoliko se tokom primjene cefazolina jave teški i uporni prolivi, potrebno je prekinuti primjenu ovog lijeka i sprovesti odgovarajuće mjere (npr. oralno davanje vankomicina); inhibitori crijevne peristaltike su kontraindikovani (ne smiju se primjenjivati) kod takvih proliva. Cefazolin treba primjenjivati sa posebnim oprezom kod pacijenata sa gastrointestinalnim oboljenjima, posebno sa kolitisom.
• Duža primjena antibiotika dovodi do pojave bakterijskih ili gljivičnih superinfekcija (npr. vaginalna kandidijaza) što u nekim slučajevima zahtijeva liječenje.
• Kod pacijenata sa umjerenom do ozbiljnom bubrežnom insuficijencijom potrebno je korigovati dozu i/ili režim doziranja cefazolina prema klirensu kreatinina (vidjeti poglavlje 3). Poželjno je kontrolisati funkciju bubrega tokom istovremene primjene cefazolina sa potencijalno nefrotoksičnim antibioticima (npr. aminoglikozidnim antibioticima) ili diureticima kao što su furosemid ili etakrinska kiselina.

Terapija cefazolinom rijetko može dovesti do poremećaja koagulacije krvi. Stoga je potrebno redovno primjenjivati Quinck-ov test u slučaju kod pacijenata sa oboljenjima koja mogu prouzrokovati krvarenje (npr. ulkusi želuca i crijeva), kao i kod pacijenata kod kojih postoje poremećaji u koagulaciji (urođeni, npr. hemofilija, stečeni, npr. u slučaju parenteralne ishrane, neadekvatne ishrane, poremećaji funkcije jetre i bubrega ili trombocitopenije, medikamentozne terapije, npr. primjene heparina ili oralnih antikoagulanasa). Po potrebi, može se vršiti supstitucija vitamina K (10 mg nedjeljno).

• Tokom terapije cefazolinom mogući su lažno pozitivni rezultati neenzimskih testova određivanja nivoa glukoze u urinu i Coombs-ovog testa. Takođe, cefazolin može uticati na Jaffe-ov test određivanja nivoa kreatinina (lažno povećanje vrijednosti).
• Rastvor za injekcionu i intravensku primjenu može izazvati bolove u slučaju primjene na neodgovarajućim mjestima (intramuskularno ili paravenski).

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko primjenjujete, donedavno ste primjenjivali ili ćete možda primjenjivati bilo koje druge ljekove.

Ne preporučuje se miješanje cefazolina sa drugim antibioticima (posebno sa aminoglikozidima) u istom rastvoru za ubrizgavanje.

Cefazolin je inkompatibilan sa sljedećim ljekovima: amikacin disulfat, amobarbital natrijum, bleomicin sulfat, kalcijum gluceptat, kalcijum glukonat, cimetidin hidrohlorid, kolistin metat natrijum, eritromicin gluceptat, kanamicin sulfat, oksitetraciklin hidrohlorid, pentobarbital natrijum, polimiksin B sulfat i tetraciklin hidrohlorid.

Cefazolin, kao i drugi antibiotici, može smanjiti efikasnost živih vakcina pri istovremenoj primjeni, pa se takva kombinacija ljekova ne smije primijeniti.

Probenecid inhibira tubularnu sekreciju cefazolina i može mu usporiti renalnu ekskreciju, odnosno potencirati terapijsko dejstvo i/ili neželjena dejstva.

Zahvaljujući specifičnoj strukturi (metiltiadiazoltiometil u bočnom lancu), cefazolin može izazvati disulfiramsku reakciju sa etanolom.

Cefazolin može potencirati dejstvo antikoagulantnih ljekova. Stoga pri istovremenoj primjeni cefazolina sa oralnim antikoagulansima (npr. varfarin) ili većim dozama heparina, potrebno je redovno kontrolisati faktore koagulacije.

Takođe, cefazolin može potencirati nefrotoksične efekte diuretika Henleove petlje, aminoglikozida, vankomicina i drugih nefrotoksičnih ljekova.

Cefazolin ne bi trebalo istovremeno primjenjivati sa antibioticima koji djeluju bakteriostatski (npr. tetraciklini, eritromicin, hloramfenikol, sulfonamidi) zbog uzajamnog smanjenja efikasnosti. S druge strane, drugi baktericidni antibiotici, kao što su aminoglikozidi, mogu potencirati antibakterijsko dejstvo cefazolina. Cefazolin može da smanji efikasnost oralnih kontraceptiva i stoga treba savjetovati pacijente da tokom terapije cefazolinom koriste drugi vid kontracepcije (nehormonsku kontracepciju).

Uzimanje lijeka Cefazolin Sandoz sa hranom ili pićem

Nema podataka o tome da uzimanje hrane i pića utiče na djelovanje lijeka.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što primite ovaj lijek.

Trudnoća

Ovaj lijek bi trebalo primjenjivati tokom trudnoće, a naročito tokom prvog trimestra, samo u slučaju kada je to opravdano na osnovu pažljive procjene odnosa koristi i rizika.

Dojenje

Cefazolin se u veoma malim koncentracijama nalazi u mlijeku dojilja koje su na terapiji ovim lijekom, te se preporučuje da se dojenje obustavi tokom primjene ovog lijeka.

Uticaj lijeka Cefazolin Sandoz na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Cefazolin nema ili ima zanemarljiv uticaj na psihofizičke sposobnosti prilikom upravljanja vozilima ili rukovanja mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Cefazolin Sandoz

Lijek Cefazolin Sandoz sadrži 2,2 mmol (što odgovara 48 mg) natrijuma po gramu.

Savjetuje se poseban oprez prilikom upotrebe kod pacijenata koji su na dijeti u kojoj se kontroliše unos

natrijuma.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Doziranje:

Uobičajeno doziranje kod odraslih je 500-1000 mg 3-4 puta dnevno; kod umjerenih infekcija može se davati 500 - 1000 mg dva puta dnevno.

Prosječna dnevna doza za odrasle je 1-4 g, maksimalna dnevna doza je 6 g.

Podešavanje doza kod pacijenata sa smanjenom renalnom funkcijom:

Cefazolin se može koristiti kod pacijenata sa smanjenom renalnom funkcijom uz sljedeća podešavanja doza:

Sve preporuke za smanjenje doza primjenjuju se nakon određivanja inicijalne doze koja odgovara ozbiljnosti infekcije. Za pacijente na peritonealnoj dijalizi vidjeti odjeljak 5.2. Sažetka karakteristika lijeka.

Perioperativna profilaktička upotreba:

Da bi se spriječila postoperativna infekcija pri kontaminirajućoj ili potencijalno kontaminirajućoj hirurškoj proceduri, preporučuju se sljedeće doze:

• 1 g intravenski ili intramuskularno, primjenjuje se pola sata ili jedan sat prije početka operacije;
• za dugotrajne hirurške procedure (npr. 2 h i duže) primjenjuje se 500 mg - l g intravenski ili intramuskularno, tokom operacije (uz prilagođavanje doza i intervala doziranja u skladu sa trajanjem operacije);
• 500 mg - 1 g intravenski ili intramuskularno svakih 6-8 sati, u toku 24 sata poslije operacije, izuzetno, u nekim slučajevima lijek se može primjenjivati do 5 dana po završetku operacije.

Značajno je da se:

• preoperativna doza primijeni neposredno prije početka operacije (pola sata - jedan sat), kako bi se postigle odgovarajuće koncentracije antibiotika u serumu i tkivima u trenutku početnog hirurškog reza;
• cefazolin primijeni, ako je potrebno, u podesnim intervalima tokom operacije, kako bi se obezbijedila dovoljna koncentracija antibiotika u trenucima kada se očekuje najveća izloženost infektivnim mikroorganizmima.

Kod operacija gdje pojava infekcija može biti naročito opasna (npr. operacija na otvorenom srcu ili protetska artroplastika), profilaktička primjena cefazolina može se nastaviti 3-5 dana po završetku operacije.

Primjena kod djece i adolescenata

Djeci od drugog mjeseca života se daje dnevno 25 do 50 mg cefazolina po kg tjelesne mase, podijeljeno u 3 do 4 pojedinačne doze. Moguće je povećanje dnevne doze na 100 mg cefazolina po kg tjelesne mase kod težih infekcija.

Djeca sa ograničenom funkcijom bubrega

Doziranje zavisi od vrijednosti klirensa kreatinina i potrebno je prilagođavanje doze.

Klirens kreatinina od 40 do 70 mm/min: 60% uobičajene dnevne doze, podijeljene na 2 jednake pojedinačne doze, primjena svakih 12 sati.

Klirens kreatinina od 20 do 40 mm/min: 25% uobičajene dnevne doze, podijeljene na 2 jednake pojedinačne doze, primjena svakih 12 sati.

Klirens kreatinina manji od 20 mm/min: 10% uobičajene dnevne doze, primjena svaka 24 sata.

Kako bezbjedna upotreba kod prevremeno rođene djece i novorođenčadi (beba do mjesec dana starosti) nije utvrđena, primjena cefazolina kod ove grupe pacijenata se ne preporučuje. Intramuskularna upotreba je pogodna kod djece starije od 30 mjeseci.

Način primjene

Cefazolin se može primjenjivati kao:

• i.m. injekcija,
• i.v. direktna (bolus) injekcija ili i.v. infuzija.

Ukupna dnevna doza je ista bez obzira na način primjene.

Priprema rastvora za intramuskularnu upotrebu: rastvoriti sadržaj ampule u 4 - 5 ml vode za injekcije ili u izotoničnom (0,9%) rastvoru natrijum hlorida uz jače mućkanje do potpunog rastvaranja. Treba vizuelno provjeriti odsustvo čestica prije primjene. Ukoliko su čestice primjetne u rekonstituisanoj tečnosti, rastvor lijeka treba uništiti. Pripremljeni rastvor se daje duboko u mišić.

Priprema rastvora za kraću intravensku primjenu: sadržaj ampule rastvoriti sa 10 ml izotoničnog (0,9%) rastvora natrijum hlorida i sporo davati tokom 3 - 5 minuta.

Priprema rastvora za dužu intravensku primjenu: sadržaj ampule rastvoriti u 50 - 100 ml izotoničnog (0,9%) rastvora natrijum hlorida ili 5% rastvora glukoze. Trajanje infuzije je 20 - 30 minuta.

Bočice su namijenjene za jednokratno uzimanje nakon pripreme rastvora.

Rastvor se uvijek priprema svjež i mora se upotrijebiti odmah, zašticen od svjetlosti i toplote (do 25°C).

Cefazolin i njegov rastvor treba čuvati u originalnom pakovanju u cilju zaštite od svjetlosti (do 25°C).

Trajanje terapije:

Trajanje liječenja se određuje prema reakciji uzročnika i kliničkoj slici. Liječenje bi trebalo da se sprovodi i nakon povlačenja simptoma i da se produži još nekoliko dana. Prosječna dužina terapije iznosi 7 - 10 dana.

Ako ste primili više lijeka Cefazolin Sandoz nego što je trebalo

Ovaj lijek se primjenjuje pod strogim nadzorom medicinskog osoblja, tako da je malo vjerovatno da ćete primiti previsoku dozu. Ipak ukoliko imate bilo kakva pitanja obratite se Vašem ljekaru.

U slučaju predoziranja cefazolinom mogu se javiti lokalne promjene na mestu ubrizgavanja (bol, zapaljenska reakcija, flebitis), kao i tegobe od strane centralnog nervnog sistema (glavobolja, vrtoglavica, parestezije; pojava konvulzija). Takođe, može doći do poremećaja vrijednosti laboratorijskih testova: povećanje nivoa uree, enzima jetre (SGOT, SGPT) i bilirubina u serumu, pozitivan Coombs-ov test, trombocitoza, trombocitopenija, eozinofilija, leukopenija i produžavanje protrombinskog vremena.

U slučaju konvulzija mora se odmah prekinuti primjena cefazolina i primijeniti odgovarajuća antikonvulzivna terapija.

U slučaju trovanja indikovane su mjere ubrzanja eliminacije. Ne postoji specifičan antidot. Cefazolin se eliminiše iz organizma hemodijalizom.

U pojedinačnim slučajevima može doći do pojave anafilaktičkog šoka i u tom slučaju potrebno je primijeniti odgovarajuće urgentne mjere.

Takođe, moguća je pojava alergijske reakcije što zahtijeva prekid terapije i sprovođenje terapije desenzibilizacije.

Ako ste zaboravili da primite lijek Cefazolin Sandoz

Vaš ljekar ili medicinska sestra će se pobrinuti da redovno dobijate lijek, tako da nije vjerovatno da će neka doza biti izostavljena. Međutim, recite Vašem ljekaru ako mislite da nijeste primili potrebnu dozu lijeka.

Ne uzimajte duplu dozu da bi nadoknadili propuštenu dozu.

Ako prestanete da primate lijek Cefazolin Sandoz

Ne očekuju se nikakvi negativni efekti osim ponovnog razvoja infekcije, ukoliko je u pitanju prijevremeni prekid terapije.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.

Kao i svi ljekovi i lijek Cefazolin Sandoz može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Način navođenja učestalosti neželjenih dejstava:

Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

Nepoznata učestalost: ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka.

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• alergijske reakcije na koži kao što su osip, koprivnjača i svrab
• gastrointestinalne smetnje u obliku proliva, povraćanja, mučnine, gubitka apetita, nadutosti, bolova u stomaku, koji su lakše prirode i često prestaju još u toku ili nakon završetka terapije. Kod teških i upornih proliva, treba razmotriti postojanje pseudomembranoznog enterokolitisa (zapaljenje crijeva), što zahtijeva prekid terapije i hitno uvođenje odgovarajućih mjera (npr. vankomicin 4 puta po 250mg dnevno, oralno)
• nakon intravenske aplikacije, može doći do flebitisa ili do tromboflebitisa (zapaljenje vena)
• dugotrajna i ponovljena primjena može dovesti do superinfekcija ili kolonizacije rezistentnim bakterijama ili gljivicama (mlečica, Moniliasis vaginalis). Pojavljuje se i otvrdnuće.

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• dejstvo na krvnu sliku je toksično i alergijsko i može se javiti u obliku trombocitopenije, trombocitoza trombocitemija, neutropenije, leukopenije ili eozinofilije (promjene u broju bijelih krvnih ćelija i krvnih pločica – trombocita). Ove pojave su reverzibilne
• teške reakcije preosjetljivosti kao što je angioneurotski edem (oticanje očnih kapaka, lica, usana ili grla) i temperatura izazvana lijekom
• lakše, prolazno povećanje SGOT i SGPT i AP (enzimi jetre)
• intersticijalni nefritis (upala bubrega) i ostala oboljenja bubrega (sa povećanim nivoom uree i kreatinina u krvi) su primijećena rijetko, najčešće kod teško oboljelih pacijenata koji uzimaju više ljekova.

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• mogu da se jave smetnje u koagulaciji krvi i krvarenje kao posljedica. Ugroženi su pacijenti sa faktorima rizika koji mogu dovesti do nedostatka vitamina K ili utiču na druge mehanizme koagulacije, kao i pacijenti sa oboljenjima koja izazivaju krvarenje ili ih mogu pojačati.
• može doći do anafilaktičkog šoka opasnog po život
• reverzibilni hepatitis (zapaljenje jetre) i holestatska žutica
• smetnje u koagulaciji krvi. Zbog toga je potrebno redovno sprovoditi kontrole Quick-ove vrijednosti kod pacijenata sa oboljenjima koja mogu dovesti do krvarenja (npr. ulkus želuca ili crijeva), kao i kod pacijenata sa poremećajem koagulacije (urođen: npr. hemofilija; stečen: npr. kod parenteralne ishrane, neuhranjenosti, poremećene funkcije jetre i bubrega ili trombocitopenije; uslovljen lijekovima: npr. heparinom ili oralnim antikoagulansima). Po potrebi moguće je dati nadoknadu vitamina K (10 mg nedeljno).

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• Stevens-Johnson-ov sindrom.

Kod prekomjernog doziranja ili kod neprilagođene doze kod pacijenata sa oslabljenom funkcijom bubrega može se javiti glavobolja, vrtoglavica, parestezija, nadraženost centralnog nervnog sistema, mioklonija i grčevi.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na spoljašnjem i unutrašnjem pakovanju nakon „Važi do“. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati u originalnom pakovanju, na temperaturi do 25°C.

Rok upotrebe nakon pripreme/rastvaranja: upotrijebiti odmah.

Sa mikrobiološkog stanovišta, lijek treba upotrijebiti odmah. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uslovi čuvanja su odgovornost korisnika i normalno ne smiju biti duži od 24 sata na temperaturi od 2-8°C, osim ako se rekonstitucija ne izvodi u kontrolisanim i validiranim aseptičnim uslovima.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Cefazolin Sandoz

Aktivna supstanca je: cefazolin natrijum.

Jedna bočica sadrži 1,048 g cefazolin natrijuma (što odgovara 1 g cefazolina).

Ovaj lijek nema pomoćnih supstanci.

Kako izgleda lijek Cefazolin Sandoz i sadržaj pakovanja

Bijeli do svijetložuti prašak.

Unutrašnje pakovanje je staklena bočica od 15 ml (tip III) sa bromobutil gumenim čepom i providnim „flip-off“ poklopcem.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 10 staklenih bočica i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole za lijek:

Glosarij d.o.o.

Vojislavljevića, 76, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Sandoz GmbH

Biochemiestrasse 10, Kundl, Austrija

Režim izdavanja lijeka

Ograničen recept.

Broj i datum dozvole

Cefazolin Sandoz®, prašak za rastvor za injekciju/infuziju, l g, bočica, staklena, 10 x 1 g:

2030/19/424 – 5841 od 17.09.2019. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Septembar, 2019. godine